Moskva će, kao što je i obećala, na američke sankcije odgovoriti kontramjerama

Šefovi svih poslaničkih klubova u Državnoj Dumi i njen predsednik Vyacheslav Volodin pripremili su nacrt zakona sa kontrasankcije koje će biti „odgovor na antirusku politiku Sjedinjenih Država“.

U tom dokumentu se predlaže obustavljanje suradnje sa SAD-om u atomskoj industriji, gradnji aviona i „izvozu raketnih motora“.

Uz ovo se predlaže i zabrana uvoza američkih alkoholnih pića, cigareta i „poljoprivredne produkcije“.

Volodin je objasnio da će prijedlog kontramjera biti dostavljen na ocjenu svim federalnim jedinicima i stručnjacima i da će odmah potom poboljšani tekst biti uveden u zakonodavnu proceduru u Dumi.

Potpredsednik ruske Dume Sergej Neverov objasnio je da se zabrane neće odnositi na uvoz američke robe za osobnu upotrebu.

Vlada RF će dodatno utvrditi spisak Amerikanaca kojima će biti zabranjen dolazak u Rusiju. Plus još, da će predložiti mjere koje će Amerikancima bitno ograničena kupovina imovine na teritoriju Ruske Federacije.

Predsjednik proračunskog komiteta gornjeg doma ruskog parlamenta Sergej Rjabuhin ukazao je da će Rusija – čim zakon sa kontramjerama bude usvojen – prestati SAD-u prodavati raketne motore RD-180, a takođe i titan koji je neophodan kompaniji Boeing.

Rjabuhin je ukazao da RD-180 koriste i NASA i Pentagon.

Rusija je tokom 2017-te prodala SAD-u robe za 10,7 milijardi dolara, a uvezla iz SAD za 12,5 milijardi.

Moskovski analitičar Petar Puškarev procjenjuje da će Amerikance najviše pogoditi prekid „svemirske saradnje“ i zabrana prodaje Boeingu avio-dijelova i titana.

Sve ovo „miriše“ na novu spiralu ekonomskog rata. Neki već prognoziraju da će Washington odgovoriti zabranom svih operacija sa ruskim državnim dugom i vrijednosnim papirima vodećih banaka Rusije.

Moskva na to može povući svoj slijedeći potez i zatražiti da joj Washington isplati svih 100 milijardi dolara uloženih u vrijednosne papire SAD.

Washington će to, po procjenama odbiti, a to može biti signal drugim vlasnicima američkih obveznica da počnu iz njih povlačiti svoj novac…
 
(Fakti)

“Služio sam u svim dobivenim činovima, od poručnika do general-bojnika. I u tom razdoblju, proveo sam većinu svog vremena kao visoko rangirani mišićavko za velike poslove, za Wall Street i za bankare” – general bojnik Smedly D. Butler

Nakon umirovljenja iz Marinskog korpusa, general bojnik Smedley D. Butler je na nacionalnoj turneji u ranim 1930-tima držao svoj govor “Rat je Reket”.

Ono što odvaja Butlera od drugih povijesnih vojnih ličnosti je da je on jedan od samo 19 ljudi u povijesti koji su osvojili medalju časti, dva puta. Dakle, on je visoko nagrađivan vojnik, general sa dvije zvjezdice koji se popeo na pozornicu i tvrdio da je rat reket, ljudi su slušali – većina ljudi, u svakom slučaju.

U jednom od svojih govora, Butler oplakuju rat te je istaknuo kako je toliko ljudi umrlo samo za dobrobit vrlo male skupine ljudi. Dio govora:

“RAT je reket. To je oduvijek bio.

On je možda i najstariji, najprofitabilniji, i sigurno najopakiji. On je jedini u međunarodnom djelokrugu. On je samo jedan u kojem se dobit računa u dolarima i u ljudskim gubicima.”

Nedavno je bivši načelnik Glavnog stožera državnog tajnika Colin Powella, pukovnik Lawrence Wilkerson hrabro ustvrdio u produženom intervjuu u Salonu: “Mislim da je Smedley Butler nešto nanjušio.”

“Da li je Bill Clinton proširio NATO – nakon George H.W. Busha i James Baker je uvjeravao Gorbačova i zatim Jeljcina da neće ići niti centimetar dalje na istok – no da li je to bilo sve za kompanije Lockheed Martin i Raytheon, i Boeing, i druge, da se poveća njihova mreža prodaje oružja?” upitao je Wilkerson.

“Možete se kladiti da je,” odgovorio je.

Wilkerson je istakao da je vojno industrijski kompleks “puno više pogubniji nego što je Eisenhowera ikad mislio da će biti”, ukazujući na ulogu Lockheed Martina u pružanju ruke represivnim režimima Bliskog Istoka poput Saudijske Arabije i povećanje napetosti na Korejskom poluotoku.

Nedavno je SAD isporučio projektile koji su korišteni od strane Saudijske Arabije da bi ubili desetke nevinih žena i djece, nakon napada na tržnicu u Jemenu.

“Da li postoji sklonost u ime Kongresa da se blagoslovi uporaba sile više zbog novca kojeg dobivaju od obrambenih ratova? Možete se kladiti da je to istina.”, rekao je Wilkerson.

“Oni koji to negiraju su samo kao krajnje naivni, ili su suučesnici”, dodao je Wilkerson.

Završavajući intervju, umirovljeni vojni pukovnik je naveo, snažno: “Mi smo svjetski trgovci smrti. Mi smo privatizirali ultimativnu javnu stvar: rat!”
 
(NoviSvjetskiPoredak.com)

OVO JE NIZEOZEMSKIM POSLANICIMA OTKRIO ŠEF POVJERENSTVA ZA NADZOR NAD OBRANOM I TAJNIM SLUŽBAMA

Pojavile su se nove, senzacionalne podrobnosti obaranja malezijskog zrakoplova Boing iznad istoka Ukrajine.

Istraga o toj avio-katastrofi, kao što se zna, vodi se u Nizozemskoj, a upravo je nizozemski zastupnik Peter Omtziht objavio: da je u momentu tragedije raketni sustav “Buk” u upotrebljivom stanju imala samo Ukrajina, a ne donbaske republike DNR i LNR.

Čak je precizirao da je Ukrajina takav “upotrebljiv Buk” imala u Donbasu.

Omtziht je to objavio na svom twitter profilu.

A što je jednako važno: učinio je to nakon što u nizozemskom parlamentu nastupio šef specijalne komisije (CTIVD) za nadzor nad specijalnim službama i obranom te zemlje Harm Brauzer.

Omtziht je svoj twitt napisao još dok je parlament zasjedao. Iz konferencijske dvorane, a to znači da je vijest procurila i vrlo je bitna.

A napisao je doslovno: “CTIVD potvrđuje: službe tvrde da je samo Ukrajina imala operativan sustav BUK u istočnoj Ukrajini 17 srpnja !!!”.

“17 srpnja” je dan obaranja malezijskog Boeinga.
 
(fakti.org/uredio:NSP)

KA NJEMU ĆE 2025. POSLATI SVEMIRSKI BROD “ORION” SA DVA ČLANA POSADE, KAO ŠTO SU 1969. POSLALI 2 ČLANA POSADE NA MJESEC

NASA je proglasila pobjednike natječaja za izradu koncepcije automatiziranog svemirskog aparata koji će se za pet godina uputiti ka jednom asteroidu kako bi dostavio njegov fragment u orbitu oko Mjeseca.

To su četiri američke tvrtke, uključujući kćerinska poduzeća najvećih avio-kozmičkih korporacija Boeing i Lockheed Martin, koje se bave znanstvenoi-straživačkim i eksperimentalno-konstruktorskim radovima u cilju stvaranja naprednih modela različite tehnike.

Kako je priopćila NASA, njihovi konkurenti će biti tvrtka Orbital ATK, koja je napravila raketu Antares i teretni svemirski brod Cygnus, kao i tvrtka Space Systems / Loral, koja je specijalizirana za proizvodnju svemirskih tehnologija, uključujući satelite za vezu.

Space Systems / Loral pripada kanadskoj korporaciji MacDonald, Dettwiller and Associates, koja je napravila automatsku ruku-manipulator koja se uspješno koristi u Međunarodnoj svemirskoj stanici.

Sada im predstoji da u narednih nekoliko mjeseci zajedno s Laboratorijem za reaktivno kretanje u Pasadeni (država Kalifornija) izraditi koncepciju aparata (satelita) koji će “loviti” asteroid.

U drugoj fazi natječaja, od četiri varijante biti će izabrana jedna, i tvrtka koja pobijedi bavit će se izgradnjom i lansiranjem svoje konstrukcije po narudžbi NASA-e.

Takav način rada “omogućit da se smanje troškovi i financijski rizik”, smatra NASA. Po njezinoj procjeni, ukupna vrijednost programa, ne računajući troškove lansiranja raketa-nosača, iznosit 1,25 milijardi dolara.

Prošle godine su američki stručnjaci napravili scenarij prema kojem će se realizirati “asteroidski projekt”.

Odustali su od ideje da se u Mjesečevu orbitu dostavi cijeli asteroid i riješili prebaciti tamo njegovu krhotinu ili veliki komad koji već leži na njegovoj površini.

U tom cilju će do 2020. godine ka asteroidu na koji padne izbor stručnjaka biti poslan spomenuti “automatizirani aparat”. Njemu predstoji uhvatiti fragment nebeskog tijela u metalnu zamku i dostaviti ga do prirodnog satelita Zemlje.

Zatim će se 2025. godine u Mjesečevu orbitu uputiti svemirski brod s ljudskom posadom Orion, čak 50 godina nakon pauze neletenja na Mjesec, koji je svoj ​​prvi eksperimentalni let u automatskom režimu imao 2014. godine.

Putovanje do fragmenta asteroioda i slijetanje na njegovu površinu izvest će dva čovjeka. Očekuje se da će njihov randevu sa nebeskim tijelom trajati 25 dana i da će omogućiti da se dobiju jedinstveni podaci o njegovom sastavu i strukturi.

Kako ističu u NASA-i, u svim fazama biti će korištene nove tehnologije koje će pomoći da se pripremi let na Mars s ljudskom posadom i koje će doprinijeti zaštiti sigurnosti Zemlje od asteoridske prijetnje.
 
(fakti.org/uredio:NSP)

Nizozemcima je dan unaprijed napisan izvještaj o toj katastrofi, da ga nauče napamet

• Washington od samog početka šuti o motivima “separatista”: zbog čega je njima uopće bilo potrebno da obore malezijski avion? Jer, oni za to nisu imali nikakav razlog, a rukovodstvo Rusije im nikada ne bi dalo odobrenje za takvu avanturu, a krivce bi – povješali!

• A kakve motive je mogao imati Washington? Mogao ih je imati mnogo. Za demoniziranje Rusije sva sredstva su bila dobra. Trebalo je pokazati europskim vladama da se ne trebaju protiviti ekonomskim sankcijama protiv Rusije. Samu politiku sankcija Washington prvenstveno koristi za kidanje ekonomskih veza između Europe i Rusije

• Samo idiot može povjerovati u verziju SAD o obaranju malezijskog Boeinga. Ne očekujem od zapadnih medija da priznaju da sam u pravu. Ljudi koji u njima rade za život zarađuju laganjem. Jedan od razloga zbog čega Zapad nema budućnost je to što nema tisak i druge medije, što ima samo propagandu svojih vlada, lobističke interese korporacija i apologete njihovih zajedničkih zločina

Piše: Paul Craig Roberts

Pročitao sam u svoje vrijeme da će izvješće o uzrocima pada malezijskog Boeinga iznad Ukrajine Nizozemcima biti dano da ga nauče napamet. Već tada sam znao da nikakve istrage neće biti i da nitko neće obraćati pažnju na činjenice. Tako je i bilo.

Nisam namjeravao pisati o tom izvješću zato što je washingtonska propaganda već pobijedila jer na Zapadu krivnju svaljuju na Rusiju. Ali, to kako su zapadni mediji istumbali čak i ono što se nalazi u samom izvještaju – zaista je nevjerojatno.

Na primjer, čuo sam kako moskovski dopisnik National Public Radio – Corey Flintoff – govori da su raketu lansirali ukrajinski separatisti koji nisu imali dovoljno pameti i znanja da rukuju takvom tehnikom. A ovo znači da su je faktički lansirali Rusi. Međutim, u nizozemskom izvješću ništa ne navodi na takav zaključak.

Ovo može značiti samo jedno: ili je novinar krajnje nekompetentan, ili svjesno laže

Jedino o čemu se u izvješću doista govori jest to da je raketa bila ruske proizvodnje. Međutim, u samom izvješću nema ni riječi o tome tko je tu raketu lansirao. Naprotiv, iz izvješća se jasno vidi da se krivnja ne pripisuje Rusiji već Ukrajini koja nije zatvorila svoj zračni prostor za letove zrakoplova iznad područja u kojoj su vođene borbe.

Zato su pravnici već počeli raditi na podnošenju tužbi protiv Ukrajine u ime obitelji koje su poginule. Razumije se, o ovome u zapadnim medijima nema ni riječi.

Kao što sam pisao u srpnju prošle godine, čim se pojavila vijest da se srušio Boeing na istoku Ukrajine – zapadni mediji su lansirali već pripremljenu priču: “To su učinili Rusi”.

Washington je oduvijek šutio samo o motivima “separatista”: zbog čega je njima uopće bilo potrebno da ruše malezijski avion? Jer, oni za to nisu imali nikakav razlog.

Uostalom, rukovodstvo Rusije im nikada ne bi dalo odobrenje za takvu avanturu, a krivce bi – povješali!

Zato sam govorio, ai sada govorim: verzija Washingtona ne može izdržati nikakvu kritiku, u nju može povjerovati samo idiot.

A kakve motive je mogao imati Washington?

Mogao ih je imati mnogo. Za demoniziranje Rusije sva sredstva su bila dobra. Trebalo je pokazati europskim vladama da se trebaju protiviti ekonomskim sankcijama protiv Rusije.

Samu politiku sankcija Washington prvenstveno koristi za kidanje ekonomskih veza između Europe i Rusije.

Ruski proizvođači raketa “Buk” dokazali su: da je zrakoplov bio oboren njihovom raketom, ali da raketa nije proizvedena jučer i da je može u naoružanju imati samo Ukrajina. Jer, Rusija danas koristi samo modernizirane verzije koje se po tehničkim i taktičkim karakteristikama razlikuju od tih koje koristi Ukrajina. Ukazala je također da su oštećenja malezijskog aviona takva da se ne mogu dovoditi u vezu s razornom snagom ruskog moderniziranog “Buka”.

Ovo znači da su Nizozemcima izvješće uručili, a da se nisu potrudili da mu osiguraju da koliko toliko liči na istinu …

U izvještaju nizozemskog Vijeća sigurnosti čak se uopće ne razmatra verzija s ukrajinskim lovcem.

Nizozemski izvješće ima istu vrijednost kakvu ima izvješće o uzrocima katastrofe od 11. rujna 2001. godine (rušenje njujorških kula – bliznakinja – WTC).

Ne očekujem od zapadnih medija da priznaju da sam u pravu. Ljudi koji u njima rade za život zarađuju laganjem.

Jedan od razloga zbog čega Zapad nema budućnost je to što Zapad nema tisak i druge medije, što ima samo propagandu svojih vlada, lobističke interese korporacija i apologete njihovih zajedničkih zločina.

Zapadni mediji odavno nisu ni nezavisni. Urednik najvećeg njemačkog lista napisao je i izdao knjigu, koja je postala bestselere, u kojoj otvoreno priznaje da je radio za CIA i da je svaki novinar europskih mainstream listova – samo sluga washingtonskih laži. Razumije se da ova knjiga nije bila prevedena i tiskana u SAD …

Kao čovjeku koji je radio u Reaganovoj ekipi i da doprinos okončanju Hladnog rata – odvratno mi je gledati kako zapadni mediji tu opasnost oživljavaju. Pred našim očima.
 
(fakti.org/uredio:nsp)

Naravno, NASA upravo sada hoda po Marsu, a nema novaca ni za transportne troškove na ISS, malo čudno, zar ne?

NASA je produžila sporazum sa “Roskosmos” o transportu američkih kosmonauta ruskim svemirskim brodovima Sojuz na Međunarodnu svemirsku stanicu (MSS).

Kako je priopćila američka svemirska služba, vrijednost novog ugovora iznosi 490 milijuna dolara.

Voditelj NASA Charles Bolden objasnio je članovima Kongresa da je produžetak ugovora s Rusijom potreban agenciji zbog nedostatka sredstava za izgradnju novih američkih svemirskih brodova. NASA će vlastite aparate izgraditi najvjerojatnije nakon 2017. godine.

Novi ugovor vrijedi najmanje naredne 4 godine. Putovanje na brodu Sojuz sada košta Ameriku 76 milijuna dolara po jednom mjestu.

NASA bez Rusije “izgubljena” u svemiru

Dužnosnik NASA potvrdio je danas da SAD nema rezervni plan za održavanje Međunarodne svemirske stanice, ako Rusija odluči da se povuče iz zajedničke operacije.

Iskreno priznanje dužnosnika NASA-e Charles Boldena o tome u kojoj mjeri SAD ovise od Rusije za nastavak funkcioniranja Međunarodne svemirske postaje u skladu je s njegovim oklijevanjem da o tom pitanju govori, piše “Houston Cronicle” .

“Morali bismo se evakuirati” , rekao je Bolden, ističući da su obje zemlje u velikoj mjeri međusobno zavisne, i da bi pogoršanje odnosa i prestanak važenja njihovog sporazuma doveo do gašenja ove svemirske stanice, vrijedne 140 milijardi dolara.

“Natjerali ste me da vam odgovorim i ja sam vam dao prave odgovore. Ne želim nikoga dovoditi u zabludu” , rekao je na kraju Bolden.

Pitanje kontinuirane suradnje SAD i Rusije na Međunarodnoj svemirskoj postaji došlo je u prvi plan zbog pogoršanja diplomatskih odnosa dvije zemlje izazvanog situacijom u Ukrajini.

NASA priznaje da je zabrinuta, jer bez Rusije nema drugu opciju.

Rusija osigurava transport za američke astronaute do međunarodne stanice u orbiti, dok privatne tvrtke poput “Boeing” i “Space X” rade na alternativnim metodama za prijevoz astronauta.

Međutim njihovi planovi neće uroditi plodom najranije do 2017. godine, što povećava zabrinutost za sudbinu američkog svemirskog programa.

Još jednom moramo naglaisti – ISS je prijevara! Ona gore stoji, no u njoj nema ljudi, niti postoji tehnologija koja bi ljude držala tako dugo u Međunarodnoj Svemirskoj Postaji, a ni zakoni fizike i kemije ne idu baš u korist istine da gore nekoga ima. Pogledajte obavezno ovaj VIDEO. Polje bez gravitaclje je jako teško simulirati na Zemlji!

 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 

 
(sputniknews.com,youtube/uredio:nsp)

U SAD je u tijeku proizvodnja elektromagnetske bombe (EMP) koja koristi elektromagnetsku radijaciju za uništavanje digitalnog oružja, prenose američki mediji

I tvrtka “Boeing” i američko zrakoplovstvo su potvrdili da testiraju EMP koja je, navodno, toliko precizna da može pogoditi određenu zgradu.

EMP bi svelo neprijateljsko oružje visoke tehnologije na hrpu metala.

Kada bi neprijatelj posjedovao istu tehnologiju, takvo oružje bi vrlo brzo uništilo zastarjelu i skupu američku elektromrežu i ubilo milijune ljudi u Americi.

Još nismo dostigli filmove ‘Zvjezdane staze’ i ‘Ratovi zvijezda’, ali ovo je definitivno tehnološki napredak koji nam pruža priliku da radimo stvari koje ranije nismo mogli.

“Ova tehnologija obilježava početak nove ere u modernom ratovanju” – izjavio je vodeći istraživač u laboratoriju američkog zrakoplovstva Peter Finley u intervjuu za CNN.

“Uništavanje neprijateljskih elektroničkih sustava”

On navodi da bi ova tehnologija u bliskoj budućnosti mogla biti upotrebljena za onesposobljavanje neprijateljskih elektroničkih sustava i sustava podataka i prije nego dođu prvi vojnici ili avioni.

“Dostigli smo svaku metu koju smo ikada htjeli, a od znanstvene fantastike smo napravili znanstvenu činjenicu” – zaključio je Finley.

Projekt CHAMP (skraćeno od ‘projekt snažnog protuelektronskog projektila’) predstavljen je prošli tjedan na prvom “Laboratorijskom danu” vojske SAD.

Pentagon je prikazao brojne vojne novotarije, a među njima se istaknuo CHAMP koji prilikom detonacije na željenoj teritoriju oslobađa snažan elektromagnetski puls (EMP) i onemogućava rad elektroničke opreme.

Kako navode američki mediji, CHAMP ne bi trebalo usporediti s ranijim nuklearnim EMP projektima testiranim nakon Hladnog rata, koji su razvijani kako bi onesposobili energetske i informatičke sustave u čitavim regijama.

“Novo poglavlje u modernom ratovanju”

Ovaj projekt se fokusira na manje mete.

Kako se navodi, američka avijacija bi korištenjem ovih projektila mogla “ugasiti svjetlo” i onemogućiti komunikaciju u terorističkim bazama, ne ugrožavajući živote civila.

Ova tehnologija otvara novo poglavlje u modernom ratovanju. U bliskoj budućnosti ćemo moći koristiti ovo oružje i onemogućiti sve elektroničke sustave protivnika i prije nego što naše vojne snage stignu – rekao je Keith Coleman, menadžer programa CHAMP.

U prethodne tri godine tehnologija je znatno napredovala i u Pentagonu kažu da je već spremna za ratna područja.

Koristit će je prvenstveno avijacija, koja će je montirati na “nevidiljive” projektile dugog dometa.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(vestinet.rs,youtube/uredio:nsp)

U prvim satima i danima nakon tragedije moglo se čuti svakakvih detalja, koje je uvijek zanimljivo skupljati jer se tada najlakše provuku kroz mrežu službene priče koja postaje sve čvršća i gušća kako vrijeme prolazi, i kako je mediji čine sve stvarnijom u ljudskoj svijesti

By Krešimir MIšak

Mada statistički gledano let zrakoplovima predstavlja siguran način putovanja te je broj ljudi nastradalih u zrakoplovnim nesrećama višestruko manji od broja nastradalih u, primjerice, automobilskom prometu, ipak su upravo zrakoplovne nesreće uvijek privlačile pažnju i – slobodno se može reći – izazivale užas. Zbog svoje masovnosti kad se dogode, zbog bezizglednosti u kojoj se nalaze ljudi zatočeni visoko u zraku u metalnoj cijevi i vjerojatno još niza drugih faktora.

No, u posljednjih petnaestak godina posebna vrsta zrakoplovnih nesreća počela je plijeniti pažnju. One imaju zajedničke osobine – okolnosti pod kojima su se dogodile nikad nisu do kraja razjašnjene, a nesreće su bile i medijima eksploatirane tjednima i secirane do detalja. Uz sve navedeno, neke su sasvim jasno bile dio aktualnih političkih igara pa je prema “zaključcima” koji su iz njih izvođeni i korišteni za usmjeravanje raznih akcija bilo lako zaključiti otkud vjetar puše. Kod nekih drugih skriveni ciljevi nisu bili jednoznačno vidljivi.
Ako se sjetimo teze Edward Bernaysa da se stručnjak za odnose s javnošću bavi stvaranjem događaja koji drastično prekidaju rutinu života, te prihvatimo očiglednu ideju da je čitav naš društveni okoliš oblikovan propagandom, jasno je da su zrakoplovne nesreće same po sebi potencijal za pobuđivanje ljudske pažnje i emocija. A nesreća u Francuskoj je najveća na francuskom tlu nakon pada nadzvučnog zrakoplova Concorde u lipnju 2000. godine kada je poginulo 113 ljudi.

Planirane nikad razjašnjene nesreće za koje su krivi “oni drugi”

U proteklih petnaestak godina u takve nesreće spadaju navodno oteti zrakoplovi koji su 2001. udarili u nebodere WTC-a u New Yorku; potom nesreća 10. travnja 2010. u kojoj je poginuo predsjednik poljske vlade i dvadesetak ministara, parlamentarnih zastupnika, generala itd., nakon što su vjerojatno malo previše tjerali po svom; da ne zaboravim let Malaysia Airlinesa MH370 koji je bez traga jednostavno nestao 8. ožujka 2014. iznad Južnokineskog mora; potom je, nevjerojatnom igrom podudarnosti, zrakoplov iste tvrtke – let MH17 – srušen 17. srpnja 2014. nad Ukrajinom, za što se pokušavalo okriviti rusku vladu, mada su mnogi ukazivali na poteškoće takvog scenarija i da je to bio pokušaj demoniziranja protivnika od strane zapadnih sila (poglavito SAD-a) koji podržavaju ukrajinski režim kojeg neki opisuju kao profašistički. Nakon ta četiri kontroverzna slučaja, niz se nastavlja nedavnom nesrećom Airbusa 320 njemačke tvrtke Germanwings, let 4U9525, koji se 24. ožujka 2015. srušio u francuskim Alpama, na jugu zemlje, u regiji Barcelonnette, dok je letio na liniji Barcelona – Düsseldorf.

Taj slučaj dijeli neke odlike navedenih prethodnika. Mediji su ga puni od jutra do mraka, što, primjerice, nije bio slučaj s padom zrakoplova Indonesia AirAsia Flight 8501 (također Airbus A320) koji se 28. prosinca 2014. srušio u Javansko more. Nakon te nesreće nađene su obje crne kutije, što se nije dogodilo niti u jednom od navedenih kontroverznih slučajeva. Očigledno je da je riječ o pravoj, neplaniranoj nesreći. Što se tiče pada u Francuskoj, još jedna detalj najnoviju nesreću povezuje sa sličnim prethodnicima, a to je silan napor svih medija da nađu krivca, u ovom slučaju kopilota-samoubojicu. Pritom se okolnosti u kojima se zbio pad aviona toliko bizarne i nikad prije viđene, da je razumno – na temelju prethodnih slučajeva – zapitati se postoji li i neko drugo objašnjenje, logičnije od pilota koji se zabio u planinu zbog depresije od prije šest godina ili pak ljubavnih jada.

Što se stvarno događalo na letu Barcelona – Düsseldorf?

Na letu 4U9525 bila su 144 putnika i šest članova posade. Ono što se moglo saznati iz vijesti jest da je zrakoplov prije pada letio gotovo deset minuta spuštajući se, a da piloti ni u jednom trenutku nisu kontaktirali kontrolu letenja i zatražili pomoć. Radarski je kontakt izgubljen u 9.39 sati, nakon što se avion u samo deset minuta spustio s visine od 11.000 metara na 2250 (prema stranici Flightradar24), a letio je brzinom od 700 kilometara na sat. U prvim satima i danima nakon zbivanja moglo se čuti svakakvih detalja, koje je uvijek zanimljivo skupljati jer se tada najlakše provuku kroz mrežu službene priče koja postaje sve čvršća i gušća kako vrijeme prolazi, i kako je mediji čine sve stvarnijom u ljudskoj svijesti.

Podaci iz transpondera zrakoplova Germanwingsa, rečeno je, pokazuju da je netko ručno namjestio autopilot na visinu nižu od 30 metara. Organizacija FlightRadar24 koja prati avionski promet kroz automatske odgovore transpondera kazala je da se u 9,30 „može vidjeti da je autopilot ručno promijenjen s 11.500 metara na 30 metara“. Priča kaže da je kopilot Andreas Lubitz ručno počeo proceduru spuštanja kada se našao sam u pilotskoj kabini i nije odgovorio kada su kapetan i posada lupali po zaključanim vratima. Jedan stručnjak nabrojio je sve mogućnosti takvog scenarija: “Ako piloti nisu spriječili da se zrakoplov zaleti u planine, ili su bili bez svijesti ili mrtvi, ili su odlučili umrijeti ili su umoreni”. Sad samo treba zaokružiti točan odgovor.

Naravno, avioni imaju crnu kutije da bi se moglo rekonstruirati uzroke nesreća kako bi ih se u budućnosti moglo spriječiti, a i da bi se utvrdila krivnja. Prateći vijesti – kako domaći i strani mainstream, tako i alternativne medije – skupio sam blizu 600 stranica teksta. Kad sam ga pročistio od izraza sućuti, priča o poginulima i slično, ostalo je stotinjak stranica materijala, koji sam dodatno pročistio mičući mnogobrojne dijelove koji su se ponavljali. Prvo sam ustanovio (potvrdio) uobičajeno – da sve svjetske vijesti barataju s istih nekoliko podataka i izjava, što zorno govori da se tu o nekakvom novinarstvu ne može govoriti, prije o prepisivanju kojem se čak može ući u trag, a ovoga puta on je vodio do New York Timesa koji je mnoge kasnije ‘općepoznate’ detalje prvi objavio, a svi ostali samo prenijeli. Eto, toliko je lako manipulirati vijestima. Živjelo slobodno novinarstvo.

Crne kutije i medijski izvor scenarija o svađi

Dok sam se probijao kroz materijale i pokušavao ih složiti kronološki, stalno me zbunjivalo pitanje crnih kutija kojih je čas bilo, čas ne, čas su bile neupotrebljive, čas ne. Zapravo nisam mogao povezati otkuda uopće stižu navodne snimke iz kokpita. Pomislio sam da sam se možda izgubio u kronologiji. New York Times je u srijedu, dan nakon nesreće, „prenoseći riječi neimenovanog istražitelja“, prvi iznio priču da snimke zvukova iz pilotske kabine njemačkog zrakoplova pokazuju da je jedan od pilota napustio pilotsku kabinu i nije se u nju mogao vratiti prije početka pada zrakoplova te je pokušavao razbiti vrata. New York Times je provjereno propagandno glasilo elite, pa i nije čudilo da je, koliko sam mogao dokučiti, taj „neimenovani istražitelj“ prvi medijski izvor scenarija o svađi.

Kasnije je i direktor Ureda za istragu i analizu (BEA) francuske agencije za zrakoplovne nesreće, Remi Jouty, na konferenciji za novinare, ispričao istu priču, a kao izvor je naveden snimač podataka o letu koji pohranjuje sve zvukove iz pilotske kabine i omogućuje da se čuju svi zvukovi i govor u pilotskoj kabini. Potom je, sredinom tjedna (srijeda-četvrtak) u kojem se zbila nesreća u vijestima, na portalima koji su kronološki po satima pratili zbivanja, rečeno da je „na mjestu pada zrakoplova pronađena i druga crna kutija. Točnije, pronađeno je njeno kućište, ali ne i sadržaj.“ No, u nedjelju navečer na središnjim vijestima na televiziji na svoje sam uši čuo i vidio kako je voditelj rekao – da još nije pronađena druga crna kutija?!

Uz mogućnost da je riječ o pogrešci u navodima na portalima, na tiskovnoj konferenciji u srijedu, dva dana nakon nesreće, Remy Jouty je rekao da je CVR (Cockpit Voice Recorder) jedina od dviju crnih kutija Airbusa koji se u utorak srušio na jugu francuskih Alpa koja je zasad pronađena. Nakon navodnog preslušavanja te snimke istraga o padu Airbusa krenula je u potpuno drugom smjeru. Odbačene su teorije vezane uz mehaniku zrakoplova, a sve snage usmjerene su ka ponašanju pilota. Snimke su govorile da su se vrata kabine u jednom trenutku i otvorila, ali je pilot iz kokpita ulaz blokirao sjedalicom, što je opet zanimljiv detalj iz perspektive kasnijih vijesti u kojima je pilot koji je bio izvan kabine pokušao nekakvom „sjekirom“ ili „metalnim predmetom“ provaliti u kabinu jer nije mogao ulaznim kodom otvoriti vrata. Same kontradikcije.

Kada sam u nedjelju na središnjim vijestima čuo kao glavnu vijest da druga crna kutija nije pronađena, bio sam potpuno zbunjen. Jesam li sve krivo pohvatao? No, provjerom sam ustanovio da je u danima nakon nesreće doista na više mjesta pisalo sljedeće: „U poslijepodnevnim satima u srijedu pronađena je i druga crna kutija aviona Germanwings, koji se srušio jučer u francuskim Alpama. Riječ je o kutiji koja registrira podatke o letu, dok je jučer pronađena kutija iz kokpita koja snima razgovore pilota i kopilota. Kako piše BBC, pozivajući se na informacije New York Timesa i CBC-a, i druga kutija je jako oštećena.“.

Nestanak memorijske kartice

Na stranu sad s problemom prebrojavanja crnih kutija – nekoliko dana nakon pada pojavila se informacija da je pronađen oklop druge crne kutije, koja bilježi sve tehničke podatke o aktivnostima u avionu, no da u oklopu nije pronađena memorijska kartica. Pisalo je: „Što se s njom dogodilo zasad nije jasno, ali moguće je da je nestala prilikom silovitog udarca aviona u planinu koji je bio toliko jak da je spomenuti oklop, baš kao i prva crna kutija, teško oštećen, premda je dizajniran da bude otporan na izuzetno snažne udarce“.

Mike Adams s NaturalNewsa je napisao kako je New York Times u vezi njemačkog incidenta napisao da memorijska kartica s jedne od dviju crnih kutija nedostaje te da je vjerojatno „uništena udarom“. “Istražitelji dosad nisu uspjeli izvući podatke iz jedne crne kutije, a druga je užasno oštećena i nema memorijske kartice iz nje“, izvijestio je NYT. Ako pročitate logiku te rečenice, pitao se Adams, čini se da nikakvi podaci nisu izvađeni niti iz jedne crne kutije. Ali potom, u istom tekstu, NYT također izvještava: “Remi Jouty (…) potvrdio je da je zvuk glasova izvađen iz crne kutije…” Čekaj, znači ipak su ekstrahirali zvučne informacije iz jedne od crnih kutija?

Dakle, zapravo imamo priču o dvije crne kutije: jedna koja ima ili nema zvučne podatke i druga za koju trebamo vjerovati da je otvorena, ali nema memorijske kartice jer je uništena – iako je bila unutar crne kutije koja je skoro neprobojna za svaki tip uništenja. A potom je u vijestima rečeno da se druga kutija još uvijek traži.

Što se tiče navodne memorijske kartice koja je ispala, to je misterij za sebe. Crne kutije su dizajnirane upravo zato da prežive udare aviona i da ništa što je unutar njih ne bude uništeno, to im je svrha. Skoro je nemoguće uništiti crnu kutiju bez primjene ekstremnih metoda. Da citiram jedna tehnički časopis: “Crna kutija mora biti u stanju izdržati ubrzanje 3400 veće od sile gravitacije u odnosu na vlastitu težinu“. To je sila jednaka ili veća od one koju crne kutije “dožive” tijekom padova aviona.

No, New York Times je sugerirao, suprotno svakoj logici, da je crna kutija nađena, ali da, kad su je otvorili, u njoj nije bilo memorijske kartice, što znači da je „izletjela ili uništena“. To pomalo podsjeća na slična čuda iz vremena 9/11 kad su sve crne kutije navodno također bile uništene udarom zrakoplova, ali je poslije na pločniku nađena putovnica terorista koja je nekim čudom izletjela iz aviona i preživjela udar. Preživjela je temperature koje tope čelik i ruše zgrade, ali crna kutija – dizjanirana da to učini – nije uspjela. Što možda govori o tome od kako kvalitetnih materijala se danas rade putovnice. U slučaju rušenja u Francuskoj, istražitelji su morali otvoriti crnu kutiju da bi ustanovili da je memorijska kartica nekako izletjela. Ali kako je onda izletjela kroz zatvorenu kutiju? Teleportacijom? Čarolijom?

Odjednom se preobrazio u pilota-samoubojicu?

Puno jednostavnije objašnjenje jest da je netko izvadio memorijsku karticu iz crne kutije. Ako se pogleda povijest kontroverznih avionskih nesreća koje se povezuju s tajnim operacijama, vidljivo je da u svim takvim slučajevima crne kutije nisu nađene: 9/11, Malaysia Airlines itd. Nije potrebno biti genij – netko ne želi da svijet sazna što je zabilježeno na toj kartici. A na nju se bilježe svakojaki tehnički detalji leta, zvukovi iz kokpita, dnevnik letnih zapovijedi, varijable okoliša, detalji sigurnosnog sustava pilotske kabine, kontrola tla, visine, brzine i svega što može bit korisno za rekonstrukciju događaja.

To bi značilo da je pad organiziran i da je netko na tlu, na unaprijed znanoj poziciji pada, mogao čekati i izvaditi karticu. Crne kutije nije teško pronaći među razmrvljenim dijelovima. Zbog narančaste boje teško ih je ne vidjeti čak i u kršu metalnih ostataka, jer su dizajnirane da viču „Nađi me“ u kaosu krhotina. Uz to, za otvaranje crne kutije potrebni su posebni alati. Treba je ručno otvoriti i odvidati kako bi se uopće došlo do memorijske kartice čiji je smještaj tako dizajniran da podnese velike udar, eksplozije, toplinu… Postoji i još jedno logički prihvatljivo rješenje – možemo se slobodno zapitati i je li uopće u toj crnoj kutiji bilo memorijske kartice?

Carsten Spohr, predsjednik Uprave Lufthanse, govoreći u Kölnu novinarima da „ovako nešto niti jedan sigurnosni sustav ne bi mogao spriječiti“, dodao je i to da oni vrlo pažljivo biraju svoje zaposlenike te da je 28-godišnji Andreas Günter Lubitz prošao sve moguće testove i bio 100 posto spreman. Ipak, zaključak istrage francuskog državnog tužitelja Bricea Robina je da je ručno počeo spuštati zrakoplov i nije reagirao kad je njegov kapetan lupao po vratima pokušavajući se vratiti u pilotsku kabinu.

Svijetom su počeli kružiti naslovi poput „Pilotova sabotaža uvjerljivo objašnjenje nesreće“. Jer pilot mora biti pri svijesti da bi bilo kome onemogućio ulazak u kokpit, zbog mehanizma koji omogućava pilotu ili kopilotu da blokiraju ulazak kolegama. Na navodnoj snimci iz crne kutije, rekao je francuski državni tužitelj, “možemo čuti pilota koji je zamolio kopilota da preuzme kontrolu nad zrakoplovom. Tada se čuje micanje sjedalice unazad i zvuka zatvaranja vrata. Pilot je vjerojatno otišao na zahod“. Kad je ostao sam Lubitz je pokrenuo proces poniranja zrakoplova. “Takav potez na takvoj visini može biti samo namjeran”.

Nakon terorističkih napada 11. rujna 2001. vrata kokpita sigurnosno su pojačana u svim zrakoplovima te ih posada može otvoriti posebnom lozinkom, rečeno je. No, u slučaju prijeteće situacije, piloti mogu zaključati vrata čak i ako se izvana upotrijebi pravilna lozinka. Na upit smatra li to samoubojstvom, Robin je odgovorio: “Ljudi koji žele počiniti suicid to obično naprave sami. Ne bih to nazvao samoubojstvom”. Robin je rekao i to da je Lubitz bio pri svijesti prije udara, jer se na snimkama čuje da mu je “disanje bilo normalno. Nije rekao ni riječ”. Cijelo to vrijeme kapetan je lupajući po vratima pokušavao ući u kokpit, dok se iznutra nije čulo ništa. Jedan se komentator na internetu čak sarkastično zapitao kakav je to plan za rušenje zrakoplova koji se temelji na tome hoće li pilot ići na WC.

Lubitz je živio u Montabauru, gradiću od 12.000 stanovnika u Falačkom Porajnju. I sad opet kreće inačica priče o „lone gunneru“, usamljenom ubojici ili samoubojici kojeg su svi susjedi znali kao pristojnog i srdačnog čovjeka. A što ako su ga znali kao takvog jer je doista bio takav, bez skrivenih samoubilačkih strana?

Evo izvadaka iz medija:

Lubitzevi susjedi i znanci iz Montabauru rekli su novinaru Reutersa da je bio “normalan momak” i “pristojan mladić”. Kolega iz letačkog kluba Peter Raucker rekao je: “Bio je dečko kao svaki drugi. Imao je puno prijatelja, nije bio usamljenik” te da “nije pokazivao nikakve znakov depresije”. Habibalah Hassani, koji vodi pizzeriju blizu stana Andreasa i njegove djevojke za MailOnline je rekao: “Bili su vrlo dragi i prijateljski mladi par. Ona je bila pristojna i atraktivna žena. Došli bi možda jednom ili dva puta tjedno. Uvijek je ostavljao velike napojnice, bio je vrlo velikodušan.” Stanovnici Montabaura, rečeno je, teško mogu povjerovati da je Lubitz, kakvog su poznavali, ubojica svojih kolega i putnika. Umjesto toga govore o fanatiku fitnesa, koji je otrčao frankfurtski polumaraton 2011., 2012. i 2013. godine, zajedno sa svojim ocem, ostvarivši najbolje vrijeme od jednog sata i 37 minuta.

Klaus Radke, direktor zrakoplovnog kluba LSC Westerwald, kojega je Lubitz bio član, opisao ga je kao “normalnog” te “pristojnog, zabavnog, ljubaznog mladića”. Rekao je da je bio vrlo ponosan što je profesionalni pilot i da je bio “normalan, otvoreni čovjek” kad je prošle godine s djevojkom kod njega bio na roštilju. Šokiran idejom da je Lubitz mogao zabiti zrakoplov u planinu, rekao je: “Od malih nogu je ovdje vježbao letenje. Bio je vrlo miran i vrlo precizan mladi čovjek.”

Johannes Rossbach, 23-godišnjak koji živi dvoja vrata dalje od Lubitza, rekla je kako ga je stalno viđala kako džogira kroz susjedstvo: “Bio je vrlo ljubazan. Uvijek bi rekao ‘zdravo’ ili ‘doviđenja’. Sigurno ništa u vezi njega nije bilo čudno.” Članovi posade Germanwingsa koji su letjeli s Lubitzom nekoliko dana ranije rekli su da se činio potpuno normalnim i dodali: “Razgovarali smo s posadom koja je letjela s njim nekoliko dana ranije i rekli su da je bio opušten i normalan. Ni na koji način se nije ponašao čudno. Bio je prijateljski i otvoren i nije bio nikakvih znakova za zabinutost”.

No, u vijestima je rečeno i to da je “navodno 2009. nakratko pauzirao tijekom pilotske škole zbog ‘burnout’ sindroma ili depresije, što je jedan od njegovih kolega povjerio Der Spiegelu”, ali čini se “da ipak nije patio od mentalnih problema. Lubitz nije pokazivao znakove bipolarnog poremećaja, niti bilo kojeg poremećaja ličnosti, nije se drogirao, pio alkohol. Uredno je prošao sve medicinske testove”. U nekim vijestima se spominje 2008., što je sve skupa dosta prije 2015. godine. U kasnijim vijestima ove riječi poput „navodno“ su nestale, odajući dojam da se nešto sa sigurnošću zna. Rečeno je i da je policija u stanu našla dokaze da je bio mentalno bolestan, ali nije precizirano koje. Samo nam vi vjerujte. Tu je “mentalnu bolest” navodno skrivao od tvrtke.

Kako sam se udubljivao u temu, ideja da se onaj mladi čovjek kojeg su opisivali znanci, susjedi i prijatelji zabio u planinu zbog depresije što ga je ostavila cura sve je manje držala vodu. Vidljiv je napor da se izmiješaju vremenske linije i vrijeme depresije smjesti ili poveže s vremenom pada aviona. Događaj od prije šest godina, kad je Lubitz uzeo šestomječenu pauzu od treniranja, dok se oporavi od depresije, više pokazuje odgovornost, a osim toga – to je bilo prije punih šest godina! Andreas Lubitz je, po svemu sudeći, bio mlad, zdrav, sretan i dobro uravnotežen čovjek koji je volio svoj posao i svoj život.

Daljinsko navođenje pada zrakoplova?

Ako smijem još razmišljati naglas – zašto nije jednostavno okrenuo nos aviona oštro prema tlu nego se deset minuta spuštao pod blagim nagibom? Čak ni snimke iz kokpita ne pokazuju indicije samoubilačkog ponašanja. Dok se avion spuštao prema francuskom Alpama, on nije rekao ništa. Samo se moglo čudi da “diše normalno”. Nema vriskova, ljutnje, pa čak ni ubrzavanja disanja koje bi se očekivalo u tako napetoj smrtonosnoj situaciji. Netko bi mogao još pomisliti… da je bio u nesvijesti. Sve mi se čini da su baš pošteno oblatili jadnog mladića.

Na web-situ Before it’s News moglo se pročitati razmišljanje da je avion srušen daljinskim upravljanjem. Jedini način da se to prikrije upravo bi i bila priča da je to učinio pilot-samoubojica. Naime, da se pilot onesvijestio, zrakoplov bi nastavio letjeti ravno sve dok ne bi ostao bez goriva. Ne bi počeo ponirati niti bi se zabio u planinu. Dakle, pilot je morao biti pri svijesti, ako avion nije daljinski navođen, inače priča nema smisla. A to znači da je nužno morao biti samoubojica.

I opet je New York Times bio taj koji je među prvima objavio da je “snimač glasa pokazao da je kopilot disao sve do trenutka udara, ukazujući na to da je bio pri svijesti i svjestan toga što radi.” Kako disanje uopće to potvrđuje?

Na istom web-siteu moglo se pročitati da se u vrijeme oko 11. rujna 2001. znalo da postoje tri tipa zrakoplova koji su kao standardnu opremu imali sustav za daljinsko upravljanje kao preventivnu mjeru protiv otmica zrakoplova – Boeing 757, Boeing 767 i Airbus A320. Autor navodi da su svi Boeing-i 757 i 767 prizemljeni na više od mjesec dana nakon 9/11 da bi se s njih skinuli ti antiotmičarski daljinski navođeni sustavi, navodno zato da ih se ne bi hakiralo i zloupotrijebilo za daljinsko navođenje. Zrakoplovima Airbus A320 dopušteno je da zadrže taj sustav jer su njihovi pristupni kodovi bili daleko sigurniji i tada neprobojni.

Nakon 9/11 brige o zračnoj sigurnosti potakle su Boeing da razvije i testira neprobojni daljinski upravljani autopilotski sustav koji je patentiran 2006. To, naravno, nije prva autopilot-tehnologija, ali je prva dizajnirana specifično u antiterorističke svrhe. Kad je vladine agencije aktiviraju iz daljine, nju čak niti pilot koga bi se eventualno mučilo ne bi više mogao ugasiti. Sustav čak sadrži senzore na vratima kokpita koji aktiviraju autopilota ako se određena količina sile upotrijebi protiv vrata. Insajderi iz Boeinga kažu da bi se u sljedeće tri godine moglo takve sustave instalirati u avione.

Ideja je sljedeća: ako bilo tko pokušao na silu ući u pilotsku kabinu, autopilot se može aktivirati ručno ili senzorima tlaka instaliranima u vratima kokpita, uklonivši mogućnost da teroristi koriste zrakoplov kao navođeni projektil, te vodeći zrakoplov do najbliže vojne baze ili aerodroma. Jednom kad je aktiviran, autopilotski sustav ne bi se moglo poništiti iz aviona. Kontrola s tla tada može voditi zrakoplov do njegova cilja pomoću radio valova, GPS satelita i postojećih pomoći za slijetanje znanih kao “funkcija za autoslijetanje”. Jedan autor piše kako je na internom dijelu web-sitea Boinga 2002. čitao kako su piloti pisali o tom sustavu i kako je sa svih zrakoplova maknut nakon 9/11. Oni piloti koji su imali iskustva s Airbusom su napisali da na tim zrakoplovima sustav još uvijek postoji jer nije kompromitiran (njihovi kodovi su sigurniji). Osim takvog daljinskog sustava navođenja, moglo se pročitati i da je, ako to nameću okolnosti događaja, sustav programiran i za kontrolirano rušenje u područja u kojima će stvoriti najmanju moguću kolateralnu štetu.

Hitni pristupni kod za ulazak u kokpit

Jedna od enigmi kod pada Airbusa Germanwingsa jest zašto piloti nisu javili ništa što se događa s avionom iako su padali 8 do 10 minuta. Što se tiče nemogućnosti ulaska u kokpit, u jednom televizijskom izvješću rečeno je da ručno premošćenje vrata kokpita traje samo pet minuta. To bi ostavilo 3 do 5 minuta da se uđe u kokpit i ispravi avion jer je on padao 8-10 minuta.

Na web-siteu Before It’s News Scott Creighton raspravlja o tom pitanju nakon što je proučio priručnik za posadu za Airbus 320 (i “uploadao” ga – Operating-Manual-Cockpit-Door) koji mu je na njegovu molbu dala tvrtka Royal Jordanian Airlines. On piše da Airbus A320 ima pristupni kod za hitne slučajeve potrebe ulaska u zaključanu kabinu – pilot ukuca kod i trideset sekundi kasnije vrata se, bez obzira na sve okolnosti, otključaju na pet sekundi. U dijelu koji se bavi hitnim pristupnim kodovima, kaže Creighton, piše da je procedura otključavanja “neminovna”, što znači da je se ne može zaustaviti djelovanjem iznutra. Služi tome da naoružano osiguranje može ući u zrakoplov ako ga netko preotme i zaključa se unutra. To bi značilo da se suicidalni kopilot ne bi mogao unutra zaključati na način kako je tužitelj objasnio tisku. No, ako se vrata kabine nisu mogla otvoriti normalnom procedurom za hitne slučajeve, možda su nekako drukčije bila onesposobljena.

Probajmo s “možda”. Možda je netko s pristupom digitalnim kodovima napravio promjene kodova, dok je daljinski navodio rušenje zrakoplova? Creighton kaže i da nije istina da kontrola leta nije mogla kontaktirati posadu – pozivajući se na aeromedicinski letački priručnik – jer su posadama svih globalnih komercijalnih zrakoplovnih tvrtki pri ruci satelitski telefoni. Kaže da je umjesto lupanja po vratima, pilot imao dovoljno vremena da satelitskim telefonom nazove koga god bi smatrao potrebnim jer se ti telefoni nalaze na raznim mjestima u avionu.

Ne znam je li to tako, kao što ne znam niti je li ijedna informacija iz službenih vijesti uopće točna, kao niti koja bi bila svrha rušenja ovog zrakoplova. Jedan prijatelj je, recimo, primijetio kako su iznenada vijesti o avionu praktički izbrisale sve vijesti o prosvjedima u Frankfurtu protiv Europske središnje banke. Tko zna? No, u jedno sam siguran – ovaj slučaj Airbusa 320 ima sve odlike namještaljke.

Da li ste stvarno toliko naivni: Da li stvarno mislite da je kabina bila zaključana?

Vrlo je vjerojatno da je posada Germanwings-a mogla ući u kabinu u bilo kojem trenutku. Ova sposobnost je normalna za A320, a avio-kompanija nije obavijestila javnost o tome da je ovaj sustav programiran drugačije.

Ta informacija je inače “povjerljiva” pošto bi u teoriji mogla pomoći otmičarima zrakoplova. Problem je što avione ne kradu otmičari već sigurnosne agencije. Scenarij s otmičarima je pogodan za televiziju i ostale medije, pošto “mrtvi ljudi ne govore”.

Ova priča o samoubojstvu je u suštini ista priča sa malo drugačijim zapletom, tvrdi Gordon Duff nezavisni kolumnista.

Provedeno je istraživanje o funkcioniranju vrata kabine zrakoplova A320, tj. pregledano je uputstvo za upravljanje. Predstavljamo vam isječak upute za letenje koje je izdala tvrtka Royal Jordanian Airlines:

“Vrata sa šarkom koja se otvaraju prema naprijed razdvajaju kabinu od putnika. Vrata posjeduju tri električna sustava zaključavanja koje kontrolira osoblje. Pri normalnim uvjetima, kada su vrata zatvorena, ona se automatski zaključavaju. Kada postoji zahtjev da se uđe u kabinu, osoblje može odobriti ulaz otključavanjem vrata, koja ostaju zatvorena dok se ručno ne otvore.

Ako osoblje ne odgovara na zahtjev za ulaz, vrata može otključati osoblje kabine ukucavanjem šifre od 2-7 znamenki (koju programira avio-kompanija) na tipkovnici”.

Također postoji mogućnost vremenskog odlaganja koje onemogućava tipkovnicu za unos šifre, a koje zračni tvrtka može programirati po izboru.

Obzirom na neformalnost Germanwings-a, vrlo je vjerojatno da ovo vremensko odlaganje nije bilo programirano u tipkovnici. To znači da je posada kabine, odnosno pilot i kopilot, mogla u svakom trenutku da ukuca šifru za ulazak u kabinu i uđe čak i ako su vrata bila zaključana.

U međuvremenu, postoji još jedna informacija koja nije objavljena. Naime, navodi se da je pilot lupao u vrata kabine, pokušavajući ući unutra i mainstream mediji su odmah prenijeli ovu verziju priče. Međutim, navodi se i da zračna kontrola nije mogla stupiti u kontakt s posadom iako su svi članovi posade kod sebe imali satelitske telefone.

Umjesto da lupa na vrata, pilot je jednostavno mogao razgovarati s NORAD-om (Sjevernoamerička sigurnosna komanda zračnog prostora), koji bi se pobrinuo za prisilno slijetanje zrakoplova.

Prema uputama za letenje, u slučaju da je nekom od putnika potrebno ukazati medicinsku pomoć, osoblje aviona će pitati putnike je li u avionu prisutan netko tko je stručan za to, a ako je odgovor negativan, obavještavaju se medicinske agencija putem satelitskog telefona radi informiranja o tome što treba učiniti.

Sustav za spriječavanje otmice

Postoji sustav koji je u uporabi već godinama, a koji sprječava avione da budu oteti i namjerno slupani u određenu metu.

U slučaju da je ovakva situacija neizbježna, sustav programiran predvidjeti sudar u području u kojem će doći do najmanje kolateralne štete.

Nakon svega ovoga, priča o samoubojstvu postaje prilično neprobavljiva, zar ne?
 
 
(dnevno,webtribune/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=20549"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Znanost ide u krivom smjeru već 50 godina. Donosimo vam još jedan glupi izum ratne industrije koji će možda zaživjeti na američkim ratištima širom svijeta. Dobrodošli na “tamnu stranu”

Boeing je patentirao sustav zaštite koji inspiraciju uzima iz SF filmova i brojnih oblika elektromagnetskih štitova. Kad će ovo zaživjeti u stvarnosti, tek treba vidjeti

Boeing, svjetski poznata kompanija po proizvodnji zrakoplova koja proizvodi i sofisticirane obrambene,satelitske i oružane sustave patentirala je sustav zaštitnog polja koji će vozila i zgrade štititi od eksplozija, javlja The Next Web.

Neprijatelj vas napada i ispaljuje hitac i vaš brod od sigurnog uništenja spašava energetski štit. Scena je dobro poznata iz brojnih SF filmova, poput Ratova zvijezda, Zvjezdanih staza i drugih. Energetski štitovi u raznim oblicima štite letjelice, utvrde, ali i vojnike. I dok je to uglavnom u sferi znanstvene fantastike, Boeing je odlučio taj princip pretvoriti u stvarnost.

Njihov patent za metodu i sustav slabljenja udarnog vala uz pomoć elektromagnetskog luka koristi upravo energiju kako bi odbio potencijalnu štetu.

No, kako se opisuje, njihov sustav nije dizajniran kako bi spriječili direktni udarac od granate, već da se meta (zgrada ili vozilo) zaštiti od udarnog vala iz obližnje detonacije. Senzori bi na ovom sustavu detektirali eksploziju i smjer iz kojeg dolazi udarni val, a potom bi se ioniziralo određeno područje koje bi stvorilo polje plazme između mete i eksplozije i to uz pomoć lasera, električne energije i mikrovalova.

To polje plazme bi bilo različito od okoliša po temperaturi, gustoći i sastavu i formiralo bi sloj koji bi umanjio snagu udarnog vala eksplozije, piše CNET.

Naravno, ovo je samo patent koji su predali. Kad ćemo ovakav sustav zaštite vidjeti u stvarnosti, to je sasvim druga priča.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(veceernji,youtube.com/uredio:nsp)

Međunarodni institut za mirnodopska istraživanja u Stockholmu izradio je popis, a ’24/7 Wall St.’ obradio je najutjecajnije dobavljače kroz detaljnu analizu. Zanimljivo, samo SAD godišnje potroši 712 milijardi na vojne usluge. Podaci su iz 2011. jer se ažuriraju s godinu dana zadrške

Vojna industrija je jača nego ikada. Globalna trgovina oružjem i vojnim uslugama 100 najvećih obrambenih pružatelja ovih usluga, samo u 2010. godini porasla je na 411,1 milijardu dolara, navodi Međunarodni mirovni institut u Stockholmu (SIPRI). Ovaj porast je odraz povećanja rasta vojne potrošnje u posljednjem desetljeću. Od 2002. godine ukupna prodaja najvećih proizvođača oružja porasla je za 60%!

Ovaj institut je nedavno objavio svoj godišnji izvještaj o vodećim tvrtkama za proizvodnju oružja u svijetu, naziva “SIPRI Top 100“. Ovaj izvještaj identificirao je najveće tvrtke u tom sektoru i prikazuje prodaju oružja pojedinih tvrtki kao postotak njene ukupne prodaje. Prema ovome izvještaju, web stranica 24/7 Wall St. identificirala je 10 tvrtki s najvećim prihodima od prodaje oružja. Navedene tvrtke ostvarile su prihod od 230 milijardi dolara, što je više od polovice ukupnih prihoda ovog sektora.

Iako su mnoge gospodarske grane patile u 2010. godini zbog financijske krize, vodeće tvrtke koje se bave prodajom oružja i vojnih usluga krizu nisu niti osjetili.

Prema dr. Susan Jackson, stručnjak za oružje SIPRI-a, kada je prodaja pala, to nije bilo zbog financijske krize, već zbog “povlačenja stranih trupa iz Iraka i kasnijeg očekivanog smanjenja potrebe za prodajom vojne opreme.”

Sastav 10 najvećih proizvođača vojne opreme odraz je stanja modernog ratovanja. Sve više i više se vode bitke na daljinu putem zračnog nadzora i zračnih udara, a sve manje na zemlji. Kao izravna posljedica toga sedam od deset najvećih tvrtki su vodeće zrakoplovne tvrtke.

Od 100 tvrtki na popisu, 44 imaju sjedište u SAD-u, uključujući Boeing, Northorp Grumman i Lockheed Martin. Američke tvrtke zarađuju preko 60% posto ukupne zarade svih 100 kompanija. Od vodećih 10 kompanija 7 su američke, jedna je britanska, jedna talijanska i jedna je multinacionalni konglomerat EU-a.

Ovo je 10 tvrtki koje zarađuju svoje bogatstvo na ratovanju:

10. United Technologies (SAD)

Trgovina oružjem: 11.6 milijardi dolara
Prodaja: 58.2 milijardi dolara
Profit: 5.3 milijardi dolara
Broj zaposlenih: 199.900
Prodajni sektor: Zrakoplovstvo, elektronika, oružje, helikopteri (Black Hawk i Seahawk)
Posebnosti: Najviše zaposlenih na svijetu uz najveći profit
Ostali proizvodi: Dizala, klime, zamrzivači

9. L-3 Communications (SAD)

Trgovina oružjem: 12.5 milijardi dolara
Prodaja: 15.2 milijardi dolara
Profit: 956 milijuna dolara
Broj zaposlenih: 61.000
Prodajni sektor: Elektronski sustavi, komunikacija, obavještajni sektor, nadzor i izviđanje
Posebnosti: Proizvodnja bespilotnih letjelica
Ostali proizvodi: —

8. Finmeccanica (ITA)

Trgovina oružjem: 14.6 milijardi dolara
Prodaja: 24.1 milijardi dolara
Profit: -3.2 milijardi dolara
Broj zaposlenih: 70.470
Prodajni sektor: Zrakoplovstvo, artiljerija, motori, elektronika, vojna vozila, projektili, municija
Posebnosti: Suđenje zbog mita prema indijskoj vladi za ugovor oko dvanaest helikoptera, uhićena uprava
Ostali proizvodi: —

7. EADS (NIZ)

Trgovina oružjem: 16.4 milijardi dolara
Prodaja: 68.3 milijardi dolara
Profit: 1.4 milijardi dolara
Broj zaposlenih: 133.120
Prodajni sektor: Zrakoplovstvo, elektronika, projektili
Posebnosti: Uz BAE Systems najjača kompanija za svemirske letjelice
Ostali proizvodi: Sve vezano uz putovanja u svemir

6. Northrop Grumman (SAD)

Trgovina oružjem: 21.4 milijardi dolara
Prodaja: 26.4 milijardi dolara
Profit: 2.1 milijardi dolara
Broj zaposlenih: 72.500
Prodajni sektor: Zrakoplovstvo, elektronika, projektili, brodovi, svemir
Posebnosti: Tvrtka je među najvećim zagađivačima zraka
Ostali proizvodi: Obrambeni radari, sustavi za odgovor u kritičnim trenucima

5. Raytheon (SAD)

Trgovina oružjem: 22.5 milijardi dolara
Prodaja: 24.9 milijardi dolara
Profit: 1.9 milijardi dolara
Broj zaposlenih: 71.000
Prodajni sektor: Elektronika, projektili
Posebnosti: Jedan od glavnih suradnika američke Vlade, tvorci Tomahawk projektila
Ostali proizvodi: —

4. General Dynamics (SAD)

Trgovina oružjem: 23.8 milijardi dolara
Prodaja: 32.7 milijardi dolara
Profit: 2.5 milijardi dolara
Broj zaposlenih: 95.100
Prodajni sektor: Artiljerija, elektronika, vojna vozila, municija, brodovi
Posebnosti: Čak 18.000 transakcija uz najveći rast prodaje od čak 73%
Ostali proizvodi: Električni brodovi, bojni spremnici

3. BAE Systems (ENG)

Trgovina oružjem: 29.2 milijardi dolara
Prodaja: 30.7 milijardi dolara
Profit: 2.3 milijardi dolara
Broj zaposlenih: 93.500
Prodajni sektor: Zrakoplovstvo, artiljerija, elektronika, vojna vozila, projektili, municija, brodovi
Posebnosti: L-ROD oklopni sustav, ‘Hawk Advanced Jet Trainer’ simulacijski sustav za pilote
Ostali proizvodi: —

2. Boeing (SAD)

Trgovina oružjem: 31.8 milijardi dolara
Prodaja: 68.7 milijardi dolara
Profit: 4.0 milijardi dolara
Broj zaposlenih: 171.700
Prodajni sektor: Zrakoplovstvo, elektronika, projektili, svemir
Posebnosti: Drugi najveći proizvođač oružja sa samo 46% udjela profita od vojne industrije u ukupnom poslovanju
Ostali proizvodi: Komercijalni i putnički zrakoplovi – Boeing 747, 757, 787 Dreamliner, ugovori s NASA-om

1. Lockheed Martin (SAD)

Trgovina oružjem: 36.3 milijardi dolara
Prodaja: 46.5 milijardi dolara
Profit: 2.7 milijardi dolara
Broj zaposlenih: 123.000
Prodajni sektor: Zrakoplovstvo, elektronika, projektili, svemir
Posebnosti: Rast profita svake godine, najjača svjetska korporacija vojne opreme s najviše ugovora
Ostali proizvodi: Radari, bespilotne letjelice

ONI ĆE NAJVIŠE PROFITIRATI OD RATA U SIRIJI I IRAKU – Partneri Pentagona trljaju ruke

Kampanja zračnih udara u Iraku i Siriji, koju vodi koalicija na čelu s SAD-om, predstavlja odličan posao za američke proizvođače oružja i vojne opreme kojima posljednjih mjeseci raste vrijednost na burzi.

“To je savršen rat za tvrtke koje se bave oružjem i one koji žele povećanje sredstava odobrenih za obranu”, rekao je Richard Aboulafia, potpredsjednik konzultantske tvrtke Teal Group.

Kampanja udara na Islamsku državu predstavlja milijune dolara troškova za kupnju bombi, raketa, dijelova za avione te više argumenata u korist financiranja naprednih letjelica radilo se o borbenim zrakoplovima, špijunskim letjelicama ili letjelicama za opskrbu.

Lockheed Martin je najveća kompanija koja proizvodi oružje i pruža vojne usluge u svijetu

Vrijednost dionica velikih partnera Pentagona počela je rasti otkad je Barack Obama poslao vojne “konzultante” u Irak u lipnju, a rast je nastavljen s početkom zračnih udara u Iraku početkom kolovoza.

Tijekom zadnja tri mjeseca primjerice, vrijednost dionica Lockheed Martina porasla je za 9,3 posto, Raytheona i Northrup Grummana za 3,8 posto te General Dynamica za 4,3 posto. Tijekom istog razdoblja, indeks S&P 500 izgubio je 2,2 posto.

Lockheed Martin proizvodi rakete Hellfire koje se stavlja na bespilotne borbene letjelice Reaper i avione iračke vojske.

Nekoliko dana nakon širenja udara na Siriju prošlog mjeseca, Raytheon je dobio ugovor od 251 milijun dolara za isporuku krstarećih raketa Tomahawk američkoj mornarici.

Američki brodovi ispalili su 47 Tomahawka prve noći napada u Siriji 23. rujna, a svaka stoji oko 1,4 milijuna dolara.

Činjenica da su udari zasad imali samo ograničen utjecaj ne usporava apetit ulagača spram tvrtki u sektoru obrane, ističu analitičari.

Ugovorne velike tvrtke “posluju bolje nego što su očekivali stručnjaci prije tri godine”, rekao je Loren Thompson s Lexington Institute koji ima brojne veze s industrijom obrane.

S ratom te tvrtke sklapaju poslove ne samo zahvaljujući ugovorima s američkom vladom nego i s drugim europskim ili arapskim zemljama koje su dio koalicije protiv IS-a.

Uz tržište borbenih zrakoplova, sukob bi trebao omogućiti razvoj tržišta letjelica za opskrbu, nadzor ili bespilotnih letjelica koje trenutno izvode ključne misije iznad Iraka i Sirije.

Privatne tvrtke za sigurnost koje su profitirale američkom okupacijom u Iraku i Afganistanu zadnjih godina, također su optimistične. Sadašnji sukob trebao bi dovesti do novih ugovora za podršku iračkih postrojbi.

Ako se Pentagon prije godinu dana spremao na velike proračunske rezove s obzirom na završetak sukoba u Iraku i Afganistanu, kampanja protiv IS-a kao i tenzije nastale krizom u Ukrajini brzo su promijenile tu percepciju u Washingtonu i Wall Streetu.
 

 
 
(jutarnji, youtube.com/uredio: nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=13125"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]