Jednom davno, drevne civilizacije su provodile rituale žrtvovanja ljudi kako bi umirili bogove i zadržali niže klase podobnima

Oblici ljudske žrtve uključivali su utapanja u krvi, gušenje, pečenje, odsijecanje glave i gnječenja u novosagrađenom hramu.

Ljudske žrtve nisu bile ništa neobično, i događale su se u raznim kulturama, uključujući i egalitarna društva, koja odlikuju raširena jednakost u smislu bogatstva, moći i prestiža, piše Naturalnews.

Oni koji su pali kao žrtve ritualnih ubojstava bili su gotovo uvijek pripadnici niže klase, poput robova.

Vladajuća elita provodi ubojstva da bi uspostavili autoritet, kaznili tabu ponašanje, te izgradili i održavali klasne sustave, prema istraživanju koje je proučavalo vezu između ritualne ljudske žrtve i društvene hijerarhije.

Moderno doba žrtvuje u ime “znanosti”

Takva ubojstva su također korištena kao opravdanje za političke sukobe i da provode društveni nadzor. Iako grozno i barbarski, nije neobično za vladajuću elitu da žrtvuje djecu da bi smirili njihove bogove.

Iako u drugačijem obliku, neki tvrde da se to još uvijek događa danas. Umjesto da pokušaju smiriti bogove, društvena vladajuća elita (koja uključuje visoko pozicionirane izvršne managere farmaceutskih kompanija) pokušava smiriti “znanost” podvrgavanjem djece potencijalno štetnom cjepivu.

Ta se taktika koristi za prisilnu društvenu poslušnost. Nema više apsolutno nikakvog poricanja da cjepiva ne predstavljaju značajan zdravstveni rizik, jer to nije minimalan rizik kojeg lako nadmašuju veće koristi.

Govorimo o vrlo realnoj šansi da vaše dijete može biti trajno oštećeno ili čak smrtno stradati od strane cjepiva.

Ako imate pristup Internetu, možda ste čuli neke od srcedrapajućih priča roditelja čije je dijete ozlijeđeno od strane cjepiva. Ozljede cjepiva nije samo moguće; one su stvarne i više nego što možda mislite.

Od ožujka 2016. godine, više od 7,600 djece je iskusilo nuspojave cjepiva protiv ospica cjepivo još od 1990. godine, prema Nacionalnom centru za informacije cijepljenja, neprofitnom centru koji prati i izvještava nuspojave cijepljenja.

Od tih 7.600 nuspojava, gotovo je 400 smrtnih slučajevaa, a više od polovice tih slučajeva radilo se o djetetu mlađem od tri godine.

Budući da postoji opasnost, mora postojati izbor.

Teoretski, u skladu s vlastitim argumentima, predlagatelji cijepljnja smatraju da bi 94 postotno provođenje cijepljnja trebalo biti dovoljno za održavanje imuniteta stada.

Pa zašto je potrebo obavezno cijepljenje? Koja je logika u provođenju novog velikog državnog zakona u provođenju nečeg što je već blizu 100 posto? Govorimo o donošenje zakona čiji je cilj prisiljavanje onih 6 posto stanovništva da se cijepi. Opet, gdje je tu logika?

Postoji samo jedan razlog za takav besmisleni čin, te da je zahtjev za potpunom poslušnošću.

Ne znamo koliko djece su ubila cjepiva, jer se uzrok smrti gotovo uvijek pripisuje nečemu drugome, ponekad čak i roditeljskom zlostavljanju!

Poanta je da današnja vladajuća elita koristi proizvedenu “znanost” da bi prisilila ljude na masovno cijepljenje unatoč dokazanim rizicima. Ako to nije oblik žrtve, onda ne znam što je.
 
(NoviSvjetskiPoredak.com)

Zašto ljudska vrsta ima toliko različitih krvnih grupa i Rh vrijednosti ako svi potičemo od Adama i Eve? Biblijska priča o evoluciji više nije uvjerljivo objašnjenje. Što onda je? Da li je naša vrsta genetski modificirana i da li smo potekli iz drugog sustava od vanzemaljaca?

Krv “Bogova”

Da li ste Rh negativni? Ako jeste, moguće je da ste potomak samih drevnih astronauta, navodi greatdreams.com.

Protekle desetljeća, mnogi su pokušali dokazati da su Zemlju posjetila vanzemaljska bića.

Ako država posjećena u prošlosti, postoje li neki nasljednici ovih posjetitelja? Ako nisu svi ljudi potomci ovih posjetitelja, koji jesu?

Gdje su sinovi Adama i Eve pronašli žene ako su bili jedini “ljudi” na Zemlji?

Mnogi znanstvenici vjeruju da su moderni ljudi evoluirali iz majmunolikih primata. Postoje razni dokazi koji podupiru tu teoriju, uključujući moderne analize krvi i komparativne studije između modernog čovjeka i nižih antripoda, poput čimpanze i rezus majmuna.

Dokazano je da većina čovječanstva (85%) ima isti krvni faktor kao rezus majmun. Takva krv se naziva rezus pozitivna krv, skraćeno Rh (od Rhesus). Ovaj faktor je potpuno neovisan od krvnih grupa A, B, AB i 0.

Proučavanjem genetike, otkriveno je da možemo naslijediti samo ono što su naši preci posjedovali, osim u slučaju mutacije. Možemo posjedovati bilo koju kombinaciju osobina naših predaka, ali ništa više niti manje od toga.

Dakle, ako su čovjek i majmun evoluirali od istog pretka, njihova krv je morala evoluirati na jednak način. Čini se da su moderni čovjek i rezus majmun posjedovali zajedničkog pretka nekada u prošlosti.

Drugi primati također posjeduju Rh faktor. Međutim, postoje ljudi koji su Rh negativni. Ako je čitava ljudska vrsta potekla od jednog pretka, njihova krv bi bila kompatibilna.

Odakle sada Rh negativni ljudi? Ako nisu preci prapovijesnog čovjeka, da li bi mogli biti preci drevnih astronauta?

Sve životinje i živa bića mogu se pare s drugim vrstama. Relativna veličina i boja ne prave razliku. Zašto dolazi do pojave hemolitičke bolesti kod djece ako svi ljudi pripadaju istoj vrsti?

Hemolitička bolest je alergijska reakcija do koje dolazi kada Rh negativna majka nosi Rh pozitivno dijete. Njezina krv stvara antitijela za uništavanje nepoznate tvari, napadajući samo dijete.

Dakle, zašto organizam majke prepoznaje svoje dijete kao strano tijelo?

Zašto bi majčino tijelo odbacilo vlastito potomstvo?

Nigdje u prirodi ne dolazi do toga, osim možda kod mazgi – potomaka konja i magarca. Dakle, moguće je da je došlo do križanja dvije slične ali genetski različite vrste.

Nitko nije pokušao objasniti odakle potječu Rh negativni ljudi. Većina stručnjaka nalaže da je u pitanju ili mutacija ili porijeklo od drugačijeg pretka.

Ako je u pitanju mutacija, što ju je prouzrokovalo? Zašto se tako nasilno odbacuje Rh faktor u slučaju istog podrijetla? Tko je taj drugačiji predak?

Poteškoće u otkrivanju porijekla nastaju zbog toga što je u pitanju genetska karakteristika, a ne utjecaj okoline.

Baskijci iz Španjolske i Francuske imaju najveći postotak Rh negativne krvi. Oko 30% njih nosi dva Rh negativna gena, dok njih 60% nosi jedan negativan gen.

Prosjek kod većine ljudi je svega 15,7% Rh negativnih, dok drugi imaju još manje.

Židovi iz Izraela također posjeduju visok postotak Rh negativnih, iako među ljudima sa Orijenta uglavnom ima svega 1% Rh negativnih.

Samarićani i Kočinski Židovi također imaju visok postotak Rh negativnih, iako je Rh negativna krv rijetka među crncima.

Da li bi Baskijci potječu od neke kolonije? Ili su upravo oni kolonija iz koje je sve poteklo? Podrijetlo Baskijaca je nepoznato. Njihov jezik ne podsjeća ni na koji drugi europski jezik.

Neki vjeruju da je prvobitna verzija knjige Postanja bila na baskijskom jeziku. Neki vjeruju da je to prvobitni jezik na svijetu i jezik njegovog stvaraoca.

Knjiga Postanka 6: 2 “Sinovi Boga vidješe kćeri ljudi koje bijahu lijepe; i uzeše ih za žene, sve koje odabraše”. Tko su djeca koja su nastala iz ovih brakova? Knjiga Postanka 6: 4 “Bog dođe pred kćeri ljudi i one rodiše djecu, koja postadoše jednako moćna”.

Knjiga Postanka 34: 7 “Nejednakost oca javit će se kod djece u četvrtoj generaciji”.

Nešto će se naslijediti, možda krv?

Krv je riječ koja se najviše spominje u Bibliji, pored Boga. Ove riječi se mogu naći na skoro svakoj strani, krv i Bog (krv Bogova?). Ova poruka postoji tisućama godina. Očito postoji veza između krvi i Bogova.

Američki Indijanci su imali običaj da se “bratime”, stvarajući “krvnu braću”, ako su smatrali da je netko toga vrijedan. Da li ovaj običaj postoji iz nekog posebnog razloga? Da oni nisu provjeravali da posjeduju istu krvnu grupu?

Koagulacija koja nastaje kada se pomiješaju Rh pozitivna i Rh negativna krv je vidljiva golim okom.

Da im nisu njihovi preci rekli da se njihova krv razlikuje od krvi ostatka čovječanstva, osim njihove braće i sestara iz drugih plemena, raštrkanih po Zemlji. Indijanska tradicija nalaže da su njihovi preci kozmičkog podrijetla. Indijanski totem je zapravo genealogija obitelji.

Čemu ova preokupiranost genealogijom među različitim ljudima raštrkanim po Zemlji? Nijednu drugu životinju na Zemlji ne zanima njezino podrijetlo. Odakle potječe ova tradicija?

Ljudi raštrkani diljem svijeta bez da su imali kontakt jedni s drugima odjednom žele imati svoje obiteljsko stablo. Zašto?

Koliko je ovo moglo biti važno primitivnim pećinskim ljudima? Bore se da prežive, a crtaju genealogiju? Oni nisu posjedovali razumijevanje moderne genetike i naslijeđa. Zašto bi željeli očuvati svoju genealogiju?

Da im nisu drevni astronauti rekli da vode računa o svom nasljeđu do datuma kada bi mogli sve to razumjeti?

Iako vjerojatno nisu shvaćali važnost održavanja genealogije, rečeno im je da će buduće generacije razumjeti. Da li smo mi ta buduća generacija? Da li nam je ostavljena neka poruka koju treba shvatiti? Da li imamo hrabrosti potražiti odgovor?

Da li zaista želimo znati ili radije želimo da nam glava ostane zakopana u pijesku? Ono što ne znamo također utječe na nas. Nećemo vidjeti ako ne gledamo. Samo kroz znanje ćemo otkriti istinu.

Ljudi čitavog života traže pogrešnu stvar. Je li moguće da je “karika koja nedostaje” upravo čovjek? Nepoznata karika između Zemlje i zvijezda – hibridni čovjek.

Čovjek je možda karika koja nedostaje između primata i izvanzemaljaca. Čini se neshvatljivo da su oni koji su došli do teorije evolucije previdjeli ovu mogućnost.

Kako mogu tvrde da ljudima fali faktor koji postoji u svim drugim primatima, a da se ne pitaju zašto? Koje druge karakteristike su česte među ovim ljudima a koje su rijetke kod drugih ljudi? Postoji li neka veća razlika osim različite krvi?

Dobra komparativna studija između ljudi i primata data je u knjizi Maxa Flinta po imenu “Čovječanstvo, dijete zvijezda”.

Flint je dokumentirao mnoge karakteristike koje smo mogli naslijediti od svojih kozmičkih predaka. Iz navednog se može zaključiti da je čovječanstvo hibrid između našeg kozmičkog pretka i našeg pretka na Zemlji.

Ako čovječanstvo zaista potječe od drevnih astronauta, morali bi postojati poneki koji bi im bili vrlo slični. Možda po psihičkim moćima? Da li je čuveni prorok Edgar Keys možda jedan od njih? Je li Isus Krist mogao biti jedan od njih?

Pravi potomak drevnih astronauta. Njihov pravi genetski duplikat posjedovao bi njihove moći, a možda i njihovo znanje.

Da li je on mogao biti pravi primjer drevnih astronauta? Isus je tvrdio da su on i Otac jedno. Da li je to doslovno mislio?

On je možda bio duplikat svog (našeg) drevnog Oca. Možda je bio klon astronauta vanzemaljaca. Svi znaju priču o njegovom rođenju i nebeskoj intervenciji. Da li je Marijino jaje u stvari bilo implantat?

Rh negativna krv, koja izgleda ne potječe sa Zemlje, mogla bi biti glavni faktor u dokazivanju da je čovječanstvo hibridna vrsta. Nije dat cijeli odgovor, ali to je ključ za otključavanje genetičke zagonetke našeg nasljeđa.

Čimbenici tkiva bi također mogli pružiti dokaze. Znanstvenici su sada u mogućnosti da odrede čimbenike tkiva 5.000 godina starih mumija. Da li su ove mumije mogle biti drevni astronauti?

Zašto su ove mumije očuvane toliko dobro da bismo mi mogli analizirati njihovu krv i faktore tkiva? Da li se u samim genetskim faktorima mumija krije poruka?

RH-negativni ljudi su rijetki. Ali, čudno je da se osoba s tipom krvi 0 negativna smatra “Univerzalnim Donorom”. To znači da njegova ili njezina krv se može dati bilo kome, bez obzira na krvnu grupu, bez uzrokovanja transfuzijskih reakcija.

Znanstvenici su radili testove kako bi utvrdili razlike između RH negativnih i RH pozitivnih osoba.

Rezultati su bili šokantni! RH negativni ljudi su nadprosječne inteligencije, vidoviti, imaju nižu temperaturu tijela, povećanu osjetljivost na toplinu i sunčevu svjetlost, ne mogu dobiti transfuziju krvi od RH pozitivnog donatora, crvenkaste su ili plave kose, zelenih ili smeđih očiju! Neki čak imaju dodatne pršljenove ili rebra.

RH negativna krv nije slijedila originalan evolutivni put, kao da je netko izvršio intervenciju sa strane. U tome se krije objašnjenje za ovako napredan DNK.

Osamnaest tisuća sumerskih glinenih tablica pronađenih u Iraku jasno identificiraju ime onoga koji je genetski modificirao ljudski rod, njegovo ime je Anunaki.

Njegov simbol su dvije isprepletene zmije koje predstavljaju dvostruku spiralu ljudskog DNK, koji se koristi u medicinskoj profesiji i danas.

Anunaki su nas stvorili putem genetskog inžinjeringa i učinili nas fizički i emotivno slične.

Molekularni biolozi su utvrdili da ljudski DNK ima 25.000 gena koji se sastoje od preko tri milijarde kemijskih baza. Ispostavilo se da je 27 posto našeg DNK nepotreban, odnosno DNK bez funkcije!

U nedostatku bilo drugog objašnjenja za ovo šokantno otkriće, znanstvenici su sada došli na ideju da je naš genetski kod napisan od strane vanzemaljskog programera koji je napisao dvije verzije našeg genetskog koda, veliki kod i osnovni kod.

Naša tzv. neželjena DNK je skrivena i uspavana, samo je naš osnovni kod u funkciji. Činjenice pokazuju da je naš genetski Programer namjerno onemogućio veliki broj te nam je ostavio da koristimo tri posto našeg DNK!

Interesantna činjenica se pojavljuje u knjizi “Ozračivanje Faraona” Jamesa Harrisa i Kent Viksa iz 1973. godine. Nakon ozračivanja grobnice Makar, visoke svećenice Amon, otkriveno je da je dijete zakopano s njom, obilježeno imenom princ Mutenihet zapravo ženka grivastog pavijana.

Ispitivanje grobnice Makar pokazalo je da se Amon porodila kratko prije nego što će umrijeti. Da li je ona rodila pavijana koji je s njom pronađen? Iz kojeg drugog razloga bi on bio zakopan s njom? Da li je genetika podbacila?

Neka istraživanja upućuju da većina onih koji imaju psihičke moći posjeduje i Rh negativnu krv. Većina medija i iscjeljivača također posjeduje ovu krv. Interesantno je da i oni koji istražuju teorije o drevnim astronautima također imaju Rh negativnu krv.

Zašto se negativan Rh pojavljuje u ovim neobičnim poljima? Da li se možda kroz maglu sjećamo onoga što tražimo? Kažu da pitanje nije postavljeno dok se ne zna odgovor.

Postoji oko 5.000 poznatih krvnih faktora koji bi zajedno mogli dati kompletnu sliku. Međutim, s Rh negativnom krvi bi se trebalo započeti istraživanje.
 

 
(preveo:mag.Alfred Bošković/uredio:nsp)

Ridley Scott je nedvojebeno jedan od najvećih živućih redatelja koji je izbacio prethodnik megahita Alien iz 1979. godine, je snimio novi hit Prometheus, a analize nam govore da se ne radi o filmu, već o otkrivenju metode i najdubljih tajni misterije iluminata.

U sinopsisu, ovo je film o početku i stvaranju ljudskog roda uz pomoć super rase skoro besmrtnih genetički inženjeniranih vanzemaljaca.

Čak je i istraživač i izumitelj molekule DNA, Francis Crick držao ideju da je život na ovom planetu “posijan” na način kako je on nazvao “Directed panspermia”. Zapravo je to dio velikog mita o trans-humanizmu. Galton, Darwin, Wedgwood, svi su sudjelovali u traženju transcedentnog supermena. U romanima naučne fantastike, bilo da to bio Jules Verne ili H.G.Wells oni su bili opsjednuti time. I film Prometej, promiče tajnu religiju Iluminata koji su ti ljudi prenosili u svojim knjigama i djelima. Prometej je titan, i stvoritelj ljudskog roda, koji je pokušao dići ljude na razine bogova, i za to je bio kažnjen.

Iluminati vjeruju da su ukrali vatru božjeg genija. Kako se ljudi uzdižu poput bogova, oni oslobađaju potencijalnu snagu koja može i vrlo vjerojatno, će nas uništiti. Degeneracije na životinjama koje su se dogodile preko GMO manipulacija, i plan koji traje od strane Iluminata, razotkriva plan koji želi rasturiti i preobličiti javni DNA. To je globalna elita koja fantazira o vanzemaljskom genetskom inženjeringu koji je stvorio njih, zapravo je njihov 160+ godišnji plan razvoja znanosti koji će ostvariti takvu pričo o vanzemaljskom porijeklu. Šta god rekli o Iluminatima, oni imaju strpljenja i nevjerojatnu viziju. Sam film je otkrivenje tog plana i te metode
 

 
Službene stranice filma:http://www.prometheus-movie.com/
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=9460"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]

Malo ću vam pisati o svojoj knjizi “Sve piše u novinama…(a ponešto i ne)” čiju naslovnicu već par mjeseci vidite sa strane. Baš se jučer nekako dogodilo da sam je punih pet minuta predstavljao u emisiji ‘Hrvatska uživo’, što je bio početak moje velike propaganda kampanje, a ujedno i njezin kraj (kampanje, ne knjige).

Pa prije nego kampanja završi, evo par riječi o (a i iz) knjige.

Naime, malo ljudi se neće složiti s tvrdnjama da je život sve teži i neizvjesniji, hrana sve nekvalitetnija, svijet sve nesigurniji, centralizacija globalne vlasti i kontrole u porastu. Pitanje oko čijeg odgovora se neće svi složiti jest je li takav trend događaja posljedica neke namjere ili tek nekog unutrašnjeg, sustavu prirođenog mehanizma.

Moja razmišljanja već se par godina kreću se u smjeru ove prve mogućnosti. Gorivo za takva razmišljanja predstavlja barem desetak tisuća stranica knjiga koje se bave raznim temama, pa tekstova poput onih iz časopisa Nexus, pa informativnih i zanimljivih razgovora i dijeljenja mišljenja tijekom druženja s ljudima koji imaju slični pogled na stvari ili smo ga čak zajedno stvarali tijekom višegodišnjeg druženja.

Dakle, pričam o nekom dugoročnom totalitarističkom planu za sticanje apsolutne kontrole nad resursima i ljudima ovog planeta, nad njihovim životima i financijama, kao i nad njihovim mislima i uvjerenjima. Jer totalitarizam upravo to i jest, sustav u kojem se (pomoću programiranja i staha) potpuno vlada ljudskim životima i, po mogućnosti, ljudskim mislima. Svaki totalitaristički sustav tijekom povijesti bio je takav. Ili se barem trudio biti.

Misao da se upravo nešto takvo zbiva sada, i to na globalnoj razini, a da mi to i ne primjećujemo, zvuču fantastično, prefantastično štoviše. Ali postoje podaci da je upravo tako. Nećete ih spaziti ako ste tek prosječno informirani iz novina ili s televizije, pa čak niti ako ste obrazovaniji od prosjeka, ali nikad niste naučeno propitkivali iz samog korijena, koji se, kao i svaki, nalazi pod zemljom i nevidljiv je, ali ipak hrani cijelo stablo.

Taj plan nadilazi dnevnu politiku, pa i mjesečnu i godišnju. Iz te je perspektive poprilično nevidljiv, kako je i zamišljeno da bude. Njegove dvije glavne taktike odlično je sažeo David Icke. Prva je ‚problem-reakcija-rješenje’. Stvori neki problem, da uslijedi reakcija ljudi da se nešto mora učiniti po tom pitanju, i onda, na njihov zahtjev,  uvedi rješenje koje već otprije čeka u ladici, a koje ti daje veću moć, zbog čega ga nitko ne bi prihvatio u normalnim okolnostima. Druga taktika je ‚metoda malih koraka’. Ako želiš stići od točke A do točke B, zadrži to za sebe i neprekidno radi sićušne korake u tom smjeru. Svaki od tih malih koraka podrži nekim objašnjenjem koje zvuči logično i kao da je usmjereno u dobrobit ljudi. I tako stvori povijest po svom ukusu.

Kombinacija tih dviju taktika vrlo je moćna.

Kako bih mogao sam provjeriti te tvrdnje, neovisno o podacima koji su mi do tad predočeni? Nisam tajni agent pa da se šuljam do sefova s tajnim dokumentima, prelijen sam i s previše svakodnevnih obaveza da bih se bacio na višemjesečni terenski rad da bih razotkrio neku pojedinu temu, a osim toga, da bih  potvrdio ove teze, bilo bi potrebno razotkriti desetke tema i pronaći im međusobne veze. I još osim toga, to su razni autori već napravili. Neki su se bavili samo jednim područjem, a neki su povezivali više područja u novu sliku. Svima sma ih vrlo zahvalan zbog toga. Pa sam odlučio okrenuti se nečemu što mi je često pri ruci i što ne zahtijeva nikakav dodatni napor.

Novinama.

Nemojte misliti da sam postao redoviti čitatelj koji opsesivno traži nešto što je zamislio da će naći. Uopće ne. Novine zapravo uopće ne čitam, a još manje kupujem. No, svakih par dana, a ponekad bi prošao i cijeli tjedan ili više, listao bih ih u kafićima uz kavu. Zapravo, isprva ih nisam uzimao u ruke s nekom posebnom namjerom. Ali sam, i ne htijući, neke vijesti odjednom počeo vidjeti drugim očima. Sad sam u njima uočavao pozadinu događaja i što se njima želi, spin koji su mnoge vijesti sadržavale ukazivao mi se kristalnom bistrinom, a ono što je u njima bilo neizrečeno, što bi bacilo potpuno drugo svjetlo, zvonilo je glasnije o onoga što je bio rečeno. Potom bih izvadio svoj švicarski nož i kriomice od konobara u dva poteza izrezao tekst koji mi je privukao pažnju. Koliko je samo izrezanih novina ostalo iza mene u kafićima!   

Knjigu “Sve piše u novinama” možete shvatiti i kao mentalni eksperiment. Više od svega bih volio da zaista sve zaključeno predstavlja moju utvaru. Uostalom, neki koji čitaju ove retke već će sada zaključiti da je to baš tako, da je riječ samo o još jednoj paranoičnoj teoriji urote.

Neka i jest.

Ali ipak postoji postoji mogućnost da svi ti podaci i posljedični zaključci točni. Sve ovisi o tome koliko si dopustite duboko ući u materiju.

U tom slučaju, stvar postaje preozbiljna da bismo je odbacili bez razmatranja, samo zato jer se nekome čini glupa.

Samo zato jer netko neinformiran tako misli, netko tko govori napamet ili s pozicije autoriteta ili na temelju unaprijed stvorenih zaključaka i predrasuda, a ne na temelju upućenosti Takve misli doista ne vrijede ništa. Također, ako je priča točna, onda se ista grupacija potrudila zamaskirati svoje korake i napraviti da plan ne bude vidljiv na prvi pogled.

Smatram da bi svaki čovjek trebao biti upoznat sa svim tim informacijama i sam razmotriti što sve to znači. Ili neka se o toj temi povede javna rasprava (što je samo hipotetski prijedlog, u ovom svijetu dirigiranih medija i programiranih ili unovačenih ljudi) i tako dođe do zaključka.

Ako se sve te teorije o uroti pokažu netočnima, bit ću prvi koji će ih zgužvati i s veseljem šutnuti u najbliži kontejner.

Uostalom, malo drugačijeg razmišljanja o svijetu svakako ne može naškoditi.

Što se tiče knjiga koje otkrivaju globalnu urotu, u svojoj glavi sam ih podijelio na dvije vrste. U prvu sam stavio one koje se obično nazivaju ‘teorijama urote’, mada je to bezveze, to su jednostavno knjige koje iznose pozadinu nekih događaja, ukazujući na skrivenu ruku svjetske elite koja je upravljala događajima. Spomenuo bih autora i istraživača Williama Engdahla koji je u tri knjige obradio tri poluge moći globalne elite – naftu, GMO i novac. To su knjige Stoljeće rata, Sjeme uništenja i Bogovi novca . Daniel Estulin bavio se skupinom o kojoj je napisao knjigu pod naslovom Istinita priča o družbi Bilderberg. Vrlo kvalitetni autor je i Jim Marrs, koji je napisao kod nas neobjavljene knjige Rule by Secrecy i The Rise of Fourth Riech. Među ove knjige spada i po pitanju mnogih detalja vrlo informativna  knjiga Nevidljiva ruka Ralpha Eppersona. Pa onda fenomenalni Jeffrey Grupp s knjigom Korporatizam. Od svih tih autora, najdalje u istraživanju, a to znači najbliže istine, po mojoj je procjeni stigao David Icke, čijih je pet odličnih knjiga do sad objavljeno kod nas. Njega je  istraživanje odvelo i dalje od granica koje neki od gornjih autora nisu mogli preći pa tako niti suvislo odgovoriti na neka pitanja, sve do pitanja što je prava priroda stvarnosti, u čemu se po svemu sudeći krije ključ rješenja kako stati uroti na kraj.

Icke je predstavio skoro zastrašujuću gomilu podataka, koji se pred čitateljem povezuju sami od sebe, a nije ga bilo strah uhvatiti se u koštac čak i s onim naizgled fantastičnim. Sjećam se kad je jedan čovjek, koji se smatra vrlo racionalnim i inteligentim, na preporuku počeo čitati jednu Ickeovu knjigu i odustao u trenutku kad je pročitao da je ovaj, dokazujući neke svoje navode,  napisao da George Bush direktni potomak krvoločnog vladara Vlada Tepeša Drakule. U tom trenutku je taj čovjek odustao od daljnjeg čitanja, zgrožen nevjerojatnošću tog podatka. Icke je za njega bio potpuna budala.

No, nekom igrom sudbine, samo tjedan dana nakon njegova odustajanja, neki su naši portali prenijeli vijest-zanimljivost iz New York Timesa koja je govorila da je… Bush  potomak Vlada Tepeša Drakule! Koliko god to nevjerojatno zvučalo. Podatak je pribavljen iz službene institucije koja se bavi genealoških istraživanjima američkih predsjednika. Ne treba reći da to svejedno nije vratilo kredibilitet Davoda Ickea u očima onog nesuđenog čitatelja, no to zaista nije ni važno. Istina je koja je, bez obzira što bilo tko, uključujući i mene, vjerovao.

Knjigu sam napisao najviše inspiran upravo knjigama Davida Ickea, kao i njegovim kolumnama u časopisu Nexus. U kojem sam, usput rečeno, čitao i odlične tekstove puno autora o raznim temama, od mikročipiranja, nadzornih kamera i codexa alimentarius do tekstova o manipulacijama farmaceutske ili vojne industrije, koje su bacale dodatno svjetlo na mehanizme urote.

U drugu vrstu knjiga u svojoj mentalnoj podjeli stavljam one koje su detaljno razotkrile neki određeni segment, ponekad bez razmišljanja o širem kontekstu ili bez traganja za vrhom piramide. Te knjige se u općem poimanju ne svrstavaju u žanr ‘teorije urote’.  O manipulacijama GMO-om nezaobilaznu, vrlo detaljnu i informativnu knjigu napisao je Jeff Smith, pod naslovom Sjeme obmane, a isto su učinili i dr.sc. Marijan Jošt i Thomas S. Cox u knjizi Intelektualni izazov tehnologije samouništenja. Pod naslovom Velika obmana- tajna povijest Europske Unije britanski su novinari Christopher Booker i Richard North napisali zapanjujuće detaljan prikaz svih koraka koji su doveli do stvaranja Europske Unije i rasvijetlili uloge nekih ljude za koje jedva da ste i čuli, a koji su manipulirali tim procesom otpočetka s namjerom da bez znanja i dozvole ljudi navedu države da se odreknu suvereniteta u korist neizabrane europske birokratske diktature.  U knjizi Lijekovi ili priča o obmani zagrebačka je liječnica Lidija Gajski dala neoboriv prikaz laži i manipulacija farmaceutske industrije vezanih uz statistike, podmićivanje liječnika, insrumentaliziranje udruga pacijenata, reklamiranje lijekova i stvaranje novih ‘bolesti’ mijenjanjem kriterija i parametara toga što je zdravlje. Richard S. Hoagland i Mike Barra pokazali su pravo lice američke svemirske agencije, njenu obrambenu (a ne civilnu, kako se obično smatra, mada njen statut tvrdi drugačije) prirodu, način kako je nastala, kako je ustrojena, koje grupacije njome vladaju i njenu ulogu u zataškavanju mnogih otkrića u knjizi Tajna misija – skrivena povijest NASA-e.

Profesor Jeffrey Grupp, kojega sam već spomenuo kao autora odlične knjigu Korporatizam – tajna vlada Novog svjetskog poretka, u kojoj je napisao da će doći trenutak kad ćemo se svi morati ispričati istraživačima urote što ih se toliko dugo ismijavalo, a istaknuo je i istraživanje Davida Ickea.    

Sve se ove knjige (kao i one iz brojnih drugih područja, koje nisam sad spomenuo) i istraživanja napravljena neovisno jedna od drugih preklapaju i potvrđuju. U mojoj svijesti sve te knjige su tek jedna velika knjiga.  

Nakon što sam se za svoju knjigu inspirirao novinama, mogu savjetovati  slijedeće: nemojte čitati novine, ako ne možete iz njih iščitavati što se doista zbiva i što od nas žele ti reklamni bilteni zvani dnevni tisak. Nije zdravo. Samo ćete se dezinformirati i živcirati, a one će vam zarobiti misli i uvući vas tamo gdje uopće ne želite biti. Do točnijih zaključaka možda ćete doći intuicijom, jasnija slika neke situacije ukazat će vam se ispred očiju pogledom izdaleka, a ne izbliza.

Zapravo je ironija sudbine što sam napisao knjigu na temelju novina (i vijesti generalno). Još sam u srednjoj školi bio vlasnik slave sumnjive kvalitete, glasovit po tome što nisam čitao novine, nisam gledao Dnevnik, nisam slušao vijesti na radiju (uglavnom sam slušao ploče) pa nisam imao pojma ni o čemu što se zbiva. Sjećam se neke grozne nesreće u u nekom rudniku, još tamo krajem osamdesetih, o kojoj su tog dana baš svi pričali u autobusu do škole. Riječ je bila o tragediji i baš svi su suosjećali i bili upućeni. Osim mene. Ja nisam ni čuo za to, a bih bio izvrgnut i puno većem ruglu da moji prijatelji nisu već bili naučeni na stupanj moje medijske lobotomije. I kasnije sam, i za vrijeme faksa i poslije,  nebrojeno puta ispao vrlo neuk kad su se spominjala imena poznatih političara, sportaša, manifestacija, politike, uopće bilo kakvih događaja o kojima je informiran čovjek koji sluša radio u autu ili samo prolista novine ili jednim uhom čuje dnevnik iz druge sobe. Moj je ponor bio tako dubok da mi je, tamo negdje sredinom devedesetih, urednica na radiju na kojem sam radio zapovijedila da svaki dan izvolim pročitati novine, a ne da sramotim struku.

Pa sam ih počeo čitati i bilo je zabavno. Kad novine čitaš svaki dan,  postaje napeto, kao da čekaš novi nastavak nekog krimića. Uđeš u priču, poistovjećuješ se s likovima i uživljavaš u fabulu. Sad kad razmišljam, shvaćam da se događa i slijedeće: počneš živjeti tuđe misli i situacije. To znam jer se sjećam onog vremena kad nisam imao pojma što se zbiva po novinama, niti sam ikada osjetio ikakve posljedice toga u svom svakodnevnom životu, imajući neke svoje prioritete i interese.

A ovako, kad sam se svaki dan izlagao vijestima, one su na mene počele imati emocionalni učinak. Novinski naslovi bi me razljutili, razveselili, rastužili…najčešće bi me ipak ispunili nekim strahom ili nemoćnom ljutnjom, a bez ikakvog stvarnog razloga. A od svega toga ništa korisnoga za mene. Ako se i zbivalo išta vrijedno ikakvog pamćenja, zbivalo bi se i bez da sam se ja živcirao zbog toga. O onom nebitnom da i ne pričam.

Par godina kasnije vratio sam se u prvobitno stanje amebe i prestao pratiti vijesti. I opet mi se ništa nije dogodilo. Ponekad sam imao priliku uvidjeti očiglednu besmislenost uvučenosti u vijesti, kad bih u prolazu čuo umirovljenike na ulici kako raspravljaju o tezama koje mi nikako nisu zvučale njihove, već je bilo lako prepoznati otisak glavne novinske teze toga dana. Naravno, sve informacije koje su imali nisu nadilazile ono što je pisalo u vijesti, pa tako niti zaključci nisu bili drugačiji od onih koje su mediji plasirali.

A zaključci bi trebali biti drugačiji. Ali onda ste već na opasnom terenu, neusklađeni s okolinom. Primjerice, prije nekog vremena neki mi je prijatelj proslijedio kritiku nekog čovjeka na to što sam dao u par emisija dao prostora Davidu Ickeu, „bolesnom čovjeku koji vidi gmazolike izvanzemaljce”. Ne znam otkud mu to da je bolestan, jer ja sam Ickea sreo par puta i činio mi se potpuno normalan i vrlo pristojan čovjek. Ne znam ni otkud mu to da Icke “vidi gmazolike izvanzemaljce”, jer on nikada nije rekao da ih je vidio. No, više desetaka ljudi, neovisno jedni o drugima, opisivali su mu čudnu pojavu da se neki čovjek pred njihovim očima preobratio u gmaza i natrag u čovjeka, a Icke je prenio te priče i zaključio da tu nečeg mora biti, otkuda inače svim tim ljudima baš to iskustvo (u ono vrijeme kad još nitko nije ni čuo ni spominjao gmazove). Pa je njihove tragove pronašao i u prošlosti, i u predajama afričkih šamana itd.        

No, korisno je dati prostora Ickeu i drugim istraživačima urote. U proteklih par godina po novinama sam pratio što su o nekoj temi, recimo,  globalnom zatopljenju, pričale novine, a što Icke i drugi. Razvoj događaja je pokazao da je taj „bolestan čovjek“, a i drugi ‘bolesni’ ljudi, sve točno rekao, a da su novine i drugi mediji sustavno i strastveno prenosili njima servirane neistine. Pa sam onda čitao što je taj „bolestan čovjek“ pisao o lažnoj epidemiji gripe, a čitao sam i što se izjavljivalo po  novinama. Pa se opet pokazalo da je on govorio istinu, a one ne. I tako dalje, i tako dalje. Novinama je obično trebalo par godina da se tu i tamo pojavi neka vijest koja je govorila istinu, ali obično u vrijeme kad to više i nije bilo važno. U isto vrijeme, često sam u novinama viđao kako se netko, suočen s nezgodnim pitanjima o nekoj temi, izvlači da je to ‘teorija urote’.

Razmišljao sam i o tom pojmu, zapravo besmislenoj etiketi, pa sam i sam smislio jedna pojam, da bih stvari stavio na svoje mjesto. Već sam ga spominjao. Taj pojam je: ‘teorija spontanog razvoja događaja’.

Jer pozicija s koje se odbacuje teorija urote (pri tom mislim na točno određenu urotu jedne globalne elite koja za cilj ima uvođenje svjetske jednostranačke države, svjetske vlade, svjetske vojske, svjetske središnje banke i elektroničkog novca te mikročipiranje stanovništva) je isto samo teorija, temeljena na određenim interpretacijama jednog dijela podataka. Ta teorija (spontanog razvoja događaja) tvrdi da se stvari zbivaju kaotično i spontano, zbog neke svoje unutarnje logike te da nisu manipulirane, a pogotovo ne s tako dramatičnim krajnjim ciljem.

Ta druga teorija, teorija spontanog razvoja događaja, stalno se pravi da predstavlja realan i razuman prikaz stvari, dok teoriju urotu otpisuje kao tek psihološki fenomen. S obzirom da je većina nas  neinformirana o većini stvari, najčešće kao ‚normalno’ ili ‚istinito’ uzimamo ono što je dio općeg znanja, zapravo, ono što (naizgled) predstavlja koncenzus. U stvarnosti koncenzusa nikad nema, ali se stvari predstavljaju kao da on postoji oko puno pitanja. I zato svi znaju isto, i zato svi misle isto i zato istina o mnogim stvarima dobiva žig ‚teorije urote’. Općeprihvaćeni pogled na povijest i događaje oko nas, kao i prirodu svijeta u kojem živimo, isto je samo teorija. On nije stvarnost, već samo nečija stvarnost, možda i nametnuta stvarnost, koja ne predstavlja pravo stanje stvari, već samo predstavljeno stanje stvari.

Za one koji nisu upoznati sa sadržajem teze o uroti, evo ukratko opisa na temelju istraživanja Davida Ickea koja su trajala više od dvadeset godina, jer je on dao najcjelovitiju priču, koja zapravo sadrži sve ostale. Postoji mreža obitelji, krvnih loza, koje tisućljećima manipuliraju svijetom kroz mrežu tajnih društava, a cilj im je uvesti totalitarnu diktaturu. Ima ih vrlo malo pa to čine tajno. Oni uvijek stoje iza svih strana u sukobima i politici, kojima manipuliraju da bi se stigli do svog cilja. Prije su njihovi predstavnici bili kraljevi raznih monarhija, ali kad su se ljudi počeli buniti protiv tih vidljivih diktatura, stvorili su ‘demokraciju’ kako ljudi više ne bi bili očigledno svjesni diktature. Danas ta mreža obitelji stoje iza ‘demokratski’ izabranih vlasti, zahvaljujući raznim društvima i organizacijama kao što su Vijeće za vanjske odnose, družba Bilderberg, Trilateralna komisijca, Malteški vitezovi, Rimski klub, ali i UN, WHO, NATO…popis ide unedogled. Veliki događaji koji su bili prekretnice, kao i mnoge velike ideje tijekom povijesti, bili su aranžirani iz pozadine. No, čini se da urota ima i svoj metafizičku stranu (ako gledamo iz perspektive današnjeg redukcionističkog i mehanicističkog pogleda na svijet). Prema Ickeu, čini se da su neki od svjetskih manipulatora križanci s određenim gmazovima, koji se hrane ljudskim emocijama, poglavito strahom. Iza zemaljske piramide moći stoje gmazovski entiteti iz neke druge dimenzije (potpuno freaky,zar ne? Bar na temelju onog što smo o svijetu naučili kroz obrazovanje i na temelju toga kako mainstream suvremene znanstvene misli interpretira svijet), a s našim svijetom i ljudsko-gmazovskim hibridima povezuju se kroz razne sotonističke rituale i žrtvovanja. To je, dakle, ta urota na kojoj se radi već vrlo dugo, vjerojatno i tisućljećima, a posebno intenzivno u ovo današnje vrijeme, kad bi njihov veliki projekt trebao stići do kraja.

Radi slikovitosti, evo citata bivšeg CIA-inog operativca Victora Marchettija koji je i sam iskusio ono što Icke naziva svjetski sotonistički kult, kojega su, prema Ickeu,  stvorili gmazovski križanci i njihovi gospodari s drugih dimenzija, a koji djeluje kroz međusobno povezana tajna društva i skupine koje djeluju u svakoj zemlji, a odgovorne su samo jednom zapovjednom središtu. Prema Ickeu, na taj način koordiniraju djelovanja između raznih država, rasa, religija, političkih stranaka i korporacija. Marchetti je i sam sve to iskusio te dio toga iznio na vidjelo u svojoj knjizi objavljenoj 1973. godine pod naslovom CIA i kult obavještajne agencije te napisao ovo: „U našem današnjem svijetu postoji jedan moćan i opasan kult. Taj kult podupiru i štite najviši državni dužnosnici u svijetu. Njegovo se članstvo sastoji od osoba iz centara moći u strukturama vlasti, industriji, trgovini, financijama i radništvu. On manipulira pojedincima u važnim sferama javnog utjecaja, uključujući intelektualni svijet i masovne medije. Taj tajni kult je svjetsko bratstvo političke aristokracije čija je svrha ostvarivanje političkih namjera nepoznatih osoba ili organizacija. Djeluje nezakonito, u tajnosti.“   

U knjizi sam obradio i nezaobilazne teme kao što su subliminalne poruke, kronologiju razotkrivanja climategate, a posebnu količinu prostora dao sam chemtrailovima, od kojih do sada već imam stotine slika koje sam sam uslikao iznad raznih hrvatskig gradova, a najviše, naravno (jer tu živim), iznad Zagreba. Zaprepašćujuć je intenzitet zaprašivanja kojem smo izloženi. Mada najvidljivi dio djelovanja korporatista, to je ujedno i dio kojega je možda najteže prihvatiti kao realnog. Ali gledajte nebo i sami, imate oči.

Do sad ste već shvatili, ovu sam knjigu pisao kao razgovor s onima koji su već upoznati s podacima, principima i tezama o postojanju spomenute globane urote. Zapravo, kad sam je dovršio, ispalo je ona zapravo govori o programiranju i da sam u njoj predstavio vlastito uočavanje programiranja stvarnosti i koraka urote u novinama i generalno kroz vijesti, ali ne samo to, već i svoja razmišljanja, događaje i susrete koji su mi se za to vrijeme dogodili, na temelju kojih sam zaključio da je ključ igre sustavno programiranje umova. Mislite da je teško programirati umove ljudi? Ne baš toliko. Dapače, jednom kad se stroj zahukta, stvari idu same od sebe. Mediji u tome igraju jednu od ključnih uloga.

Putovanje kroz vijesti je okosnica, kičma knjige, od koje se živci granaju na razne strane. Možemo reći da knjiga predstavlja moje osobno putovanje kroz temu urote. No, pretpostavljam da može imati smisla i onima koji prvi put čuju za sve to, jer se u najvećoj mjeri bavi stvarima koje svakodnevno vidimo oko sebe, tu u Hrvatskoj, a ne u Americi ili Velikoj Britaniji ili Aziji, i koje se tiču našeg svakodnevnog života. Uostalom, i Europska Unija nam je sve bliža, a i mnogi segmenti društva već direktno ili indirektno počinju osjećati utjecaj uvođenja ‘pravne stečevine EU’.

Prije sam rekao da sam počeo testirati tu fantastičnu priču o uroti i promatrajući svijet oko sebe vidjeti zbiva li se doista. Što sam ustanovio?

Odgovor naslućujete.

Da je bio negativan, to bih vam javio SMS-om sadržaja ‘all clear’. Ovako, svoje sam dojmove nabacao u ovoj knjizi. Ona predstavlja tek djelić djelića slagalice, većim dijelom baš onaj koji se tiče nas u Hrvatskoj, ali sam se potrudio biti što informativniji. Jer, kao što pokazuje debljine Ickeovih knjiga, slaganje cjelovite slike o uroti je baš poput slaganja puzzlei. Na svakom djeliću slagalice nalazi se nacrtano nešto što jasno vidite. Ali u isto vrijeme svaki djelić puzzle je izrezan tako da pruža pipke u raznim smjerovima, pipke za koje postoje točno određeni djelić slagalice u koji savršeno liježu. Možete reći da djelići puzzli i sami predstavljaju sličice, jer na jednom djeliću je oko, na drugom se jasno vidi noga, na trećoj se bez svake sumnje nalazi oblak, a četvrta prikazuje kamenčić na tlu. Ali iz svakog pojedinačnog djelića ne možete saznati ništa o cijeloj slici. Tek kad ih sve ili bar veći dio spojite, počet ćete naslućivati što ona prikazuje. A tih puzzli ima taaako puno…  

Ja sam neke od njih potražio u novinama. Novine su zapravo odličan izvor informacija. Sve piše u njima, kad stavite prave naočale. Kupujte knjige

autor NSP.com, preneseno sa 4dportal.com