Dok su neki ljudi prihvatili neizbježnost smrti, drugi se boje te iste, jer smrt izaziva brige o bolima i patnji dok proživljavaju svoje posljednje trenutke

Neki čak vjeruju da palijativna skrb vrlo malo ublažava ove boli i da mnogi umiru u iznimnoj agoniji.

No, prema nedavnoj studiji, palijativna skrb olakšava bol i druge simptome kod ljudi koji su blizu kraju svoga života.

Procjenjuje se da 85 posto pacijenata palijativnom skrbi ne pokazuje teške simptome kada umru. Australska organizacija za palijativnu skrb (PCOC) na Sveučilištu Wollongong prezentirala je podatke koji su otkrili „statistički značajno poboljšanje u odnosu na posljednjih deset godina što se tiče bolova i drugih simtoma prije smrti.”

Postoje razni čimbenici koji dokazuju da je učinkovita palijativna skrb razlog za taj značajan razvoj.

Podaci obuhvaćaju sljedeće čimbenike: dubinska procjena potreba pacijenata, djelotvorni lijekovi i učinkovitije multidisciplinarno zbrinjavanje koje se proteže izvan djelokruga medicinskih sestara i zdravstvenih djelatnika povezanim sa zdravstvenim radnicima poput terapeuta i savjetnika.

Međutim, nije svatko te sreće da prima palijativnu skrb. U Australiji godišnje umire najmanje 160.000 osoba. Znanstvenici tvrde da je moguće predvidjeti najmanje 100.000 tih smrti.

U međuvremenu, u Americi godišnje umire 2.473.000 osoba, dok u Velikoj Britaniji umire 525.000 ljudi. U cijelom svijetu gotovo 40 milijuna ljudi treba pristup palijativnoj skrbi, a 78 posto ih dolazi iz zemalja s niskim i srednjim dohotkom. Samo 14 posto ljudi ima privilegiju palijativnih usluga.

Simptomi završetka života

Unatoč onima koji to niječu, većina ljudi sa palijativnoj skrbi imaju velike koristi od toga.

Česti simptom koji uzrokuje agoniju kod pojedinaca na kraju života – je umor. Prošle godine, 13,3 posto bolesnika je izvijestilo o ekstremnim nevoljama uzrokovanim umorom na početku njihove palijativne skrbi, nakon čega slijedi bol od 7,4 posto i problemi s apetitom od 7,1 posto.

Umor i poremećaj apetita koji uzrokuju nevolje kod osoba koje doživljavaju gubitak energije i apetita blizu kraja života, iako se “većinom boli može učinkovito upravljati”.

Što su ljudi bliže smrti, drugi zdravstveni problemi kao što su disanje, nesanica, mučnina i problemi sa crijevima postaju sve blaži. Ti se problemi čak poboljšavaju kada su ljudi u završnim satima svojeg života.

Izgleda da se nemamo ipak čega bojati jer se u posljednjim trenucima pojedinci osjećaju jako dobro, i bez bolova. Čak ni njihova druga zdravstvena stanja nisu tako izražena.

U 2016. godini, 26 posto pacijenata koji su imali palijativnu skrb, prijavilo je nekoliko ozbiljnijih simptoma, no broj je pao na 13,9 posto, kada bu bili blizu smrti. Za razliku od zabrinutosti oko umora koji traje do kraja, izvješća o bolovima bile su neuobičajena.

Sveukupno, 7,4 posto pacijenata prijavilo je ozbiljnu bol kada su počeli primati palijativnu njegu. Samo 2,5 posto prijavilo je ozbiljnu bol u posljednjim danima života. Za pregršt bolesnika postojeći lijekovi i druge intervencije nisu bile dovoljne za ublažavanje bolova zajedno s drugim simptomima.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Bol je prvo energija, drugo percepcija, i treće fizički manifestacija. Nema drugog izvor boli osim energije

Fizička prezentacija je uvijek sekundarna. Svaki podrijetlo boli u našim tijelima može se pratiti unatrag sa određenim emocionalnim stanjem koje djeluje kao upozorenje da još uvijek ima posla koji treba obaviti u područjima vašeg života za koje se tek trebaju integrirati lekcije. 

Nakon što smo integrirali i ispravili ove lekcije, bol nestaje. 

Tijelo je izuzetno osjetljivo, kada je u pitanju bol. Iskustva u vašem životu izravno se manifestiraju u vašem tijelu, a kada se pojavi emocionalni stres, tijelo pokazuje upravo ono u čemu je problem. Jedina stvar koju trebate učiniti je dekodirati poruke koje vam tijelo šalje.

20 Izvora bolova u tijelu i emocionalno stanje koje oni odražavaju

1. Bolovi u mišićima. Predstavlja izazovnu mogućnost da se krećemo u našim životima. Koliko smo fleksibilni sa našim iskustvima na poslu, kod kuće ili sa nama samima. Idite sa tokom.

2. Bol u glavi. Glavobolje povezane sa ne donošenjem odluka. (Migrene su tata glavobolje koje nastaju znajući sa moramo donijeti odluku, ali ju ne donosimo.) Svakako uzmite vremena za opuštanje svaki dan. Učinite nešto što olakšava napetost.

3. Bolovi u vratu. Bol u vratu je znak da imate problema da oprostite drugima, ili čak i sebi. Ako osjećte bol u vratu, uzmite u obzir sve ono što volite o sebi i drugima. Svjesno radite na oprostu.

4. Bol u desnima. Kao i u vratu, bol u desnima pripisuje se ne donošenju odluka vaznih za sebe, i ne pridržavanja tih istih. Budite jasni i idite za tim!

5. Bol u ramenima. Bolovi u ramenima mogu značiti da nosite pravi emocionalni teret. Usredotočite se na rješavanju nekih proaktivna problema i distribuciju tog tereta prema drugim ljudima u svom životu.

6. Bol u trbuhu. Nosi rezultat probavljanja života, ili ne. Bol u trbuhu znači da se ne osjećate ispunjeno, ostavljajući rupu i uzrokujući bol.

7. Bol u gornjem dijelu leđa. Ako osjećate bol u gornjem dijelu leđa, vjerojatno ste suočavanje s nedostatkom emocionalne podrške. Možda se osjećate nevoljeno ili možda čak ste sebični u ljubavi i zadržavate je za sebe. Ako ste sami, možda je vrijeme da krenete upoznavati novog partnera.

8. Bol u donjem dijelu leđa. Bolovi u donjem dijelu leđima može značiti da previše brinete o novcu ili vam nedostaje emocionalne podrške. Može biti dobro vrijeme da krenete tražiti povišicu na poslu ili uzmete u obzir financijski plan koji će vam pomoći iskoristiti novac malo bolje.

9. Bol u sacrumu i trtičnoj kosti. Možda sjedite na problemu koji se treba riješiti. Dođite do dna i vidjet ćete rješenje.

10. Bol u laktovima. Bol u laktovima ima puno veze sa opiranjem prema promjenama u vašem životu. Ako osjećate da su vam ruke krute, to može značiti da ste previše kruti u svom životu. Možda je došlo vrijeme da razmislite o kompromisima i da protresete stvari malo. U najmanju ruku, idite sa tokom.

11. Bol u rukama u cjelini. Nosite nešto ili nekoga kao emocionalni teret. Može biti vrijeme da se zapitate zašto ga nosite?

12. Bol u tvojim rukama. S vašim rukama, vi dopirete do drugih i spajate se. Ako imate osjećaj boli u rukama, to može znači da ne pružate ruke dovoljno daleko. Pokušajte stvarati nove prijatelje. Ručak u društvu. Uspostavljajte veze. One također mogu predstavljati držanje ili otpuštanje.

13. Bol u kukovima. Ako se bojite kretanja u životu, to se može manifestirati kao bol u kukovima. Bolni kukovi mogu biti znak da ste previše ukočeni za promjene i poteze. To također može pokazivati oprez prema donošenju odluka. Ako razmišljate o nekim velikim odlukama, vrijeme za donijeti tu odluku. Općenito bol u kukovima se odnosi na podršku. To se općenito odnosi na neravnotežu u tome kako se odnosite prema životu. Osjećaj nedostatka ljubavi i podrške.

14. Bol u zglobovima općenito. Poput mišića, bolovi u zglobovima predstavljaju fleksibilnost ili nedostatak situacije i vašu vezanost za njih. Budite otvoreni za nove misli, lekcije i iskustva.

15. Bol u koljenima. Vidite život bez podrške. Unutar koljena: zajednica, posao, prijatelji. Izvan koljena: osobni problemi. Ponizite se. Provedite neko vrijeme volontirajući. Provjerite jeste li zapamtili da ste smrtni. Vi ste samo čovjek i iako imate ego, ne dopustite da on vlada nad vašim životom.

16. Bolovi u zubima. Ne sviđa vam se vaša životna situaciju i ponavljate tu odbojnost u svojim mislima i osjećajima svakodnevno. Ponovite sebi da iskustva teku vrlo jednostavno kao kao što i doživljavate pozitivna ili negativna iskustva s lakoćom.

17. Bol u gležnjevima. Bol u zglobovima može biti znak da sebe lišavate užitka. To može značiti da je vrijeme da se upustite u nešto malo više. Začinite svoj ​​romantični život malo.

18. Bol koja uzrokuje umor. Dosada, otpornost i nijekanje je pokazatelj da je potrebno da se krene naprijed. Zapitajte se: “Što je sljedeće?” Otvorite sebe prema tom malom glasu koji govori vrlo tiho i ohrabruje vas prema novom iskustvu.

19. Bol u stopalima. Kada ste depresivni, možda ćete osjetiti bol u stopalima. Previše negativnost se može manifestirati na vaša stopala. Potražite male radosti u životu. Pronađite novog ljubimca ili novi hobi. Potražite radosti.

20. Bol koja se neobjašnjivo javlja u različitim dijelovi tijela. Stanična struktura se trenutno rekodira u ljudskom tijelu te je u procesu čišćenje te otpuštanja prevladavajućih rezidentnih frekvencija koje se eliminiraju. 

Za pročišćavanje ove energije, imunološki sustav, a zapravo svi sustavi u tijelu moraju biti značajno oslabljeni. Dakle, dok se tijelo može pojaviti u stanju bolesti, ono se manje-više čisti. Znajte da će to proći.
 
(NoviSvjetskiPoredak.com)

Tupa bol u predjelu sljepoočnica, čela, može biti posljedica stresa, napetosti, lošeg vida. Ali glava može zaboliti i iz čista mira

Svi pate od glavobolje. Mladi, stari … Vrtoglavice, zujanje u ušima …. Nesnosne glavobolje nekima upropaste dan, a nekima i život. Za običnu glavobolju dovoljan jedan analgetik ili hladna krpa na čelu, ali ako se stvari postanu ozbiljnije, može li priroda pomoći?

OBIČNA GLAVOBOLJA

KRUMPIR

• Ovo je jedan od najstarijih recepata. Krumpir prerežite na pola i njime trljajte predio oko sljepoočnica i čelo. Kada se osuši, glavobolja bi trebala prestati.

KAVA I LIMUN

• U šalicu crne kave iscijedite jedan limun. Popijte i sačekajte da bol prestane. Ne bi trebalo dugo trajati.

MASAŽA ULJEM OD MENTE I LAVANDE

• Ulje jedne od ove dvije biljke se ugirje na tjelesnu temperaturu i njime lagano masirajte nosnu kost i predio oko očiju. Ne bi škodilo ni da vam netko izmasira ramena, vrat i potiljak, što bi poboljšalo cirkulaciju i otklonilo bol.

MIGRENA

LIJEK OD ĐUMBIRA

• Ova biljka ima analgetsko djelovanje i brzo djeluje. Možete je koristiti na dva načina – kao čaj ili korijen ove biljke jednostavno grickate. Čaj se sprema tako što se 1/3 đumbira u prahu pomiješa s čašom vode ili soka i pije više puta dnevno.

RIBLJE ULJE

• Može se koristiti za masažu ili da se uzima u obliku kapsula. Daje odlične rezultate.

 LED

• Lezite u tihu i zamračenu sobu i na čelo stavite što hladnije obloge. Na glavu navucite kapu ili je umotajte nekom maramom, ručnikom.

RECEPT ZA MIGRENE KOJI GOTOVO MOMENTALNO OTKLANJA BOL

• Dvije žličice himalajske soli, pomiješajte sa sokom dva limuna. U to dodate izrendanu koru limuna. Sve pomiješajte i dodajte dva decilitra vode. Dobro izmiješajte i popijte naiskap.
 
(sputniknews.com/uredio:NSP)

Aluminijska folija ima iscjeljujuća svojstva, a često je koriste kineski i ruski iscjelitelji

Praksa je pokazala da se aluminijska folija može koristiti i izvan kuhinje, ali s izvjesnim oprezom.

Ukoliko imate problema s bolovima u vratu, leđima, ramenima, koljenima i petama, prosto zamotajte bolni dio aluminijskom folijom i bol će ubrzo nestati, prenosi healthyrecipeshome.com.

Bioprotok koji prolazi kroz biološki aktivne točke u našem organizmu se na taj način reflektira i vraća odakle je došao. To pozitivno utječe na pogođene organe koji imaju veze s istim uzrokom. Na taj način možete riješiti i zdravstvene probleme i ublažiti bol.

Ovu zanimljivu metoda iscjeljivanja već dugo koriste kineski i ruski iscjelitelji, a ona je detaljno objašnjena u knjigama Wilhelma Reicha, psihoterapeuta koji je bio Freudov učenik.

Kako vas aluminijska folija može izliječi?

Uzmite komad aluminijske folije, stavite na bolno mjesto i osigurajte zavojem.

Aluminijska folija je odlična za liječenje boli u vratu, leđima, rukama, nogama, zglobovima itd. Također se može koristiti za tretiranje operativnih ožiljaka i gihta.

Potrebno je samo staviti komad folije na ožiljak ili da zamotate palac folijom i zavojem ukoliko liječite giht. Kineski iscjelitelji smatraju da tretman treba trajati bar 10-12 sati.

Postavite komad aluminijske folije na bolno mjesto i ostavite je preko noći. Napravite pauzu od 1-2 tjedna a onda ponovite tretman po potrebi.

Aluminijska folija ima jak protuupalni učinak

Aluminijska folija može pomoći pri ublažavanju prehlade.

Umotajte svoja stopala u 5-7 slojeva folije i postavite komadić papira ili gaze između svakog sloja.

Držite ovu kompresiju oko sat vremena. Zatim je skinite i ponovno postavite poslije dva sata.

Zatim opet držite sat vremena i ponovno napravite pauzu. Trebalo bi ponoviti tretman tri puta. Čitava procedura traje tjedan dana.

Međutim, mnogi ljudi i dalje raspravljaju o tome na koji način ovaj tretman djeluje.

Neki se pozivaju na znanost, dok drugi objašnjavaju tretman bioenergijom.

Ruski znanstvenik AV Skvorcov objašnjava:

“Iscelitelji često koriste alate za stvaranje specijalne energije , kao što su proizvodi od aluminijske folije. Ljudski organizam posjeduje specijalne matične stanice koje su isprepletene s poljem Zemlje. Iz nekog razloga, ovo polje se deformira, što utječe na protok energije koja dolazi do matičnih stanica.

Površina folije reflektira polje Zemlje kao velika lupa, zbog čega ono postaje mnogo veće i omogućuje ponovno uspostavljanje kontakta između stanica i polja. Štoviše, sjajna površina folije sprečava probijanje vanjskog štetnog zračenja u ljudski organizam”.
 
(webtribune.rs/uredio:NSP)

Pretjerano empatična osoba suosjeća s drugima znatno više nego što je u granicama prosjeka. Ne samo da je spremna saslušati druge, razumjeti ih i pružiti im podršku, već se često ne može zaštititi od tuđih negativnih emocija i energija

Zato suosjećanje, ma koliko u osnovi bilo dobro, može pokazati i drugo lice. Važno je sačuvati svoju energiju.

Sposobnost za empatiju omogućava nam da bolje razumijemo druge, ali i da ih lakše “čitamo” i osjetimo njihovu energiju. Ta nam sposobnost pomaže da život doživimo i iz neke druge perspektive osim svoje. Ipak, ovo je osobina koja može biti i štetna, pa je važno znati kako ne biti podložan tuđim emocijama i energijama.

Većina ljudi voli biti u društvu empatičnih jer se uz njih osjećamo viđeno, priznato i prihvaćeno, osjećamo da je s nama sve kako treba, da smo dobri takvi kakvi jesmo. Međutim, ako prelazi granice normalnog suosjećanja s drugim ljudskim bićima, ova osobina može biti izvor velikih poteškoća. Tuđa nas nevolja može potpuno blokirati, a često nismo u poziciji reagirati i popraviti situaciju koja nas je uznemirila. Zato je važno postaviti granicu između sebe i drugih i prepoznati kad zdravo razumijevanje i prihvaćanje tuđih osjećaja postaje naš problem.

Ako se prepoznajete kao pretjerano empatičnu osobu, bilo bi dobro da nešto poduzmete kako vas više ne bi uznemiravale stvari koje s vama nemaju nikakve veze. Važno je da čuvate energiju za sebe i ljude koje volite te da u svoj sistem ne propuštate one informacije, emocije i energije koje vam štete i crpe snagu. Pokušajte to učiniti kroz ove korake:

1. Objasnite si

Kada vam se dobro raspoloženje iznenada promjeni, kada se podignu emocije poput straha, bola, tuge, ljutnje, zapitajte se s kim ste posljednji put bili u interakciji, koju informaciju ste primili iz okruženja, jeste li prisustvovali nekom neugodnom događaju.

Ako jeste, objasnite si da emocija koju imate nije vaša, nego ste je upili izvana. Ako ste u mogućnosti tuđu situaciju promijeniti, nekome pomoći, utješiti ga i posavjetovati, svakako to učinite, ali ako niste u takvoj poziciji, recite si da ne možete ništa učiniti i koncentrirajte se na sebe.

Oslobodite se negativnih osjećaja tako što ćete si objasniti da nikome ne pomažete time što se loše osjećate, a sebi radite štetu. Nastavite li proživljavati sve tuđe osjećaje, iscrpljujete svoju dragocjenu snagu, umjesto da je uložite u nešto konstruktivno.

2. Pogledajte dublje unutra

Zapitajte se i što je to u vama što vas tjera da se osjećate loše zato što je nekome drugome loše. Jeste li i vi nekada proživjeli nešto slično? Postoje li osjećaji prema nekom koje još potiskujete? Imate li neka pogrešna uvjerenja o sebi i svijetu koja izazivaju određene emocije? Pozabavite se svojim problemima i počnite ih rješavati.

Pogledajte dublje u sebe i počnite iscjeljivati svoje stare povrede. Prihvatite sve potisnute osjećaje, prigrlite ih s nježnošću, dopustite im da budu tu takvi kakvi jesu, izrazite ih i zatim ih otpustite. Važan dio ovog procesa je opraštanje sebi i drugima, odnosno svima koji kod nas izazivaju negativne emocije.

3. Odvojite vrijeme da budete sami

Kada ste sami sa sobom imate se mogućnost preispitati, isplakati ili na drugi način osloboditi negativnih emocija.

4. Zamislite štit oko sebe

Kada ste u kontaktu s osobom koja vam ne odgovara ili se nalazite u sredini koja je prepuna loše energije, vizualizirajte oko sebe bjeličast, proziran štit koji ne propušta negativnu energiju i ne dopušta tuđim negativnim emocijama da dopru do vas.

5. Upotrijebite moć vode

Nakon kontakta s osobom koja je jako negativna, odgovarat će vam da svu tu energiju sperete sa sebe. Ako niste u mogućnosti da se istuširate, onda se bar umijte i operite ruke. Zamišljajte kako se nakupljena negativna energija “skida” s vas.

6. Izrazite svoje emocije

Što god osjećali, važno je da to izrazite. Potiskivanje emocija nikome nije donijelo ništa dobro, naprotiv, to je put u razne bolesti. Dopustite sebi da izrazite zabrinutost, strah, bijes, neslaganje ili bilo što drugo što osjećate.

7. Uzemljite se

Zamislite da vas sa zemljom spaja cijev kroz koju šaljete negativnu energiju u zemlju, i kako zatim upijate hranjivu pozitivnu energiju iz zemlje. Ova vježba povećava protok zdrave energije u nama.

8. Boravite u prirodi

Nema ničeg ljekovitijeg od prirode, empatičnim ljudima ona je naročito ugodna, a najviše uživaju pored vode. Pokušajte često biti u dodiru sa zemljom, vodom, svježim zrakom… Pustite ponekad da vjetar odnese svu negativnu energiju koja se u vama nakupila.
 
(sensaklub.hr/uredio:nsp)

Oni koji uzmu K2 imaju osjećaj nadljudske snage, neosjetljivi su na bol i vruće im je

Policija u New Yorku bori se na ulicama s novom vrstom sintetičke marihuane koju su nazvali K2, a koja na korisnike ima takav psihotični učinak da im daje osjećaj nadljudske snage. Osim toga, povećava osjećaj topline, odnosno temperature, pa oni koji su uzeli K2 obično hodaju goli.

Zbog toga što je jeftina, ova vrsta narkotika posebno je popularna među beskućnicima pa to policiji dodatno otežava stvari na ulici, piše News.com.au.

“Kada su pod utjecajem ove droge, ljudi su relativno neosjetljivi na bol i imaju osjećaj nevjerojatne snage pa sami sebe izlažu mogućem ozljeđivanju”, kazao je Bill Bratton iz njujorških plavaca na konferenciji za novinare.

Policija je objavila tako i snimke dvojice muškaraca koji su se skinuli do kraja – jedan je nasred New Yorka čučnuo i lupao po asfaltu dok je drugi šakom probijao ogradu.

Trebalo je troje policajaca da ga svladaju.

No, sintetička marihuana nije samo problem New Yorka nego ima sve više slučajeva i u Australiji.

Proizvodi se od kemikalija koje imaju sličan učinak kao THC te se miješaju s travama i prodaju u paketićima jarkih boja. Najčešće se puši, ali se može i piti kao čaj. Zabilježeno je i nekoliko smrtnih slučajeva.
 

 

 
(dnevnik.hr,youtube/uredio:nsp)

Dolaskom ljeta stigla je i sezona uboda različitih insekata među kojima najveću opasnost šire ose i stršljenovi

Sljedeći savjet je objavio jedan dugogodišnji pčelar, a tko god ga je isprobao potvrdio je samo najbolje rezultate:

Pomoći sebi ili nekom drugom možete vrlo lako ako imate kod sebe andol ili aspirin u tableti (najbolje ga je uvijek nositi kad idete u prirodu).

Što učiniti?

Jednostavno navlažite tabletu i stavite je na mjesto uboda.

Držite tako jednu minutu pa potom maknite s mjesta uboda.

Na taj način ćete spriječiti oteklinu i bol, a izostat će i neugodni svrbež.

Ubod će vrlo brzo postati prošlost, a trag koji ostaje neprimjetan je.

Uz to možete primjeniti i soda bikarbonu (navlaženu), i otekline neće biti.

Djeluje! Ako ovo smatrate korisnim, podijelite prijateljima kako bi i njima bilo od koristi.
 
 
(dnevno.rs/uredio:nsp)

Za svaki slučaj, trebalo bi znati ovu proceduru ukoliko vas u ovo neizvjesno doba krize, depresije i stresa zadesi infarkt, a pomoć je na putu

Prema istraživanju, 80% slučajeva smrti uzrokovane srčanim udarom su osobe koje su bile same u vrijeme srčanog napada i nisu mogle pomoći same sebi.

Kako primijetiti ako imate srčani udar?
Srčani napad imate ako osjećate oštru bol u prsima koja se širi prema ruci i čeljusti.
Prema liječnicima, imate 15 sekundi da sami sebi pomognete prije nego što izgubite svijest

Ponekad simptomi počinju polako i traju duži vremenski period, što znači da imate vremena da stignete do najbliže bolnice ili nazovete pomoć. Međutim, nemojte riskirati već provedite sljedeći postupak.

Kašljite konstantno i snažno. Udahnite duboko prije svakog kašlja. Kašalj mora biti dubok i produžen.
Duboko udahnite i teško kašljite na svake 2 sekunde, dok pomoć ne stigne ili srce ne počne raditi pravilno.

Duboko disanje dovodi kisik u pluća i pokreti tijela tijekom kašljanja stežu srce i održavaju cirkulaciju krvi. Krvni tlak ponovno uspostavlja normalan ritam.

U međuvremenu, nazovite pomoć vaših susjeda telefonskim pozivom. Nemojte prestati s kašljanjem dok vam se netko ne javi na telefon – to će vam spasiti život!

Prema liječnicima, ljudi koji prakticiraju ovu metodu, uspješno stignu u bolnicu i sačekaju pomoc koja je potrebna.

Ova metoda nije znanstveno dokazan, ali doktori ovo savjetuju kada primijetite prve simptome srčanog udara.

Najbolje je potražiti liječničku pomoć, jer se ne zna da li je pacijent u stanju kašlje onoliko duboko koliko je neophodno da ponovo uspostavi normalan ritam srca, a da ne izgubi svijest.

U svakom slučaju, dobro je se upoznati se s ovom metodom!
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 

 
(vestinet.rs,youtube.com/uredio i preveo:nsp)

HAARP može elektromagnetski kontrolirati ljudsku psihu. Ljudsko tijelo se sastoji preko 70% vode, i molekule vode titraju kada dođu u HAARP polje na frekvenciji misli i može učiniti ljude neraspoloženima i vrlo agresivnima. Ali to se može spriječiti!

U HAARP prijenosi točno iste frekvencije kao one u ljudskim mozgom i kako oni normalno funkcioniraju. HAARP ima sposobnost da generira radijske frekvencije do 435 MHz. Frekvencija između 400 do 450 MHz je prozor u ljudsku svijest jer je to naša pozadinska frekvencija podsvijesti. Te frekvencije generirane iz HAARP-a mogu se koristiti za mijenjanje onoga što mi percipiramo kao stvarnost.

Broj metoda kontrole uma su porasle s vremenom kako su se sredstva za istraživanje istog povećala.

Evo, želimo da razmislite o tome što bi se moglo nazvati “zamjena misli”, koja čini jedan aktivni aspekt ovog istraživanja.

Zaključci na ovu temu dolaze iz sfere istraživanja moderne kontrole uma, koja koristi razne oblike emitiranih signala usmjerenih na mozak.

Što je još važnije, promatrajući razlike među ljudima, kada je riječ o njihovoj svijesti i vlastitim mislima i emocijama, dolazimo do zaključka da je vrlo lako kontrolirati misli prosječnog čovjeka.

Prije svega, moramo napraviti razliku između pasivnih i aktivnih ljudi.

Pasivni ljudi su sjedeći tipovi ili koji ne doživljavaju kretanja u životu. Njih je lako kontrolirati, i ne zahtjevaju sofisticirane elektroničke mjere za obavljanje posla kontrole uma.

Televizija, nekoliko umirujućih lijekova za smirenje (poput Prozac-a), pritisak vršnjaka i okoline da se prilagode, i igra je gotova.

Takvi ljudi će zamjeniti invaziju nametnutih vanjskih misli za svoje vlastite. Oni stvarno nemaju osjećaj otkuda impulsi dolaze ili tko ih donosi.

Aktivni ljudi, mislimo na one koji strastveno svjesno slijede ciljeve. Oni znaju zašto rade to što rade. Imaju energiju. Oni izmišljaju vlastitu budućnost. Oni su svjesni represivnih snaga u svijetu.

Oni su također dobro upoznati sa svojim osjećajima i mislima.

Da, ludi znanstvenici mogu utjecati na te ljude putem elektronskog maltretiranja, nema sumnje o tome, baš kao što mogu utjecati na nekoga tako da ga tučete nogom u rebra. No, to nije monumentalno znanstveno postignuće.

Rani CIA MK-ULTRA programi su se u biti sastojali od zlostavljanja i mučenja i dezorijantacije, koristeći pritom velike doze lijekova, izolaciju, prijetnju, hipnozu, i izazivanja straha.

Kombinacija tih elemenata, prema svjedocima (žrtvama) izvještaja, je mogla dovesti do programirane persone. Višestruke osobnosti. Ali, treba znati da je primarni program / pokretačka snaga u ovoj operaciji bila kombinacija strah-bol, ista kombinacija koju je napravila Katoličku inkviziciju tako uspješnom.

Aktivni ljudi, kao što smo ih definiral ovdje … mogu li oni biti prevareni u uvjerenju da su elektronički signali usmjereni prema njihovim umovima stvarno njihove misli?

To je važno pitanje. I moram reći, previše povremenih promatrača žele iskočiti u javnost i tvrditi … da, da, ovo je izrazito vjerojatno.

No, ističem, kontrola uma je ne samo usađivanje neke misli, tu se također radi o prolasku pokraj osobe silne povijesti znajući kako njegove vlastite misli zvuče.

On je buntovnik. On je limitator.

Željni pojedinci koji žele vjerovati, u učinkovitost zamjene misli, radije neće uzimati u obzir ove limitatore. No, oni bi to trebali.

Aktivni ljudi bi odmah postali svjesni da je ideja zamaskirana kao njihova, šarlatanska. I oni će odbiti takvu nametnutu ideju.

Znanstvenici su pokušavali iskoristiti neke moždane valove osoba, prikupljali ih i zatim ih opremili s misaonim impulsima te ih emitirali natrag prema mozgu. U tom nastojanju leži velika obmana.

Međutim, misao nije, za neke ljude, brutalna i sirova djelatnost. Ona ima mnogo suptilnosti i nijanse.

I u svom izvornom i osnovnom obliku, misao nije materijalna pojava uopće.

Misao se ne pokreće iz mozga. Mozak ga nosi naprijed, mozak je uređaj posrednik.

Misao počinje u prostoru koji nema fizičke karakteristike uopće. Misao u svojoj srži nije fizička.

Ono što smo opisali ovdje nije mistično. Mistična je zapravo pretpostavka da je mozak sjedište svih svijesti.

Dakle … koji oblik kontrole uma može raditi protiv ne-fizičkog? I sad smo se vratili u području ranih istraživanja projekta MK-ULTRA. Bol, strah, uznemiravanje.

Ono djeluje na mozak, na nogu, na ruku, na stopalo. Ono djeluje na nematerijaliziranu dušu koja nastanjuje i nosi fizički oblik. To nije sofisticirano uopće.

Da, u tom slučaju, kotač za mučenje je kontrola uma. Tako je i prijetnja egzekucijom. Tako je i strah od izopćenja za vjernika. Tako je i metak u rame. Tako je razoran prasak elektroničkih valova iz odašiljača.

Oni uvelike mogu kontrolirati osobu, jer ona postoji, sada i ovdje, u fizičkom tijelu. Mi već znamo o takvim fizičkim efektima. Ljudi su znali o njima još od davnih vremena.

No, kako provući da bi se postigla glatka supstituciju nečije druge misli za svoju vlastitu, je sasvim druga stvar.

Ako ste svjesni, no koliko je vas u današnjem društvu svjesno?
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 

 
 
(preveo: mag. Alfred Bošković/uredio: nsp)

Njome započinje tekst o depresiji jednog od naših vodećih stručnjaka, te se nastavlja konstataciju da je depresija četvrti po redu globalni zdravstveni problem. Riječ je o stvarnoj bolesti koja se mora liječiti jer se u protivnom pogoršava i ima značajnu smrtnost. Depresija često ostaje neprepoznata, a najčešće zablude su da će brzo proći i da se depresivan čovjek može sam izliječiti. Osnovu terapije predstavljaju lijekovi – antidepresivi.

Autorica članka upozorava da njihovo djelovanje nastupa s latencijom od više tjedana i da je jedan od čestih uzroka terapijskog neuspjeha nedovoljna doza ili prerano prekidanje. U liječenju može pomoći biljni preparat, a svoje mjesto ima i psihoterapija. Bitna je podrška okoline, pri čemu je najvažnije pomoći depresivnoj osobi da dobije liječničku pomoć, pratiti uzima li redovito propisanu terapiju, ohrabrivati je da je ne prekida, te da zatraži njezinu korekciju ako nema poboljšanja; treba uvjeriti bolesnika da će se uz adekvatno liječenje s vremenom početi osjećati znatno bolje.

Tekstovi poput ovog česti su u časopisima i rubrikama koji se bave zdravljem, a na sličan način o depresiji se govori u radijskim i TV emisijama. Dio je to promišljene kampanje osvještavanja javnosti, odnosno promicanja bolesti, koju su za potrebe farmaceutske industrije osmislile i na globalnoj razini provode PR (public relations) agencije. Kampanja je usmjerena i liječnicima. Osim promidžbe same bolesti, odnosno isticanja da se radi o vrlo čestom, opasnom i nedovoljno prepoznatom poremećaju, cilj joj je bio izbrisati razliku između onoga što se ranije nazivalo endogenom, teškom depresijom, i onoga što smo označavali kao depresivni ili anksiozno-depresivni sindrom, pod kojim se podrazumijevao reaktivni, prolazni poremećaj izazvan događajima iz okoline. U tumačenju patofiziologije bolesti, afirmiran je i u središte pozornosti stavljen neurotransmiter serotonin, odnosno njegov manjak.

Navedene aktivnosti imale su za posljedicu da je u razdoblju od tek desetak godina, klinički problem razmjerno ograničenog značaja prerastao u globalnu epidemiju, a u nekim sredinama poput SAD-a od njega je stvorena neka vrsta pomodne, čak i prestižne bolesti. Iza spomenute kampanje stajali su proizvođači novostvorene klase antidepresiva – selektivnih inhibitora ponovne pohrane serotonina (SSRI). U SAD-u, gdje je 1987. registriran prvi pripravak iz te skupine – fluoksetin, u kratkom su se razdoblju ovi lijekovi popeli na vrh ljestvice najpropisivanijih.

Uzimanje antidepresiva postalo je ne samo društveno prihvatljivo, već, u današnjem svijetu punom stresa i frustracije, gotovo neophodno, na neki način i popularno. Zbog velike potrošnje fluoksetina Amerikanci su dobili epitet Prozac-nacije. Isti se trend proširio diljem razvijenog svijeta. Antidepresivi, nekad davani samo za jedno stanje – tešku depresiju, danas imaju i do dvanaest indikacija (paroksetin), koje između ostalog uključuju obuzeto prisilni poremećaj, panični poremećaj, socijalnu fobiju, depresivno-anksiozni poremećaj, PTSP, bulimiju i premenstruacijski disforični poremećaj. Pri tom su SSRI praktički istisnuli stariju, jednako djelotvornu, ali znatno jeftiniju skupinu tricikličkih antidepresiva.

Pa kakva je djelotvornost antidepresiva SSRI klase koje prema preporukama kliničkih smjernica i stručnih autoriteta široko propisujemo, kako za ublažavanje simptoma depresije, tako za prevenciju relapsa bolesti, a premda to nije službena indikacija, stvorena je i predodžba da mogu zaštititi od samoubojstva.

Ako krenemo od „čvrstih“ kliničkih ishoda, a takav je svakako suicid, niti za SSRI, niti za tricikličke antidepresive nema dokaza da smanjuju stopu samoubojstva. Analiza američkog psihijatra Arifa Khana i suradnika iz 2003. godine, koja je uključila kliničke pokuse s više od 48 000 bolesnika s depresivnim poremećajem iz baze podataka FDA, a ona se smatra pouzdanijom od drugih jer sadrži i neobjavljena istraživanja, nije pokazala razliku u stopi suicida između skupine na SSRI, skupine na drugim antidepresivima i skupine na placebu. Do istog zaključka došla su i europska istraživanja. Također nema znanstvene osnove za stavove nekih psihijatara koji pad stope samoubojstava u nekim zapadnim zemljama povezuju s rastućom uporabom antidepresiva.

Kad je riječ o ublažavanju simptoma depresije, učinkovitost lijekova evaluira se uz pomoć standardiziranih upitnika, odnosno ljestvica procjene depresije. Brojna istraživanja na tu temu objedinili su sustavni pregledi efikasnosti najpopularnijih antidepresiva koje je 2002. i 2008. objavio Irving Kirsch sa suradnicima. I tu su analizirani klinički pokusi priloženi zahtjevima za registraciju regulacijskoj agenciji FDA, a u potonjoj studiji primijenjeni su kriteriji poznatog britanskog instituta za kvalitetu u kliničkoj medicini NICE. U prvoj meta-analizi, koja je uključila bolesnike s težom slikom depresije, SSRI su bili oko 20% bolji od placeba, što je po mišljenju istraživača i stručnjaka FDA proglašeno razlikom od upitnog kliničkog značaja. Druga analiza pokazala je da su antidepresivi nedjelotvorni, odnosno bezvrijedni u svim slučajevima depresije osim onih najtežih. „Uzevši u obzir ove podatke, čini se da je malo dokaza koji podupiru propisivanje antidepresiva bilo kome, osim najteže depresivnim bolesnicima“, stoji u izvještaju te studije.

Najnoviju i najsveobuhvatniju analizu učinkovitosti antidepresiva naći ćemo u ove godine objavljenom prikazu Edmunda Pigotta i suradnika, koji je uz ranije sustavne preglede uključio i do sada najveću studiju s antidepresivima STAR*D. Nalaz je, u smislu marginalnog efekta lijekova bio toliko porazan, da su si autori članka dozvolili ironiju („bilo bi dobro ponovo razmotriti termin “depresija rezistentna na terapiju” kad je riječ o bolesnicima koji ne reagiraju na liječenje. Ne bi li bilo bolje usmjeriti pažnju na to što ne valja s našim liječenjem?“). U zaključku su zatražili reviziju aktualnih preporuka i standarda za liječenje depresije.

Istražujući dugoročne učinke antidepresiva, koji se mjere učestalošću relapsa ili kvalitetom kontinuiranog odgovora na terapiju, znanstvenici su došli do sličnih rezultata kao za kratkoročne, isključujući time mogućnost da su efekti antidepresiva veći tijekom duljeg uzimanja. Istraživači studije STAR*D ukazuju da bi dugotrajno uzimanje antidepresiva moglo čak pogoršati tijek depresije, a upozoravaju i na nuspojave poput dijabetesa.

Depresija se smatra čimbenikom rizika za nastanak i prognozu koronarne bolesti. Međutim, u pokusima i opservacijskim istraživanjima antidepresivi nisu smanjili koronarni morbiditet i mortalitet. Prema tome, sugestiju da bi ih u koronarnih bolesnika trebalo primjenjivati, a nju ćemo naći i u Europskim smjernicama za prevenciju kardiovaskularnih bolesti, trebalo bi zanemariti.

Iako u literaturi ima meta-analiza, preglednih članaka i smjernica koje nalaze da su SSRI učinkoviti i korisni lijekovi, težina dokaza i uvjerljivost na drugoj je strani. O tome svjedoči činjenica da spomenuti ugledni institut NICE u blažim depresijama ne preporučuje primjenu antidepresiva, da autori sustavnog pregleda iz najcjenjenije baze podataka Cochrane Collaboration smatraju da su efekti antidepresiva precijenjeni, a uvodničari British Medical Journal-a uzimaju u obzir mogućnost da SSRI ne djeluju mnogo bolje od placeba. U svakom slučaju, ako i imaju učinka, on je, kako pokazuju istraživanja, ekvivalentan onome puno jeftinijih tricikličkih antidepresiva, a usporedive su i nuspojave, barem kad je riječ o novoj generaciji ovih preparata, još uvijek značajno jeftinijoj od SSRI.

Ono što su, povrh neučinkovitosti, primijetili svi objektivni evaluatori antidepresiva, velike su metodološke slabosti istraživanja s ovim lijekovima. To njihovu ionako skromnu djelotvornost dodatno dovodi u pitanje. Američki psihijatar Peter Breggin, autor knjige „Talking back to Prozac“ iz 1994. godine, te irski psihijatar i psihofarmakolog David Healy čija je knjiga „Let them eat Prozac“ objavljena 2004. godine, otkrivaju čitav niz nevjerojatnih manipulacija u kliničkim pokusima s fluoksetinom. Iz istraživanja su, primjerice, isključivani suicidalni i hospitalizirani bolesnici, te oni starije dobi i djeca.

Suicid uopće nije postavljan kao pitanje, odnosno ishod studija, kao niti izlječenje bolesti, kako se ne bi, tvrdi Breggin, otkrilo da lijekovi u tom smislu ne djeluju. U testiranju su primjenjivani postupci koji su povećavali učinak preparata, primjerice tzv. wash-out, a blinding je često bio neadekvatan. Pokusi su trajali tek nekoliko tjedana, a istraživanje je prekinulo nedopustivo mnogo ispitanika, pa je, u suprotnosti s tvrdnjom proizvođača da je u istraživanjima sudjelovalo 11 000 ispitanika, fluoksetin primjereno testiran na njih svega 286 (!). Dokazana je i snažna publikacijska pristranost; velik broj studija s negativnim nalazom nije objavljen. Činjenica da je fluoksetin uopće odobren za tržište teško je shvatljiva jer velika većina pokusa koji su prezentirani regulacijskoj agenciji (FDA) nije uspjela demonstrirati njegovu prednost nad placebom.

Objašnjenje zašto se, i na koji način to ipak dogodilo, naći ćemo u knjizi Johna Virapena „Nuspojava: smrt“, nedavno objavljenoj i u nas. Autor knjige desetljećima je radio za farmaceutsku industriju, a u kompaniji Eli Lilly, proizvođaču fluoksetina, bio je glavni direktor za Švedsku. Sam sebe nazivajući „stručnjakom za psihotropne lijekove i podmićivanje“, među gomilom prljavog rublja iznosi i priču o tome kako je, u ozračju apsolutne nesklonosti registraciji fluoksetina u Švedskoj, podmitio tamošnjeg ključnog psihijatra.

Fluoksetin je, ponegdje uz otpore (njemačka regulacijska agencija) ipak ubrzo odobren širom svijeta. Za njim su slijedili drugi pripravci SSRI klase, na temelju sličnih istraživanja i „dokaza“ o efikasnosti (tvrtka GlaxoSmithKline kasnije je kažnjena zbog skrivanja pokusa s negativnim nalazima za paroksetin).

Uzevši u obzir upitne pokazatelje učinkovitosti antidepresiva, nameće se pitanje zašto se ti pripravci toliko propisuju. Jedan od odgovora, odnosno razloga je u tome da se naprosto koristi njihov placebo efekt. Nekoliko pojava govori tome u prilog. Kad se u studijama primijeni placebo s nuspojavama, razlika između antidepresiva i placeba nestaje. S povećanjem doze lijeka ne dobiva se veći učinak, što govori protiv kemijskog, a u prilog psihološkom efektu. U skladu s placebo učinkom bilo bi i zapažanje da stopa općenitog terapijskog odgovora na SSRI u populaciji tijekom godina raste. Obzirom da se sastav lijekova nije bitno promijenio, moguće je da se to dogodilo zbog širenja informacija o čudesnom učinku novih antidepresiva.

Ako se djelovanje antidepresiva doista većinom može svesti na placebo, treba ipak priznati da je i taj učinak vrijedan, da antidepresivi time ne gube svoja ljekovita obilježja i da ih treba primjenjivati. Problem je, međutim, u tome da postoji mnogo jeftiniji placebo. To je gospina trava, ali i druge jeftine supstancije koje se mogu pripremiti na način da im je cijena značajno niža od SSRI.

Ipak, nije sve u vezi s antidepresivima placebo. Teže depresivni bolesnici od ovih pripravaka, čini se, imaju i objektivnu korist. A postoje i bolesnici koji su od njih doživjeli objektivnu štetu.

Još od početka devedesetih godina javljaju se istraživanja, kao i anegdotalni podaci koji antidepresive povezuju s ozbiljnim nuspojavama. Breggin i Healy u svojim su knjigama i na drugim mjestima, u prvom redu na sudu, uvjerljivo izložili ta istraživanja, kao i užasne priče žrtava onoga što se još uvijek prikazuje kao čudotvorno efikasno liječenje. Fluoksetin, a to je pokazano i za paroksetin, u rijetkim slučajevima može stvoriti izraziti nemir, agresivnost ili autoagresivnost. U slučaju kad je primjena masovna, rijetko postaje značajno; u SAD-u se žrtve samoubojstava i ubojstava koja se povezuju s antidepresivima broje u tisućama.

Činjenica da u relevantnim znanstvenim studijama nema porasta suicida, kao i činjenica da još nijedna žrtva nije dobila sudski proces protiv proizvođača, ne umanjuje uvjerljivost priče o naličju antidepresiva. Istraživanja su gotovo u cijelosti financirana od proizvođača antidepresiva i kao takva izvedena i interpretirana pristrano – ispitanici koji su reagirali agitacijom isključeni su kao non-responderi, većina ispitanika uz fluoksetin je uzimala i sedativ, „statistički izvještaji se dotjeruju dok se smrti uzrokovane nuspojavama u njima više ne mogu naći“ (John Virapen).

Osim toga, klinički je pokus slabo osjetljiv za otkrivanje nuspojava; on bilježi samo grubu štetu, dok mu rijetke stvari lako promaknu. Što se pak tiče sudskih postupaka, kompanije ih svim sredstvima nastoje spriječiti jer su okrivljujuće presude za njih pogubne. Stoga tužiteljima nude golem novac u izvansudskoj nagodbi, a ovi to, svjesni da su šanse da dobiju postupak minimalne (tvrtke korumpiraju pravosuđe), gotovo bez iznimke prihvaćaju. O nuspojavama antidepresiva ne zna se i stoga što psihijatri o tome šute, ili još gore, kad se uznemirujuće informacije pojave, umanjuju i zataškavaju problem. U dva navrata, 2005. i 2008. naši su psihijatri požurili u svim medijima osporiti i demantirati istraživanja koja su povezala antidepresive i samoubojstva. „Nastavite uzimati antidepresive, ne prekidajte terapiju“, poručivali su s malih ekrana.

Kolikogod pristrana i insuficijentna da dokažu povećanje samoubojstava, znanstvena su istraživanja ipak demonstrirala porast sucidalnih misli i ponašanja, poglavito u djece i mladih do 25 godina na antidepresivima – fluoksetinu, sertalinu, paroksetinu, citalopramu i drugima, a i u odraslih u slučaju paroksetina. Na temelju toga FDA je 2004. izdala upozorenje, kasnije dopunjavano, u kojem potvrđuje spomenutu vezu, te od proizvođača traži uključivanje te informacije u uputu o lijeku, a od propisivača i bolesnika oprez.

John Virapen svjedoči da su odgovorni ljudi u kompaniji Eli Lilly još od 1978. znali za vezu fluoksetina i samoubojstva i da do dan-danas rade na zataškavanju tog problema. To nije ništa novo; mnogo se puta pokazalo da su farmaceutske tvrtke spremne štetiti bolesnicima radi vlastita profita. Ne čude onda niti drugi njihovi neetični postupci i projekti – lažno prikazivanje patofiziologije bolesti, primjerice. Znanost financirana od proizvođača antidepresiva svela je tumačenje depresije na manjak serotonina u mozgu (i onda ponudila SSRI za korekciju tog nedostatka). No valja znati da je serotonin tek jedan od stotina neurotransmitera i neuromodulatora koji su kompleksno međusobno povezani.

Fokusiranje samo na serotonin znači grubu simplifikaciju fiziologije negativnog raspoloženja. Niti u jednom mentalnom poremećaju nije utvrđen manjak serotonina, eksperimenti s njegovom deplecijom nisu rezultirali depresivnim raspoloženjem, a oni koji su proizveli njegov porast nisu smanjili depresiju. Protiv serotoninske teorije i hipoteze da SSRI ispravljaju kemijsku neravnotežu u mozgu govori i činjenica da antidepresivi koji djeluju preko različitih mehanizama imaju jednak učinak, da se dobiva isti intenzitet odgovora u različitih pacijenata i da efekt SSRI ne ovisi o dozi. Ipak, serotoninska teorija i dalje se tumači liječnicima i studentima. A tu su i nove obećavajuće hipoteze i spoznaje poput one koja ruši stoljetni mit o tome da se živčane stanice ne mogu obnavljati. Čini se da je regeneracija neurona ipak moguća – uz pomoć antidepresiva.

Kritičari suvremene medicine depresiju danas uzimaju kao primjer fenomena medikalizacije. S jedne strane, područje te bolesti silno se proširilo na način da je obuhvatilo stanja ranije označavana anksioznošću i neurozom, te uključilo svakidašnje, prolazne i blaže psihoemocionalne smetnje. Na taj je način uzurpirano područje zdravlja i izbrisana jasna granica između normalnog i patološkog. S druge strane, problemi koji su nerijetko osobni, međuljudski i društveni, pretvoreni su u patofiziološke. Nezadovoljstvo i jad prevedeni su u kliničke entitete i učinjeni podložnima primjeni kratkoročnih tehničkih rješenja poput savjetovanja i uzimanja tableta. U njihovoj pozadini, barem u blažim oblicima, najčešće su ipak teške okolnosti života.

Proglašavanje depresije jednim od vodećih zdravstvenih problema, kao što je to učinila SZO, ima smisla samo ako iza toga slijede akcije usmjerene smanjenju siromaštva i društvenih razlika, te unaprjeđenju ljudskih prava. U protivnom, radi se o ozbiljnom iskrivljenju koje odvlači pozornost od stvarnih uzroka ljudske nesreće i očaja, ne rješava problem i odgovara tek vlastodršcima i stručnom establišmentu. A liječnike onemogućava ili ograničava da, okrenuvši se prema političarima, zatraže promjene koje istinski i stvarno vode dobrobiti njihovih bolesnika.

Porazni rezultati: Hrvati, najbezosjećajniji narod u regiji

Prema istraživanju instituta Gallup, čini se da su Hrvati najmanje emotivan narod u regiji.

Na listi od151 zemlje zauzeli smo visoko 30. mjesto, a iza nas su se našli Makedonci (35.), Srbi (41:), Bosanci i Hercegovci (44.) Crnogorci (55.) i Albanci (65.), a Slovenci su tek 86, businessweek.com

Neka od pitanja iz istraživanja kojima se došlo do rezultata su: Jeste li se dobro odmorili? Jesu li se prema vama odnosili s poštovanjem? Jeste li se smijali? Jeste li osjetili: užitak, bol, brigu, tugu ili bijes?

Vrh je pripao Singapurcima, a najemotivniji su Filipinci, Salvadorci, Omanci i Kolumbijci.
 

 
 
(skajvok3r.blogspot.com,index.hr/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=11560"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]