Europski poslanik iz Velike Britanije, euroskeptik koji je nazivan i autorom „brexita“ Nigel Farage, ocijenio je danas u Beču da EU za deset godina neće postojati takva kakva je sada

Farage je, u obraćanju na međunarodnoj konferenciji, podvukao je da je revolucija nacionalnih država tek počela.

„Bio bih iznenađen ako bi EU za deset godina, kakva je sada, opstala“, poručio je on, uz negodovanje publike.

Farage je kazao da ne želi samo da Velika Britanija istupi iz EU, već i „Unija“ želi da izađe iz EU.

Rekao je da je EU velika birokracija povezana sa velikim troškovima i koja radi za „veliki biznis“.

„Prijetili su nam da će nam se dogoditi strašne stvari ako odlučimo istupiti iz članstva, da će tržište kolabirati i da će se sve u zemlji raspasti, ali se to nije dogodilo“, naglasio je on.

Tvrdi da u EU „veliki biznis“ sastavlja planove za skoro sve, da se sve više regulira, što otežava ulazak novih igrača na tržište.

EU, prema njegovim riječima, nije nikakvo slobodno tržište, već je jedna vrsta globaliziranog korporativizma.

Farage je kazao da vjeruje u konkurentnost i mogućnost svoje zemlje da izvan EU uspostavi veze sa svima sa kojima želi, sa mnogo više partnera nego što je mogla kao članica Unije.

Također je istaknuo da su Britanci glasali za izlazak iz EU, ne da bi prekinuli sve veze sa Unijom i svijetom, jer će most ostati, već u želji da kontroliraju tko može prijeći taj most, a ne da to čini Bruxelles umjesto njih.

Prevelikom regulacijom EU je pala kao ekonomski faktor u svijetu, dodao je on.

Farage je kazao da su i Amerikanci, kao i Britanci, izborom Donalda Trumpa glasali za fokusiranje na svoju državu.

„2016. godina je bila godina nacionalnih država. Ta revolucija je tek počela“, poručio je on.

Kritizirao je Bruxelles da nije izvukao ispravne pouke iz „brexita“, jer dalja integracija nije odgovor na problem koji je doveo do izlaska jednog člana.

Prema njegovim riječima EU je ukinula demokraciju, dodajući da nema nezavisnih država u EU, pošto za njih odlučuje Bruxelles.
 
(Tanjug)

Ruski predsjednik Vladimir Putin otkrio je da su svi američki predsjednici samo marionete „ljudima u tamnim odijelima”, koji kako on kaže – tajno vladaju Amerikom

U intervjuu za francuski Le Figaro, Putin je rekao da gotovo svaki američki predsjednik koji dođe na vlast postaje nemoćna lutka vlade u sjeni iza zavjese.

Putin je objasnio da „birokracija” u SAD-u, koja je uobičajeno poznata pod imenom ‘Duboka država’, je vrlo moćna i kao takva ne dopušta nikakvu stvarnu promjenu u smjeru politike.

Već sam razgovarao s tri američka predsjednika. Oni dolaze i odlaze, ali politika ostaje ista u svim vremenima.

“Znate li zašto? Zbog snažne birokracije. Kada osoba bude izabrana, ona može imati neke ideje. Tada ljudi s aktovkama stižu, lijepo odjeveni, noseći tamna odijela, baš kao i moje, osim crvene kravate, jer oni nose crne ili tamne plave kravate.

Ti ljudi počnu tada objašnjavati kako se to radi. I odmah, sve se mijenja. To je ono što se događa sa svakom upravom nakon izbora.

Promjeniti stvari nije lako, i to kažem bez ikakve ironije. To ne znači da katkad oni to ne žele, već zato što je to teška stvar za napraviti. Uzmite Obamu na primjer, čovjek koji razmišlja unaprijed, liberal, demokrat.

Nije li se on zalagao da će zatvoriti Guantanamo prije njegovog izbora? Da li je to učinio? Ne on to nije. I mogu li pitati zašto nije? Da li on to nije želio učiniti? Htio je, siguran sam da je to htio učiniti, ali to nije uspjelo. On je iskreno želio to učiniti, ali nije uspio, jer se ispostavilo da je vrlo komplicirano.”

Putin je još dodatno opisao američka predavanja ostataku svijeta o demokraciji, koji istovremeno provode duboku nedemokratsku i nehumanu politiku:

To nije glavni problem, međutim, iako se misli da je važno, budući da je teško shvatiti zašto ljudi hodaju tamo u lancima već desetljećima (Guantanamo) bez suđenja ili istrage.

Možete li zamisliti da Francuska ili Rusija djeluju na taj način? To bi bila katastrofa. Ali, to je moguće u SAD-u i traje do danas. To se odnosi na pitanje o demokraciji, usput rečeno.

Nadovezao sam se na ovaj primjer samo da pokažem da to nije tako jednostavno kao što se čini.

Pogledajte Putinov intervju:
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik” i odaberite “Prijevod titla”*

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Biti ćemo uskraćeni za žensku ljepotu jer će one biti prekrivene od glave do pete. To će očito biti prednost za neke žene, no takve su ionako rijetke

“Primiti muslimanske migrante, teške za integraciju na našem teritoriju, značilo bi stvoriti kulturnu mješavinu koja bi pak mogla dovesti do eventualnih terorističkih napada”

Češki predsjednik Miloš Zeman ponovio je u božićnoj poruci emitiranoj u ponedjeljak kako odbija prihvatiti u Češkoj “muslimanske migrante” okomivši se i na vodstvo EU-a, po njemu “nemoćno i birokratsko”.

“Primiti muslimanske migrante, teške za integraciju na našem teritoriju, značilo bi stvoriti kulturnu mješavinu koja bi pak mogla dovesti do eventualnih terorističkih napada”, kazao je Zeman u poruci emitiranoj na više televizijskih postaja.

“Gotovo nitko više danas ne sumnja u povezanost migracijskog vala s terorističkim napadima”, dodao je Zeman, izabran na čelo države početkom 2013.

“Zato se protivim ideji kako bi bilo dobro primiti na naš teritorij u nadolazećim godinama oko 6200 migranata na tzv. dobrovoljnoj bazi, što je gotovo isto što i obvezna kvota”, dodao je on.

Šef češke države izrazio se, naprotiv, pozitivno spram “pomoći migrantima u njihovoj zemlji podrijetla ili susjednim zemljama”, kao i pomoći Italiji i Grčkoj, zemljama koje se “suočavaju s migracijskim valom”.

Češki predsjednik Miloš Zeman šokirao je javnost izjavama o migrantima. Zeman je, naime, rekao da će migranti kamenovati nevjerne žene, lopovima rezati ruke te da će islamski velovi njegovu zemlju uskratiti za žensku ljepotu, javlja Daily Mail.

Biti ćemo uskraćeni za žensku ljepotu jer će one biti prekrivene od glave do pete. To će očito biti prednost za neke žene, no takve su ionako rijetke, rekao je Zeman u mesnici u selu Lechotice na istoku Češke.

Češki predsjednik je također kazao da će migranti poštovati šerijatske umjesto čeških zakona.

Nevjerne žene bit će kamenovane, a lopovima će rezati ruke – dodao je Zeman.

U Češku je, prema podacima češke policije, od početka godine ušlo više od 7200 migranata.
 
(vecernji.hr)

Vlade danas jedva da su nešto više od kontrolora uma, a to ide mnogo dalje od običnog “gurkanja” ljudi u navodno “pravom smjeru”. Ideja je donositi “odluke” za ljude dok oni misle da ih sami slobodno donose, što vodi u mračan i okrutan svijet tehnološke kontrole uma

Sva sreća da uvijek kasnimo za svjetskim naprednim trendovima. U ovo vrijeme zamijenjenih teza, kad se tzv. “nazadno” ponekad pokazuje razumnijim od tzv. “naprednog” (koje je često poticano od samog sustava i vodi prema većem nadzoru i uvlačenju pojedinca u svakojake niti kontrolnog sustava) to je vrlo dobra pozicija. Ili bi barem trebala biti.

Daje vremena da se posljedice nekog djelovanja promotre na tuđem terenu. Doduše, kako su i domaće političke elite upregnute u ista kola, onda nekako – malo prisilom, malo zastrašivanjem, malo pseudolegalizmom, malo medijima – ipak ispadne kao da ništa nismo naučili iz tuđih primjera. Vidi primjer referenduma za ulazak Hrvatske u EU, čiji su rezultati u jednim engleskim novinama prokomentirani sarkastičnim naslovom: „Znaju li Hrvati nešto što mi ne znamo?“

No, stvari imaju inerciju. Kad neki uđu u EU, većina pomisli da bi i oni morali. Kad neki stave nadzorne kamere, onda odjednom i mnogi drugi pomisle da bi ih morali staviti, uopće ne razmišljajući o tome da je svijet sasvim dobro funkcionirao i bez njih (i da su se ljudi sigurnije osjećali bez sigurnosnih kamera). Smatraju da slijede duh vremena. U biti, riječ je o tome da nisu ni primijetili kako im je sustav, nametanjem nove slike o tome što je ‘normalno’, zapravo ‘hakirao’ i isprao um te zapravo preuzeo njihovu volju i upregnuo je u vlastita kola. Sustav je od tih ljudi dobio ne samo pristanak već i njihovu aktivnu pomoć.

No, ako se ipak nadamo da učenje iz tuđih primjera može biti korisno i da nas može opametiti da ne padamo na trikove koji su već prodani negdje drugdje, onda svakako na oku treba imati mjesta i države iz kojih kreću mnogi po ljude negativni i zatočujući trendovi. Uzdajući se u to da ćemo biti dovoljno nazadni da nam ne padne na pamet prihvatiti te igre. No, s optimizmom po tom pitanju, kako se stalno pokazuje, treba biti umjeren.

Kontrola uma – jedino rješenje za sveobuhvatnu kontrolu

Ali to ne znači da treba biti neinformiran, pogotovo po pitanju dubinskih, suptilnih djelovanja zaogrnutih u ruho dobrobiti za društvo. U svojoj naravi, riječ je o nastojanjima da se ljudima, po mogućnosti bez njihova znanja, diktira što će misliti, kako će se ponašati i i kako će doživljavati sebe i svijet.

Ljude se može u nekim situacijama fizički nadzirati, ako je raspolaganju dovoljno policajaca da to čine, ali se to ne može raditi masovno zbog najbolje vijesti svih vremena – divovske razlike u brojkama između ugnjetača i ugnjetavanih. Stoga se kao jedino rješenje krajnje kontrole nad ljudima nameće samo jedno rješenje: kontrola uma. To se i radi, na bezbroj načina.

Spomenimo odmah da postoji jednostavna i djelotvorna obrana od vanjskih napada na individualnu i kolektivnu psihu, a to je puna svijest da se to zbiva. Tu informiranost svakako pomaže.

Jedno od središta svjetskog kontrolnog sustava danas je (kao i prethodnih nekoliko stoljeća dok su vladali nad 70 posto kopna Zemlje) mreža društava, organizacija i aristokracije kojima je premrežena Velika Britanija. Ta mreža je zapravo tamo na vlasti, kroz svoje pijune koji rade što im se kaže da rade. Pa, evo novih trendova u razvoju kontrole uma i društva, koji kod nas u takvom obliku još ne postoje. Ali nema sumnje da ih za koju godinu možemo očekivati.

Bolje je biti spreman, pogotovo na poteze poput onog koji je vlada David Camerona prije nekoliko godina povukla osnivajući tzv. “Tim za uvid u ponašanje”. Riječ je o manipuliranju koje bi trebalo navesti ljude da misle i djeluju onako kako to odgovara vladi.

Pravi ciljeve iza te “jedinice” za masovnu psihologiju skrivaju se u izjavama poput:

“Naša vlada bit će mnogo pametnija, izbjegavat će birokratske mehanizme iz prošlosti i pronalazit će inteligentne načine da ohrabruje, potiče i osposobljava ljude da donose bolje odluke za sebe”

Ustvari žele reći da će pronalaziti načine za upravljanje ljudskim ponašanjem kako bi navodili mase na donošenje “odluka” koje idu u prilog planu za porobljavanje čovječanstva.

Evo kako je britanski dnevni list Independent opisao ciljeve “Tima za uvid u ponašanje”: “Ove inicijative primjeri su primjene mentalnih tehnika koje će, premda su naizgled u proturječju s Koalicijinim ciljem smanjenja državne potrošnje, vjerojatno postati uobičajen element vladine politike.

Javnosti će se intenzivno naglašavati ‘društvene norme’, u pokušaju da se povećaju zdrava prehrana, dobrovoljni rad i prikupljanje poreza. Ciljat će se na ‘egoizam’ kako bi se potaknula individualna podrška Velikom [bratu] društvu, i mnogo češće će za pasivne građane polazna opcija biti ona s dobrotvornim ishodom – primjer toga je plan donacije organa.”

Ne jesmo li za nešto, nego jesmo li protiv nečega

Dakle, jedna od trikova je da se sve “odluke” koje vlada želi da donesete događaju automatski. Nešto će se dogoditi, poput donacije organa, osim ako ne odlučite istupiti i biti protiv polazne “norme”. Neće nas se pitati jesmo li za nešto, već ćemo se morati izjašnjavati jesmo li protiv nečeg, što je samo po sebi već polazna negativistička pozicija.

U tom smislu, u engleski jezik politika je “lansirala” novi pomodni izraz koji glasi: “Istupanje”. Za sada ga se najčešće čuje u vezi sa sustavom istupanja na američkim aerodromima za one koji idu protiv “norme” radijacijskog skeniranja cijelog tijela i prihvaćaju da ih se umjesto toga seksualno zlostavlja.

“Tim za uvid u ponašanje” samo je još jedan od izraza globalnog plana za kontrolu nad kolektivnom svijesti. Savjetnik Tima je prof. Richard H. Thaler sa Sveučilišta u Chicagu koji je razvio svoje teorije o mijenjanju ponašanja zajedno s izraelskim psihologom Danielom Kahnemanom. Također, Thaler je s Obaminim starim prijateljem Cassom Sunsteinom napisao knjigu pod naslovom “Gurkanje: poboljšanje odluka o zdravlju, bogatstvu i sreći”.

“Gurkanje” (na engleskom: “nudge”) je “svježa” novoorvelovska popularna riječ za manipuliranje umom, a njeni najslavniji promicatelji su Thaler i Sunstein. “Gurkanje” ljudi u “pravom” (vladinom) smjeru zapravo je inženjering ponašanja i reakcija. Thaler kaže da bi vladini ministri trebali postati, po njegovom novoorvelovskom jeziku, “arhitekti izbora”. Kupujete li njihovu priču?

Izraz “arhitekti izbora” podrazumijeva manipulirani i vođeni “izbor”. U prilog tome, evo kako bi u praksi ta “arhitektura” tj. doktrina “gurkanja” i “Tima za uvid u ponašanje” fukcionirali na primjeru Thalerovog suradnika Cassa Sunsteina, bivšeg ravnatelja Ureda Bijele kuće za informacije i regulatorne poslove. Sunstein je pozvao da se “teorije urota” ili zabrane ili oporezuju.

Također je zagovorao “doktrinu poštenja” (tko o čemu, kurva o poštenju) za Internet, koja bi zahtijevala da se kod iznesenih gledišta uključe poveznice na suprotstavljena mišljenja. Internet je nazvao “nedemokratskim” jer ljudi mogu filtriranjem isključiti druga mišljenja. “Gurkači” očigledno preziru mogućnost izbora. Adam Thierer, direktor Centra za slobodu digitalnih medija, ovako se izrazio: “Izgleda da u Sunsteinovom svijetu ljudi imaju mnoga prava, ali među njima, čini se, nije pravo da vas se ostavi na miru ili da tražite mišljenja koja želite.”

Sunstein i Richard Thaler, njegov suautor “gurkanja”, čak pozivaju na instaliranje tehnologije koja bi blokirala slanje “bijesnih e-mailova” dok ne prođe “24-satno razdoblje hlađenja”. U svojoj knjizi kažu: “Predlažemo provjeru uljudnosti koja može točno utvrditi je li poruka koju namjeravate poslati bijesna i upozoriti vas: ‘Upozorenje: čini se da je ovo neuljudna poruka.

Želite li je stvarno i istinski poslati?’ Ono što mi predlažemo je suptilnije jer je lako poslati stvarno groznu poruku koja ne sadrži niti jednu psovku. Snažnija verzija, koju bi ljudi mogli izabrati ili bi bila polazna opcija, bila bi: ‘Upozorenje: čini se da je ovo neuljudna poruka. Neće biti poslana osim ako ponovno ne zatražite slanje za 24 sata’.”

Pacijenti preuzeli vlast nad umobolnicom

S obzirom na položaje koje su zauzimali Sunstein i Thaler (savjetnik “Tima za uvid u ponašanje” britanske vlade), može se samo zaključiti da su pacijenti preuzeli vlast nad umobolnicom. Inače, direktor “Tima za ponašanje”, kojeg zovu i “Nudge unit” (tj. “Jedinica za gurkanje”) je dr. David Halpern, bivši predavač društvene psihologije sa Sveučilišta Cambridge koji je bio glavni analitičar Odjela za strategiju Tonya Blaira tijekom njegove vladavine. Stranke se možda mijenjaju, ali ne i politike.

Halpernov tim najnoviji je primjer rata protiv ljudskog uma i percepcije koji se već više od jednog stoljeća vodi iz vlada, psihologije i akademskih krugova, ostvarujući zadatak društvenog inženjeringa Planeta. Jedan od najvećih zagovarača umno manipuliranog društva, a također i onoga što je postalo poznato kao “politička korektnost”, bila je skupina neomarksističkih teoretičara zvana Frankfurtska škola iz njemačkog grada u kojem su Rothschildi pokrenuli svoje globalno financijsko carstvo.

Vlade danas jedva da su nešto više od kontrolora uma i provoditelja programa, a to ide mnogo dalje od običnog “gurkanja” ljudi u navodno “pravom smjeru”. Ideja je donositi “odluke” za ljude dok oni misle da ih sami slobodno donose, što vodi u mračan i okrutan svijet tehnološke kontrole uma.

Vojnoindustrijski kompleks već desetljećima radi na razvoju tehnologija sustava usmjerene energije, elektromagnetskog zračenja, mikrovalova, radiovalova i zvučnih valova za usađivanje misli u umove stanovnika i radi praćenja ili ozljeđivanja ciljeva, o čemu su objavljivani mnogi dokumenti. U središtu tog istraživanja nalazi se DARPA, Pentagonova krajnje mračna Agencija za napredne projekte u obrani.

Ono što već postoji kao tehnološka mogućnost utjecaja na ljudski um i ono što se zna u javnoj domeni dvije su različite stvari. Obamin savjetnik i dugogodišnji mentor Zbigniew Brzezinski, bivši savjetnik za nacionalnu sigurnost, teški “insajder” i suosnivač Trilateralne komisije napisao je brojne proročanske knjige. Ne zato što je vizionar, nego zato što je znao kakav je plan.

Prije četrdeset godina u svojoj knjizi “Između dvaju doba: uloga Amerike u tehnotroničkoj eri” napisoa je: “Moguće je – i primamljivo – iskorištavati u strateško-političke svrhe plodove istraživanja mozga i ljudskog ponašanja … precizno tempirani, umjetno pobuđeni elektromagnetski udari mogu dovesti do uzorka oscilacija koji stvara relativno visoke razine energije na određenim područjima Zemlje … Na taj način netko bi mogao razviti sustav koji bi ozbiljno oslabio rad mozga vrlo velikih skupina stanovništva u izabranim regijama kroz dulje razdoblje.”

SSSR – pionir sredstava za usađivanje misli u nečiji um

Te tehnologije uključuju i sredstva za usađivanje u um određenih misli, zvukova pa čak i glasova za koje žrtve vjeruju da potječu iz njihove psihe. Tim istraživača, na čelu s profesorom Bradley Gregerom, bioinženjerom sa Sveučilišta Utah, rekao je da su po prvi put preveli moždane signale u govor pomoću senzora spojenih na površinu mozga. Kako je pisalo u jednom izvješću: “Ovo otkriće, koje ima točnost do 90 posto, nudi mogućnost komunikacije paraliziranim pacijentima koji ne mogu govoriti, a s vremenom bi moglo omogućiti čitanje bilo čijih misli.”

Tajni projekti već su dugo u stanju to provoditi, a te tehnologije mogu se koristiti, i koriste se, za usađivanje moždanih signala koje osoba onda prevodi u riječi u svom umu. Razvoj tehnologije za kontrolu uma događa se širom svijeta, a pionir je po mnogo čemu bio SSSR.

Pokojni Igor Smirnov bio je ruski znanstvenik poznat kao “otac psihotroničkog oružja” – oružja za kontrolu uma. Među njegovim tehnikama bila je takozvana “psihokorekcija”, a to je upotreba subliminalnih poruka za mijenjanje ličnosti i gledišta neke osobe, a da ona ni ne sluti da se to događa.

Smirnovljeva supruga Elena Rusalkina nastavlja njegov rad na ruskom Sveučilištu narodnog prijateljstva, gdje je privukla pažnju američkog Ministarstva domovinske sigurnosti zbog svoje Tehnologije za mjerenje reakcije na semantičke podražaje (SSRM Tek) koja bilježi podsvjesne reakcije na subliminalne poruke. Softver je navodno na tržištu pod nazivom Mindreader 2.0 (Čitač misli 2.0).

Zamisao je reproducirati subliminalne slike u obliku iskrivljenih slika putnicima u redu za pregled na aerodromu i dati im da pritisnu gumb radi mjerenja njihove podsvjesne reakcije. Tvrdi se da će terorist reagirati drukčije od nekoga tko nije terorist.

“Ako je rezultat čist, putnika se pusti da prođe. Ako se nešto otkrije, ta će osoba morati proći kroz dodatne preglede”, pojašnjava Rusalkina. Ako je netko slučajno pomislio da su skeneri cijelog tijela kraj priče što se tiče aerodromskog i drugih osiguranja.

Najvažniju obranu protiv tih brojnih i raznolikih tehnologija predstavlja svijest o njima. To samo po sebi stvara potencijalnu prepreku protiv njihove infiltracije jer se time taj proces dovodi u područje svjesnog. S obzirom da je ljudski um igralište na kojem se igra cijela utakmica (cijela “urota” – ako hoćete to tako zvati) od goleme je važnosti (p)ostati svjestan utjecaja na oduzimanje slobode misli i slobode izbora kroz usađivanje i upravljanje mislima i odlukama za koje vjerujemo da su naše. To je ono o čemu bismo se trebali brinuti – ne o rezultatima izbora, već o podrijetlu onoga što smatramo svojim stavovima i uvjerenjima. Jesu li doista naši?
 
(dnevno.hr,youtube/uredio:nsp)

Dok se u Hrvatskoj za sve zlo koje nas je snašlo posljednjih godina krivi neoliberalni kapitalizam, sve glasniji libertarijanci i liberali smatraju da nam treba još više kapitalizma ako želimo opstati

‘Neoliberalna doktrina je potpuno izvlačenje države iz ekonomije i što manja uloga države smanjivanjem bespotrebne birokracije. Kod nas je situacija potpuno drugačija jer je država vlasnik kompanija, intervenira na tržištu opraštajući jednima dugove a drugima ne i masovno subvencionira u gospodarstvu’, naglašava poduzetnik Davor Huić, jedan od predstavnika liberalno / libertarijanskog pokreta u Hrvatskoj koji nastoji podići glas o nužnosti promjena i transformaciji Hrvatske prema slobodnotržišnoj ekonomiji.

Tko su libertarijanci?

Riječ je o pokretu kojemu je individualna sloboda ključna vrijednost u političkom životu. Prevedeno na današnje prilike u Hrvatskoj, to bi značilo što manju državu, lišenu nepotrebne birokracije, koja se miješa u odnose na tržištu. Huić navodi da postoje razne varijante libertarijanaca, od anarhokapitalista koji smatraju da je moguće društvo bez države do institucionalista koji podržavaju minimalnu državu koja bi zadržala monopol nad upotrebom sile i sudskim aparatom, a sve ostale funkcije trebale bi se rješavati tržišnim odnosima.

U praksi, libertarijanci bi željeli privatizaciju svega, od školstva do zdravstva. Također žele i oštar obračun s nabujalom birokracijom.

‘Od početka krize 2008. godine izgubili smo 200 tisuća mjesta u ekonomiji, ali je javni sektor ostao na istoj razini ili je jačao. Imamo prevelik, preskup, nereformiran i neefikasan javni sektor da bi ga naša ekonomija mogla podržati i to je ključni problem’, smatra Huić.

… a u Hrvatskoj?

U Hrvatskoj je libertarijanska scena sve življa. Mala skupina blogera, ekonomista, filozofa, novinara, sveučilišnih profesora i znanstvenika svakodnevno širi glas o tome da ono što imamo u Hrvatskoj nije kapitalizam, već beskrajna tranzicija. Huić objašnjava da ima sve više libertarijanskih blogera i autora koji pišu i javljaju se u javnosti i zastupaju stavove o nužnosti što manje države kao otpor jednoj etatizaciji (vlast državnog birokratiziranog aparata) društva.

‘Ima dosta ekonomista koji su dugi niz godina aktivni na sceni – i ne samo njih. Stvar je u tome da se u posljednje vrijeme počelo prepoznavati da pitanje tržišne ekonomije nije samo ekonomsko pitanje, nego i ideološko. Onda su se počeli uključivati i filozofi i ljudi iz javnog života, novinari, blogeri, poduzetnici…’

Sve skupa, nastavlja, riječ je o dvadesetak ljudi koji su aktivni, koji pišu, objavljuju, koji su na Facebooku. ‘Poduzetnici Saša Cvetojević i Nenad Bakić, bloger i aktivist Marko Rakar, sveučilišni profesor Darko Polšek, Borislav Ristić i ekonomisti poput Velimira Šonje i Vuka Vukovića neki su od njih, a taj milje se sada proširuje’, kaže.

Libertarijanac je i Krunoslav Gašparić, autor bloga Kapitalac, koji objašnjava da je scena započela od blogova. Među predvodnicima je bio Nenad Bakić sa svojom Eklektikom, ali on je orijentiran prema investicijama i strogo na ekonomiju. ‘Tu je kao političko-ekonomski blog najjači Nedjeljni komentar, koji godinama piše autor u sjeni – ne znamo tko je, pa Usporedbe, Monopolizam, među zadnjima je stigao KatKapital koji je konzervativac, ali mi smo svi isprepleteni u našim blog rolovima i pratimo tko što piše. Tako da je sva ta scena i sve te ideje dolaze u javnost kroz blogove’, objasnio je Gašparić.

Socijalizam u venama

‘Razlika između nas i drugih bivših socijalističkih zemalja, to sada i strani komentatori vide, jest da smo mi zaglibili u tranziciji. Mi nismo napravili tranziciju iz socijalizma u kapitalizam, nismo je proveli na isti način kao druge zemlje – Češka, Poljska, Slovačka – kojima je socijalizam bio uvezen izvana pa su ga odbacile s ruskom čizmom’, kaže Davor Huić. Mi smo, objašnjava, imali nekoliko procesa paralelno i tranziciju iz socijalizma u kapitalizam zajedno s ratom. ‘Bit je u tome da mi nismo s tim socijalističkim naslijeđem u potpunosti raskrstili, s obzirom na to da je antifašistički pokret autohton i Komunistička partija bila nezavisna od Moskve. Mi socijalizam smatramo svojim autohtonim proizvodom’, smatra Huić. I drugi narodi bivše Jugoslavije, dodaje, imaju slične probleme. ‘Nismo se oslobodili tog jednog mišljenja da je država odgovorna osigurati ti posao, a za sve što nemaš ideš na ulicu i tražiš da ti vlada osigura; Englezi to zovu ‘nanny state’, govori Huić i zaključuje da je samo pitanje vremena kad će cijela stvar ‘puknuti’ jer 800 tisuća ljudi koji rade ne mogu izdržavati taj sustav.

Neformalno, na Facebooku postoji velika grupa ‘Libertarijanci koji govore naški’, nisu svi libertarijanci jer je grupa otvorena, ali se tu nalazi mnogo libertarijanaca i mnogo onih koji žele čuti što to jest. Unutar grupe objašnjavaju što je libertarijanstvo i zainteresiranima daju linkove. ‘Teži se da se kroz današnje vijesti ljudima najavi neželjena posljedica. Jer to što kolektivističke glave uvijek previđaju, posljedica je nekog događaja, oni u startu žele dobro, ali u konačnici to ne ispadne dobro i onda se zaboravi to dvoje povezati – uzrok i posljedicu’, oštar je Gašparić. Ima među libertarijancima raznih struja.

Stjepo Bartulica i Vice Batarelo, predvodnici nove hrvatske konzervativne desnice, u potpunosti se slažu s libertarijancima i liberalima kada je ekonomija u pitanju, ali svjetonazorski, po pitanjima vjere, zastupaju konzervativna stajališta. Oni su predstavnici konzervativno libertarijanske struje. ‘Oko ekonomskih stvari, fundamenata, pogledi su nam vrlo slični, a po pitanjima vjere se razlikujemo’, navodi Huić. Njegov načelni stav jest da je to individualna stvar svakoga čovjeka. ‘Budući da živimo u demokratskom sustavu i nekome se mora dati glas jer nema drugog izbora, izglednije je da će libertarijanac dati glas nekome takvome nego nekome tko je u potpunosti antitržišno orijentiran’, rezonira Gašparić.

U Hrvatskoj postoji strah od kapitala i prihvaćanja ideja slobodnog tržišta

A kakav je taj današnji hrvatski kapitalizam? Libertarijanski bloger smatra da u Hrvatskoj danas nemamo kapitalizam, nego ‘kumski kapitalizam’. ‘Za to postoji odvojeni pojam – ‘kronizam’ koji određuje stjecanje dobiti ili koristi vis a vis ugovora s državom. To su javno-privatna partnerstva i ne samo to, nego i cijeli sustav poticaja i zakona poput Zakona o strateškim investicijama, koji je također kronistički zakon’, objašnjava Gašparić. Huić navodi da 52 posto zaposlenog stanovništva ne može izdržavati ostalih 48 posto koji ne rade: ‘To je nemoguće! Jedino zbog čega još nismo bankrotirali jest to što je jeftin novac na tržištima kapitala pa se možemo jeftino zaduživati. Idući financijski poremećaj, ako bude, uništit će nas.’ Gašparić ide i korak dalje i iz skupine koja radi izdvaja sve zaposlene u državnim i javnim službama jer njihove plaće dolaze iz proračuna.

Libertarijanski lijek za krizu

Što napraviti da bi se živjelo bolje? ‘Rješenje je manja, jeftinija država, niži porezi, više prostora za privatnu inicijativu i jednostavniji birokratski aparat’, navodi Huić. Prema njegovu mišljenju, efikasnija država je nužna u sferama u kojima je potrebna, da osigura pravednu tržišnu utakmicu i provođenje ugovora. Nužno je, kaže, smanjiti opterećenje, posebno opterećenje rada: ’200 tisuća ljudi u realnom sektoru izgubili smo zbog visoke porezne presije, nefleksibilnog radnog zakonodavstva i birokratskih barijera.’ S druge strane, Gašparić predlaže da se razmisli o jednom tranzicijskom razdoblju za sve servise koji se danas ostvaruju putem državnog proračuna i kroz državne monopole. A država ima monopole nad mnogim stvarima: zdravstvom, školstvom, energetikom…

‘Zdravstvo je veliki potrošač i nema razloga da država ne dozvoli otvaranje nezavisnih bolnica i da ljudi ako već imaju obavezu da plaćaju sustav zdravstvene skrbi, mogu odlučiti hoće li to biti HZZO ili netko drugi’, poručuje Gašparić. Smatra da ljudima treba dati izbor ako već postoji prisila odvajanja za zdravstveno osiguranje.

‘Bila je tu nekada Addenda, osnovno zdravstveno osiguranje, pa su je pokopali. Kada je to krenulo dobro, onda su je odlučili presjeći. Tu bi se smanjio trošak’, objašnjava bloger Gašparić. Također bi privatizirao i školstvo i dao priliku ljudima da odaberu škole u koje će djecu slati. Sada su uglavnom osuđeni na učitelje koje dobiju, bez obzira na njihovu kvalitetu.

‘Učitelji se ne nagrađuju po kvaliteti rada, nego po stažu. Znači, može biti neki mladi nadobudan profesor koji će imati manju plaću od nekoga staroga učitelja koji je shvatio kako sustav funkcionira, a koji tamo sjedi sa 30 godina staža i baš ga briga za dobrobit djece i za njihovo znanje. Jedino što može prepoznati i nagraditi trud i znanje i angažman profesora jest liberalizacija. Privatne škole i vaučeri’, smatra Gašparić. Tako bi se smanjili ogromni izdaci koje država ima u zdravstvu i školstvu

Libertarijanac zastupa mišljenje da treba uvesti konkurenciju gdje se to može kako bi se smanjili nominalni troškovi države. Tako bi se, priča, smanjio državni proračun i dobili bismo rasterećenje novčanika građana. ‘Ako se smanji državni proračun i administracija, ljudi će polako prelaziti iz državnog u privatne sektore, ovisno o tome koliko će biti kvalitetni. Ni oni koju zagovaraju da to bude pod kapom države, nemaju se što buniti jer ako je stvarno javno zdravstvo dominantno i bolje, onda će to dokazati istog trena jer mu konkurencija neće učiniti ništa’, pojasnio je Gašparić.

Libertarijanci / liberali na političkoj sceni?

Problem s kojim se susreću libertarijanci i liberali u Hrvatskoj jest taj što, kako kaže Huić, u Hrvatskoj nema ni jedne stranke za koju bi pošteni liberal mogao glasati. Iako nominalno imamo stranke koje i u svom imenu imaju naziv ‘liberalna’, protržišno orijentirani ljudi u Hrvatskoj, tvrdi Huić, ne prepoznaju te stranke kao liberalne. ‘Ne postoji ni jedna stranka koja kao svoj cilj građanima nudi manje poreze. To je pravi test liberalizma. Neka ponude manje poreze, za tim u Hrvatskoj postoji potražnja’, poručuje Huić. Gašparić je prepoznao jedino ‘Hrvatsku 21. stoljeća’ Nataše Srdoč kao stranku koja je najbliža njihovim pogledima, ali je opet je bliže konzervativnim pogledima, nego klasičnim liberalnim, odnosno, libertarijanskim. ‘Možete čuti naznake onih elemenata koje mi zastupamo, u zadnje vrijeme Martina Dalić dosta o tome progovara, iako je meni sve to skupa dosta licemjerno jer ona je bila na vlasti pa onda nije znala ništa ili možemo reći da doživljava nekakvu katarzu za koju ne znamo u kojem će pravcu ići’, naglasio je Gašparić.

U kapitalizmu je spas

Zaključno, Huić smatra da se Hrvatska kao relativno nerazvijena zemlja koja guši poduzetnički instinkt brojnim zakonima, a s ‘trešmarksističkog’ dijela scene dolazi taj jedan antipoduzetnički duh, mora hitno mijenjati. ‘Imamo državu upetljanu u apsolutno sve i dok to ne riješimo, neće nam biti bolje’, rezonira Huić te dodaje da zbog toga nismo interesantni ni stranim niti domaćim investitorima. ‘Nitko neće doći u nestabilnu zemlju koja je na granici bankrota’, zloslutan je Huić. A Gašparić smatra da kada govorimo o odgovornosti kapitalizma za situaciju u državi, moramo znati da on ipak djeluje unatoč svemu što čini država. ‘Bez obzira na političke, ekonomske i ideološke poglede, potrebno je uz znatno više kritike pristupati razmatranju prijedloga koji dolaze od države, odnosno vlasti i institucija. Samo tako možemo razviti spoznaju o uzrocima i posljedicama politika koje predlaže i provodi vlast. Taj pristup kroz izvjesno vrijeme dovest će do uspostave vladavine prava kao osnove za slobodno i prosperitetno drustvo’, poručio je libertarijanac.
 

 
(tportal, youtube.com/uredio: nsp)