Zbog kako oni kažu poteškoća u korištenju telekomunikacijskih usluga Hrvatskog Telekoma, do kojih je došlo u ranim jutarnjim satima u utorak 22. rujna 2015., nastao je pravi kaos, dosad neviđen u modernoj Hrvatskoj

Mediji su vrlomalo popratili ovu neobičnu pojavu. Državni mediji uopće nisu prenijeli ovaj kratkotrajni prekid koji da je potrajao, mogao se pretvoriti u kaos neviđenih razmjera. Internet portali su pisali, no u vrlo kratkim crtama.

Većina građana koji nemaju cash-a (gotovine), koji nemaju hrane u kući, koji trebaju hitnu medicinsku pomoć…itd. nemaju pojma koliko je ovaj događaj vrlo bitan, zbog toga što prikazuje raspad države i infrastrukture doslovno u par sekundi.

S obzirom da je većinski vlasnik HT-a zapravo Deutschen Telekom AG. koji ima 51% dionica, pitanje je dali se ovakve stvari događaju u Njemačkoj?

Budući da HT u Hrvatskoj ima oko 61 posto korisnika u fiksnoj i oko 47 posto u mobilnoj mreži, nastalu je kaotičnu situaciju možda najbolje opisao stalni sudski vještak za telekomunikacije, Đuro Lubura, koji je na Facebooku napisao:

“Kad stane mreža Hrvatskog Telekoma, stane država. Veliki broj ljudi ne može dobiti hitne službe, ne radi burza, ne rade mnogi bankomati ni POS terminali, puno ljudi ne može koristiti internet ni mobitele…”

POSLJEDICE PADA MREŽE:

• nisu radili bankomati
• trgovine nisu primale kartice, jer nisu radili POS uređaji
• fiksne i mobilne mreže nisu radile
• nije radila Zagrebačka burza
• broj za hitne slučajeve 112 je bio nedostupan
• policija, hitna pomoć i vatrogasci su bili nedostupni
• banke su bile zatvorene
  
• bolnice nisu mogle do podataka pacijenata
• prekinut promet na granici zbog sustava carinske kontrole
• pošte su prekinule s radom
• shopping centri su pretrpili velike gubitke..itd.

Odgođen je i početak trgovanja na Zagrebačkoj burzi, a zbog problema s hrvatskim računalnim sustavom na carini, jutros je bio prekinut i promet kamionima i tegljačima na graničnim prijelazima između BIH i Hrvatske.

Iako su iz HT-a poručili da će problem biti riješen već tijekom prijepodneva, agonija je potrajala sve do 14 sati kada je telekomunikacijski promet konačno u potpunosti normaliziran. Uzroci problema bit će poznati nakon detaljne analize stručnjaka HT-a i partnera, no u međuvremenu je odgovornost za rušenje HT-ove mreže preuzeo Twitter korisnik KuNaNeT. Uz komentar “Nevjerojatno! Kako je ovo bilo lagano”, poručio je da se radi o DDoS napadima te najavio i napade na druge telekomunikacijske operatere, VipNet i Bnet. No, zasad nije poznato radi li se zaista o DDoS napadu.

Jesu li, po pitanju sigurnosti, sustavi u Hrvatskoj dobrog imuniteta ili su pak potpuno ranjivi i neotporni, je li izvjesno da ćemo se s paralizom, kakva je danas pogodila Hrvatsku, ubuduće češće susretati, pitali smo mladog hrvatskog stručnjaka za informacijsku sigurnost, Dalibora Vlahu koji je testirao sustave vodećih svjetskih kompanija, pa čak i NASA-e, a koji je i osnivač i voditelj Centra za edukaciju i prevenciju nasilja

“Ako je riječ o hakerima, ovo je do sada najveći napad na ovim prostorima!”

“HT-ova mreža nije radila, a uzrok tomu nije otkrio ni sam Hrvatski Telekom. Kada je riječ o jednoj ozbiljnoj kompaniji, to svakako nije uobičajeno u ovakvim situacijama jer ostavlja prostor za sumnju i špekulacije. Hrvatskom, stoga, danas kruže dvije teorije – po jednoj, riječ je o hakerskim napadima, a prema drugoj po srijedi su interni problem HT-a.

Ukoliko se radi o hakerskom napadu na mrežu Hrvatskog Telekoma onda je to definitivno najveći hakerski napad koji je ikada izvršen na prostorima Hrvatske, pa i regije. DDOS ili Distributed Denail of Service napad, koji se spominje, u današnje se vrijeme od strane stručnjaka ne smatra sofisticiranim napadom jer ga može izvesti svatko tko za 20-ak dolara zakupi server te s 250 000 računala uputi napad prema nekom operateru, odnosno sustavu. FBI, CIA, eBey, Paypal, MasterCard, Yahoo i mnoge druge ogromne organizacije pretrpjele su upravo DDOS napade.

U svrhu testiranja i sam sam radio takve napade, ali pod ugovorom i, ponavljam, u svrhu testiranja. Za stručnjake, to je bockanje u prazno i ne predstavlja high-skill attack, nego se tretira kao “djeca se igraju”, kaže Vlaho.

Stručnjaci HT-a, poručuje on, ne samo da moraju štititi mrežu HT-a, nego trebaju svakodnevno istraživati i testirati slabosti te mreže jer najvažniji cilj je sigurnost na najvišoj mogućoj razini.

“Kada je riječ o informacijskoj sigurnosti treba uvijek postavljati pitanje “što bi bilo kada bi bilo”, odnosno gledati korak dalje. Pa kako uopće možemo štititi sustav, ako ne znamo njegove slabosti”, kaže Vlaho, dodajući da stvari nisu manje tragične ni ukoliko se radi o internom problemu Hrvatskog Telekoma.

“HT je svakako trebao s mnogo više odgovornosti prići problemu koji je zakočio cijelu državu te konkretnije pojasniti uzrok nastalog problema. Time bi se spriječilo da se satima šire priče o hakerskom napadu, što može izazvati vrlo ozbiljne reakcije HT-ovih korisnika jer je u današnje doba jednostavno nezamislivo i iznimno frustrirajuće biti bez pristupa internetu i komunikacijskim kanalima, a mnogima i posao ovisi o tome”, kaže Dalibor Vlaho iza kojeg je bogato iskustvo u radu na području Informacijske sigurnosti.

“Za upad u sustav treba nekada samo par minuta”

“Testirao sam sustave za mnoge kompanije širom svijeta, a mnogi od njih su bili toliko ogromni da sam morao sastavljati čitav tim stručnjaka iz nekoliko zemalja. Naš posao je tražiti ranjivosti te sam, kako bih pronašao propuste u sustavima, napadao tvrtke, posebno one koje se bave IT tehnologijom i sigurnosnim zaštitama.

Za upad u sustav trebalo mi je ponekad tek nekoliko minuta, a nekada i nekoliko dana. Čim bih otkrio slabe točke, e-mailom bih upozorio čelnike tvrtke na opasnosti koje im prijete od cyberkriminalaca koji se, ako ne poprave propuste u sustavu, mogu domoći podataka kao što su adrese, telefoni, računi korisnika i sl. Među tvrtkama u čijim sam sustavima pronašao “slabe točke” su Microsoft, Apple i najpoznatija svemirska agencija NASA”, kaže Vlaho.

Iako je kao stručnjak tražen u cijelom svijetu, iz HT-a ga, kako kaže, nikada nisu pitali za savjet.

“U Hrvatskoj je svijest o računalnoj sigurnosti vrlo niska te su sve hrvatske tvrtke, koje sam upozorio na propuste, ponuđenu pomoć odbile”, kaže Dalibor Vlaho koji je prije nekoliko godina dobio primamljivu poslovnu ponudu iz Dubaia te je radio kao konzultant za računalnu sigurnost u tvrtki Pal Group of Companies, a upravo mu je ovih dana, s Bliskog Istoka, stigla i nova poslovna ponuda.
 
(index.hr/uredio:nsp)

‘Stvori kaos, kao bi mogao biti nosioc mira!’

Bivši glavni ekonomski savjetnik britanskog premijera Gordna Browna, Damian McBride uznemirio je svjetsku javnost i to objavama o kolapsu koji slijedi! Kako je najavio uslijed globalnog ekonomskog kolapsa koji će nastupiti doći će do velikih građanskih nemira pa je važno da se ljudi pripreme na tri stvari.

PRVO, kako upozorava Mc Bride: Spremite gotovinu na sigurno mjesto! Nikako nemojte pretpostaviti da će bankomati i bankovne kartice biti u funkciji.

DRUGO, imate li dovoljno vode u bocama, konzervirane hrane i drugih osnovnih namirnica za preživjeti bar mjesec dana u kući? Nabavite!

TREĆE, razmišljajte o mjestu gdje ćete se okupiti sa svojim voljenima! Ukoliko dođe do prekida transporta i komunikacije morate znati gdje će te svi sačuvati glavu.

McBride je to objavio uoči “Crnog ponedjeljka” koji je ovaj tjedan zahvatio svjetske burze!

Cijene dionica zaronile su na najniže razine u zadnjih sedam mjeseci. Ulagači od Londona do Tokija, od jutra do večeri izgubili su nekoliko stotina milijardi dolara.

No, naravno da neće ostati samo na tome. Globalni planetarni kolaps koji će se dogoditi ove jeseni najavljivali su i nezavisni ekonomski stručnjaci poput Brandona Smitha, kao i neki vodeći mainstream analitičari poput Martin Armstronga, a koji mjesecima upozoravaju na globalni ekonomski kolaps, koji će se dogoditi ove jeseni, točnije u 10 mjesecu.

O tome je naš portal u nekoliko navrata pisao, a svi ekonomski događaji, kao i alarmantno upozorenje bivšeg ekonomskog savjetnika britanskog premijera, ukazuju da će se na svijetu dogoditi upravo to. No, ovaj kolaps nikako nije slučajan, već će poslužiti, kako analitičari najavljuju, za uvođenje jedne, jedinstvene svjetske valute, čime će se stvoriti i apsolutna kontrola nad svakim čovjekom – pojedincem, što i je krajnji cilj.

Globalno gospodarstvo je strukturiran dimnjak u kojemu se bogatstvo nalazi na samom vrhu piramide s tim da se centralizacija bogatstva ubrzava svake godine. Prema Ujedinjenim narodima, 85 super bogatih ljudi, pojedinaca zajedno imaju više novca nego 3,5 milijuna siromašnih ljudi na planetu što je zastrašujuće. Od tih 3,5 milijuna ljudi čak 1,2 milijuna živi s manje od 10 kuna na dan.

Postoji nešto bolesno, duboko ukopano i zaista poremećeno u umovima koji su osmislili i još uvijek podržavaju takav sustav. Čak 7 od 10 ljudi na planetu živi u zemljama u kojima je jaz između bogatih i siromašnih strašno velik, a povećao se drastično posljednjih 30 godina. I to nije slučajno!

Morate se složiti da nije svakodnevica, da ugledni ljudi iz područja svjetske ekonomije savjetuju ljude da se pripreme na velike nerede, kao i na prikupljanje velikih količina hrane vode i drugih potrepština, stoga je vrlo važno obratiti pažnju na sve što se trenutno događa u svijetu, a nikako nije na odmet pripremiti se za najavljen kolaps, koji bi mogao, ili bolje rečeno koji bude, izazvao ogromene nerede diljem planete!

Jer jednom kada se ugase bankomati, histerija čovječanstva biti će nemjerljiva! A čini se kako vrhuška zna, nešto što mi ne znamo! Elite koje neumorno rade na porobljavanju čovječanstva, računaju na nerede i kaos, jer kako glavna masonska formula glasi: Stvori kaos, kao bi mogao biti nosioc mira! Upravo zbog kaosa koji nam slijedi, dogodit će se situacija, da kad Novi svjetski poredak stupi na snagu, nitko ga neće odbaciti, jer on će se pojaviti kao spasitelj i kao nositelj mira, kao i jedinstva, a opet to će biti velika prijevara!
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(dnevno.hr,youtube/uredio:nsp)

Promatrajući razmjere i posljedice grčke krize, postavlja se pitanje možemo li od svega toga nešto naučiti?

Konkretnije, može li običan hrvatski građanin – onaj koji živi od svojega rada ili djelatnosti, te nastoji prehraniti sebe i svoju obitelj – izvući neke lekcije koje bi mu mogle pomoći da se bolje pripremi za gotovo neizbježnu repeticiju grčkog scenarija u Hrvatskoj?

Kaže se da je razlika između budale i mudraca ta što budala uči na vlastitim pogreškama, dok mudar čovjek uči na tuđim. Zato ne budimo budale, nego pogledajmo što možemo učiniti već danas kako bi se zaštitili od gramzive države i preživjeli scenarij za kojeg se nadamo da se ipak neće dogoditi.

1. Ništa ne očekujte od države

I vrapci na grani znaju da je Hrvatska prezadužena zemlja, s kojom se iznimno loše upravlja. HDZSPD oligarhija već godinama koči ekonomski rast, što je dovelo do visoke stope nezaposlenosti. Golema i neučinkovita državna uprava hrani se visokim oporezivanjem ostatka ostataka realne ekonomije. Budžetni deficit iz godine u godinu je sve veći, javna potrošnja raste, a sve se to financira dugom kojeg će vraćati naši unuci i praunuci. Nakon što bankrotiramo.

S obzirom na to, više je nego naivno očekivanje da će nas isti sustav koji nas je doveo u tu situaciju moći iz nje izbaviti. Krajnje je vrijeme da shvatimo da država nije dobra majka koja brine o potrebama svoje djece, već nezasitna neman koja živi od otimačine onoga što njezini građani steknu u znoju i muci. Zato sigurno nećete pogriješiti ako svoju budućnost planirate neovisno o državi.

2. Osigurajte svoju štednju

Primjer Grčke daje nam izvrstan (iako tužan) primjer kako prolaze oni koji vjeruju bankama u državi kojom vladaju fiskalno neodgovorni političari. Kako se Grčka približavala bankrotu, građani su počeli sve više i više povlačiti novce iz banke.

Grčka vlada na to je reagirala tako da je proglasila tzv. “bank holiday” – zatvorila bankarski sustav i tako onemogućila ljudima bilo da podignu gotovinu sa svojih računa, ili da novce prebace na bankovni račun izvan zemlje. Uveli su i limit na bankomatima, tako da nijedan Grk sa svoga računa nije mogao uzeti više od 60€ dnevno.

Na taj način grčka vlada postigla je dvije stvari: spriječila kolaps bankarskog sustava koji se temelji na frakcionalnom bankarstvu (u kojem ni jedna banka nije u mogućnosti isplatiti depozite svim štedišama ako dođu u isto vrijeme), te osigurala da novac ostane u Grčkoj. Ovo drugo je posebno važno, jer to omogućuje vladi da po potrebi krade novac od štediša. Nije se jednom dogodilo da su vlade u krizi uvele porez na depozit, porez na podizanje novca, ili porez na transakcije u korist bankovnih računa izvan matične države.

E sad, da su grčki građani imalo dovoljno pronicljivosti da vide da im država tone u kolaps, mogli su bez pol muke otvoriti račun u bilo kojoj stranoj banci, uložiti dio štednje u dionice poduzeća u privatnom vlasništvu, ili naprosto dio štednje pretvoriti u fizičko zlato i srebro za koje država ne mora nužno znati.

3. Ne birajte socijaliste i kejnezijance

Osim lekcije o fragilnosti i mogućnoj nesolventnosti bankarskog sustava u fiskalno neodgovornim državama, grčka kriza pokazuje u svu apsurdnost kejnezijanske paradigme po kojoj javna potrošnja i budžetni deficit mogu na neki magičan način oživjeti ekonomiju i generirati ekonomski rast.

Naprotiv, ekonomski rast može se ostvariti samo dobrovoljnim razmjenama na slobodnom tržištu, gdje se privatne inicijative natječu u tome tko će bolje zadovoljiti potrebe svojih krajnjih kupaca i tako ostvariti poduzetničku nagradu zvanu profit. Visoki porezi i javna potrošnja taj proces mogu samo omesti, unazaditi ili potpuno onemogućiti.

A da to nije samo aprioristički zaključak svojstven “austrijancima”, pokazuje upravo primjer Grčke koja desetljećima neuspješno pokušava primijeniti kejnezijanski recept kako bi oživjela ekonomiju. Neki se možda sjećaju Olimpijskih igara za koje se govorilo da će oživjeti grčku ekonomiju i donijeti neviđeni rast uzrokovan javnom potrošnjom.

Stvar je na kraju završila u debelim minusima i novim zaduženjima. Davali su Grci trinaestu i četrnaestu plaću kako bi “potaknuli potrošnju”, pa vidimo kako je to završilo. A kada je kejnezijanizam zatajio, otišli su u još veću krajnost pa izabrali marksističku Sirizu, koja je stvar pokušala riješiti još većom javnom potrošnjom i još rigidnijom regulacijom tržišta. Gašenje vatre benzinom preblaga je usporedba onoga što se s time postiglo.

Zato dobro pazite koga birate na izborima. Pročitajte ili barem preletite pogledom gospodarske programe onih stranaka za koje namjeravate glasovati. Naiđete li na fraze tipa “javna potrošnja”, “državne investicije”, “strategija razvoja”, “socijalna jednakost” i slične izraze koji sugeriraju povećanje javne potrošnje i centralno planiranje ekonomije – bježite glavom bez obzira. Osim ako se baš želite jednog jutra probuditi u Grčkoj.

Ovako Grci preživljavaju bez banaka: Bolje novac držati pod madracem nego u nestabilnim bankama

Grci pokazuju pravu kreativnost kada se radi o korištenju novca dok su im banke zatvorene već treći tjedan zaredom, piše CNN.

Mnogi su očekivali generalnu paniku, no Grci se snalaze kako znaju i umiju, iako im je podizanje gotovine s bankomata ograničeno na 60 eura dnevno. Dok su banke zatvorene moraju redovito pohoditi bankomate, ili se osloniti na druge načine da se dokopaju novca.

Nekima plaće isplaćuju u gotovini, ostali svakodnevno posjećuju bankomate

Konobar Lorenzo Kaci (26) sa svojim se poslodavcem dogovorio da mu plaću daje u gotovini, dok su se mnogi drugi radnici sa svojima dogovorili da im dio plaće isplaćuju na taj način, a polovicu da im uplaćuju na bankovne račune. Može se reći da tako i nije neki problem preživjeti, no snalaze se i oni zaposlenici kojima plaća i dalje direktno sjeda na bankovne račune.

Primjerice, supružnici George i Anna u trenucima kada im treba novac odlaze do bankomata, a budući da su prisiljeni štedjeti, to im nije prevelik problem. Grci su inače skloniji gotovini, ali ovaj je par odlučio koristiti kreditne kartice za određene uobičajene troškove, što im omogućuje malo više fleksibilnosti.

One koji moraju plaćati stanarine većina stanodavaca razumije i dopušta im da kasne s uplatama, svjesni su ograničenja. Velik dio mlađeg stanovništva živi s roditeljima, pa ne mora brinuti o takvim stvarima.

Umirovljenici se pouzdaju više u madrace nego u banke

Skupina stanovništva koju zatvaranje banka ne uznemiruje previše su umirovljenici, jer se oni mogu osloniti na redovne državne isplate novca. Određenim je bankama dozvoljeno da ostanu otvorene, kako bi umirovljenici mogli podići svoj novac. Prisiljeni su čekati u dugim redovima, a isplate su im ograničene na 120 eura tjedno.

Banke se otvaraju na kratko, a ljudi koje se skupljaju ispred njih često izgledaju zabrinuto. Ipak je na snazi opća uplašenost, zbog čega mnogi svakodnevno odlaze na bankomat i dižu maksimalni dozvoljeni iznos od 60 eura. Oni tvrde kako im je novac bolje čuvati pod madracem nego u nestabilnim bankama.
 
(index.hr/uredio:nsp)