Ne zaboravimo činjenicu da je Čehoslovačka bila i monetarna unija

Prije dvije godine, četiri mjeseca i nekoliko dana, 23. lipnja 2016., Velika Britanija je glasovala za napuštanje EU. Datum izlaska Velike Britanije trenutačno je postavljen za 29. ožujka 2019. godine – gotovo tri godine nakon glasovanja.

Moglo bi se to dogoditi i puno kasnije. U slučaju prijelaznog aranžmana koji bi mogao trajati barem do kraja 2020. godine, vjerojatno čak i iza općih izbora 2022. godine. To bi bio period od velikih šest godina nakon povijesnog glasovanja.

Parlamentarci EU-a će vam reći da to mora biti tako jer je odnos Velike Britanije u EU složen da bi se unaprijed razriješio.

Međutim, povijest nudi drugačiji kut gledanja. Prvi svjetski rat je trajao četiri godine, drugi svjetski rat trajao je šest. Možda je lakše osvojiti i izgubiti cijeli kontinent nego mirno razdvajati dvije jurisdikcije?

Umjesto toga, pogledajte Čehoslovačku, zemlju u kojoj sam rođen, ali zemlju o kojoj nikada nisam mislio kao o svojem mjestu rođenja. To je bilo zato jer sam u to doba išao u školu, i ne samo da se pretvorila iz socijalističke republike i sovjetskog satelita u liberalnu demokraciju, već se također i podijelila na dva naroda.

Sve što sam ikad znao o toj zemlji je kada je bila Češka Republika. Sva burna povijest – Václav Havel izabran za predsjednika, Baršunasta revolucija, prvi slobodni izbori, početak ekonomske preobrazbe, Vaclav Klaus izabran za premijera, Vaclav se razveo – dogodio se u prvih šest godina mog života.

Dopustite da vas ukratko podsjetim na vremensku crtu: ključni izbori su se održali 5. i 6. lipnja 1992.

Napetosti su brzo izbile. Češki premijer Vaclav Klaus sastao se 8. srpnja u Brnu s slovačkim premijerom Vladimirom Mečiarom i dogovorili su razdvajanje federacije.

Sporazum je potpisan 26. kolovoza i Vaclav Havel je u međuvremenu (20. srpnja) podnio ostavku. Do 13. studenoga, donesen je zakon o tome kako će savezna imovina biti podijeljena i dvanaest dana kasnije, donesen je akt koji je odredio datum raspada 31. prosinca.

Kompleksna pitanja kao što su kontinuitet češkog parlamenta, kontinuitet zakona, dogovori za sudove i tako dalje, sve je brzo određeno do prosinca. Novi Češki Ustav donesen je 16. prosinca.

Čehoslovačka se u ponoć raspustila na Silvestrovo. Kad se ljudi sljedećeg jutra probudili, imali su novu nacionalnost, a češki parlament ponovno je izabrao Vaclav Havela kao predsjednika 26. siječnja 1993. godine.

U roku od samo šest mjeseci dogovoreno je i aktivirano sveobuhvatno rješenje. Nematerijalna imovina raspoređena je, mobilna imovina i imovina u inozemstvu raspoređeni su prema grubom omjeru stanovništva 2:1. Izmjene međunarodnih ugovora koje je potpisala Čehoslovačka dogovorile su i potpisale vrlo brzo obje nove republike, potvrđujući nastavak takvih ugovora.

Godine 1996. dvije su zemlje potpisale protokol koji navodi raspodjelu dužnosti propisanih ugovorima potpisanim kao Čehoslovačka. Sve se to dogodilo dok su Čehoslovačka i njezine konstitutivne zemlje prolazile masovnu gospodarsku preobrazbu.

Čehoslovačka je bila privatizirana bez presedana. Na neki način, takav je i Brexit i privatizacija u Velikoj Britaniji iz 1980-ih, samo puno složenije. Dok je 1980. godine Velika Britanija privatizirala dvije tvrtke godišnje, početkom 1990-tih Čehoslovačka je privatizirala dvije tvrtke po satu.

Zajedno, knjigovodstvena vrijednost tih tvrtki bila je veliki udio u BDP-u. Samo privatizacija vouchera (postoje i drugi načini privatizacije) privatizirane tvrtke vrijedile su trećinu čehoslovačkog BDP-a. Sve se to dogodilo u isto vrijeme kad su republike bile razdvojene.

Ne zaboravimo činjenicu da je Čehoslovačka bila i monetarna unija. Izvorna ideja bila je da će se valuta nastaviti koristiti i nakon razdvajanja, ali Čehoslovačka kruna nadživjela je Čehoslovačku za samo šest tjedana.

Tamo gdje postoji volja, postoji način. Dvije su zemlje učinile moguće: Klausovo inzistiranje da se to mora dogoditi brzo, prije nego što budu organizirani poslovni interesi, da mogu uspjeti obraniti status quo.

Zatim činjenica da su dvije novoosnovane vlade, kroz sve napetosti između njih, zajedno radile na primjeni postojećih ili prethodnih dogovora u dobroj vjeri. Gdje god su se pojavila pitanja ili razlike, tražili su prijateljsko rješenje u kojem nitko od stranaka ne bi pobijedio.

Ako su Česi i Slovaci bili u mogućnosti rastaviti cijelu zemlju u šest mjeseci, sigurno Whitehall i Berlaymont mogu pronaći način za izdvajanje jedne države članice prije roka od šest godina.

Novi-Svjetski-Poredak.com

U mainstream medijima je uglavnom nezapaženo prošla vijest objavljena prošlog mjeseca, kad je George Soros prijavio američkoj poreznoj upravi promjenu u svom portfelju, što su tamo po zakonu dužni jednom u svaka tri mjeseca uraditi svi veliki investitori u javne dionice američkih korporacija

Tada je službeno objavljeno: George Soros je prodao gotovo sve udjele u dionicama američkih korporacija, i prebacio većinu novca iz dionica, dolara, i funti u rudnike zlata i bakra. Danas, nakon referendumske odluke Britanaca o izlasku iz EU, burze su u slobodnom padu, naročito američkih dionica, euro i funta su također naglo pali, ali cijena zlata je preko noći otišla u nebo!

Tako će najveći zagovornik ostanka Britanije u EU, i veliki zagovornik eurointegracija općenito, “filantrop i humanist”, opet – masno zaraditi. Uostalom, on je davno najavio da će u slučaju Brexita funta pasti za oko 20%, i pokazalo se da se njegovo predviđanje obistinilo.

U stvari, njegova se predviđanja obično obistinjuju. Kako to? Jednostavno. Taj “humanist i filantrop” je davne 1987. objavio knjigu “Alkemija financija”, u kojoj je ustvrdio da njegove izjave mogu kardinalno utjecati na tržišta, pa i na cijele ekonomije suverenih država. Ali, jasno, odmah se ogradio rekavši da se trudi ne davati takve izjave.

No to je fenomen inače poznat u ekonomiji: očekivanja stvaraju ekonomsku stvarnost. Kad svi očekuju, kao recimo kod nas dvijetisućitih, da će cijene nekretnina rasti, svi kupuju nekretnine, time se automatski povećava potražnja za nekretninama i njihove cijene rastu.

Isto je s dionicama, ako se očekuje da će cijena neke dionice rasti, ljudi je kupuju i ona raste. Kad se pak rašire glasine da će neka banka uskoro propasti, ljudi navale na šaltere da bi podigli svoj novac iz nje, i ona propadne. Na taj način se manipulira cijenama na tržištima: puštanjem glasina od strane moćnih igrača.

Kad je Wall Street Journal pred oko mjesec dana objavio konkretne podatke, pokazalo se da zlato ne kupuje samo on, nego i brojni drugi veliki hedge fondovi. Trideset milijardi dolara težak Sorosev fond, u kojem su on i njegova obitelj jedini ulagači (izašao je iz poslova s klijentima), smanjio je u prvom tromjsečju ove godine za 37% svoja ulaganja u dionice američkih tvrtki, a taj novac je prebacio u kupovinu opcija SPDR Gold Trusta, koji prati cijene zlatnih šipki.

Radi se o tzv. “bikovskim” opcijama, dakle – Soros je očekivao da će cijena zlata rasti, a dionica padati. No Sorosev fond je kupio i znatan udio, čak 1,7%, u najvećem svjetskom proizvođaču plemenitih metala i zlata, Barrick Gold Corp., krajem ožujka ove godine. To je trenutno najveća pojedinačna imovina njegovog fonda, bar što se tiče tvrtki izlistanih na američkim burzama – a što posjeduje u drugim dijelovima svijeta ne možemo znati.

“Soros je vjerojatno najzorniji primjer onih koji će podržati bilo što što slabi suverenitet nacionalnih država, sve što mijenja europske tradicije i kulturu”, rekao je za Sorosa nedavno Viktor Orban. “Aktivisti koji podržavaju masovnu imigraciju neizbježno postaju dijelom njegove međunarodne mreže za trgovinu ljudima.”

Nije neka tajna da upravo Soros financira masovni priljev imigranata u EU, i usmjerava ih u određene države tako što ih na bankomatima, kad se domognu odredišne zemlje, čeka – novac. Imigranti od NGO-a u Turskoj dobivaju i mobitele i kartice, a sve se kasnije vraća u Tursku. Mreža NGO-a koje financira Soros zadužena je i za prihvat imigranata i “podizanje svijesti” u javnosti o “potrebi ukidanja granica”.

Barrick gold co. je tvrtka sa sjedištem u Kanadi, najveća rudarska korporacija za zlato i plemenite metale. Njihovi su zlatni rudnici u Argentini, Australiji, Kanadi, Čileu, Dominikanskoj republici, Papui Novoj Gvineji, Peruu, Saudijskoj Arabiji, SAD i Zambiji, a rezerve se procjenjuju na 104 milijuna unci zlata, 888 milijuna unci srebra, i 14 milijardi funti bakra.

Godišnje proizvedu 7,2 milijuna unci zlata, a obzirom na trenutne cijene zlata, koje su kudikamo veće od ukupnih troškova iskopavanja, zarada je ogromna na tom poslu. Danas unca zlata vrijedi skoro 1400 dolara: kad je Soros početkom ove godine kupovao dionice, vrijedila je tek nešto preko tisuću.

Cijena zlata je u prvom tromjesečju skočila za punih 16%, a dionice Barricka još i više – za gotovo 40%. I to prije Brexita! A danas su cijene zlata eksplodirale. Soros je, dakle, zaradio ogroman novac na makinaciji cijenama zlata, čiji je rast posljedica Brexita, iako se on sam zalagao protiv Brexita! U čemu je kvaka?

Teško je reći i spekulirati kakvim je informacijama raspolagao i na što se kladio, no svakako da će taj njegov potez imati i međunarodne implikacije: pretpostavljalo se da je njegova nova fiksacija na zlato posljedica ekonomskog rata koji zapad, sa Sorosem kao glavnim svojim operativcem za poslove koje vlade same ne mogu odraditi u svoje ime, vodi protiv Putinove Rusije.

Putin naime ugrožava američke ekonomske interese, sprječavajući ih donekle u preuzimanju kontrole nad resursima u jednom za njih jako bitnom dijelu svijeta. Spekuliralo se da Soros kupuje zlato kako bi izazvao paniku na tržištima radi rušenja rublje. Kontroliranjem tržišta zlata i dizanjem njegove cijene Soros bi mogao vršiti pritisak na Putina i preko cijene zlata vršiti pritisak na vrijednost rublje.

Koliko je to realno, vidjet će se, no Rusija unatoč naporima zapada da je ekonomski oslabi, od rušenja cijena nafte do uvođenja sankcija, ne pokazuje nikakve znakove ekonomskog kolapsa, unatoč određenom padu sredinom prošle godine, koji je prekinut početkom ove. Spekuliralo se i da Soros računa sa slomom kineske ekonomije, što bi opet lansiralo cijene zlata u nebo.

Soros nije jedini – hedge fond Glenview Capital Management, te fondovi Citadel Advisors i Millennium Management su također krenuli u rasprodaju američkih dionica početkom godine. Glenview je vrijednost svojih američkih dionica smanjio za 22%, na 13,6 milijardi dolara; Citadel za 29%, na 38,8 milijardi dolara, i Millennium za 17%, na 36,5 milijardi, pokazuju njihove porezne prijave.

Bivši glavni strateg Sorosevog fonda, i sam multimilijarder, Stan Druckenmiller, je prošlog mjeseca rekao kako je većina njegove imovine uložena u zlato, i kako mu je ono trenutno glavna alokacija kapitala.
 
(dnevno.hr)