“Komunistički manifest” je jedan od glavnih strateških dokumenata znanstvenog komunizma, a napisali su ga napisao Karl Marx i Friedrich Engels. No, zanimljivo je da je ovo djelo ušlo u popis knjiga koje su najčitanije na višim obrazovnim institucijama u Sjedinjenim Državama

Do tog su zaključka došli stručnjaci koji vode “Open Syllabus Project”, koji vode baze podataka kurikuluma sveučilišta diljem svijeta. Do sada je popis zemalja s nastavnog plana i programa obuhvaćao SAD, Kanadu, Veliku Britaniju, Australiju i Novi Zeland.

“Komunistički manifest”, procjenjuje “Open Syllabus Project”, zauzeo je treće mjesto u popisu koji obuhvaća svih navedenih pet zemalja, a četvrto u Sjedinjenim Državama.

Ovaj rad Marxa i Engelsa je prvi među svim čitanim knjigama s kojima se se služili američki studenti u državama kao što su Washington, Wisconsin, New Hampshire, New Jersey i Indiana.

U Iowi i Virginiji je “Komunistički manifest” na drugom mjestu. U Massachusettsu i Minnesoti na trećem, a u Kaliforniji i Connecticutu na četvrtom. Na sedmom je mjestu u Illinoisu, na osmom u Georgii, dok je na 22. mjestu Tennesseeu, a nepopularan Texasu u kojem zauzima 72. Mjesto, prenosi Breitbart.

Važno je napomenuti da se ne radi o tome da je Karl Marx postao najpopularniji ekonomist u Sjedinjenim Državama i “da su svi pohrlili na studij ekonomije kako bi proučavali djelo Marxa”, tvrdi utemeljitelj projekta “Open Syllabus”, nego se “Komunistički manifest” u SAD-u i drugim zemljama proučava i studira u čitavom nizu različitih odjela, od povijesti, do sociologije, politologije, te brojnih drugih.

Rad Marxa i Engelsa počinje riječima: “Bauk kruži Europom – bauk komunizma. Sve sile stare Europe su ušle u sveti savez kako bi se oslobodili tog duha: Papa i Car, Metternich i Guizot, francuski policajci i njemačke policijske uhode!”, dok završava svjetski poznatim povijesnim sloganom: “Radnici svih zemalja, ujedinite se!”

Ovo i druga njegova djela sadrže veliki broj ekonomskih ideja. Konkretno, čak i progresivni porez koji se koristi u Sjedinjenim Državama. Osim toga, Marx je jedan od najvećih mislilaca čovječanstva, a za BBC i najveći mislilac prošlog tisućljeća, čiji je rad formirao poseban smjer u filozofiji – dijalektički i historijski materijalizam, nove teorije u ekonomiji i politici – teoriju viška vrijednosti i teoriju klasne borbe, za mnoge najpoznatiji kao ekonomist.

Njegovo monumentalno djelo “Kapital – Kritika političke ekonomije”, iako ne zauzima tako visoko mjesto na listi popisanog nastavnog plana i programa u zapadnim zemljama, ipak se aktivno proučava i uči u Sjedinjenim Državama i među 40 knjiga koje se najčešće koriste u tečajevima ekonomije, ali i sociologije,

Tom Bemis, koji piše za MarketWatch, koji je također primjećuje da Biblija nije ni na popisu tekstova.

“U slučaju da netko ima bilo kakve sumnje da na američki sveučilištima dominiraju “bezbožni komunisti”, svježe statistike su nam pri ruci. Više od 25 godina nakon pada Berlinskog zida, raspada Sovjetskog Saveza i početka provođenja tržišne ekonomije u Kini, “Komunistički manifest” se i dalje svrstava među tri najčešće zadana teksta na američkim sveučilištima”, piše Tom Bemis.

Ironično, ali Marxov klasik ipak nije među prvim tekstovima iz područja ekonomije, nego među tekstovima povijesti, sociologije i politologije.

OSP Explorer može filtrirati zastupljenost u programima pojedinih djela i po institucijama. Na primjer, na Massachusetts Institute of Technology ili svjetski poznati MIT, Marxov klasik u je među tekstovima dodijeljene, na drugom mjestu, a četvrti na Sveučilištu Berkeley u Kaliforniji.
 
(altermainstreaminfo.com.hr/uredio:NSP)

Kako je Einstein uništio fiziku? Je li Albert Einstein bio najpametniji čovjek i najveći znanstvenik koji je ikada živio? Milijuni ljudi vjeruju kako je odgovor na ova pitanja potvrdan. Ali Roger Schlafly ima potpuno drugačije mišljenje kojim smanjuje značaj najpoznatijeg znanstvenika XX stoljeća

Zašto?

Schlafly predstavlja uvjerljive dokaze da su drugi vodeći fizičari i matematičari prije i uporedo s Einsteinom, napravili jednako važne pomake u teoriji relativnosti i srodnim područjima. Što više, Schlafly sugerira kako je Einstein ukrao od drugih znanstvenika ideje koje su tako postale Einsteinova najveća otkrića.

Je li Einstein doista bio toliko veliki znanstvenik?

Službena priča glasi ovako:

Albert Einstein, mladi činovnik u Švicarskom uredu za patente, je u jednom potezu potpuno transformirao fiziku iz statične trodimenzionalne znanosti u četvorodimenzionalni, zapanjujući univerzum prostora i vremena, kroz briljantni i samostalni “eksperiment misli” koji uključuje gravitaciju, kretanje, prostor i vrijeme.

Einstein je također napravio pothvat bez presedana koji uključuje razumijevanje prirode svjetlosti i energije, i on je bio prva osoba koja je shvatila ekvivalenciju između energije i mase. Einsteinova otkrića, ne samo da su transformirala modernu fiziku, već su oblikovala način na koji shvaćamo svemir.

Schlafly se s ovim stajalištem u potpunosti ne slaže:

“Sve je to mit. Einstein nije izmislio teoriju relativnosti, točnije nije ni izmislio većinu ostalih stvari koje mu se pripisuju. “

Schlafly je ovakvim stavovima stvorio vrlo hrabar i uvjerljiv slučaj.

Roger Schlafly je impresivnom količinom podataka zaokružio spomenutu tematiku, zahvaljujuci doktoratu na polju električnog inženjerstva s Princetona i doktorata iz matematike sa Sveučilišta Kalifornije – Berkeley. On je predavao na Sveučilištu u Chicagu i na Sveučilištu Kalifornije u San Cruzu, gdje živi i radi dan danas.

Schlafly može bez problema raspravljati o čestičnoj fizici, teoriji relativnosti i kvantnoj teoriji s najboljim znanstvenicima iz ovih područja, on je u stanju analizirati vektore, bozon, teoriju struna (string theory) – koju prezire, simetriju (koja ga privlači) i Kuhnovo preokretanje paradigmi (koje ne može podnijeti), i brojne druge znanstvene kerefeke. Schlafliy je pomalo nalik na “Einsteina”, iako bi najvjerojatnije odbio takvu usporedbu i smatrao bi ju krajnje neinteligentnom.

Schlafly revidira radove impresivnih (iako zaboravljenih) matematičara i fizičara koji su doprinijeli za vrijeme i prije ere u kojoj je djelovao Einstein.

Kratka ali fenomenalna lista imena koje je spomenuo, uključuje francuskog matematičara i dobitnika Nobelove nagrade – Henri Poincaré-a (kojeg je britanski filozof Bertrand Russell nazvao najvećim čovjekom kojeg je izrodila Francuka), pionira nizozemske fizike i dobitnika Nobelove nagrade – Hendrik Antoon Lorentz-a, i škotskog fizičara i matematičara – James Clerk Maxwella.

Prema Schlaflyjevim otkrićima, Maxwell je prvi stvorio kovanicu “relativnost” i bio je prva osoba koja je objasnila teoriju relativnosti povezujući masu i energiju. Maxwell je napisao znanstveni rad u dva masivna toma 1873. godine s naslovom: „Treatise on Electricity and Electro-Magnetism“ koji je po mišljenju Schlaflijevom generirao “najvažnije formule u povijesti znanosti.”

Schlafly tvrdi slijedeće: “Poincaréove naknadna rasprava o relativnosti je stvorila teoreme koje su bili matematički identični Einsteinovim, a većina njegovog rada je napravljena prije radova koje je navodno stvorio Einstein. Lorenz i Poincare su stvorili svaki najvažniji aspekt teorije relativnosti, i sve radove na ovu temu su objavili daleko prije Einsteina.”

Pa ipak svi ovi važni ljudi iz svijeta znanosti su uglavnom zaboravljeni dok je Einsteinova reputacija dosegla demagoški status.

Zašto je to tako?

E = MC ²

Mladi Albert Einstein ne samo da je živio u vrijeme eksplozivnog rasta znanosti i teoretske fizike, već ga švicarski ured za patente zaposlio kao fizičara da bi lakše odobravao patente na istom polju, što mu je dalo direktnu mogućnost da prvi baci pogled na nova znanstvena otkrića. U isto vrijeme Einstein postaje svjestan važnosti intelektualnog vlasništva i autorskih prava.

Einsteinova poznata formula E = MC ² je, na primjer, u stvari objavljena od strane Olin de Prett u nepoznatom talijanskom žurnalu i to dvije godine prije nego li je Einstein proglasio svojom izmišljotinom. Također moramo napomenuti kako je Einstein tvrdio kako je kompletna teorija plod njegovog samostalnog rada te kako je bez ičije pomoći došao do nje. Schlafly pokazuje kako je Poincare također publicirao teoriju relativnosti prije samog Einsteina.

I zaista, Schlafly tvrdi da je Einstein “posudio” mnoge ideje od drugih znanstvenika, a koje je proglasio svojim vlastitim idejama, uključujući i postulat da je brzina svjetlosti konstantna, kao i posebnu relativnost, ideja da su energija i masa razmjenjive (E = MC ²).

“Einsteinovo razumijevanje specijalne relativnosti je inferiornije od Poincareovog. Svaki esencijalni dio specijalne teorije relativnosti, je Poincare bolje i uspješnije objasnio, iako je Einstein imao iste ideje, Poncare ih je ranije objavio od Einsteina.“

Pa vi se šalite gospodine Schlafly!

Ne, ovo nije šala.

Prema Schlaflyjevim saznanjima, otkriće specijalne teorije relativnosti je izašlo na svjetlost dana puno prije Einsteinovog objavljivanja 1905. Dokazi o znanstvenim procesima koji su prethodili objavljivanju specijalne teorije relativnosti su puno brojniji nego što se to smatra. To može objasniti zašto Einstein nije dobio Nobelovu nagradu za rad o relativnosti, točnije on nije ni izmislio kovanicu “relativnost” niti je bio prva osoba koja je napravila saznanja o samoj relativnosti.

U stvari, H.A. Lorentz je 1902. dobio Nobelovu nagradu zbog rada na teoriji relativnosti, a to se dogodilo tri godine prije nego što je Einstein objavio prvi znanstveni rad o istoj temi. Tek 1921. je Einstein dobio Nobelovu nagradu za doprinos razumijevanju fotoelektričkog efekta.

Bez obzira na dokaze, Einsteinovih pet radova koji su objavljeni 1905. godine se smatraju revolucionarnim. Ali pitanje ostaje: da li su ideje isključivo njegove? Schlafly tvrdi da nisu, i za to ponovno daje brojne dolaze. Schlafly tvrdi kako je Einstein konstantno pozajmljivao ideje drugih znanstvenika bez da im je odao priznanje za to.

Schlafly pokazuje kako je koncept kretanja i vremena kao “četvrte-dimenzije” prethodio Einsteinu za cijelo desetljeće. H.G. Wells je spekulirao o ovom konceptu u noveli pod imenom “The Time Machine” koja je izašla 1894. godine. Schlafly kaže kako je sledeće godine Lorentz napisao znanstveni rad u kojem je “predložio koncept lokalnog vremena za objekt koji se giba.” Poincare je napisao dva znanstvena rada, jedan 1898. godine i još jedan 1900. godine u kojima istražuje odnose između kretanja i vremena.

Schlafly citira dijelove iz knjige izdane 2005. pod nazivom: “Henri Poincare and Relativity Theory” – “Henri Poincare i teorija relativnosti” koju je napisao ruski fizičar A.A. Logunov, u kojoj se Logunov žali na Einsteinove sljedbenike koji su ga uporno precenjivali dok su u potpunosti ignorirali Poenkareove zasluge.

Nama je poznato iz publikacija Einsteinovih pisama kako je odbijao priznati zasluge svojoj prvoj ženi koja je mu je pomogla u stvaranju specijalne teorije relativnosti. Također je odbio priznati zasluge svima drugima od kojih je posuđivao ideje. Njegova prva žena fizičarka Marija Marić je surađivala s Einsteinom na istraživanjima o relativnosti.

Kasnija izdanja Einsteinovih radova uopće u sebi nemaju spomene o referencama na druga istraživanja, pa ipak pisao je pisma u kojima se žalio kad god nije dobio ono što je želio. Einstein je koristio medije i novine sa vijestima kako bi promovirao sebe, on je to radio mnogo više nego li i jedan današnji znanstvenik. Do kraja života je Einstein nastavio ignorirati originalne izvore svojih radova kao i sve ljude koji su doprinijeli njegovim istraživanjima.

Pa ipak, nakon što je Einstein dobio Nobelovu nagradu, on je sav novac koji je dobio od Nobelove zaklade predao svojoj bivšoj ženi Mariji Marić, no postoje indicije da je to uradio samo da bi dobio razvod.

Zbog svega navedenog Schlafly tvrdi kako je Einstein plagijator te smatra da je njegov znanstveni rad objavljen 1905. toliko precijenjen da se ne može usporediti ni s jednim drugim slučajem:

“Ni jedan drugi znanstveni rad se nije toliko hvalio, pa ipak on je potpuno nečasno neoriginalan. Einstein definitivno zaslužuje znanstvene pohvale, ali uglavnom zbog rafiniranja tuđih znanstvenih ideja.”

Na kraju, Schlaflyjevi navodi mogu potvrditi od strane nepristranih povjesničara znanosti, ako oni uopće postoje. U međuvremenu, Schlafly je predočio izuzetno snažne dokaze koji prkose široko rasprostranjenom stanovištu o tome da je Einstein potpuno sam izmislio monumentalna znanstvena otkrića.

Knjiga ‘Kako je Einstein uništio fiziku’ ne piše samo o Einsteinu kao čovjeku, već raspravlja i o tome kako su nastale globalne promjene u fizici zahvaljujući određenim radovima koji su napravljeni u posljednjem stoljeću. U knjizi također otkrivamo kako je nastao kult oko Einsteina i koliko isti kult nastavlja utjecati na modernu znanost i to u negativnom smislu. Schlafly tvrdi da je isti doveo do bespotrebnog uskogrudnog teroriziranja koje često ne vodi nigdje.

Einstein je novi Aristotel. Fizičari vole ismijavati Aristotela zbog njegove nekvantitativne teorije fizike, zbog njegovih misaonih eksperimenata, zbog njegovog nedokazanog realizma, i zbog njegovih (navodnih) pokušaja da objasni svijet prema onome kako je zamišljao taj isti svijet, a ne prema onome kakav je. Najvažnije od svega, ismijavaju se Aristotelovi sljedbenici jer su idealizirali svog učitelja i zbog toga jer su ga slijepo slijedili.

Aristotel je bio veliki genij, Aristotelovo rezoniranje je bilo iznimno utjecajno preko jednog tisućljeća. No Einsteinova slava je bazirana na radovima drugih ljudi, a njegova ostavština je zasnovana na praćenju nenaučnih snova. Danas se Einstein idealizira više nego li se Aristotel ikada idealizirao. Einsteinovi obožavatelji su od njegovih radova napravili subjekt koji je sterilniji od tisućljeća stare Aristotelove fizike.

Srednjevjekovni su monasi debatirali o tome koliko anđela može plesati na vrhu pribadače. Moderni teoretičari fizike nisu napravili nešto takvo, ali su pisali znanstvene radove koji su podjednako bedasti. Na primjer, pisali su radove o alternativnim svemirima, gubitku informacija u crnim rupama, dodatnim dimenzijama, i Boltzmannovim mozgovima. Većina njih je preokupirana teorijom struna, koja u stvari nema veze sa stvarnim svijetom. I svi oni tvrde kako prate Einsteinove snove.

Jedan popularni balon od sapunice koji po Schlaflyju potpuno vodi na pogrešan zaključak je formula koja uključuje odnose mase i energije, ta famozna jednadžba glasi E = MC ². Schlafly tvrdi kako su se oko te jednadžbe stvorili široko rasprostranjeni pogrešni zaključci. Povezivanje ove formule s projektom Manhattan iz Drugog svjetskog rata (u kome je stvorena atomska bomba) je jedan takav primjer.

E = MC ² nije čak ni bila potrebna za stvaranje atomske bombe. U njoj nema ni jednog traga o tome kako bi se trebao cijepati atom, ili kako stvoriti nuklearnu lančanu reakciju, ili bilo koji drugi potreban korak koji bi pomogao u stvaranju atomske bombe. Relativnost nije potrebna čak ni da bi se razumio način na koji se energija oslobađa iz urana ili plutonija unutar bombe, jer se ovako otpuštanje energije uveliko shvaća uz pomoć istraživanja na polju elektromagnetizma ….

Predviđanja o masi unutar domene relativnosti je ispitivao i testirao Njemački fizičar Walter Kaufmann 1901., godine, točnije prije nego li je Einstein išta napisao.

Schlafly, također objašnjava kako je HG Wells, a ne Einstein, prvi publicirao rad u kojem se spominje ideja o atomskoj bombi.

Schlafly nas podseća da je Einstein proveo većinu svog znanstvenog istraživanja, radeći na “velikoj ujedinjenoj teoriji” fizike koja nikada nije urodila plodom. On također navodi kako su mnogi današnji fizičari jednako afektirani s Einsteinovom ambicijom s namjerom stvaranja preokreta u paradigmama, što bi ih pak katapultiralo na znanstveni pijedestal.

Schlafly vjeruje kako su sve te stvari oštetile znanost jer su u potpunosti zanemarili i zamijenili tradicionalnu praksu “opservacije-hipoteze-ekperimentacije-metodologije” u korist “elitnih intelektualaca koji inzistiraju na dobivanju najvećih pohvala u (često apstraktnim) radovima koji nisu mjerljivi niti imaju racionalne prednosti. “

Iako Schlafly tek nekoliko puta spominje Einsteinovo židovstvo, itekako povezuje ovu činjenicu s obožavanjem Einsteina od strane elitnih medija i akademske zajednice, te je identificira kao “fenomen gurua” što je najbolje vidljivo u knjizi “The Culture of Critique: An Evolutionary Analysis of Jewish Vkljucenost in Twentieth-Century Intellectual and Political Movements” u kojoj je vidljivo na koji su način židovski intelektualci, kao što su; Freud, Boas i Trocki, postali fokus i kultni idoli Židova diljem svijeta.

Sve to se događalo na isti način na koji su karizmatični rabini bili obožavani od strane tradicionalnih Židova. Vid apstraktnog teoretiziranja koji odbacuje metodologiju na temelju opservaciji-hipotezi-eksperimentaciji je jako lako uočljiv u Freudovom teoretiziranja i Frankfurtskoj školi koja je u potpunosti odlučila svoje radove zasnovati na teoretiziranju i nedostatku empirijskih podataka.

U prošloj generaciji smo imali priliku vidjeti kako su Freud-ove teorije potiho i nježno potisnute u kreativnu mješavinu kvazi znanstvenih pretpostavki pomiješanu sa seksualnim fantazijama i terapeutskim prodavanjem magle.

(O ovim temama se već raspravljalo. Dan Michales je u tekstu pod nazivom: “Ethnic Conflict in German Physics” opisao neprijateljstvo između Nijemaca koji su bili privrženi metodologiji opservacije-hipoteze-eksperimentiranja i židovskih fizičara koji su bili “dogmatični” intuitivni, nadasve apstraktni i teoretski.

Nijemci su također bili ljuti na činjenicu da su domaći i strani Židovi nakon završetka školovanja u Njemačkoj, brzo dobivali ogroman publicitet i zasluge za istraživanja koje su preuzeli od njemačkih i drugih znanstvenika. Kevin McDonald je primijetio sličan fenomen u psihologiji, sociologiji i biologiji, te je otkrio slične tendencije u tradicionalnoj židovskoj teologiji:

“Ove grupe vide svijet kroz leće nefalsificirane apstraktne teološke teorije, one su okupljene oko karizmatičnih rabina, dok su “heretici” i ostali nekonformisti protjerani iz tih istih skupina.”)

Židovski izvori

Schlafly malo što govori o nadmoćnim židovskim izvorima koji stoje iza modernog Einsteinovog obožavanja, pa ipak citira Disneya, Time Magazine i New York Times (tri dominantno židovske institucije) s kojima daje primjer konglomerata medija koji su agresivno reklamirali Einsteinovo idolopoklonstvo.

1999. godine je Time proglasio Einsteina “Osobom stoljeća”. Einsteinov popularni status, najvećeg intelekta na planeti, bi se trebao pobliže promotriti i tada bi shvatili da se događa nešto zaista čudno, jer ni jedan drugi znanstvenik u ljudskoj povijesti nije ni izbliza dobio takav tretman. Smatramo li doista da su Einsteinovi doprinosi nauci veći od Newtonovih? Ili smatramo da je “teorija relativnosti” promijenila naš pogled na svijet (ili religiju) kao što je to uradila Darwinova teorija evolucije uz pomoć prirodne selekcije? Ne, Einstein zaista nema tolike zasluge.

Zapravo 99% ljudi smatra da je Einstein bio autor različitih velikih otkrića u fizici, dok ostatak znanstvenika ostaje potpuno nepoznat i bez zasluga. Zašto bi ljudi postali obožavatelji osoba čije pothvate čak i ne razumiju? Nakon svega, čak i ako su neka Einsteinova otkrića (koliko god ona važna ili nevažna bila) imala utjecaja na znanost, ona uopće nisu imala utjecaja niti su imalo transformirala živote običnih ljudi.

Je li obožavanje Einsteina imalo nekakvu drugačiju svrhu? Schlafly nam to ne otkriva.

Osim Einsteina, Schlafly se koncentrira i na brojne ezoterične teorije koje su danas popularne među teoretskim fizičarima. No to zapravo nije način na koji je Einstein upropastio fiziku, osim ako niste pobornici teorije o sub-atomskim česticama. Nemojte se zavaravati, Schlafly-jeva knjiga nije zamjena za uvodni tečaj o fizici.

Ako odlučite pročitati, budite spremni na susret s riječima i konceptima koji uključuje kvarkove, bozone, leptone, vektore, fermione, kvantnu gravitaciju, teoriju struna (za koju Schlafly smatra da je apsurdna i gubitak vremena), super simetriju i paradigme kvantne mehanike od kojih boli glava.

Što se tiče kultiviranja Einsteinove vrhunske reputacije, Schlafly postavlja pitanje “Zašto?” Bez da na njega pokušava odgovoriti.

Schlafly besprijekorno dokazuje kako je Einstein imao mnoge pomagače, te da je njegov osobni život bio sve osim svetačkog. U stvari, prema podacima dva biografa (Roger Highfield i Paul Carter) Einstein je bio serijski ženskar koji je napustio barem jedno od svoje djece. Doduše, Einsteinove se ljubavne avanture ne mogu usporediti s onima recimo Dr. Martina Luthera Kinga ili JFK-ja, no pametni profesor svakako nije bio besprijekorni svetac. Einstein je u potpunosti uživao u seksualnim povlasticama jer je bio svjetski poznata osoba.

Je li Einsteinova veličina i priznatosti kultivirana na način daleko od shvaćanja obična čovjeka?

Židovski genije

Einstein je najprominentniji židovski znanstvenik u cijeloj povijesti. Od njegove smrti koja se dogodila prije pola stoljeća, njegov status je neprekidno rastao. Einstein je sebe opisivao kao socijalistu, anti-nacionalistu, i predanog cionistu – točnije prezentirao je stajališta koja su bila prevladavajuća među Židovima za vrijeme njegovog života. Schlafly nas podsjeća kako je Einstein također bio komunistički simpatizer te ga osuđuje da je bio egomanijak.

U normalnom svijetu bi Einsteinova kolekcija simpatija i filozofija mogla stvoriti po koju kontroverzu. Ako je neko znanstveni genij to ne znači da je ta ista osoba i politički genij. No u današnjem “politički ispravnom” univerzumu, Einsteinova stajališta (i kontroverze) dobivaju uglavnom neosporne pohvale.

Einstein je postao nedodirljiva ikona i monumentalni simbol židovske intelektualne superiornosti. Kad tome dodamo i “navode” kako je Einstein pobjegao iz nacističke Njemačke, bez obzira što je on iz Njemačke izašao bez ikakve drame i problema, počinjemo se pitati, tko se zapravo treba zamarati nepotrebnim detaljima?

Evo što o pedigreu i karakteru Albert Einstein-a piše židovstvom opsjednuta web-stranica (JewOrNotJew.com):

Imali smo Leonardo da Vinci-ja. Ne možemo ništa reci protiv Newtona. Thomas Edison je bio velikan. Arhimed, Pitagora, Aristotel, Platon i Sokrat, sve su geniji iz prošlosti. Kopernik? Galileo? Descartes? Ne, hvala. Mi imamo Alberta Einsteina …. najpametnijeg čovjeka koji je ikada živio na planeti.

Imenica “genije” se danas olako koristi. Nogometni treneri su genijalci! Filmski redatelji su geniji! Bilo tko s imalo IQ-a je genije! Ova riječ je izgubila svoje značenje. Ali se necemo raspravljati o semantici, mi ćemo ovdje raspravljati o tome da li je netko Židov ili nije.

Albert Einstein: Genije. Židov.

Ali zašto bi netko bi netko dobio tako velike počasti? Svi dokazi koje će vam ikada biti potrebni se mogu dobiti iz jednog Einsteinovog citata:

“Židov koji negdje usput izgubi svoju vjeru, ili koji usput pokupi neku drugu, je još uvijek Židov.” Osim toga ako su nacisti nečiji rad proglasili “židovskom fizikom”, ako je netko odlučio podržati državu Izrael bez da je njen građanin, neko ko je postao prototip za toliko korištenu riječ “genije” zasigurno zaslužuje najvece počasti.

Albert Einstein: najpametniji čovjek koji je ikada živio na planeti. Židov.

Jasno nam je da su tvorci teksta na web stranici JewOrNotJew.com ne samo ‘ludi’ za Židovima već da jako vole Einsteina i državu Izrael – te da su prihvatili radikalnu definiciju riječi “Židov.” Što se tiče ljudske rase, čini se da ona ima različita mišljenja o svemu tome.

Ovi obožavatelji pasmine se najvjerojatnije nalaze na kakvoj listi za promatranje poneke vladine agencije, naravno ako one nisu s židovskim predznakom. No ako su oni Židovi onda je to po njima fenomenalno!

Einsteinovi obožavatelji govore na široko i na daleko o židovskom identitetu, etnocentrizmu i trenutnoj židovskoj moći. Oni nas također obavještavaju o stanju američke kulture.
 
(vestinet (The Bellarmine Report)/uredio:nsp)

Fabijansko društvo je britanska socijalistička organizacija koja je zadužena za bitan aspekt društva – društvenu procjenu, predviđanja i, najbitnije, inženjering.

Djelovala je u najjačem obimu od kasnijeg 19. stoljeća do I. Svjetskog rata. Današnja Laburistička stranka počiva na pojedinim temeljima društva, a najpoznatiji javni uspjeh je prijelaz s kolonijalnog na kapitalistički sustav, bez vidnog gubitka ovlasti i teritorija krune.

Djelovanje društva

Današnja praksa društva je think-tank grupacija (tzv. ‘trust mozgova’) unutar Laburističke stranke. Filijale djeluju i u Australiji, Kanadi (Douglas-Coldwell Fondacija) i Novom Zelandu, dijelovima Commonwealtha. Mnogi vjeruju kako je zapravo cijela današnja geopolitička situacija usko vezana uz njihove ideje u prošlosti.

Ukoliko uđemo dublje u literarni aspekt djelovanja, lako je vidljivo kako su najčešći članovi pisci, autori i pjesnici, koji su kroz svoj autorski opus vješto promovirali ideje koje zapravo imaju potpuno drugačiji prizvuk od javno objavljene ideje samog društva. Kako je dječji um najlakši za manipulaciju onda se na njega najviše i utjecalo, a princip je ponajbolje objašnjen u nekim od legendarnih utopijskih romana 20. stoljeća.

Slavna povijest

Fabijansko društvo je osnovano 1884. godine, a naziv su uzeli po rimskom vojskovođi iz trećeg stoljeća Kvintusu Fabijusu Maksimusu, koji se uspješno borio protiv Hanibala. Njegova strategija je bitna za shvaćanje uvida ideologije društva. Naime, on se ravnao s idejom da je izravan rat gubitak, naročito onaj na otvorenom vojnom polju, te je protivnika bitno pobijediti nizom bitaka i povlačenjem nakon svake pobjede.

Hanibal nije bio pobjediv u otvorenoj bitci zbog manjeg broja vojnika, pa je Maksimus mudro izbjegavao direktan okršaj. Fabijanisti su svoje redove oformili kratkim i brzim pobjedama protiv slobodnog poduzetništva i ideje koja stoji iza koncepta. Cilj je bio stvoriti današnji princip slobodne trgovine koji će ujediniti svijet preko ideje o globalizaciji, a iza svega će moći stajati snažni pojedinci.

Konspirativne namjere

Glasovita krilatica društva nakon osnivanja bila je ‘Fabijansko društvo kao cilj ima reorganizaciju društva putem oslobođenja zemljišnog i industrijskog kapitala iz ruku pojedinaca i klasa, a društvo, shodno tome, radi na ukidanju privatnog vlasništva nad zemljom’. Simbol im je bila kornjača, a kasnije su je preoblikovali u vuka u janjećoj koži po naputku legendarnog Nobelovca i člana Georgea Bernarda Shawa.

Društvo je za prvotni plan imalo ukidanje privatnog sektora, naročito nad zemljom i put ka marksizmu. H.G. Wells, poznati SF pisac i član, ideju je podijelio izjavom: ‘Mala grupa Engleza koja je osnovala društvo stvorit će treći idejni sustav za rastući socijalizam, koji bi preobratio revolucionarni socijalizam u administrativni. Socijalizam će prestati biti otvorena revolucija, i postat će zavjera’.

Koncept – Jedna svjetska britanska država

Prvotne ideje provedene u praksi definitivno nisu bile loše niti zlonamjerne – kroz legislativu su progurali koncept minimalca i općeg zdravstvenog sustava. Upravo u tom segmentu dolazi nama bitan dio – edukacija djece koja je ‘bitka za Carstvo unutar učionica’, posebice zbog mišljenja kako će tvrtke u budućnosti preuzeti svu novčanu moć. Dakle, već su početkom 20. stoljeća uvidjeli kako će ideje najlakše implementirati kroz obrazovni sustav.

A ideja? Ideja je bila vezana uz ‘zastarjelost liberalne ekonomije’ i postupno lobiranje za imperijalizam na svjetskoj razini, ali onaj skriveni – kroz manje ratove, civilne obrambene snage u budućnosti i nekretnine koje se neće moći kupiti već samo iznajmljivati od države. Poredak koji su ponajviše promovirali bio je tzv. ‘aristokratski socijalizam’ gdje bi vladali oni s ‘kapacitetom, dužnosti, mudrosti’. Takva bi po njihovom načelu trebala izgledati budućnost. Danas ih se povezuje s guranjem svojih članova na ključne pozicije britanske Vlade, naročito kada se priča o Tonyju Blairu i Gordonu Brownu.

Boljševizam kao put ka današnjem kapitalizmu

Usku suradnju pokreću 1905. s posudbom sredstava i logistike ruskim boljševicima, a idejni kreator i član društva John Maynard Keynes danas je poznat kao tvorac makroekonomije i koncepta uplitanja države na negativne efekte recesije. Želio je ukidanje kapitalizma prije eksplozije, a hvalili su ga odreda političari, diktatori i ekonomski stručnjaci.

Zanimljivo, mnogi upravo njegovu filozofiju krive za današnje ekonomske krize, tiskanje novca kod određenih interesnih skupina i bankarsku nadmoć nad svjetskom ekonomijom. Kapitalizam današnjeg kova također je jedna od nuspojava upravo njegovog rada i predviđanja u prošlom stoljeću. Jedino je pitanje je li on taj ishod poznavao od ranije ili je sve slučajna anomalija.

Pretvaranje djece u odrasle

No, bitno je ipak napraviti odmak od ekonomsko-gospodarsko-političke pozadine reda i društvenog inženjeringa. Poseban fokus imali su na obrazovnu indoktrinaciju. Mlade bi po teoriji što ranije uvodili u život odraslih, ponajviše zbog ‘mogućnosti služenja u civilnoj vojsci i ranije zrelosti’. Kritičari navode da je društvo pod krinkom ‘borbe za britanske interese i socijalizam’ svojim djelima i akcijama činilo upravo suprotno – promociju interesnih skupina i neoliberalizam.

Najpoznatiji članovi bili su, osim već nabrojanih, pjesnici Edward Carpenter i John Davidson, seksolog Havelock Ellis, pisac Edward R. Pease, a možemo dodati i legende poput Annie Besant, Grahama Wallasa, Huberta Blanda, Edith Nesbit, Sydney Oliviera, Olivera Lodgea, Leonarda Woolfa, Virginiu Woolf, Ramsaya MacDonalda, Emmeline Pankhurst i Bertranda Russella.

‘Vrli novi svijet’ totalitarizma

Svakako ipak vrijedi istaknuti dvojicu. Prvi je Aldous Huxley, sin Thomasa Henrya Huxleya – Darwinovog bulldoga i pobornika eugenike, koji u djelu ‘Vrli novi svijet’ opisuje društvo budućnosti, sazdano na naumu fabijanista. Kontroverzu danas ponajviše izaziva njegov govor na Sveučilištu Berkeley gdje je kao ‘alat stvaranja idealnog društva’ naveo ‘farmaceutiku radi pretvaranja ljudi u idealne radnike i bezbolno društvo nalik koncentracijskim kampovima’. Pranje mozga, propagandu i farmaceutsku kontrolu emocija nazvao je ‘metodom stvaranja užitka pri gubitku slobode’. Zanimljivo, brat mu je kasnije postao idejni vođa pokreta eugenike i prvi ravnatelj UNESCO-a (Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu).

Njegova antiutopija ‘Vrli novi svijet’ nastala po romanu ‘Mi’ Jevgenija Zamjatina (1921.) predviđa oblikovanje društva eugenikom i učenjem u nesvjesnom stanju. Oblikovani svijet bi se mogao smatrati i utopijom – ljudi su sretni, zdravi i tehnološki napredni. Društvo je hedonističko te teži postizanju sreće putem promiskuitetnog seksa i droge Some, a ostvarivanje sreće je potpomognuto eliminiranjem čestih izvora ljudskog nezadovoljstva – obitelji, umjetnosti, književnosti, religije i filozofije. Glavni lik djela je John the Savage, pojedinac rođen u primitivnom rezervatu Svjetske države, koji se spletom okolnosti sreće s modernom civilizacijom.

George Orwell prvi zviždač Novog svjetskog poretka

Drugi pojedinac kojeg treba navesti je njegov šegrt Eric Arthur Blair poznatiji kao George Orwell. On je kodirao prave naume Fabijanskog društva u knjigu pod imenom ’1984′ što je zapravo stota godišnjica od nastanka društva, a ne stvarna revolucionarna godina. Osim pojmova Veliki Brat, novogovora i spina, djelo je jako dobro poznato po određenim rečenicama. ‘Ako hoćete sliku budućnosti, zamislite čizmu kako gazi po ljudskom licu – zauvijek’ najlakše je pamtljiva fraza.

Čuli smo i za – ‘Mi znamo da nitko ne grabi vlast sa namjerom da je napusti. Moć nije sredstvo, ona je cilj. Ljudi ne uspostavljaju diktature da bi zaštitili revolucije, oni podižu revolucije da bi uspostavili diktature’. Tako je uz ‘životinjsku farmu’ i ‘jednakije od jednakih’ uspješno prikazao svijet današnjice. Nažalost, umro je svega koji mjesec nakon izdavanja najpoznatije knjige i nije dovršio svoj rad na način koji je želio.

Borba protiv zdravstvenog odgoja borba je protiv puča fabijanista

Iako je kod nas bitka protiv zdravstvenog odgoja apostrofirana kao sraz crkve i države, zapravo to i nije tako. Kao i uvijek, sporne su određene smjernice u sustavu koje su vješto ubačene, a skrivaju daleko perfidnije naume. Zdravstveni odgoj u EU definitivno šokira s pojedinim ispadima političara poput umotvorine da bi djeca trebala učiti o svojoj seksualnosti dok su dovoljno mladi i ne mogu zatrudnjeti.

Brazil se pak establishmentu dodvoravao jumbo plakatima s dva dječaka od sedam godina koja se strastveno ljube u klinču, čime su promicali pravo na homoseksualnost u prvom razredu osnovne škole. Daleko od toga da moral ne treba tražiti niti na jednoj od sukobljenih strana, no zaista je nužno podcrtati o čemu se zapravo radi jer će Hrvatska usvajanjem ovako fleksibilnog zakona postati poligon za društveni inženjering Novog svjetskog poretka.
 

 
 
(dnevno.hr, youtube.com/uredio: nsp)
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=12365"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]

Tlo našeg planeta u posljednjih se 250 godina zagrijalo za 2,5 stupnjeva Fahrenheita, a ljudi su gotovo jedini uzrok ovog zatopljenja, pokazalo je novo znanstveno istraživanje koje je proveo tim klimatskih skeptika

Utemeljitelj projekta Berkeley Earth Surface Temperature (Best), profesor Richard Muller, ugledni fizičar koji donedavno nije vjerovao u globalno zatopljenje, kaže da su ga ovi rezultati iznenadili.

“Nismo to očekivali, međutim, kao znanstvenicima dužnost nam je da dozvolimo da nam podaci promijene mišljenje”, rekao je Muller i dodao kako se danas smatra preobraćenim skeptikom nakon što je za kratko vrijeme doživio potpuni zaokret u svojim uvjerenjima.

“Naši rezultati pokazuju da je prosječna temperatura tla Zemlje porasla za oko 2,5 stupnjeva u posljednjih 250 godina, od čega 1,5 u zadnjih 50. Štoviše, čini se da je sav taj porast rezultat ljudskih emisija stakleničkih plinova”, napisao je u svojem izvješću za New York Times američki fizičar.

Tim znanstvenika s University of California u Berkeleyju prikupio je podatke o temperaturama izmjerene od 1753. godine na 44.455 lokacija. U ovom istraživanju znanstvenici su, za razliku od prijašnjih, proveli automatiziranu obradu podataka kako bi izbjegli moguću ljudsku pristranost, koja je ranije bila temelj kritika klimatskih skeptika. Tim s Besta zaključio je da, unatoč detaljnim analizama, njihovi rezultati odgovaraju onima koji su dobiveni u ranijim studijama, samo što im je nesigurnost smanjena.
 
Isti je tim prošloga listopada objavio rezultate koji su pokazali da je prosječna temperatura tla od sredine 50-ih porasla za oko jedan stupanj, međutim, u toj studiji nije ispitan ključni krivac za zagrijavanje. U novom istraživanju ekipa je analizirala zagrijavanje koje su izazvale solarne aktivnosti koje su među klimatskim skepticima omiljeno obrazloženje za klimatske promjene. Pokazalo se da je doprinos Sunca zagrijavanju u posljednjih 250 godina bio praktički jednak nuli, dok su vulkanske erupcije izazvale manje padove temperature u razdoblju od 1750. do 1850.

Premda ovo još uvijek ne dokazuje definitivno da globalno zagrijavanje uzrokuju staklenički plinovi koje stvaraju ljudi, to je ipak najbolje objašnjenje koje smo našli’, rekao je Muller dodavši da su njihovi nalazi još snažniji od onih koje je utvrdio Međuvladin panel za klimatske promjene (IPCC).

No unatoč jakim argumentima i činjenici da su do njih došli sami klimatski skeptici, neki protivnici ideje o ljudskom utjecaju na zagrijavanje i dalje ostaju uporni. Tako prof. Judith Curry, klimatologinja na Georgia Institute of Technology i voditeljica popularnog bloga za klimatske skeptike, smatra da je metodologija kojom su dobiveni novi rezultati previše jednostavna.

‘Šlag na torti’ novog otkrića nedvojbeno predstavljaju još dvije nove studije. Prema prvoj, objavljenoj jučer u časopisu Nature Geoscience, kronična suša koja je pogodila Sjevernu Ameriku od 2000. do 2004. najveća je u posljednjih 800 godina. U njoj znanstvenici također najavljuju da će ovakvi sušni periodi u skoroj budućnosti postati uobičajeni. Druga je pak pokazala da se glečeri na Himalaji ipak otapaju. Prema njoj je od 70-ih do danas nestalo oko devet posto leda na Himalaji i Tibetanskoj visoravni. Podaci također pokazuju da se ovo otapanje posljednjih godina ubrzava. Podsjetimo, klimatski su skeptici oštro napali izvješće UN-a u kojem je pogrešno prognozirano da će ledenjaci Himalaje nestati do 2035.

Zanimljivo je također da je jedno nedavno provedeno ispitivanje pokazalo da su klimatski skeptici u većem postotku skloni raznim drugim teorijama urote, kao što je primjerice ona prema kojoj ljudi nikada nisu sletjeli na Mjesec.
 

 

BIT ĆE JOŠ GORE: Čovjek je odgovoran za barem 70 posto otapanja Arktika

Veliki gubitak leda u ljetnim mjesecima samo je 30 posto posljedica prirodnih varijacija u Atlantiku, a čini se da će se stvari samo pogoršavati, pokazalo je novo istraživanje
Za ostalih 70 posto, a možda čak i do 95 posto povlačenja ledenog pokrova odgovorni su ljudi. To je mnogo više nego što su znanstvenici do sada mislili.

Nestanak arktičkog leda ima loš utjecaj na biološku raznovrsnost, a također otvara nove brodske koridore i mogućnosti za eksploataciju nafte i plina. Otapanje se ubrzava od 1990-ih, a mnogi znanstvenici vjeruju da bi Arktik tijekom ljeta mogao ostati bez leda već krajem 2020-ih.

‘Od 1970-ih površina pod ledom tijekom ljeta smanjila se za oko 40 posto’, rekao je voditelj studije Jonny Day, klimatolog iz National Centre for Atmospheric Science na Sveučilištu Reading. ‘Pokušali smo utvrditi koliko je to posljedica prirodne varijabilnosti te koliko na otapanje utječu klimatske promjene koje izazivaju ljudi.’

U svojem istraživanju Day je pomoću računalnih simulacija istražio kako je mogla varirati klima oko Arktika bez ljudskih emisija stakleničkih plinova. Utvrdio je da je klimatski sustav poznat kao Atlantska višedesetljetna oscilacija (AMO) dominantan uzrok varijacija u površini leda. AMO je ciklus zagrijavanja i hlađenja u Sjevernom Atlantiku koji se ponavlja svakih 65 do 80 godina, a u fazi je zagrijavanja od sredine 1970-ih.

Usporedivši modele sa stvarnim promatranjima Day je utvrdio koliki je doprinos prirodnih sustava onome što su sateliti zabilježili. Rezultati su pokazali da je AMO u najboljem slučaju odgovoran za 30 posto otapanja, a u najgorem samo za pet posto.

‘Samo 30 posto mogli smo pripisati AMO-u’, rekao je. ‘To znači da je uzrok ostatku nešto drugo, najvjerojatnije ljudski utjecaj na klimu.’

U ranijim istraživanjima ljudski je utjecaj bio procijenjen na oko 50 posto.

Day smatra da ćemo u narednim godinama svjedočiti mnogim povratnim efektima klimatskih promjena.

‘Postoji nešto što se zove povratni refleks otapanja leda, a označava proces u kojem manje leda znači više otvorene vode koja upija više zračenja te se zagrijavanje ubrzava’, rekao je Day i dodao: ‘Nije jasno što će se dogoditi, no definitivno se čini da idemo u tom pravcu.’
 

 
 
(tportal.hr youtube.com/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=10014"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]