BP (British Petroleum) je platio rekordnih 20 milijardi $ za podmirenje preostalih građanskih tužbi koje se odnose na „Deepwater Horizon“ katastrofu (4 milijarde dolara odšteta po prethodnim tužbama), a i Volkswagen se suočava sa daljnjim tužbama glede prakse izbjegavanja propisanih standarda emisije štetnih plinova.

I drugi proizvođači su dostigli neslavne vrhunce koji su rezultirali velikim kaznama za sigurnosne prekršaje. Primjerice, General Motors s 900 milijuna dolara novčane kazne s ciljem odgađanja kaznenog progona. U nizu kažnjenih globama se našao i japanski proizvođač zračnih jastuka Takata koji je platio 200 milijuna dolara, a tu su i kazne od 105 milijuna dolara Fiat Chrysleru i 70 milijuna koje je platila Honda.

Najveće banke i dalje plaćaju velike kazne za rješavanje raznih pravnih zavrzlama, stoga je jasno kako je praksa plaćanja kazni isplativija od etičnog poslovanja, ako pretpostavimo da takvo što još uvijek postoji u korporativnom miljeu. Pet banaka (Citigroup, J.P. Morgan Chase, Barclays, Royal Bank of Scotland i UBS) moraju platiti ukupno 2,5 milijarde dolara Ministarstvu pravosuđa i 1,8 milijardi dolara Federalnim rezervama u vezi s optužbama zbog urote u manipulacijama deviznim tržištem. Slučaj je odradilo američko Ministarstvo pravosuđa (Department of Justice), no neobičan je po tome što su banke priznale krivnju, a u konačnici ostaje “neobjašnjeno” kako optužujuća presuda nije omelo njihovo uobičajeno poslovanje.

Anadarko Petroleum je pristao platiti više od 5 milijardi dolara kazne kako bi se riješio optužbi zbog nelegalnog odlaganja toksičnog otpada.

U drugom velikom slučaju zagađivanja okoliša, tvrtka za proizvodnju umjetnih gnojiva Mozaik pristaje na nagodbu oko optužbi za opasne radnje odlaganja otpada u osam objekata i to na način da osniva zakladu „tešku“ 630 milijuna dolara, te troši daljnjih 170 milijuna na projekte ublažavanja nastalih šteta.

Ovi primjeri su, kao i brojni drugi, od kojih su tek neki navedeni u daljnjem tekstu, pobrojani uz pomoć nove baze podataka Tracker, koja prati ponašanje korporacija. Taj istraživački projekt je pokrenut ove godine, a trenutno pokriva pitanja okoliša, zdravlja i sigurnosti u slučajevima iz 13 američkih saveznih agencija, a u 2016. godini će proširiti djelovanje i na sve ostale kategorije prekršaja:

#1. Financijske prijevare – Zavod za financijsku zaštitu potrošača je kaznio Citibanku sa 700 milijuna dolara kazne za zavaravajuću marketinšku kampanju oko kreditnih kartica.

#2. Varanje štediša – Građanska banka je kažnjena s 18,5 milijuna dolara od strane CFPB-a, jer je zadržala razliku u novcu koja je nastala pogrešnim ispunjavanjem slipova od strane građana, klijenata te banke.

#3. Varanje potrošača – Istraga provedena u New Yorku je otkrila kako Whole Foods vara građane time što na zapakiranim proizvodima navodi težinu veću od stvarne, što je rezultiralo grubo napuhanim cijenama proizvoda.

#4. Kontaminacija hrane – Novčane kazne u području sigurnosti hrane su prerijetke, no, podružnica tvrtke ConAgra je ipak kažnjena globom u iznosu od 11,2 milijuna dolara za distribuciju salmonelom zaraženog kikiriki maslaca.

#5. Krivotvorenje lijekova – Johnson & Johnsonova podružnica McNeill-PPC je priznala krivnju u vezi optužbi za prodaju krivotvorenih lijekova za djecu, te su platili 25 milijuna dolara kazne. Radi se o lijekovima u slobodnoj prodaji za koje nije potreban recept liječnika. Ne spominje se koliko je djece pretrpjelo štetu zbog korištenja lažnih lijekova.

#6. Ilegalni marketing – Sanofi, podružnica tvrtke Genzyme je postigla dogovor s državnim tužiteljstvom po pitanju optužnice koja ih je teretila za neistinitu promociju Seprafilm uređaja koji nisu odobreni od strane Agencije za sigurnost hrane i lijekova (Food and Drug Administration). Platili su 32,6 milijuna dolara kazne i time se riješili daljnjeg kaznenog progona.

#7. Neprijavljivanje sigurnosnih nedostataka – U vrhu liste tvrtki koje ove godine nisu prijavile sigurnosne nedostatke, prema Komisiji za zaštitu potrošača i sigurnost proizvoda, su General Electric (3,5 milijuna dolara kazne), Ured Depot (3,4 milijuna kazne) i LG Electronics (1,8 milijuna).

#8. Sigurnost na radu – Tvrtka Bumble Bee pristaje platiti 6 milijuna dolara kazne zbog optužnice koja ih je teretila za namjerne teške prekršaje zanemarivanja sigurnosnih mjera, koje su dovele do smrti radnika koji je ostao zarobljen u industrijskoj peći spomenute tvrtke u južnoj Kaliforniji.

#9. Povrede sankcija – Deutsche Bank je kažnjena sa 258 milijuna dolara za prekršaje vezane uz transakcije sa zemljama poput Irana i Sirije, koje su pod američkim sankcijama.

#10. Onečišćenja zraka – Proizvođač stakla, Guardian Industries, prekršivši odredbu Zakona o čistom zraku prisiljen je potrošiti 70 millijuna dolara na nove uređaje za kontrolu štetnih emisija.

#11. Zagađenje mora – Talijanska tvrtka Carbofin je kažnjena s 2,75 milijuna dolara za kazneno djelo krivotvorenja svoje evidencije, kojom je pokušala prikriti činjenicu da je pomoću uređaja poznatog kao “čarobna cijev” prikupila mulj, otpadna i kontaminirana ulja i otpadne vode, te ih ispustila direktno u more bez korištenja pročišćivača.

#12. Klima – Odvjetnik iz New Yorka istražuje je li Exxon Mobil namjerno obmanjivao dioničare i javnost o rizicima klimatskih promjena.

#13. Lažna potraživanja – Millennium Health pristaje platiti 256 milijuna dolara nagodbe u tužbi zbog naplaćenih nepotrebnih ili nepostojećih testova Medicareu, Medicaidu i drugim saveznim zdravstvenim programima.

#14. Ilegalno lobiranje – Lockheed Martin je platio 4,7 milijuna kazne po optužbi da je nezakonito koristio državni novac u svrhu lobiranja kod saveznih službenika za produženje ugovora laboratoriju za nuklearno oružje Sandia.

#15. Fiksiranje cijena – Američko Ministarstvo pravosuđa je optužilo njemačkog proizvođača automobilskih dijelova Roberta Boscha za urotu oko prepravljanja cijena. Nakon što je priznao krivnju, kažnjen je globom od 57,8 milijuna dolara.

#16. Mito i korupcija – Goodyear Tire & Rubber plaća globu u iznosu od 16 milijuna, nakon što ih je Povjerenstvo za sigurnost i vrijednosne papire optužilo za davanje mita kako bi nastavili s prodajom svojih proizvoda u Keniji i Angoli.

#17. Krađa plaća – Oilfield services company Halliburton plaća 18 milijuna dolara kazne zbog nepropisno kategoriziranih preko 1000 zaposlenika kojima su uskratili platiti prekovremeni rad.

Mnoge korporacije su sudionici u teškim kršenjima ljudskih prava i onečišćenju okoliša. Politika globalne ekonomije i slobodnog tržišta koju predvode velike korporacije otežava kontrolu načina njihovog poslovanja, a same korporacije su sve spretnije i inovativnije u zataškavanju vlastitih zlodjela, gotovo da postaju „nedodirljive“. Gore spomenute tvrtke i djela za koja su kažnjene su tek kap u moru, dok daleko veća zla koja proizvedu opstaju i ostaju nekažnjena. Ponovimo, praksa plaćanja kazni ostaje i nadalje daleko isplativija od etičnog poslovanja.

Da korporativni zločini nisu nikakva novost, valja spomenuti i one koji se desetljećima neometano odvijaju pred očima cijelog svijeta.

Primjer 1 – Ahava

Nakon arapsko-izraelskog rata 1948. godine, Palestina je podijeljena u tri dijela, Izrael uzima 77% područja, Pojas Gaze i Zapadnu obalu. To je rat koji traje 65 godina. Stotine tisuća autohtonih Palestinaca su izbjegli i prisiljeni pronaći domove u susjednim zemljama, Gazi i na Zapadnoj obali.

Ujedinjeni narodi su osudili izraelsku okupaciju palestinskih teritorija Rezolucijom 242 u kojoj stoji kako je “nedopustivo stjecanje teritorija silom”. Međutim, izraelska naselja su na prostorima suverene palestinske države, tako i naselje Mitzpe Shalem, zasnovano 1970. na okupiranom zemljištu, gdje je smještena i Ahava, kozmetička tvrtka koja koristi blatom bogatim mineralima iz Mrtvog mora u proizvodnji preparata za njegu kože. Blato iz Mrtvog mora već godinama donosi ogromne prihode kompaniji Ahava, izraelskom naselju Mitzpe Shalem i svim dioničarima poput Gaon Holdingsa i Shamrock Holdingsa od 1988. do danas.

U međuvremenu, Palestincima je onemogućeno uživati ​​ekonomsku korist plodova zemlje koja im je oduzeta. Slijedom toga se poslovanje te tvrtke slobodno može okarakterizirati kao „okupacijsko profiterstvo“ i predstavlja flagrantno kršenje međunarodnog prava.

Primjer 2 – Bayer

Njemačka kemijska i farmaceutska kompanija koja, između ostaloga, proizvodi ubojite pesticide koji teško remete eko sustav i održavaju monopol nad cijenama lijekova. Biotehnologija kojom se koriste proizvodi visoke vrijednosti polimera. Bayer je, kao i većina velikih korporacija, usmjeren isključivo na profit i dosljedni su u odbijanju priznanja šteta koje uzrokuju aktivnosti tvrtke.

Pesticidi iz njihovih proizvodnih pogona teško oštećuju ljudsko zdravlje, a utječu i na populaciju pčela. Pčele oprašuju 30% prehrambenih usjeva i 90% divljih biljaka. Ove biljke ovise o pčelama koje ih oprašuju, a ljudi ovise o usjevima za opskrbu hranom. U travnju 2013. godine je EU zabranila većinu neonikotidnih pesticida , ali oni se još uvijek koriste u Sjedinjenim Američkim Državama. Bayer je podnio tužbu protiv EU odmah nakon zabrane tih pesticida. Kao i druge velike farmaceutske tvrtke, Bayer kontrolom cijena onemogućava široj populaciji pristup potrebnim lijekovima.

Kako je spomenuto na početku ovog članka, korporativna elita je doista spretna u izvrtanju činjenica, pa Bayer na ročištu održanom u travnju 2014. iznosi tezu kako njihovi pesticidi ne predstavljaju opasnost za pčele, već je za sve kriva grinja Varroa.

Korporacija se služi taktikama koje uključuju cijeli spektar aktivnosti, od PR-a, preko financiranja ili kupnje znanstvenika kojima je domaća zadaća dokazati kako tvrtka brine o pčelama, a krivnju prebacuju na poljoprivrednike. Nedavno je Bayer objavio knjigu za djecu s pričama o pčelama koje su bolesne jer su ih napale Varroa grinje, a Bayer u konačnici briljira u ulozi spasitelja koji ima lijek za bolesne pčelice.

Znanstvena istraživanja su dokazala štetnost spomenutih pesticida i po zdravlje ljudi, posebice na razvoj mozga.

Nadalje, ta tvrtka uporno nastoji omesti proizvodnju generičkih lijekova primjerice u Indiji, a koji bi mogli biti prodavani po daleko povoljnijim cijenama, te samim time dostupni svima. Marijn Dekkers, direktor Bayera je izjavio kako „Bayer proizvodi lijekove za „zapadne pacijente“ koji ih mogu platiti.“

Spomenimo da je Dekkers član Upravnog odbora General Electric u SAD-u. Predsjednik je njemačke grupacije kemijske industrije (VCI) sa sjedištem u Frankfurtu, te potpredsjednik Federacije njemačke industrije (BDI) iz Berlina. Dekkers je također član poslovnog vijeća i poslovnog okruglog stola, dvije američke udruge poslovnih lidera i izvršnih direktora.

Indijske tvrtke mogu proizvesti generičku verziju lijeka protiv raka za 200 dolara mjesečno, a Bayer prodaje brendiranu verziju lijeka Nexavar za 8000 dolara mjesečno.

Pokretanjem pravnih akcija protiv manjih indijskih tvrtki za proizvodnju generičkih lijekova Bayer pokušava monopolizirati cijene lijekova. Njemačka kompanija tvrdi kako radi na podmirivanju globalnih zdravstvenih potreba, ali je u stvarnosti usmjerena isključivo na vlastiti profit. Bayer visokim cijenama milijunima ljudi onemogućava pristup lijekovima.

Primjer 3 – The Hershey Company

Proizvođač Kit-Kat-a iskorištava i zlorabi prava radnika u svojim tvorničkim pogonima smještenim u zapadnoj Africi. Njihove čokolade ovise o jeftinoj radnoj snazi i prisilnom radu djece na farmama kakaa diljem Obale Bjelokosti koja proizvodi 40% svjetske ponude kakaa za industriju. Prema američkom Ministarstvu rada (Department of Labor), zapadnoafričke kakao farme zapošljavaju djecu od 12 do 14 godina, koja su dovedena, često i prisilno, iz susjednih zemalja.

Radi se o siromašnim regijama u kojima cijele zajednice u potpunosti ovise o prihodima od rada u industriji kakaa, te su prisiljeni pristati na krajnje neadekvatne uvjete rada, što tvrtke poput The Hershey Company beskrupulozno koriste.

Primjer 4 – Investicijska banka HSBC

HSBC je vodeća globalna banka, prvenstveno orijentirana na investicijsko bankarstvo. Podrijetlom je iz Velike Britanije, a posluje u više od 85 zemalja svijeta. HSBC financira i proizvodnju palminog ulja, a ujedno je i dioničar u tvrtkama poput Sime Darby i Wilmar International. HSBC-ova financijska aktivnost uzrokuje teška kršenja ljudskih prava u Maleziji, Indoneziji, Liberiji, Ugandi i drugdje, a te zemlje istodobno trpe teška zagađenja okoliša.

Proizvodnja, primjerice, palminog ulja u lokalnim tvornicama se odvija na krajnje neodgovoran način, a lokalno stanovništvo biva silom protjerano iz domova, sa svoje zemlje na kojoj su živjeli i radili godinama, te su tako lišeni hrane i sredstava za život.

HSBC je u više navrata optužen za pranje novca i druge kriminalne aktivnosti, no kako se čini, ta je banka prevelika da bi joj se ozbiljno sudilo.

Banka i rukovoditelji uključeni u kriminalne radnje pranja novca dobivaju imunitet i dalje ostaju na čelu te korporacije. Kažnjeni su s 1,9 milijardi dolara, koliko HSBC zaradi u svega mjesec dana poslovanja. Poslovanje se neometano nastavlja.

Suviše je ovakvih, pa i puno gorih primjera kriminalnog poslovanja velikih korporacija da bi ih se pobrojalo u samo jednom članku. Na crnoj listi su mnogi drugi: Ralph Lauren, McDonalds, KBR (KELLOGG, BROWN, AND ROOT), Glencore Xstrata, Ghirardelli Chocolate Company, FORD MOTOR COMPANY, FIFA, DYNCORP/CSC, COCA-COLA, Chevron, Century International Arms, CATERPILLAR, Blackwater International (Xe Services), Barrick Gold, Bank of America, Alpha Natural Resources, Wal-Mart, te mnoge druge iz te povlaštene skupine nedodirljivih.
 
(altermainstreaminfo.com.hr/uredio:nsp)

Europska unija bi uskoro mogla pretvoriti u čisto birokratsku fantomsku strukturu. Članak s takvim predviđanjima izašao je u britanskom listu Financial Times. Prema mišljenju autoru ovog teksta Wolfganga Minhaua, trenutno stanje u EU se može okarakterizirati ne samo kao krizno, već kao katastrofalno

“Krize dolaze i prolaze. Možda je to točno, ali onda se zapitajte – zašto je period od 50-ih do kraja 90-ih bio za EU stabilniji, nego što je to posednja desetljeća? “- Postavlja pitanje Minhala.

Glavni razlozi skorog raspada Europske unije, kako piše ovaj list, svode se na pretjerano brzo širenje unije. Za posljednjih 10 godina, 15 starih članica EU pridružilo se 13 novih, i EU to jednostavno ne može izdržati.

Istovremeno se u članku daje ocjene, zašto se ranije “sveeuropska obitelj” uspješnije razvijala. Ispostavlja se, da je jedini razlog u tome što je u prethodnim desetljećima rizike vanjske politike EU na sebe preuzimao Sjeverno-atlantski savez, a sada Bruxelles sam pokušava kreirati vanjsku politiku, ali to sadašnjoj eliti EU očito ne uspijeva.

Kako zaključuje Minhala, u budućnosti, EU očekuju sve veće krize, i zemlje će postupno početi razmišljati o izlasku iz unije …

U oči pada činjenica da je članak sa negativnim prognozama objavljen u britanskim novinama. Iznenađujuće, ali snažna i uspješna Velika Britanija je prva počela ozbiljno pričati o izlasku iz EU.

Pažnju privlači i to što su je djelovanje Velike Britanije, povezano s “europskim domom”, poklopilo s početkom masovne migracije s Bliskog istoka i Afrike.

Okolnosti “nove seobe naroda” ukazuju na to da je ovaj proces svjesno konstruiran od strane Sjedinjenih Država. A činjenica da je London vjerni saveznik Washingtona, poznata je svima.

Međutim, pored geopolitičkih interesa pojedinih zemalja u ovu situaciju mogu biti uključeni i interesi međunarodnih financijskih organizacija.

Danas London postaje najveći svjetski centar za transakcije s kineskim juanom, najveća platforma će postati indeksi u Hong Kongu, a glavni operatori – Rothschildov financijski konglomerat HSBC i najstariji financijski kongolomerat Starog svijeta Barclays. I sasvim je moguće da se Velika Britanija odlučila preorijentirati na suradnju s Kinom. Stoga ne treba čuditi što je lider NRK Xi Jinping nedavno proveo pet dana u posjeti Londonu, pa se čak i sastao s kraljicom.

Vrijedi spomenuti i projekt za koji aktivno lobira Washington – Transatlantsko partnerstvo. Njegova suština je u tome da europske zemlje moraju u potpunosti otvoriti svoje tržište za američku robu i američki kapital. Pri čemu kompletan tekst sporazuma između EU i SAD još uvijek nije predstavljen široj javnosti.

Ako zajedno sklopimo sve ove okolnosti, ispostavlja se da su Sjedinjene Države, i najveći financijski centri u svijetu, Velika Britanija i Kina pronašli uzajamno razumijevanje, a da se Europska unija suočila s novim izazovima na koje za sada nema odgovor.

Mislim da sama činjenica da je članak izašao u Financial Times – u nije slučajna, – kaže profesor Moskovskog državnog sveučilišta Andrej Manojlo. – To je, gotovo sigurno, naručeni tekst. Ne može se reći da je u njemu data objektivna analiza procesa koji se odvijaju unutar Europske unije. Činjenice, o kojima autor članka piše, predstavljaju samo jedan aspekt stvarnosti, i ako uzmemo u obzir samo njih, steći će se dojam da je EU sve vrlo loše. Meni se čini da je ovaj članak – dio informacijskog rata, koji se vodi protiv Europske unije i protiv bazične ideje Starog svijeta tijekom posljednjih desetljeća.

Međutim, nemoguće je ne priznati da EU danas ima mnogo problema. I stoga je interesantno ponašanje Velike Britanije, koja uvijek u momentu nekih problema u EU počinje igrati ulogu “pete kolone”. Čim počne bilo kakva kriza, London pokušava spekulira na problemima.

Politika Velike Britanije unutar EU ima znak ucjene. Kad god ona pokreće pitanje povlačenja iz Europske unije, nameće uvjete da se to ne dogodi. To su mnogostruke preferencije, povlastice u oporezivanju, politička autonomija, specijalni status.

Takvo ponašanje Londona nije uvjetovano samo ambicijama britanskih političara, već i interesima najbližeg britanskog saveznika – Sjedinjenih Američkih Država.

Stvar je u tome što jaka Europska unija nije potrebna Americi. Iako ona i sada u potpunosti podržava politiku Washingtona, miješajući se, u za Europljane potpuno nepotreban sukob, kakav je ukrajinski. Ali Sjedinjene Države moraju biti sigurne u totalnu kontrolu EU. A to će se dogoditi samo ako ona bude slaba, puna unutarnjih proturječnosti, ako uzastopne krize ne dozvole njeno jačanje. I u tom pravcu Sjedinjenim Državama aktivno pomaže Velika Britanija.

Trenutno ozbiljan problem predstavlja – migracija. To je bomba pod temeljima zajednice. Ali, ako na ovaj izazov bude nađen odgovor, onda će EU imati budućnost. Naravno, u EU postoji užasna birokracija. Ali, i potencijal za razvoj EU jednostavno je ogroman. Udruživanje daje europskim državama ogromne resurse za rješavanje mnogih problema. Ako se EU ne razbije izvana, to jest, ako Washington ne bude igrao na raspad EU, onda će zajednica preživjeti teška vremena, izići će sa ovog testa obnovljena i nastavit svoj povijesni put. Osim ako EU iznutra ne razbije priljev migranata.

Može li Transatlantsko partnerstvo zamijeniti EU?

Ova opcija je apsolutno moguća. Ali, Sjedinjenim Državama je u relizaciji njihovih planova isplativije raditi s potčinjenom birokracijom, koja bi držala pod kontrolom sve ujedinjene zemalje, nego da imaju posla s nacionalnim vladama. Jer, birokraciju EU Amerikanci mogu mijenjati u svakom momentu, a vlade se nekad mijenjaju i bez volje Washingtona.

Uz pomoć Transatlantskog partnerstva Amerikanci pokušavaju izgraditi nadnacionalni sustav za upravljanje Europom.

Pravila partnerstva su potpuno jasna. Ona stavljaju vlade nacionalnih država u ovisnost od velikih korporacija. Ako dođe do partnerstva, tada će američke korporacije imati ista prava kao i države, one će tada sudskim postupcima moći prisile nacionalne vlade da donose ovakve ili onakve odluke.

Pri čemu će se korporacije pod maskom kršenja pravila konkurencije žaliti na odluke vlada, ne samo u slučaju gubitaka, već i u slučaju takozvane “izgubljene dobiti”. Slični ugovori su na snazi, na primjer, između Sjedinjenih Država i Australije. Da bi se razumjelo što čeka Stari svijet, dovoljno je pročitati ugovor s Australijom.

Europa se snažno protivi takvom scenariju. A Amerikanci za sada ne uspijevaju nametnuti Transatlantsko partnerstvo.

Međutim, Europljani bi se mogli suočiti sa surovim izborom. Kad se migranti dignu na oružje, Stari svijet će morati tražiti nekakvu pomoć. I u izboru između smrti i zaključivanja vazalnog ugovora o Transatlanskm partnerstvu, Europljani će izabrati ugovor sa SAD. I sasvim je moguće da će SAD ka ovom izboru i gurati Europu.

S druge strane, Amerikancima trenutno nije isplativo da dijele Europu i uspostave tamo “kontrolirani kaos”. SAD će lakše pokoriti europsku birokraciju, čineći Europsku uniju slabom i ovisnom.

Treba primijetiti da su gospodarstva SAD i Kine snažno povezane jedna s drugom. U Americi postoje financijski centri, a u Kini – proizvodni. U principu, možemo govoriti o nekoj vrsti objedinjavanja američko-kineske financijske arhitekture, u kojoj juan igra, naravno, značajnu ulogu.

Ako Britanija ulazi u konfrontaciju s Europskom unijom, to znači da London želi približiti sustavu međunarodnih odnosa, na koji se oslanja Washington. Shodno tome, dolar i juan su za Veliku Britaniju mnogo bliži nego euro.

To mi danas i vidimo.
 
(fakti.org,youtube/uredio:nsp)

Oni koji su bili na vrhu više to nisu. Rađa se nova prilika za čovječanstvo i dešavaju se mnoge dobre stvari koje ne idu globalnoj eliti na ruku

Predstavit vam samo neke od većih priča koje su se dogodile u posljednje vrijeme. Kada sastavite slagalicu, shvatit o čemu govorimo, piše themindunleashed.org

1. Čak 57 nacija je navelo da će se pridružiti kineskoj Azijskoj banci za infrastrukturna ulaganja. Među značajnijim državama koje su potpisale sporazum 29. lipnja 2015. godine nalaze se Rusija, Indija, Iran, Švicarska, Njemačka, Francuska, Saudijska Arabija, Australija, Indonezija, Velika Britanija, Italija i Austrija. Važno je napomenuti da se SAD i Japan nisu pridružili ovoj banci.

2. Rusija je pozvala Grčku da se pridruži savezu BRICS-a 12. svibnja 2015. godine

3. Pentagon je 24. svibnja 2015. godine objavio dokumente koji dokazuju kako je vlada SAD imala ključnu ulogu u stvaranju ISIS-a. Zanimljivo je kako mainstream mediji nisu prenijeli ovu priču. Američki obavještajni dužnosnici su nekoliko tjedana kasnije potvrdili izvješće.

4. Grčki premijer Alexis Tsipras je 31. svibnja 2015. godine napisao otvoreno pismo u kojem je upozorio europske lidere da “prave ozbiljnu pogrešku” i preporučio im da pročitaju Hemingvejevu knjigu “Za kim zvona zvone”.

5. Američka federalna vlast je hakirana 2. lipnja 2015. godine, a pritom su iscurio osobni podaci o 4 milijuna radnika. Direktor FBI, James Comey, rekao je tri tjedna kasnije da je moguće da pravi broj iznosi oko 18 milijuna. Neki smatraju da je hakiranje izvršeno kako bi se skupili dokazi o zločinima izvjesnih vladinih dužnosnika.

6. Senator Kentuckyja, Rend Paul, pozvao je 2. lipnja 2015. godine vladu SAD da objelodani 28 stranica izvještaja o napadu 11. rujna, koje je Bushova administracija sakrila od oči javnosti.

7. Poznati glazbenik Akon je 3. lipnja 2015. godine rekao da će njegova Solarna akademija osigurati solarnu energiju za 600 milijuna ljudi u Africi. U pitanju je velika pobjeda za čistu energiju i čovječanstvo.

8. Zviždač Edward Snowden je 4. lipnja 2015. godine naveo da je nastala velika razlika od objavljivanja dokumenata NSA i da je došlo do promjene ravnoteže moći u svijetu. Da li on misli na savez BRICS-a?

9. Tekst “Doći će do resetiranja financijske industrije” objavljen je 5. lipnja 2015. godine. Međunarodni monetarni fond je rekao da kineski juan više nije podcijenjena valuta. Juan bi uskoro mogao postati prepoznat kao globalna rezervna valuta.

10. Anshu Jane i Jürgen Fitschen iz Deutsche Bank, jedne od najvećih svjetskih banaka, dali su 7. lipnja 2015. godine ostavku. Dva dana kasnije, njemački tužitelji su izvršili raciju nad stožerom banke.

11. Kina je 15. lipnja 2015. godine navela da je summit G-7 u Njemačkoj bio “sastanak dužnika”. Oni to misle doslovno pošto se zapadni financijski sustav temelji na dugu.

12. Poseban dan je bio 17 lipnja 2015. godine, kada su se dogodile četiri stvari. Prva od njih je da je potpredsjednik JP Morgan-a iznenada preminuo. Od kraja 2013. godine, umrlo je gotovo 70 viših bankarskih dužnosnika. Očito se nešto događa.

13. Rusija i Kina su 17. lipnja 2015. godine najavile da će se prodaja plina i sirove nafte između te dvije države provoditi u kineskim juanima i ruskim rubljama. Hegemonija američkog dolara jenjava.

14. Država Teksas je 17. lipnja 2015. godine potpisala nacrt zakona koji poziva na repatrijaciju zlata od federalne vlasti.

15. Odbor Grčkog parlamenta za dug je 17. lipnja 2015. godine objavio izvješće u kojem navodi da je grčki dug ilegalan i bespravan po međunarodnom zakonu. Oni su dalje naveli da su MMF i ECB namjerno ilegalno nametnuli ove bespravne dugove Grčkoj i drugim nacijama. Na taj način je izravno isprozivan globalni bankarski kartel.

16. Baron David Mayer de Rothschild je 18. lipnja 2015. godine osuđen od strane francuskog suda zbog financijske prijevare. Francuskoj policiji je naređeno od strane suda da prati baruna. Obitelj Rothschild je dugo bila obitelj koja se nalazila na vrhu globalne financijske Ponzi sheme.

17. Dužnosnici iz Bushove administracije su 18. lipnja 2015. godine optuženi da su hapsili nevine ljude nakon napada 11. rujna.

18. Dok se europski čelnici pokušavaju izvući iz dužničke krize, grčki premijer Alexis Tsipras je 19. lipnja 2015. godine u Rusiji održao govor na Ekonomskom forumu u Sankt Peterburgu, na kom je naveo da se “ekonomski centar planete promijenio” i da nove sile igraju “važnu ulogu na ekonomskom i geopolitičkom razini”. Također, Grčka i Rusija potpisale su sporazum o plinu od 2 milijarde eura, što bi moglo značajno promijeniti stratešku i geopolitičku situaciju.

19. Grčka je 5. srpnja 2015. godine rekla “NE” kreditorima i njihovom paketu pomoći. To je veliki korak za čovječanstvo. Na kraju je sporazum ipak postignut, ali se očekuje da neće dugo trajati. Smatra se da će on samo dovesti do nove revolucije negdje u rujnu i listopadu.

20. Banka BRICS-a je 7. srpnja 2015. godine službeno počela raditi.

21. NYSE, Wall Street Journal i United Airlines su 8. srpnja 2015. godine stali s radom na nekoliko sati zbog “tehničkih problema” .

22. Skupina Anonymous je 7. srpnja 2015. godine, večer prije hakerskog napada, navela: “Nadajmo se da sutrašnji dan neće biti previše strašan za Wall Street”. Navodi se da postoje dokumenti koji potvrđuju da skupina Anonymous radi s određenim patriotskim američkim vojnim snagama s ciljem da legalnim putem svrgne bankarsku elitu.

23. Iran, Kina, Rusija, Francuska, Njemačka, Velika Britanija i SAD su postigli povijesni sporazum o iranskom nuklearnom programu 14. srpnja 2015. godine. Također postoje izvještaji da Iran posjeduje tehnologiju besplatne energije i da će iskoristiti to da obori bankarsku, političku i naftnu elitu. To ima smisla pošto su najveći protivnici ovog sporazuma bili Izrael i neki američki političari.

24. U okrugu Santa Cruz je 15. srpnja 2015. godine izglasano da se obustavi rad s 5 većih banaka, uključujući JP Morgan Chase, Barclays, Citigroup, Royal Bank of Scotland i UBS.

25. U ovom trenutku svi mi na ovoj planeti možemo doprinesemo boljem životu za sve nas.

Jasno je da se nešto veliko događa i da treba da sagledamo ove informacije s velikim optimizmom i nadom. Istina mora izaći na vidjelo.
 
(webribune.rs/uredio:nsp)

Europska unija je okrivila najveće svjetske banke da su napravile zavjeru i da su blokirale svaki pokušaj da se regulira tržište takozvanih kreditno-derivatnih swapova – zamjena (credit default swap – CDS)

CDS predstavlja oblik derivativa, financijskih kredita koji omogućuju kreditorima da spuštaju ili sasvim neutraliziraju rizik bankrotiranja od strane dužnika za bilo kakav kredit, obveznice ili neku drugu vrstu pozajmica.

Kreditno-derivatnim mjenicama se prva počela baviti banka JP Morgan početkom zadnjeg desetljeća 20. stoljeća. Sa CDS-om se vrlo brzo desilo ono, što se događa sa svim drugim financijskim instrumentima. Od sredstva za osiguranje od rizika realne ekonomije, CDS je postao najkorištenija igračka financijskih špekulanata. Postupno su u igru ​​privučeni i ostali sudionici tržišta.

Na kraju su ovakvu vrstu derivativa počele izdavati banke i financijske tvrtke koje nisu imale apsolutno nikakve veze ni sa jednom stranom u ovom ili onom kreditnom poslu. 2007. godine, gotovo pred sam početak aktivne faze svjetske financijske krize obim tržišta CDS je premašivao 60 bilijuna dolara.

Ukupan obujam derivacije financijskih instrumenata je došao do blizu 1200 bilijuna dolara, što je otprilike 20 puta više od svjetskog BDP-a. Mnogi stručnjaci smatraju da je upravo kolaps na tržištu derivacija financijskih instrumenata postao uzrok svjetske financijske krize. Mada sudjelovanje CDS-a na tržištu svih derivativa nije premašivao 5%, uloga tog instrumenta u pripremi krize iz 2008.godine je bila vrlo velika.

“Navedeno tržište [CDS] se uopće ne regulira, a nositelji ugovora se nalaze u potpunom neznanju o tome, koliko je ugovorna strana zaštićena. To je Damoklov mač koji je spreman spustiti se čim počnu bankrotiranja” – pisao je u travnju 2008. godine, ni više ni manje nego George Soros.

Jadikovanje mnogih igrača na tržištu (špekulanata) zbog “čarobnog štapića” čiji je naziv CDS podgrijavalo je špekulativnu pomamu sudionika na financijskom tržištu, tjeralo ih da ugovaraju sve riskantnije i riskantnije poslove. To su priznavali i financijski regulatori, i neovisni analitičari, i sudionici svjetskih summita kada  se obavljalo “sređivanje” kao bi se ublažio prvi val krize.

A.Greenspan, bivši predsjednik FED-a je još od devedesetih godina prošlog stoljeća je poticao špekulacije pomoću CDS-a, a vlada SAD je, kada je počela kriza, krenula spašavati novcem iz proračuna igrače Wall Street-a koji su se zanijeli tom igrom, sama birajući tko će to biti.

Bear Stearns, peta po veličini banka u SAD je prodana u ožujku 2008. godine za simboličan iznos – ona je u stvari uništena zbog operacija sa CDS-om. Uteg obveza u svezi sa CDS-om je na dno povukao i banku Lehman Brothers (kojoj je odbijena, izravna i indirektna državna potpora). Njeno bankrotiranje se smatra kao početak aktivne faze financijske krize.

Osiguravajuću kompaniju AIG, koja je izdala kreditne swapove u vrijednosti od 400 milijardi dolara vlada SAD je morala spašavati po hitnom postupku: obujam otpisa po CDS-u je samo u 3. kvartalu 2008.godine kod osiguranika dostigao 11 milijardi dolara. AIG se mogla razračunati samo državnim novcem tako što bi doznačila 22,4 milijarde dolara bankama koje su kod nje kupovale CDS.

Praktično je svaka banka sa Wall Street-a imala istovremeno i ogromna potraživanja i ogromne obveze po instrumentima CDS-a, ali su u nekima (JP Morgan, AIG, Lehman Brothers i dr..) dugovanja bila veća od potraživanja za jedanput (ili nekoliko puta). Vlada SAD se bacila pomoći glavnom nositelju obveza po CDS-u – banci JP Morgan. Washingtonski dobročinitelji su tu banku zaštitili ne izravno, već spašavanjem onih banki i korporacija koje su kod JP Morgan-a nakupovali financijske igračke CDS.

Kako bi svi nositelji CDS mogli dobiti 100-postotnu “satisfakciju” postalo je neophodno objaviti totalni bankrot svih najvećih banaka u Sjedinjenim Državama, a usput i u Zapadnoj Europi. U jednom trenutju bi prestali postojati i Wall Street, i londonski City, i ostali svjetski bankarski centri …  

U pravu je bio Warren Buffett, koji je još prije krize sve izvedene instrumente nazvao “financijskim oružjem za masovno uništenje”. Samo su ogromna novčana ulaganja državnih sredstava iz proračuna i središnjih banaka spasla financijsko-bankarski sustav. Rezultat je bio … nekontrolirani razvoj tržišta CDS-a je postao faktor naglog povećanja državnog duga SAD, Velike Britanije, zemalja EU. On je isprovocirao opći požar dužničke krize u zemljama EU koji još uvijek nije ugašen.   CDS bomba nije eksplodirala, ali strah i dalje postoji.

Tržište CDS: pokušaj “razminiranja”

Bez neke veće medijske galame banke su zajedno s regulatorima i međunarodnim financijskim organizacijama počele poduzimati mjere na “razminiranju” tržišta CDS-a. U 2009.godini su i u SAD-u, i u Europi učinjeni koraci kako bi se sistematizirala i standardizirala trgovina uz pomoć kreditnih derivatnih swapova. Zakon Dodd-Frank, koji je u SAD stupio na snagu 15.07.2011. (kojeg nazivaju i Zakon o reformi Wall Street-a i zaštiti potrošača) između ostalog predviđa i da banke podnose izvještaje o operacijama s CDS-ovima.

Ta mjera snižava rizike od krize, mada stručnjaci skreću pažnju na složenost procjene rizika po instrumentima CDS, i nemogućnost za regulatore da dublje proniknu u složene sheme operacija s tim instrumentima.

Bez uzimanja u obzir čimbenike poput CDS-a, teško je razumjeti neke događaje ekonomskog i političkog života posljednjih godina. Na primjer – događaje u vezi s Grčkom. Jer osim nje postoji još zemalja u Europi i izvan nje gdje pokazatelji državnog duga, vanjskog duga, deficita proračuna i sl. nisu nimalo bolji od onih u Grčkoj.

Međutim, stvar je u tome, što je Grčka bogato dobivala kredite od Goldman Sachsa, niza europskih banaka, a rizike po tim kreditima su banke Wall Street-a i City-a, svima poznate, osiguravale pomoću “čarobnog štapića” pod nazivom – CDS. Da je Grčka objavila bankrot po svojim dugovima, kreditori Grčke bi zahtijevali “satisfakciju” od onih banaka koje su im i prodale CDS-ove. (to su najvjerojatnije banke JP Morgan, Morgan Stanley i još neke slične njima).

Da obratimo pažnju sa kakvim je strpljenjem na kojem se može pozavidjeti, i upornošću “izuzetna trojka” (Međunarodni monetarni fond, Europska središnja banka i Europska komisija) pokušavala i pokušava upristojiti manipulacije s dugom Grčke.

Ona inzistira da se postupci u svezi s izvođenjem Grčke iz krize nazovu “restrukturizacija duga” jer ukoliko se nazovi bankrot (što on, po mišljenju mnogih, u stvari i jeste) – to će pokrenuti mehanizam isplate CDS-ova. Radi se o desecima milijardi eura koje mogu nokautirati mnoge američke i europske banke.

Ako je u 2007. godini opseg tržišta CDS dostigao maksimum od 62,2 bilijuna dolara, financijski kolaps, koji je došao poslije njega, doveo je do velikog smanjenja obujma tržišta. Tako je već u 2010. on iznosio ispod polovice veličine koji je imao prije krize – 26,3 bilijuna dolara. Prema podacima iz 2012. godine taj opseg se i dalje smanjuje tako da je tada iznosio 25,5 bilijuna dolara.

Glavni igrač na tržištu navedenog financijskog instrumenta je kao i do sada američka banka JP Morgan, u čijem se portfelju opseg CDS-a procjenjuje na 5,7 bilijuna dolara. Na drugom mjestu je još jedan div Wall Street-a – Morgan Stanley (4,9 bilijuna dolara). Istraga koja se počela voditi u EU u svezi sa CDS-ovima može dovesti do daljnjeg smanjenja tog tržišta.

Bankarski skandal: CDS kao instrument obmane

Značajno je da CDS ugovori predstavljaju izvan-burzovne instrumente. To znači da su oni zaključivani privatno, između dvije strane, i da po njima nije bilo burzovne trgovine, odnosno – oni nisu bili u vidnom polju i kontroli financijskih regulatora. Najveće burzovne tvrtke su pokušavale doći do tog segmenta svjetskih financijskih tržišta.

Banke se optužuju i za trud da zadrže tržište CDS-a kao “maksimalno zatvoreno”, i da ne dozvole da se ona prenesu tamo gdje se financijama otvoreno trguje. Burzovne tvrtke Deutsche Borse i Chicago Mercantile Exchange su više puta pokušavale otvoriti prostor za trgovanje i zaključivanje ugovora za kreditne derivate.

Da bi se otvorio takav prostor, burze bi morale dobiti licencu za publiciranje podataka i formiranje osnovnih indeksa za derivate. Međutim, financijske organizacije ISDA i Markit, koje se bave licenciranjem, nalazile su se pod kontrolom uskog kruga banaka koje trguju CDS derivatima. One su odbile dati licencu za te burze.

CDS – bomba s usporenim djelovanjem

Prema objavljenoj zvaničnoj izjavi Europske komisije, regulatori okrivljuju su okrivili 13 banaka i dvije krupne organizacije za kartelsku zavjeru. Optuženi su  Goldman Sachs, Morgan Stanley, BNP Paribas, Deutsche Bank, UBS, HSBC, Citigroup, Barclays, JP Morgan, Bear Stearns, Bank of America Merrill Lynch, Royal Bank of Scotland, Credit Suisse.

Osim toga, u Europskoj komisiji optužuju, za pomoć bankama i Međunarodnu asocijaciju za svopove i derivate (International Swaps and Derivatives Association, ISDA) i jednu od najvećih na svijetu tvrtka za pružanje financijskih informacija – Markit.

Za neugodne manipulacije banaka s Wall Street-a se još 2009. godine zainteresiralo Ministarstvo pravosuđa  SAD-a. Započela je istraga banaka koje su bile glavni igrači na tržištu navedenog financijskog instrumenta, kao i tvrtke Markit. Tvrtka Markit je glavni dobavljač informacija bankama s Wall Street-a.

Pikantnost situacije je bila u tome, da je najkrupniji dioničar Markita -  JP Morgan (sa 12 posto dionica) i krupni dioničari: Bank of America, Royal Bank of Scotland i Goldman Sachs. Ministarstvo pravoduđa SAD-a sumnja da su dioničari Markita mogli za tržište CDS-ova dobiti i netržišne informacije, jer su istovremeno bili i market-makeri tržišta, te su imali potencijalno veliki pristup tržišnim informacijama. Markit je odbio komentirati istragu koju vrše američke vlasti.

U travnju 2011. EU je započela istragu rada 16 najvećih banaka na tržištu kreditno-derivatnih swapova. Istragu je inicirala optužba da su se kreditno-derivatni swapovi negativno pokazali tijekom financijske krize 2007. – 2009.godine, kao i tvrdnja da banke pokušavaju voditi nekonkurentsku politiku u svezi sa zaključivanjem, clearingom i pružanjem informacija o CDA-ovima.

Nakon toga je u medijima je došlo do pauze u svezi sa rasvjetljavanju započete istrage, koja traje 2 godine i 3 mjeseca. Da to nije malo predugo? Uostalom – a da li je istraga uopće provedena?

Možda je financijski svijet koji radi iza spuštene zavjese donio odluku da se taj posao malo prikoči? A u međuvremenu se promijenilo nešto u podjeli snaga i nekome je zatrebalo da se ponovno aktivira bomba s usporenim djelovanjem, čiji je naziv CDS?
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 

 
(vestinet,youtube/uredio:nsp)

Zašto se čini kao da tamo gdje god postoji ljudska patnja, neka od najvećih banaka zarađuje ​​novac iz nje?

Prema novom izvješću iz Pokreta World Development, Goldman Sachs je zaradio oko 400 milijuna dolara kladeći se prošle godine na cijene hrane . Sveukupno, 2012 je bio prilično “ponosna” godina za Goldman Sachs.

Prihodi za Goldman Sachs porasli su za oko 30 posto u 2012, a cijena dionice Goldman Sachs-a su porasle za više od 40 posto u proteklih 12 mjeseci. Procjenjuje se da je prosječni bankar u Goldman Sachs-u dovneo u plaće i bonus paket oko 396.500 dolara u 2012. godini.

Dakle, bez sumnje, Goldman Sachs se kupa u novcu upravo sada. No, što je cijena za sav ovaj “uspjeh”? Mnogi tvrde da špekuliranje sa cijenama hrane od strane velikih banaka je dramatično povećalo globalnu cijenu hrane i izazvao stradanja stotina milijuna siromašnih obitelji diljem planete što će u budućnosti postati još puno gore.

U ovom trenutku, globalna cijena hrane je više nego dvostruko veća nego u 2003. godini. Oko dvije milijarde ljudi na planetu potroši barem pola svojih prihoda na hranu, a blizu milijardu ljudi redovito nemaju dovoljno hrane za svoje potrebe.

Je li to moralno za Goldman Sachs i druge velike banke, kao što su Barclays i Morgan Stanley da stotine milijuna dolara stave na kladionicu cijene hrane, i manipuliraju globalnim cijenama hrane, čine za siromašne obitelji diljem svijeta da se teže i skuplje hrane?

To je još jedan razlog zašto je balon derivata jako loš za svjetsko gospodarstvo. Goldman Sachs i druge velike banke se ponašaju prema globalnim zalihama hrane, kao da je to neka vrsta casino igre. Ova vrsta bezobzirne aktivnosti uvelike je osudio pokret svjetskog razvoja u izvješću …

“Goldman Sachs je globalni lider u trgovini koji manipulira cijenama hrane, dok gotovo milijardu ljudi gladuje. Banka je lobirala za financijske deregulacije koje su omogućile da se milijarde izliju u derivate robnih tržišta, stvorili su potrebne financijske instrumente, i sada grabe svoju dobit. Špekulacije su potakle volatilnost cijena hrane i “šiljke” cijena hrane, i na taj način ranjavanjući ljude diljem svijeta koji se bore priuštiti si hranu . “

Dakle, ne bi trebao biti zakon protiv ovakve vrste klađenja?

Pa, u Sjedinjenim Američkim Državama zapravo postoji takav zakon protiv klađenja na hranu, ali zakon je blokiran od strane velikih banaka na Wall Street-u i njihovih vrlo visoko plaćenih odvjetnika. Slijedi još jedan izvadak iz izvješća …

“SAD je donio zakon za ograničavanje špekulacija, ali kontrole nisu provedene zbog pravnog izazova od Wall Street-a koji je predvodio Međunarodne Mjenice i Asocijacije Derivata, od kojih je Goldman Sachs vodeći član. Sličan zakon je na stolu u EU, ali se britanska vlada do sada protivila učinkovitoj kontroli. Goldman Sachs je lobirao protiv kontrole i u SAD-u i EU. “

Objavljeno u nastavku je grafikon koji pokazuje što je ovovakva vrsta aktivnosti učinila i kako se to odrazilo na cijene roba u posljednjih nekoliko desetljeća. Primijetit ćete da su cijene roba bile su prilično stabilne u 1990. godini, ali od 2000 godine oni su bili iznimno volatilne …

Razlog za sve ovo volatilnost je objašnjeno u izvrsnom članku Frederick Kaufman …

Novac priča svoju priču. Od pucanja tehnološkog mjehura u 2000., došlo je 50 - struko povećanje ulaganja dolara u robnim indeks fondova. No, kada je globalna financijska kriza potjerala uplašeni investitore sa burza početkom 2008, a dolara, funta, i euro je izbjegavao povjerenje ulagača, no  roba – uključujući hranu – se činila kao posljednje, najbolje mjesto za zaštitu novaca, mirovina, i mjesto gdje će državni fondovi parkirati svoju gotovinu. Špekulanti su izlili 55 milijarde dolara u robna tržišta. Inflacija hrane je ostaola stabilna od tada.

Jeste li ljuti već?

Trebali bi biti.

Siromašne obitelji diljem planeta pate, tako da bankari s Wall Street-a mogu napraviti veći profit.

To je odvratno.

Mnoge velike financijske institucije izgleda da samo vole zaraditi novac na leđima siromašnih.

Nažalost, globalna opskrba hranom je sve slabija svakim danom, i stvari su prilično zlokobne za nadolazeće godine.

Prema Ujedinjenim narodima, rezerve globalne hrane su dosegle najnižu razinu u gotovo 40 godina. Globalne prehrambene rezerve nisu bile ovako niske još od 1974. godine, ali se stanovništvo u svijetu uvelike povećalo od tada. Ako 2013. bude još jedna godina suše i loše žetve, stvari bi mogle pobjeći izvan kontrole vrlo brzo …

Što mislite šta će banke učiniti sa cijenama mesa tijekom sljedećih nekoliko godina?

Ako se stvari ne preokrenu dramatično, 2013. bi mogla biti apsolutno godina noćne more za usjeve u Sjedinjenim Američkim Državama, a možda i globalno. Suše pogađaju cijeli svijet, požari. Prinosi hrane su sve manji.

Pa nadajmo se najboljem, ali neka nam se također pripremiti za najgore.

Izgleda da su više cijene hrane na putu, milijuni siromašnih obitelji diljem planeta će biti pod velikim pritiskom da prehrane svoje obitelji.

U međuvremenu, Goldman Sachs će pucati od smijeha….
 

 
 
izvor: minfowars.com, youtube.com/uredio: nsp
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=12518"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]

Izvješće Jeremy Scahill-a u The Nation otkrilo je da je najveća plaćenička vojska na svijetu, Blackwater tajna obavještajna služba (sada se zove Xe Services), prodana multinacionalnoj kompaniji Monsanto.

Blackwater je preimenovan 2009. u nakon što je postao poznat u svijetu, s brojnim izvješćima o zlostavljanja u Iraku, uključujući masakra civila. On ostaje najveći privatni poduzetnik od strane “sigurnosnih službi” US Ministarstva, koji prakticira državni terorizam dajući Vladi priliku da ga opovrgava.

Mnogi vojni i bivši CIA službenici rade za Blackwater ili slične kompanije koje su nastale da bi odvratile pozornost od svoje loše reputacije i stvarajući profit prodajom svojih zločinačkih usluga u rasponu od informacija i špijuniranja do infiltracije, političkog lobiranja i paravojnih treninga – za druge vlade, banke i multinacionalne korporacije.

Prema Scahill-u, poslovanje s multinacionalkama poput Monsanta, Chevrona, tvrtke Walt Disney i financijskih divova, kao što su Barclays i Deutsche Bank, su kanalizirane kroz dvije tvrtke u vlasništvu Erik Prince-a, vlasnika Blackwatera: “Total Intelligence Solutions” i “Terrorism Research Center”. Ti službenici i direktori dijele Blackwater.

Jedan od njih, Cofer Black, poznat po svojoj brutalnosti kao jedan od direktora CIA-e, bio je onaj koji je napravio kontakt s Monsantom u 2008. kao direktor Total Intelligence-a, sklapajući ugovor s tvrtkom da špijunira  i da se infiltrira među aktiviste organizacija za prava životinja, anti-GM i druge grupe koje su svojim aktivnostima protiv biotehnološkog diva.

Scahill je bio kontaktiran od strane Monsantovog izvršnog direktora Kevin Wilson-a koji  je odbio komentirati, ali je kasnije potvrdio da je Monsanto unajmio Total Intelligence u 2008. i 2009. godini, a razlog unajmljivanja prema Monsantu je samo da bi se pratila “javna razotkrivanja” njegovih protivnika. On je također rekao da je Total Intelligence” potpuno odvojen entitet od Blackwater-a”.

Međutim, Scahill ima kopije e-pošte iz Cofer Black-a nakon sastanka s Wilsonom za Monsanto, gdje on objašnjava drugim bivšim agentima CIA-e, koristeći svoje Blackwater e-mailove, da je rasprava s Wilsonom bila o tome da je Total Intelligence postala “Monsantova špijunska ruka” špijunirajući aktiviste i druge akcije, uključujući da njihovi ljudi se legalno integriraju ove grupe. “Monsanto je Total Intelligence-u platio 127.000 dolara u 2008. i 105.000 dolara u 2009. godini.”

Scahill je rekao da je kanadska vojska platila Blackwater-u preko 1,6 milijuna dolara za obuku, koji je osigurana kroz Blackwater je podružnicu, Centra za istraživanje terorizma. (Terrorism Research Center)

Blackwater je povrijedio neke američke zakone kontrole izvoza, izvijestio je Yahoo News 2010., povreda koja uključuje i pružanje obuke kanadskoj vojsci. Ministarstvo SAD-a je navelo da je kršenje zakona Blackwater-a opsežno, tvrtka je kažnjena 42 milijuna dolara kazni. Naziv tvrtke “Blackwater” promijenjeno je tada je u Xe (izgovara se ‘zee’) u 2009., koji je nazvan kao “napor re-brandinga”

Nije ni čudo da je tvrtka, koja se bavi “znanošću smrti” kao Monsanto, koja je posvećena od početka proizvodnji toksičnih otrova kao što su Agent Orange za PCB (poliklorirani bifenili), pesticidi, hormoni i genetski modificirane sjemenke, povezana s drugim kompanijama nasilnika i ubojica.

Gotovo istodobno s objavom ovog članka u The Nation, Via Campesina je objavila kupnju 500.000 dionica Monsanta, za više od 23 milijuna dolara od strane Fondacije Billa i Melinde Gates, koji su tom akcijom završili izlazak iza maske “filantropije”.

To je brak između dvaju najbrutalnijih monopola u povijesti industrijalizma: Bill Gates kontrolira više od 90 posto tržišnog vlasničkog udjela računalstva, a Monsanto kontrolira oko 90 posto globalnog transgenog sjemena na tržištu i većinu globalnog komercijalnog sjemena. Naime, ne postoji u drugim industrijskim sektorima monopola tako ogromnih razmjera, čije postojanje je negacija hvaljenog principa “tržišnog natjecanja” kapitalizma. Oba Gatesa i Monsanto su vrlo agresivni u obrani svojeg nezakonito stečenog monopola.

Iako Bill Gates možda pokušava reći da zaklada nije povezana s njegovim poslom, dokazuje se suprotno: većina njihovih donacija završiti favorizirajući komercijalna ulaganja u tajkune, a ne stvarnim “donacijama”, ali umjesto plaćanja poreza državnoj blagajni, on ulaže svoje profite u ono što je povoljno za njega ekonomski, uključujući i propagandu da bi izreklamirao svoje pretpostavljene “dobre namjere”.

Naprotiv, njihova “donacije” financira projekte koji su destruktivni kao geoinženjerstvo ili zamjenu prirodnih lijekova za high-tech patentirane lijekove u najsiromašnijim područjima u svijetu. Ono što je “slučajnost”, bivši tajnik za zdravstvo Julio Frenk i Ernesta Zedillo su savjetnici Zaklade.

Kao Monsanto, Gates je također angažiran u pokušaju da uništi ruralno poljodjelstvo u svijetu, uglavnom kroz “Alijansu za Zelenu revoluciju u Africi” (AGRA). Djeluje kao trojanski konj koji želi uskratiti siromašne afričke poljoprivrednike od svojeg tradicionalnog sjemena, zamjenjujući ih sa sjemenom svojih tvrtki, i u konačnici genetski modificiranim sjemenom (GM). U tu svrhu, Zaklada je angažirala Robert Horsch-a u 2006., direktora Monsanta. Sada je Gates, stvarajući velike profite, otišao ravno do izvora.

Blackwater, Monsanto i Gates su tri strane iste figure: ratni stroj na planeti i većina ljudi koji ga nastanjuju su seljaci, autohtone zajednice, ljudi koji žele dijeliti informacije i znanja, te ne žele bit pod okriljem dobiti i destruktivnosti kapitalizma.
 

 
 
(digitaljournal.com,naturalsociety.com,thenation.com)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=10905"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]

Jugoslaviju je trebalo podijeliti kako bi imperija Rothschild i ostale mulinacionalne kompanije u raznim oblicima i pod imenina raznih kompanija mogle “kupiti”, instalirati i kontrolirati sve profitabilne poslove na cijelom ovom prostoru.

Marksizam, globalizam, mondijalizam, novi svjetski poredak, liberalizam…sve su to eufemizmi za pojam koji predstavlja nevidljivu imperiju familije Rothschild.

Da bi otkrili pozadinu i uzroke ovih zbivanja, nužno je zaviriti u mračnu povijest hazarske dinastije Rothschild, identificirati agente, sive kardinale, polakomljene političare, kao i mehanizme njihovog djelovanja. Krenimo od Rothschilda, glavnih igrača. Oni su ti koji koji se nalaze na vrhu piramide.

TKO JE DANAŠNJI ROTHSCHILD?

Iako se još od Drugog svjetskog rata, od strane Rothschildovih odjeljenja za formiranje javnog mnijenja, širi uvjerenje da je njihova moć danas beznačajna i da će ostati upamćeni po vinarijama u Francuskoj ili vrtovima i kao filantropi u Velikoj Britaniji, stvarnost nam projicira potpuno dijametralnu sliku. Oslanjajući se na temelje koje su postavili djedovi i očevi, današnji potomci dovršavaju misiju koja traje više stoljeća. Rothschildi predstavljaju danas lokomotivu hazarskog vlaka koji ide ka Rusiji i ogromnim sibirskim prostranstvima.

Taj vlak, koji prolazi i preko Balkana, treba napuniti armijama novoprimljenih članica NATO pakta, koje će se boriti za imperiju Rothschild. Malo je poznato da su Rothschildi skriveni vlasnici američkih Federalnih rezervi, Pariškog kluba, Londonskog kluba, te kontrolori Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke.

1) Lord Jacob de Rothschild.
2) sin Nathaniel
3) Baron David de Rothschild,
4) Sir Evelyn de Rothschild
5) David Rockefeller, Sr. čiji je sin Nick (dok mu je nudio guvernersko mjesto Nevade) rekao filmskom režiseru Aaron Russo-u o 9/11, prije nego što se i desilo.
6) Nathan Warburg,
7) Herr Heinz (Henry) Kissinger,
8 ) George Soros, financijator i manipulator
9) Paul Volcker, globalist i ekonomski savjetnik Zbigniew-u Brzezinski-om
10) Larry Summers, Obamin ekonomski savjetnik
11) Lloyd Blankfein, CEO, Goldman Sachs
12) Ben Shalom Bernanke, šef Federalnih Rezervi,  bankster

CRVENI ŠTIT IZ FRANKFURTA

Da bi bolje upoznali novog kralja i njegove vojvode, pogledajmo osobnu kartu i kronologiju ove dinastije. Sve je počelo krajem 18. st.. od Meyer Amschel-a (negdje Mozes Bauer) Rothschilda.

Rothschildi (Rothschild u prijevodu znači “crveni štit”) su porijeklom iz Frankfurta, ne slučajno, najvećeg financijskog centra u EU. Ono što je vrlo indikativno, je, da se u Frankfurtu nalazi sjedište Centralne Europske Banke i svih vodećih europskih i američkih banaka, koje su većinom pod kontrolom dinastije. Frankfurtska burza (jedna od najznačajnijih u svijetu) je dio “Deutsche Börse” koja je u vlasništvu Rothschilda preko “Childrens Investment Trust” i “Atticus Capital” s jedne strane i svojih podružnica “Merrill Lynch” i “Fidelity Investments”.

O tome tko su Hazari, pisac Dejan Lučić kaže:
Od današnjih Židova 0,90% su porijeklom Hazari. To je jedno tursko-azijsko pleme, koje je primilo židovsku vjeru sredinom 8. st.. Kada im se carstvo u 10. st.. raspalo, naselili su se diljem Rusije i Europe, a kasnije i na američkom kontinentu. Oni su konvertiti i uopće nemaju semitsko porijeklo. Semitski Židovi potječu iz Palestine i njih je otprilike 7 do 10 posto.

Amschel je imao pet sinova, koje je rasporedio diljem Europe. Salomon je otišao u Beč, Karl u Napulj, Nathan u London, James u Pariz a peti sin Amschel je ostao u Frankfurtu.

Sinovi i njihovi potomci su za nepunih dvjesto godina u potpunosti pokorili i podjarmili zapad. Tako su postavljeni temelji “Pax Judaica”. Glavnu riječ vodi englesko-francuski tim Rothschilda na čelu sa Nathanom, sinom Jacoba Rothschilda. Engleski tim predvode vremešni Edmund i Evelyn sa mladim Nathanom, a francuski, Guy Rothschild sa sinovima Davidom i Eduardom.

MAYER SINOVI, ENGLESKI ROTHSCHILD

Engleski ogranak Rothschilda je osnovao Nathan Meyer, treći Amschelov sin. Tijekom 19. i 20. st.. je uspostavljeno jedinstvo britanske krune i ove familije, tako da je novija povijest Britanije neraskidivo vezana za hazarsku dinastiju. Danas, hazarski trijumfijat čine spomenuti Evelyn, Edmund i Nathan.

Edmund Rothschild (1916)
Karijeru je gradio forsiranjem britansko-hazarskih interesa u posljeratnom Japanu. U suradnji sa Winstonom Churchillom je osnovao BRINCO (British Newfoundland Development Corporation) korporaciju u Kanadi.
Edmundova kćer Katrin je žena Marcusa Agiusa, predsjednika “Barclays” globalne financijske grupe (nakon kupnje ABN-AMRO, nizozemske bankarske grupe, ove dvije Rothschildove grupacije su postale jedno tijelo). Marcus se nalazi i na čelu BBC-a.

Evelyn Rothschild (1931)
Kum Crnog plemstva, desna ruka kraljice, vođa Illuminata, vođa internacionalnih cionista, vlasnik Izraela, glavni bankar Vatikana, i kontrolor svjetske opskrbe novcem. Prema Benu Fulford nedavno je ovlasti prenio na Davida Renea De Rothschilda. Sir Evelyn De Rothschild And The Unholy Trinity …
Nakon ujedinjenja engleske i francuske Rothschild financijsko-bankarske grupacije, i ustupanju vodećih pozicija u istim, ostao je na čelu ogromne NM Rothschild & Sons, investicijske banke iz Londona.
Pod kontrolom Evelyn se nalazi štampa (list Economist, Daily Telegraph …)

Osnovao je Asocijaciju za proučavanje povijesti bankarstva i financija sa sjedištem u Frankfurtu.
Posjeduje međunarodnu korporaciju De Beers, jednu od vodećih u oblasti eksploatacije, obrade i distribucije dijamanata.

Sa suprugom Lynn Forester kontrolira “First Mark Communications International LLC”, i “Field Fresh Foods” s indijskom familijom Mittal, koja zapravo ima ulogu zastupnika Rothschildovih interesa i kapitala (velika “Bharti” grupa).

U području politike Evelyn glavni agenti (uključujući i Soroša) su Norman Lamont, Peter Mendelson, Oliver Letwin i Vernon Jordan (svi Hazari!). Lamont utječe na Konzervativnu stranku i potencijalnog premijera Michaela Howarda (Hazar). Bio je ministar financija za vrijeme mandata Margaret Tacher. Sudjelovao je na regionalnim konferencijama zajedno sa Stjepanom Mesićem i Borisom Tadićem. Peter Mendelson je aktualni ministar V.Britanije u EU i blizak je laburistima i Tonyju Blairu.

S druge strane, Vernon Jordan (Lazard banka) je veoma utjecajan u Demokratskoj stranci u SAD (bio je savjetnik Billa Clintona, vodio kampanju za Johna Kerrya 2004. godine). Supruga Lin je financirala predsjedničke kampanje Billa Clintona a takođe je bliska prijateljica Hillary Clinton. Kako Clinton uklanja protivnike …

Također, Evelyn je vrlo blizak sa Vojvodom od Yorka, princom Eduardom (sin kraljice Elizabete), što otkriva samo dio dugogodišnje sprege britanske kraljevske dinastije i familije Rothschild.

Nathan Filip Rothschild (1971)
Otac Jacob Rothschild

Mlađani Nathan je sin Jacoba Rothschilda, od koga je naslijedio bezbroj poslovođa, agenata, utjecaj na vitalne političke, ekonomske, medijske i vojne institucije diljem svijeta, pa čak i Butrint arheološko nalazište u Albaniji …

Kompanije i korporacije “RIT Capital”, “Atticus Capital”, “JNR Limited”, “NM Rothschild”, “Vanco”, “Trigranit”, “British Petroleum”, Rio Tinto su samo dio sredstava koje stoje Nathanu na raspolaganju novom kralju u pohodu na istok. Za tu svrhu, na usluzi su mu, pored zapadne nomenklature u okviru EU, NATO-a, Britanije, brojni financijski i politički operativci diljem Euroazije (Soroš, Berezovski, Đukanović, Mittala …)

FRANCUSKI ROTHSCHILD

David Rene Rothschild (1942)
Francuska dinastija Rothschild, koju je osnovao James Meyer, predstavlja bočnu podršku britanskom trijumviratu. U tom smislu, pojavljuju se David Rene i Eduard Rothschild, sinovi Guya Rothschilda. David se nalazi na čelu NM Rothschild grupacije, koja je podijeljena između engleskih i francuskih Rothschilda. Nalazi se na čelu “Rothschild & Cie Banque”, uticajne investicijske banke u Zapadnoj Europi.

Eduard Rothschild (1957)
Davidov polubrat Eduard je također član investicijske banke. Pored toga, kontrolira ugledni francuski list “Liberation”. Nalazi se na čelu “Imerys”, metalurške kompanije koja je u vlasništvu Rothschilda od 1880. godine.

Rothschild u Srbiji

Novi kralj u Srbiji nastupa u više traka, pomoću kojih nastoji zauzeti rudarske bazene, energetiku, prehrambenu industriju, medijsko tržište … U prvoj traci se nalazi, već duže vrijeme usidreni, George Soros, koji predstavlja krucijalnu polugu ekspanzije Rothschildovih ka istoku i prvi eksponent Nathana Rothschilda u Srbiji.

Rothschildi nikada ne rade bez posrednka: Ministar za infrastrukturu Velimir Ilić, Veleposlanici Kanade i Mađarske, Sandor Pap i Robert McDougal, Kanadski ekonomski savjetnik, Đurđevka Čeremić, Predsjednik TriGranit korporacije Šandor Damian, Potpredsjednik za vanjske poslove TriGranit-a Peter Lorincze, Predsjednik Upravnog odbora Srpski željeznica Pavao Popović, Generalni direktor Srpski željeznica Milanko Šarančić, Direktor CIP-a Milutin Ignjatović.

George (Schwartz) Soros, glavni agent Rothschilda

George Soroš je mađarski Židov (Hazar), rođen u Budimpešti 1930. godine kao György Schwartz (roditelji su 1936 promijenili prezime u Soros). Školovao se u Londonu i pedesetih godina odlazi u SAD. Značajnu ulogu u njegovom razvoju imao je čuveni Hazar Karl Popper, koji je amenovao projekte Soroša i bio njegov guru.

U svijetu se ovaj “sivi kardinal” prikazuje kao “Robin Hood kompjuterskog doba”, zato što, tobože, uzima novac od bogatih država i srdačno ih dijeli istočnoj Europi i Rusiji, preko svojih fondacija. Na taj način instalira “demokraciju” i “građansko društvo” u zemlje koje su napaćene i iscrpljene u komunizmu, a taj komunizam su ove zemlje ugurali upravo ti isti Rothschildi.

Karijeru je gradio financijskim špekulacijama širom svijeta, i to najviše zahvaljujući svojoj familiji investicijskih fondova “Quantum Fond”, u kome su direktori, istovremeno i njegovi agenti, talijanski i švicarski financijeri.
Veza Soroša i Rothschilda se ostvaruje preko mreže povjerljivih ljudi iz koji sjede u upravnim odborima fondova, trustova, kompanija, banaka … Jedan od takvih je bio izvjesni Richard Katch (također Hazar), član odbora “Quantum Fonda”. U isto vrijeme je bio na čelu “Rothschild Italija SpA” iu odboru komercijalne banke “NM Rothschild & Sinovi” u Londonu. Drugi bitan igrač je Niles O. Taube, također član Quantum i partner investicijske grupe “St.. James Park Capital”, koja sada pripada Nathaniel Rothschild.

Veza se ostvaruje i preko Societe Generale Banke, u kojoj se nalazi direktor Michael Cicurel, predsjedavajući menadžmenta Edmunda Rothschilda i član savjeta Rothschild & Cie Banque.Također, čest partner Soroša je bio i James Goldsmit (Hazar), rođak dinastije Rothschild.

Soroševa mreža u Srbiji

U Srbiji, ovaj sivi kardinal vrši pripremu terena za Nathaniela Rothschilda i predstavlja značajnog kreatora političke, pravne, privredno-financijske, kulturne, medijsko-informativne slike društva. Na tom putu nastoji da istisne crkvu, jezik, pismo, povijest, nacionalizam … Svoju mrežu utjecaja izgradio još tijekom devedesetih godina preko “Fonda za otvoreno društvo”, “Fonda za humanitarno pravo”, “Helsinškog odbora”, “Beogradskog kruga”, “Europskog pokreta”, “Centra za antiratnu akciju”, “NUNS-a” , “ANEM-a”, “OTPOR-a” …

Danas, sve vodeće nevladine organizacije jesu istureno odjeljenje Rothschilda, i zadužene su, ne samo da ostvare što veći politički utjecaj, već i za psihološko oblikovanje nacije. Putem permanentnog inputiranja genocidnosti, zločinačke naravi i kolektivne krivnje, ove fantomske organizacije žele stvoriti strah i sramotu u narodu, koja treba da se materijalizira u vidu indiferentnosti prema komadanju zemlje, rasrbljavanju ili bolje rečeno, kolonizaciji. To se provodi i u formi liberalizma, koji treba da metastazira u institucijama države, u obitelji, naciji, tradiciji, kulturi … te na taj način treba osigurati nesmetan prodor Rothschildovoj imperiji.

Soroš manipulira razne nevladine udruge i udruge za ljudska prava u cilju nametanja kolektivne krivnje.
Kolektivne krivnja je dijelom opravdana – gledajući na rat u Hrvatskoj, Bosni i na Kosovu, ali motivi Soroša i klike nisu humanitarne i humanističke prirode, već se radi o luciferijancima koje motivira jedino pohlepa.

Pored elektronskih medija, na Soroševom spisku se nalaze dnevni listovi i časopisi, izdavačke kuće. Pod istom kontrolom se nalaze info agencija Sense i dvije vodeće informativne agencije u zemlji, Beta i Fonet. Ove agencije su istovremeno i podružnice AP (Asociated press) i Reutersa, koje su u vlasništvu Rothschilda još od 19. st.. Soroš je ostvario infiltraciju iu kulturne i obrazovne institucije, kazališta, Narodnu biblioteku, Povijesni arhiv, SANU … Oko sebe je okupio veliku grupu glumaca, redatelja, dramskih pisaca, glazbenika, književnika, znanstvenika, analitičara, bivših diplomata … pomoću kojih radi na animiranju što većeg broja pristalica.

Preko dva Gorana, Markovića (čiji je mentor Bernard Levy, veliki prijatelj Bernarda Kouchnera) i Paskaljevića se vrši sotaniziranje Srba na filmskim festivalima. Valja spomenuti i sljedeće obrazovne organizacije Soroša: Univerzitet Union, Alternativna akademska obrazovna mreža (AAOM), Beogradska otvorena škola, Centar za ženske studije (nastao iz feminističke grupe “žena i društvo”) … U njima se vrši regrutacija budućih Soroševih najamnika. Centar za unapređivanje pravnih studija Human Rights Watch (HRW) je također prisutan. U istom taboru se nalazi CESID i ostale organizacije koje se bave ispitivanjem javnog mnijenja.

Politička akvizicija Rothschilda

Pored “nevladinog” sektora, Soroševe ruke se nalaze na financijama, koje se kontroliraju preko raznih “eksperata” financiranih posredstvom “Otvorenog društva”. Pored ovoga treba i istaknuti da Soroš ima učešće u “Societe Generale” banci, koja zauzima značajan prostor na financijskom tržištu. Haški tribunal je također financiran od strane Soroševih fondova.

Kakvi su interesi Rothschilda na Kosovu i u Vojvodini

Značajna poduzeća Rothschilda na ovim prostorima su “Carlyle Group” i Međunarodna krizna skupina (ICG) koja je na čelu sa Sorošem, vodi višegodišnju kampanju za neovisno Kosovo. Grupu, pored Soroša, financiraju i Rupert Murdock (Sky medijska kuća), Goldman Sachs, JP Morgan … Među članovima ove grupe se nalaze ili su se nalazili Martti Ahtisaari, James Layon, Morton Abramović, Luis Arbour, Zbigniew Brzezinski, Wesley Clark, Mihail Hodorkovski, Torwald Stoltenberg ….

Martti Ahtisaari, jedan od Rothschildovih zastupnika

Neovisnost Kosova je i interes Rothschilda, jer ono ima ogromne rezerve olova, cinka, zlata, ugljena … Neovisnost je od suštinskog interesa za Rothschildove rudarske i metalurške kompanije, koje bi u takvoj situaciji imale čist prostor za preuzimanje deficitarnog rudnog blaga i energetskih resursa.

Pored požrtvovanog zalaganja za otimanje Kosova, Soroš i MKG pažnju usmjeravaju k Vojvodini, koju, u suradnji s pokrajinskom upravom, želi staviti na stol za kojim sjede Hrvatska, Mađarska i Rumunjska kao punomoćnici Rothschildovih. U tom smislu se forsira “pandunavski projekt” iza kojeg stoje Njemačka i Austrija. Vojvodina bi se, prema toj zamisli, trebala ugurati u takvu podunavsku konfederaciju u formi “Europske regije”. Njemački veleposlanik Zobel je nedavno, ne slučajno, skrenuo pozornost na to. Na terenu se projekt provodi kupnjom poljoprivrednih kombinata, šećerana, mljekara, uljara, banaka …

Poljoprivredna zemljišta u sve većem broju kupuju Hrvati, koji su već kupili nekoliko važnih prehrambenih poduzeća. Agrokor je preuzeo Dijamant iz Zrenjanina, Frikom … Nexe Grupa je kupila Polet IGK, “Stražilovo”, ima udio u tvrtki građevinskog materijala “Toza Marković”, (također posjeduje i tvornicu za proizvodnju vapna i kamena “Jelen Do”), kupljen je Somboled …

S druge strane i Austrija i Njemačka pozicioniraju svoje kompanije u pokrajni. Njemačka kompanija “Nordzucker” je kupila šećerane u Vojvodini. Sa MK komercom je osnovala kompaniju Sunoko, i na taj način došla do desetine tisuća hektara zemljišta. “Stada” je kupila Hemofarm. VAC je kupio novosadski Dnevnik … Austrijska Erste banka je za sjedište izabrala Novi Sad, gdje su se također smjestile OTP bankarska grupa i Metals banka. Sa ovim koincidira i sve intenzivniji ulazak Mađarskih kompanija u Srbiju i regiju zajedno s političkim utjecajem mađarske vlade, iza kojih stoji Nathaniel Rothschild.

Treba reći i da su Srbi u Austriji dobili status nacionalne manjine, tako da bi to bio i položaj u budućoj konfederaciji, koja bi predstavljala realizaciju projekta “Alpe-adria”, inkarnaciju Habsburške Monarhije.

Investicioni fondovi

Drugu traku u kojoj nastupa Nathaniel Rothschild čine investicijski fondovi s Djevičanskih i drugih egzotičnih otoka, koji su u prividnom vlasništvu “ruskih Židova” (zapravo Hazara). Najmoćniji među njima je “Salford” sa Djevičanskih otoka, iza kojeg stoji Boris Berezovski (Hazar) sa kapitalom Rothschilda. Fond je osnovan 2001. godine u Londonu i danas posjeduje skoro cjelokupnu mljekarsku industriju u Srbiji (Imlek, Novosadska mljekara, Mljekara Subotica, Impaz, Zemun), Bambi koncern, Knjaz Miloš … Osnivač Salforda je Eugen Jeffy, Hazar iz Rusije, koji je karijeru gradio u Alfa banci iz Rusije koja je vezana za Borisa Berezovskog i Fridmana.

Boris Berezovski

Agent Rothschilda, zadužen za rušenje Putina član u odboru Salforda je Lord Tim Bel, nekadašnji savjetnik Margaret Thatcher, koji je vrlo blizak sa Berezovskim, Rupert Murdock, Viktorom Juščenkom, bio je u dobrim odnosima s Jeljcinom …

Osim toga, predsjednik ovog fonda je Klaus Mangel koji je sa Borisom Berezovskim vršio prodaju Mercedesovih automobila u Rusiji.

Pored Salforda, svoju poziciju jača “Ashmore” investicijski fond, koji je nedavno preuzeo “Carnex” od Midland Risorsiza. Ashmore se nalazi pod kontrolom Rothschildovog Atikusa. Naime, vlasnik Ashmorea je Michael Benson, nekadašnji član “Amvescap Plc”, kompanije u kojoj se nalazi kapital Atikusa.
“Midland Resources” je treći značajan investicioni fond kojim upravljaju Alexandar Snajder i Eduard Schifrin (obojica Hazari!). Midland grupa je vlasnik hotela Park i Kasina (najstariji beogradski hotel), te luke Pančevo.

Kraljevski nastup

Treću traku kolonizacije čine kompanije u oblasti građevinarstva, rudarstva, metalne industrije, financija, bankarstva, izdavaštva od kojih je većina izravno vezana za mlađahnog Rothschilda. Jedna od njih i istovremeno najaktivnija u regiji je “Trigranit”, sa sjedištem u Budimpešti, koja je za posljednjih nekoliko godina izrasla u regionalnog giganta i lidera u krupnim Rothschild i Trigranit investicijskim projektima.

Izgradila je niz poslovno-financijskih centara u Poljskoj, Slovačkoj, Mađarskoj, Sloveniji, Rumunjskoj, Bugarskoj …

U Hrvatskoj će graditi sportsku arenu od 20000 mjesta sa poslovnim kompleksima. U Srbiji,Trigranit-u je povjerena izgradnja željezničke stanice “Prokop” (za sada nije započeta).

Podružnica “Riotinto” (jedna od najvećih svjetskih rudarskih kompanija) je dobila koncesije da eksploatira rudu bora (koje ima još jedino u Kini i Turskoj) u okolici Baljevca na Ibru.

Prisutne su i ostale rudarske kompanije, Glencore koju kontrolira preko svog agenta Marca Richa (Hazar), Phelps Dodge u kojoj se nalazi kapital “Atikusa” (Rothschildov investicijski fond). Ove dvije kompanije konkuriraju za preostale rudarske bazene.

Preko indijske kompanije “Mittal” je kupljen Magnohrom iz Kraljeva. Inače porodica Mittal je dugogodišnji zastupnik dinastije Rothschild.

U upravi Mittala mjesto zauzima Wilbur Ross, dugogodišnji bankar Rothschilda. Pored Mittala, sa istoimenom obitelji, Rothschildi drže i “Field Fresh Foods”, kompaniju koja se bavi proizvodnjom i izvozom hrane iz Indije.

Bankarski i financijski sektor se također nalazi pod dominacijom dinastije. Vodeće banke, poput Banca Intesa, Credit Agricole, Unicredit group, Societe Generale su pod kontrolom Rothschilda.

Poluga kojom se osigurava kontrola je Anton Bernheim (Hazar), koji se nalazi na čelu Delta Generale grupe. Grčke banke “Piraeus” i “Laiki”, se nalaze pod kontrolom Marfin financijske grupe, u kojoj se nalazi Rothschildov kapital. Šandor Ganyo, jedan od “suvlasnika” Trigranita, omogućuje Rothschild širenje u oblasti bankarstva sa OTP bankarskom grupom.

OTP je u Srbiji kupio tri banke: Kulsku, Nišku i Zepter banku. Metals banka iz Novog Sada je kupljena posredstvom Rothschildovog “JNR Limited-a” (Jacob and Nathaniel Rothschild), investicijskog fonda.

Mladi Rothschild kontrolira i mađarsku naftnu kompaniju MOL, također preko Ganyia.

Anton Bernheim MOL je na srpski tržištu prisutan od 2005. godine i ozbiljan je kandidat za sudjelovanje u privatizaciji naftne industrije.

Treba reći i da jr NM Rothschild financijski savjetnik NLB Continental, slovenske bankarske grupe. Rothschildi su sudjelovali i prilikom privatizacije Mobtela. U izdavaštvu su prisutni preko slovenske “Mladinske knjige”, koja je dio “Reader ‘digest”, američke kompanije čiji je dio nedavno kupljen od strane Rothschilda Šandor Ganyo

Crna Gora, Terra Rothschildiana

Dolazak delegacije Rothschilda, neposredno po okončanju referenduma (koji je proveden u režiji istih), označio je udaranje pečata “colonized” na jednu od najstarijih srpski zemalja. Jacob Rothschild i Nathaniel Rothschild su na taj način dobili još jednu koloniju. Crna Gora je danas potpuno kupljena od hazarskih kompanija koje predvode Rothschildi. Obrazac je identičan. Kolonizaciju, kao iu regiji, predvode Rothschildi, pored njih su “ruski” biznismeni, Soros …

Treba prisvojiti luke, resurse, metalurške kombinate, turističke kapacitete …

Kao u Srbiji i ostalim državama regije, Soroš je je prethodno izgradio mrežu nevladinih organizacija. CEDEM, Helsinški komitet za ljudska prava, “Human rights action” i “Hominem querum” su samo neke od njih. Na to se nadovezuju kontrolirani mediji (ANEM), preko kojih je vodio, ispostavilo se, uspješno, antisrpsku kampanju. U suradnji sa Europskim organizacijama i venecijanskom komisijom (u kojoj je član i Vojin Dimitrijević) aktivno je pomogao projekt nezavisnosti.

Republika Srpska

U Republiku Srpsku, koja se nalazi pod konstantnim pritiskom u cilju njenog potpunog nestajanja, Rothschildi su ušli, putem Soroševih zaklada, Mittal Steel korporacije, Salforda ….

Soroš je, po ustaljenom običaju, osnovao više nevladinih organizacija sa istovjetnim ciljem kao iu Srbiji (Helsinški komitet za ljudska prava, “Lex international” …). Soroševi mediji su okupljeni oko međunarodne organizacije “Press Now” i Soroš medija centra iz Sarajeva. Neki od tih medija su “Nezavisne novine”, Alternativna televizija Banja Luka, Net novinar …

U oblasti gospodarstva, Salford je kupio banjalučku mljekaru, najveću u Republici Srpskoj. Tvrtka Stabag (Deripaska) je dobila koncesije za izgradnju mreže autoputeva.

Kompanija Mittal Steel Zenica je kupila RZR Ljubija, kompleks rudnika s velikim zalihama željezne rude. Treba napomenuti da su prisutne i ruske državne tvrtke “Južuralzoloto”, koja je postala strateški partner rudarskom kombinatu Sase iz Srebrenice, i “Zarubežnjeft”, koja je kupila rafinerije nafte i ulja (Modriča, Petrol). Na taj način je osujećen daljnji prodor MOL-a i Mittala.

Federacija BiH

U muslimansko-hrvatskom entitetu, u oblasti rudarstva i metalurgije prednjači Mittal grupa, koja je zauzela Zeničku čeličanu, jednu od najvećih na Balkanu. Mittal-u je pripojen i rudarski kompleks Ljubija iz Republike Srpska.

Oblast energetike je rezervirana za MOL, koji je kupio državnu naftnu kompaniju Energopetrol. Investicijski fond Borisa Berezovskog, Salford, je preuzeo industriju mlijeka (Mlekoprodukt – K.Dubica, Campomil – Sarajevo). Očekuje se i preuzimanje ljubljanskih mljekara koje obuhvaćaju tuzlansku mljekaru. Sektorom bankarstva i financija su zagospodarile Rothschildove banke Unicredit, Intesa …

U Federaciji je, još od 1993, prisutan Soroš sa mrežom nevladinih organizacija. Ta mreža je, kao iu ostalim državama, izrazito antisrpski nastrojena. Među viđenim članovima Soroševog otvorenog društva su bili Jakob Finci i Ivan Straus (Hazari). Pored Otvorenog društva, mogu se spomenuti “Obrazovanje gradi”, Centar Sarajevo, Helsinški komitet, “Žene Bosne” i druge nevladine organizacije. Od medija kontrolira dnevni list “Oslobođenje”, magazin “Start”, televiziju NTV Hajat, novinsku agenciju “ONASA” ..

Hrvatska

Za razliku od ostalih država Balkana, Hrvatsku Rothschildi okupiraju pretežno iz Mađarske, koja predstavlja bazu širenja hazarske dinastije. Preko Unicredit i Intesa banke preuzeli su Zagrebačku i Privrednu banku.
U Hrvatskoj je Soroš manje prisutan nego u ostalim zemljama. Najači adut iz nevladinog sektora je Žarko Puhovski.

Pored MOL-a koji je preuzeo naftnu kompaniju Inu, druga značajna Rothschildova tvrtka u hrvatskom gospodarstvu je Trigranit. Osnovan je konzorcij Ingra – Trigranit ( Ingra – na čelu je Igor Oppenheim, Hazar). Konzorcij je sagradio sportsku arenu u Zagrebu, kapaciteta 20000 mjesta. Trigranit, također, ima ambiciozne planove na hrvatskom primorju.
U području telekomunikacija je prisutan T-Mobile.

Makedonija

Bivša republika, nakon razbijanja Jugoslavije, dijeli sudbinu ostalih kolonija regije. Drugim riječima, suverenitet i neovisnost su ostali na razini teorije dok se s druge strane provodi tiho okupiranje gospodarstva i resursa uz obećanje “svijetle budućnosti” u EU. Istovremeno se forsira proalbanska opcija koja treba da zaokruži projekt Velike Albanije.

Centralno mjesto u Makedoniji zauzima Mittal Steel Skopje, dio Mittal korporacije, koji je kupio metalurški kombinat u Skopju, čime je osigurao dominaciju u regiji. U oblasti bankarstva, Ohridsku banku je preuzeo Societe Generale.

S druge strane, Soros se otvoreno zalaže za albanske interese. U tu svrhu koristi brojne utjecajne organizacije – Helsinški komitet, Centar za multikulturno razumijevanje, Asocijacija za demokratske inicijative, u kojima dominiraju Albanci. Isti je slučaj is medijima. Pod Soroševom kontrolom su televizija “Shutel”, radio stanice Vati, Life …
Soros je također kreditirao makedonsku vladu tijekom 1994. godine sa 25 milijuna dolara. Tijekom istog razdoblja ostvario veliki utjecaj na, tadašnjeg premijera, i sadašnjeg predsjednika Makedonije Branka Crvenkovskog. Branko Crvenkovski je otvoreno podržao plan Marttija Ahtisaarija za Kosovo ..

Branko Crvenkovski, Soroševa marioneta

Soros ima učešća u makedonskom mobilnom operateru MT preko “preko” Stonebridge Communications “kompanije u kojoj ima dionice. Inače, MT indirektno kontroliraju Rothschildi preko” Blackstone Group “, ogromne financijsko-investicijske grupe koju su 1985 osnovali njihovi agenti Peter George Peterson i Stefan Schwartzman (Hazar). Obojica su prethodno izgradili karijere u Rothschildovim podružnicama “Lehman Brothers” i “Kuhn Loeb Inc.” Blackstone grupa je vodeći dioničar “Deutsche Telekom” (T-Mobile), u čijem sastavu se nalazi Mađarski mobilni operater Matav, koji je vlasnik makedonskog mobilnog operatera MT. “T-Mobile” je drugi mobilni operater u Makedoniji.

Na putu do cilja Rothschildi koriste sredstva u vidu reformi, tranzicija, šok terapija, izbora, referenduma, secesija, revolucija, građanskih ratova, vojnih intervencija …

Narodima se nudi “sloboda”, “demokracija” i dobrovoljno ropstvo u zamjenu za njihovu nezavisnost i resurse!
Alternative su sankcije, izolacija i bombardiranje!

Bivša Jugoslavija je bila samo etapa u pohodu Rothschildove imperije k istoku …

 
 
(izvor: skajvok3r.blogspot.com/uredio: nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=9280"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Moćna američka rejtinška agencija Moody’s ponovo dijeli loše ocjene. Nakon što su snižavali rejting svake godine od početka krize, svaka država je prošla isti tretman. Istodobno u Grčkoj štediše masovno dižu svoj novac s bankovnih računa u strahu od sloma domaćeg bankarskog sustava.

Ostanak Grčke u eurozoni ionako je sve nesigurniji, a sada je snižavanje rejtinga španjolskim bankama dodatno povećalo zabrinutost za daljnju sudbinu eura. Jer, Španjolska je u eurozoni četvrto gospodarstvo po veličini, pa bi zaoštravanje krize u toj zemlji moglo imati daleko veće posljedice po euro nego sudbina Grčke. Španjolska se nikako ne uspijeva izvući iz recesije i napokon početi bilježiti gospodarski rast. I snižavanje rejtinga španjolskim

Moodys opet dijeli loše ocjene

bankama je dijelom posljedica problema koje ta zemlja ima sa smanjivanjem deficita i zabrinutosti da nema dovoljno sredstava kako bi podržala banke koje imaju poteškoća.

Koliko je siguran novac štediša?

No, što konkretno u praksi znače loše ocjene rejtinških agencija? Prva posljedica je teže i skuplje nabavljanje novca na tržištu. Banke si uglavnom posuđuju novac međusobno i jasno je da loša ocjena izaziva nepovjerenje u kreditne sposobnosti dotične banke. Osim toga, takva banka teško privlači i klijente koji su spremni uložiti novac u nju. U najgorem slučaju čak može doći i do povlačenja kapitala iz banke. Ukoliko onda još i štediše počnu prazniti svoje račune, može se reći da ta novčarska institucija ima ozbiljne probleme. Posljedica: platežna nesposobnost.

Naravno, to je najgori scenarij od kojeg su europske banke još uvijek daleko. Zato građani koji imaju uloge u podružnicama banaka kojima je rejting snižen za sada nemaju razloga za zabrinutost. Pogotovo što i država jamči za štedne uloge do određene visine. Osim toga, pad rejtinga ne znači automatski platežnu nesposobnost neke banke, nego se prije svega odnosi na kreditiranje i ulaganje pa nema direktnih posljedica po štediše.

Još više novca iz ECB-a?

Zbog takvog razvoja situacije sve su glasniji zahtjevi za daljnjim mjerama za suzbijanje krize. Međunarodni monetarni fond (MMF) smatra da bi Europska središnja banka (ECB) trebala na tržište novca izbaciti nove količine

Je li novac sigurniji kod kuće?

svježeg kapitala i sniziti referentnu kamatnu stopu na ispod 1 posto. Predlaže se i da ECB kupi još više državnih obveznica država u krizi, poput Španjolske i Italije. To bi pomoglo tim zemljama da dođu do svježeg novca pod relativno povoljnim uvjetima i stabiliziralo njihove bankarske sustave.

No, ECB za sada odbija sve te prijedloge. Predsjednik Europske središnje banke Mario Draghi ponovo je zatražio veći angažman politike u suzbijanju krize. “ECB je izljevom krajnje jeftinog novca, ukupno bilijun eura u prosincu i veljači, dao svoj doprinos smanjivanju napetosti na tržištima”, podsjetio je Draghi i dodao da je jednostavno potrebno još vremena kako bi taj novac iz banaka stvarno stigao i do gospodarstva.

Barclay: Vlada se ne trudi održati rating

Hrvatski političari kod pada ratinga kao da nisu realni, potrošnja se nastavlja nema rezova, ali do kada?,

Vlada nije napravila dovoljno da zadrži rejting

Podsjetimo, Barclays jedna od najvećih britanskih banaka, svojim je klijentima preporučila da novac koji su ulagali u Hrvatsku prebace u Ukrajinu ili druge istočnoeuropske države poput Litve, javlja Novi list.

Do ove sugestije došlo je nakon što su Barclaysovi analitičari posjetili Zagreb i zaključili kako hrvatska Vlada nije napravila dovoljno da se izbjegne novi pad kreditnog rejtinga i to u junk investicijsku kategoriju.
[notification type="alert"] S obzirom da Hrvatska ima 80 posto duga u euru, male su šanse da će se ići na klasičnu devalvaciju kune, pa iz Barclaysa predlažu devalvaciju kroz rast cijena ili smanjenje plaća. [/notification]

U banci su uvjereni kako će Hrvatska već u ožujku izgubiti postojeći rejting, a utješna vijest je jedino ta da misle kako to za Hrvatsku neće imati jednako katastrofalne posljedice kao što je to bio slučaj u Mađarskoj, gdje su obveznički prinosi skočili na visokih 11,3 posto.

Vlada će teško izaći na kraj sa jakim sindikatima

Analitičari su objasnili kako je Vlada krenula u pravom smjeru, podsjećajući na rezanje proračunske potrošnje, ali uz napomenu kako je to premalo i zakašnjelo. “Vladine su mjere jednokratne i nedovoljno ambiciozne”, tvrde u Barclaysu. Podsjetimo, sličan su zaključak donijeli i Fitchovi analitičari, koji su Hrvatskoj ipak odlučili dati još malo vremena za pokretanje strukturnih reformi.

Iz Barclaysa su Vladi zamjerili, kako piše Novi list, to što nije imala snagu riješiti najveće strukturalne probleme – golemi javni sektor i rigidno radno zakonodavstvo. “Neće biti lako rušiti kolektivne ugovore, uz tradicionalno jake sindikate”, napominju, sugerirajući korjenite promjene na tržištu rada i internu devalvaciju.

Devalvacija rastom cijena i smanjenjem plaća

S obzirom da hrvatska ima 80 posto duga u euru, male su šanse da će se ići na klasičnu devalvaciju kune, pa iz Barclaysa predlažu devalvaciju kroz rast cijena ili smanjenje plaća. Da stvar bude još sumornija, smatraju kako Hrvatska ove godine neće moći ostvariti rast BDP-a, čak ni uz dobru turističku sezonu, a prognozirani rast čini im se nerealan.

[notification type="error"] Barclays jedna od najvećih britanskih banaka, svojim je klijentima preporučila da novac koji su ulagali u Hrvatsku prebace u Ukrajinu ili druge istočnoeuropske države [/notification]

Naravno, izvješće Barclaysa neće imati utjecaj na eventualno revidiranje kreditnog rejtinga Hrvatske, ali je znakovito to što se investitorima predlaže da novac povuku  iz naših obveznica i presele ga u Ukrajinu i Litvu. Riječ je o zemljama s formalno istim kreditnim rizicima i sličnim prinosima, ali imaju bolja osiguranja povrata jer ih podržava jača ekonomija.
 

 
 
izvor: dw.de, index.hr
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=9149"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]