BARACK HUSSEIN NARAVNO NIJE NI POMISLIO PRIZNATI DA SU GLAVNI POTPLJIVAČI KRIZA I RATOVA

Tko o čemu…. američki predsjednici o svojim najomiljenijim “uštipcima”.

Barack Hussein Obama je – u intervjuu telekompanije CBS – rekao da da su Sjedinjene Države “unikalna supersila” i da zato na njima leži posebna odgovornost za rješavanje konflikata u svim dijelovima svijeta.

Da bar retorički ne bi iznevjerio svoju nezasluženu Nobelovu nagradu za mir, naglasio je: “Na nama je odgovornost za sve dijelove svijeta gdje dolazi do nemira, ratova i konflikata i mi tamo trebamo djelovati kao pozitivna sila. Međutim, to ne znači da mi svuda gdje izbiti kriza trebamo slati svoju vojsku. Mi moramo biti vrlo oprezni prilikom upotrebe sile”.

Obama je naglasio da se ponosi što je uspio obustaviti aktivne vojne operacije u Iraku i da iz Afganistana povuče američki “osnovni kontingent”. U nastavku je rekao:

“Jezgra Al Qaide je razmrvljena. Bin Laden je mrtav. Islamska država gubi kontrolu nad teritorijem. Iako sam za suzdržanost pri uporabi američke vojske u inozemstvu – bude li nužno, bez kolebanja ću ponovno donijeti takvu odluku. Ako to budu iziskivali interesi nacionalne sigurnosti”.

Obami je bilo postavljeno i pitanje: Što može zasmetati američkom liderstvu u svijetu i procvatu SAD?

“Opasnosti su unutarnje. Prva od njih se tiče funkcioniranja našeg političkog sustava. Strani lideri me pitaju: “Što se to događa s vašim predsjedničkim izborima? A aktualni predsjednički izbori su samo vrh ogromnog ledenog brijega mogućih narušavanja normalnog funkcioniranja političkog sustava SAD “.
 
(fakti.org/uredio:NSP)

Belgijski istraživački tim na Sveučilištu u Bruxellesu je otkrio nevjerojatnu povezanost između Donald Trumpa, Adolf Hitlera i Barack Hussein Obame

Ako je već poznata povezanost u obiteljskom drvu Donald Trumpa i Adolf Hitlera, belgijski istraživači su bili iznenađeni otkrićem da je predsjednik Obama imao zajedničke rođake sa oba političara, Trumpom i Hitlerom.

“Ako su veze njemačkih korijena obitelji Trump za Hitlerovo rodoslovlje već dobro poznate, pronalaženje zajedničkih predaka između Hitlera i Barack Obame je definitivno iznenađenje”, priznaje vodeći istraživač genealogije Jean-Anthony D’Alsace, piše Conspiracyclub.

“Čini se da je Obamin europski genetski bazen još više usko povezan s obitelji Hitler”, priznaje on, vidno iznenađen.

Adolf Hitler, Donald Trump i predsjednik Barack Hussein Obama svi dijele zajedničku genealogiju, a to je otkrio belgijski istraživački tim pod vodstvom profesora Jean-Anthony D’Alsacea na Sveučilištu u Bruxellesu

Adolf Hitler i obitelj Trump

Donald Trump ima njemačke korijene koji su dobro poznati, objašnjava asistent Thomas Emmanuel-Kant.

“Donald Trumpov djed, Fred Trump, koji se izvorno zvao Friedrich Drumpf, je rođen je u gradu Kallstadt u Njemačkoj 1869. godine, došao je u Ameriku u dobi od 16 godina”, objašnjava poznati genealog

“Utvrdili smo da je druga sestrična prabake Fred Trumpa bila u braku s Alister Hunijem 1712., zajedničkim predakom Adolf Hitlera”, kazao je lokalnim novinarima.

Obama i Hitlerovo rodoslovlja

Ono što još više iznenađuje su bliske veze između predsjednika Sjedinjenih Američkih Država i obitelji Hitler, priznaje tim istraživača.

“Europska obiteljska linija predsjednika Barack Hussein Obame i Adolf Hitler je jasno nedvojbena, čak je i čudno da ta informacija nije objavljen prije, jer su očite”, priznaje istraživač Jeanne-Marie Lafontaine.

“Obiteljska loza Anne Dunham, majke Barack Obame, je doista fascinantna. Našli smo zajedničke rođake, ne samo s obitelji Hitler, koje su zajedno usko povezane višestrukim brakovima u prošlom stoljeću, već i sa baronom Lionel Nathan de Rothschildom, elitnim židovskim međunarodnim bankarom i engleskim političarem, također i sa Otto von Bismarckom, njemačkim prvim kancelarom koji je na utemeljio podrijetlo moderne njemačke države

“Obamim genetski bazen ga je definitivno predodredio da bude, čini se, veliki vođa”, priznaje istraživač kroz humor.

Genealoško istraživanje iz 2007. povijesnog genealoškog društva u Novoj Engleskoj je također pokazalo da je Obamin daleki rođak i Dick Cheney i nedavno objavljeno istraživanje pokazalo je da također i u vezi s George Bushom, isto tako.
 
(preveo:NSP)

Amerikanci su sve do dolaska ruskog zrakoplovstva u Siriju – glumili borbu protiv Islamske države

A prije par dana je Barack Hussein Obama izjavio da će njegova zemlja progoniti ID po cijelom svijetu.

Upitan – je li moguća američka kopnena operacija u Libiji – predsjednik SAD je rekao: “Mi ćemo protiv Islamske države ratovati svuda gdje se pojavi”. Znači po čitavom svijetu.

To je i je bio cilj Amerike kada je stvorila ISIS, te financirala ih i obučavala.

Pritom je ipak naglasio: da je za Washingtonu trenutno prioritetna “priprema Libijaca da se samo bore protiv bojovnika”.

Obama je istodobno ocijenio da za Rusiju nije dobro da podržava službeni Damask bez političkog rješenja za sirijsku krizu.

“Ta zemlja je doživjela potres zato što je Assad želio izvesti taj potres. Za Rusiju je pitanje: što će dobiti ako za saveznika dobije potpuno razorenu zemlju, a još i sada troši milijarde dolara da podrži Siriju”.

Za Obamu je rat zarada i profit, on ne gleda sociološku i kulturnu sferu.

Posebno je naglasio da se on u Siriji ne natječe s ruskim liderom Vladimirom Putinom. Pritom je govorio s namjerom da omalovaži ruske uspjehe u Siriji.

Prvo je ustvrdio da je Rusija u Siriju poslala i ratnu avijaciju u kopnene snage, pa dodao da njihovo angažiranje ne svjedoči o snazi ​​nego o slabosti Bashara Assada.

Podvukao je: “Kakvo je iznenađenje što šačica ustanika nije u stanju nositi se s drugom vojnom silom svijeta?!”

Tako to radi predsjednik velike Amerike. Kada mu odgovara, onda se njegova zemlja bori protiv Islamske države kao protiv zla ništa manje opasnog od Rusije i Kine, a kad mu treba, on “buši gume” Rusiji – onda je to šačica ustanika.

Dakle: čak ni šačica terorista!

Obama je rekao sunarodnjacima da smatra da republikanac – milijarder Donald Trump neće postati predsjednik SAD:

“I dalje se nadam da Tramp neće postati predsjednik. Ja respektiram američki narod, a smatram da naši ljudi shvaćaju da je posao predsjednika SAD – ozbiljan posao. Da to nije ni organizirani reality, niti marketing”.

Obama je iznio i uvjerenje da su “strani promatrači” zatečeni retorikom koja se čuje u predizbornoj kampanji republikanskih pretendenata na Bijelu kuću. Odmah je dodao: “I ne samo iz Trampovih usta”.
 
(sputniknews.com/uredio:NSP)

ISLAMSKA DRŽAVA OLAKŠAVA UNIŠTAVANJE EU I AMERIČKU INVAZIJU NA SUVERENE DRŽAVE

U Sjedinjenim Državama i Europi zapadna elita je otvorila granice za masovan priljev stranaca, što je radikalno promijenilo izgled zapadnih društava, koja pokušavaju podjeliti, osvojiti i proširiti svoj vojni i financijski utjecaj nad bezazlenim zemljama.

Magazin “TIME” je nedavno za osobu godine proglasio Angelu Merkel. Njemačka kancelarka je predvodila kolonu onih koji namjeravaju prihvatiti migrante, čiji rastući broj prijeti podijeliti Europsku uniju.

Unatoč činjenici da je, ako je vjerovati medijima, konzervativna Europa spremna preuzeti masu izbjeglica, kronika posljednjih godina nam demonstrira sasvim drugačiju sliku. Još 2010. godine, njemačka kancelarka je reagirajući na rastuće antiimigrantsko raspoloženje priznala da su napori da se u Njemačkoj izgradi multikulturno društvo “zakazali”. Te riječi su izazvale šok diljem svijeta.

Danas, kada u Europu sa svih strana pristižu valovi imigranata, izjave Merkelice su apsolutno drugačije obojeni. S obzirom da javnost ima vrlo kratko pamćenje, njemačka kancelarka je objavila spremnost svoje zemlje da donese sudbonosnu odluku o prihvaćanju milijun migranata, praktično istog dana kada je 130 ljudi ubijeno u terorističkom napadu koji su izvršili islamisti u Parizu.

Dakle, u isto vrijeme dok neumorni novinari uvjeravaju Europljane u neophodnost da se napravi izbor – ili prihvatiti sirijske izbjeglice, ili postati neonacista (malo koji Nijemac može lako prihvatiti ovu riječ, s obzirom na sjećanja na nacističku Njemačku, na koju mediji konstantno podsjećaju Nijemce) – izbjeglice hrle u Europu, magnetski privučene obećanjima lake dobiti i zarade.

Bitno je napomenuti da postoje dokazi da većina njih dolazi u Europu ne iz Sirije, već iz drugih zemalja u kojima postoje sukobi – Afganistana, Iraka i Libije.

Izbjeglice u Njemačkoj dobivaju dodatak od vlade u iznosu od 345 eura mjesečno, dok u Švedskoj mjesečna naknada iznosi 224 eura. U usporedbi sa zemljama iz kojih izbjeglice bježe, iskušenju takvih plaćanja je gotovo nemoguće odoljeti.

Izbjegličkom krizom nisu svi iznenađeni. U stvari, ona je dio američkog plana za uspostavljanje opće globalne dominacije (dominacije u svim sferama), koji je izložen u radu pripremljenom od strane bivše grupe američkih neokonzervativaca poznatom kao “Projekt za novo američko stoljeće”.

U rujnu 2000. godine, ta grupa je objavila dokument pod nazivom “Regeneracija američke granične obrane – strategija, snage, resursi za novo stoljeće”, u kojoj su neki od pojedinaca preokupiranih vlašću odlučili usvojiti cilj – uspostavljanje američkog vojnog prisustva diljem svijeta, kako bi SAD sačuvala status jedine supersile.

“Projekt” identificira pet zemalja, koje su “krajnje neprijateljski raspoložene prema Americi” – Sjeverna Koreja, Irak, Iran, Libija i Sirija (kasnije je bivši američki general Wesley Clark dodao još tri države na ovaj popis – Libanon, Somalija i Sudan). Nije iznenađujuće da su dvije od tih pet zemalja već okupirane (ili su kapitulirale) od strane SAD i njihovi savezničkih snaga, dok Sirija ipak uspijeva ostati na površini, ali samo zahvaljujući ruskoj vojnoj intervenciji.

Moskva je, izgleda, došla do ispravnog zaključka da Islamska država djeluje samo kao posrednik, kreiran od strane Sjedinjenih Država, radi lakše invazije na suverene države.

Sudeći po razmjerima ovih đavolskih planova, čini se da su Sjedinjene Države morale ranije predvidjeti da će očajne izbjeglice preplaviti Europsku uniju, pokušavajući sačuvaju živote.

Možemo sa sigurnošću reći da je i ovo dio sveukupnog plana, razvijenog od strane elite Sjedinjenih Američkih Država, inače ona ne bi toliko agresivno inzistirala na prioritetu prava ilegalnih migranata na uštrb prava legitimnih građana. Ovaj plan dobiva dodatni smisao, ako obratimo pažnju na ekonomski kolaps, do kojeg su zapadne elite dovele europske zemlje kao što su Grčka, Italija, Portugal i druge, i koje su sada na rubu bankrota i preživljavaju samo zahvaljujući kreditima MMF-a i Svjetske banke, koje nikada ne mogu otplatiti.

Da bi se objasnili razlozi zbog kojih se granice nacionalnih država ruše diljem svijeta, a osobito u EU, treba se podsjetiti i živopisne povijesti Barack Hussein Obame – prvog crnog američkog predsjednika, kenijskog podrijetla.

Obama je, na temelju svog podrijetla i životne biografije, sklon simptiziranju s nedaćama izbjeglica i manjina, i istovremeno je u iskušenju “očitati lekciju” Europi.

Možda su to samo emocije, a možda Obama samo prati plan koji je razrađen mnogo godina unatrag.

Washington je pod kontrolom mnogobrojnih struktura vlasti, koje upravljaju njegovim djelovanjem, tako da su šanse da se nešto događa slučajno u politici SAD, vrlo male.

Prema mišljenju njemačkog sociologa Gunar Heinzona, do sredine XXI stoljeća, milijuni migranata iz Afrike i Azije (oko 950 milijuna već namjerava preseliti u EU) će vratiti Europu u Mračni vijek. Zar to nije ono što Barack Obama, čovjek afričkih korijena, želi postići realizacijom svoje vanjske politike?

Ne treba svu krivnju za uništavanje nekada ponosne bijele europske civilizacije (čija budućnost i dalje ovisi od takvih neposlušnih zemalja, kakva je Rusija) svaliti na Barack Obamu. Krivnju treba usmjeriti na onaj rušilački sustav, koji svaki američki predsjednik mora prihvatiti ili da se protiv njega bori, stupivši na dužnost predsjednika.

Mi više ne možemo priuštiti sebi da budemo u zabludi prema onom što se događa u svijetu.

SAD aktivno i smišljeno uništavaju tradicionalno shvaćanje nacije – taj vezivni materijal, koji drži kulturu i civilizaciju cijelog svijeta. Pri čemu za njih nije bitno da li je to saveznik ili neprijatelj, je li kršćanska ili muslimanska zemlja, bogata ili siromašna.

Krajnji cilj je uništavanje svake rasne homogenosti koja postoji među ljudima, zamijenivši je carstvom na čelu sa Sjedinjenim Američkim Državama čiji se sustav oslanja na brutalnu vojnu silu kojom se održava “red i mir”.

Najlakši način da se to postigne je da ljudi nemaju ništa zajedničko sa svojim susjedima. Mikrokosmos ovog demonskog sustava je već nastao u SAD, gdje lokalna policija faktički ima dozvolu da koristi oružje protiv američkog naroda – u isto vrijeme, kada nacionalne granice ostaju otvorene za ubojice, silovatelje i trgovce drogom iz Južne Amerike.

Zahvaljujući nepromišljenoj vanjskoj politici SAD, koja je postala potpuno bezumna nakon terorističkih napada 11. rujna, NATO zemlje su sada mimo svoje volje upletene u ratove i sukobe, unatoč javnim prosvjedima protiv nezakonitih ratova koji su već vođeni u Iraku, Afganistanu, Libiji, a sada i u Siriji – što je sve dovelo (ili će uskoro dovesti) do pojave nefunkcionalnih država.

Ali, prave nefunkcionalne države će na kraju postati zemlje stare kolonijalne Europe, koja se našla u prvom redu pred tsunamijem izbjeglica, koji je proizišao iz politike SAD, i koji prijeti progutati sve europske gradove od Lisabona do Helsinkija.

Takvi događaji idu na ruku Washingtonu, jer Europljani, zaplašeni planiranim vojnim akcijama, terorizmom i financijskom krizom – gledaju u SAD, kao u spasitelja. U ovom trenutku, oni će radosno i slijepo ići za Amerikom, kao jaganjci na klanje, vjerujući da i dalje imaju slobodu izbora, dok se ne uvjere u suprotno.

Drugim riječima, kada bude prekasno da se nešto promijeni, ukazat će im se pravo lice svjetskog tiranina.

(Robert Bridge, autor je knjige “Ponoć u Američkoj imperiji”, objavljene 2013. godine)
 
(fakti.org/uredio:nsp)

Putin je odlučio zakoračiti u Siriju, kao što je Primakov vjerojatno savjetovao. Ruska intervencija je mjesecima polako pripremana, a američki analitičari su izgleda propustili njezinu vojnu dimenziju i posljedice

Kum vojne intervencije Rusije u Siriji je Jevgenij Primakov, bivši premijer Rusije i šef njezine obavještajne službe, i desetljećima i vodeći arabist Rusije.

Znak utjecaja koji Primakov ima na ruskog predsjednika Vladimira Putina bio je neobični hvalospjev koji je prije četiri mjeseca Putin održao na sprovodu svog prijatelja, u Moskvi.

“Primakov je imao globalnu viziju, bio je otvoren i hrabar u svom razmišljanju”, rekao je ožalošćeni Putin, i dodao da je, imajući na umu interese i moć Rusije, Primakov nakon pada Sovjetskog Saveza “dobio zemlju u veoma ozbiljnoj krizi”.

“Njegovo razumijevanje Bliskog istoka je bilo ogromno, a njegov utjecaj izvan Rusije nesporan. Mnogi su razgovarali s njim, tražili njegov savjet, podijelili s njim svoje planove i akcije. Mogu reći da ovo također u punoj mjeri vrijedi i za mene”, rekao je tada predsjednik Rusije.

Putin je krenuo s odlučnošću kojoj bi se Primakov divio – ali koju bi također mogao ocjeni kao rizičnu. Slanjem ruskih borbenih aviona, vojnika i tenkova u Siriju, Putin je povukao jedan od najhrabrijih ruskih vojnih poteza od 1945.

On je započeo da obnavljati Primakovljev san o ruskom utjecaju u arapskom svijetu, ali po cijeni tereta borbe protiv muslimanskog ekstremizma, koja je toliko iscrpljujuća za Sjedinjene Države.

Primakov je simbolizirao ideju da ruska moć nije mrtva u post-sovjetskoj eri, a da Moskva nije stalno mlađi partner Washingtona. Ključni momenat za njega je došao 1999. godine, kada je kao premijer okrenuo svoj zrakoplov na putu ka Sjedinjenim Državama i odletio kući, pošto je saznao da će NATO vojno intervenirati na Kosovu, unatoč ruskim željama.

Rusi to zovu “Primakovljev obrt”. Poruka je bila da je Rusija preslaba da zaustavi vojnu akciju, ali da se neće krotko pokoriti diktatu SAD.

Ruski list Izvestio je u srpnju objavio spomen Primakovu, u kome je naglasio njegovu ulogu u učvršćivanju neovisnosti i dostojanstva Rusije u danima nacionalnog očaja: “On je uspio da zaustavi to ponižavajuće klizanje Rusije prema statusu zemlje u stečaju” i “preoblikuje vanjsku politiku Rusije, vraćajući čast i pristojnost.”

Primakovljeva specijalnost je bila arapski svijet. On je bio ključan za odnose Rusije i njezinih glavnih arapskih saveznika, Bashar al-Asada u Siriji i Sadama Huseina u Iraku.

Kada je tijekom Primakovljeve karijere američka snaga na Bliskom istoku, sa sjedištem u Izraelu, bila u porastu, Rusija je gubila jednog saveznika za drugim. To je počelo protjerivanjem iz Egipta 1972. godine i nastavljeno rušenjem režima u Iraku i Libiji.

Putin je odlučio zakoračiti u Siriju, kao što je Primakov vjerojatno savjetovao. Ruska intervencija je mjesecima polako pripremana, a američki analitičari su izgleda propustili njezinu vojnu dimenziju i posljedice.

Predsjednik Obama i državni tajnik John F. Kerry su pozdravili veće rusko diplomatsko sudjelovanje u regiji, poslije generalno korisne uloge Moskve u nuklearnim pregovorima s Iranom.

Oni očito nisu predvidjeli da će Rusija, kao uvod u diplomaciju, nastojati na bojnom polju ojačati sirijskog predsjednika Bashar al-Assada

Putin nije dvosmislen u svojim namjerama. U rujanskom govoru u Ujedinjenim nrodima je rekao: “Sada je očito da je u nekim zemljama Bliskog Istoka i Sjeverne Afrike stvoren vakuum koji je doveo do pojave anarhije. . . . Mislimo da je odbijanje suradnje sa sirijskom vladom i njenim oružanim snagama, koje se hrabro bore protiv terorizma, ogromna pogreška.”

Za Sjedinjene američke države, vojna intervencija u Iraku je bila “rat izbora”. Ali, čini se da je za Putina borba protiv Islamske države egzistencijalno pitanje, zbog velikog i rastućeg muslimanskog stanovništva u Rusiji.

Ako Rusija zaista želi predvoditi borbu protiv Islamske države, to bi moglo značiti fundamentalnu promjenu u odnosima moći na Bliskom istoku – s Rusijom koja teži da postane ne samo zaštitnik Assada, već i Europe uplašene zbog terorizma, izbjeglica i problemom opskrbe energijom.

Na rujanskom skupu u Ujedinjenim narodima, irački premijer Haider Al-Abad je pitao Putina je li mislio ozbiljno kada je govorio o borbi protiv džihadista. Prema iračkom dužnosniku, Putin je odgovorio da je riješio ozbiljno se suočiti s prijetnjom 2.000 ruskih državljana koji su se pridružili Islamskoj državi.

Primakov je sanjao o oživljavanju ruske moći na Bliskom istoku i na globalnoj razini. Putin sada to radi. To je promjena prepuna opasnosti, i za Rusiju i Sjedinjene države, koja može izmijeniti odnos snaga u regiji i svijetu.
 
(kurir.rs/uredio:nsp)

Samo sedam od deset Amerikanaca sebe smatra kršćanima. Nestajanje kršćanske samoidentifikacije najprimjetnije je kod mladih

Jer, dok 85 posto Amerikanaca, koji su se rodili do 1945. sebe smatra kršćanima, dotle to čini samo 57 posto onih koji su se rodili poslije 1982. godine.

Antikrišćanska elita kontrolira gornje “katove” kulture i umjetnosti, elitne sveučilišta, medije i masovnu kulturu.

Preko knjiga, filmova i magazina vodi široku ofanzivu na kršćansku vjeru i moral.

Polovica brakova završava razvodom. Rađa se sve manje djece: 40 posto – izvan braka. Rasni problemi su danas gori nego što su bili 50-ih godina.

“OVO je kršćanska zemlja” – objavio je Vrhovni sud SAD 1892. godine.

“Amerika se rodila kao kršćanska zemlja” – kao eho je ponovio Woodrow Willson. A Harry Truman potvrdio: “Mi smo kršćanska zemlja”.

Ali, Barack Hussein Obama je 2009. godine iznio drukčije mišljenje: “Mi sebe ne smatramo kršćanskom zemljom”.

Nedavna anketa Pew Research Center pokazala je da se SAD ubrzanim tempom dekršćanizaciju. Još 2000. godine se 86 posto Amerikanaca smatralo kršćanima, a 2007. je taj postotak pao na 78. Danas samo 7 od 10 Amerikanaca sebe smatra kršćanima.

Postotak ateista, agnostika i nevjerujućih dosegnuo je 23 posto, što je više nego što u SAD ima katolika i tek nešto manje od broja evangelista. Nestajanje kršćanske samoidentifikacije najprimetnije je kod mladih.

Jer, dok 85 posto Amerikanaca, koji su se rodili do 1945. sebe smatra kršćanima, dotle to čini samo 57 posto onih koji su se rodili poslije 1982. godine.

Ako želimo sagledati svoju budućnost, trebamo pogledati na katoličku Irsku koja je upravo glasovala za legalizaciju istospolnih brakova, a njezini hramovi i crkve se pretvaraju u turističke atrakcije i muzeje, barove i restorane.

Što su uzroci dekristijanizacije Amerike?

Sve je počelo od Vrhovnog suda koji je svojim odlukama od kršćanstva očistio državne škole, pri čemu se ni središnja Amerika na neki čudan način nije protivila toj nametanoj laičkoj revoluciji.

Preko knjiga, filmova i magazina vodi široku ofanzivu na kršćansku vjeru i moral. Socijalna revolucija iz 60-ih počela je s dolaskom baby-boomera u sveučilišne domove (kampuse). Pet godina senacija Woodstocka valjala u blatu, slušajući rok grupu Country Joe and the Fish.

Kakve su posljedice dosadašnje dekristijanizacije Amerike i Zapada?

Polovica brakova završava razvodom.

Rađa se sve manje djece: 40 posto – izvan braka. Rekorde postavljaju tempo rasta upotrebe narkotika i brojevi isključenih iz škola. Visoka razina kriminala smanjuje se samo zahvaljujući tome što naš razinu lišavanja ljudi slobode nimalo ne zaostaje za onim u Južnoj Africi.

Unatoč zadivljujućim dostignućima medicine, bolesti koje se prenose spolnim putem su se neviđeno i smrtonosno proširile. Kada umire kršćanstvo – zamjenjuju ga individualizam, materijalizam i hedonizam.

“Selfie” – to je ime generacije za koju je Uskrs po značaju odavno otišao na periferiju, pogotovo u usporedbi sa Superbowlom (finalom kupa u američkom nogometu).

Preko milijun abortusa godišnje, opravdavanje samoubojstava i podrška eutanaziji – na sve ovo se gleda kao na etape socijalnog progresa u novoj Americi.

Mi ekonomski već ovisimo od stranaca koji zadovoljavaju naše potrebe za osnovnim potrepštinama. Naša politika je otrovna.

Naši rasni problemi su danas gori nego što su bili 50-ih godina.A što se tiče ravnopravnosti, raznolikosti i globalne demokracije – tko je spreman za njih umrijeti?

Dobro je rekao povjesničar Arnold Tojnbi: “Civilizacije ne umiru zato što ih ubijaju, već same izvrše samoubojstvo”.

Pitanje je vremena kada će ta “civilizacija” prijeći u Europu iz Amerike?

 
(Patrik Bjukenen, vestinet.rs/uredio:nsp)

Globalnim financijskim sustavom upravlja obitelj Rothschild, a svoju moć održavaju krađom i eksploatacijom! Čitav njihov sustav se temelji na ogromnoj prijevari jer novac ne postoji u obliku u kojem ga mi vidimo. Papirati i kovani novac u džepu nisu ničim pokriveni. Oni vrijede samo onoliko koliko nas uvjeriti da vrijede

To su samo bezvrijedni papirići (mjenice ili jamstva da će određeni iznos biti isplaćen) i komadi metala za koje su nas prevarom naveli da ih shvatimo ozbiljno. Veći dio “novca” čak i ne možete posjedovati. To su samo znamenke na zaslonu računala. “Novac” se pušta u promet putem onoga što mi nazivamo “posudbom”, ali što zapravo znači taj pojam? To je samo sustav koji nas drži u uvjerenju da postoji.

Preskupo ništa

Banke nam ne posuđuju ništa, a mi im za to plaćamo čitavo bogatstvo. Obiteljske loze, posebno Rothschildovi, već stoljećima kontroliraju vlade i bankarski sustav i diktiraju zakone u području financija, te uvode ono što se naziva “frakcijsko posuđivanje rezervi”. Ono bankama dopušta da pozajme barem deset puta više od onoga što posjeduju u svojim rezervama.

Drugim riječima, posuđuju “novac” koji ne posjeduju i koji ne postoji – pod nazivom “kredit” – i naplaćuju kamatu na njega. Kada odete u banku posuditi novac, recimo 50.000 eura, morate im dostaviti “jamstvo”, tako što ćete staviti hipoteku na svoju kuću, zemljište, automobil ili tvrtku koja će pripasti banci ukoliko ne otplatite svoj dug. Što vam banka zauzvrat daje? Ništa. Na vaš račun upiše 50.000 eura – i to je to. Tih 50.000 zapravo nema – to je nepostojeći “kredit”.

Recimo da date nekome ček na 20.000 od tih originalnih 50.000, a primatelj položi taj novac u drugu banku. Tada ta druga banka može posuditi deset puta 20.000 eura nekim drugim klijentima, potpuno legalno, i naplati im kamatu! Ukoliko pratite tih originalnih 50.000 eura iz banke u banku, iznos “kredita” koji tako nastane cirkulirajući kroz bankarski sustav je potpuno fantastičan. Banke zarađuju, svi ostali samo plaćaju kamate!

Ovdje govorimo o samo jednoj pozajmici koja, prije svega, nastaje ni iz čega. U mojim knjigama sam predstavio dokument pod nazivom “Tiho oružje za tihi rat”. To je insajderski priručnik o tome kako kontrolirati mase uporabom “tihog oružja” mentalne i emocionalne manipulacije. Dokument posebno izdvaja Mayer Amschel Rothschilda, kao i energetski financijski sustav koji je evoluirao iz njegovih zamisli. U njemu se kaže: “Gospodin Rothschild je davao svoje mjenice (bezvrijedne “pozajmice”) pojedincima i vladama. To je dovelo do pretjeranog samopouzdanja. Tada je novac učinio nedostižnim, pooštrio kontrolu sustava i pokupio jamstva na koje je dobio ugovorno pravo. Tada je ciklus ponovljen.

Takvi pritisci su se mogli upotrijebiti da se započne rat. On bi kontrolirao dostupnost valute kako bi utjecao na to tko će u ratu pobijediti. Vlada koja bi mu dopustila da kontrolira ekonomski sustav, dobila bi njegovu podršku. Povrat pozajmice bi bio garantiran ekonomskom pomoći neprijatelju dužnika. Profit nastao ovom ekonomskom metodologijom čini gospodina Rothschilda sve bogatijim i on je u sve većoj mogućnosti proširiti svoje bogatstvo. On je shvatio da će, zbog pohlepe javnosti, vlada pristati na tiskanje novca iznad propisane razine (inflacija) pokrića plemenitim metalima ili proizvodnjom roba i usluga (bruto nacionalnog proizvoda, BDP-a).

Na taj način Rothschildovi dolaze u posjed Vlada i većeg dijela svijeta. Ključni faktor je kamata na novac. Ukoliko se novac pusti u promet bez kamate i nema kamata na novac u bilo kojem obliku, on bi se vratio u svoju pravednu ulogu jedinice razmjene energije koja nadilazi ograničenja razmjene. Čim se uvede kamata nastaje problem, jer početi zarađivati ​​od novca i on više ne služi ljudima, već ih porobljava.

Bez kamate – opasno po život

Bankarski kreditno-kamatni sustav znači da jedinica razmjene ljudskog rada od samog početka ulazi u opticaj u obliku duga. Vlade mogu doći do vlastitog novca bez kamata da bi platile javne usluge, ali umjesto toga one ga posuđuju iz bankarskog sustava, a stanovništvo je prinuđeno da ga vraća uz kamatu. Ista je situacija i kod fizičkih i pravnih osoba.

Vlade ne koriste vlastiti, beskamatni novac, jer ih kontroliraju obitelji, koje kontroliraju i banke, prije svega Rothschildi. Oni su izvršili i atentat na Abraham Lincolna onda kada je on počeo ispisivati ​​beskamatni novac pod nazivom “Greenback” kojim je želio financirati Sjever u Američkom građanskom ratu.

Rothschildi su financirali obje strane u Građanskom ratu, baš kao što to rade u svim ratovima koje započnu, ali je Lincoln na kraju odbio platiti njihove ogromne kamate. “Geenbeck” sustav je toliko dobro funkcionirao da je Lincoln razmišljao ga uvesti kao stalni način financiranja vlade. To bi, za Rothschilde, bila najveća noćna mora, te je londonski časopis “Times” koji je pod kontrolom te obitelji, objavio sljedeće:

“Ukoliko ta neprikladna financijska politika, koja porijeklo vodi iz Sjeverno-američke republike, postane trajno rješenje, tada će vlada sebi besplatno osigurati novac. Na taj način će doći do svog novca koji joj je potreban za obavljanje trgovine. Postat će prosperitetnija nego ijedna ranije u povijesti civiliziranih vlada u svijetu. Mozak čitave operacije i bogatstvo svih zemalja biti će u Sjevernoj Americi. Ta vlada mora biti uništena, jer će u protivnom ona uništiti svaku monarhiju na planeti.”

Rothschildi su organizirali atentat na Lincolna koji je izveo John Burt 1865. godine, a to je bio i kraj “Greenback” politike.

Na dan 4. lipnja 1963. godine, predsjednik John F. Kennedy potpisao je izvršnu naredbu 11110 po kojoj se Tajniku za financije SAD dozvoljava pustiti u promet 4,29 milijardi dolara beskamatnog novca, pod nazivom “srebrni certifikati” koji su isključili iz igre Rothschilde i njihovu privatnu “središnju američku banku”, Federalne rezerve.

Dana 22. studenog 1963. godine izvršen je atentat na Kennedyja i njegov sljedbenik, Lyndon Johnson, koji je nazočio atentatu, napustio je tu politiku. JFK je ubijen iz mnogo razloga, uključujući njegovo suprostavljanje izraelskom nuklearnom programu i eskalaciji rata u Vijetnamu. Lyndon Johnson, marioneta Rothschildovih, podržavao je oba.

Međutim, Kennedy je, prije svega, uklonjen zbog beskamatnog novca, a još od tada su Rothschildi u ratu sa Kenedijevima. Bobi Kennedy, brat Johna F. Kennedy-ja, i njegov sin, John Fitzerald Kennedy mlađi, bili su još neke žrtve na koje su Rothschildi izvršili atentat. Neki istraživači tvrde da je izraelska obavještajna agencija Mosad bila umiješana u atentat na Johna F. Kennedy-a i to je krajnje razumljivo. Mosad, jedna od najzlokobnijih organizacija na zemlji, ne predstavlja Izrael, već Rothschilde koji posjeduju Izrael. Možete vidjeti zbog čega predsjednici, premijeri i ostali rade sve što Rothschildi zahtijevaju od njih, jer znaju kakve ih posljedice čekaju ako se ne ponašaju tako.

Bum i krah

Postoji još jedan važan aspekt razumijevanja kamate na novac: kada uzmete kredit, banka “kreira” iznos “pozajmice” u obliku “kredita”. To zvuči očigledno i jednostavno, izuzev jedne stvari. Vi ne vraćate samo pozajmicu, već pozajmicu uvećanu za kamatu, a kamata nije “stvorena”, to je samo prosta brojka. To znači da nikada nema dovoljno “novca” u opticaju da se otplate sve postojeće pozajmice i kamata.

To je od fatalnog utjecaja na ljudsku slobodu i smišljeno je samo i jedino zbog toga da se pobrine da nekretnine i imovina nakon bankrota i gubitka zbog nemogućnosti otplate pozajmice, ostanu unutar sustava. Sve je to dio energetskog paketa Rothschildovih koji omogućava kretanje bogatstva i energije ljudi u njihovom smjeru. Fantastične sume novca koje izdvajate na ime poreza idu ravno u privatne banke da bi se isplatila kamata na “novac” kojeg vlada može sama sebi osigurati i to bez kamate.

Ono što nazivamo “privatizacijom” je prodaja državne imovine kao odgovor na dug koji stvaraju banke. Najsiromašnije zemlje u svijetu predaju kontrolu nad svojim zemljištem i resursima Rothschildovim bankama onda kada nisu u mogućnosti otplatiti pozajmice, izmišljene specijalno zbog toga da bi ih namamile u zamku. Zaduživanje je izmišljeno da zamijeni fizičku okupaciju resursima bogatih i strateški pozicioniranih zemalja.

Čim se država nađe u dužničkom odnosu prema Rothschildovim bankarima zbog nepostojećeg kredita, ona je prisiljena predati kontrolu nad njenim unutarnjim poslovima bankama, Svjetskoj banci i Međunarodnom monetarnom fondu (MMF-u).

Tada joj oni diktiraju ekonomsku i socijalnu politiku na svim razinama. Svjetska banka i MMF su “kćeri-tvrtke”, u potpunosti u rukama Rothschilda koje uvijek na čelu imaju njihove ljude. Siromašne zemlje koje su u dugovima muku muče s otplatom kredita, bivaju prinuđene da štede na socijalnim programima, zdravstvu, obrazovanju i humanitarnim projektima da bi bankama otplatile “dug”.

Svijet ne mora živjeti u siromaštvu i konfliktima. Njime se manipulira biti tako da bi bio u skladu s planom obiteljskih loza o globalnom diktatoratu. Kontrolom izdavanja “novca” putem kredita, Rothschildi kontroliraju čitavu svjetsku ekonomiju, kao što je i opisano u “Tihom oružju za tihi rat”. Po vlastitoj želji mogu je razviti ili uništiti. Depresija koja je započela 2008. godine je još jedna tvorevina Rothschilda kako bi još više centralizirala globalne financije i uvela dugoplaniranu svjetsku centralnu banku. Rothschildi već stoljećima kreiraju bumove i krahove da bi unaprijedili vlastite ciljeve, a to je vrlo jednostavno kada imate u svojim rukama kamatu na novac i kontrolirate protok “valute”.

Razlika između “bumova” i krahova je iznos “novca” u opticaju, kao i njegova percepcirana vrijednost. I jedno i drugo kontroliraju Rothschildi. Oni i njima srodne obitelji odlučuju o tome koliko će novca biti tiskano i pušteno u promet preko banaka i vlada koje oni kontroliraju. Rothschildi simuliraju “bum” tako što učine kredite dostupnim (stavljajući velike količine “novca” u promet), što populaciju dovodi u dužničko ropstvo tijekom onoga što se ekonomski može okarakterizirati kao “dobra vremena”.

Zatim oni dovode do kraha gospodarstva tako što pronalaze izgovor da povuku novac iz opticaja i učine kredite nedostupnije. Pravne i fizičke osobe ne mogu otplatiti svoje pozajmice, jer nema dovoljno novca u opticaju da bi se održala gospodarska aktivnost, a Rothschildi prikupljaju plijen u vidu kolaterala, položenih kao jamstva prilikom uzimanja pozajmica od banke. To također i dramatično smanjuje broj postojećih tvrtki, a njihove proizvode i tržište preuzimaju Rothschildove korporacije da bi dalje centralizirali svoju globalnu ekonomsku moć.

Ista je situacija i sa vladama. Kada depresija desetkuje prihode vlada one se i dalje zadužuju da bi održale potrošnju, a kontrola Rothschilda nad vladama i njihovim agencijama nastavlja rasti. Zapravo, barem u velikom broju slučajeva, vlade, uključujući i vladu SAD-a i Velike Britanije, nalaze se u dužničkom ropstvu prema Rothschildima – još od 30-ih godina prošlog stoljeća.

Tehnika Rothschilda

Ovdje sam precizno opisao što se dogodilo tijekom godina “buma” sredinom 90-ih, nakon čega je došlo do kraha u jesen 2008. godine i posljedične “kreditne krize”. Sve je to maslo Rothschilda i njihovih lakeja, kao što su Alan Greenspan, predsjedavajući Rothschildovih američkih Federalnih rezervi i njegov sljedbenik, Ben Bernanke, kojeg je, naravno, ponovno imenovao – Barack Hussein Obama.

Rothschildi već stotinama godina smjenjuju te cikluse, uključujući i krah Wall Street burze 1929. godine i Veliku depresiju 30-ih. Isuviše plaćeni ekonomisti i njihovi puleni, od koje većina nema pojma što se događa, reći će vam da su krahovi i bumova dio uobičajnog “ekonomskog ciklusa”. Kakva glupost. To je sistematična manipulacija da se pokradu svjetska bogatstva.

Rothschildi i obiteljske loze barataju sa trilionima dolara dnevno na svjetskim burzama i diktiraju da li će cijena dionica porasti ili se smanjiti, tj. hoće li burza doživjeti procvat ili krah. Krahovi burzi se ne događaju tek tako – oni se režiraju. Ukoliko znate da će se dogoditi krah, jer ćete to sami prouzročiti, znate i kako prodati dionice kada one imaju najvišu vrijednost i ponovno ih kupite onda kada do kraha dođe.

Na taj način možete značajno povećavanje svoju imovinu i dođete u posjed tvrtka za samo djelić njihove cijene prije nego što manipulacijom dovedete do kolapsa. Klasični primjer ovoga je slučaj Nathan Rothschilda tijekom bitke kod Waterlooa 1815. godine. Da je engleski vojvoda od Wellingtona dobio bitku, londonska burza bi procvjetala. Ukoliko bi francuski lider Napoleon prevagnuo, ona bi doživjela kolaps.

Rothschildi su predvodili jednu informacijsku i špijunsku operaciju, zapamćenu kao najbržu i najefektivniju u Europi s jednom širokom mrežom kontakata koji su koristili kodove i golubove-pismonoše za brzu i tajnu komunikaciju. Ta obavještajna mreža će se, na kraju, razviti u Mosad, izraelsku obavještajnu službu danas, kao i CIA i modernu verziju britanske obavještajne službe. Na najvišoj razini, oni su ista organizacija, zajedno s mnogim drugim nacionalnim sigurnosnim agencijama, kao i poštanskim i kurirskim službama, uključujući i službu “Federal Express” koja je u rukama Rothschilda. To je omogućeno putem organizacije tipa paukove mreže ili sustava piramide u piramidi, ovisno o tome koju analogiju preferirate.

Tko izaziva ratove?

Investitori na londonskoj burzi su 1815. godine znali da je obavještajni sustav Rothschilda bio bolji nego onaj koji je imala britanska vlada i to ne samo zato što su Rothschildovi kuriri bili jedini koji su imali dozvolu da prolaze i kroz britanske i kroz francuske blokade. Kako je bitka odmicala, sve su oči bile uprte u Nathan Rothschilda. Da li je pobijedio Wellington ili Napoleon? Rothschildi su dali signal svojim agentima da počnu prodavati dionice i svi su slijedili njihov primjer vjerujući da Rothschild mora imati informaciju da je Wellington izgubio. Tržište je opalo za 98% posto zbog panike, a investitori su izgubili bogatstva – ali ne i Rothschild. On je imao pravu informaciju skoro dan ranije nego što je stigla službena vijest da je Wellington odnio pobjedu.

Kada je tržište propalo, Nathan Rothschild je poslao još jedan kodiran signal svojim agentima i oni su počeli kupovati nevjerojatan broj dionica po mizerno malim cijenama. Kada je to učinio, u London je stigla službena vijest da je pobijedio Wellington. Cijene dionica skočile u nebesa i procjenjuje se da je Rothschild uvećao svoje bogatstvo i imovinu 20 puta. Od tada oni kontroliraju britansku ekonomiju, pa stoga i vladu, bez obzira na to koja partija je službeno “na vlasti”.

New York “Times” je 100 godina kasnije izvijestio da je unuk Nathan Rothschilda zatražio sudsku odluku da se iz tiska povuče knjiga u kojoj je bilo više detalja o “prijevari kod Waterlooa“, ali je njegov zahtjev odbijen.

Na taj način se manipulira i to se svakodnevno događa širom svijeta. Globalne financije, bez obzira da li su to bankarstvo, burze ili bilo što drugo, su čisti trik povjerenja. Kada ljudi imaju povjerenja, oni kupuju i investiraju i ekonomija jača. Kada izgube povjerenje, oni ne kupuju i ne investiraju i ekonomija slabi. Sve što je potrebno je neoptimistična ekonomska prognoza nekog od financijskih glasnogovornika Rothschildovih ili glasine o ekonomskim problemima i kuća od karata preko noći pada. Rothschildi su u tome stručnjaci.

Oni i njihov bankarski kartel financirali su obje strane u praktično svakom ratu od 1800. godine na ovamo – koje su oni putem svojih agenata u vladama, vojsci i obavještajnim službama i započeli. To je koštalo života najmanje stotinu milijuna ljudi (75 milijuna samo u dva svjetska rata) i dozvolilo vladama i ljudima da budu kontrolirani putem otplate dugova.

Kada ratovi unište zemlje, Rothschildov bankarski kartel im posuđuje još novca kako bi se rekonstruirale – uz kamatu, naravno. Oni, također, posjeduju i čitavu vojsku tvrtki koje izravno prodaju oružje za basnoslovne profite, a još više putem davanja zajmova vladama da isto to nabave. Kao što je Guttle Schnapper, žena Mayer Amschel Rothschilda, rekla prije nego što je umrla 1849. godine: “Da moji sinovi ne žele ratove, njih ne bi ni bilo.”

Računala – predatori

Današnji novčani sustav Rothschildovih funkcionira putem mreže super-računala koji su povezani s onima na burzama i tržištima novca i upravljaju virtualnim monopolom pod nazivom “trgovina visoke frekvencije”. Ona predstavlja 70% posto ukupne razmjene i može obraditi milijune trgovina u sekundi. Proširila je dnevni obujam trgovinske aktivnosti za 164% posto od 2005. godine i dramatično povećala brzinu po kojoj se, po njihovoj volji, svjetska bogatstva mogu prikupiti ili uništiti.

Putem sustava koji se zove “algoritmi predatori”, koji podržava umjetna inteligencija, ključni igrači su u mogućnosti da dominiraju svjetskim financijama kao nikada prije. Oni plaćaju ogromne sume za pristup računalima burze da bi imali prilike vidjeti potencijalne kupnje prije nego što se one obave i tada upotrijebe fantastičnu brzinu vlastitih super-računala da bi ih u toj kupnji pretekli. Manji trgovci nemaju šanse u tom natjecanju, jer sustav Rothschilda kontrolira sve.

Joseph Saluzzi, iz brokerske kuće Themis Trading u New Jerseyu, rekao je sljedeće: “Mi smo samo miševi koji igraju oko nogu slonova kapitala i njihovih super-računala”. Kada komentatori govore o užasnim vremenima za bankarski sektor, oni promašuju temu. Da, loše je za one koji gube svoju ušteđevinu, domove i radna mjesta. Međutim, Rothschildi i njihova pridružna mreža obiteljskih loza, posjeduju sustav i diktiraju pravila igre. Kao što sam ranije rekao, ukoliko posjedujete nogomet kao igru, nije bitno koji će tim savladati koji, jer kogod da pobijedi, vi i dalje u rukama držite konce. Tvrtka Merrill Lynch je možda propala, ali ukoliko pratite trag tajnog vlasništva, vidjet ćete da ju je apsorbirala Bank of Amerika, još jedna banka u vlasništvu Rothschilda. Igra se nastavlja samo ovaj put s manje imena na popisu.
 
(treceoko.rs)