Pisac i novinar Michael Lewis pošteno je ‘oprao’ neke od najbogatijih ljudi u SAD-u

Michael Lewis nije ljubitelj Silicijske doline, tj. nimalo ga se nije dojmila kultura koja ondje prevladava.

“To je hrpa autističnih ljudi koji hodaju kao muhe bez glave”, izjavio je Lewis na Bloomberg televiziji.

A poznati pisac i novinar zna o čemu priča budući da prije skoro 20 godina napisao knjigu (‘The New New Thing’) o tadašnjoj tehnološkoj industriji, premda se u međuvremenu orijentirao više na ekonomiju i sport.

Kad su ga upitali planira li napisati novu knjigu o tehnologiji, priznao je da mu je teško pisati o Silicijskoj dolini. “‘The New New Thing’ je bila najteža knjiga koju sam ikad napisao. Teško mi je pisati o tom mjestu jer nedostaje emotivnog sadržaja. To je vrlo hladno mjesto.”

Lewis objašnjava da treba osjećati nekakvu emocionalnu povezanost kako bi pisao. A u svijetu tehnologije to jednostavno ne postoji.

Tvrdi da ljudi u ‘dolini’ glume da su uzbuđeni zbog tehnologije, no “nemate osjećaj topline ili strasti”.

Palo Alto, ‘srce’ Sicilijske doline opisao je sljedećim riječima: “To je lijepo mjesto za posjetiti. Ulice su čiste i svi su bogati, ali je teško naći nešto tamo što ćete zavoljeti”.

Lewis doduše živi u blizini, u Berkleyju, ali njega opisuje kao ‘funky’, te dodaje da kad bi sve što poznaje bio Palo Alto, vjerojatno bi napustio Kaliforniju.

Ipak, iskreno priznaje da nije baš sve negativno u svijetu tehnologije. Napominje da je Silicijska dolina uvijek živjela u nekom svojem ‘tehnološkom mjehuriću’ i da je sjajna stvar što zahvaljujući njima danas postoje različite velike tvrtke, piše Business Insider.

Za kraj je ispričao jednu anegdotu iz omraženog kraja: “Na kraju ‘The New New Thinga’ Jim Clark, koji se obogatio na internetu, kaže da će napustiti posao jer se počinje bojati. Čega?

Kleiner Perkins, tvrtka rizičnog kapitala, u to je vrijeme dala 25 milijuna dolara startupu koji se zvao Google, što je Clark smatra nečuvenim. Pitao se zašto bi itko dao 25 milijuna Googleu?! Rekao je da su tražilice ‘potrošna roba’, što svi znaju, te da ima smiješan naziv za nešto bez budućnosti”.
 
(express.hr/uredio:nsp)

Hrvatski novinar-istraživač i bivši političar Domagoj Margetić, povodom proslave 20. godišnjice operacije Oluje uputio je otvoreno pismo “pobjednicima” u kojem im je poručio samo jednu riječ – FUJ!

Pismo Domagoja Margetića prenosimo u cijelosti:

“A dok slavimo ratove, o kakvom to miru govorimo? Dok su nam zločini državni praznici, a zločinci nacionalni junaci, o kakvom mi pomirenju i s kim govorimo?

Pobjednici slave pobjede. A slobodni ljudi su jednostavno – slobodni. Slobodnima ne trebaju ni pobjede niti pobjednici, ne trebaju im masovne pompozne, bahate proslave tuđe nesreće. Ne razumiju pobjednici taj stav kontra njihove pobjede. Jer pobjednici su nekako, po definiciji, taoci svojih pobjeda. Ili su pobjednici – ili nisu ništa. Zato ta potreba veličanja njihovih pobjeda. Jer ako im uzmeš tu njihovu „pobjedu“, ne ostaje im više ništa.

I nisu više ništa, ako nisu pobjednici. A slobodnima ne trebaju pobjede da bi bili nešto, ne treba im ta iskompleksiranost pobjedonosnim sindromom. Dok gledam te njihove perverzne pripreme za slavljenje još jednog od tolikih, nebrojenih, balkanskih pobjedničkih mitova, prisjetio sam se jedne moje kolumne iz 2010. godine: „Diferencijacija pameti – Odričem se Hrvatske!“.

A u ovih se pet godina, nažalost, nije promijenilo ništa zbog čega bih požalio što sam se tada odrekao zemlje, koju mi eto nameću kao domovinu. Kao što mi žele nametnuti svoju pobjedu. Kao što mi žele nametnuti, žele mi narediti zahvalnost što su nas „oslobodili“. Kakva ultimativna glupost! Tko uopće koga može ičega ili ikoga osloboditi?! Ne razumiju pobjednici da nas nisu „oslobodili“, nego su nas raspametili, razbaštinili ono malo ljudskosti koja nam je bila preostala, razbaštinili su nas one tri vrijednosti kroz koje smo odrastali i odgajani – sloboda, bratstvo i jedinstvo. Nije mi jasno kako ti naši suvremeni pobjednici misle da eto smiju paušalno to vrijednosti proglašavati jugonostalgičarskim floskulama! Jer kakve su tek floskule njihove priče o pobjedama, o oslobođenju, o nekakvoj nacionalnoj i apsurdnoj državnoj slobodi, kako nama tek neprihvatljivo zvuče te njihove floskule o domovinskom ratu, o svemu tome na čemu oni inzistiraju da im tko zna kako budemo zahvalni.

A ja, ovako slobodan, i oslobođen od svega, jednostavno ne razumijem na čemu i kome to bih trebao biti zahvalan. Nemaju što za jesti, nemaju čime školovati djecu, rade za crkavicu kojom ne mogu platiti niti osnovne mjesečne troškove života, rade a ne primaju plaću, oduzimaju im domove, blokirani su, nezaposleni, ali slave ratove! Još uvijek ih je moguće manipulirati i natjerati da mašu zastavama, da se kunu u grbove, da slave ratove za tamo nekakve „nacionalne interese“. Podilaziti tom njihovom kolektivnom ludilu za mene bi bila izdaja tog mojeg disidentstva kao osobnog životnog opredjeljenja, kao mojeg izbjeglištva savijesti pred njihovom pobjedničkom histerijom. Zamislite rulju koja slavi tamo nekakav „dan zahvalnosti“, a da pritom kao hipnotizirani nisu u stanju razmisliti na čemu to imaju biti zahvalni?

Na čemu biti zahvalan u zemlji u kojoj su ratni zločinci – heroji; u kojoj su ustaški kapelani – sveci; u kojoj su pljačkaši i ratni profiteri – ugledni tajkuni i biznismeni. Zar da demonstracijom ludog naroda pokazujemo koliko smo zahvalni ratnoprofiterskoj eliti što nas je opljačkala i otela nam sve, a mi još pjevamo, mašemo zastavama i plješćemo onima koji su nam to učinili? A ljuti ih kada im kažem – lud narod. No, ne vidim kako bih drugačije sam sebi mogao racionalizirati i argumentirati to njihovo ponašanje.

Oni su nas kao „oslobodili“, a žele mi uskratiti slobodu da kažem što mislim o tom njihovom „oslobođenju“, o toj njihovoj pobjedi. Ako vi imate pravo slaviti, imam vam pravo i moralnu obvezu reći – za mene ta vaša pobjeda, za mene Oluja, i proslava te vaše „pobjede“ i rata nije ništa drugo nego proslava ratnih zločina i ratnog profiterstva. I ništa više. Želite nam zabraniti da i nakon dvadeset godina stvari nazovemo pravim imenom. Zločine zločinima! Pljačku pljačkom! Želite nas kolektivno, prisilom na šutnju, u ovim dvadeset godina pretvoriti u svoje suučesnike u tom ratnom zločinu, pljački, kriminalu i ratnom profiterstvu.

Priznanje te vaše pobjede, za mene bi bio jedini konačni poraz.

Jer ako je to što vi ovih dana slavite – sloboda, onda ću glasno vikati – JEBEŠ SLOBODU! JEBEŠ SLOBODU! Ali vama ne dopire do mozga, niti nakon svih ovih godina, da sloboda i pobjeda nemaju baš puno toga zajedničkog. I upravo ta suštinska suprotstavljenost pobjede i slobode, ta sukobljenost slobode sa svakom pobjedom i svakim pobjednikom, otkriva o kakvom se ovdje ludilu radi. To je ta točka diferencijacije na kojoj se razilazimo – razlika između pobjednika i slobodnih. Vama toliko nejasna i neprimjetna. Vaša se pobjeda toliko razlikuje od moje slobode, upravo po tome što ćete vi zauvijek ostati zarobljenici svojih pobjeda. U jednom ste doduše, u pravu. Ta vaša pobjeda ima ime. Štoviše, više imena. Ta vaša pobjeda ima upravo onoliko imena – koliko je pobijenih i protjeranih u ime te vaše pobjede. Gadi mi se to vaše krvavo slavlje. Neka slave oni koji su na krvi, leševima i ruševinama profitirali. A vi koji im na paradama mašete zastavama i euforično kičete iz svojih gladnih usta, obični ste suučesnici tog njihovog gotovo neprekinutog krvavog, lešinarskog pohoda.

Ne pišem ovo da bih išta promijenio. Svjestan sam da je to nemoguće. Ali u vremenu dominantnih luđaka, možemo se barem distancirati i diferencirati od gomile koja im skandira.

Zato si uzimam lobodu javno reći – Oluja je zločin u kojem su jednu pobijeni, drugi protjerani, treći popljačkani. A vi mi sad pokušajte racionalno objasniti što se tu točno ima slaviti?

A dok slavimo ratove, o kakvom to miru govorimo? Dok su nam zločini državni praznici, a zločinci nacionalni junaci, o kakvom mi pomirenju i s kim govorimo? Protjerali ste organizirano oko 380 tisuća građana ove zemlje i to nazivate pobjedom? I nisu li te militantne proslave vaših pobjeda upravo jasna poruka onima koje ste protjerali da im slučajno ne padne na pamet vraćati se, da za njih ovdje više nema mjesta, da ovo nije njihova zemlja? Jer tko bi se normalan vratio u zemlju u kojoj je dan tog etničkog čišćenja državni praznik?

A tko ste vi, bijedo, da govorite i određujete što je čija zemlja, i što je kome domovina? Fuj!

Svojim ratnim pobjedama pokušavate nadomjestiti umrlu savijest, ako ste je ikada imali. Samo onima bez savijesti može biti tako lako pobjeđivati. I samo onima bez savijesti može biti tako lako slaviti takve pobjede i pobjednike.

Gadi mi se i ova država, i ovo društvo, i ova masa. Ne mogu vam dovoljno uopće uprizoriti koliko vas iskreno prezirem ovako kolektivno lude. Negdje u podsvijesti očito vam je jasno da ne postoji kolektivna sloboda, pa ste možda zato pobjegli u svoje kolektivno ludilo i proglasili ga slobodom, poput onih luđaka zatvorenih po ludnicama koji se proglase isusima, i tko zna kakvim povijesnim, stvarnim ili izmišljenim likovima.

Eto – to je ta vaša sloboda. Jedna velika masovna ludnica koju ste proglasili državom, i kolektivno ludilo koje ste proglasili nacionalnom slobodom. Zato se još jednom mogu samo odreći Hrvatske i uz sav taj prijezir i gađenje viknuti s ulice: Fuj! Vi ćete ionako nastaviti uživati u svojem ludilu, jer kao i svakom luđaku, vama samima sa sobom, tako ludima je baš savršeno dobro. Bez obzira što vas pljačkaju, bez obzira što nemate za život.

Samo, eto, ostaju žrtve te vaše pobjede. Žrtve kojima još uvijek nismo rekli obično, ljudsko, od srca – oprosti. Žrtve kojima ne dopuštamo niti da budu obilježena imena, jer se bojite ako negdje ispišemo imena tih žrtava ta će vaša pobjeda dobiti taj krvavi, lešinarski, prljavi identitet ratnog zločina. I ma koliko bježali od toga, vašu će pobjedu tada proganjati imena kojima ste ispisali taj svoj pobjednički pohod.

Zato za kraj samo mogu reći Oprosti, molim te – svakoj žrtvi tih pobjeda, ako su pobjeđivane i u moje ime. Oprosti. I moje je krivnje puno u tome. Jer kao mnogi, možda, nisam učinio dovoljno da pružim otpor toj njihovoj pobjedi. Oprosti. I samo se mogu bez riječi nakloniti onima koje ste pobijedili.

Nemate pojma koliko ste nas porazili tom svojom pobjedom”, napisao je Margetić.
 
(Domagoj Margetić,telegraf,sbperiskop.net/uredio:nsp)

Primjetno je da mediji prešućuju vijest koja je kao atomska bomba odjeknula Grčkom, a prenijeli su je tamošnji novinari bliski novoj vladi Alexis Tsiprasa

Naime, Alexis Tsipras je tijekom susreta s Martin Schulzom, predsjednikom Europskog parlamenta, poslao nekoliko poruka njemačkoj kancelarki Angeli Merkel.

Ne samo da joj je poslao poruku, nego je u praksi također poželio da joj se uruči Promemorija (dokumenti) u kojoj su dokazi o svim velikim prijevarama velikih grčkih i njemačkih industrijalaca i biznismena, njihovom poslovanju, te koliko je sve to koštalo grčku državnu blagajnu, piše grčki list Triklopodia.

Tsipras optužuje njemačku vladu da je radila i poslovala s velikim grčkim industrijskim oligarsima u “interesu njemačkih multinacionalnih kompanija”.

“Gospodine Schulz, Njemačka je moju zemlju dovela do bankrota i u ovoj su promemoriji svi skandali sa svim potrebnim dokazima: Siemens, vlakovi, podmornice, građevinske tvrtke, utaje poreza i trajni imunitet za sve koji su činili te delikte i njihovo odobravanje.

“Lista Lagarde” (po aktualnoj čelnici MMF-a) je uvijek bila skrivana od prijašnjih vlada uz suglasnost Njemačke. I to nije “samo ova lista”, rekao je Tsipras.

“Da ste vi, umjesto financiranja banaka, inzistirali na financijskoj kontroli industrijalaca i oligarha, umjesto što ste bacali novac u smeće, mogli ste pokrenuti program za stvarno spašavanje Grčke.

Nije moguće da ste otpuštali 400 čistačica, a nekažnjene ostavljali najveće utajivače poreza, koji su ukrali na milijarde eura. Nije moguće da to ne znate, gospodine Schulz?”, nastavio je grčki premijer.

U jednom trenutku, Tsipras je rekao Schulzu:

“Možemo poslati gđu. Merkel pred Međunarodni kazneni sud u Haagu za namjerno izazivanje osiromašenja naroda Grčke, te dokazati sudjelovanje Njemačke u poslovanju njemačkih s grčkim magnatima.”

“Siromaštvo našu zemlju još od uništenja u Drugom svjetskom ratu, a sve vrijeme kasnije nam je Njemačka u praksi nametala političare i vlade”, rekao je Alexis Tsipras.

Predsjednik Europskog parlamenta je ostao zapanjen i bez mogućnosti da artikulira bilo kakav suvisao odgovor pred toliko dokumenata koje su mu dostavili na uvid Tsipras i Nikos Pappas.
 

 
 
(webtribune,triklopodia.gr/uredio i preveo:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=19887"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Provokacija ili ne, Iluminati su se počeli reklamirati. Ulazimo li u novo doba gdje će zatvorena i tajna društva javno objavljivati svoju Agendu, a građane nazivati “beskorosnim izjelicama” težeći prema depopulaciji Zemlje?

Iluminati se otvoreno i odvažno pojavljuju na Facebooku, YouTubeu, a odnedavno imaju i službenu web stranicu.

Na njihovom zvaničnom web sajtu piše:

Organizacija Iluminati je elitna skupina političkih lidera, biznismena, slavnih ličnosti u svijetu zabave, i drugih utjecajnih ljudi na planeti.

Ujedinjavanjem lidera svijeta u slobodni, privatna domena – izvan političkih, religijskih i geoloških granica – naša organizacija pomaže unapređivanju blagostanja čitave ljudske rase.

Upravljanje životima 7 milijardi ljudi nije lak zadatak.

Naša dužnost prema ovoj planeti se prostire kroz stoljeća i preživjela je razne uspostavljene entitete vlasti.

Kako bi se nastavilo funkcioniranje kroz društvene promjene, operacije Iluminata zahtijevaju anonimnost članova i posla kojim se bavimo.

Nas nisu pohvalili ni u jednoj knjizi iz povijesti niti dokumentu.

Međutim, Iluminati su pomogli da se oblikuju svi veći pokreti na planeti još otkad je uspostavljena prva ljudska vlast.

Naš rad je često označen jasnim simbolima, koji predstavljaju način praćenja našeg utjecaja kroz povijest za one koji su voljni istraživati.

Uz nježno i nepoznato vodstvo naše organizacije, ljudskoj vrsti je omogućeno da funkcionira na prirodan način dok sudjeluje kao dio naše strojevi koja vodi ka boljem svijetu. Illuminatiofficial.org

Ako ste, pak, zainteresirani da im se pridružite, postoji i izvod liste zahtjeva:

Članstvo Iluminatima se ostvaruje samo putem pozivnice. Pojedinci koji odgovaraju zahtjevima za uključenje u Iluminate biće proaktivno kontaktirani putem našeg Twitter profila ili nekog tradicionalnijeg načina.

Kako se pridružiti Iluminatima

Određeni pojedinci koji trenutno nisu članovi Iluminata će se povremeno preispitivati ​​radi mogućeg članstva. Neki od faktora koji omogućuju članstvo Iluminatima su:

• Prihod od više od 1.000.000 američkih dolara godišnje.
• Potvrđen politički ili financijski autoritet nad površinom većom od 200.000 hektara.
• Umjetnik pod ugovorom koji vrijedi više od 1.000.000 dolara.
• Korisnik Centurion Black American Express
• Pojedinci koji posjeduju verifikovanu profilnu značku na Twitteru.
• Pismena preporuka člana obitelji ili rođaka koji je već član Iluminata
• Predstavljanje dokaza o značajnom utjecaju na polju biznisa ili zabave.

Što ovo znači u dugoročnom smislu? Znači da Sotona, onaj kojeg luciferska, globalistički Iluminati obožavaju, uskoro treba da se pojavi u vidu Antikrista. To znači da su Novi svjetski poredak i iskušenje na pomolu.

Mnoge poznate ličnosti koje na razne načine prikazuju svoju odanost Iluminatima bivaju nagrađene s još većim utjecajem.

Dolazak Antikrista je nezaustavljivo započeo!

To znači da vrijeme polako ističe!

 

 

 
 
(webtribune, youtube.com/uredio i preveo:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=19319"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Ljudi s određenim vrstama oštećenja mozga mogu napraviti bolje poslovne odluke. Ovo je zaključak najnovijeg istraživanja, u kome je dokazano da ljudi koji upliću emocije u poslovne odluke uvijek dobiju loše rezultate.

Povezivanje znanosti o mozgu s ponašanjem u investicijama, znanstvenici dolaze do zaključka da ljudi s oštećenjima u dijelovima mozga za emocije, zaista donose bolje financijske odluke.

Istraživanje je obavljeno na 15 pojedinaca koji su imali neku vrstu oštećenja mozga, kao moždani udar ili neku bolest. Njima je oštećen dio u mozgu koji izaziva bilo kakvu emociju, kao na primjer, strah ili anksioznost. Pojedinci imaju normalan IQ, a područja u njihovom mozgu koja su određena za logiku i kognitivno razmišljanje su netaknuta.

Istraživanja su pokazala da su ovi pojedinci u prednosti u odnosu na ostale ljude što se tiče poslovnih odluka. Bili su spremni riskirati s visokim sumama jer nisu imali nikakav strah od neuspjeha. Dok su pojedinci s neoštećenim emotivnim područjima ulagali sigurnije, na manje sume, i na kraju dobili manji posao i dobitak.

Neki od neurologa vjeruju da dobri investitori ili poslovni ljudi mogu biti veoma vješti u suzbijanju emocionalnih reakcija. “Ti ljudi su jednostavno naučili kako kontrolirati emocije u poslu i mogu biti potpuno isti kao ljudi s oštećenim mozgovima”, kaže znanstvenik.

Koristeći sofisticirane tehnologije, poput magnetske rezonance, može se vidjeti kako mozak reagira na procjene rizika i pravljenja izbora u vezi posla. Istraživači mjere moždane kemikalije i istražuju kako oštećenja određene regije u mozgu utječu na ekonomska odlučivanja.

U kasnim 1990-tim, kada su uspostavljene čvrste veze između psihologije i neurobiologije, bihevioralni ekonomisti su se počeli okretati i neurolozima, pored psihologa za pomoć oko ljudskog ponašanja. Ideja je bila da ako može objasniti fenomen kao depresija ili poremećaj pažnje, mogu se objasniti i druge psihološke funkcije.

Danijel Kahneman, dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju je počeo raditi s neurolozima na sveučilištu u Montrealu. U jednom od istraživanja, koristili su igre na sreću da bi vidjeli aktivaciju u mozgu kada pojedinac očekuje pobjedu. Ustanovili su da se u mozgu pokreće ista moždana aktivnost kada dobijete novčanu nagradu kao i kada osjetite dobar okus, ugodnu glazbu ili drogu koja izaziva ovisnost.

Znanstvenici vjeruju da strah ima najveću ulogu u lošim poslovima

Međutim, priča ima i drugu stranu, emocije mogu imati i korisnu ulogu u financijskom odlučivanju, ali to vrijedi van Wall Street-a. Dok su se oštećeni mozgovi pojedinaca dobro pokazali u laboratoriju, u stvarnom svijetu su pali na nekim financijskim odlukama. Tri od četiri pojedinca s oštećenim mozgom su doživjeli stečaj. Njihova nesposobnost osjećaja straha je dovelo do rizičnog ponašanja.

Njihova iskustva su nam pokazala da emocije mogu odigrati ulogu u zaštiti naših interesa, čak i ako ponekad ometaju racionalno odlučivanje.

Ljudi su razvili strah kao odgovor na mehanizam preživljavanja da bi se zaštiti od predatora. Ali u svijetu gdje predatori ne vrebaju iza svakog ugla, taj strah koji je nekada potreban, sada može izazvati preveliku osjetljivost. Reagirajući na strah koji zapravo ne postoji možemo donijeti nelogičan izbor. To je sad situacija koja postoji na burzama. U burzovnom poslovanju strah je veliki minus i ne donosi dobre osobine

“Postoji mnogo mehanizama koji pokreću naše emocije, i ljudska bića nisu baš tako dobro prilagođena suvremenom životu”.
 
(NoviSvjetskiPoredak.com)