“Pomagači Beča” savjetuju građanima da se za manje probleme pripreme kod kuće – primjerice osvježavanjem znanja iz prve pomoći, ali i kutije s prvom pomoći u svojim domovima

Građanima Beča su u poštanske sandučiće stigli leci u kojima ih se savjetuje da naprave zalihe vode i namirnica koje se ne kvare brzo.

Predsjednik bečkog pokrajinskog parlamenta, a ujedno i potpredsjednik gradske Ustanove za preventivnu politku “Pomagači Beča”, koja je letke poslala, Harry Kopietz, kaže da je to učinjeno iz preventivnih razloga jer se “uvijek može nešto dogoditi te je korisno u kući držati zalihe vode i hrane za tri dana”.

Primjerice, dodaje, uslijed potresa može doći do prekida opskrbe vodom ili strujom, a bez struje ne rade ni supermarketi.

“Pomagači Beča” savjetuju građanima da se za manje probleme pripreme kod kuće – primjerice osvježavanjem znanja iz prve pomoći, ali i kutije s prvom pomoći u svojim domovima.

Dodaje se u letku da treba nabaviti i “jednostavne izvore svjetla i energije” poput radija, baterija i svijeća, kako bi se u slučaju nestanka struje mogle primiti korisne informacije.

>> PRIPREMITE SE! NAKON NJEMAČKE I ČEŠKA VLADA UPOZORILA SVOJE GRAĐANE DA SE ‘PRIPREME ZA NAJGORE’
 
(dnevno.hr)

MIHAIL POLTORANJIN JE RUKOVODIO KOMISIJOM ZA SKIDANJE OZNAKE TAJNOSTI SA DOKUMENATA KPSS

Mihail Poltoranjin bio je u vladi Rusije u vrijeme Borisa Jeljcina i ministar i jedan od zamjenika premijera.

Potom je postao šef državne komisije za skidanje oznake “strogo povjerljivo” sa dokumenata KPSS, uključujući i one koji se tiču ​​raspada Sovjetskog Saveza.

Prošle su godine, a Poltoranjin danas tvrdi: da je ključni dokument s kojim je počeo raspad SSSR – deklaracija kojom je Ruska Federacija 12. lipnja 1990. proglasila svoj suverenitet u okvirima Sovjetskog Saveza – bio napisan znatno ranije. Još 70-ih godina!

I ne jednostavno “znatno ranije”, već – da je bio napisan u jednom tajnom institutu pored Beča!

Poltoranjin čak tvrdi da su zakretanje ka Zapadu – koje je ubrzao Mihail Gorbačov, a dovršio Jeljcin – isprojektirao još Jurij Andropov i Aleksej Kosigin.

Poltoranjin precizira da je “nacrt” deklaracije o suverenitetu Rusije napravljen 1974. godine, za vladavine Leonida Brežnjeva, u institutu International Institute for Applied Systems Analysis sa sjedištem u Laksenburgu kod Beča.

On naglašava da je sve počelo od toga što su se 1970. sreli tadašnji sovjetski premijer Kosigin i šef KGB Andropov da u četiri oka razmotre “jedan problem”. Poltoranjin, inače, naglašava da je Andropov bio sin Jevgenje Fleknseina čija je obitelj do 1917. držala mrežu draguljarnica u Moskvi.

Prema njegovim riječima, Kosigin i Andropov su se tada složili da su najbolje godine SSSR ostale u prošlosti i da treba praviti velike promjene, čak isključiti iz njegovog sastava Uzbekistan, Turkmeniju, Kirgistan, Tadžikistan, Moldaviju, te Armeniju. Drugim riječima: da su planirali Rusiju učiniti samostalnom državom.

Poltoranjin posebno ukazuje da su Kosigin i Andropov imali zajedničkog prijatelja – Mihaila Gvišianija, general-potpukovnika NKVD, bivšeg zamjenika Lavrentija Berije. A da je Kosigin čak kćerku Ljudmilu udao za njegovog sina Džermena.

Ovo je važno zato što je Anropov – kako tvrdi Poltoranjin – upravo Džermena poslao u Rimski klub u kojem se u to vrijeme nalazio glavni trust mozgova Zapada.

Džermen se sa “rimljanima” 1972. dogovorio o osnivanju spomenutog instituta IIAS u Laksenburgu, za koji su kupili lijep zamak koji se jeftino prodavao.

Osnivači tog instituta su postali SSSR i SAD, a u određenoj mjeri i Rimski klub. Potom su suosnivači postali još i Austrija, Njemačka, Brazil i Meksiko.

Poltoranjin ukazuje da su kroz taj institut prošli svi koji su potom bili glavni u Gorbačovljevoj Perestrojci, u raspuštanju SSSR i Jeljcinovoj garnituri. Bilo u Laksenburgu ili u u njegovoj sovjetskoj filijali – Institutu Ruske akademije znanosti za sustavne analize.

Filijalom je rukovodio Džermen Gvišiani.

Prema onome što je on “otkopao”, u sastavljanju nacrta buduće deklaracije o neovisnosti Rusije sudjelovali su i neki pripadnici Rimskog kluba. Već nacrt je sadržavao glavnu postavku deklaracije: zakoni Rusije imaju primat nad zakonima SSSR.

Poltoranjin je o svemu napisao knjigu u kojoj je spomenuo i jednu od najstarijih židovskih organzacija B’nai B’rith, a danas naglašava da je institut kod Beča bio od samog svog početka povezan ne samo sa njom nego i sa “Komitetom 300″ i Bilderberška klubom.

On posebno naglašava da je taj klub 2006-te ili 2008-me u Kanadi donio odluku o preseljavanju u Europu iz bliskoistočnih, drugih azijskih i afričkih zemalja oko 20 milijuna ljudi.

Poltoranjin tvrdi da su vodeći boljševici – sve do Staljinovog preuzimanja vlasti – potkradali vlastitu državu.

Otkriva je Lenjin u to vrijeme u švicarskim bankama već imao 170 milijuna ondašnjih franaka, da je Felix Đeržinski imao isto toliko, da su po stranim bankama novac držali i Kamenjev i Zinovjev. A da je Lav Trocki, čiji je rođak Abram Životovski bio bankar, u jednoj američkoj banci imao milijardu dolara, što je u ono vrijeme bila ogromna suma.

Staljin je sav taj novac – podvlači Poltoeanjin – uzeo silom, vratio ga u zemlju i njime započeo industrijalizaciju SSSR. A na taj način je zemlji osigurao 5 milijardi dolara.
 
(fakti.org/uredio:NSP)

U današnje vrijeme, pametni telefoni imaju imaju samo jednu dobru stvar, a to je dobra kamera za slikanje NLO-a

Za ovakvu fantastičnu snimku nije trebalo potegnuti daleko – prozirni NLO snimljen je iznad Beča i izgleda genijalno

Prozirni NLO nije neka novost, do sada se na YouTube skupio priličan broj snimki raznih letjelica tog tipa, za neke se i tvrdi da su zapravo živa bića, no ova snimka napravljena nedavno iznad Beča je stvarno odlična.

Zanimljivo je da su teorije zavjere na temu prozirnih letećih objekata razdvojene na tri struje: jedna zagovara teoriju da su to izvanzemaljci u letjelicama, drugi da se radi o živim bićima, dok treći tvrde da se rade o letjelicama koje su proizvod ljudske tehnologije i optužuju ili SAD ili Rusiju za špijunažu.

Još jedna teorija bi bila moguća, a to je nebeski hologram ili Bluebeam, dobro poznat američkoj tajnoj zajednici.

Bilo kako bilo, pogledajte video analizu snimke i pokušajte sami svrstati ovaj objekt/subjekt u neku kategoriju:
 

 
(metro-portal.rtl.hr)

“Bila je pametna, lijepa, obrazovana. I posebno toplog srca. Američka studentica Lauren Mann (25) htjela je vjerovati u ljudsku dobrotu, i zato je ubijena u svom stanu u Beču”, piše poznati bečki Kronen Zeitung

“Niti jedno dobro djelo neće proći nekažnjeno”

Ubio ju je 24-godišnji “azilant” iz Gambije. Ona ga je uzela kao neku vrstu kućnog ljubimca u svoj unajmljeni jednosobni stan od 42 kvadrata u Beču, na adresi Wiedner Hauptstraße 51. Po fotografijama, jedna od onih starih bečkih dvokatnica, gotovo malograđanskih, s cvijećem na balkonima, i unutarnjim dvorištem.

Lauren, kojoj austrijski mediji ne navede prezime – samo inicijal M., ali zato britanski Daily Mail otkriva da se prezivala Mann, studirala je njemački u Beču zadnje tri godine, a usput je radila kao dadilja. Pripadala je krugu izrazito lijevo liberalnih studenata, kružoku koji je po svojim stanovima skrivao ilegalne imigrante kojima je zbog raznih zločina prijetila deportacija. Je li Lauren, cura iz Colorada, na nekadašnjem američkom divljem zapadu, stvarno bila tako pametna kako piše Kronen Zeitung?

Ovu mladu časnu sestru – odnosno njen ateistički pandan – je ubio imigrant iz Gambije (Ljude ove zemlje međusobno povezuje zajednička religija, islam, kojem pripada 85% stanovnika, a oko 9% su kršćani.), star 24 godine, za kojeg je policija također dala samo inicijal prezimena – Abdou I. (Austrijski zakoni zabranjuju gotovo u svim slučajevima objavu punog identiteta žrtve i zločinca prije pravomoćne presude). On je već bio zaveden u policijske evidencije i uhićivan zbog “seksualnih prijestupa”.

Policija je zahvaljujući tome već otprije imala njegov DNA, i to se pokazalo ključnim u otkrivanju ubojice. On je u Europu došao 2012. prešavši Mediteran ilegalno, te se preko Italije domogao Njemačke u kojoj je zatražio “politički azil”.

No, prije nego je odlučeno o njegovom slučaju, uhićen je zbog velikog broja ozbiljnih zločina, uključujući krađe, razbojstva, provale, i seksualne napade (navodno se radi o silovanju maloljetnice, prema navodima nekih medija). Dok je bio pod istragom – nisu ga pritvorili, jer su eto humani – pobjegao je u Austriju, gdje se pomiješao s tisućama novopridošlih “ne-bijelih” (jer reći jednostavno crnih je tako rasistički) imigranata. I jednostavno nestao.

U Erdberg izbjegličkom centru je Abdou saznao da će biti deportiran, a tada se u njegovom životu pojavila studentica meka srca iz Colorada, koja je obilazila izbjegličke centre kao vojska spasa lučke krčme, u potrazi za izgubljenim dušama kojima prijeti deportacija i kojima treba pomoći, kako bi spasila svoju “intrinzično rasističku, opresorsku i kolonizatorsku” bijelu dušu valjda.

Ali možda postoji i drugi razlog: jer, živjeti u hipsterskoj četvrti Beča, bez cimera, u stanu od 42 kvadrata, nije baš moguće od posla povremenog babysittinga, čak i ako vam tata s one strane oceana šalje džeparac: najam stanova je tamo prilično skup, kao i troškovi života. Lauren je navodno svoj jednosobni stan plaćala oko 600 eura, plus režije, vrlo povoljno za tu četvrt.

Pripadala je grupi “humanitaraca”, studenata koji su brinuli o imigrantima. “Lauren je imala veliko srce za sirotinju”, rekao je za Kronen poznanik ubijene, “često su ona i prijatelji obilazili željezničke stanice i centre za azilante gdje su pomagali u distribuciji hrane i deka za potrebite.” S nekima se od njih i sprijateljila. A jedan od njenih novih prijatelja je bio i Abdou. “Da, znala je da mu prijeti deportacija, ali ne i da je kriminalac.”

Kako izgledaju jumbo plakati u Africi koji reklamiraju imigraciju u Europu

Uglavnom, sklonili su ga u stan kod Lauren, te mu kupovali cigarete, hranu i odjeću. I u danima pred njenu smrt raspitivali su se često u postovima na Facebooku o 24-godišnjaku koji je privremeno živio kod nje.

“Slijepo mu je vjerovala”

24. siječnja, oko 11 sati našla se u kafiću s jednim od prijatelja, a u 2 sata se javila na mobitel od kuće. Nakon toga javljao se samo “voicemail” na njen telefon. Idućeg dana njeni američki prijatelji su se ozbiljno zabrinuli. Nije se pojavila na dva zakazana dogovora i nije, kako je bilo dogovoreno, došla po dijete jednog od poslodavaca kojima je čuvala djecu pred školu. Kako je bila na glasu kao vrlo pouzdana osoba, svi su se zabrinuli. Dan kasnije, 26. siječnja, policija je upala u njen stan.

Lauren je ležala mrtva potrbuške na krevetu, hlače su joj bile povučene na koljena, a glava umotana u džemper. U sobi su bili ostaci povraćanja, i velika količina krvi iz glave kao posljedica unutarnjeg krvarenje, a bilo je jasno da je bila zadavljena. U kupaoni su bili mokri ručnici na podu, a hrana i stvari iz dućana pobacani po podu između odjeće i nekoliko desetaka – svijeća. U stanu nije bilo niti jedne ispravne žarulje – što je pomalo enigma. Kaos!

Prema izvješću autopsije, jedina sigurna stvar je da je silovana i zadavljena. Na njenom tijelu su pronađeni tragovi DNA – sperma – za koje je ustanovljeno da pripadaju Abdouu I., već zavedenom u policijske kartoteke. Iako je pobjegao, policija ga je nakon dva tjedna našla u “centru za izbjeglice” u Bernu u Švicarskoj. Tijekom ta dva tjedna postao je fotografije na internet, pa ga nije bilo teško naći. A kad je u četvrtak uhićen, kod njega su nađeni laptop i mobilni telefon ubijene.

“Lauren mu je slijepo vjerovala”, kaže kolega sa studija. “Ona je u ljudima vidjela samo dobro, i svima je željela dobro”. Ubijena je bila je iz bogate obitelji i vodila je divan život, i kažu da nije imala predodžbu o tome da na svijetu postoji i zlo. Otac je bio trgovac namještajem, majka domaćica, a odrasla je na lijepom imanju u Boulderu, Colorado.

“Roditelji su uradili sve kako bi usrećili svoju djecu”, citira Kronen prijatelja obitelji. Zimovanja u planinama, ljetovanja na moru, tečajevi, sport. Lauren je mislila da svi zaslužuju takav život, vjerojatno jer nije ona sama zarađivala za njega. Možda nije imala predodžbu o tome zašto Abdou nema takav život. A možda su ona i njena grupa prijatelja, obzirom na stil života koji prelazi mogućnosti običnih studenata, i pomaganje izbjeglicama, dio mreže NVO-a koje Soros i društvo dobro plaćaju za “refugees welcome” politiku, kao što dobro plaćaju i same izbjeglice za put na zapad.

Lauren je htjela postati pijanistica, ali put ju je nakon studija muzikologije u Americi prvo odveo u Švicarsku gdje je studirala Francuski, a 2013 prelazi u Beč kako bi studirala njemački. Prije ubojstva položila je svega tri ispita od minimalna 23, ne baš puno za gotovo tri godine studiranja, ali s odličnim ocjenama. Brzo je stekla mnogo prijatelja u liberalnim krugovima. Karijeru pijanistice neće ostvariti, ali je izgledan kandidat za ovogodišnju “Darvinovu nagradu”.

Nacionalna televizija ÖRF i većina medija o ovom nije izvijestila, za sad, vjerojatno u strahu da će biti proglašeni fašistima i rasistima budu li o tome pisali, a možda čak i bezbožnicima i hereticima, i izvedeni pred ideološku inkviziciju.

Koliko će zbog zataškavanja takvih stvari još ljudi stradati, ostaje nepoznato. I do`k komentari na javnoj TV i mainstream medijima idu jednim smjerom, komentari Austrijanaca na društvenim mrežama idu u posve drugom smjeru. Velika većina smatra da je politika kriva za dramatično pogoršanje sigurnosti, naročito žena i djece, i porast svih vrsta kriminala, neki spominju i da je Austrija što se tiče sigurnosti vraćena u srednji vijek.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(dnevno.hr,youtube.com/uredio:NSP)