Tekst o životu ljudi rođenih 1950-tih, 60-tih, 70-tih i 80-tih godina sve se više širi društvenim mrežama. Ukoliko pripadate ovim generacijama, možda ćete se čitanjem narednog teksta prisjetiti lijepih vremena …

Prvo, preživjeli smo i rođeni smo normalni, iako su naše majke kad ih je boljela glava pile aspirine, jele hranu iz konzervi, pušile i radile do zadnjeg dana trudnoće i nikad nisu bile testirane na dijabetes …

Kao djeca, vozili smo se u autu bez pojasa i zračnih jastuka i nismo morali imati kacige na glavi za vožnje biciklom ili na rolama.

Pili smo vodu iz crijeva za zalijevanje vrta, a ne iz flašica kupljenih u velikim trgovačkim lancima. Dijelili smo flašicu cockte ili coca-cole s našim prijateljima i nitko nije umro zbog toga …

Jeli smo mliječne sladolede, bijeli kruh i pravi putar, pili cockte i koka-kola koje su i tada bile pune šećera, ali nismo bili debeli zato što smo se stalno igrali vani …

Izlazili smo iz kuće ujutro i igrali se cijeli dan, skrivača, graničara, lopova i pandura, kraljica 1-2-3, kauboja i indijanaca, fantoma i svega ostalog što je samo dječja mašta bila u stanju smisliti, sve dok se nije upalila ulična rasvjeta koje ionako nije bilo previše.

Nerijetko nas nitko nije mogao naći po cijeli dan, pa je i roditeljski šamar bio dio odgoja, a bez zlostavljanja u obitelji.

I, nikad nije bilo problema!

Provodili smo čitave dane praveći trkaće daske od otpada iz podruma ili šupe, spuštali se niz ulice zaboravljajući da nismo napravili kočnice. Nakon par padova, slomljenih prstiju i modrica, naučili smo kako riješiti problem. Mi nismo imali imaginarne prijatelje. Mi prijatelje nismo dodavali nego ih vremenom stjecali! Nismo imali ni probleme s koncentracijom u školi …

Nama nisu davali tablete protiv hiperaktivnosti. Mi nismo imali školskog psihologa i odgojitelja pa smo ipak završavali nekakve škole. Nama nisu prodavali drogu ispred škole … Mi nismo imali Playstation, Nintendo, X-box, nikakve video igrice, nismo imali 99 kanala na televiziji (samo dva i to drugi tek od popodne), nismo imali video rekordere, mobilne telefone, kompjutere, internet, sobe za chat …

Mi smo imali prijatelje i mi smo išli van i družili se s njima!

Padali smo s drveća, znali se izrezati na staklo, slomiti zub, nogu ili ruku, ali naši roditelji nikada nisu išli na sud zbog toga. Igrali smo se s lukom i strijelom, gradili utvrde od snijega, bacali petarde za novu godinu, čitali hrpe stripova i sve smo to preživjeli bez posljedica!

Vozili smo se biciklom ili pješke, dotrčali do kuće prijatelja, zvonili na vrata ili jednostavno ulazili u njihovu kuću da se družimo i budemo zajedno! Kad upadnemo u probleme sa zakonom, roditelji nisu plaćali kauciju da nas izvuku. Ustvari, bili su često stroži nego sam zakon!

Posljednjih 50 godina su bile najplodonosnije godine u povijesti svijeta. Naše generacije su dale najbolje izumitelje i znanstvenike do danas. Imali smo slobodu, pravo na greške, uspjeh i odgovornost. I naučili smo živjeti s tim!

I TI PRIPADAŠ TOJ GENERACIJI?

ČESTITAM! MOŽDA ĆEŠ ŽELJETI PODIJELITI OVO S OSTALIMA KOJI SU IMALI SREĆE ODRASTI KAO PRAVA DJECA, PRIJE NEGO ŠTO SU ODVJETNICI, DRŽAVE I VLADE POČELI ODREĐIVATI KAKO TREBA ŽIVJETI!

MOŽDA BI BILO DOBRO POSLATI OVU PORUKU I VAŠOJ DJECI DA VIDE KAKO SU NJIHOVI RODITELJI ODRASTALI!

POZDRAV GENERACIJO I ŽIVJELI! SVAKO OD NAS JE ANĐEO SA SAMO JEDNIM KRILOM, A LETETI MOŽEMO TEK ZAGRLJENI …
 

 

 
(vestinet.rs,youtube/uredio:nsp)

“Surogat kruha – hrpa laži” – tako jedan autor poznatog bestsellera naziva današnji bijeli kruh. “To je bizarna kombinacija najmanje hranjivih dijelova pšeničnog zrna s nizom umjetnih kemikalija koje mogu biti čak i štetne.”

Što je loše u bijelom kruhu? Problem je u onome što se sa pšenicom događa tijekom procesa prerade. Pšenično zrno sastoji se od vanjskog omotača (mekinja), embrija (pšenične klice) i endosperma. Mekinje sadrže najviše vlakana, obilje vitamina i minerala i nešto bjelančevina. Klica je bogat izvor vitamina B skupine i vitamina E, kao i nekolicine minerala i vlakana.

Endosperm, na koji otpada oko četiri petine cijelog zrna, sadrži uglavnom samo škrob. A to je jedini dio koji se koristi za proizvodnju bijelog brašna. Najveća je ironija u tome što se hranjive mekinje i pšenične klice, koje se uklanjaju mljevenjem, prodaju kao hrana za stoku.

Prehrambena industrija, osim toga, povećava probleme s pitanjem hranjivosti bijelog kruha time što u njegovoj proizvodnji koristi nekoliko umjetnih kemikalija, poput:

# propilen glikol (inače antifriz) koji održava bijelu boju kruha;

# diacetil-vinske kiseline (emulgator) da bi se uštedjelo na masnoći;

# kalcijev sulfat (gips) da bi se olakšalo miješanje velikih komada tijesta.

Treba li izbjegavati bijeli kruh? Nijedan kruh nije u potpunosti loš. Ova bijela, mekana namirnica je čak bogata škrobom i siromašna masnoćama. Stvar je u tome što su neke vrste kruha mnogo kvalitetnije i bolje od drugih.

Razmislimo, na primjer, o vlaknima. Kriška bijelog kruha sadrži oko pola grama vlakana, dok se u istoj količini integralnog kruha nalazi najmanje dva grama vlakana. Neke vrste integralnog kruha mogu sadržavati čak i do četiri grama vlakana po kriški.

To, u suštini, znači da trebate pojesti osam kriški bijelog kruha da biste dobili jednaku količinu vlakana koja se nalazi u jednoj kriški integralnog kruha.

Što je s obogaćenim brašnom i obogaćenim kruhom? Tijekom obrade pšenice, iz brašna se uklanjaju 24 poznata minerala i vitamina.

Kada se shvatilo da su se, kao posljedica komercijalne proizvodnje, počele javljati bolesti povezane s nedostatkom tih hranjivih tvari, na tržištu su se pojavile i posebne smjese obogaćenog brašna.

U mnogim zemljama pekare još uvijek nisu obvezne koristiti takva brašna niti priložiti specifikaciju za taj kruh.

Međutim, čak i kada se koriste takva obogaćena brašna, u njima nisu nadomešteni svi nedostaci. Naime, dodaje se svega nekoliko izgubljenih sastojaka kao što su tiamin, riboflavin, niacin i željezo. Ali nijedan obogaćeni bijeli kruh nikada se ne može svojom vrijednošću uspoređivati ​​s integralnim kruhom.

Kakav je kruh najzdraviji? Istinski zdrav kruh sadrži u sebi sve dijelove pšeničnog zrna: mekinje, klice i endosperm. Takav kruh ima dvostruku, trostruku, a u nekim slučajevima čak i četverostruku prehrambenu vrijednost u usporedbi sa svojim rafiniranim imenjacima.

Ukoliko takav kruh jedemo uz svježe voće, povrće, krumpir ili mahunarke, dobićemo bogat i hranjiv obrok koji će učiniti da se osjećamo sitim, i koji doprinosi održavanju stalne razine energije kroz duže vremensko razdoblje.

Kupujte čvrst kruh koji nije napuhan zrakom. Koristite integralno i graham brašno. Odličan je i kruh od pšeničnih klica. Pronađite pouzdanu pekaru. Ili, još bolje, sami pecite kruh.

Izgleda da integralno brašno privlači žiške! Integralno brašno ima u sebi zdrav i uravnotežen odnos škroba, bjelančevina, prirodnih masnoća i vlakana, a bogato je i vitaminima i mineralima. Izgleda da insekti to jako dobro znaju.

Sa druge strane, bijelo brašno je tako male prehrambene vrijednosti da su insekti previše pametni da bi se oko njega previše trudili. Skladištite integralno brašno u hladnjak ili zamrzivač. Ili kupujte pšenicu koju ćete samljeti neposredno prije upotrebe.

Zar kruh, pa i onaj od čitavog zrna, ne deblja?

Ne, ne deblja sam kruh, već ono što s njime radimo.

Kriška integralnog kruha sadrži 70 kalorija – ne više od jedne jabuke. Ali ako je premažemo debelim slojem maslaca od kikirikija i džema, ona može sadržavati blizu 300 kalorija.

Nije problem u osnovnoj sirovini, već u njezinim dodacima koji tu niskokaloričnu, hranjivu, zdravu krišku dobrog kruha pretvaraju u kaloričnu katastrofu.

Kruh je tradicionalno, tijekom stoljeća, bio osnovna namirnica ljudske prehrane. Ukoliko vratimo kruhu počasno mjesto koje mu pripada, učinićemo veliki korak prema dobrom zdravlju.

Kada sljedeći put kupujete kruh, potražite onaj koji će stvarno moći biti osnova vašeg jelovnika i temelj vašeg zdravlja.
 

 

 
(preveo: mag. Alfred Bošković, youtube.com/uredio: nsp)