Hacker Adrian Lamo umro je u dobi od 37 godina. Kolumbijsko-američki državljanin je stekao ugled nakon što je razotkrio zviždača Chelseu Manninga američkim vlastima 2010. godine

Mario Lamo, hakerov otac, objavio je vijest o smrti svoga sina na Facebooku u petak.

“S velikom tugom i slomljenim srcem moram obzaniti sve Adrianove prijatelje i poznanike da je mrtav. Bistar um i suosjećajna duša koja je nestala, bio je moj dragi sin” – napisao je Lamo.

Mrtvozornik u okrugu Sedgwick države Kansas, gdje je živio Lamo, također je potvrdio njegovu smrt, prema vijestima ZDNet.

Lamo je postao poznat početkom 2000-ih, nakon što je hakirao brojne visoko-profilne tvrtke, uključujući New York Times, Microsoft i Yahoo.

Kasnije je postao poznat u hakerskoj zajednici nakon što je obavijestio FBI da je tadašnji vojnik američke vojske Bradley Manning predao videozapis WikiLeaksu koji pokazuje da je američka vojska ubila dva novinara Reutersa. Curenje je obuhvatilo stotine tisuća vojnih i diplomatskih dokumenata.

Manning je Lamou otkrio da je on (sada ona) izvor curenja u web chatu. Lamo je branio svoju odluku da otkrije Manningov identitet FBI-u u intervjuu Guardianu 2013. godine.

“Nije bilo mogućnosti da se zabrane samo dokumenati i povuku se od objave. Nije bilo mogućnosti da budemo ljubazni prema Bradleyu [sada Chelsea] i imajući u vidu potencijal koji će naštetiti ljudima na način koji nisam nikada vidio i nikada nisam znao što će ta situacija predstavljati kada bude otkrivena javnosti.”

Manning je kasnije uhićen i osuđen na 35 godina zatvora. Njezina je kazna smanjena i on je pomilovan od strane bivšeg predsjednika Barack Obame i ona je puštena prošle godine. Uzrok Lamiove smrti nije otkriven.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Julian Assange, Edward Snowden i Bradley Manning, tretiraju se kao teroristi i kriminalci u SAD-u, ali drugdje u svijetu oni se slave kao junaci u borbi protiv korupcije i globalnog nadzora

Skulpture koje zastupaju hrabrost ova tri zviždača trenutno stoje u Ženevi, Švicarska, i tvorac umjetničkog djela poziva ljude da slijede njihov primjer i “zauzmu stav, jer je njihova sloboda u igri.”

Većina mainstream medija SAD-a prihvatila je službenu retoriku američke vlade koja kaže da su Assange, Snowden i Manning izdajnici, i pokušali su ocrniti njihovu akciju i nihove motive.

Međutim tvorac djela i ove tri skulpture Davide Dormino vjeruje da su ova tri zviždača žrtvovala svoju osobnu slobodu kako bi progovorili, i njihovi se motivi ne treba dovoditi u pitanje.

“Oni su izgubili svoju slobodu za istinu, tako da nas podsjete koliko je važno znati istinu”, rekao je talijanski kipar Davide Dormino, tijekom otkrivanja spomenika.

Umjetničko djelo nije samo priznanje za hrabrost ovih triju zviždača, već služi kao poziv ostalima da zauzmu stav, kao što njih troje stoji na stolicama – a četvrti stolac je prazan stolac i nalazi se pored njih.

“Brončani kip u prirodnoj veličini prikazuje tri lika, svaki stoji na stolici. Četvrti stolica je prazna, jer je to vaša stolica”, prema web stranici autora.

Mnogi ljudi, uključujući i djecu, prevladati su svoje strahove i popeli se na četvrtu stolicu, neki čak i sa razglasom u rukama.

“Ljudi govore mnogo različitih stvari. Od politike, žamora pa sve do tišine, od ljudi koji očajnički žele pomoći Julianu, Bradleyu i Edwardu, do ljudi koji nemaju pojma tko su oni. Ova stolica je, valjda, mjesto slobode govora”, rekao je Dormino.

Edward Snowden, Julian Assange i Bradley Manning, kako web stranica kaže: “imaju hrabrosti reći NE globalnom nadzoru i lažima koje dovode do rata. I ako ih volite i mrzite, oni su se odlučili izgubiti zonu udobnosti svog života da bi rekli istinu.”

Charles Glass, autor, novinar i nakladnik koji je nadahnuo Davida Dormina na ovo umjetničko djelo objašnjava: “Zahvaljujući Assangeu, Snowdenu i Manning, znate granice slobode. Vi znate da ste špijunirani svaki sat, svaki dan.

Znate kako vlade ubijaju i muče navodne neprijatelje. Bradley Manning trenutno služi 35 godina u američkom federalnom zatvoru. Julian Assange je ograničena u Engleskoj već četiri godine … Edward Snowden je zarobljen u Moskvi. Poštovat ćemo njihovu hrabrost podizanjem spomenika, dizajniranog od talijanskog kipara Davide Dormina”.

“Većina kipova u javnim prostorima su na spomen ratnika. Kip Dormina odaje počast trojci koja su rekla NE ratu, i koji su rekli da su laži te koje su dovele do rata i do upada u privatni život koji pomaže da se produži rat.

Manning, Assange i Snowden su prihvatili svoj gubitak slobode. Dok ste vi slobodni, zahvalite im podizanjem spomenika koji nam pokauje da možemo odbiti surađivati ​​sa neodgovornom moći.”
 

 
NoviSvjetskiPoredak.com

U stvari SAD, s njihovim teškim nasljeđem robovlasništva i ugnjetavanja koje su starosjedilačkom indijanskom stanovništvu činili došljaci iz Europe, nikada nisu bile stvarno demokratsko društvo.

Priroda uopće nije čovjeku dala razum da bi se on okretao u moru laži i zabluda. Vječita težnja čovjeka ka istini na kraju je postala mina usporenog djelovanja koja je uništila veliki mit o Americi kao avangarde svjetske civilizacije i glavnom zaštitniku ljudskih prava na planeti.

A u stvari SAD, s njihovim teškim nasljeđem robovlasništva i ugnjetavanja koje su starosjedilačkom indijanskom stanovništvu činili došljaci iz Europe, nikada nisu bile stvarno demokratsko društvo. Konstitucionalne osnove SAD-a su pravljene prema interesima bijelaca, a preko genocida Indijanaca i segregacije crnaca, koja je službeno ukinuta tek 1964.godine, makar postoji i danas.

Još 2006. godine, u izvješću Harwardskog sveučilišta o Projektu građanskih prava, profesor Gary Orfield je konstatirao da se razina segregacije u zemlji popeo do razine kraja 1960-ih godina, da je Amerika izgubila sav napredak koji je bila postigla tijekom ukidanja segregacije u gradovima.

Danas veliki dio došljaka iz Azije, Afrike, Južne Amerike u SAD živi po dijasporama, u kojima je prosječan standard neusporedivo niži od standarda bijelih sugrađana.

Pravi domaćini Sjedinjenih Američkih Država su financijsko-oligarhijske skupine, koje se uglavnom oslanjaju na međusloj WASP (bijeli anglosaksonci-protestanti) čiji predstavnici koriste sve moguće prednosti u odnosu na mnogomilionsku masu.

Prema razini mistifikacije svojeg naroda i međunarodne javnosti, SAD svakako zauzimaju prvo mjesto na svijetu. Stvarna politika Sjedinjenih Država i mitovi koje su oni stvorili o sebi razlikuju se između sebe kao nebo i zemlja.

Bez obzira na tom propagandna mašinerija SAD je izvjesno vrijeme davala rezultate. Većina Amerikanaca je vjerovala da ništa bolje od njihove zemlje na svijetu ne može postojati, a stanovnici Zapadne Europe su se molili za SAD kao za svoju zaštitu od “crvene opasnosti”.

Bilo je mnogo američkih intelektualaca koji nisu vjerovali u te iluzije, i pri opisivanju neljudskog, u suštini, uređenja njihove zemlje, nisu ništa uljepšavali. Romani “Džungla” Upton Sinclaira, “Američka tragedija” Theodor Dreisera, “Željezna peta” Jack Londona i još mnogo drugih su predstavljali zaista istinita djela, ali je njihovo djelovanje na američku publiku bilo ograničeno.

Rušenje “velikog američkog mita” je počelo nastupanjem epohe informacijskog društva, pojavom svjetske mreže “internet”. Mit se po svim krajevima počeo topiti i sada je sličan ledenom brijegu pod sunčevim zrakama, koji se velikom brzinom topi i puca. Udarci koje mu nanose sve novije i novije tajne Imperije koje se sada otkrivaju, od tog ledenjaka odlamaju gigantske komade.

2001. godina je u svezi s tim postala prijelomna. Nakon rušenja njujorških blizanaca – WTC, pojavio se ogroman broj publikacija koje su ukazivale na to, da su Amerikanci prevareni jer nakon započete “globalne borbe s terorizmom” vođene pod zastavom rata u Afganistanu dolaze novi ratovi. Tragedija 11. rujna dovela je do formiranja ogromne pukotine u američkom mitu i stvorila po kvaliteti novu situaciju u svjetskom informacijskom prostoru.

Sada već malo tko vjeruje priči da Amerika predstavlja “barjak” nade čitavog svijeta. U raspoloženju Amerikanaca došlo je do ozbiljnog preokreta. Po različitim anketama, od jedne trećine do 40% posto Amerikanaca podržava vojnika Bradley Manninga koji je tajnu prepisku državnih ustanova dao sajtu “Wikileaks”. Otprilike isto toliko njih podržava osnivača tog sajta, Julian Assange-a, i još toliko – novog raskrinkavača američkih tajnih službi Eduard Snowden-a.

Odnosno, u najboljem slučaju – trećina Amerikanaca više ne vjeruje u službeno proglašene vrijednosti. Američko društvo je danas idejno raspolovljeno. Realno je očekivanje da će se u takvoj društvenoj klimi pojaviti novi Razotkrivači i da će još dosta ružnih tajni američke političke kuhinje isplivati na površinu.

Neobično je koliko jednostrano State Department na Capitolu reagira na ta nova otkrića. Tako ni u jednoj izjavi američkih službenih osoba se nije čula ni sjenka žaljenja zbog totalne špijunaže koju su organizirale tajne službe SAD ne samo za “svoje”, već i za “tuđe”, što je iskompromitiralo prije svega demokraciju.

Pri tom kažnjavanje razobličivača i lov na one koji su još uvijek na slobodi ukazuju da vlast SAD-a imaju namjeru da bez trunke sažaljenja najstrože moguće kažnjavati svakoga tko bi se ohrabrio progovoriti istinu.

Danas, žureći i prekidajući jedan drugog, američki političari i visoki dužnosnici zahtijevaju sud za Eduard Snowden-a. Moskvu pritišću zahtjevima da se Snowden preda radi suđenja. Pošto mu je dan privremeni boravak u Rusiji iz Washingtona su se začule i razumljive, i ne baš sasvim razumljive prijetnje, koje svjedoče – ne zna se da li o infantilnosti pojedinih američkih političara, da li o njihovoj nesposobnosti da u punoj mjeri shvati postojeću međunarodnu stvarnost .

Među prijetnjama se začulo čak i bojkot Olimpijskih igara u Sočiju 2014. kao da će odsustvo američke momčadi na tom događaju izazvati katastrofu u sportskom svijetu. A još “strašnije” – prijetnja da će proširiti “popis Magnitskog”, da će blokirati bankarske račune ruskih službenika. Boreći se s korupcijom, Moskva bi samo zahvalila Washingtonu ukoliko bi tako nešto zaista bilo napravljeno.

Dvostruki standardi američkih vlasti SAD u pitanju ljudskih prava odavno nisu ništa novo i o tome se ne bi trebalo pričati, da se nije iznenada nije pojavila sumnja: a da američka politička “elita” nije naumila da je ona jedina na svijetu, a da su svi ostali samo izdresirani liliputanci koji rade po njenoj naredbi? Jer ukoliko im tako nešto pada na pamet – neće biti teško da naprave i pravu grešku tako što će mirno, suzdržano ponašanje Moskve u “predmetu Snowdena” smatrati za slabost.

I nehotice se prisjećamo vremena koje je dovelo do raspada Rima. I tada je odnos prema kršćanima koji su odbijali se klanjati idolima Imperije bio vrlo grub. Rimski vlastodršci su se glupo i plitko nadali da će moći beskrajno vladati ukoliko ljude uporno budu držali u zabludi.

Ne vrijedi – nije im uspjelo.

 
 
(preveo:mag.Alfred Bošković/uredio:nsp)

 
(vestinet.rs, youtube.com.com/uredio: nsp)