Fotografiju je snimila 2012. godine žena, koja želi ostati anonimna, tijekom posjeta Epsteinovoj palači kako bi predstavila poslovni prijedlog.

Britanski list “Daily Mail” ekskluzivno je fotografiju portreta dobio od izvora koji je također rekao da je primijetio latinoameričku djevojčicu od otprilike 14 godina starosti kako čeka na sastanak s Epsteinom.

Haljina je slična onoj koju je nosila Hillary Clinton u Kennedy Center Honors 2009. godine.

“Bio je to apsolutno Bill Clinton. Bilo je šokantno – to je definitivno bila slika na kojoj je bio on. Bila je to vrlo provokativna, seksualna slika. Nosio je crvene potpetice, plavu haljinu, a ruka mu je bila u čudnom položaju” – rekao je izvor tom listu.

Boja haljine činila se ne baš suptilnom referencom na bivšu pripravnicu Billa Clintona Monicu Lewinsky, koja je tijekom kontraverznog seksualnog čina u Ovalnom uredu nosila plavu haljinu.

Epstein i Clinton su nekad bili prijatelji, a sada 72-godišnjak leti nekoliko puta privatnim avionom sada već pokojnog financijera, pod nazivom Lolita Express, i nekoliko puta je o svom računu jednom posjetio njegovu kuću – praveći se da nije vidio tu bizarnu sliku.

Bill Clinton je međutim negirao da je bio na Epsteinovom ‘pedofilskom otoku’Little St. James – u poricanju u kojeg je Donald Trump ovaj tjedan želio izazvati sumnju.

Otkriće ove slike novi je zaokret u odnosu između Clintona, njegove obitelji i Epsteina.

Prošlog mjeseca ured bivšeg predsjednika rekao je da nije znao ništa o Epsteinovim zločinima i da je sa njim imao putovanja u 2002. i 2003. godini – iako su dnevnici letenja pokazali da je izveo ukupno najmanje 26 pojedinačnih letova “Lolita Expressom”.

Jedna od Epsteinovih bivših seksualnih robinja, Virginia Roberts, tvrdila je da je vidjela Clintona na otoku za večerom koja je održana u njegovu čast nedugo nakon što je napustio dužnost predsjenika, ispitana čak i pod zakletvom.

Nakon očiglednog samoubojstva financijera u subotu ujutro, Trump je ponovio prijedlog da su Clintonovi na neki način umiješani u smrt i poveznicu sa sudskim dokumentima koji iznose dokaze Virginije Roberts.

Uz to, Epsteinov navodni nabavljač “sježeg mesa”, Ghislaine Maxwell, bila je gost na vjenčanju Chelsea Clinton s Marcom Meezvinskim, barem godinu dana nakon vremena za kojeg je Bill Clinton tvrdio da je njegova veza s Epsteinom završila.

Podrijetlo slike nije poznato. DailyMail.com provjerava metapodatke koji će pokazati gdje i kada je slika snimljena, a koja je pokazala da visi na zidu tamne boje u Epsteinovoj kamenoj tvrđavi.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Ovaj članak neće biti dugačak. Priča je toliko jednostavna da svi već znaju što se ovdje dogodilo

Jeffrey Epstein pronađen je mrtav u svojoj zatvorskoj ćeliji u 7:30 ujutro, javlja policija. Bio je pod “prismotrom zbog samoubojstva” koja je uvedena prije otprilike dva tjedna kako bi postavilo pozadinu priče za ono što se upravo dogodilo.

Jeffrey Epstein je “ubijen iz jednostavnog razloga zato što mrtvi ljudi ne pričaju”.

A Epstein je imao puno toga za reći o tome što je podrazumijevalo Billa Clintona i desetine visokopozicioniranih brokerskih posrednika koji su silovali mlade dječake i djevojčice koje im je omogućio Epstein kao dio njegove sheme stvaranja bogatstva na temelju ucjene.

Hashtag #ClintonBodyCount se već pokrenuto na Twitteru, a smrt Epsteina je povećala ukupni broj ljudi koji su misteriozno pronađeni mrtvi na oko 70 ili više, nakon što su pronađeni potencijalno štetni podaci o Clintonovima.

Nijedan politički bračni par (Bill i Hillary) nije ostavio duži trag žrtava iza sebe dok su izvršavali sve izdašniji niz velikih zločina nad američkoj nacijom.

Hillary Clinton je očekivano rasprodala predsjedavanje najvišim ponuditeljima na međunarodnoj sceni, prikupivši stotine milijuna dolara u Fondaciji Clinton Family, koja je služila za korupciju, primanje mita i kamatarenje.

Tko god je posjedovao informacije koje su mogle razotkriti Clintonove, misteriozno je pronađen mrtav. Zapravo, najopasnija profesija u Americi je raditi za Clintonove.

Shvatite da ako je Hillary Clinton slučajno dobila predsjedničku funkciju, Donald Trump bi se trenutno nalazio u zatvoru suočen s optužbama za izdaju zahvaljujući činjenici da je Obamina administracija postavila razrađenu insceniranu prevaru koja lažno optužuje Trumpa da radi za Ruse.

Plan je bio da Clintonov minitar pravosuđa optuži Trumpa za izdaju, slanjem poruke svima koji će možda ikada više razmišljati o izazivanjem “duboke države”.

Clintonov plan ukoliko bi postala predsjednica se sastojao od potpunog uvođenja autoritarnog režima koij bi uključivao je i masovna uhićenja svih neovisnih medijskih vođa – koji će biti optužen za špijunažu s Rusima kojima su pokušali pridobiti izbore za Trumpa.

Zbog toga je popis “PropOrNot” objavljen prije izbora: To je zapravo bio popis web stranica za uhićenje, oduzimanje, zatvaranje i krivično gonjenje zbog odvažnosti kritizinja Hillary Clinton ili Obame.

Kada je Trump postao predsjednik umjesto Hillary, tehnološki divovi su upotrijebili ovaj popis kao crnu listu za de-platformoranje, de-monetizaciju i zabranu svake web stranice na popisu.

Shvatite da kad bi Hillary danas bila na mjestu predsjednika, svi bismo sada bili u zatvoru i vjerojatno bi „izvršili samoubojstvo“ baš poput Jeffreyja Epsteina.

Stvar je u tome što ovu zavjeru “duboke državne” još uvijek vodi kriminalno krilo FBI-a i nagomilani pristaše Barack Obame i lojalisti Hillary unutar američke birokracije.

Ali William Barr i Trump su okrenuli stolove, i mi smo sada samo nekoliko mjeseci od kaznenog gonjenja brojnih operatora duboke države koji su slijedili naredbe Obame i Clintona.

Zato “duboka država” – koja uključuje frakciju “black hat” korumpiranog FBI-a, sada očajnički vodi svaku opciju koju mogu zamisliti, od pucnjava pod ‘lažnim zastavama’ do ubojstva neprijatelja Clintona, pa čak i Epsteina koji je milijarder.

Tijekom sljedeća 2-3 mjeseca, vi ćete biti svjedoci kako “duboka država” zahuktava situaciju u državi, izvodeći sve više masovnih pucnjava koje mogu pokrenuti, a možda čak masovne terorističke napade poput 9/11 na američkom tlu.

To su upravo oni ljudi koji će biti kazneno gonjeni od strane Trumpovog Ministarstva pravosuđa, a oni sada djeluju u čistom očajničkom potezu, spremni ubiti sve što je potrebno da pokušaju započeti građanski rat ili optužiti Trumpa za svo vlastito državno nasilje.

Nemojte se iznenaditi ako vidite bombaške napade, masovna trovanja, masovne pucnjave, pa čak i srušene zgrade. Sve će to voditi FBI, koja je najiskusnija američka teroristička organizacija.

Čak i Ann Coulter sada javno kaže kako se Jeffrey Epstein “vjerojatno uopće nije ubio.” Epstein je postao žrtvom kako bi se “duboka država” uvjerila da ne implicira Clintonove. Samo bi budala vjerovala da Clintonovi nisu ovdje uključeni.

Naravno, Epstein je vjerojatno zaslužio da bude smaknut i sada gori u paklu zbog njegovih zločina nad djecom, ali Clintonovi su uspjeli ušutkati još jednu osobu koja je protiv njih imala dokaze o njima, a Amerikom i dalje djelomično upravlja najopasniji ljudi, izdajnički prevaranti, pedofili i ubojice koje je naš svijet nije još vidio.

Nema ništa što očajna “duboka država” neće učiniti sada kako bi pokušala započeti građanski rat.

Nemaju etiku, nemaju ograničenja i ne poštuju vladavinu zakona. Upravo zbog toga svi moraju biti uklonjeni sa vlasti, svugdje u cijeloj zemlji, i procesuirani za svoje zločine nad svima nama. (NN)

Novi-Svjetski-Poredak.com

Ona zna da je omiljena među financijašima od Palm Beacha do Biskajskog zaljeva, ali to ne koristi

Cjenik je suhoparan, potražuje kao i ostale: 60 pesosa (oko 5 dolara) za masažu bez trljanja i 400 pesosa, što kaže Nabokov, za “trganje latica”. Honoriraju je s oko 300 dolara da jezik drži začepljenim za labrnju i da ga raspetlja tek u budoaru vile na otoku St. James.

Ima 15 godina, otac je kubanski “alien” iz Boca Ratona, automehaničar koji umije popraviti tek “Moskviče” s ulica La Habane Vieje, a majka je omastila konopac. Hrani četvero mlađe braće, strahuje da ne pocrkaju od gladi, a otkako je na aerodromu Teterboro u New Jerseyju uhićen Jeffrey Epstein, multimilijarder i provodadžija koji cijeni da “kuša vlastitu robu”, tržište razodjevenih usluga u Sunshine Stateu teško da će biti isto.

Ovaj će tekst, između ostalog, predložiti i izazov, pa prije nego što se osvrnemo na detalje političke sapunice, kratki osvrt na perspektivu: aktualne medijske rasprave o općem potonuću Jeffreyja Epsteina, potentata, intimusa kraljevskih obitelji, pedofila te ljubitelja masaža sa sretnim završetkom, konsenzualne su i, razumljivo, istog sentimenta.

Tek se The Spectator, poslovično torijevsko glasilo (čiji je nekadašnji glavni urednik bio Boris Johnson), dakle kontroverzno u okviru logičkih napora prosječnog čitatelja The Guardiana, usudilo ponuditi ugao koji svakako nije apologetski nastrojen prema Epsteinu, ali je općenarodnu raspižđenost, umjesto inherentno na pedofilčinu ili Trumpa i “izrabljivački kapitalizam”, dijelom prebacio na leđa čovjeku i epohi – A što ako je Jeffrey Epstein tek amblematski pervertit ove ere, poput izmišljenog Gatsbyja u epizodama “Roaring Twenties”? Ne?

U spomenutom tekstu autor Dominic Green čak se ni ne dotiče prijeteće etičke provalije. Ni blizu. Uostalom, kaže, kolektivna fascinacija seksualnim antijunacima iz prošlosti mogla bi rezolutno započeti sječu glava.

Borghije su izlizani predmet popularnih televizijskih i crass produkcija, baš kao i vaćaroši među engleskim kraljevima, a Casanova, čiji memoari obiluju upravo Epsteinovim “masažicama”, još je uvijek tako glamurozan da umjetnički muzeji na istočnoj obali SAD-a guraju političku korektnost u stranu kako bi se dodvorili vjetrovima tržišta i preko venecijanskog ševca promovirali “biennale talijanske umjetnosti”.

Dakle, ševci u pitanju su sada već toliko različiti, udaljeni i mrtvi da se njihove okrutnosti smanjuju “pravosudnom” zastarom iz koje, u udobnom komforu mrtvačkih ležaja, obilato napajaju naše nježne voajerizme.

Lolita Express

Epsteina su uhitili 6. srpnja, bilo je gotovo 16 sati kada je privatni mlažnjak (koji je žuta štampa požurila prekrstiti u “Lolita Express”) sletio na aerodrom Teterboro. Nagovještaj općeg užasa skrivao je čovjek vječno preplanulog tena koji pomalo nalikuje oplakanom Anthonyju Bourdainu, slične primitivne fizionomije, sijede kose i škiljavih laponskih očiju.

Čim je 66-godišnji “hedge-fund mešetar” izašao iz svog Boeinga 727 s kapacitetom za 26 osoba, sve sa sjedalima obrubljenim crvenim baršunom, tepisima boje pijeska i privatnom spavaonicom smještenom u repu aviona, tim od nekoliko New Jerseyjevih “najboljih” upakirao je lisice oko njegovih zglobova – optužen je za trgovinu ljudima i seksualno iskorištavanje maloljetnika.

Tek sat vremena kasnije njegova je vila od 77 milijuna dolara na Manhattanu, poželjno stacionirana preko puta Billa Cosbyja, pretražena od portirnog praporca do tavanskih greda, kao i, razumije se, viletina u Palm Beachu.

Geoffrey Berman, državni tužitelj za južni njujorški distrikt, osvjedočeni republikanac kojeg je na poziciji strastveno zagovarao Jeff Sessions, izjavio je da je pronađen “sef s krivotvorenim putovnicama (najvjerojatnije nizozemskih i britanskih karipskih sklavinija poput Curaçaa, Djevičanskih otoka ili Arube), kesice dijamanata te stupovi novca u sigurnim valutama”.

Berman zna što govori, a teško da bi čudilo da se na postojeću optužnicu protiv Epsteina, u slučaju misterioznog zamračenja dokaza kao 2008., nakalemi i ona za financijsku prijevaru, naročito uzevši u obzir Bermanovu histeriju sličnim slučajevima.

Berman je ekspertirao na istim procesima, naročito u onima elektroničkog praćenja zamračenog novca (1993. je na naslovnici Hacker Quarterlyja, najčitanije sezonske publikacije američkih “informatičara”, izašla vudu-lutkica s natpisom “BERMAN”, dekorirana čakijama).

Najvažnije, u obje Epsteinove pretražene nekretnine pronađen je katalog od nekoliko tisuća fotografija i dijapozitiva raspalih maloljetnica koje su na otok St. James otegljene poput stoke, anonimnog statusa pogubljene u zbrkanim očekivanjima i nagurane u plutajuće Cessne da bi komemorirale krepana međunožja Epsteinovih milijardera.

Epsteinovo uhićenje uzdrmalo je utrobu njujorških i floridskih socialita. A kako i ne bi? Rijetko je kome palo na pamet zaobići legendarne karipske terevenke, škropljenje larahom i zalaske sunca pred vodama Lapis lazuli, na sprudovitom škoju St. James (mještani su ga od prve Epsteinove optužnice 2008. ležerno prekrstili u “Pedo Island” – “to je naš tamni kutak”, kaže jedan domorodac).

Uzvanici na saturnalije su poznati ili se o njima makar komotno pretpostavlja. U pretresu Epsteinovih nekretnina nađen je i itinerar, mala crna knjižica, koja je u suštini karta Epsteinove premreženosti i hodokaz kroz američki politički, financijski i umjetnički jet set.

Od plutokrata poput braće Koch, Bismarckove loze iz Njemačke, medijskih mogula Ruperta Murdocha i Conrada Blacka (proveo 42 mjeseca u zatvoru zbog financijskih malverzacija, napisao knjigu o Trumpu pa pomilovan), restoranskih magnata kao što je Giuseppe Cipriani, izumitelj Bellinijeva koktela, prvog ešalona harvardskih nasljednika poput Billa Berkmana (koji je onomad traumatizirao sekretaricu da katalogizira njegove “creepshotove” s njujorških avenija), do brojnih ostalih europskih slabokrvnika i nekretninskih sultana te, naravno, Bakha osobno, neizostavnog princa poreznih oaza – Flavija Briatorea.

No, ovi se kontakti u američkom javnom diskursu i njihova povezanost s Epsteinom razmatraju manje-više u modalitetima poremećenih ekshibicija visokog plemstva čiji put do orgazmičkog pljuckanja na izvjestan način i treba uključivati raznorazne igračke, vesla i konope.

Priča se na bitnije promijenila kada su u Epsteinovoj bilježnici pronađena i imena visokih političkih dužnosnika poput Tonyja Blaira, Billa Clintona i, jasno, Donalda Trumpa. Počela se zahtijevati politička odgovornost, a Epsteinov se slučaj krenuo ratosiljati u demokratskim i republikanskim šatorima.

Zatvorska premijera

Epstein je, naime, svoju zatvorsku premijeru imao prije više od deset godina kada je osuđen za slučaj seksualnog zlostavljanja maloljetnica na Floridi.

Tada je, to je sada kristalno jasno, eskivirao vjerojatno doživotnu kaznu zatvora na račun sada već bivšeg Trumpova ministra rada Alexandera Acoste, a tada državnog odvjetnika Južnog okruga Florida koji se s Epsteinom nagodio u trenutku kada mu je prijetilo federalno gonjenje – u izvanrednoj manifestaciji tužilačke traljavosti Epstein je utamničen na tek 13 mjeseci, u zatvoru s minimalnom zaštitom, na 12 sati dnevno mogao je komotno napustiti zatvorsko krilo koje je držao samo za sebe, i tako šest dana u tjednu.

Sjedinjene Države ne poznaju dekompresivni zatvorski sistem, poput mučeničke Kolumbije u godinama olova i narkoterorizma, ali teško se sjetiti epohe u kojoj su osuđeni za teške zločine kaznu umjeli odležati na način da su je dizajnirali po vlastitim ambicijama.

I to ništa manje nego na Floridi koja odano tetoši smrtnu kaznu i kaznu doživotnog zatvora. Epstein je tada prihvatio ući u registar seksualnih prijestupnika, a Acosta danas tješi javnost da je njegova nagodba pomogla tome da se Epstein smjesti u prdekanu makar na sitno vrijeme.

Demokratska klupa u Kongresu, počevši od Nancy Pelosi, polovicu je srpnja tuširala republikance tražeći Acostinu ostavku na položaju ministra rada, u rijetko patetičnim verbalnim proljevima, čak i za demokrate, i naposljetku su je dočekali.

Acosta je, na južnom travnjaku Bijele kuće, uz pokroviteljski zabrinutog Trumpa “primio metak za epiku” inzistirajući da je “postao uteg administraciji”, makar je jasno da odluka nije donesena u njegovu kabinetu.

I taman kada se činilo da će po Trumpa jedina posljedica Epsteinova skandala biti gubitak jedinog latinoameričkog participanta u vlasti, NBC News je zavrtio video iz 1992. godine na kojem Trump sa zadihanim Epsteinom partija u Mar-a-Lagu okružen cheerleadersicama Buffalo Billsa.

Trump, koji tada još nije figurirao kao “wettpunkt” inačica Silvija Bersluconija, opetovano negira bliske odnose s Epsteinom tvrdeći kako je njihovo poznanstvo proizvod hermetičkih društvenih krugova s Palm Beacha, a da osobno “nije njegov najveći obožavatelj”. U intervjuu 2002. godine izjavljuje kako je “riječ o fantastičnom muškarcu koji dobro živi i voli lijepe žene”.

Medijska mašinerija

A sada, ozbiljnije indikacije. U ono malo republikanskih medija što je ostalo na američkoj medijskoj pozornici Clintonovo ime nastoji se što čvršće vezati uz ono Jeffreyja Epsteina.

Omiljeni “Big Dog” Clinton, čija se administracija među Greenwich hipicima i mazalima od milja naziva “Sex between the Bushes” (Clintonov dupli mandat odrađen je u međusmjeni između Busha starijeg i Busha mlađeg, a aludira na aferu s Monicom Lewinsky), s Epsteinom je, čini se, imao daleko tješnju vezu nego što je to slučaj s Trumpom.

Fox News je iskopao letačke manifeste Epsteinove “Lolite Express” u kojima je Clinton, u periodu između 2001. i 2003., dakle neposredno nakon završetka mandata, u 26 navrata letao Epsteinovom erotskom igračkicom, a za jednog se od tih letova s milijarderom i bivšim predsjednikom družila i stanovita dama koja je u “charter log” upisana tek kao Tatiana.

Clinton je u nekoliko navrata za druženja s Epsteinom navodno otpuštao i agente Tajne službe na koje, kao bivši predsjednik, ima doživotno pravo, a jedna od možebitnih žrtava tvrdi da je Clintona sretala na Epsteinovu St. Jamesu, ali ga “nikada nije vidjela kako upražnjava odnose”.

Clintonov glasnogovornik objavio je priopćenje u kojem tvrdi da otok nikada nije posjetio, no njegove javne epifanije o Epsteinovu “prodornom intelektu i filantropskom sentimentu” nije umio utišati.

Medijska mašinerija demokrata iscrpljena je Clintonovim spolovilom, a sada je ponovno primorana o njemu pisati. “Stress relief” predstavlja činjenica što je Clintonova u ožujku definitivno otpisala kampanju za 2020. (na predsjedničkim debatama 2016. u publici su, podsjećamo, čučale žene koje su Clintona optuživale za seksualno zlostavljanje), ali sjena sumnje nepovratno baca džinovski hlad na brojna tjeskobna liberalna pera – jesmo li moralno kompromitirani dosadašnjim obranama Clintonovih afera i hoćemo li se, konačno, suglasiti s impotentnim republikanskim puritancima?

Epsteinov se slučaj s ove točke tek treba u cijelosti odmotati. U međuvremenu, suđenje čeka u Manhattan Metropolitan Correctional Centeru, bajbuku poznatijem kao “njujorški Guantanamo”, za debljinu knaufa od sebi sličnih, na pljuvomet od El Chapa koji upravo tamo čeka konačni premještaj za “Supermax”, američku državnu nekretninu gdje sunce sija tek 15 minuta dnevno.

*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

(jutarnji.hr)

Uz sve novootkriveno zanimanje za ‘pedo otok’ Jeffreyja Epsteina, netko je snimio video od nekoliko minuta u 4K rezoluciji uz pomoć bespilotne letjelice

Nakon uhićenja Jeffreyja Epsteina, interes za njegov otok od 75 hektara, Little St. James, porastao je na povijesne razine.

Otužnica protiv Jeffreya Epsteina osvijetlila je, prema tužiteljima, široku mrežu srednjoškolki i studentica koje su bile prisiljene zadovoljavati nezasitni seksualni apetit američkog milijardera, a na popisu u njegovoj maloj ‘crnoj knjižici’ bilo je više od stotinu djevojaka.

“On voli prekrasne žene, i mnoge od njih su mlađe”, rekao je Donald Trump 2002., opisujući preferencije svog prijatelja Epsteina.

U stvarnosti, žene nisu bile samo “mlađe”, već su, prema optužnici, bile maloljetne.

U to vrijeme taj briljantni i bogati menadžer hedge fonda, prijatelj mnogih slavnih osoba i političara, nije izazivao kontroverzije, a njegova pojava često je uspoređivana s dizajnerom Ralphom Laurenom.

Međutim, njegove luksuzne kuće u Palm Beachu i New Yorku skrivaju mračne tajne, prema istrazi američkih vlasti i brojnim tužbama koje su protiv njega podnijele navodne žrtve.

Deseci tinejdžerki, od kojih su neke imale samo 14 godina, navodno bi prolazile kroz Epsteinov “salon za masažu” nekoliko puta dnevno.

Kako bi osigurao konstantni dolazak tinejdžerki, Epstein je navodno imao “vojsku” osoba, često ne mnogo starijih od žrtava, koje bi polako prišle djevojkama i predstavile bivšeg nastavnika matematike kao dobročinitelja.

“Pomogao mi je”, rekla je jedna takva djevojka tada 14-godišnjoj Jennifer Araoz, ispred škole Upper East Side, u blizini Epsteinova doma.

“Ona je bila slična meni,” objasnila je danas 32-godišnja Araoz u intervjuu na NBC-u u utorak. Araoz je dobila obećanje da će joj Epstein pomoći u započinjanju karijere u industriji zabave.

Epstein je preferirao “ekonomski ugrožene maloljetnice” koje su primamljene u “sve veću mrežu novih žrtava”, naveo je američki tužitelj Geoffrey Berman.

Djevojke su bile raspoređene u područjima gdje Epstein ima rezidencije, uključujući i Pariz, navodi se na sada neaktivnom blogu Gawker, koji je objavio dijelove knjige 2015.

Prema brojnim svjedočanstvima, domaćini, Epsteinov tajnik i osobe zadužene za regrutiranje djevojaka revno su organizirali sumorne aktivnosti, ponekad osiguravši i privatne letove, a djevojke su uobičajeno bile plaćene 200 do 300 dolara po posjetu.

Epsteinov otok

Kupljen 1998. za 7,95 milijuna dolara, Epstein je posjećivao otok do tri puta mjesečno do 2008. godine.

Sve vrste razvratnosti su se događale na ‘otoku orgija’, kako ga nazivaju mještani (‘pedo island’ je također prihvatljiv).

Osim navodnih priča o trgovini ljudima, Epsteinova tužiteljica Virginia Roberts rekla je svojim odvjetnicima da je vidjela bivšeg predsjednika Billa Clintona s “dvije mlade djevojke”, rekavši:

“Sjećam se da sam pitala Jeffreyja…”Što Bill Clinton radi ovdje?” A on se nasmijao i rekao: ‘Pa, on mi duguje uslugu.’”

Clinton je zanijekao da je ikada bio na otoku, ili uopće nije imao puno veze s Epsteinom – unatoč tome što se financijer hvali da mu je pomogao u osmišljavanju Clintonove globalne inicijative, te da je pridonio sa 25.000 dolara donacije Zakladi Clinton.

Otkako je kupio otok, Epstein je izgradio sve vrste cesta i zgrada – uključujući i neobično čudnu zgradu u obliku kocke koja je nekad bila sportska bakrena kupola.
 

 

 
(vecernji.hr, infowars.com)

Oni su skup političkih, gospodarstvenih, financijskih i medijskih moćnika, a okupit će se u Italiji, na produljenom vikendu u lipnju

Pozivi se šalju nekoliko mjeseci ranije, već potkraj siječnja, kako bi uzvanici imali dovoljno vremena očistiti rasporede i osigurati si četiri slobodna dana – produljeni vikend – u kasno proljeće.

Službeni protokol koji poštuju sve vlade i visoke institucije i kompanije na svijetu kaže da se događaji na najvišoj razini planiraju i godinu dana unaprijed.

Thatcherica je “pokisla”

No, to ne vrijedi za svjetsku vladu. Samo si Bilderberg grupa, za neke tajno, za druge tajnovito društvo koje, kažu, vlada svijetom, skup političkih, gospodarstvenih, financijskih moćnika i medijskih mogula, bez čije se odluke ne može izabrati američki predsjednik ili napasti Iran, spasiti Grčka ili Španjolska, bez koje se, zapravo, ne može ništa, može dopustiti luksuz da pozove uzvanike gotovo u zadnji tren. Odbiti ih, naravno, neće nitko.

Tako je poziv ove godine dobila i srbijanska premijerka Ane Brnabić. Upravljački odbor Bilderberga zainteresirala je izlaganjem na sastanku grupe Novi lideri za Europu na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu.

Nije to ništa čudno, Bilderberg grupa gleda na sve strane, prati političare, posebice mlađe, i kad joj zapnu za oko pozove ih da izbliza vidi s kim ima posla i procijeni može li na nju ili njega računati i isplati li se u njih investirati.

Pod tim se prvenstveno misli na umrežavanje koje otvara sva vrata, ali i “trening”, izravne savjete političara i biznismena teške kategorije te sve privilegije koje iz toga slijede.

Anu Brnabić će tako u Torinu u od 7. do 10. lipnja procjenjivati stara garda – stalni članovi, poput Henryja Kissingera, a slične procjene prolazili su i Angela Merkel, Tony Blair i Bill Clinton. No od svih se uzvanika očekuje da “odrade” svoj dio pogodbe. Ne mogu samo sjediti kao pokisli miševi, kao Margaret Thatcher 1975., prije nego što je postala premijerka.

– Prva dva dana je samo sjedila i šutjela. Nije bila verzirana za kretanje u takvom krugu. Sudionici su počeli prigovarati. Američki senator Mathias mi je prišao i rekao: “Dama koju si pozvao nije rekla ni riječ. Moraš s njom razgovarati.” Razgovarao sam s njom tijekom večere. Očito je preko noći razmišljala o tome jer je sljedeći dan odjednom ustala i održala trominutni govor. Sudionici su ostali bez riječi. David Rockefeller i Henry Kissinger su se zaljubili u nju, pozvali su je u Ameriku, vozili je limuzinama, upoznali je sa svima – otkrio je Denis Healey, britanski političar i jedan od rijetkih koji do neke mjere otvoreno govori o sastancima.

No što će se točno događati u Torinu, neće se točno znati. Uvijek se sastaju u nekom hotelu pod jakim osiguranjem. Izvještaji s konferencija su šturi i općeniti jer je glavni motto Bilderberga privatnost kako bi sudionici mogli neometano iznositi svoje ideje.

No privatnost u njihovu slučaju znači tajnovitost – godinama, sve otkako se 1954. u Nizozemskoj, u hotelu “Bilderberg”, po kojem je društvo i nazvano, okupilo društvance političara, obavještajaca, poslovnih ljudi…

– Europa je sve manje vjerovala SAD-u i obrnuto. Zaključio sam 1952. da je toga dosta, da se sumnja mora otkloniti jer bi mogla dovesti u opasnost poslijeratne saveznike te sam kontaktirao s nizozemskim princem Bernhardom sugerirajući mu da bismo mogli organizirati privatne sastanke – objasnio je Józef Retinger, jedan od osnivača grupe.

Na kraju se igra golf

Prvi je sastanak postavio programske i logističke osnove. Europsko-američki odnosi su uvijek na agendi, dok se ostali biraju po ključu aktualnosti – Arapsko proljeće, rat u bivšoj Jugoslaviji, kriza eura, Donald Trump, migracije, geopolitika energetike…, dok drugu stalnu temu čine Kina i Rusija.

Na produljeni vikend uzvanici dolaze bez partnera. Dok traju konferencije, u dvorani se sjedi po abecednom redu – jedne je godine na čelu sjedio, primjerice, Umberto Agnelli iz Fiata, druge Norbert Zimmermann, predsjednik Berndorfa. Gosti sudjeluju na po dvije konferencije ujutro i poslijepodne, osim zadnji dan. Tad se igra golf.

Troškovi organizacije su golemi – grupa treba zakupiti hotel sa pet zvjezdica te platiti osiguranje. Ne samo da oni trebaju zaustaviti sve neželjene elemente – od novinara do prosvjednika koji su postali folklor tijekom svakog sastanka, bilo da im ne odgovara koncept svjetske elite ili pak vjeruju u brojne teorije zavjera, od onih da je riječ o antisemitskim ili pak masonskim skupovima – do kontrole hrane koja ulazi u hotel.

S vremena na vrijeme, s konferencija će izaći pokoja pikanterija. Tako, na primjer, organizator plaća puni smještaj gostima te prijevoz, ali ne i poslugu u sobi te troškove pranja rublja. Na nekim su konferencijama sudionici sami morali plaćati vino.

Kako bi financirali sve to, Bilderberg grupa poziva “svoje” korporacije, one koje su im bliske, poput Heinza ili Fiata, Barclaysa ili Nokije da doniraju stotine tisuća eura. Donacije koje obilno nude druge kompanije, kao način da im se umile, ne prihvaćaju. Policija države u kojoj se sastanak održava također daje svoje snage za osiguravanje skupa i odvraćanje uljeza.

– Govor, slobodan govor, razlog je zašto se toliko inzistira na privatnosti. Sudionici moraju znati da ono što se kaže neće izaći iz dvorane. Novinari bi ih razapeli – kaže Denis Healey.

Postoji i sigurnosni mehanizam koji sprečava da sadržaj sastanka procuri u medije, otkrio je jedan od članova grupe, pokojni David Rockefeller. Naime, na sastancima uvijek sjede medijski moguli.

– Pogrešno je držati sve to u tajnosti. To je smiješno – izrekao je jednom prilikom lord Owen, mirovni posrednik u bivšoj Jugoslaviji.

Možda bi trebao još jednom razmisliti. Stigao je na sastanak grupe Bilderberg za vrijeme rata na Falklandima 1989. u atmosferi kad britanski zahtjevi da se Argentini nametnu sankcije nisu padali na plodno tlo u međunarodnoj zajednici.

No Owen je održao vatreni govor objašnjavajući zašto ih treba uvesti, nakon čega je većina promijenila mišljenje. Sankcije su ubrzo uvedene.

Uvijek dolaze prije no što postanu predsjednici

Bira li Grupa Bilderberg predsjednike i premijere? Kad se podvuče crta, takav je rezultat u političkoj areni. Margaret Thatcher impresionirala je članove 1975., a premijerka je postala 1979.

Bilderberška grupa pozvala je 1991. Billa Clintona, tada guvernera Arkansasa. Sljedeće je godine izabran za predsjednika SAD-a.

Tony Blair došao je kao gost 1993., a četiri godine kasnije postao je britanski premijer. To da su neki gosti zasjeli na čelna mjesta u raznim poljima, od politike do biznisa, čista je koincidencija, tvrde upućeni.

Na svakoga gosta koji je postigao uspjeh, dvoje je ili troje koji su nakon Bilderberga polako nestali. No to bi, kažu drugi, mogao biti argument u korist onih koji podržavaju teoriju o biranju moćnika: možda oni koji su propali nisu zadovoljili kriterije grupe?
 
(vecernji.hr)

Trenutni predsjednik Ruande Paul Kagame je završio američku vojnu školu u državi Kanzas i „uvek je uživao podršku klana Clinton i konkretno Madeleine Albright“

Britanski list Guardian je objavio tekst koji je nastao kao rezultat istrage o genocidu u Ruandi 1994. godine koji potpuno proturječan općeprihvaćenoj verziji događaja.

SAD su počele da pokazuju interes za područja oko Velikih jezera tijekom devedesetih godina, jer su ove regije inače prebogate rijetkim i skupim metalima i rudama.

U članku Guardiana pod nazivom „Tajna uloga Amerike u ruandskom genocidu“, govori se o tome da je ubojstvo tadašnjeg predsednika Juvnal Habyarimana realizirano uz pomoć CIA-e. Ubojstvo Habyarimana je bio povod i početak genocida, kada je prema procjenama ubijeno čak oko 800.000 stanovnika.

„Istraga koju je proveo britanski list ’Guardian‘ krajnje je negativno primljena u Ruandi“, rekao je za Sputnjik anonimni, ali pouzdan izvor. Sličnu verziju događaja iz 1994. godine ponudio je i britanski kanal BBC u okviru emisije „Ruanda: Nedorečena priča“, koja je emitirana 2014. godine. Nakon ove emisije je parlament Ruande usvojio odluku da se zabrani emitiranje BBC-a u toj zemlji.

Oba istraživanja britanskih medija optužuju Paul Kagamea, koji je predsednik Ruande od 24. ožujka 2000. godine do današnjih dana. Navodno, Kagame je umiješan u ubojstvo bivšeg predsjednika Juvnal Habyarimana. Osim toga, britanski mediji govore da je većina žrtava porijeklom iz naroda Hutu, a ne Tutsi (suprotno općeprihvaćenoj verziji).

Zbog sličnih tvrdnji je 2006. godine Ruanda na tri godine prekinula diplomatske odnose sa Francuskom. To se desilo nakon što je francuski sudac Jean-Lui Bruger izdao nalog za uhićenje nekoliko ljudi iz bliskog okruženja Kagamea, uz navodne sumnje da su učestvovali u ubojstvu prethodnog predsjednika Ruande 6. travnja 1994. godine.

Trenutni predsjednik Ruande Paul Kagame je završio američku vojnu školu u državi Kanzas i „uvek je uživao podršku klana Clinton i konkretno Madeleine Albright“, govori u intervjuu za Sputnjik pukovnik Jacque Ogar. Inače, pukovnik Ogar je zapovijedao jednim od tri odreda francuske mirovne operacije Turkuaz u okvirima UN-a od lipnja 1994. godine.

„Optužuju vas za revizionizam, ali kada počnete govoriti o tome, onda ispada sve upravo suprotno: nisu Hutu ubijali Tutse, već obrnuto. Ali, o tome je zabranjeno govoriti. Ova tema je tabu, jer ona baca sjenu na sadašnju vlast u Ruandi koja crpi svoju legitimnost upravo iz genocida 1994. godine“, govori Ogar.

„Slučaj sa genocidom je bio iskorišten u političke svrhe. Te 1994. godine je došlo do velikog broja ubojstava kojih je i ranije bilo, a potom ih je bilo još i 1995. i 1996 i 1997. godine, ali o tome nitko ne govori“, tvrdi pukovnik.

Prema Ogarovim rječima, pošto je došlo do odluke o slanju misije Turkuaz, Amerikanci su bili bijesni zbog toga što se Francuska vratila u tu regiju.

„Ruanda i Uganda u ovom trenutku pomažu SAD koji su podržavali oružane grupe u provincijama Kivo i Katangi. Na početku devedesetih Francuska je imala uticaj u Ruandi, dok je Uganda svojevremno bila kolonija Belgije, također frankofona zemlja. SAD se se pokušale otarasiti potencijalnog konkurenta koji bi stao na put krađi ogromnih prirodnih bogatstava“, objašnjava francuski pukovnik.

SAD su počele pokazivati ogroman interes za predjele oko Velikih jezera tijekom devedesetih godina, što se objašnjava strateškim i ekonomskim razlozima. Ove regije inače obiluju rijetkim i skupim prirodnim bogatstvima. Jaques Ogar je ranije bio i predsjednik konzultantske kuće „EREE“, i zbog prirode posla zna da se tamo osim zlata, volframa i olova, mogu naći i brojni rijetki i skupocjeni metali.

„Amerikanci su hteli kontrolirati ovu regiju, što su zapravo i postigli, jer se sada sva ova fenomenalna bogatstva iz provincija Kivo i Katanga prevoze do istočnoafričkih luka i potom isporučuju kompanijama u Izrael, Ameriku i Britaniju na dalju preradu“, ističe Ogar.

Wesley Warren, novinarka koja se specijalizirala za pitanja Afrike, a uz to i direktorica Instituta za monitoring i proučavanje međunarodnih i strateških odnosa, za Sputnjik također iznosi mišljenje da su SAD podržavale Paula Kagamea:

„Kagameova vojska je oružje dobijala u Ugandi, koja je bila pod utjecajem SAD-a. U tom trenutku je cilj Amerikanaca bio da povrate svoj utjecaj u Africi. Osim toga, oni su se pošto-poto htjeli osloboditi Mobutua, bivšeg diktatora Zaira, kojeg su pak opet oni sami doveli na vlast“.

Warrenova objašnjava da svaki put iznova pljušte optužbe za revizionizam, onda kada je potrebno opravdati Kagamea, sadašnjeg predsjednika. Tada se obično koristi ista terminologija, poput „pristalica revizionizma“, jer reči genocid i revizionizam idu ruku pod ruku.

Novinarka dodaje da je jasno da su zrakoplov u kojem je bio bivši predsednik oborili Kagameovi ljudi i da se to jasno može vidjeti i iz spomenutog teksta „Guardiana“.

Genocid u Ruandi se odigrao između 6. travnja i sredine lipnja 1994. godine. Tada je došlo do masovnih ubojstava na stotine tisuća pripadnika manjinskog naroda Tutsi, kao i pripadnika naroda Hutu, koji su se suprotstavljali ovim postupcima ekstremista iz svog naroda. Zločin su uglavnom počinile dvije Hutu ekstremističke organizacije: Interahamve i Impuzamugambi.

Ovaj genocid predstavlja najgori zločin tijekom Ruandanskog građanskog rata. Po procjeni iz veljače 2008., broj žrtava je bio preko 1.074.000.
 
(sputniknews.com)

Predsjednik Filipina Rodrigo Duterte “očerupao” je Chelsea Clinton, kćerku zlotvora Billa i Hillary Clinton

Izgubivši iz vida da je s njim loše prošao i Barack Obama, javno je izrazila nezadovoljstvo ovim Duterteovim riječima upućenim njegovim vojnicima povodom uvođenja ratnog stanja na dijelu filipinskog otoka Mindanao:

“Za ovo ratno stanje i sve njegove posljedice odgovarat ću samo ja. Vi radite svoj posao. Ostalo je na meni. Ako bude potrebno, ići ću za ovo i u zatvor. Ako silujete tri žene – reći ću da sam to ja napravio”.

Kao i njezina majka i otac, i Chelsea se proglasila nadležnom za cijelu planetu, pa i za filipinske žene i njihova prava. Na svom Twitter-računu je napisala (ili joj je netko napisao):

“To nije smiješno. Uopće. Duterte je bandit i ubojica koji ne obraća pozornost na ljudska prava. Zato je važno i dalje govoriti da silovanje nije šala”.

Duterte je prvo ukazao da filipinski vojnici nikad dosad nisu silovali, a pripadnici američke vojske jesu – Japanke na Okinawi. Naveo je da se zna za nekliko takvih slučajeva.

Za vlastito spominjanje “tri silovanja” rekao je da je time htio pokazati do koje mjere je spreman preuzeti na sebe odgovornost za sve što budu činili njegovi vojnici u vrijeme ratnog stanja. A potom se Chelsea Clinton obratio neposredno, naglasivši da ženske “poput nje u svemu vide samo silovanje:

“Da, ženske od onoga što se kaže čuju samo riječ ‘silovanje’. Zato se i ta Chelsea okomila na mene … A ja je pitam: što si mislila kada se tvoj otac, predsjednik Sjedinjenih Država, bavio seksom s (Monikom) Lewinsky i drugim ženama u Bijeloj kući? Da li ste i na njega okomila?”

Bill Clinton se 1998. zbog veze s pripravnicom u Bijeloj kući Lewinsky bio suočio i sa procedurom “impeachmenta”. Zbog laganja pred sudom i “ometanja pravosuđa”.

Potom se ono što Donald Trump naziva “Washingtonskim blatom” postaralo da od tih optužbi bude oslobođen.

Duterte je dosad slao “dovraga” i EU i Obamu, spominjući mu i majku. Poručivao je Washingtonu da mu Filipini nisu “kuče na uzici”, a bivšeg glavnog tajnika UN, Ban Ki Moona, nazvao “glupanom”.
 
(fakti.org)

SRAMOTA JE BITI AMERIKANAC: “VEĆ ČETVRTI NAŠ UZASTOPNI LIDER JE – RATNI ZLOČINAC”

Došlo je vrijeme kada je sramota biti Amerikanac.

Paul Craig Roberts je ponovo opisao kako stoje stvari u SAD-u i u svijetu…

“Naša zemlja ima već četvrtog uzastopnog predsjednika koj je ratni zločinac.

Bill Clinton – NATO bombardiranja Jugoslavije.

George Bush jr. – vojne intervencije protiv Afganistana i Iraka, zračni napadi na teritorije Pakistana i Jemena.

Barack Obama – iskoristio NATO za uništenje Libije i poslao plaćenike da razaraju Siriju.

Donald Trump – napao Siriju i tako postao atni zločinac na samom početku vladavine.

Zajedno s europskim, kanadskim i australskim vazalima Washingtona, u tim ratnim zločinima su sudjelovali i Ujedinjeni narodi. Možda bi zato trebalo pred ratni tribunal – zajedno sa SAD, Europskom uijom, Australijom i Kanadom – trebali izvesti i Ujedinjeni narodi.

Zločini četvorice predsjednika SAD doveli su do pogibije i ranjavanja milijuna civila. A milijuni izbjeglica, koji su stigli u Europu, Veliku Britaniju, SAD, Kanadu i Australiju – donijeli su sa probleme.

Obratimo pažnju na beskrajno neopravdano policijsko nasilje policije prema građanma SAD.

Policija u SAD izvrši više ubojstava nego bilo tko drugi. Za razliku od nasilja bandi trgovaca drugom, koje se međusobno bore za teritorije, policijsko nasilje ima samo jedan uzrok – ljubav prema nasilju.

Nasilje – to je Amerika. Amerika je – nasilje.

Maloumni liberali krive vlasnike oružja, ali nasilje uvijek dolazi – iz Vlade.

Nisu vlasnici oružja djelomično ili potpuno uništili osam zemalja. Nasiljem se – i to na račun poreznih obveznika – bavi vlada SAD.

Počevši od debila Clintona, svaka vlada SAD je kršila sporazume s Rusija usmjerene na smanjivanje napetosti i rizika termonuklearnog rata, ili čak istupala iz njih. Washington lažima objašava svoja agresivna djelovanja protiv Rusije, uključujući postavljanje PRO na granici s Rusijom, tvrdeći da je to neophodno da bi se Europa zaštitila od (nepostojećih) iranskih atomskih raketa.

Obamin režim je nastavio sa laganjem.

Znate li da je Rusija toliko moćna, a naša elektronska špijunaža i CIA tako slabe i bespomoćne da je Rusija odredila ishod predsjedničkih izbora u SAD?

Jeste li čuli, možda i tisuću puta, da je Rusija izvršila vojni upad u Ukrajinu (a marioneta SAD sve do danas sjedi u Kijevu)?

Ne treba ima koeficijent inteligencije iznad 90 da bi se shvatilo: da je Rusija vojno udarila na Ukrajinu – nje više ne bi bilo.

Znate li zašto je predsjednik Rusije, koji je po internacionalnim anketama najpoštovaniji lider u svijetu, po mišljenju Hillary Clinton “novi Hitler”?

Mi sada za direktora CIA imamo sramnog Trumpovog čovjeka Mickey Pompea koji je najtuplji čovjek u SAD. To je idiot prve vrste.

Taj debil je optužio Julian Assangea za povezanost s diktatorima i da tobože uz pomoć Rusije podriva američku hegemoniju. A sve zbog toga što WikiLeaks publicira materijale iz službenih izvora koji razotkrivaju zločinačko držanje vlade SAD.

WikiLeaks ne krade dokumente, već ih dobiva od informatora koji više neće trpjeti nemoral i laži vlade Sjedinjenih Država.

Što da radimo, što svijet da čini kada SAD imaju kompletne idiote poput direktora CIA, presednika SAD, savjetnika za nacionalnu sigurnost, ministra obrane, državnog tajnika, veleposlanika u Ujedinjenim narodima, urednika New York Times, Washington Post, CNN, NPR, MSNBC?

Kina ili Rusija su u stanju uništiti Sjedinjene Države. Zajedno mogu Sjevernu Ameriku učiniti neprikladnom za život do kraja stoljeća. Zbog čega onda vašingtonski idioti provociraju moćne nuklearne sile?

Odgovor: Washington – to je gomila debila koji žive izvan realnosti. Kada Sotona-2 (ruska interkontinentalna raketa Sarmat) stigne do Washingtona – najveća skupina nedotupavnih će prestati postojati.

Svijet će odahnuti s olakšanjem.”
 

(fakti.org)

Dugo tinjajuća socijalna napetost u Meksiku prijeti eksplozijom naroda dok neoliberalne reforme pogoršavaju životni standard i potiču hiperinflaciju

Svjetski mediji uglavnom su ostali nijem o stanju u Meksiku, čak i na činjenicu da su građanski nemiri zatvorili američko-meksičku granicu u San Diegu, Kalifornija, nekoliko puta u posljednjih tjedan dana.

Tjedan prosvjeda u Meksiku protiv povećanja cijena goriva su praćeni pljačkama i nemirima sa dosad 6 ubijenih osoba, okupljanjima tisuća osoba u cijeloj zemlji, a među policajcima ima ozlijeđenih.

Protesti pod nazoivom “Gasolinazo” u Meksiku zbog rasta cijene goriva za više od 20 posto doveli su do više od 400 uhićenja, 250 opljačkanih trgovina, i šest smrtnih slučajeva.

Ceste su blokirane, granice zatvorene, a vladine zgrade su zatvorene. Prosvjedi su i dalje relativno mirni, sve u svemu, osim nekoliko izoliranih nasilnih djela za koje aktivisti okrivljuju državne infiltratore.

Nekoliko vijesti mainstream medija koje su izvijestile o situaciji krive za kaos poskupljenje cijene goriva, ali ne ispituju nekoliko drugih čimbenika koji su pritom doveli Meksiko na rubu revolucije.

Narko-država, ili kako meksički aktivisti kažu, “el narko-gobiero” je izraz koji se koristi za opisivanje otvorene korupciju između meksičke vlade i kartela.

Narko-država je bila na naslovnicama u zadnje vrijeme zbog otmica i pretpostavljenih ubojstava 43 Ayotzinapa učenika u gradu Iguala, Guerrero, u 2014. Taj događa je bio izvor kontinuiranih protuvladinih prosvjeda od tada.

Neoliberalna politika je napustila radničku klasu

Svečani zakon “slobodne trgovine” NAFTA iz 1994. koju je potpisao Bill Clinton, napravio je velike promjene gospodarskog krajolika SAD-a i Meksika. Poljoprivrednici, davno bitan faktor u Meksiku kao i seljačko stočarsko gospodarstvo, bili su izbrisani zbog niske cijene kukuruza subvencionirane od strane američke vlade, koji je odmah poplavio meksičko tržište nakon što je potpisan Clintonov zakon o partnerstvu NAFTA.

Možda je najveći pokretač tekućeg građanskog prevrata u Meksiku inflacija koja je trenutno izvan kontrole u kombinaciji s vrijednostima pesosa koje dosežu rekordno niske razine.

Meksički radnici su već financijski uništeni minimalnim plaćama koje se kreću do četiri dolara dnevno. Cijene hrane, koje su bile u porastu prije povećanja cijena goriva, porasle su još više zbog povezanosti sa cijenama goriva.

U Meksiku, trenutno traje “ekvivalent minimalne plaće od 12 dana da bi napunili rezervar goriva. U SAD-u za to treba ‘sedam sati”.

Javni troškovi prijevoza će vjerojatno rasti s cijenama goriva. Rastuće cijene nafte će staviti pritisak na ostatak meksičke ekonomije dok će radnici trošiti više novca na gorivo, a manje na robu široke potrošnje.

Opći osjećaj bespomoćnosti u lice korupcije narko-države i ekonomske nesigurnosti neće proći i sa sljedećim izborima ili protestima, a nejednakost bogatstva u zemlji ne može ništa izliječiti.

Meksiko je zreo za revoluciju. Bilo da se pokrene odmah uzrokovana poskupljenje goriva i velikom inflacijom, ili će se dogoditi u bliskoj budućnosti, ona dolazi – i mi trebali razgovarati o tome.
 

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Clinton je u intervjuu potvrio da ima bolest i da se s njom bori već izvjesno vrijeme, ali da ne želi reći o čemu je riječ jer ne želi uznemiriti “određene” ljude

Nekadašnji predsjednik Bill Clinton dao je intervju za američki list Daily News, a prenosi agencija Reuters.

Inače, već godinu dana se spekulira da Clinton boluje od AIDS-a.

Clinton je u kratkom intervjuu rekao da vjeruje da će Trump nastaviti politiku Obame jer se rijetko dogodi da američki predsjednik ignorira sve aspekte administracije.

On također napominje da je njegov idol politički bio Kennedy koji je na kraju neslavno završio.

Ipak Clinton je rekao ponajviše da ga “boli” saznanje za bolest, te da je to najvjerojatnije kazna “svemira” (Bog, prim.out), zbog mogućih grešaka iz mladosti.

Ovaj dio intervjua zaintrigirao je mnoge protivnike NATO saveza jer mnogi misle da je Clinton bio odgovoran za bombardiranje Jugoslavije 1999. godine, s obzirom da je to jedna od najkrontraverznijih odluka što tvrdi i rezolucija UN-a.
 
(vestinet.rs)