Dr. Richard Schultz je postao svjetski poznat liječnik koji primjenjuje drevne i jednostavne tehnike ​​iscjeljivanja koje datiraju od prije 3500 godina i zabilježene su u Bibliji

Dobio sam pisma iz cijelog svijeta i ljudi su vrlo zadovoljni s primjenom jednostavnih tehnika izlječenja koje sam opisao u svojoj knjizi i u video materijalima.

Ne želim sakriti znanje. U knjizi sam sve objasniti u detalje, tako da se svatko može vrlo brzo izliječiti kod kuće, čak i bez potrebe druge strane.

One su jednostavne tehnike za čišćenje tijela, a oni koji su malo zainteresirani mogu napraviti biljne lijekove – tinkture, kreme i ostalo, te ih primijeniti na sebi. Dao sam sve recepte i objašnjenja.

Postoji liječnik koji tvrdi da “ne postoji neizlječiva bolest”. Ovaj liječnik također tvrdi da su jedino ljudi oni koji se ne oporavie od svojih bolesti oni koji ne žele mijenjati svoje loše navike.

Vjerovali ili ne, ovaj liječnik kao osnovu svoje medicinske prakse koristi drevne principe liječenja i higijene koji su pisani prije nekoliko tisuća godina u Bibliji.

Dr. Schulz, ljudi su jedini bolesni organizmi u prirodi. Zašto je to tako?

Ja ću vas ispraviti. Ljudi ne samo da su bolesni, već i biljke i životinje koje su pod utjecajem bolesnog čovjeka. Glavni uzroci bolesti su neadekvatno stanište, nezdrava prehrana i propušteni ciljevi u životu. Čovjek je stvoren da živi u prirodi, da se bavi fizičkim radom, poput biljojeda koji se hrani svježim biljkama i uživa u ambijentu sa svojom proširenom obitelji.

Suvremeni čovjek je izabrao živjeti izvan prirode, u prljavim gradovima, bez fizičke aktivnosti, obrađuje i konzumira otrovnu hranu, koja je u velikoj mjeri životinjskog porijekla, a glavni cilj je da trči za novcem kojim će kupiti otrov koji uništava njegovo zdravlje i život.

U takvom životu čovjek nema prijatelja, i zato što on živi potpuno neprirodno logično je da se razboli od depresije, koja ustvari predstavlja upozorenje tijela, tijelo govori i kaže: “Želiš li me ubiti”

Želite li reći da je depresija najteži oblik bolesti uzrokovan neprirodnim načinom života?

Najteži pacijenti su oni koji su toliko duhovno “osuđeni” da žele umrijeti. Depresija je najčešća bolest suvremenog čovjeka, što dovodi do stanja da osoba više ne želi živjeti. Farmaceuti generiraju najveći profit na takozvanim “lijekovima” za depresiju, što samo privremeno “gasi požar”, ali ne riješava problem.

To bi značilo da u selima ne bi trebao biti bolesnih ljudi?

U selima nema ljudi koji pate od depresije, teško ćete naći depresiju, jer su ljudi fizički aktivni. No, postoje i druge bolesti, jer ljudi u selima konzumiraju nezdravu hranu, puše i piju alkohol, i ruralna sredina je ugrožena od strane medija i obrazovnog sustava, oni napuštaju selo, a oni koji ostanu živjeti na selu nemaju nikoga da bi stvorili obitelj.

Što ćete učiniti s pacijentima koji se ne žele liječiti?

Ne mogu pomoći onima koji ne žele da se liječi. No, bilo je slučajeva gdje su roditelji doveli svoju djecu, 18, 20, i zamolili me: “Dr. Schultz, spasite naše dijete, ono se želi ubiti!” Jednom, takvu depresivan djevojku, na nagovor i uz odobrenje roditelja uzeo sam u šetnju duž obale oceana u Kaliforniji.

Razgovarali smo, a djevojka mlakom i mrtvim glasom rekla da joj je “muka života i da se htjela ubiti.” Bio je mjesec siječanj. Inače, ja sam instruktor borilačkih vještina. Kada smo šetali malo dalje, odjednom sam je uhvatio jednom rukom za ruku, a drugaom rukom z anogu, i bacio je u plićaku hladnog oceana.

Ona je počela vrištati: “Jesi li ti lud !? Pokušavaš li me ubiti?” Rekao sam joj da izađe na obalu i otrči zajedno sa mnom u moj ured i promijeni odjeću. Bila je ljuta, no ja sam bio oduševljen kada je rekla: “Doktore, kako nazvate ovu terapiju, osjećam se puno bolje”

Rekao sam joj da je to “hidroterapija” – drevna terapija koja poboljšava cirkulaciju krvi u cijelom tijelu, posebno u mozgu onih koji su depresivni, a kada dodate fizičku aktivnost – plivanje i trčanje u moj ured, onda su rezultati sjajni.

Objasnio sam njoj i njezinim roditeljima da oni mogu primijeniti hidroterapiju u svojoj kadi ili tuš kabini, jedna minuta vrućeg tuša pa hladan tuš, i tako naizmjenično sedam puta, i da treba hodati, plivati, trčati, voziti bicikl, i da će depresija će nestati. Ona je slušala mene i nikada više nije imala problema s depresijom.

Naravno, takve “tehnike” poput hidroterapije se rijetko koriste, samo u najtežim slučajevima i na inzistiranje skrbnika.

Znamo da je se vrlo često u Bibliji koristi liječenju vodom. Da li vrijedi hidroterapija u u liječenju svih bolesti?

Hidroterapija je moćna tehnika, ali ona nije dovoljna. Prvi korak u liječenju bolesti je čišćenje tijela. Dakle, tijelo se treba očistiti od toksina, tako da bi moglo biti izliječeno. Glavni zagađivač je najčešće debelo crijevo, i ono treba biti pročišćeno na prvom mjestu. Imao sam pacijente koji su patili od glavobolje sedam godina.

I kad sam očistio njihovo debelo crijevo, glavobolja se odmah prestala. Dakle, samo zatvor može biti uzrok glavobolje. Onda se čiste i drugi organi, posebno jetra, koja je glavni filter u organizmu, i žučna vrećica, bubrezi, mjehur i drugi.

Koje tehnike koristite da bi očistili tijelo?

Koristim isključivo biljke iz prirode. Za čišćenje debelog crijeva jabuke i šljive su najbolji. Ja ih dajem ljudima u vidu iscijeđenog soka. Za čišćenje jetre koristim biljne čajeve i tinkture, za čišćenje bubrega koristim UVA i mogu se koristiti i sokovi od naranče i limuna sa maslinovim uljem, koji su izvrsni za izbacivanje bubrežnih kamenaca.

U Bibliji piše da je Bog stvorio ljude da se hrane biljkama, a također spominje “lišće za ozdravljenje.”

Čovjek je po svojoj anatomiji biljojed. Kao i drugi biljojedi, ljudi bi trebali jesti svježe biljke, jer se zbog kuhanja, pečenja i prženja uništavaju hranjive tvari u njima. Pacijentima koji su teško oboljeli se preporučuje da se prebace na iscijeđene sokove. Dakle, prvih nekoliko dana, ponekad čak i 30 dana, preporučuje se da piju samo čistu negaziranu vodu i 2-4 litara svježe iscijeđenog soka.

Nakon završenog programa sa sokom, prebacite se na sirovu biljnu hranu. Sok terapija treba trajati najmanje 5 dana. U većine bolesnika primjenjuje se 10 dana, a u najtežim slučajevima 30 dana. Sve vrijeme pacijenti konzumiraju biljke u obliku čajeva i tinktura, što dodatno stimulira imunološki sustav, cirkulaciju, čisti tijelo i potiče njihov rad i izlječenje.

Jesu li biljke tako moćne?

Itekako. Poznato je, na primjer, jedan američki trgovac iz 19. stoljeća koji je vidio snažan učinak biljaka Echinacea, koja se koristi od strane Indijanaca, a zatim je u karavani posjetio gradove u Americi, i nosio sa sobom bocu pića s Echinaceom, držeći u kavezu najotrovnije zmije u Americi.

Tada je na trgovima gradova pustio zmiju da ga ugrize pred ljudima. Nakon toga je popio napitak od ehinace i ostao zdrav, na čuđenje ljudi. Prodao je mnoge od tih boca.

Da li je Echinacea vaša omiljena biljka?

Ne! Moja omiljene biljke su češnjak i ljuta crvena paprika. Češnjak je snažan prirodni antibiotik, i dio je skoro svakog od mojih liječenja. U mojoj knjizi sam govorio o čudima ozdravljenja ove biljke.

Ljuta paprika je čudo od biljke. Ona poboljšava cirkulaciju, a to je izuzetno važno, jer kad do oboljelog dijela tijela cikulira više krvi i poboljšava cirkulaciju, a zatim djeluju stanice imunološkog sustava, hrana i drugi ljekoviti mehanizami koji može djelovati na oboljele organe. Imali smo slučajeve velikog krvarenja, koje liječnici nisu mogli zaustaviti, a nakon primjene vruće crvene paprike je krvarenje prestalo u nekoliko sekundi.

Kažete da “ne postoje neizlječive bolesti.” Što je AIDS-a?

Ja sam imao nekoliko pacijenata s AIDS-om, koji su doslovno bili u stanju raspadanja. Odmah sam ih stavio na cjelokupni program liječenja i sedam dana nakon toga, pozitivni rezultati su bili vidljivi. U takvim slučajevima, potrebno je nekoliko mjeseci ili čak godinu dana, do izliječenja.

Što je rakom, bolesti srca, dijabetesa, Parkinsonove bolesti?

Vjerujte mi da se takve bolesti mogu brzo izliječiti poput prehlade, ali samo ako je pacijent discipliniran i spreman na suradnju. Za nekoliko dana, najviše deset dana, pacijenti je oduševljen brzinom procesa ozdravljenja. Govorim o tome detaljno u svojoj knjizi.

Ima li nešto što želite istaknuti u programu liječenja teških bolesti.

Vrlo važna je podrška obitelji. Ako su pacijenti okruženi negativnim ljudima koji ih sprječavaju svojim ponašanjem, onda je to veliki problem. Neki kažu da sam previše ekstreman, jer nekim pacijentima predlažem da napuste posao u kojem su se ugušili, da napuste njihovog bračnog partnera koji ih demoralizira i duhovno uništava, ali za mene je najvažniji dio ljudskog života da se učini sve da se sačuva.

Za liječenje je vrlo važno ne razmišljati o ružnim stvarima iz prošlosti, maknuti se od loših ljudi i misliti samo pozitivno. U tom smislu je podrška prijatelja i rodbine vrlo korisna u procesu ozdravljenja.
 
KNJIGU ER. SCHULTZA MOŽETE SKINUTI NA OVOM LINKU
 
(NSP)

Životinje unose i pohranjuju u svom tijelu umjetno gnojivo i pesticide koji se koriste pri proizvodnji njihove hrane. I biljna hrana je danas zagađena; međutim, koncentracija svih tih otrovnih spojeva mnogostruko se umnožava taloženjem u masnom tkivu životinja. Životinjama koje se uzgajaju u skučenom prostoru rutinski se daju hormoni, antibiotici i druge kemikalije kako bi se neutralizirao učinak stresa pod kojim one žive, spriječio nastanak bolesti i ubrzao rast.

Koja je hrana najbolja?

Danas još uvijek mnogima ide voda na usta od ukusnog pečenja. Ispada da je prava hrana dobar komad teletine ili svinjetine. Tko bi samo želio odreći tako sočnog zalogaja!

Autoritativni glas informira nas da u 100 grama teleće šnicle nema više kolesterola nego u 100 grama piletine.

Ono što se, međutim, često prešućuje jeste činjenica da čak i nemasna junetina, iako se po kolesterolu može usporediti sa piletinom, sadrži tri do šest puta više opasnih zasićenih masnoća koje podižu razinu kolesterola u krvi. Osim toga, tko jede obrok od 100 grama? Prosječni hamburger ima oko 150 grama mesa, a prosječna odrezak 170 grama.

Ali, zar meso nije važan izvor bjelančevina?

Meso je po svojoj prehrambenoj vrijednosti zaista izvor obilnih količina bjelančevina, ali ono sa sobom donosi i niz drugih problema. Prije svega, većina ljudi precjenjuje svoju potrebu za bjelančevinama. Preporučena dnevna količina (RDA) bjelančevina iznosi 45-60 grama.

Ali prosječni stanovnik razvijene zemlje pojede dva do tri puta veću količinu. Takav prekomjerni unos bjelančevina stvara probleme bubrezima, potiče razvoj gihta i dovodi do izlučivanja kalcija iz kostiju.

Kod mesa je još veći problem u tome što ono sadrži veliku količinu masnoća (većinom zasićenih) i kolesterola. Znanstvena istraživanja uvelike ukazuju na to da je prehrana bogata masnoćama jedan od glavnih krivaca za današnje bolesti. Ona se sastoji od upotrebe proizvoda životinjskog podrijetla kao što su meso, jaja i mliječni proizvodi.

Nevolja pri uporabi tih proizvoda nastaje kad ljudskom tijelu, iako je u stanju da se hrani životinjskom hranom, usfali zaštita protiv velikih količina masnoća i kolesterola. Čovjek, naime, za razliku od životinja mesojeda, ne posjeduje enzime koji mogu probaviti kolesterol.

U njegovom krvotoku se skuplja suvišna masnoća i kolesterol koji se talože na stijenke krvnih žila. Tijekom vremena one odebljaju i suze se, stvore se naslage i nastaje ateroskleroza.

Zbog toga dolazi do smanjenja ili potpunog prestanka dotoka krvi u vitalne organe. Na taj način se udara temelj mnogim današnjim smrtonosnim bolesti ma poput koronarna bolest, visoki krvni tlak, moždani udar, šećerna bolest i više vrsta raka.

Ali, čovjek oduvijek jede meso. Otkud sada takve vrste problema?

Vratimo se u mislima malo u prošlost, na početak 20. stoljeća. Tada nije bilo toliko bolesti vezanih uz aterosklerozu jer ljudi nisu jeli meso dva ili tri puta dnevno kao danas. Oko 70% bjelančevina oni su unosili preko biljne hrane. Danas, međutim, prosječan čovjek u razvijenim zemljama dobiva 70% bjelančevina iz životinjskih proizvoda zasićenih masnoćama i kolesterolom.

U ono vrijeme su se domaće životinje uzgajale na veoma drugačiji način. Kokoške su trčale po dvorištu, a svinje valjale u blatu. Međutim, te idilične farme su danas velikim dijelom zamijenjene tovilištima. Na najmanjem mogućem prostoru i po najmanju moguću cijenu uzgaja se uzgaja najveći mogući broj životinja. Većina životinja koje danas jedemo uzgajaju se u uzgajalištima ili su zatvorene u kavezima, praktično bez ikakve mogućnosti kretanja. Meso tih životinja može sadržavati dva puta više masnoća od mesa domaćih životinja koje se slobodno kreću.

Životinje unose i pohranjuju u svom tijelu umjetno gnojivo i pesticide koji se koriste pri proizvodnji njihove hrane. I biljna hrana je danas zagađena; međutim, koncentracija svih tih otrovnih spojeva mnogostruko se umnožava taloženjem u masnom tkivu životinja. Životinjama koje se uzgajaju u skučenom prostoru rutinski se daju hormoni, antibiotici i druge kemikalije kako bi se neutralizirao učinak stresa pod kojim one žive, spriječio nastanak bolesti i ubrzao rast.

Ostaci tih zagađivača ulaze u prehrambeni lanac, na čijem je vrhu čovjek!

Da li onda treba izostaviti meso iz upotrebe?

Milijarde ljudi na ovoj planeti sasvim dobro žive hraneći se samo biljnim bjelančevinama. Evo nekih prednosti takve prehrane:

ZDRAVSTVENE PREDNOSTI

Ljudi koji ne jedu namirnice životinjskog podrijetla:

- Duže žive;

- Manje obolijevaju od srčanih napada i moždanih udara;

- Imaju manje problema s težinom;

- Imaju nižu razinu kolesterola;

- Imaju niži krvni tlak;

- Manje obolijevaju od šećerne bolesti;

- Manje oboljevaju od hemoroida i divertikuloze, i imaju redovniju stolicu;

- Manje oboljevaju od raka dojke, prostate i debelog crijeva;

- Imaju jače kosti, a manje osteoporoze;

- Manje obolijevaju od bubrežnih i žučnih kamenaca;

- Manje obolijevaju od bubrežnih bolesti i gihta.

Osim toga, takva prehrana je ukusna i financijski isplativa.

ZAŠTITA OKOLIŠA

Stočarstvo je, s ekološke strane, jedna od najrazornijih industrija na svijetu. Prijelaz na bezmesnu hranu bi:

1. Sačuvalo velike količine vode: Za proizvodnju jednog kilograma pšenice potrebno je oko 300 litara vode, dok je za proizvodnju jednog kilograma junetine potrebno 3.000 litara vode, dakle deset puta više.
2. Zaštitili kišne šume: Proizvodnja pola kilograma mesa za hamburgere zahtjeva uništenje 5 četvornih metara kišne prašume za uzgoj potrebne životinjske hrane.
3. Sačuvalo plodno tlo: Svake godine se zbog pretjerane ispaše stoke i neodrživih metoda uzgoja životinjske hrane izgubi više milijardi tona površinskog plodnog tla.

POVEĆANJE ZALIHA HRANE U SVIJETU

Oko 85% žitarica proizvedenih u Americi odlazi za stočnu hranu. Kad bi se samo u SAD-u pola smanjila potrošnja mesa, sa sačuvanom zemljom i ušteđenom vodom, kao i sa žitaricama i sojinim zrnom mogle bi se pjrehraniti sve zemlje u razvoju.

Impresivni podaci

Činjenice koje ukazuju na potrebu prestanka upotrebe mesa i drugih proizvoda životinjskog podrijetla svakog dana su sve brojnije. Nutricionistička istraživanja potvrđuju da je prehrana temeljena na integralnim biljnim namirnicama ne samo adekvatna, već i najbolja.

KNJIGA: Raznovrsna ishrana jača zdravlje (link)

 
(vestinet.rs/uredio:nsp)

Doktor koji liječi rak, sidu i sve ostale bolesti starodrevnim receptima iz Biblije

“Dobivam pisma iz cijelog svijeta i ljudi su vrlo zadovoljni s primjenom jednostavnih tehnika izlječenja koje opisujem u mojoj knjizi i na video materijalima. Ja ne želim kriti svoje znanje.

U knjizi sam sve detaljno objasnio tako da svatko može ozdraviti vrlo brzo u kućnim uvjetima, a da mu ja nisam ni potreban. U pitanju su jednostavne tehnike čišćenja organizma, a oni koji su malo vrijedni, mogu sami praviti biljne preparate – tinkture, umetke i obloge, i da ih primjenjuju. Dao sam sve recepte i objašnjenja.”

Dr. Richard Shultz postao je svjetski poznat liječnik primjenom drevnih i jednostavnih tehnika liječenja koji su još prije 3.500 godina zapisani u Bibliji.

Postoji liječnik koji tvrdi da “ne postoje neizlječive bolesti”. Ovaj liječnik također tvrdi da jedini ljudi koji ne ozdrave od svojih bolesti jesu oni koji ne žele mijenjati svoje loše životne navike. Vjerovali ili ne, ovaj liječnik kao osnovu u svom medicinskom radu koristi drevne principe higijene i izlječenja koji su zapisani prije više tisuća godina u Bibliji.

Doktore Richard Shultz, ljudi su jedini bolesni organizmi u prirodi. Zašto je to tako?

Ispravit ću vas. Nisu ljudi jedini bolesni, već su bolesne i biljke i životinje koje su pod utjecajem bolesnog čovjeka. Glavni uzroci bolesti su neadekvatno stanište, nezdrava prehrana i promašen cilj u životu. Čovjek je stvoren da živi u prirodi, da se bavi fizičkim radom, da se kao biljojed hrani svježim biljkama i da uživa u ambijentu svoje mnogočlane obitelji.

Suvremeni čovjek je izabrao živjeti izvan prirode, u prljavim gradovima, bez fizičke aktivnosti, da se hrani prerađenom i otrovnom hranom, koja je u velikoj mjeri životinjskog porijekla, a glavni cilj mu je trčanje za novcem kojim će kupiti otrov koji uništava njegovo zdravlje i njegov život. U takvom životu čovjek nema prijatelje i pošto živi potpuno neprirodno logično je da oboljeva od depresije, koja ustvari predstavlja upozorenje tijela, kojim se bolesno tijelo obraća čovjekovoj savjesti i kaže: “Jel ti hoćeš da me ubiješ?”

Hoćete da kažete da je depresija najteži oblik bolesti uzrokovan neprirodnim načinom života?

Najteži pacijenti su oni koji su toliko duhovno propali da žele umru. A depresija je najraširenija suvremena bolest koja čovjeka dovodi u stanje da ne želi više živjeti. Apoteke ostvaruju najveći profit na takozvanim “lijekovima” protiv depresije, koji samo privremeno “gase požar”, ali ne rješavaju problem. Zato se zdravstveni problemi moraju najprije rješavati u glavi.

Ako uspijemo ohrabriti pacijenta i pokazati mu da može ozdraviti, i da život zaista može biti lijep, pa on pristane surađivati ​​u procesu izlječenja, onda nema bolesti koja se ne može pobijediti, nema neizlječivih bolesti, a pozitivni rezultati su vidljivi nekada istog dana, a nekada za samo nekoliko dana.

To bi onda značilo da na selima ne bi trebao biti bolesnih ljudi?

Na selima nema oboljelih od depresije, tamo ćete teško naći depresiju, jer su ljudi fizički aktivni. Ali ima drugih bolesti, jer ljudi i na selima konzumiraju nezdravu hranu, puše duhan, piju alkohol, nerviraju se zbog raznoraznih stvari, a pošto je život u prirodi iskompromitiran od strane medija i sustava obrazovanja, onda se sela napuštaju, a oni koji ostanu da žive u prirodi nemaju s kim da stvaraju obitelj.

Što radite s pacijentima koji se ne žele liječiti?

Ne mogu pomoći onima koji ne žele da se liječe. Ali, bilo je slučajeva gdje su roditelji dovodili svoju djecu, od 18, 20 godina, i molili me: “Dr. Richard Shultz, spasi naše dijete, hoće se ubiti!” Jednom sam jednu takvu depresivnu djevojku, na inzistiranje i uz odobrenje roditelja, poveo u šetnju pored obale oceana u Kaliforniji. Malo smo pričali, a djevojka mi je mlakim i mrtvim glasom rekla da joj je “dosta života i da želi da se ubije”. Bio je siječanj mjesec. Inače, ja sam i instruktor borilačkih vještina.

Kada smo malo odmakli, ja sam je iznenada uhvatio jednom rukom za njenu ruku, a drugom rukom za njenu nogu, i bacio je u plićak hladnog oceana. Ona je počela vikati: “Jesi li lud!? Hoćeš li da me ubiješ? “Ja sam joj rekao da dopliva do obale i da otrči, zajedno sa mnom, do moje ordinacije i da se presvuče. Bila je sva zajapurena, a kada se presvukla, bila je sva oduševljena i rekla je: “Doktore, kako se zove ova terapija, mnogo mi je bolje?” Rekao sam joj da je to “hidroterapija” – drevna terapija koja poboljšava cirkulaciju krvi po cijelom tijelu, a naročito u mozgu onih koji su u depresiji, i kada se na to doda fizička aktivnost – plivanje i trčanje do moje ordinacije, onda su rezultati sjajni.

Objasnio sam njoj i njenim roditenjima da može primjenjuje hidroterapiju u svojoj kadi ili tuš kabini, po jednu minutu tuširanja toplom, pa hladnom vodom, i tako naizmjenično sedam puta, i da treba šetati, plivati, trčati, voziti bicikl, i da će depresija nestati. Poslušala me i nikada više nije imala problem s depresijom.

Naravno da ovakve “tehnike” hidroterapije rijetko primjenjujem, samo u najtežim slučajevima i na inzistiranje skrbnika.

Znamo da se u Bibliji liječenje vodom vrlo često koristilo. Da li liječenje vodom primjenjujete kod tretmana svih bolesti?

Hidroterapija jeste moćna tehnika, ali nije dovoljna. Prvi korak u liječenju bolesti je čišćenje organizma. Dakle, organizam se treba očistiti od otrova da bi mogao ozdraviti. Glavni zagađivač je najčešće debelo crijevo i ono se prvo čisti. Imao sam pacijente koji su patili od glavobolje po sedam godina. I kada sam im očistio debelo crijevo, glavobolja je odmah nestala.

Dakle, samo zatvor može biti uzrok glavobolje. Onda se čiste i drugi organi, prije svega jetra, koja je glavni filter u organizmu, ali i žuč, bubrezi, mjehur i dr..

Koje tehnike koristiti u čišćenju organizma?

Koristim isključivo biljke iz prirode. Za čišćenje crijeva najbolji su jabuka i šljiva. Dajem ih ljudima u vidu cijeđenog soka. Za čišćenje jetre se koriste čajevi i biljne tinkture na bazi šarenog čkalja (ili babino zelje, benedikta), za čišćenje bubrega se koristi Medvjetka (lat. Arctosthylos uva-ursi), a mogu se koristiti i sokovi od naranče i limuna sa maslinovim uljem koji su odlični za izbacivanje kamenca.

U Bibliji piše da je Bog stvorio ljude da se hrane biljkama, a spominje se i “lišće za iscjeljenje”.

Čovjek je po svojoj anatomiji biljojed. Kao i drugi biljojedi, čovjek bi trebao jesti svježe biljke, a ne da kuhanjem, pečenjem i prženjem uništava hranjive sastojke u njima. Pacijentima koji su teško oboljeli preporučujemo da pređu na cijeđene sokove.

Dakle, prvih nekoliko dana, nekada i 30 dana, piju samo čistu negaziranu vodu i 2-4 litra cijeđenih sokova. To je prava infuzija za organizam. Na taj način probavni sustav praktično ne radi, već ovi sokovi skoro izravno idu u krvotok, i na taj način se dobiva ušteda na energiji za rad imunološkog sustava i drugih mehanizama koji dovode do ozdravljenja, a organizam dobiva sve hranjive sastojke koji su mu potrebni .

Nakon završetka s programom na sokovima, prelazi se na sirovu biljnu hranu. Terapija sokovima bi trebala trajati bar 5 dana. Kod većine pacijenata primjenjujemo je 10 dana, a kod najtežih bolesnika 30 dana. Sve vrijeme pacijenti konzumiraju i ljekovito bilje, u vidu čajeva i tinktura, kojima se dodatno potiče rad imunološkog sustava, cirkulacija, čiste organi i potiče njihov rad i izlječenje.

Zar su ljekovite biljke toliko moćne?

Itekako. Poznat je primjer jednom američkog trgovca iz 19. stoljeća koji je vidio moćno djelovanje biljke ehinaceje , koju su koristili Indijanci, i onda je svojim karavanom obilazio gradove u Americi, a sa sobom je nosio boce s napitkom od ehinaceje, dok je u jednom kavezu držao najotrovniju zmiju Amerike. Onda je na trgovima gradova zavrtao svoju nogavicu i pred narodom puštao da ga ugrize zmije. Nakon toga je pio ovaj napitak od ehinacee i ostao je zdrav, na zaprepaštenje naroda. Prodao je veliki broj ovih boca.

Da li je ehinacea vaša omiljena ljekovita biljka?

Ne. Moje omiljene biljke su češnjak i ljuta crvena paprika. Češnjak je najjači prirodni antibiotik i predstavlja dio svakog mog medicinskog tretmana. U mojoj knjizi sam govorio o čudima izlječenja koje radi ova biljka. Može konzumirati, da se od nje prave umetci za debelo crijevo ili druge unutarnje organe, a može se koristiti i kao obloga.

Ljuta aleva paprika je također čudo od biljke . Ona poboljšava cirkulaciju, a to je izuzetno važno, jer kada u oboljeli dio tijela dovedemo krv i poboljšamo cirkulaciju, onda stanice imunološkog sustava, hrana i drugi mehanizmi ozdravljenja mogu djelovati na oboljeli organ. Imali smo slučajeve velikog krvarenja, koje liječnici nisu mogli zaustaviti, a nakon primjene ljute aleve paprike krvarenje je nestalo za nekoliko sekundi. Također, u slučajevima padanja u komu ili nesvijest, ljuta crvena paprika se ubacuje u usta pacijenta i ovaj doslovno “uskrsne” ugriz.

Kažete da “nema neizlječivih bolesti”. A šta je sa AIDS-om?

Imao sam nekoliko pacijenata oboljelih od AIDS-a koji su doslovno bili u stanju raspadanja. Odmah sam ih stavio na cjelokupan program liječenja i poslije sedam dana pozitivni rezultati su bili vidljivi. U ovakvim slučajevima je bilo potrebno nekoliko mjeseci, pa čak i godinu dana, da dođe do izlječenja.

A što je s rakom, bolestima srca, dijabetesom, Parkinsonovom bolešću …?

Vjerujte mi da se spomenute bolesti rješavaju brzo, kao prehlada, samo ako je pacijent discipliniran i hoće surađivati. Za samo nekoliko dana, najviše deset dana, pacijenti su oduševljeni brzinom procesa ozdravljenja. Govorio sam o tome detaljnije u mojoj knjizi.

Da li ima još nešto što biste istaknuli u programu liječenja teških bolesti.

Vrlo je važna podrška bližnjih. Ako su pacijenti okruženi negativnim ljudima koji ih svojim ponašanjem obeshrabruju, onda je to veliki problem. Neki kažu da sam previše ekstreman, zato što nekim pacijentima savjetujem da napuste posao na kojem se truju, da ostave svog bračnog druga koji ih demoraliziraju i duhovno uništavaju, ali za mene je ljudski život ono najvažnije i treba učiniti sve da se on sačuva.

Napadali su me zato što sam jednoj teško oboljeloj ženi rekao da skine sa zidova slike svog nastradalog sina koji je imao pet godina. Ona je stalno gledala u te slike i tugovala za sinom. Uspio sam da je nagovorim da sve slike spakuje u kofer i odnese u podrum, da prekreči kuću i da um zaposli lijepim stvarima. I ta žena je ozdravila, a mene nije mnogo briga što drugi pričaju o meni dok moji pacijenti ozdravljuju.

Za izlječenje je vrlo važno da ne razmišljamo o ružnim stvarima iz prošlosti, da se sklanjamo od loših ljudi i da razmišljamo samo pozitivno. U tom smjeru je podrška prijatelja i rodbine vrlo korisna u procesu ozdravljenja.

Vaša knjiga i video materijali su zaintrigirali veliki broj ljudi.

Dobivam pisma iz cijelog svijeta i ljudi su vrlo zadovoljni s primjenom jednostavnih tehnika izlječenja koje opisujem u mojoj knjizi i na video materijalima. Ja ne želim da krijem svoje znanje. U knjizi sam sve detaljno objasnio tako da svatko može ozdraviti vrlo brzo u kućnim uvjetima, a da mu ja nisam ni potreban.

U pitanju su jednostavne tehnike čišćenja organizma, a oni koji su malo vrijedni, mogu sami prave biljne preparate – tinkture, umetke i obloge, i da ih primjenjuju. Dao sam sve recepte i objašnjenja. U pitanju su jednostavne i drevne tehnike koje su ljudi koristili tijekom stoljeća. Ja sam učio od čuvenog doktora Christophera, ali sam njegove formule i tehnike još više unaprijedio, jer ljudi danas žive puno gore nego u vrijeme kada je dr. Christopher radio s pacijentima.

Drago mi je što su moja knjiga i video materijali objavljeni i na ovim prostorima i što će mnogi ljudi biti potaknuti da se vrate zdravom životu i riješiti svoje zdravstvene probleme, iako su im mnogi rekli da izlječenja nema. U knjizi sam naveo brojne primjere izlječenja mojih pacijenata – od najrazličitijih i najtežih bolesti – ljudi koji su bili od svih otpisani. Probajte i uvjerit ćete se, da nema neizlječivih bolesti.
 
(prirodnamedicina.org)

Da li je čovjek stvoren da jede meso?

Još od doba renesanse, stručnjaci za anatomiju uspoređivali su životinjski sistem za probavu sa ljudskim.
Kojoj vrsti sisavaca je ljudsko biće najsličnije?

Biljojedima ili mesojedima?
Napravimo jedan brzi pregled osnovnih karakteristika organa za probavu kod čovjeka i životinja.

ZUBI I KRETANJE ZUBI

Mesojedi: istaknuti očnjaci sijeku i kidaju meso skoro bez žvakanja.

Biljojedi: vrlo razvijeni kutnjaci omogućavaju drobljenje hrane i njeno pretvaranje u kašu.

Čovjek: očnjaci su mali, razlikuju se od očnjaka životinja mesojeda. Kutnjaci više nalikuju kutnjake biljojeda, u stanju su sažvakati i usitniti biljna vlakna i žitarice.

Mesojedi: mogu se samo pokretati gore-dolje, čime je omogućeno kidanje hrane.

Biljojedi: omogućuju i bočne pokrete, da bi se hrana usitnila i natopila pljuvačkom.

Čovjek: ostvaruju sve pokrete, slično vilicama biljojeda.

SLINA I NJEZINO DJELOVANJE

Mesojedi: ima malu PH – vrijednost (kiselost) neophodnu za probavu proteina iz mesa.

Biljojedi: ima veliku PH – vrijednost (baznost) koja omogućuje bolju probavu ugljikohidrata.

Čovjek: slina mu je alkalna (bazna) kao kod biljojeda. Osim toga sadrži amilaze, ptijalin, enzime koji počinju probavu škroba, i koji se nalaze samo u namirnicama biljnog podrijetla. Slina je potpuno prilagođena biljnoj prehrani.

CRIJEVNI APARAT

Mesojedi: njihov probavni trakt je kraći nego kod biljojeda. To znači da meso mora biti brzo probavljena i eliminirano, jer bi njegovo razlaganje i truljenje u crijevima proizvelo štetne tvari koje bi otrovale životinju.

Biljojedi: imaju dugački probavni sustav, koji omogućava relativno spori prolaz namirnica (do tri dana). Biljnim namirnicama je potrebno više vremena da bi bile probavljene, ali one ne trule u crijevima i ne proizvodi otrovne supstance. Kada bi biljojed jeo meso, otrovao bi se, jer bi meso ostajući dugo u organima za probavu istrulilo u crijevima oslobađajuću pri tome otrove.

Čovjek: proporcionalno duža crijeva nego kod mesojeda, ali ne tako dugačka kao crijeva biljojeda. Zbog toga može jesti meso, ali pri tom također dolazi do truljenja, posebno u slučaju zatvora ili sporog prolaza kroz crijeva. Oslobađaju se otrovne supstance (kadaverin, indol, skatol, …) koje prelaze u krvotok i izazivaju migrene, alergije, osipe i druge simptome.

Na kraju možemo konstatirati da je ljudski probavni sustav sličniji organima za varenje biljojeda. Međutim, iako su čovjekovi organi za probavu stvoreni da grizu, žvaču i probavljaju biljke, imaju i veliku sposobnost prilagodbe, što kod životinja ne postoji, a čovjeku omogućuje da skoro sve jede.

Prema tome, možemo reći da je ljudsko biće anatomski i fiziološki stvoreno da se hrani biljnom hranom, iako ima mogućnost prilagodbe na mesnu prehranu, a tu se krije zamka koja je uzročnik gomile bolesti i kratkog života.

ŠTETNI UTJECAJ MESA

Meso nikada nije bila zdrava namirnica. Nekada je osnovni problem s kojim se zdravstvo suočavalo bilo prenošenje infekcija i parazita. Međutim, potrošnja mesa povlači za sobom i druge rizike. Zagađenje bakterijama ili parazitima je smanjeno zahvaljujući razvoju higijenskih postupaka, iako je i dalje prisutno.

Čimbenici koji u današnje vrijeme doprinose štetnosti mesa su industrijske prirode i veoma brinu potrošače: intenzivno stočarstvo – umjetna prehrana životinja, hormoni za brzo tovljenje, antibiotici, sedativi protiv stresa, kao i mnoge druge umjetne kemijske supstance pomoću kojih ljudi pokušavaju ublažiti mnogobrojne bolesti koje pogađaju životinje.

Kada se svi ovi faktori dodaju neprirodnim uvjetima odgajanja stoke, možemo shvatiti štetnost većine mesa koja se danas mogu kupiti u trgovinama, iako imaju jamstvo da su bez patogenih mikroorganizama.

Nekada se meso koristilo samo u posebnim situacijama (za vrijeme veselja, praznika, pri klanju), a u ostalim dijelovima godine umjereno. Danas je meso prisutno svakog dana u našem jelovniku, što je nekada bila privilegija samo najbogatijih.

Pored toga što je lako i stalno dostupno, velika štetnost mesa danas ogleda se i u velikim rizicima koje nosi njegova potrošnja, a koji se ne smiju zanemariti.

PRETJERANA KOLIČINA ZASIĆENIH MASNIH KISELINA I KOLESTEROLA 

Meso sadrzi veliki postotak masnoće nastale od zasićenih masnih kiselina. U suvremenom stočarstvu, životinje su često osuđene na potpunu nepomičnost; zbog toga njihovo meso, čak i kad izgleda posno, sadrži suviše masti. To je slučaj sa svinjetinom, čije meso u najboljem slučaju sadrži 18 posto masti.

Pretjerana uporaba životinjske masti u prehrani je, pored duhana, stresa i sjedećeg načina života, odgovorna za povećanje razine kolesterola u krvi. Ta tvar se taloži u arterijama, očvršćuje ih i smanjuje njihov promjer (ateroskleroza). Sužavanje arterija uzrok je srčanog infarkta, moždanih tromboza i lošeg krvotoka u udovima tijela.

Namirnice životinjskog porijekla povećavaju stopu kolesterola u krvi na dva različita načina:
– Sadrže kolesterol koji se apsorbira u crijevima i neposredno prelazi u krv.

Biljne namirnice ne sadrže kolesterol.

- Sadrže veliku količinu zasićenih masnih kiselina koje povećavaju proizvodnju kolesterola u krvi. Suprotno tome, namirnice biljnog porijekla sadrže nezasićene masne kiseline koje reguliraju ili snižavaju razinu kolesterola.

Prehrana bogata mesom i njegovim derivatima, kao što su suhomesnati proizvodi i plodovi mora, značajan je faktor povećanja kolesterola i nastajanja ateroskleroze. Ostale namirnice životinjskog podrijetla: jaja, kajmak, sir također doprinose stvaranju ateroskleroze.

Dokazano je da su određene vrste raka usko povezane s ukupnom količinom masti u prehrani; to je razlog više za smanjenje potrošnje masti. Danas u zapadnim zemljama, masti predstavljaju 45 posto od ukupno apsorbiranih kalorija (velika količina životinjskih zasićenih masti). Što više upotrebljavamo namirnice životinjskog podrijetla, unosimo više masti, čime se povećava opasnost od ateroskleroze, raka, pretilosti i drugih bolesti.

RAK

U jednom kilogramu šnicli spremljenih na roštilju postoji toliko benzo-a-pirena (kancerogena tvar) kao u 600 cigareta. Kada štakore hranimo mesom koje sadrzi benzo-a-piren, oni dobivaju rak želuca, a često i leukemiju.
Kancerogeni učinak benzo-a-pirena je time dovoljno dokazan. Čak i ako ne pravi roštilj, čovjek nije pošteđen kancerogenih tvari koje unosi sa mesom. Metilkolantren je jedna od tih tvari koja nastaje kada se meso prži na visokim temperaturama. Kada tu supstancu dajemo u većim količinama laboratorijskim životinjama, one dobivaju rak.

U malim količinama, ne izaziva neposredno rak, ali utječe na osjetljivost životinja koje ih unose u organizam. Kada ta supstanca dođe u dodir s drugim kancerogenim tvarima, čak i u malim količinama, one razvijaju maligni tumor. Možemo reći da metilkolantren iz mesa pojačava djelovanje drugih kancerogenih tvari koje unosimo u organizam.

Na klaonicama često možemo u mesu životinja naići na dobroćudne ili zloćudne tumore. Normalno je da takvo meso bude povučeno s tržišta, ali to se ne događa.
Što se radi u klaonicama s uginulim životinjama?

Sigurno je da kancerogene stanice ostaju u limfnim žlijezdama, u krvi i u drugim organima. Šezdesetih godina znanstvene studije su dokazale da određene vrste raka mogu biti prouzročene virusom koji se prenosi s jedne na drugu životinju u laboratoriju.

Iako nema konačnih dokaza da životinjsko meso zaraženo rakom može uzrokovati rak i kod ljudi, postoje za to indicije u suvremenim istraživanjima pokrenutim u tom pravcu.

Bilo kako bilo, istraživanja pokazuju da uporaba namirnica životinjskog porijekla (meso, mlijeko, sir, jaja) sa sobom nosi rizik od dobivanja raka do 10 puta veći nego kod ljudi koji ne upotrebljavaju namirnice životinjskog podrijetla.

UTJECAJ ISHRANE NA POJAVU RAKA ŽELUCA 

Dokazano je da je način prehrane osnovni čimbenik koji utječe na pojavu raka želuca. Ovaj tip raka je izgleda uzrok najvećeg broja smrtnih slučajeva svake godine u svijetu. Dokazano je da pretjerana potrošnja soli izaziva razvoj bakterija u želucu.

One pretvaraju nitrate iz hranljivih sastojaka u nitrite koji kombinirani sa aminima i ureom stvaraju nitrozoamine i nitroureu s jakim kancerogenim djelovanjem. Rak želuca se povezuje i sa čestom uporabom dimljenih i usoljenih proizvoda. Ovo je dokazano u Japanu gdje uobičajeni režim prehrane sadrži mnogo takvih namirnica i gdje je rak želuca čest slučaj.

Postoji još jedan uzrok, koji se trenutno ispituje, a to je nedostatak određenih vitamina sa zaštitinom funkcijom:

• Vitamin A u vidu provitamina (karotina) sprječava obrazovanje slobodnih radikala koji imaju važnu ulogu u stvaranju malignih tumora.
•  Vitamin C (nalazi samo u namirnicama biljnog podrijetla) ima moć da spriječi pretvaranje nitrata i nitrite i nitrozoamine.
•  Vitamin E djeluje kao antioksidans štiteći stanice od degenerativnih promjena.

U svjetlosti najnovijih saznanja, najbolji način da spriječimo rak želuca sastoji se u smanjenju potrošnje soli, nitrata i dimljenih proizvoda, a povećanju potrošnje svježeg voća i povrća.

PARAZITI

U određenim dijelovima svijeta trihineloza je toliko rasprostranjena da je to dovoljan razlog da se ne upotrebljava svinjsko meso. U razvijenim zemljama ima slučajeva smrti uzrokovane trihinelom izazvanom upotrebom svinjskog mesa koje prethodno nije bilo podvrgnuto sanitetskoj kontroli.

OSTALE INFEKCIJE

Danas su životinje vrlo bolesne, koliko i ljudi, a mozda i više. Na zapadu se svake godine izdvajaju velika novčana sredstva za sprječavanje infektivnih stočnih bolesti. Na temelju španjolske Generalne direkcije za zdravlje životinja pri Ministarstvu poljoprivrede, 1992. je izračunato da postoji 65.184 slučaja tuberkuloze goveda (to je 2,13 posto od kontroliranih životinja), i 148.557 bruceloze (malteška groznica) kod ovaca (tj. 2,41% od pregledanih životinja) između ostalih infekcija.

Mnoge životinjske infekcije liječe se jakim dozama antibiotika. Jedan dio tih antibiotika ostaje u mesu koje upotrebljavamo, pa čak i u mlijeku. Stočna hrana i sama sadrži male doze antibiotika kao što su penicilin i tetraciklin.  Stočari su još prije tridesetak godina otkrili da životinje čija prehrana sadrži antibiotike manje oboljevaju, brže napreduju i rastu.

Naravno, opasnost kojoj su potrošači mesa izloženi ne prolazi nezapaženo: rezistentnost, alergije, osjetljivost na antibiotike mogu biti posljedica, a da toga nismo ni svjesni, potrošnje mesa životinja hranjenih ili liječenih antibioticima.

Prevelika upotreba antibiotika u stočnoj industriji uzrokuje pojavu bakterija otpornih na lijekove. Mnoga istraživanja nam ukazuju da preko industrijski proizvedenog mesa takve bakterije mogu biti uključene u ljudski organizam, izazivajući teške infekcije.

Pileće meso je najčešći proizvod zaražen patogenim mikroorganizmima (narocito salmonelom) prema FDA (Američke Organizacija za prehranu i lijekove).

Osim toga, meso samo po sebi može biti sredstvo za prenošenje infekcije zato što pospješuje razmnožavanje patogenih klica: salmonele, bruceloze ili malteške groznice, tuberkuloze i dr..

MORSKI STRVINARI

Plodovi mora prenose virus hepatitisa A, mikroorganizam uzročnik kolere, i mnogo drugih patogenih mikroorganizama. Jedan od četiri slučaja trovanja hranom uzrokovan je unošenjem morskih plodova.

Ove životinje su prirodni čistač mora, jer filtriraju vodu; oni obavljaju ekološku funkciju sličnu ulozi lešinara među pticama.

Plodovi mora su nekrofazi, što znači da se hrane mrtvim morskim bićima.

Zbog toga su često zagađeni širokim spektrom patogenih i toksičnih mikroorganizama. Vrlo je vjerojatno da su mnogi gastroenteritisi (upale sluznice želuca i tankog crijeva), tijekom ljeta, posljedica uzimanja plodova mora, a ne majoneza koji ide uz njih. Osim toga, morski plodovi sadrže mnogo kolesterola, proizvode mokraćnu kiselinu i teški su za probavu.

Zbog svih tih razloga, plodovi mora nisu dobri za naše zdravlje, unatoč mitu koji ih prati.

ŽIVOTINJA KOJA JE ČESTO POGOĐENA BOLESTIMA 

Svinja je dobar prijenosnik bolesti.

Ona se hrani smećem (što se i danas može vidjeti na selu), a preko štakora dobiva trihinozom i druge parazitske bolesti.

Suvremeni uvjeti uzgajanja svinja malo su poboljšali higijenske uvjete, ali mnoštvo problema i dalje postoji. Odrasla svinja mora dostići sto kilograma za pet ili šest mjeseci, a da bi se to ostvarilo, koriste se umjetno sredstva uzgoja. Uz sve to, današnje sorte se često križaju (i zato su osjetljivije).

Podložnije su bolestima i često pod udarom epidemija.  Afrička svinjska kuga, “lažno bjesnilo” (posebno pogađa male odojke – koji sišu), atrofični rinitis i parazitska oboljenja poput trihinozom, najčešće su bolesti pri uzgajanju svinja.

HORMONI I KEMIJSKE TVARI

U proljeće 1992., u Španjolskoj, su mnoge osobe primljene u bolnicu sa simptomima trovanja i poremećaja rada jetre, posebice u Kataloniji, Baskiji i na Balearima. Sve te osobe jele su meso životinja koje su dobivale klimbuterol. Ova supstanca koja mesu daje crvenu, na izgled zdravu boju, jedan je od mnogobrojnih derivata hormona čija je upotreba zabranjena od strane sanitetskih inspekcija.

Međutim, čak i za tvari koje su prošle kontrolu, mnogobrojni stručnjaci tvrde da mogu dovesti do neželjenih posljedica po zdravlje ljudskih bića.

Primjerice, DES (dietilstilbestrol) je korišten na životinjskim farmama za brzi rast (15%) pilića uz uporabu manje količine hrane (10%).

To je derivat estrogena (ženski hormon) koji ima kancerogeno djelovanje u ljudskom organizmu. Iako je zabranjen, postoji sumnja da se uvelike upotrebljava.

Šunka (kuhana ili prijesna), suhomesnati proizvodi i skoro sve vrste svinjskog mesa tretirani su natrij-nitratom i nitritima. Ove tvari sprječavaju truljenje prouzrokovano anaerobnim bakterijama poput one tipa Clostridium (izaziva gangrenu ljudskog tkiva) i daju mesnim namirnicama ružičastu ili crvenu boju koja ih čini privlačnijima.

Međutim, ovi nitrati i nitriti mogu se kombinirati sa aminima u ljudskim crijevima obrazujući na taj način nitrozoamine koji su dobro poznati potencijalni kancerogeni. Svakodnevna potrošnja nitrozoamina može dovesti do raka kod laboratorijskih životinja, a najvjerojatnije i kod ljudi.

Nakon ovakve analize o štetnosti mesa, možemo zaključiti da meso kao hranu moramo zamijeniti zdravijim namirnicama.
 
(NoviSvjetskiPoredak.com)