Kineski studenti sa sveučilišta u Pekingu razvili su autonomni bicikl koji se može voziti svuda bez vozača i koji bi jednoga dana mogao pratiti svoje vlasnike

Pogled na bicikl bez vozača može neke ljude čak i preplašiti ili podsjetiti druge na “duhove” kojih su se bojali u mladosti.

Takav bicikl također spriječiti neprestanu krađu bicikla u gradovima poput Pekinga.

“Naš projekt se temelji uglavnom na tome da bicikl može održati ravnotežu poput čovjeka” – objasnio je jedan od istraživača sa Sveučilišta Tsinghua, Mingguo Zhao.

“Odabrali smo najsličniju metodu koju upotrebljava čovjek, poput centrifugalne sile proizvedene za kontrolu upravljača, kako bi zadržali ravnotežu”.

“Nadamo se da će takav bicikl nositi vodu i opremu, i pratiti mlade ljude kada vježbaju na otvorenom” – dodao je Zhao.

Tim također planira dodati GPS sustav na bicikl, što bi mu omogućilo da prijeđu predloženu rutu bez ljudske intervencije.

Međutim, to može potkopati kinesku industriju najma bicikala, koja je već bila svjedokom nametnutog moratorija od strane vlade zbog svoje ogromne popularnosti u nekoliko većih gradova.

Samo Peking ima u najmu 2,4 milijuna bicikala.

Pogledajte kako vozi bicikl bez vozača:

NoviSvjetskiPoredak.com

“Zlo je besprijekoran koncept kojeg smo izmislili kako bismo se bavili drugim ljudima.”

Idealisti, mladi američki par ubijen je prošlog mjeseca u terorističkom napadu ISIS-a na njihovom teritoriju dok su putovali biciklima po svijetu.

Jay Austin i Lauren Geoghegan, oboje 29 godina starosti, prošle godine su napustili svoje uredske poslove u Washingtonu, kako bi krenuli na putovanje po svijetu.

Austin, vegan koji je radio za američki stambeni i urbanistički odjel, i Geoghegana, vegetarijanka koji je radila u uredu za prijam na Sveučilištu Georgetown, odlučili su da moraju putovati jer su gubili svoj život radeći.

“Umoran sam od provođenja svojih najboljih sati u životu ispred sjajnog pravokutnika, farbajući svoje najbolje godine mog života u smeđim i sivim bojama” – napisao je Austin na svom blogu prije nego što je dao otkaz, piše Pluralist.

“Propustio sam previše zalazaka sunca, dok je moj pogled bio okrenut na drugu stranu. Previše oluja sa munjama je neprimjetno prošlo, previše nježnih povjetaraca.”

Par je dokumentirao svoje dugogodišnje putovanje na Instagramu i na zajedničkom blogu. Kao što je The New York Times napisao, oni su dijelili “otvorena srca koja su htjeli utjeloviti i djela milosrđa koja su izmijenjivala sa strancima.”

“Pročitali ste novine i uvjereni ste da je svijet veliko, zastrašujuće mjesto” – napisao je Austin.

“Ljudi, pričama ne treba se vjerovati. Da su ljudi loši. Da su ljudi zli.”

“Ne vjeruje u to”, nastavio je. “Zlo je vjeran koncept kojeg smo izmislili kako bi se bavili drugim ljudima koji imaju vrijednosti i uvjerenja i perspektive različite od naših … Ljudi su po prirodi dobri. Velikodušni i divni i ljubazni.”

Međutim, putovanje iz snova Austina i Geoghegane došlo je do tragičnog i jezivog kraja kada su stigli u Tadžikistan, siromašnu državu s poznatom terorističkom prijetnjom koja dijeli granicu s Afganistanom, gdje su ISIS i druge terorističke skupine vrlo aktivne.

Oni su vozili svoje bicikle kroz zemlju 29. srpnja, kada ih je automobil srušio, prema CBS News-u. Pet muškaraca izašlo je iz auta i izbolo je par na smrt zajedno sa dvojicom drugih biciklista, jedan iz Švicarske i drugi iz Nizozemske.

Dva dana kasnije, ISIS je objavio video koji prikazuje iste ljude koji sjede ispred crne zastave ISIS-a. Gledali su u kameru i obećali ubiti “nevjernike” – napisao je The New York Times.

Neki konzervativci su uokvirili su tragediju kao opomenu o ne samo opasnostima putovanja, već i o naivnosti općenito.

U njihovom govoru, pretjerano velikodušno razumijevanje ljudske prirode je iza velikog dijela današnjih progresivnih pokreta, uključujući i poziv na radikalnu mjeru provođenje imigracije.

Neki liberali, s druge strane, gledaju Austin i Geoghegan jednostavno kao nesretne. Stručnjaci iz regije izjavili su za The Washington Post: “Središnja Azija uglavnom je prilično sigurna.”
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Rita Sozzi, dvadesetšestogodišnja novinarka iz Italije, prošle godine je biciklom obišla Evropu i svoje uzbudljivo putovanje završila u Moskvi

Ovog ljeta se vratila u Rusiju i za dva mjeseca na dva kotača prešla čak 6.000 kilometara.

Privukle su je, kako kaže, prirodne ljepote, pejzaži kojima se divila, od Urala do stepa, od sibirskih planina do Bajkala.

Htjela je osjetiti sve osobitosti kulture u najvećoj zemlji na svijetu, da na toj ogromnoj površini upozna sve primjetne razlike između brojnih naroda koji žive u Rusiji. Vidjela je brojne spomenike Lenjinu, ali isto tako i brojne statue Bude, predivne ikone, mnoga nova lica…

Kako je Vaša obitelj reagirala ovala na ideju da putujete kroz Sibir?

Moja obitelj je odmah jako negativno reagirala na moje planove. Roditelji i prijatelji su se brinuli što putujem sama. Osim toga, kada Europljani čuju reč „Sibir“, odmah pomisle na hladnoću, divlju pustoš, nenaseljena područja.

A još kada kažete: „Idem putovati Sibirom“, oni čuju „Idem u radni logor, gulag. Naravno, sve su to stereotipi protiv kojih sam se morala boriti. Ipak, moji najbliži znaju da, kada sam na biciklu, radim nogama, ali i glavom.

Ispričajte nam nešto o svojim iskustvima, da li ste zadovoljni onim što ste vidjeli i doživjeli?

Moje putovanje je trajalo 65 dana: od toga sam 60 dana bila na teritoriji Rusije, dva dana u Kazahstanu i tri u Mongoliji. Prešla sam 6.200 kilometara.

Počela sam svoje putovanje iz Moskve i dalje sam išla duž Transsibirske železnice, gotovo se uopće nisam odvajala od te trase. Na taj način sam vidjela puno poznatih ruskih gradova: Vladimir, Nižnji Novgorod, Kazanj, Ufu, Čeljabinsk, Kurgan, Omsk, Novosibirsk, Krasnojarsk, Irkutsk i Ulan Ude.

Pred putovanje sam dobro proučila sve karte. Znate, u usporedbi sa Europom, Rusija je zaista ogromna. I tu nema mjesta improvizaciji.

Prešla sam stvarno velika rastojanja i prošla kroz mnoga mjesta koja su gotovo nenaseljena. Tu se mora vrlo pažljivo postupati sa resursima i tačno unapred planirati koliko vode i hrane je potrebno i koliko često i gdje možete stati.

Jako mi se dopalo putovanje po Rusiji. Vidjela sam predivna mjesta, saznala mnogo o povijesti i kulturi naroda koji tu žive ili su nekada živjeli. Upoznala sam divne ljude. Upoznala sam i sebe bolje, shvatila što mogu, a čega se još uvek plašim.

Vaša putovanja na dva kotača uvijek obiluju interesantnim pričama o zanimljivim ljudima i susretima. Koga ste ovog puta upoznali, recite nam nešto o ljudima sa ovog putovanja koji će popuniti Vašu „kolekciju“?

Svakodnevno sam susretala nekog interesantnog. I ranije sam pomalo govorila ruski, a sada sam poboljšala svoje vještine komunikacije.

Na primer, vlasnici kafića i restorana su mi nudili besplatno vrući čaj i oduševljeno slušali o mojim iskustvima i putovanjima. Onda, ako bih prespavala u hostelu i upoznala se sa raznim ljudima, mnogi su me htjeli povesti, ne poimajući da ja želim prijeći svoj put biciklom i da mi ne smetaju kiša i vjetar.

Nezaboravni susret sam doživela na Volgi. Kupila sam kartu da se provozam brodom. Kako bismo skratili vrijeme do polaska broda, mornari su me pitali tko sam i odakle i kad je počeo razgovor ponudili su mi čašicu votke i sušenu ribu.

Poslije je usljedilo još nekoliko čašica, pa smo čak i zapevali. Nisam znala da u Rusiji tako dobro poznaju italijansku pop muziku — Toto Cutugno, Albana, Rominu … Poslije su mi pričali o vremenu kad su služili vojsku i zašto cijene predsjednika Putina i njegovu politiku.

Šta mislite o ruskoj kuhinji?

O, da, veoma su mi se dopala ruska jela. Posebno razne ruske salate sa mnogo majoneze i pavlake, to baš prija kada čoveka čeka veliki fizički napor, jer su teške i masne. Zatim boršč, razne juhe, pečena i sušena riba, crni kruh i palačinke! Iako posebno volim našu, talijansku kuhinju, u Rusiji mi nije nedostajala.
 
(sputniknews.com)

Manoj Bhargava, osnivač “Free Electric hybrid bike” osmislio je proizvodnju električne energije uz jednostavnu rutinu svakodnevnog vježbanja

Ovaj odličan izum kojim se jednostavno rješavaju dvije stvari – svakodnevno vježbanje u trajanju od sat vremena i opskrba električnom energijom kroz 24 sata dolazi u obliku sobnog bicikla.

Bhargava je sa svojim timom iskoristio mehaničku energiju kako bi stvarao električnu energiju, a njegov izum radi na način da se pri pedaliranju ovog bicikla pokreće pogonski kotač čime se pokreće generator i puni baterija.

Struja prikupljena na ovaj način je dostatna za rasvjetu u kući, te pokretanje malih kućanskih aparata, punjača i još puno toga.

Ovaj je bicikl napravljen od standardnih dijelova te ga bilo koji mehaničar može popraviti. Jeftin je i praktičan u smislu pružanja energije onima kojima je pomoć najpotrebnija na globalnoj razini.

Bhargava planira pokloniti 10.000 besplatnih bicikala za generiranje struje u Indiji tijekom 2016. godine, te naglašava da je njegov cilj započeti s Indijom, no da se ovaj izum može koristiti bilo gdje u svijetu, jer čak 1,3 milijarde ljudi diljem svijeta još uvijek živi bez električne energije.

Ciljana skupina su primarno siromašni ljudi, koji će na ovaj način konačno imati pristup električnoj energiji što će im omogućiti bolje zdravlje, više slobodnog vremena, bolji pristup obrazovanju i poduzetništvu što bi doslovno moglo promijeniti svijet.

On također planira proizvesti dvije verzije ovog bicikla, jedna će biti za siromašne zemlje te druga za bogatije, a cijena za siromašne zemlje će se subvencionirati prodajom u bogatijim zemljama.

Nada se i da će imati program u kojem će se za svaki bicikl prodan u bogatoj zemlji poklanjati jedan u siromašnim zemljama.

Njegov plemeniti čin proizlazi iz njegovog odgoja, naime, dok je bio dijete učio je da oni koji imaju više trebaju dati onima koji imaju manje.

Međutim, umjesto da novac daje u dobrotvorne svrhe, on se odlučio na činjenje korisnih stvari koje mogu pomoći ljudima da poboljšaju kvalitetu svojih života.
 

 
(nexus-svjetlost.com/uredio:NSP)

Stručnjak za pamćenje odao je svoju tajnu kako nikad ne zaboraviti nečije ime, niti išta drugo

Kad švedski stručnjak za pamćenje, Mattias Ribbing, treba zapamtiti ime nekoga koga je upravo upoznao, on zamisli neku stvar, ogromni predmet divovskih proporcija, kako se nalazi pored glave osobe koju treba zapamtiti. To bude prva slika koja mu padne na pamet.

Tako će za Saru recimo, čije ime zvuči kao Sahara, pomisliti na kanticu s pijeskom. Iako se to možda ne bi svidjelo Sari, ova tehnika funkcionira (barem za njega), te bi je on volio podijeliti s drugima, zajedno s još nekoliko trikova kako u potpunosti iskoristiti svu memoriju.

“Počnite prebacivati svoj mozak da razmišlja o svemu u slikama. Jednom kad se navikne na gledanje svijeta u slikama, shvatit ćete da je to puno brži način razmišljanja i da ga možete kontrolirati”, rekao je Ribbing Micu.

Jedan njegov primjer je sljedeći: kad upoznate nekog tko se zove James, pomislite na prvi predmet koji vam padne na pamet.

“Meni se automatski pred očima pojavi pištolj Jamesa Bonda”, dodaje Ribbing, pa nastavlja: “I onda ga u glavi povećavam i povećavam, sve dok ne bude kao 3D verzija. Tako da kad vidim Jamesa, istodobno će se u mojoj glavi, između nas, pojaviti slika tog divovskog pištolja”.

Ako pak trebate zapamtiti 10 stvar, a ne samo jednu, morat ćete se koristiti ‘Ribbingovim biciklom’, kaže Ribbing.

Evo kako on funkcionira: zamislite bicikl, može i svoj sadašnji, kojeg možete zamisliti do najsitnijih detalja. Zatim ga povećajte u glavi i zamislite da je velik kao terenac, te da stoji ispred vas.

Nakon toga pomislite na 10 zadataka koje morate zapamtiti. Primjerice, da morate ponijeti neke dokumente s posla, da morate odnijeti odjeću na kemijsko čišćenje, da morate očistiti zimske čizme, kupiti povrće i što god drugo.

Sad uz svaki zadatak zamislite čistu, jasnu sliku, jasnih linija (jer ćete takvu lakše zapamtiti od bezobličnih stvari). “Npr. ako zamislite sunce – to nije dobro, jer nije čistih obrisa.”

Za svaki tekst uzmite prvu sliku koja vam padne na pamet (par čizama, vrećice s hranom, odijela na vješalicama, bilo što), povećajte je i zadržite. Zatim počnite svaku veliku sliku polako slagati na različite dijelove zamišljenog bicikla, mentalno povezujući to dvoje, recimo kao da uz prednju gumu povežete vrećicu iz šopinga.

Kad završite s vizualiziranjem svih zadataka, možete prelaziti pogledom po biciklu i prisjećati se različitih stvari.

No nikad, nipošto nemojte nekoga povezati sa seksualnim iil nasilnim slikama, jer ćete u suprotnom svaki put kad vidite tu osobu proživjeti emocionalno cijeđenje.

A ako vam se bude činilo da imate loše kratkotrajno pamćenje, nemojte posustati. Ribbing, ali i mnogi drugi stručnjaci za pamćenje, tvrde da mogućnost pamćenja milijuna imena nije nešto s čime se ljudi rađaju, već do nje dolaze pronalaskom onog načina pamćenja koji najbolje funkcionira za njih.
 
(express.hr/uredio:nsp)

Tekst o životu ljudi rođenih 1950-tih, 60-tih, 70-tih i 80-tih godina sve se više širi društvenim mrežama. Ukoliko pripadate ovim generacijama, možda ćete se čitanjem narednog teksta prisjetiti lijepih vremena …

Prvo, preživjeli smo i rođeni smo normalni, iako su naše majke kad ih je boljela glava pile aspirine, jele hranu iz konzervi, pušile i radile do zadnjeg dana trudnoće i nikad nisu bile testirane na dijabetes …

Kao djeca, vozili smo se u autu bez pojasa i zračnih jastuka i nismo morali imati kacige na glavi za vožnje biciklom ili na rolama.

Pili smo vodu iz crijeva za zalijevanje vrta, a ne iz flašica kupljenih u velikim trgovačkim lancima. Dijelili smo flašicu cockte ili coca-cole s našim prijateljima i nitko nije umro zbog toga …

Jeli smo mliječne sladolede, bijeli kruh i pravi putar, pili cockte i koka-kola koje su i tada bile pune šećera, ali nismo bili debeli zato što smo se stalno igrali vani …

Izlazili smo iz kuće ujutro i igrali se cijeli dan, skrivača, graničara, lopova i pandura, kraljica 1-2-3, kauboja i indijanaca, fantoma i svega ostalog što je samo dječja mašta bila u stanju smisliti, sve dok se nije upalila ulična rasvjeta koje ionako nije bilo previše.

Nerijetko nas nitko nije mogao naći po cijeli dan, pa je i roditeljski šamar bio dio odgoja, a bez zlostavljanja u obitelji.

I, nikad nije bilo problema!

Provodili smo čitave dane praveći trkaće daske od otpada iz podruma ili šupe, spuštali se niz ulice zaboravljajući da nismo napravili kočnice. Nakon par padova, slomljenih prstiju i modrica, naučili smo kako riješiti problem. Mi nismo imali imaginarne prijatelje. Mi prijatelje nismo dodavali nego ih vremenom stjecali! Nismo imali ni probleme s koncentracijom u školi …

Nama nisu davali tablete protiv hiperaktivnosti. Mi nismo imali školskog psihologa i odgojitelja pa smo ipak završavali nekakve škole. Nama nisu prodavali drogu ispred škole … Mi nismo imali Playstation, Nintendo, X-box, nikakve video igrice, nismo imali 99 kanala na televiziji (samo dva i to drugi tek od popodne), nismo imali video rekordere, mobilne telefone, kompjutere, internet, sobe za chat …

Mi smo imali prijatelje i mi smo išli van i družili se s njima!

Padali smo s drveća, znali se izrezati na staklo, slomiti zub, nogu ili ruku, ali naši roditelji nikada nisu išli na sud zbog toga. Igrali smo se s lukom i strijelom, gradili utvrde od snijega, bacali petarde za novu godinu, čitali hrpe stripova i sve smo to preživjeli bez posljedica!

Vozili smo se biciklom ili pješke, dotrčali do kuće prijatelja, zvonili na vrata ili jednostavno ulazili u njihovu kuću da se družimo i budemo zajedno! Kad upadnemo u probleme sa zakonom, roditelji nisu plaćali kauciju da nas izvuku. Ustvari, bili su često stroži nego sam zakon!

Posljednjih 50 godina su bile najplodonosnije godine u povijesti svijeta. Naše generacije su dale najbolje izumitelje i znanstvenike do danas. Imali smo slobodu, pravo na greške, uspjeh i odgovornost. I naučili smo živjeti s tim!

I TI PRIPADAŠ TOJ GENERACIJI?

ČESTITAM! MOŽDA ĆEŠ ŽELJETI PODIJELITI OVO S OSTALIMA KOJI SU IMALI SREĆE ODRASTI KAO PRAVA DJECA, PRIJE NEGO ŠTO SU ODVJETNICI, DRŽAVE I VLADE POČELI ODREĐIVATI KAKO TREBA ŽIVJETI!

MOŽDA BI BILO DOBRO POSLATI OVU PORUKU I VAŠOJ DJECI DA VIDE KAKO SU NJIHOVI RODITELJI ODRASTALI!

POZDRAV GENERACIJO I ŽIVJELI! SVAKO OD NAS JE ANĐEO SA SAMO JEDNIM KRILOM, A LETETI MOŽEMO TEK ZAGRLJENI …
 

 

 
(vestinet.rs,youtube/uredio:nsp)

Porast emisije ugljičnog dioksida kojeg generiraju vozila pridonijela je nastajanju epidemije koja je rezultirala proširenjem bolesti i smrti diljem svijeta

Amerika nije jedina zemlja pati. Gradovi diljem svijeta su se suočili smanjenom kvaliteta zraka zbog zagađenja, zbog čega su mnogi ljudi razvili kronične zdravstvene probleme poput astme, respiratornih infekcija i drugih poteškoća s disanjem.

Onečišćenje zraka uzrokuje oko 200.000 preranih smrti u SAD-u, navodi se u istraživanju koje je MIT objavio u 2013. godini. Studija je utvrdila da su emisije u prometu jedan od vodećih uzroka zagađenja zraka, čineći stanovnike grada kao savršene mete.

Onečišćujuće tvari u zraku, ne samo da negativno utječu na ljude i okoliš, već i koštaju. Međutim, novo izvješće objavljeno na Sveučilištu u Kaliforniji ima odgovor koji je relativno jednostavan. Koristite manje automobile.

Vožnje bicikla ili hodanje može uštedjeti bilione u idućih 35 godina

Širenje javnog prijevoza moglo bi uštedjeti javnom i privatnom sektoru više od 100.000 milijardi dolara, od sada pa do 2050, kako piše UC Davisa. Koristeći druge metode mobilnosti, kao što su hodanje i biciklizam, možemo smanjiti emisiju ugljičnog dioksida na samo 1.700 megatona godišnje u 2050.

Izvršenje strože kontrole propisa onečišćenja, uključujući širenje korištenja ultra-sumpornih goriva, može pomoći spriječiti procijenjenu projekciju od 1,4 milijuna prijevremenih smrtnih slučajeva godišnje koji će proizaći iz zagađenja ispušnih cijevi vozila do 2050, navodi se u analizi od strane Međunarodnog vijeća za čisti prijevoz.

Udvostručenjem naftnog gospodarstva vezanog za motorna vozila, dužnosnici procjenjuju da se emisija CO2 može smanjiti za dodatnih 700 megatona do 2050.

“Studija pokazuje da odlazeći od automobila koji je u središtu razvoja, pogotovo u brzorastućim gospodarstvima, će smanjiti urbani CO2 dramatično i smanjiti troškove”, navodi se u izvješću koautora Lew Fultona, koji je i suvoditelj NextSTEPS programa na UC Davis Institutu prometnih znanosti.

“Krtična stvar je da također treba smanjiti potrošnju energije i emisiju ugljičnog dioksida za sva vozila”, dodao je.

Izvještaj, koji je objavljen 17. rujna na pripremnom sastanku UN-a u New Yorku, je prvi koji je istražio kako “velike promjene u transportnim ulaganjima u svijetu će utjecati na emisije urbanističke vrste prijevoza putnika, kao i mobilnost pojedine dohodovne skupine.”

Scenarij “High Shift” se koristio za konfiguriranje studije brojeva, idealanog modela u kojem bi vlada povećala ulaganja u željeznicu i čistog autobusnog prijevoza, uz izgradnju infrastrukture koja će osiguravati sigurnu šetnju i vožnju biciklom. Vlade će također morati potrošiti manje na izgradnji cesta i garaža, usmjeravajući ljude daleko od želje da posjeduju vozilo.

Istraživači se nadaju da će rezultati doprinijeti međunarodnim sporazumima u pogledu reforme politike.

SAD je i dalje vodeći proizvođač CO2 i ostalih otrova u prometu

U 2010., gotovo četvrtina emisija ugljičnog dioksida je potjecala iz urbanih transportnih sektora, stvarajući oko 2.300 megatona CO2 te godine. Stručnjaci kažu da, uz nastavak brze urbanizacije, osobito u zemljama poput Kine i Indije, u razvoju, bi se ti brojevi mogli se udvostručiti u idućih 35 godina, nanoseći još veći pritisak na ljude i okoliš.

Amerika je vodeća svjetska sila u emisiji CO2 i zagađivanju okoliša uz pomoć urbanog prijevoza putnika. Međutim, očekuje se da će značajno smanjiti emisije od 670 megatona godišnje na 560 megatona do 2050. godine kroz usporavanje rasta transporta i povećanje učinkovitosti goriva.

Međutim, brzi urbani rast i ovisnost o vozilima u Kini očekuje povećanje emisije CO2 od 190 megatona godišnje za nevjerojatnih 1.100 megatona. Srećom, najnoviji podaci pokazuju da je Kina već poduzela korake ka financiranju povećanja prijevoza javnim stredstvima.

Indija je još nacija u razvoju, nacija koja drži oči zatvorenima. Emisije CO2 emisija očekuju povećanje od 70 megatona do 540 megatona do 2050. godine, ali stručnjaci kažu da se u High Shift scenariju javni prijevoz može provesti diljem svijeta, utrostručiti pristupačnosti onih sa najnižim primanjima i udvostručiti za drugu najnižu skupinu.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 

 
(preveo: mag. Alfred Bošković / uredio: nsp)

Prisjećajući se dobrih starih vremena kada smo odrastali uz sjećanja sa putovanje, zlata je vrijedno kada pokušavate razumjeti probleme s kojima se djeca suočavaju danas.

Prije samo 20 godina, djeca su se igrala vani cijeli dan, vozili biciklom, bavili se sportom i gradili utvrde u pješčaniku. Majstori izmišljenih igara, djeca iz prošlosti su stvarala vlastiti oblik igara ​​koje nisu zahtijevale skupu tehnologiju ili roditeljski nadzor.

Djeca iz prošlosti su se promjenila … jako, a njihov svijet prirodnih osjetila je danas temeljni i jednostavan. U prošlosti, obitelj je često provodila vrijeme obavljanjem kućanskih poslova, a djeca su imala nekakve sitne obaveze na dnevnoj bazi. Stol u blagovaonici bio je središnje mjesto gdje je obitelji dolazila zajedno jesti i razgovarati o svojem danu, a nakon večere je postao centar za pečenje kolača, obrta i domaće zadaće.

Današnje obitelji su drugačije. Utjecaj tehnologije na obitelj 21. stoljeća lomi temelje njezinog osnivanja, a uzrokuje i raspad temeljne vrijednosti koja je održavala obitelji zajedno. Žongliranjem škole, posla, doma i društvenog života, roditelji se sada oslanjaju na komunikaciju, informacije, i tehnologije kako bi im život bio brži i učinkovitiji. Maloj djeci roditelji puštaju crtiće na mobitelima i tabletima, ili im daju da igraju igre kako bi si osigurali malo mira, dok djeca od 5-6 godina već imaju svoje vlastite mobitele.

Zabavna tehnologija (TV, Internet, video igre, iPad, mobitel) je napredovala tako brzo, da su obitelji jedva primijetile značajan utjecaj i promjene u njihovoj obiteljskoj strukturi i načinu života. Istraživanje Kaiser Zaklade iz 2010. godine pokazalo je da djeca osnovne dobi troše u prosjeku 7,5 sati dnevno na zabavnu tehnologiju, 75% posto od te djece ima TV u svojim sobama, a 50% posto od sjevernoameričkih domova imaju TV upaljen cijeli dan.

Dakle, kako utjecaj tehnologije ima na razvoj djeteta? Dječji razvoj senzornih, motoričkih i ostali privrženi sustavi biološki nisu evoluirali da bi se prilagodili na ovu pomahnitalu i kaotičnu prirodu današnje tehnologije.

Utjecaj brzog napretka tehnologije na razvoj djeteta se vidi kroz porast fizičkih i psihičkih poremećaja, te poremećajima u ponašanju koje zdravstveni i obrazovni sustavi tek sada počinju otkrivati, a još manje razumijevati.

Dječja pretilost i dijabetes sada su nacionalna epidemija u Kanadi i SAD-u, i uzročno su vezana uz prekomjerno korištenej tehnologije. Dijagnoze poput ADHD, autizam, poremećaj koordinacije, kašnjenja u razvoju, nerazumljivog govora, poteškoća u učenju, osjetilnih poremećaja, tjeskobe, depresije i poremećaji spavanja su povezani s prekomjernim korištenjem tehnologijom, a i rastu alarmantanom stopaom.

Pedijatrica Chris Rowan za Huffington post je predstavila deset najozbiljnijih prijetnji po razvoj djece, od kojih su sve utemeljene na ozbiljnim znanstvenim istraživanjima, te je pozvala sve roditelje, učitelje i vlade da se izbore za zabranu korištenja mobilnih uređaja djeci mlađoj od 12 godina.

1. Utječu na prirodni razvoj mozga

Između rođenja i druge godine života, djetetov mozak se utrostruči, a brzi razvoj mozga nastavlja se do 21. godine. Razvoj mozga u najranijoj dobi ovisi o podražajima iz okoliša. Kada se mozak u ovoj delikatnoj dobi izloži modernim tehnologijama, dolazi do promjena koje uzrokuju poremećaje koncentracije, otežano učenje, povećanu impulzivnost i smanjenu sposobnost samokontrole.

2. Odgađaju mentalno odrastanje

Kretanje pospješuje koncentraciju i sposobnost učenja, no korištenje tehnologije ograničava kretanje. Svako treće dijete danas kreće u školu s odgođenim mentalnim razvojem, s poteškoćama u pismenosti i postizanju rezultata.

3. Potiču debljanje

Televizija i videoigre povezane su sa sve češćom pojavom pretilosti. Djeca koja smiju imati elektronički uređaj u svojim spavaćim sobama imaju 30% veće šanse biti pretila. Svako četvrto dijete u Kanadi i svako treće dijete u SAD-u je pretilo.

4. Uzrokuju gubitak sna

Čak 60% roditelja ne nadgleda kako njihova djeca koriste tehnologiju, a čak 75% djece imaju uređaje u svojim spavaćim sobama. Isti postotak djece pati od kronične neispavanosti, što uništava njihovu sposobnost učenja.

5. Uzrokuju psihićke poremećaje

Pretjerano korištenje tehnologije povezano je sa sve većim stopama psihićkih poremećaja u djece, od depresije, anksioznosti, poremećaja koncentracije, poremećaja privrženosti, autizma, bipolarnog poremećaja, psihoza i problematičnog ponašanja. Svako šesto dijete u Kanadi dijagnosticirani je mentalni bolesnik.

6. Uzrokuju agresivno ponašanje

Nasilni mediji mogu uzrokovati agresivno ponašanje kod djece. Mala djeca danas su više nego ikad izložena fizičkom i seksualnom nasilju u modernim medijima. Brojne igre i televizijske serije prikazuju eksplicitne scene seksa, ubojstva, silovanja, mučenja i osakaćivanja. Sve veći broj djece nije u stanju kontrolirati svoje agresivne tendencije.

7. Dovode do ‘digitalne demencije’

Brzi medijski sadržaji, osim što mogu doprinjeti poremećajima pažnje, mogu dovesti i do smanjene koncentracije i slabljenja pamćenja, jer mozak čisti puteve koji vode do frontalnog korteksa. Djeca koja ne mogu zadržati pažnju na nečemu ne mogu ni učiti.

8. Uzrokuju ovisnosti

Kako se roditelji sve više i više vežu uz tehnologiju, udaljavaju se od svoje djece. Prema istraživanju iz 2010. godine, kada se djeca ne vežu uz svoje roditelje, mogu se vezati uz svoje uređaje, što može uzrokovati ovisnost. Svako 11. dijete između 8. i 18. godine ovisno je o tehnologiji.

9. Zračenje nije bezopasno

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) kategorizirala je mobitele i bežićne uređaje kao rizik kategorije 2B (mogući karcinogen). U službenom priopćenju, WHO je upozorio da su djeca znatno osjetljivija od odraslih na zračenje, jer im se mozak i imunosustav još uvijek razvijaju.

10. Ovakva budućnost nije održiva

Način na koji su djeca danas odgojena i obrazovana uz tehnologiju više nije održiv. Djeca su naša budućnost, no nema budućnosti za djecu koja pretjerano koriste tehnologiju. Potrebno je hitno i zajedničko djelovanje kako bi se smanjilo korištenje tehnologije kod djece.

Smjernice za korištenje tehnologije primjereno dobi djece:

 
(huffingtonpost.com, jutarnji.hr/uredio: nsp)

Zašto su Grčka, Španjolska, Italija, Portugal i mnoge druge zemlje u depresiji, kao što su upravo sada? To je zato što imaju previše dugova. Zašto su oni toliko u dugovima?

To je zato što su dopustili sebi da postanu robovi banaka. Posuđujući novac od bankara su dopustili da narod ima viši standard života u kratkom roku, ali to je uvijek rezultiralo nižim standardom življenja dugoročno. Zašto je to tako?

To je zato što uvijek morate vratiti više novca nego što ste posudili. A kada dođete do točke kada je dug u BDP-a više od 100% posto, vi se onda u osnovi utapate u dugovima. Ogromne količine novca koje bi se mogle iduće posuditi za pružanje osnovnih usluga i poticanje gospodarstva sada će servisirati svoj zastrašujući dug.

Danas, građani u Grčkoj, Španjolskoj, Portugalu i Italiji doživljavaju životni standard daleko ispod onoga kakav bi trebao biti jer su ih bankari zarobiili u beskrajnu dužničku spiralu. Nažalost, velika većina ljudi koji žive u tim zemljama apsolutno nemaju pojma što je uzrok njihovih problema.

Istina je da nema suverene nacije na zemlji koja nije posudila jedan euro ili dolar od bilo koga.

Kako je Hrvatska uopće došla  tolikog duga? pema zadnjem izvještaju Eurostata, on iznosi oko 140 posto bruto domaćeg proizvoda to je negdje oko 420 milijardi kuna duga sredinom 2015. godine,, istaknuo je ministar financije. Na novinarski upit jesmo li onda gori nego Grčka ministar financija odgovorio je potvrdno. Da, po tom podatku smo gori nego Grčka. Država je dužna 280 milijardi, a građani i tvrtke 420 milijardiNo, velike su razlike u zaduženosti među članicma EU. Najveći javni dug u odnosu na BDP ima Grčka, čak 157 posto, dok su Estonija, Luksemburg i Bugarska zadužne za manje od 25 posto BDP-a. Hrvatska je u godinama krize drastično povećala javni dug, gotovo ga udvostručila.

Zašto naše vlade ne stvore novac samo od sebe?

Ako je vlada Grčke izravno izdavala valutu bez duga sve ove godine, oni bi imala nacionalni dug ravan nuli i ne bi bili usred duboke depresije danas.

Jedno istraživanje pokazalo je da 64% posto svih Amerikanaca ima manje od 1000 $ u banci.

Pa zašto nitko ne predlaže da odu u takav sustav?

Umjesto toga, svatko pokušava shvatiti način da se Grci mogu izvući iz ove zbrke i depresije i dalje plaćati svoje neodržive dugove.

To je tragedija koja se dogodila u Grčkoj. Grad Boston ima veće gospodarstvo od cijele Grčke nacije u ovom trenutku.

Ali to je ono što se događa kada dopustite bankarima da uvuku u zamku vašu zemlju. Središnji bankarski sustavi u svijetu su dizajnirani da budu beskrajne duge spirale koja sustavno transferiraju bogatstvo od ljudi kroz vladu u ruke ultra-bogatih.

Dovoljno je pogledati što se događa u Sjedinjenim Državama. Američki nacionalni dug je sada više od 5000x puta veći nego što je bio kada se FED stvorio.

Grčka, Španjolska, Italija, Portugal i ostatak naroda u zapadnom svijetu nisu ušli u sve ove dugove slučajno.

U Sjedinjenim Državama danas, se doslovno oporezuje ​​u desecima i desecima različitih načina.

Naši političari vole uvoditi nove i inventivne načine da nas oporezuju.

Na kraju, oni će nam uzeti koliko god mogu, a da prođu nekažnjeno.

Dovoljno je pogledati što se događa u Francuskoj. Novoizabrani francuski predsjednik socijalist, kaže da njegova stranka planira podići gornju poreznu stopu u Francuskoj na 75% posto .

No, iako nas naši političari oporezuju do smrti, oni još uvijek uspijevaju izgraditi ogromnu planinu dugova povrh svega toga.

I mi možemo vidjeti što se događa kada se sustav počne raspadati gledjući na ono što se događa u Grčkoj i Španjolskoj upravo sada.

Evo 11 stvari koje se mogu dogoditi kada vaša zemlja dopusti postati rob bankara ….

# 1. U nekom trenutku narodi koji se utapaju u dugovima moraju provesti “mjere štednje” u pokušaju da ostanu solventni.

To uzrokuje usporavanje gospodarske aktivnosti, a nezaposlenost strašno raste. Vidimo da se to događa u Grčkoj, Španjolskoj i cijeloj hrpi drugih nacija upravo sada.

Tijekom proteklih pet godina, grčko gospodarstvo se stisnulo gotovo 25% posto. Nedavno je objavljeno da se stopa nezaposlenosti u Grčkoj popela na 27,1 posto .

Prije dvije godine to je bilo samo 16,8% posto

U Španjolskoj, stopa nezaposlenosti je još veća. Ona je sada 24,6 posto, u neki analitičari očekuju da će ona s vremenom doći do 30% posto.

To se nikada ne bi dogodilo da ti narodi nisu zarobljeni u toliki dug.

# 2. Gospodarski napredak zapravo mora ići unatrag u sustavu baziranom na dug.

U Grčkoj, vrlo velik broj građana su zapravo odustali od svojih automobila i otišli vozeći bicikle ….

Visoke cijene cestovnog poreza, gorivo i popravci prisiljavaju Grke da prodaju svoje automobile naveliko. Prema Vladinom statističkom uredu, broj automobila na grčkim cestama je pao za više od 40% posto u svakoj od posljednje dvije godine. U međuvremenu, više od 200.000 bicikala prodano je u 2011. godini, otprilike četvrtina u odnosu na prethodnu godinu.

# 3. Vaš bankovni sustav neminovno će se rastopiti u nekom trenutku.

Svaki dug u obliku mjehura pukne, i vlast u cijeloj Europi očajnički pokušava zadržati europski bankarski sustav od potpunog implodiranja.

No, unatoč njihovim naporima, ljudi povlače novac iz banaka u južnoj Europi nevjerojatnim tempom. Samo provjerite usporeni “Bank run” koja se odvija u Španjolskoj ….

Kapitalni izdaci iz Španjolske su se više nego učetverostručili u svibnju 2012. na 41,3 milijarde eura (50,7 milijarde dolara) u usporedbi sa svibnjem 2011., prema podacima koje je objavila španjolska središnja banka.

U prvih pet mjeseci 2012, ukupno 163 milijardi eura je napustilo zemlju, pokazuju brojke. U istom razdoblju godinu dana ranije, Španjolska je zabilježila neto priljev od 14,6 milijardi eura.

# 4. U svim zemljama s sustavom koji se temelji na dug, na kraju će dići svoje poreze na smiješne razine.

Kada je porez na dohodak uveden je u SAD-u još u 1913., velika većina Amerikanaca su bili u poreznom razredu 1% posto. Tijekom godina bilo je dano bezbroj obećanja da će porezi biti ograničeni, ali još uvijek obećanja završavaju njihovim kršenjem.

Čak i kada nam daju “smanjenje poreza” s jedne strane, oni obično podižu poreze na deset različitih načina s druge strane. U Sjedinjenim Državama danas, doslovno se oporezuje ​​u desecima i desecima različitih načina.

# 5. Vaša valuta polako ali sigurno postaje bezvrijedna.

Većina ljudi ne shvaćaju da je inflacija porez. Svaki dolar koji trenutno imate u banci, konstantno gubi vrijednost. To je zato jer je u sustav baziranom na dug kao što mi imamo, ukupan iznos novca i ukupan iznos duga bi se trebao neprestano širiti.

Otkada su Federalne Rezerve stvorene, američki dolar je pao na vrijednosti više od 95% posto. To se nije dogodilo slučajno. Svaki druga glavna valuta diljem svijeta je u stalnom opadanju vrijednosti.

# 6. Kad stvari postanu dovoljno loše, bit će neredi na ulicama.

Prije nekoliko tjedana, ukupno više od milijun javnih zaposlenika je izašlo na ulice u više od 80 različitih španjolskih gradova. Ovdje možete pogledati snimke nekih od nasilnih sukoba s policijom koji su se dogodili.
 

# 7. Kada se ekonomija bazirana na dugu ruši, novac postaje vrlo tražen i postoji tendencija da se dogodi nestašica

Dovoljno je pogledati što se događa u Grčkoj. Nestašice lijekova su postali ogroman problem. Panhellenic udruga farmaceuta izvještava da je nestašica u gotovo pola zemlje, nedostaje oko 500 najčešće korištenih lijekova.

# 8. Vaše stanovništvo s vremenom će postati toliko očajno da će pokrenuti grupe koje će zajedno pljačkati hranu i potrepštine iz dućana.

Kada ljudi nemaju posla i ne mogu prehraniti svoje obitelji, često se nađu kako rade stvari koje oni nikad nisu slutili da će učiniti. Dovoljno je pogledati što se događa u Španjolskoj upravo sada ….Sličan primjer se dogodio u Španjolskoj nedavno kada su pljačkani supermarketi, što su čak prenijeli i hrvatski mediji.

Nezaposleni zemljoradnici i ostali članovi zajednice otišli su u dva supermarketa, jedan u Ecija (Sevilla) i jedan u Arcos de la Frontera (Cadiz) i ukrcali puna kolica s osnovnim potrepštinama. Rekli su da se ljudima oduzimalo i planiraju ‘oduzeti oduzeto’.

Hrana, uključujući i mlijeko, šećer, slanutak, tjestenina i riža, su davani u dobrotvorne svrhe, koji tvrde da oni nisu u stanju nositi sa svim zahtjevima za pomoć. Nezaposlenost u Sierra de Cadiz je sada 40%.

# 9. Ako stvari postanu dovoljno loše, čak bi se i osnovne usluge mogle početi isključivati.

Vlasti u Grčkoj opravdano su zabrinuti da bi se mogli desiti prekidi u opskrbi prirodnog plina i električne energije. Dobavljači ostavljaju neplaćene račune već duže vrijeme, i jedan dan milijuni Grka se može probuditi i otkriti da je struja u njihovim domovima odsječena ….

Grčke regulator struje RAE je izjavio Reutersu, kako bi se izbjegao kolaps električne energije i prirodnog plina sustava u dugom pogođenoj zemlji. RAE je donio odluku nakon što je dobio pismo iz grčke tvrtke prirodnog plina DEPA, koja prijeti smanjiti opskrbu proizvođača električne energije, ako ne riješe svoja dugovanja s tvrtkom. (podsjeća li vas ovo na Hrvatsku pomalo)

# 10. U ekonomskoj depresiji, mnogi ljudi počinju potpuno gubiti nadu.

Sve veći broj roditelja u južnoj Europi suočavaju se takvim očajnim situacijama da oni zapravo napuštaju svoje bebe.

Prema SOS selu, Europska dobrotvorna agencija koja pokušava pomoći obiteljima u financijskim poteškoćama, u prošloj godini je našla 1.200 djece u Grčkoj i 750 u Italiji napušteno. To je gotovo dvostruko od 400 djece napuštene u Italiji prije godinu dana, i puno gore od broja 114 djece napuštene u Grčkoj 2003.

# 11 Baš kao što smo vidjeli tijekom Velike depresije 1930-ih, povećava se uvelike broj samoubojstava kada se ekonomija ruši.

Grčka nikada nije vidjela ništa slično onome što se događa sada. Stopa suicida je apsolutno ogromna.

Kako je u SAD-u?

Ako živite u Sjedinjenim Državama, morate gledati što se događa u Europi, jer će slični uvjeti doći do SAD-a uskoro. Baš kao i Europi, mi smo dopustili sebi da postanemo robovi banaka, a sada ćemo snositi posljedice.

Nažalost, većina Amerikanaca uopće ne shvaća kako je duboko u ovom neredu.

Sjedinjene Države su nakupile najveću planinu duga u povijesti svijeta i to će ih potpuno zdrobiti u nekom trenutku. Nažalost, velika većina Amerikanaca živi od plaće do plaće i potpuno nespremni za gospodarski kaos koji dolazi.

Jedno istraživanje pokazalo je da 64% posto svih Amerikanaca ima manje od 1000 $ u banci.

Iako smo mogli biti na rubu druge globalne krize hrane, većina Amerikanaca nemaju dovoljno hrane u svojim domovima da traje jedan mjesec. Iako se američko gospodarstvo nalazi na rubu druge recesije, većina Amerikanaca još uvijek ide u shopping i kupuju igračke koje im ne trebaju i plaćaju ih kreditnim karticama koje ne bi više smjeli koristiti.

Ako želite vidjeti gdje smo krenuli, samo pogledajte Grčku i Španjolsku, a i prema nekim projekcijama, slijedi ih Hrvatska.

Oni prolaze kroz gospodarski pakao, a mi ćemo im se uskoro pridružiti.
 
(NoviSvjetskiPoredak.com)