Sve više ekonomista/ica postaje svjesno, ne samo u Europi, da je veliki kapital postao toliko moćan faktor u kapitalističkim društvima i svjetskoj politici i da je postao tiranski vladar planete.

Sve kapitalističke zemlje svijeta su pod direktnom političkom tiranijom velikog kapitala.

Političare biraju ljudi na izborima, ali ti političari/ke i ti izbori su samo kazališna predstava za mase neupućenih građana/ki jer politiku ne određuju političari/ke nego je oni samo izvršavaju. Svi političari/ke su samo izvršni organi politike koju određuje veliki kapital.

Neke europske zemlje su devedestih godina krenule u barbarsku “mafija privatizaciju”. U te zemlje se, ekonomskom kolonijalizacijom, osim lokalne mafije uvukao i veliki kapital zapada, tako da je otkupio najprofitabilnije firme, i gurnuo te iste zemlje u prezaduženost kreditima. Takve novopečene kapitalističke zemlje mogu samo sanjati o političkoj samostalnosti. One su u potpunosti pod gospodarskom, političkom i vojnom kontrolom velikog kapitala.

Veliki kapital je tokom zadnjih nekoliko stotina godina nastao koncentracijom i akumulacijom kapitala što je prirodni proces u kapitalističkim društvima. Što se desilo u tom periodu? Po sistemu – velika riba jede manju ribu – tokom tog vremena nagomilalo se ogromno materijalno bogatstvo u rukama nekolicine.

Ne trebamo zaboraviti činjenicu da je sav taj nagomilani kapital samo oteti minuli rad milijuna radnih ljudi tijekom mnogih generacija. To je dakle zakonom prihvaćeno kriminalno eksploatiranje radnih ljudi. Velikom kapitalu ni to nije bilo dovoljno, pa je prisilio sve države svijeta da prihvate pored ostalog i potpunu slobodu kretanja i aktivnosti za financijski sektor koji nije pod kontrolom ikakvih pravila ponašanja.

Vrlo brzo je veliki kapital preko svojih banaka našao načine da iskorištava cijelu planetu i to osim direktne eksploatacije i korupcije u proizvodnji, razmjeni, raspodjeli i potrošnji uveo je i eksploataciju na nivou financijskog manipuliranja na svjetskim burzama.

Na burzama je veliki kapital našao načine čak i kako da manipulira s cijenama sirovina i prehrambenih proizvoda, i kako da izvlači milijarde bez ikakvog stvaranja neke nove protuvrijednosti u radu ili uslugama.

To je u stvari novi ozakonjeni kriminal otimanja novčanih sredstava od cijelog stanovništva svih država na svijetu. U jednom od sljedećih članaka ćemo malo šire obraditi temu svjetskih burzi.

Mali čovjek mora plaćati danak velikim profiterima

Povremeno se događa da jedan dio te financijske mafije velikog kapitala u svojim međusobnim okršajima ili zbog neumjerene gramzljivosti i grabeži, upadne u velike gubitke. U takvim situacijama veliki financijski kapital traži od političara svojih državnih administracija da porezni obveznici plaćaju i pokrivaju njihove gubitke. Osnovni argument i izgovor je: da će lokalna ili svjetska privreda propasti ako velikom financijskom kapitalu ne budu pokriveni gubitci i ako on ne može dalje grabiti svoje profite.

Jedan od sistema stvaranja dodatnih profita je da veliki kapital preko svojih poslušnih političara namjerno neumjereno povećavaju izdatke iz državnih kasa, zbog čega se države uvaljuju sve dublje u dugove. Sredstva iz državnih kasa se direktno ili indirektno prelijevaju u profite velikog kapitala i onda na kraju opet narod mora dodatnom štednom spašavati pretjerane državne dugove od kojih su samo veliki profiteri imali koristi.

Upravo se u tim velikim financijskim svjetskim krizama, 2008.g. i ovoj sada 2013.g., očito pokazalo i dokazalo da izborima izabrani/e političari/ke nemaju nikakvu moć reguliranja i obuzdavanja tih prljavih igri velikog kapitala na svjetskim burzama. Pošto se nakon krize 2008.g. stvar nastavlja još agresivnije, jasno je da se ništa nije učinilo da se stvari promjene i poboljšaju, kako ne bi došlo do nove krize kao što je sada opet slučaj 2011. i 2013.g.

Te velike financijske krize pokazale su da su političari/ke svih kapitalističkih zemalja pod direktnom kontrolom velikog kapitala. Svi ti na izborima izabrani/e političari/ke moraju poslušno izvršavati naredbe i onda od vlastitog naroda dodatnom štednjom cijediti milijarde, da bi veliki kapital u svojoj nezasitnoj grabeži mogao dalje igrati svoje financijsko-terorističke kriminalne rabote.

Kakva je to i čija je to politika u kojoj velike banke i osiguravajuća društva bez rada dodatno grabe preko svjetskih burzi velike milijarde profita? Te banke ne dijele svoje profite s radnim ljudima, ali kad se velikim profiterima u njihovim kriminalnim međusobnim sukobima stvari okrenu u gubitke onda mora narod sve to plaćati.

Od naroda su kao prvo ukradeni svi veliki profiti na burzama, a onda opet još jednom narod mora plaćati i sve gubitke velikih profitera, i dugove prezaduženih državnih kasa.

Ako bilo gdje neka velika firma stvara ogromne profite, a pogotovo ako su nastali na burzama, onda se na drugoj strani svim radnim ljudima otima dio njihovog rada, jer jedino radni ljudi realno stvaraju nove vrijednosti. Danas radni ljudi niti ne mogu sagledati sve te skrivene manipulacije na burzama i tržištu, ali osjećaju da im se kaiš stalno steže iako vrlo često ne znaju gdje leži uzrok tome.

Koliko dugo će veliki kapital uspijevati preko masovnih medija ljudima prati mozak i prikrivati svoje izrabljivačke kriminalne aktivnosti? Kako svijet može sebe osloboditi od tog bolesnog terorizma i napasti? Jedino trajno rješenje je u promjeni društveno-političkog sistema u kojem veliki kapital više ne bi mogao postojati i stvaranje društva u kojem vlada direktna demokracija…stvaranje društva u kojem će se sav društveni i prirodni potencijal koristiti na jedan humani ljudski način za opstanak čovjeka, a ne za gomilanje nekakvih i nečijih besmislenih profita.

 

 
 
(razotkrivanje/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=6721"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]