New York Times piše kako je Trump prepustio Italiju ruskom utjecaju

Američki predsjednik Donald Trump imao je gust raspored za vrijeme svog boravka u Italiji. Nakon privatne audijencije kod pape susreo se s talijanskim predsjednikom i premijerom u Rimu, letio za Siciliju na summit svjetskih vođa i posjetio američke trupe na pomorskoj zrakoplovnoj stanici.

No, nakon što su diplomatske aktivnosti završile, europski i američki dužnosnici boje se povratka na novu normalu američke nezainteresiranosti, piše New York Times.

Istovremeneno, Rusija se udvara Italiji, zemlji koja je nekoć imala najveću komunističku partiju van sovjetskog bloka i koju mnogi analitičari smatraju krhkom karikom u europskom lancu. Trump je u Rimu ostavio veleposlanstvo bez veleposlanika i prepustio geopolitičko igralište ruskom veleposlaniku u Rimu Sergeju Razovu.

Ruski veleposlanik polako gradi odnose

Promišljen, sjedokosi diplomat Razov polako gradi odnose s talijanskim političarima, organizira koncerte za preživjele potresa u Italiji i posjećuje regionalne dužnosnike koji lamentiraju o “nepoštenim” sankcijama Rusiji, koje Moskva žarko želi skinuti.

Upravo poput Razovljeve energične diplomacije, dobar dio ruskih odnosa gradi se javno. Na primjer, Putin je ovog mjeseca talijanskog premijera Paola Gentilonija ugostio u Sočiju, a par tjedana prije toga predsjednika Seriga Mattarellu u Moskvi.

No među talijanskim, europskim i američkim dužnosnicima postoji bojazan da se Rusija koristi i istim zakulisnim utjecajima i medijskim manipulacijama koje je koristila u SAD-u i drugdje kako bi Italiju još bliže nagnula Moskvi. Bivši premijer Matteo Renzi privatno se požalio suradnicima da se Rusija miješa u talijansku unutarnju politiku na način da podupire populističke političke stranke.

Talijani se teško drže europskih direktiva

Internetske stranice koje kontroliraju vođe pokreta Pet Zvijezda, jedne od najpopularnijih anti-establishment stranaka u zemlji, šire izvještaje objavljene na mediju Sputnik Italia, talijanskoj verziji ruskog državnog medija. “Rusija je puno uložila kako bi utjecala na javno mnijenje u ovoj zemlji”, rekla je Celia Kuningas-Saagpakk, estonaska ambasadorica u Italiji, piše NYT.

Prije toga je radila u ministarstvu vanjskih poslova svoje zemlje, gdje se bavila Rusijom i njenim propagandnim strategijama u Ukrajini i drugdje.

Učinci ruskih pokušaja da se utječe na Italiju već se mogu vidjeti. Talijanski političari s obje strane političkog spektra dugo se bore s držanjem tvrde linije prema Moskvi koju je EU zauzela nakon početka Ukrajinske krize, ali sada se ljuljaju više nego ikada.

Politiku EU provodi njemačka kancelarka Angela Merkel koja je nekoć bila glavna europksa veza s Putinom, a mnogi Talijani nadaju se da će njihova zemlja popuniti prostor koji je nastao erozijom odnosa Merkel i Putina nakon Ukrajine.

Rusofili u pokretu Pet zvijezda

Talijanski rusofili ohrabreni su nedavnim Gentilonijevim posjetom Rusiji. Njegov prethodnik Renzi s Putinom se susreo prošle godine i rekao da se protivi automatskoj obnovi sankcija Rusiji. I bivši premijer Berlusconi rekao je da se nada da će se sankcije skoro dići. No, najtopliji spram Rusije su u pokretu Pet zvijezda, koji vode u anketama podrške pred izbore koji bi se u Italiji trebali održati krajem godine.

Pokret Pet zvijezda pozvao je na referendum o talijanskom napuštanju eurozone i dizanju sankcija Rusiji te na koncu kompletan geopolitički zaokret od SAD-a i prema Rusiji. Na nedavnom izlaganju vanjskopolitičkih pozicija platforme u parlamentu, vođe pokrete Pet zvijezda Rusiju su okarakterizirali kao strateškog partnera koji je nepošteno kažnjavan, a SAD kao zlostavljača čije je sedamdesetogodišnje savezovanje s Italijom došlo do svog kraja.

“Postoji granica”, rekao je Manlio di Stefano, čelnik odbora za vanjsku politiku pokreta Pet zvijezda. Na blogu pokreta, Manlio Di Stefano je nedavno napisao da NATO priprema “finalni napad” na Rusiju. U intervjuu je tvrdio da se njegova stranka protivi sankcijama spram Rusije i rekao da se nekoć obećavajući Trump pokazao kao razočaravajući pijun vojno-industrijskog kompleksa. “Rekao je da želi popraviti odnose s Rusijom i stabilizirati situaciju na mediteranu, a onda je počeo bombardirati Siriju”, rekao je Di Stefano.

Tko će popuniti političku prazninu?

Ubrzo nakon Trumpove izborne pobjede, Beppe Grillo, jedan od osnivača pokreta, pobjedu je slavio kao prst u oko establishmentu. No kako je Trumpova pozicija spram Rusije postajala sve mutnija i napetija, prikriveni antiamerički sentiment unutar pokreta Pet zvijezda isplivao je na površinu. Alessandro Di Battista, jedan od vođa stranke, rekao je da je era talijanske servilnosti spram SAD-a gotova. Njegova stranka, rekao je, će tražiti odmicanje od SAD-a i približavanje Rusiji. Prije tri godine, 2014., pokret Pet zvijezda je kritizirao Putina zbog stanja s ljudskim pravima u Rusiji, ali su vrlo brzo promijenili ploču.

To je pokrenulo sumnje među vladinim dužnosnicima u SAD-u i Europi da je stranka dobila nekakvu financijsku pomoć od Rusije, što iz stranke čvrsto poriču. Nikakvi dokazi nikada nisu dospjeli u javnost. Mnogi ipak vide Putinovu nevidljivu ruku u zemlji. “Svjesni smo da Putin pokušava oslabiti EU i njene institucije. Isto je napravio u Italiji”, rekao je američki senator Bob Corker.

Trumpova administracija za mjesto veleposlanika u Italiji razmatra Lewa Eisenberga. Amerčka se odsutnost osjeti. Tijekom nedavnog posjeta Vatikanu, senator Tim Kaine susereo se s nadbiskupom Paulom Gallagherom, ministrom vanjskih poslova Svete stolice. “Gallagher je bio jako zainteresiran za razgovore o Rusiji. Ako SAD ostavi vakum, taj će prostor netko morati popuniti”, rekao je Kaine u jednom nedavnom intervjuu.
 
(telegram.hr)

Globalizacija je proces kojim se u današnjem svijetu postupno ukidaju ograničenja protoka roba, usluga, ljudi i ideja među različitim državama i dijelovima svijeta, odnosno ideologija koja za cilj ima njegovo opravdanje. Cilj svih globalizatora je stvoriti jedinstvenu svjetsku vlast, s tim što su kolektivističke ideologije kao boljševizam , fašizam i nacionalsocijalizam to željeli stvoriti silom, dok liberalizam to nastoji provesti djelovanjem ekonomskih zakona i slobodnog tržišnog liberalizma. Ako se zanemare različite ideološke maske raznih globalizatora kojima su privlačili sljedbenike, globalizacija je težnja za stjecanjem političkog, vojnog, obavještajnog, novčarskog, proizvodnog, medijskog ili trgovačkog monopola na svjetskom nivou.

Neoliberalni globalizam

Liberalni individualizam izrastao na pozitivnim stavovima ekonomskog liberalizma, temelji se na zagovaranju potpune slobode pojedinca, slobodnom tržištu s jednakim šansama za sve, te indiferentnosti prema obitelji, naciji i vjeri. Liberalizam je uspio stvoriti na nivou pojedinih nacionalnih država vrlo snažna gospodarstva, ali je na svjetskom nivou imao daleko manje uspjeha.

Zbog toga je u gospodarski najrazvijenijim državama, nakon propasti komunizma razvijena ideologija neoliberalizma koja javno zagovara potpuno slobodnu tržišnu konkurenciju na svjetskom nivou, ali je stvarno nastoje nametnuti samo slabijim državama, dok se sami služe prikrivenim protekcionizmom, raznim oblicima financijske agresije i valutnih ratova, namjernim izazivanjem privrednih kriza, a kada im je neophodno nije im strano ni izvođenje provokacija, radi izazivanja oružanih sukoba.

Metode globalizacije

Kao najlukavija ideologija za stjecanje svjetske vlasti liberali su najduže opstali zahvaljujući tome što su njihovi javni ciljevi pozitivni i sukladni pozitivnoj tržišnoj selekciji prema sposobnostima, iako im je tajno djelovanje često potpuno suprotno, usmjereno izigravanju slobodne tržišne konkurencije i održavanju vlasti u rukama uske elite.

Običaj modernih globalista je javno zagovarati jedno, a na tajnim sastancima raznih elitnih «klubova» koji uključuju državne funkcionare, poduzetnike, znanstvenike, bankare, novinare i ostale «uglednike», donositi suprotne dogovore o tom kome obavještajne službe trebaju dostavljati povjerljive podatke o potezima konkurencije, kome treba krasti takve podatke; kome treba pomoći, a kome uskratiti pomoć; koga državne inspekcijske službe trebaju zaobilaziti, a koga pojačano nadzirati; koje znanstvene projekte treba financirati, a koje kočiti; koga treba financirati, a koga ne; u kojim medijima se treba oglašavati, a u kojima ne; koga preko medija treba napadati, a koga hvaliti. Sve to suprotno je načelima slobodne tržišne konkurencije i predstavlja poništenje tržišnog mehanizma selekcije prema sposobnosti.

Uspjesi globalizma

Stvaranje svjetske financijske piramide moći je početkom 21. stoljeća prošireno je na veći dio svijeta. Uspostavljena je stanje u kojoj su najutjecajniji veliki dioničari najvećih svjetskih kompanija, a najveći dioničari u ovoj svjetskoj financijskoj piramidi ponekad nastoje uskladiti svoje interese na svjetskom nivou, ali se ponekad znaju i sukobiti, što se može primijetiti kroz valutne ratove između SAD-a, Kine, Rusije i Eurozone.

Kako bi sve angloameričke, formalno samostalne banke i multinacionalne korporacije djelovale usklađeno razrađeni su detaljni strateški planovi borbe protiv konkurencije, a pojedini zadaci iz tih planova preneseni su na specijalizirane međunarodne organizacije kao što su MMF, WB , WTO i slične. Strateški cilj ove interesne skupine sastavljene od nekoliko stotina financijskih, trgovačkih i proizvođačkih obitelji je zadržati postojeće pozicije, spriječiti razvoj konkurenata, te po mogućnosti proširiti svoje pozicije.

Perspektive antiglobalizma

Antiglobalistički pokreti mogu uspjeti u svojim nastojanjima protiv negativnih efekata globalizacije samo povratkom na stvarni ekonomski liberalizam, bez zakulisnih obavještajnih igara, bez prikrivene monopolizacije i ograničavanjem svih oblika financijske agresije. Najvažnije sredstvo im je internet kojim mogu širiti informacije o tajnim dogovorima političara, bankara i vlasnika medija koji manipuliraju masama.

Globalni parlament ( 624 mjesta )

Globalni parlament sa 1.000 mjesta izgledao bi ovako, kada bi ga sačinjavali samo predstavnici neautoritarnih zemalja :

Lijeve stranke (49): Ovaj blok bi obuhvaćao Die Linke, Syriza, ali naročito bi bili zastupljeni predstavnici indijskog Trećeg fronta.

Lijevi centar (200): Ovdje su obuhvaćene stranke Socijalističke internacionale, Progresivnog saveza, Foruma Sao Paolo, a najveći dio bi činio Ujedinjeni progresivni savez predvođen indijskim Kongresom.

Zeleni (3): Po jedan zastupnik iz Njemačke, Japana i Meksika.

Centar (121): Ova grupa bi obuhvaćala stranke Liberalne internacionale, razne centrističke formacije, a najveci kontingent bio bi iz redova američkih demokrata.

Desni centar (222): Ova vrlo široka kategorija obuhvaćala bi glavne europske konzervativne stranke, američke republikance, indijski BJP, Liberalno-demokratsku partiju Japana i razne umjerene islamske stranke. Članovi Međunarodne demokratske unije ili Internacionale demokratskog centra ili EPP, spadaju u ovu kategoriju .

Ekstremna desnica (15): Ovaj blok obuhvaća francuski Nacionalni front, turski MHP i japansku Partiju obnove, kao i islamiste iz Indonezije .

Ostali (14): Ovdje spadaju Partija pet zvjezdica Beppe Grillo-a i tajlandski Pheu.

Globalni parlament (1000 mjesta )

Ovako bi izgledao globalni parlament, ako bi i autoritarnim državama bilo omogućeno sudjelovati.

Globalni parlament (1000 mjesta)

Ovako bi izgledao globalni parlament sa detaljnije razloženim autoritarnim poslaničkim mjestima.

Kraljevine (7): Saudijska Arabija , Emirati , i jordanski blok

Teokracije (11): Iran

Ostali autoritarni (125): Gdje se spajaju Putin , centralnoazijske republike, Nigerija itd.

Komunistička partija (233): Blok predvođen Kinezima, gdje spadaju predstavnici Vijetnama, Sjeverne Koreje i Kube

Europska unija kao cjelina, naravno, ne bi bila značajno predstavljena u globalnom parlamentu. A ovaj trend ce se samo pojačavati. Da damo jedan primjer: kada je Mussolinijeva Italija osvojila Etiopiju, to je više nego udvostručilo stanovništvo ove afričke zemlje. Do 2050., predviđa se da će Etiopija imati više nego dvostruko brojniju populaciju od Italije. Čak i najveće europske zemlje su brojčano beznačajne na globalnoj razini.

Predstojeći europski izbori mogu dovesti do sada najfragmentiranijeg Europskog parlamenta. Unatoč konsolidaciji europskog partijskog sustava, može se očekivati ​​porast tenzija između glasovanja prema ideološkoj i nacionalnoj ravnini. Na globalnoj razini, ove tendencije će biti još izraženije.

Zanimljivo je razmisliti kako bi ovaj globalni parlament glasovao o pitanjima kao što su migracija, trgovina, financije ili klimatska politika. Možda bi bio u sjeni Globalne komisije ili izvršavao naloge Globalnog savjeta pod kontrolom država članica ?

Metodološke napomene:

Podaci o populaciji preuzeti su od Svjetske banke, uzimajući starije od 14 godina kao potencijalne birače.

Broj zastupničkih mjesta za svakoj zemlji je dobiven dijeljenjem globalnog biračkog tijela sa 1000 i proporcionalnim dodjeljivanjem rezultata na temelju veličine biračkog tijela zemlje.

Zastupnička mjesta za svaku stranku na nacionalnoj razini dodijeljena su prema D’Ontovom sustavu, s cenzusom od 5%. U Indiji su mjesta dodijeljena koalicijama umjesto pojedinačnim strankama, zbog kompleksnosti takvog zadatka.

Izborni rezultati su uglavnom preuzeti s Wikipedije, vodeći računa o najnovijim rezultatima.

Tamo gdje su postojali i okružni i proporcionalni rezultati, korišteni su proporcionalni.

Zemlje su svrstavane u demokratske ili nedemokratske na temelju Demokratskog indeksa EIU 2012 s iznimkom Egipta, koju smo svrstali u autokratsku grupu .

Stranke koje su dobile predstavnike na nacionalnoj razini svrstavane su u različite blokove po autorovom sudu. Očigledno ostaje mnogo prostora za poboljšanje i usavršavanje.
 

 
(pescanik, wikipedia.com, youtube.com/uredio: nsp)