Znanstvenici sa Sveučilišta British Columbia u Kanadi objasnili su kako se stanice raka uspijevaju “sakriti” od imunološkog sustava organizma

Kao rezultat toga, vrlo lako se formiraju metastaze i maligni tumori se šire po cijelom tijelu

Stanice raka se vremenom mijenjaju i razvijaju i pri tome su u stanju prekinuti proizvodnju bjelančevine interleukin 33.

Kada te bjelančevine nestanu iz tumora, imunološki sustav organizma ne može prepoznati rak i on se onda uspijeva raširtii po cijelom tijelu.

“Interleukin 33 može biti jedan od prvih imunoloških biomarkera za rak prostate, i u bliskoj budućnosti planiramo povećati broj pacijenata na promatranju”, rekla je Irina Saranci, glavni istraživač na katedri za mikrobiologiju i imunologiju.

Do sada su znanstvenici pratili na stotine pacijenata s rakom prostate ili bubrega i utvrdili da je za pet godina brže došlo do razvoja raka kod pacijenata u čijim tumorima nije zabilježeno prisustvo interleukina 33.

Plan je da se istraži je li moguće pratiti razvoj određenih vrsta karcinoma testirajući pacijente na prisutnost ove bjelančevine.
 
(sputniknews.com)

On tvrdi da je uspio izgubiti više od 20 kilograma i oslobodio se ovisno od šećera, upravo zahvaljujući ovakvom vidu prehrane

Mnoge slavne osobe zaklinju se u alkalnu prehranu i tvrde da je upravo ona odgovorna za njihovo zdravlje i mladolik izgled.

Ideja je da izuzetno kisela hrana izaziva bolesti i upalne procese i da je treba mijenjati baznom, odnosno alkalnom hranom.

“Kako biste bili zdravi, lijepi, energični i izgubili višak kilograma, trebate znati da su uzroci bolesti i pretilosti – kiseline i upale”, tvrdi nutricionist i kiropraktičar dr Daryl Gofre, koji je savjetovao brojne holivudske zvijezde o promjeni načina života.

On tvrdi da je i sam uspio izgubiti više od 20 kilograma i oslobodio se ovisno od šećera, upravo zahvaljujući takvom vidu prehrane. Sada se 80 posto vremena hrani upravo tako i kaže da ima više energije nego kad je bio u dvadesetim godinama života, iako mu je sada 40.

“Trčim triatlon i ultramaraton. Ne sjećam se kad sam posljednji put bio bolestan”, kaže on.

Princip koji on predlaže je jednostavan, ali strog: morate, bar neko vrijeme, iz prehrane izbaciti mliječne prerađevine, alkohol, meso, kavu, šećer i gluten.

Umjesto toga, on predlaže da se jelovnik obogati zelenim lisnatim povrćem i drugim “baznim namirnicama”. Treba izbjegavati i puno voća, jer je prema načelima alkalne prehrane šećer – šećer, ma u kojem obliku dolazio.

Jedna od zabluda jeste da se ovakvom prehranom mijenja pH vrijednost krvi. To nije moguće, jer vaše tijelo strogo regulira pH vrijednost i prehrana ne može u velikoj mjeri utjecati na to.

Sa druge strane, ako jedete previše kiselu hranu, tvrdi dr Gofre, tijelo će održavati istu razinu pH, na uštrb zdravlja kostiju i srca, jer će izvlačiti alkalne minerale iz vlastitih resursa!

On preporuča da se nakon jednotjednog pridržavanja unošenja isključivo alkalne hrane, zadržite na sličnom režimu i da barem 60-70 posto vaše prehrane do kraja života čine upravo bazne namirnice.

“Ljudi misle da zdrav život podrazumijeva eliminaciju svih namirnica koje volite. To nije točno. Treba uživati ​​u procesu, da biste cijenili zdravlje”, kaže doktor.

Ako želite alkalizirati svoju prehranu, doktor Gofre savjetuje jesti sljedeće namirnice:

avokado, brokula, karfiol, kupus, kiseli kupus, heljdu, mrkvu, celer, tikvice, đitake i maitake gljive, lisičarke i šampinjone, morske alge poput nori, kombu, wakame, vlasac, smokve, laneno ulje, krastavac, češnjak , grejp, soju i sojine proizvode, banane, grožđe, mahune, mahunarke, med, kivi, limun, limetu, zelenu salatu, mango, proso, masline i maslinovo ulje, luk, naranče, papaju, peršin, kruške, zeleni grašak, ananas , kinou, rotkvice, špinat, jagode, rajčice, lubenicu, riža, bundevu, sezam, tahini (susamov namaz).

Hrana s kojom treba biti oprezan

Kiselu reakciju u tijelu najčešće izazivaju bjelančevine i to najviše one životinjskog porijekla, pa se smatra da za svakih suvišnih 10 grama bjelančevina koje unesemo, izgubimo 100 mg kalcija mokrenjem. Stoga ne pretjerujte s unosom proteina.

Dodatni savjeti doktora:

- Ne pijte više od dvije šalice kave na dan, jer kava izaziva kiselost u tijelu, a čak neke statistike govore da bi često pijenje kave, više od tri na dan, moglo povećati pojavu osteoporoze za čak 82 posto.

- Rafinirano namirnice kao što su bijeli kruh, kolači i lisnata tijesta izazivaju kiselost u tijelu i izbacuju kalcij iz kostiju, da bi poništio kiselu reakciju u tijelu.

- Ne pretjerujte s tamnim čajevima.

- Smanjite na minimum unos masne hrane.

- Pušenje i pijenje kave su dvije ugalvnom povezane navike, koje zajednički stvaraju kiselost u tijelu.
 
(B92/uredio:NSP)

O prehrani sirovim voćem i povrćem nikada kraja. U najkraćem: prehrana sirovim voćem i povrćem siguran je put prema zdravlju i dugovječnosti

Sve dok nije otkrio vatru, čovjek je zajedno s ostalim životinjskim carstvom slijedio razvojni put jedući prirodnu, sirovu hranu. Međutim, nakon otkrića vatre ljudi su, bez mnogo razmišljanja, počeli stavljati prirodnu hranu na vatru uništavajući njezine bitne sastojke, upropaštavajući je, da bi nakon toga njome hranili svoja tijela. Odatle su kao izravna posljedica nastale sve bolesti koje danas muče čovječanstvo.

Bolesti – zatrovanost tijela

Protiv tisuću bolesti proizvode se nebrojene tisuća lijekova. U stvarnosti postoji jedna bolest i samo jedan lijek. Nijedno liječenje, ni jedna terapija, nijedan lijek, ne može otkloniti uzrok neke bolesti, a budući da oni ne uklanjaju uzrok, znači da ni ne liječe. Uzrok bolesti je samo jedan; zatrovanost tijela. Postoji samo jedan način liječenja – odstranjivanje otrova.

Trovanje ljudi osiguravaju kuhanjem hrane, koja na razne načine šteti organizmu. Čitava se plemena u nekim narodima prehranjuju sirovom biljnom hranom. Oni su zdravi, veseli i dobronamjerni.

Danas ljudi masovno jedu masne slana jela, masne kolače, preko 100 vrsta kruha premazanog maslacem, margarinom, obloženog masnim nareskom, šunkom, sirom, medom, marmeladom i drugim. I sve to ˝ispiru˝kafom i crnim čajem, pivom, vinom, i rakijom. Zatim još čokolada, praline i cigarete. Preobilna prehrana jednostranom, nepotpunom kuhanom hranom is premalo kretanja uzroci su svih akutnih i kroničnih bolesti. 99% ljudi se hrani nezdravo na ovaj ili onaj način.

Ovaj tekst je namijenjen onima koji teže ka tome da se oslobode (ne samo sadašnjih oboljenja) već prevenira i zauvijek se izliječe svih budućih eventualnih bolesti i starenja i to se odnosi I na starije ljude, srednjovječne i mlade. Raw food (sirova hrana) je jedan od sigurnih putova ka izlječenju, kojemu se okreće sve više i više ljudi, te ono postaje sve učestalija tema mnogih autora knjiga te prehrambenih stručnjaka.

Rak – stvarni potomak kuhane hrane

Mnogi će vjerovati da čovjek, budući da vijekovima jede kuhanu hranu, na kraju se tomu i prilagodio, te bi sada imao poteškoća ako bi počeo opet jesti sirovo. Istina jest da se naš organizam po zakonu evolucije nastoji prilagoditi hrani koju prima, ali ne na način kako to ljudi zamišljaju. Vatra ubrzo uništiti hranjive sastojke što su bitni za zamršene i specijalizirane funkcije stanica. Prema tome jelo koje se smatra hranjivim nema tih sastojaka, nego umjesto njih puno je bjelančevina, masnoća i ugljikohidrata, nekoliko puta više od onoga što je stanicama potrebno.

Zato, civiliziran čovjek je žrtva raznih bolesti češće nego bilo koja druga životinja, a bolesti kao skleroza, dijabetes, srčani udari i rak rastu uznemirujućom brzinom. Stanice raka su izravna posljedica degenerirane hrane.

Vatra i hrana životinjskog podrijetla dovode do gomilanja bjelančevina i masnoće u tijelu, dok istovremeno zatiru tvari velikih hranjivih vrijednosti. Znanost je do sada uspjela prepoznati samo zanemarivi broj tih tvari koje su nazvane vitaminima i bez kojih život ne može opstati. Bolest nastaje krajnje polako i potajno, i sve dok ne prijeđe u završnu fazu, bolesna osoba sebe smatra zdravom.

Budući da im trajno nedostaju ti hranjivi elementi koji su bitni za pokretanje njihovih viših funkcija, stanice ili ne dosegnu puni razvoj i specijalnost, ili ako to i postignu, s vremenom gube sposobnost obavljanja tih funkcija. Nakon više godina uskraćivanja i naprezanja dođe dan, kada neke od više milijardi stanica bivaju lišene preostalih sposobnosti i konačno se oslobode mehanizma koji ograničuje rast stanica.

Te se stanice odvoje od zajedničkog života, postanu nezavisne i lakomo žderu građu tkiva što pluta međustanične tekućinama u velikim količinama, budući da tu građu odbacuju normalne stanice, jer je ima daleko više nego što je potrebno, a ta građa sadrži tvari što ih sladokusni biolozi hvale; bjelančevine (posebno one životinjskog porijekla), masnoće i svi dušni spojevi.

Neposlušne i prkosne stanice potom rastu zastrašujućom brzinom i umnožavanjem stvaraju nekakvu užasnu masu, novo živo biće što rastući osvaja i uništava sve oko sebe, te konačno jednoga dana obori prekrasnu građevinu, ljudsko tijelo. Te novo stvorenje zove se rak, stvarni potomak kuhane hrane, živi dokaz čovjekova ne prilagođenosti građi hrane koju on danas konzumira.

Građevinski materijal za naše tijelo

Ljudski je organizam remek djelo prirode, ono je najzamršenije tvornica izgrađena tijekom milijarde i pol godina. Istovremeno, priroda nam je podarila na korištenje sunčeve zrake za stvaranje sirovina potrebnih za usklađivanje tisuća zamršenih djelovanja u našem organizmu kako bi se osigurala odgovarajuća proizvodnja.

Kada je živi oblik nastao na našem planetu, prirodi je bio na raspolaganju samo bjelančevine, ugljikohidrati i masnoće, kojim je uspjela stvoriti prve jednostanične organizme. Pa kao što dodajući razne materijale, inženjer osposobljava svoju tvornicu za neku novu proizvodnju, tako i priroda naknadnim dodavanjem novih sastojaka (iz biljnih tijela) svome građevnom materijalu dodaje nove značajke životinjskog organizma.

Ovom zadaćom priroda je tijekom milijardu i pol godina proizvodila svoje sirovine, od obične bakterije do voća kojeg danas poznajemo, te njihovom evolucijom stvorila je i jednostanične životinjske organizme, pražive, iz kojih su nakon toga nastala čuda. Na nesreću, kako govore prehrambeni stručnjaci koji zagovaraju sirovo, nakon otkrića vatre, prestala je čovjekova priroda evolucija, ona ide unatrag divovskim koracima.

Ovisnost o kuhanoj hrani – najgori od svih poroka

Mnogi će se vjerujem zapitati; zašto ni jedan od brojnih znanstvenika i profesora ne uviđa ove jednostavne istine, te zašto nam nitko ne govori da je navika jedenja kuhanog neprirodna i opasna? Razlog toga jest to što je cijelo čovječanstvo ovisnik o hrani i ta ovisnost je sve zaslijepila. Nitko ne shvaća da je jedenje kuhanog loš porok, zapravo najopasniji od svih poroka.

To nije samo ovisnost za samo jednom tvari nego konačan zbir proždrljivih zahtjeva za tisuću stvari. Osim toga kratkovidni potrošači kuhanoga vidjeće bogatstvo i raznovrsnost u mnogostrukosti načina na koji se hrana upropaštava, a upravo ta mnogostrukost umnožava štetnost.

Čovjek je ovisnik o otrovima poput alkohola, čaju, kavi, kakau, duhanu, itd, jak osjećaj potrebe za tim stvarima potječu njima odgovarajući otrovi, nakupljeni u ljudskom organizmu unosom masti, šećera, aditiva, konzervansa … Kuhana hrana proizvodi velik broj raznih otrova, koji se s vremenom talože u stjenkama krvnih žila i žilica, između zglobova, u središtima masnih stanica i crijevima. Uzroci oboljenja (od najobičnije prehlade, gripe, tuberkuloze pa na dalje) jest sluzna supstanca, koja se stvara na stjenkama našeg želudca. Dobiva se kuhanjem krumpira, jela od žitarica, životinjskog mesa, itd. i tim nastaje želatinasto škrob (sluz) iliti pasta kakvu koriste stolari i knjigoveža za lijepljenje.

Te otpadne sluzne tvari se zatim nagomilavaju u našem organizmu godinama, s obzirom da ono nije u mogućnosti probaviti tešku građu mesa, ono se također taloži u crijevima gotovo cijeli život. Svatko tko se odluči na detoksikaciju ili klistiranje sam će posvjedočiti velikim količinama nečistoća i sluzi koje mogu izaći iz tijela u obliku gnoja.

Naravno da svaki organizam već sadrži sluz (npr.limfu, sluzavu tvar u crijevima), no ova toksična sluz, nastala od hrane jest problem s kojime se organi za izlučivanje ne mogu nositi i potom ona ulazi u krv, uzrokuje pregrijavanje, upale, bolove , temperature, prejako hlađenje (prehlade) itd. Sirova hrana, je prevencija da se takva sluz, i takve štetne tvari, nikada iznova ne stvore u vašem probavnom sustavu.

Upravo ova sluz, i toksini koje tijekom dugog niza godina unosimo u tijelo stvaraju ovisnost o njima. I kao što žudnja ovisnika za heroinom ne izvire iz normalnih fizioloških potreba njegovog tijela, tako ni želja potrošača kuhane hrane, njegov osjećaj gladi, nije normalni zahtjev njegova organizma. Radi se o zahtjevu njegove ovisnosti, o očitovanju poriva koji su potaknuti otrovima, nataložene u ljudskom organizmu.

Sirova hrana – čovjekova jedina hrana

Čovjek bi se mogao osloboditi svih bolesti, ukoliko se na to odluči, uzdržavajući se potpuno od kuhane hrane. Tada bi se tada mogao posvetiti samo proučavanju problema dugovječnosti. Pod uvjetom da su sve potrebe zadovoljene po zakonima prirode, ljudski organizam može živjeti u izvrsnom zdravlju od najmanje 150 do najviše 200 – 250 godina!

Kuhana i pečena hrana prisiljava ljudske organe da rade daleko preko svog normalnog kapaciteta, prerano ih zamara, uzrokuje razne bolesti i skraćuje ljudski život na samo dio njegova normalnog vijeka. Naravno, uz prirodnu hranu čovjek, mora istovremeno biti siguran da su zadovoljeni i ostali prirodni zahtjevi; rano spavanje, rano ustajanje, fizički rad, izbjegavanje umjetnog zagrijavanja, čistoća, itd.
 
(cafe.ba/uredio:nsp)

Riža je druga najpopularnija namirnica, nakon pšenice, kojom se hrani polovica svijeta

Iako je zdrava, posebno što nema glutena, ona sadrži visoke razine arsena čija akumulacija u organizmu može izazvati ozbiljne posljedice.

No, postoji način kako da zadržite rižu u svojoj ishrani, bez da unosite pretjerane količine arsena.

Prehrambene vrijednosti riže se očituju kroz njezinu visoku energetsku vrijednosti te niske vrijednosti masnoće, bjelančevina, kolesterola i natrija.

Osim toga, riža ne sadrži gluten te stoga ne može izazvati alergijske posljedice. Sadrži osam esencijalnih aminokiselina, te pantotensku kiselinu, tiamin, niacin, vitamin B6, riboflavin, mangan, selen, fosfor, cink, magnezij i željezo. Naravno, u tom smislu je zdravija smeđa riža jer sadrži i ovojnicu u kojoj se nalazi najveći dio nutritivne vrijednosti. No upravo u tome leži najveći problem – arsen.

Otkuda taj sav arsen dolazi?

Postoje dvije vrste arsena, organski i anorganski. Izlaganje organskom se smatra manje toksičnim od izloženosti anorganskom arsenu, a upravo smo njemu najviše izloženi. Konstantna izloženost je povezana s razvojem mnogih bolesti poput dijabetesa, kardiovaskularnih i reproduktivnih bolesti, ugrožavanjem imunološkog sustava i pojavom raka.

Mnoge žitarice upijaju arsen iz tla, vode i pesticida, no riža, za razliku od drugih žitarica, apsorbira najviše. Nažalost, isto se događa i s organski uzgojenom rižom koja se ne tretira pesticidima. Veće količine arsena će se pronaći u smeđoj riži, nego u bijeloj, jer se više arsena nalazi se u vanjskim slojevima zrna.

Kako se riješiti arsena iz riže

Budući da je mnogima riža omiljeno jelo kojeg se neće odreći čak ni zbog ove činjenice, znanstvenici predlažu jednu metodu kako smanjiti količinu arsena u riži koja se uobičajenim kuhanjem ne gubi. Naime, potrebno je kroz proces kuhanja nekoliko puta isprati rižu toplom vodom kako bi se arsen isprao koliko god je to moguće.

Na temelju ranijih ispitivanja, znanstvenici su znali da razina arsena pada kada se riža temeljito opere i kuha u velikoj količini vode.

Ova metoda pomaže čak i kad voda od kuhanja sadrži arsen te smanjuje njegove razine čak za 57% u omjeru od 12 dijelova vode na jedan dio riže. Na ovaj način su dokazali da je arsen u vodi “mobilan” i da se na taj može ukloniti.

Zatim su isprobali i druge metode – kuhali su rižu u aparatu koji neprestano kondenzira paru, za dobivanje destilirane tople vode, te u običnom aparatu za kavu koji omogućava da voda od kuhanja izlazi. Ispitivanje riže prije i poslije kuhanja pokazalo je da se kuhanjem riže u aparatu za kavu uklanja oko polovice sadržaja arsena dok kuhanje u laboratorijskom aparatu uklanja čak 70 do 85%, ovisno o vrsti riže.

Naravno, znanstvenici ne očekuju da će ljudi kuhati rižu u aparatu za kavu, već su htjeli pokazati da se na razne načine može smanjiti razine arsena u riži, a osim toga, potaknuti razvoj posebnih kuhala.

U svakom slučaju, ovaj rad omogućava ljudima, ali i industrijama da pronađu način kako smanjiti izloženost arsenu, a posebno je to važno kod dječje hrane koja obiluje rižom.

Dugoročno gledano, najbolji put za smanjivanje razina arsena u riži će biti pomoću uzgajanja sorti otpornijih na apsorpciju arsena te poboljšavanje uzgoja.
 
VIDEO: Kako se riješiti arsena iz riže
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(nexus-svjetlost.com,youtube/uredio:nsp)