Rothschildova objava predviđa da će se jedinstvena svjetska valuta vjerojatno uvesti 2018. godine – nagrizajući osjećaj suverenosti pojedinih nacija

Rothschildi kontroliraju magazin “Economist” koji je objavio članak prije 30 godina koji je naglasio vjerojatnost uvođenja svjetske valute od 2018. godine.

Također treba imati na umu da kontrolirani interes magazine The Economist je u posjedu moćne obitelji Rothschild, koji sebe doživljavaju kao „čuvari ostavštine magazina The Economist.”

U biti, časopis djeluje kao kvazi – propagandna ruka bankarskog carstva Rothschild i srodnih poduzeća, i na mnogo načina, sredstvo pumpanja javnog mnijenja globalističkom Agendom koju provode.

Izvadak naveden ispod se pojavio u tiskanom izdanju časopisa 9. siječnja 1988. godine, u Vol. 306, pp 9-10:

Spremni za Phoenix

Trideset godina od sada, Amerikanci, Japanci, Europljani, i ljudi u mnogim drugim bogatim zemljama, a neki i u relativno siromašnima vjerojatno će plaćati svoju kupovinu sa istom valutom.

Cijene neće biti označene u npr. dolarima, jenima ili markama, već u, recimo, feniksima. Feniks će preferirati tvrtke i kupci, jer će biti više privlačan nego današnje nacionalne valute, koje će do tada čini se biti čudan uzrok mnogo prekida gospodarskog života u posljednjim danima dvadesetog stoljeća.

Početkom 1988. godine pojavilo se čudno predviđanje. Prijedlozi za eventualnu monetarnu uniju su procvali prije pet do deset godina. Vlade velikih gospodarstava su se pokušale pomaknuti centimetar ili dva prema višem upravljanju sustavom tečaja, što logički može voditi do radikalne monetarne reforme.

Zbog nedostatka suradnje u svojim temeljnim ekonomskim politikama koju su oni užasno pokvarili, i izazvali rast kamatnih stopa koja je dovela do pada burze u listopadu. Ovi događaji su odraz reformatora deviznog tečaja.

…

Novo Svijetsko Gospodarstvo

Najveća promjena u svjetskoj ekonomiji od ranih 1970-ih je kada su tokovi novca zamijenili trgovinu robom kao sila koja pokreće tečajeve.

Kao posljedica nemilosrdne integracije na svjetska financijska tržišta, razlike u nacionalnim ekonomskim politikama mogu poremetiti kamatne stope (ili očekivanja budućih kamata) tek neznatno, ali ipak mogu omogućiti ogromne transfere financijskih sredstava iz jedne zemlje u drugu.

Ovi transferi protoka trgovačkih prihoda mogu djelovati na ponude i potražnje različitih valuta, a time i njihov utjecaj na tečaj. Kako telekomunikacijska tehnologija i dalje bude napredovaala, ove transakcije će biti jeftinije i brže.

…

Kroz sve te načine granice nacionalnih gospodarstava se počinju polako otapati. Kako će se taj trend nastaviti, žalba valutne unije u glavnim industrijskim zemljama će se činiti neodoljivima svima osim deviznim trgovacima i vladama. U feniks zoni, gospodarske prilagodbe na promjene u relativnim cijenama će se dogoditi glatko i automatski, kao što se to radi i danas među različitim regijama unutar velikih gospodarstava.

…

Feniks zona će nametnuti stroga ograničenja nacionalnim vladama. Ne bi više postojala takva stvar, na primjer, kao nacionalna monetarna politika. Opskrba svijeta feniksom bi bila ugovorena preko nove središnje banke, koja bi nastala možda iz MMF-a. Stopa inflacije u svijetu – i stoga, u uskim marginama, svake nacionalne stope inflacije – će biti u namještena.

Svaka zemlja može koristiti poreze i javnu potrošnju kako bi se nadoknadio privremeni pad potražnje, ali one će morati prije posuditi nego tiskati novac za financiranje proračunskog deficita.

Bez pribjegavanja inflaciji, vlade i njihovi vjerovnici će biti prisiljeni pažljivije nego danas proučiti svoje planove zaduživanja i kreditiranja. To znači veliki gubitak ekonomskog suvereniteta, ali trendovi koji će činiti valutu feniks tako privlačnom će omogućiti da u svakoj državi nestane nacionalni suverenitet. Čak u svijetu više-manje plutajućih valutnih tečajeva, pojedine vlade će uvidjeti da njihova politika neovisnost dočekana neprijateljski od strane vanjskog svijeta.

Kako se približava iduće stoljeće, prirodne sile koje pritom guraju svijet prema ekonomskoj integraciji će ponuditi vladama široki izbor. Oni mogu plivati u toku, ili mogu graditi barikade.

… piše u članku Economista.

Samo deset godina kasnije, 1998., The Economist je ponovno uključio javnost u nastojanju da se proslijedi globalistička Agenda, uz članak pod naslovom „Jedan svijet, jedan novac.”

Jako puno u skladu sa člankom iz 1988. godine, objava je pokušavala objasniti zašto mnogo više centraliziran i kontroliran sustav će biti od koristi za globalnu ekonomiju, dok u potpunosti zanemaruje činjenicu da će takva centralizirana globalna valuta biti masivan udar međunarodnog bankarskog kartela, i vrhunac Rothschildovog bankarskog carstva.

Osim toga, mora se napomenuti da će stvaranje globalne valute dati prekomjeran iznos geopolitičkog kapitala neizabranim međunarodnim bankarima, koji će potom preuzeti vlast od građana svakog naroda i njihovih predstavnika vlasti.

Da li itko zaista želi da međunarodni bankari imaju takvu ogromnu količinu političke moći na vrhu masivnog financijskog utjecaja? Ljudi žele više reći u svojim životima, a ne da im politika diktira način života preko međunarodnih bankstera i birokrata.

Nadzor nad ponudom novca jedne nacije je za sve namjere i svrhe, krv jedne suverenosti države – i bez ove nezavisnosti, država postoji samo na papiru, i podložna je nadnacionalnim ovlastima čiji interesi leže izvan domaćih i nacionalnih političkih / ekonomskih problema.

„Dajte mi kontrolu nad novcem u nekoj državi i nije me briga tko pravi zakone”, rekao je Mayer Amschelu Rothschild, osnivač bankarske dinastije Rothschild.

Iako obitelj Rothschild sada uglavnom zadržava vrlo nizak javni profil, oni još uvijek imaju značajne poslovne operacije u cijelom nizu sektora.

Iako ne možete pronaći niti jednog određenog Rothschilda na Forbesovoj listi najbogatijih ljudi na svijetu, obitelj se procjenjuje da kontrolira 1 bilijun dolara u imovini širom svijeta, stoga ima snažan glas preko geopolitičkog spektra kojeg mnogi doživljavaju kao skrivenu ruku koja manipulira događajima tiho iza vela tajnovitosti i šutnje.

Jeste li počeli dobivati​ sliku?
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik” i odaberite “Prijevod titla”*

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Švicarsko bankarstvo je rezultat sedam stoljeća dugog procesa koji je splet određenih povijesnih, političkih, vjerskih i ekonomskih okolnosti. Nalazeći se u srcu Europe, okružena velikim silama, te nadzirući važne alpske prolaze, bilo je neizbježno da Švicarska postane važan ekonomski i trgovački centar za vrijeme Srednjeg vijeka

Od svih financijskih institucija, upravo su švicarske te koje su se urezale u kolektivnu svijest čovječanstva. Gotovo da nema filma o kriminalu i špijunaži koji ne spominje tu alpsku zemlju i njene banke, poznate po svojoj sigurnosti i diskreciji.

Od financiranja francuskih kraljeva i širenja protestantske Reformacije, pa sve do nacističkog zlata i tajnih računa anonimnih bogataša, ovo je priča o maloj alpskoj zemlji u srcu Europe koja je kroz sedam stoljeća razvijanja postala utjelovljenje i sinonim samog bankarskog sustava te sigurno financijsko utočište za sve one koji su htjeli ostati u sjeni društva.

Povijest švicarskog bankarstva

Švicarsko bankarstvo je rezultat sedam stoljeća dugog procesa koji je splet određenih povijesnih, političkih, vjerskih i ekonomskih okolnosti. Nalazeći se u srcu Europe, okružena velikim silama, te nadzirući važne alpske prolaze, bilo je neizbježno da Švicarska postane važan ekonomski i trgovački centar za vrijeme Srednjeg vijeka.

Prvi konkretniji podaci koji nam govore o švicarskim bankarima nam dolaze iz 13. stoljeća s dolaskom imućnih židovskih i talijanskih trgovaca u tu alpsku zemlju. Za vrijeme Renesanse, odnosno od početka 1400. godine počinju se organizirati trgovački sajmovi u Ženevi i drugim gradovima, koji privlače bogate trgovce i financijske stručnjake.

Oni su udarili temelj švicarskom bankarstvu. U 16. stoljeću s dolaskom Reformacije pod vodstvom Calvina u Ženevi i Zwinglija u Zurichu, Švicarska postaje djelomično protestantska zemlja što je olakšalo stvaranje plodnog tla za bankarstvo i posuđivanje novaca, prakse oštro osuđivane od strane Katoličke crkve.

Uz to, zahvaljujući Reformaciji ali i drugim faktorima, ta zemlja u srcu Europe postaje sigurno utočište za mnoge imućne bankare i stručnjake koji su bježali od progona.

Što se tiče diplomatskog aspekta, Švicarska je imala višestoljetni status neutralnosti koji je pogodovao stvaranju jedne sigurne političke i poslovne klime kao i jedne stabilne infrastrukture koje nije bila više stoljeća pogođena ratom.

Naime Švicarska je zadnji put bila u ratu 1515. godine. Nakon što je pretrpjela veliki poraz od francuskih trupa u bitci kod Marignana, u blizini današnjeg Milana, odlučila je krenuti putem neutralnosti. Ta neutralnost je bila nakratko prekinuta 1789. godine kada su Napoleonovi vojnici izvršili invaziju, te Švicarska na pet godina postaje Helvetska Republika.

Na kraju, 1815. s Pariškim mirovnim sporazumom, nakon konačnog poraza Napoleona, Švicarska je potvrdila svoju političku neutralnost, ovoga puta priznatu od velikih europskih sila.

Kao što možemo vidjeti, spoj povijesnih, ekonomskih i vjerskih okolnosti, kao i politička sigurnost, stručnost u području financija i investicija, te 500 godina neutralnosti je rezultiralo stvaranjem jednog od najmoćnijih bankarskih sustava na svijetu.

No, kako je došlo do poznate švicarske bankarske tajne?

Jedna od osnovnih karakteristika švicarske banke je diskrecija. Odnos korisnika švicarskog tajnog računa i banke je sličan onome između pacijenta i doktora ili vjernika i svećenika za vrijeme ispovijedi. I dok je u većini zemalja, oštećenik taj koji mora sam pokrenuti privatnu tužbu protiv doktora koji je odao privatne podatke pacijenta, u Švicarskoj je državno odvjetništvo to koje automatski pokreće tužbu ako banka otkrije privatne podatke korisnika. No, kako je do toga došlo?

Vrativši se unazad, švicarsko bankarstvo je počelo poprimati jedan koherentan oblik tek u 18. stoljeću. Među najvažnijim klijentima je bilo raskošno europsko plemstvo pa i sama francuska kraljevska obitelj. Takva vrsta suradnje je podrazumijevala potpunu diskreciju te se među švicarskim bankarima razvio jedan kodeks šutnje, odnosno zabrana odavanja bankarskih podataka trećoj strani, koji je i dan danas na snazi.

Taj kodeks se s vremenom institucionalizirao 1713. godine kada je Veliko Ženevsko Vijeće, zakonodavno tijelo osnovano 1457, naumilo regulirati to područje, pa je tako odlučeno da svaki bankar mora imati pisani registar svih klijenata i njihovih financijskih aktivnosti, ali je istovremeno bio dužan držati povjerljivima te informacije. Jedina iznimka je bila da Vijeće odluči suprotno, ukoliko bi širenje informacija o financijskim aktivnostima služilo nekom višem interesu.

Zakon o zabrani odavanja informacija klijenata je ostao na snazi 300 godina sve do današnjih dana, ali je osnovna razlika bila u tome da je tada taj zakon bio tretiran kao prekršaj, pa je tako bankar koji bi odao podatke klijenta mogao biti terećen za odštetu, ali nije mogao završiti u zatvoru. Međutim, s dolaskom nacista na vlast stvari su se promijenile te je zakon o bankarskoj tajni postao kazneno djelo zbog kojeg je bankar mogao otići u zatvor.

Naime, njemački zakon je predviđao smrtnu kaznu za svakog državljanina Trećeg Reicha koji je imao strani kapital u inozemstvu. Budući da su u tom periodu švicarske banke bile pod danonoćnim nadzorom Gestapo-a i Sicherheitdiensta, njemački građani, među kojima je bilo i veliki broj Židova, su počeli stradavati zbog švicarskih računa koje su imali u vlasništvu. Tada je odlučeno da se zakon o bankarskoj diskreciji treba pooštriti pa je tako je 1934. izglasan Federalni Bankarski Akt koji je i dan danas na snazi.

Članak 47. toga Akta regulira sferu bankarske tajne koja predviđa zabranu bankarskog dužnosnika (što vrijedi i nakon prestanka njegovog radnog odnosa) da otkrije bilo kakve informacije o klijentu. Uz to, službeniku je zabranjeno i potvrditi trećoj strani da li klijent ima račun u određenoj banci. Ukoliko bankarski službenik objelodani podatke iz nepažnje, može mu biti određena kazna u iznosu do 30,000 franaka. Ako se pak utvrdi da je namjerno odao povjerljive informacije, prijeti mu kazna do 50,000 tisuća franaka i do 6 mjeseci zatvora.

Izuzetci

Suprotno raširenom uvjerenju, švicarski zakon o tajnosti podataka nije univerzalan. Postoje situacije i okolnosti kada su banke primorane odati podatke o korisniku.

Jedan od takvih slučajeva je kada postoje snažne indicije ili dokazi da je vlasnik švicarskog računa upleten u ozbiljne kriminalne aktivnosti poput terorizma, trgovine oružjem ili pranja novca.

Također u građanskim procesima sud može tražiti da se zaobiđe zakon o povjerljivosti bankarskih podataka, npr. kada zakonski nasljednici vlasnika tajnog računa potražuju svoja prava. Isto vrijedi i za dugovanja i ovrhe, u kojima banci može biti naređeno da otkrije povjerljive informacije klijenta.

I na kraju, švicarske banke su dužne surađivati s drugim državama u skladu s federalnim zakonima i međunarodnim sporazumima koji je Švicarska potpisala. Jedan od takvih federalnih zakona je izglasan 1983. godine koji regulira međunarodnu obostranu zakonsku suradnju u sferi kriminalnih djela.

Međunarodna suradnja Švicarske s ostalim zemljama se temelji na određenim principima među kojima je i princip dvostruke kažnjivosti.

Dvostruka kažnjivost znači da osoba može biti izručena drugoj zemlji jedino ako za zločin zbog kojeg treba odgovarati u zemlji koja traži izručenje, postoji kazna i u zemlji koja ga izručuje.

Drugim riječima, švicarske banke su dužne odati podatke o računima svojih klijenata jedino ako je djelo zbog kojeg se klijent tereti kažnjivo i po švicarskom i po zakonu države koja traži izručenje.

To je vrlo interesantno u određenim slučajevima, poput utaje poreza koja je po švicarskim zakonima tretirana kao prekršaj za kojeg je predviđena novčana kazna, a ne kao u većini zemalja, kao kazneno djelo. Uzrok tome je švicarski porezni sustav koji se temelji uglavnom na auto deklaraciji prihoda, te se na poreznu utaju gleda kao na ‘propust’ koji je građanin napravio, npr. upisavši krivo porezne podatke.

S druge strane, porezna prijevara je u Švicarskoj kazneno djelo i ona podrazumijeva falsificiranje dokumenata, npr. platnih lista, s ciljem da se obmane državni organi.

Prema tome, po principu dvostruke kažnjivosti, Švicarska nije dužna surađivati s drugim državama i odavati podatke svojih klijenata koji su u matičnim državama progonjeni zbog utaje poreza. Jedina iznimka su bilateralni sporazumi o razmjeni poreznih podataka koje je Švicarska potpisala s drugim državama poput Australije ili Europske Unije i SAD-a .

U tim slučajevima, pod određenim okolnostima, može doći do razmjene financijskih informacija te sudskih progona stranih državljana u matičnim državama zbog utaje poreza. Naime, nakon niza skandala koji su uključivali utaju poreza i švicarske banke, vlasti u Zurichu su odlučile popustiti pritiscima te ratificirati bilateralne ugovore s mnogim državama s kojima je regulirana razmjena financijskih podataka.

Doduše i ranije je bilo pokušaja da se ukine bankarska tajna, ali se 1984. godine na referendumu 73% švicarske populacije usprotivilo toj inicijativi.

Procjenjuje se da švicarske banke drže strane račune u iznosu od 2 trilijuna (2000 milijardi) američkih dolara, više nego bilo koja druga zemlja. Iako su bilateralni sporazumi oslabili bankarsku tajnu, ona i dalje stoji na snazi za mnoge države Trećeg svijeta s kojima Švicarska nije ratificirala takvu vrstu suradnje. To znači da mnogi diktatori i međunarodni kriminalci mogu i dalje uživati u alpskim financijskim utočištima.

Iako kontroverzan, bankarski sektor čini esencijalni dio švicarske ekonomije, te je razumljiv otpor određenog dijela javnosti i političkih krugova prema ukidanju zakonske zabrane o odavanju podataka.

Nacističko zlato

Gledano povijesno, nacisti su bez sumnje izveli najveću pljačku zlata u povijest svijeta.

Procjenjuje se da su nacisti iznijeli preko 19 milijardi američkih dolara u zlatu iz 15 europskih centralnih banaka posebice iz nizozemske i belgijske centralne banke. U toj cifri je uključeno i zlato ukradeno od žrtava nacizma, poput nakita i satova.

Nakon završetka rata, postavilo se logično pitanje, gdje je nestalo svo to zlato.

Tridesetih i četrdesetih godina mnogi Židovi, bježeći od progona, su spremili svoje ušteđevine u Švicarsku. Međutim, nisu samo Židovi bili ti koji su imali tajne račune. Povijesni dokumenti nam pokazuju da su nacisti također imali svoje tajne račune na kojima se nalazila zaplijenjena i ukradena imovina njihovih žrtava te zlato koje je služilo za financiranje rata.

Po izvješću američkog diplomata Stuarta Eizenstata od 1939. do 1945. nacistička Njemačka je prebacila u Švicarsku zlato u današnjoj vrijednost od oko 4 milijarde dolara. Iako je Švicarska bila na udaru kritika zbog primanja kontroverznog zlata, također postoji teza da su švicarske vlasti na to pristale jer su strahovale od moguće invazije.

No, nije svo zlato otišlo u Švicarsku. Jedan veliki dio je bio skriven na raznim lokacijama. Na primjer u proljeće 1945, američka vojska je u njemačkom rudniku soli Merkers otkrila skriveno zlato u vrijednosti od 2.5 milijarde dolara.

Nakon rata, 1946. godine osnovana je Tripartitna Komisija za restituciju zlata, s ciljem pronalaska i vraćanja zlata zakonskim vlasnicima.

Iste godine potpisan je Washingtonski sporazum između Švicarske i Savezničkih snaga s kojima su švicarske vlasti odlučile isplatiti Tripartitnoj Komisiji 58 milijuna tadašnjih američkih dolara u zlatu, a zauzvrat, po riječima Stuart Eizenstata, su bile oslobođene svih optužbi.

Budući da je potraživana količina zlata od poraženih članica bila veća od pronađenoga zlata, Tripartitna Komisija je odlučila isplatiti svakoj državi 65% potraživane količine. Istovremeno, švicarske vlasti su se obavezale istražiti uspavane račune stranih državljana koji su bili žrtve rasnih, vjerskih i političkih progona. Nakon 1962. pronađeno je preko 700 takvih računa te je nasljednicima isplaćeno tadašnjih 2.5 milijuna dolara.

Unutar bankarskog sustava: tajni računi i vrste banaka

Kada se priča o sigurnosti švicarskih banaka ne misli se samo na bankarsku tajnu već i na likvidnost tih institucija. Naime, švicarske banke raspolažu velikim kapitalima koji su podržani stabilnom državnom valutom, švicarskim frankom, te jakom nacionalnom ekonomijom. Uz to, federalni zakoni garantiraju povrat svih depozita u slučaju propasti banke.

U Švicarskoj postoje različite vrste banaka koje se profiliraju za različita tržišta i usluge. Od njih preko 400, dvije najveće banke su UBS i Credit Swiss Group koje zajedno čine preko 50% švicarskog bankarskog kapitala.

Prva vrsta banke su komercijalne banke, kakve poznajemo u većini zemalja. Radi se o standardnim uslugama kredita, štednje i savjetovanja.

Jedna druga vrsta banke, kakva se često vidi u filmovima, su privatne banke. Radi se o bankama koje su namijenjene jako imućnim klijentima, te nude specijalizirane usluge. Te usluge obuhvaćaju osim diskrecije transakcija i cijeli tim financijskih stručnjaka koji investiraju položeni novac i multipliciraju bogatstvo svojih klijenata. Za otvaranje računa u takvoj banci potrebno je raspolagati većom količinom financijskih sredstava.

Također postoje i regionalne banke koje se fokusiraju na tržište jedne regije. To im omogućava da postanu dio poslovnog i financijskog svijeta određene regije, te da stvore posebnu vezu s lokalnim stanovništvom i poslovnim centrima.

Kantonalne banke. Švicarska ima 26 kantona od kojih postoje 24 kantonalne banke koji su u potpunosti ili većinski u vlasništvu kantona. Datiraju iz 19. stoljeća i čine jednu trećinu švicarskog bankarskog kapitala.

Računi

Švicarske banke nude različite vrste računa, od kojih većina postoji i u ostatku svijeta.

No, najpoznatiji među njima, koje često viđamo u filmovima, su šifrirani i uspavani računi.

Šifrirani račun sadrži, umjesto imena i prezimena korisnika, seriju brojeva ili kod, te je identitet vlasnika poznat samo nekolicini viših rukovoditelja u banci. Dakle, popularno uvjerenje o postajanju potpuno tajnih računa je mit. Uvijek mora postojati neki rukovoditelj kojemu je poznat identitet korisnika šifriranog računa. Godišnje održavanje šifriranog računa može iznositi i do 2000 franaka. Osim u Švicarskoj, tajni računi postoje i u Austriji, Luxemburgu i Liechtensteinu.

Također, bitno je napomenuti da i šifrirani ili tajni računi kao i obični računi su jednako zaštićeni švicarskim zakonom o tajnosti podataka.

Jedina razlika je u tome da je identitet šifriranog računa poznat jakom malom broju bankarskog osoblja.

Druga vrsta misterioznih računa su uspavani računi. Naime, nakon dužeg vremena neaktivnosti, bankovni račun postaje ‘uspavan’. Problem može nastati kada banka ne zna da je vlasnik umro, a njegovi nasljednici nisu informirani o postojanju računa. Po švicarskom zakonu, nakon 10 godina neaktivnosti, banka je dužna potražiti vlasnika i ukoliko ga ne uspije naći, mora poći u potragu za njegovim nasljednicima. Ako ni ta istraga ne da rezultata, banka je dužna obratiti se Ombudsmanu za banke, uredu koji se bavi raznim istragama, među kojima i one vezane za uspavane račune.

Uspavani računi nisu rijetkost u Švicarskim bankama. Mnogi Židovi su imali uspavane račune do kojih njihovi nasljednici nisu mogli doći. Naime, bilo je slučajeva kada je dokazano da su švicarske banke namjerno uništavale dokumente o uspavanim računima Židova stradalih u Drugom svjetskom ratu.

Da bi strani državljanin otvorio tajni bankovni račun u Švicarskoj, nekada je bilo potrebno imati 18 godina i potpisati nekoliko dokumenata. Danas, s novim zakonima o suzbijanju pranja novca, potrebno je potpisati u nekim slučajevima preko 100 dokumenata, a minimalni deposit varira od 50,000 do 250,000 tisuća švicarskih franaka.

Što se tiče preuzimanja sredstava s računa, jedan od najboljih načina za sačuvanje privatnosti je otići osobno u banku u Švicarskoj, budući da preuzimanje novaca preko bankomata ostavlja trag.

Ukoliko se želi napraviti transfer iz švicarske u neku drugu banku, švicarska banka može prebaciti novac sa šifriranog računa bez da otkrije podatke korisnika, iako neće sve banke prihvatiti takav prijenos sredstava.

Skandali

Specifične karakteristike švicarskog bankarstva, među kojima su i šifrirani računi, su dovele do mnogih kontroverznih događaja. Naime, švicarske banke su se više puta našle na svjetskim naslovnicama zbog kriminalnih aktivnosti i skandala u koji su bile upletene.

Ako izuzmemo suradnju s nacistima, jedan od najpoznatijih skandala je bio onaj vezan za zviždača Cristophera Meilia. U siječnju 1997. godine, Meili je bio student koji je radio kao noćni čuvar u UBS-u, jednoj od najvećih švicarskih banaka sa sjedištem u Zurichu. Jedne noći je otkrio da bankarski dužnosnici uništavaju stare dokumente koji datiraju iz Drugog svjetskog rata. Iako je Švicarska zemlja sa strogim zakonima bankarske privatnosti, znao je da je uništavanje tajnih računa protuzakonito. Nakon što je potvrdio svoje sumnje, ukrao je neke od tih registra i predao ih lokalnoj židovskoj zajednici, koji su kasnije završili u rukama policije i novinara.

Skandal koji je izbio je poprimio neviđene razmjere. Otkriveno je da je UBS uništavao tajne račune nacista, te bankovne račune Židova stradalih za vrijeme Holokausta, čijim se nasljednicima nije moglo ući u trag. Uz to bankarski dužnosnici su uništavali financijska izvješća velikih njemačkih kompanija koje su djelovale za vrijeme rata te registre Reichsbanke, centralne banke nacističke Njemačke.

Bježeći od progona švicarskih vlasti, koji su ga teretile za kršenje zakona o tajnosti banaka, Meili je pobjegao u Ameriku, te se danas on i njegova obitelj smatraju praktički jedinim Švicarcima koji su dobili azil u SAD-u na temelju političkih razloga. Našavši se u središtu jedne nemilosrdne sudske kampanje koje su židovske organizacije vodile protiv švicarskih banaka krajem devedesetih, Meili je za neke je postao svojevrsni heroj, zviždač koji je objelodanio korupciju švicarskog bankarskog sustava, dok za druge izdajica i kriminalac u egzilu. No Slučaj Christophera Meilia nije bio izolirani incident.

2007. godine američki bankar Bradley Birkenfeld koji je također radio za UBS je odlučio prijaviti američkim vlastima ilegalne aktivnosti te banke. Naime, radeći kao investicijski manager, i sam je bio upleten u ilegalne aktivnosti koje su omogućavale imućnim Amerikancima da izbjegnu plaćanje poreza. Na temelju podataka koje je predao američkom ministarstvu pravosuđa, UBS je platio kaznu od 780 milijuna dolara i predao sve informacije vezane za američke državljane upletene u utaju poreza.

Sljedeće godine, 2008. kompjuterski inženjer Herve Falciani je radio za britansku investicijsku banku HSBC. Otkrio je da je ta banka preko svoje švicarske podružnice omogućila račune tisućama klijenata s utajom poreza. Nakon što je sakupio dokaze pobjegao je u Francusku i predao ih državnim poreznim organima.

Skupina međunarodnih novinara je u veljači 2015. objavila podatke koje je Falciani predao francuskim vlastima, po kojima je HSBC prao novac i omogućavao utaju poreza u iznosu od 120 milijardi dolara za mnoge strane državljane, među kojima je bilo i više hrvatskih građana. Iste godine, švicarske vlasti su osudile u odsustvu Falcianija na 5 godina zatvora, najdužu kaznu ikada izrečenu za krađu bankarskih podataka. Naime, Falciani je osuđen zbog ekonomske špijunaže, krađe podataka i kršenje zakona o bankarskoj privatnosti.

Kao što se može vidjeti, ta mala alpska zemlja u srcu Europe je postala sjedište jednog od najmoćnijih bankarskih sustava na svijetu. Višestoljetno švicarsko bankarstvo nije oslabljeno tijekom godina, iako je, zbog niza skandala, Švicarska počela olabavljati zakone o povjerljivosti bankarskih podataka, najviše putem bilateralnih sporazumima s drugim zemljama. I kako tri stoljeća stari kodeks bankarske tajne bude slabio, svi oni koji žele da njihovo bogatstvo ostane u sjeni društva će početi tražiti nova utočišta.
 
(dnevno.hr/uredio:NSP)

Bankarska industrija je u apsolutnom kaosu otkada je njihov kriminal izložen pogledma čitavog svijeta.

Sada je već poznato da je američki derivatni ​​dug preko 1 bilijardi dolara (tisuću miliona miliona), i neki bi se stvarno morali zapitati što će biti s njihovom ušteđevinom i mirovinama koje drže u bankama, i koje im mogu oduzeti bankari koji  neizbježno ljuljaju valutu kolapsom i na taj način kradu vaš novac.

Vrijeme da uzmete svoj novac iz banke je bio jučer.

Vrlo malo vremena je ostalo prije nego što MMF izradi plan da ukrade 10%, za početak, od svih bankovnih računa u Europi. JP Morgan Chase je zabranio elektronički transfer iz svoje banke prema stranim bankama kako bi spriječio bijeg američki kapitala, koji će sigurno doći kad se Amerika probudi u bezizlaznoj situaciji u kojima će biti banke.

Banke su također zabranile dizanje gotovine preko 50.000 $ na više. Vrlo vjerojatno je da je će uskoro svih 5 megabanaka će donijeti iste mjere politike u bliskoj budućnosti.

Iako većina Amerikanaca može slobodno napustiti zemlju, postaje izuzetno teško za Amerikance da uzmu svoj novac sa sobom. Priprema za iseljenje je težak zadatak, i ne vjerujemo da većina od nas ima vremena ili sposobnosti da prenese svoju imovinu izvan zemlje, kao i da izradi detaljne planove i provede te planove unaprijed za nadolazeće nevolje. Stoga, većina nas će biti prisiljena donijeti “Strategiju adaptacije”.

Uz sve što je dostupno za čitanje o ovoj temi, šokantno je to kako se neki ljudi pripremaju djelovati da bi očuvali onu preostalu imovinu uklanjanjem svojeg novca iz banke.

Budući da kada ste stavili svoj novac u banku, VI više ne posjedujete svoj novac.

Uzimajući ono što je vaš novac iz banke više nije stvar dolaska do vašeg prijateljski nastrojenog bankara na šalteru zajedno sa voljom za isplatu vaše ušteđevine, koju ćete na miran i spokojan način iznijeti iz banke u torbi. U stvari, vaš bankar je treniran da pronalazi bilo kakve pokazatelje kod bilo kojeg većeg podizanja gotovine.

Dok se krećete prema banci da povučete većinu svog novca, tu su i tri savezna bankarska zakona kojih bi trebali biti svjesni: Cash Transaction Report (CTR) ( dosl. Izvještaj Gotovinske Transakcije), Suspicious Activity Report (SAR) ( dosl. Izvještaj Sumnjive Aktivnosti) i Strukturiranje.

CTR  – Izvještaj Gotovinske Transakcije

Federalni zakon zahtijeva da banke predaju izvješće koje se temelji se na povlačenju depozita od $ 10.000 ili više na kraju radnog dana. Zakonom je osmišljen kako bi se stavio prigušivač na pranje novca, sofisticirano krivotvorenje  i druge savezne zločine.

Da bi ostale u skladu s odredbama zakona, financijske institucije moraju dobiti osobne identifikacije, informacije o transakciji i sbroj ocijalne skrbi od osobe koja obavlja transakciju.

Tehnički gledano, ne postoji savezni zakon koji zabranjuje korištenje velike količine novca. Međutim, CTR mora biti podnesen u svim slučajevima gotovinske transakciji bez obzira na razlog koji stoji iza transakcije.

Strukturiranje i SAR  – Izvještaj Sumnjive Aktivnosti

Nesumnjivo će neki genijalci čija će im matematička sposobnost reći da sve što moraju učiniti je povući $ 9.999,99, a banka i njezin zaštitnik, savezna vlada, neće biti mudriji protiv toga. To nije baš tako jednostavno.

Evo nekoliko primjera kršenja Strukturiranja od strane pojedinaca koje svatko treba biti svjestan:

1. Joe je dobio 15.000 dolara u gotovini od prodaje svojeg ​​kamiona. On zna da ako on stavi u banku 15.000 dolara u gotovini, njegova financijska institucija će biti dužna podnijeti CTR izvještaj. Umjesto da položi 7500 $ u gotovini u jutarnjim satima kod jednog zaposlenika financijskih institucija i vrati se u financijskoj instituciji kasnije tijekom dana do drugog zaposlenika da uplati preostalih $ 7500, nadajući se da će izbjeći zahtjev CTR izvještavanja. Joe bi trebao koristiti više računa da izvrši ovu transakciju.

2. Sally treba 16.000 $ u gotovini da plati materijal njezinog obrta. Sally kešira 8000 $ osobno u financijskoj instituciji na ponedjeljak. Uslijedilo je još jedno podizanje novaca preko čeka 8000 $ na sutrašnji dan. Sally je oprezna i unovčila je dva čeka u dva različita dana u pokušaju da izbjegne zahtjev CTR izvješćivanja.

3. Bračni par, John i Jane, prodaje vozilo za 12,000 dolara u gotovini. Da bi izbjegao zahtjev CTR izvješćivanja, John i Jane strukturiraju svoje transakcije koristeći različite račune. John stavlja $ 8,000 tog novca na njihov zajednički račun u jutarnjim satima. Kasnije tog dana, Jane stavlja novi polog od 1500 $ na isti zajednički račun,  i onda stavlja 2500 $ na sestrin račun, koji će kasnije biti prebačen na John i Jane je zajednički račun u istoj banci. Preporuka, John i Jane bi trebali koristiti više banaka.

Ako agregatno ukupno tri transakcije iznose više praga od 10.000 dolara, SAR-u će biti biti podneseno izvješće od strane banke, i vi ćete biti predmet savezne istrage kako tri navedena gornja slučaja jasno krše bankarske zakone vezane uz Strukturiranje.

Savezni zločin je razbiti transakcije na manje količine novaca u svrhu izbjegavanja CTR izvješćivanja. U tim slučajevima, banka je dužna podnijeti SAR izvještaj koji služi da obavijesti saveznu vladu da pojedinac pokušava strukturiratu depozite ili isplatu depozita u svrhu izbjegavanja CTR – Izvještaja Gotovinske Transakcije koji se šalje preko ako je transakcija preko 10.000 $.

Strukturiranje transakcije kako bi se spriječio izvijestaj CTR može dovesti do zatvora više od pet godina i / ili novčane kazne do 250.000 $. Ako strukturiranje uključuje više od 100.000 dolara u dvanaestomjesečnom razdoblju ili se obavlja dok se krši neki drugi zakon savezne vlade, kazna se udvostručuje.

Izvršenje

Slično kao i provođenje poreznih zakona, vlada provodi svoje bankarske zakone koji se odnosi na CTR, SAR i naknadno strukturiranju skoji su sasvim drakonski. Zakoni predmeta o oduzimanju civilne imovine dolaze u igru.

Vlada može oduzeti vaše bankovne račune, a to određuje je li počinjeno kazneno djelo. Vlada se doslovno može dočepati vaše imovine bez naloga suda. Naravno, možete probati i tužiti, ali ćete biti protiv dubokih džepova savezne vlade i slučaj bi mogao potrajati godinama. Do trenutka kada bi se vaš slučaj riješio, financijska bankarska krize, koju tako očajnički pokušavate izbjeći povlačenjem svojeg novca, možda neće ni postojati. Dakle, nastavite s oprezom.

Povlačenje vašeg ​​novca iz banke

Najbolji način da bi se izbjeglo da vaš novac bude uhvaćen u središte bankarskog sustava je da ne dopustite da vaš novac nikada ne prijeđe u banku. Najjednostavniji način za to je da se spriječi svaki oblik depozita ide automatski na vaš račun, koliko god je to moguće.

Drugo, morate početi plaćati gotovinom sve. Recimo da svakih 30 dana, Bob kešira svoj ček u banci s posla vrijednan $ 5000 koliko mu je neto plaća. Bob ostavlja dovoljno u banci kako bi se moglao provoditi normalno bankarsko poslovanje. Bob izlazi iz banke svaki mjesec sa gotovinom koju je dobio unovčivši ček. Bob bi trebao početi plaćati gotovinom što sve može, kao što su jelo, plaćati struju (platiti račun osobno), kupnju namirnica, itd.

Također bi bilo pametno otvoriti više bankovnih računa još jednoj od većih banaka u zemlji. Time bi mogli povući puno manje količine novaca i time je zbroj svojih računa znatno smanjen.

Ne mogu vam obećati da, ako ste postali meta saveznih istražitelja, da se neće pratiti svaki vaš potez od strane državnih institucija, da bi na kraju otkrili vaše zbirne obrasce povlačenja iz banke. Osobe koje smo intervjuirali su nam rekle da oni vjeruju da je Vlada u procesu sinhroniziranja bankovnih računala koji će moći vršiti “razgovor” jedni s drugima na način da bi se otkrilo Strukturiranje, ali da tehnologija još nije online.

Ako ćete ikada postati meta savezne istrage, nemojte ni pod kojim okolnostima dopustiti sebi da budete intervjuirani od strane državnih dužnosnika bez prisutnosti odvjetnika. U mnogim slučajevima, ljudi idu u zatvor i plaćaju ogromne kazne, ne zato što su oni učinili i državni zločin, već zato što ih državni dužnosnici navode da su ih lagali ili ih doveli u zabludu.

A Hrvatska???

Štednja građana u Hrvatskoj sve više raste kako je kriza dublja

Depoziti stanovništva i tijekom ove godine nastavili su se povećavati te su hrvatski građani krajem rujna ove godine u bankama imali ukupno 164,1 milijardu kuna štednih i oročenih depozita, najnoviji su podaci Hrvatske narodne banke (HNB).

Po podacima HNB-a, porast kunskih i deviznih depozita stanovništva, ako se isključi utjecaj tečaja, u prvih devet mjeseci 2013. godine iznosio je 3,5 milijardi kuna, ili 2,2 posto.

Za usporedbu, povećanje u istom razdoblju 2012. iznosilo je 5,7 milijardi kuna, ili 3,7 posto, odnosno 4,3 milijarde kuna, ili 3,0 posto u prvih devet mjeseci u 2011.

Primjetno je dakle, kako je porast depozita stanovništva u 2013. sporiji u odnosu na prethodne dvije godine, a analitičari središnje banke napominju kako o razmjerima usporavanja rasta depozita govore podatci o njihovom povećanju u godinama prije početka gospodarske krize.

Tako je primjerice u prvih devet mjeseci 2005. i 2006. zabilježeni rast štednih i oročenih depozita stanovništva iznosio 8,2 milijardi kuna (10,2 posto) odnosno 9 milijardi kuna (10,2 posto) ako se isključi utjecaj tečaja.

“Sporiji rast depozita u razdoblju nakon početka financijske i gospodarske krize odražava pogoršanje uvjeta u realnom sektoru gospodarstva, smanjenje broja zaposlenih osoba i realnog dohotka stanovništva. Dodatni razlog njihovom sporijem rastu jest i postupno smanjenje pasivnih kamatnih stopa”, ističu analitičari HNB-a.

Istodobno napominju kako je prilagodba sektora stanovništva na nepovoljne gospodarske uvjete bila još snažnija na strani kredita pa se u cijelom razdoblju od početka krize bilježi postupno razduživanje stanovništva prema bankama.

“U takvim uvjetima slabljenja potražnje za kreditima, banke imaju dostatne izvore financiranja i sukladno tome smanjuju kamate na domaće depozite. Razduživanje stanovništva prema bankama te i dalje prisutan rast njihovih depozita znači kako se neto pozicija tog sektora prema bankama u razdoblju nakon početka gospodarske krize postupno poboljšava. Istodobno, slabije kreditiranje stanovništva dodatni je razlog i za slabiji rast njihovih depozita”, objašnjavaju analitičari središnje banke.

U strukturi štednih i oročenih depozita stanovništva u Hrvatskoj tradicionalno dominiraju depoziti u stranoj valuti.

Tako se od ukupnog iznosa štednih i oročenih depozita stanovništva na kraju rujna od 164,1 milijardu kuna, čak 81,7 posto, ili 134 milijarde kuna odnosi na devizne depozite.

“Sklonost stanovništva da štedi u stranoj valuti odražava stupanj valutne supstitucije koji je prisutan u Hrvatskoj i jedan je od važnih pokazatelja u kojoj mjeri je monetarna politika HNB-a, koja se zasniva na održavanju stabilnog tečaja domaće valute, važna za stabilnost bankovnog sustava i gospodarstva u cjelini”, napominju analitičari HNB-a.

Kada je riječ o ročnosti na koju se stanovništvo odlučuje štedjeti, prema zadnjim dostupnim podacima HNB-a, približno jedna polovina depozita oročena je na rok kraći od godinu dana, jedna četvrtina dospijeva u roku između jedne i dvije godine, dok je jedna četvrtina oročena na rok dulji od dvije godine.

Inače, Svjetskim se danom štednje obilježava sjećanje na Prvi međunarodni kongres štedioničara, održan 31. listopada 1924. u Milanu, na kojem su predstavnici svjetskih štednih ustanova tražili izlaz iz krize koju je prouzročio Prvi svjetski rat te su zaključili da je štednja prijeko potrebna za razvoj.

Ustanovljen je i Svjetski dan štednje s ciljem populariziranja štednje širom svijeta, a taj dan banke u Hrvatskoj, kao i uobičajeno banke u svijetu, uglavnom obilježavaju različitim donacijama i akcijama podizanja svijesti o nužnosti štednje.

Zaključak

U naopakom svijetu u kojem banke legalno posjeduju vaš svoj novac, odnošenje novca što dalje od tih kriminalnih banaka je danas postao oblik umjetnosti. Ne možemo vam obećati da ćete biti u mogućnosti dohvatiti svu svoju štednju na računu, međutim, mogu vam obećati da ako ne djelujete, možete izgubiti sve.
 
(preveo: mag. Alfred Bošković / uredio: nsp)

Ljudi nažalost vole servirane informacije, no želja za znanjem uvijek ostaje prisutna, pa je jedini dodatni problem ukoliko bogati vlasnici požele kontrolirati i financijski nestabilne neovisne medije

Korupcija je nit poveznica svim svjetskim vlastima, industrijskim elementima i društvenim kretanjima, iz razloga jer je čovjek sam po sebi podložan takvim ‘niskim strastima’. No, može se sve sagledati i iz kuta da su i sami sustavi podložni promjenama koje bi iskorijenile najniže koruptivne oblike. Kako sve ima alternativne mogućnosti, onda ćemo nabrojati pet najkoruptivnijih sektora po izboru portala WorldTruth, te ćemo navesti hrvatsku praksu i moguća rješenja.

1. Bankarstvo

Problem: Novac ulazi u opticaj putem posudbe s kamatama od strane FED-a ili ostalih privatnih banaka. Na taj način u ekonomiji cirkulira više duga od stvarnog novca čemu je uzrok mehanika sustava fiat (novac kojeg je država proglasila zakonskim sredstvom plaćanja iako nema nikakvog pokrića u zlatu ili drugim vrijednostima, tzv. legal tender). Iz toga proizlazi koncept ‘strukturalnog klasnog društva’ i velike nejednakosti bogatih i ostalih.

Rješenje: Kreditne unije. Njih unatoč sudjelovanju u sustavu posuđivanja putem frakcijskih rezervi razlikuje to što nemaju dioničare, a samim time ne moraju isplatiti i ogromne dobitke vlasničkoj strukturi. Kako banke većinom taj isti novac nisu niti posjedovale već ga posudile, sustav je još nepravedniji. Novi format kreditnih unija iliti zadruga je takav da je svaki član i zaposlenik ujedno i dioničar, te posluju na principu kvarta ili manjih lokalnih zajednica.

2. Energetika

Problem: Veliki postotak svjetske energetike i danas dolazi od fosilnih goriva, s tim da pojedine države ipak rade u suprotnom smjeru. Kontaminacija arsenom i živom neke su od nuspojava, a niti automobilska industrija nije imuna te je čak 99% auta pokretano putem fosilnih goriva, plina ili ulja od GMO soje. 14% svjetskog elektriciteta dolazi od nuklearne fizije dok je uz sve to rak-rana i otrovni otpad. S obzirom na količinu problema, potreban je novi način borbe s tematikom.

Rješenje: Obnovljivi izvori energije. Solarna energija, energija vjetra, valova, plime i oseke i posebno perspektivna geotermalna energija samo su neke od opcija. Iako postoji otpor prema ovakvim principima, može se reći kako bi, uporabivši samo trenutni tehnološki kapacitet, mogli napajati cijeli svijet. Ukoliko su pojedine Tesline zamisli zabilježene na papiru, možda bi upravo to trebao biti taj odlučujući impuls.

3. Poljoprivreda / Biotehnologija

Problem: Čak 65-94 % (ovisno o kulturi) svih usjeva u SAD-u potječe od GMO-a, s najvećim udjelom Monsanta. Kada bi se sve objektivno analiziralo, dobio bi se dojam kako SAD ima većih problema s prirodnim izvorima hrane od afričkih zemalja. Poljoprivredna mehanizacija je i veliki zagađivač dok GMO usjevi uništavaju zemlju za kasnije prirodne. Ako ubrojimo i svu silu toksičnih herbicida, pesticida i ostalih dodataka, dobivamo jedan veliki otrovni koktel.

Rješenje: Vlastiti uzgoj. Ukoliko tako što tehnički ne možete izvesti, kupujte isključivo od bakica na placu ili lokalnih organskih proizvođača. Ukoliko je GMO ‘suvišna štetnost’, onda biste u tom pravcu trebali i živjeti.

4. Mediji

Problem: Svega par vlasnika drži gotovo sve medije, bilo u Hrvatskoj, bilo u svijetu. Medijski monopol nije prepoznat kao problem, te se na ovaj način manipulira javnim mnijenjem i zlouporabljuje pravo na slobodu govora. Karteli upravljaju televizijom, radijom, novinama i portalima, plasiraju lažne vijesti i na taj način najlakše kontroliraju situaciju.

Rješenje: Razvoj nezavisnih medija. Iako je danas teško razlučiti tko je neovisan, a tko nije, tako što se najlakše može vidjeti kroz autonomiju novinara i njihovo pisanje. Čitajući takve medije izbjegavate propagandu, ne financirate moćnike na vlasti i čitate drugu stranu vijesti, ne samo ‘mainstream’. Ljudi nažalost vole servirane informacije, no želja za znanjem uvijek ostaje prisutna, pa je jedini dodatni problem ukoliko bogati vlasnici požele kontrolirati i financijski nestabilne neovisne medije.

5. Zdravstvo

Problem: Farmaceutske kompanije manipuliraju ministarstvima, znanstvenim studijama i časopisima, udžbenicima i političkim lobijima. Neka istraživanja govore o čak 52% neučinkovitih lijekova na tržištu koji donose bilijune dolara profita. Borba protiv uzroka je nepoznata pa se radi samo na borbi protiv posljedica, bilo maskiranjem simptoma (anestetici), uništavanjem stanica (tretmani protiv raka) ili unosom malih količina bolesti (cjepiva).

Rješenje: Postanite eksperti za vlastito tijelo. Nitko se neće bolje brinuti za vas od vas samih, pa počnite s drugačijom prehranom, većom količinom tjelovježbe i hobijima. Ukoliko se ne posvetite ovom ‘trojstvu’, zdravlje će vam nedvojbeno biti u silaznoj putanji, samo je pitanje vremena. Možda još dugo nećemo razumjeti organizam, ali barem možemo napraviti nužne preventivne mjere
 
(dnevno.hr/uredio: nsp)

Kina taljenjem prerađuje svoje zlatne rezerve u male poluge od jednog kilograma, kako bi lansirala novu globalnu “zlatnu” valutu. Mnogi kažu da će to narušiti globalnu trgovinu i da će na kraju dovesti do kolapsa američkog dolara.

Nema sumnje da će američki dolar uskoro biti prošlost. To je zasigurno strateški plan novog, nedavno i pod pritiskom potpisanog trgovinskog sporazuma s Rusijom, Japanom, Čileom, Brazilom, Indijom i Iranom. SAD će biti nasilno izbačen od strane najvećih trgovinskih nacija u svijetu, a dolar će postepeno propadati. GATA (Gold Anti-Trust Action) sada procjenjuje da je 80% zlata, za koje investitori vjeruju da su raspoređeni i pohranjeni na njihovim računima, odavno nestalo, a većina toga je vjerojatno završila u Kini.

Kina tali zlatne poluge

Kina ima ambiciozan plan taljenja velikih zlatnih poluga i pretvaranja u manje poluge od 1 kg. U pripremi je nešto što će poremetiti globalnu trgovinu, a sigurno i globalni bankovni sustav. Veliki projekt prerade zlata ukazuje na to da Kina priprema novi sustav trgovinskog poravnavanja.

Unutar tog procesa sigurno su ugrađeni novi temelji za mogući novi monetarni sustav baziran na zlatu, koji podržava trgovinske uplate. U početku će biti korišten za trgovinu, a kasnije će se koristiti i u bankarstvu. Američke državne obveznice bazirane na dolaru biti će odbačene u stranu.

Promatrajte ovaj kineski projekt kao preliminarni uvod u kolaps sustava zasnovanog na američkom dolaru. Kinezi uklanjaju tisuće tona zlatnih poluga iz Londona, New Yorka i Švicarske. Oni tale poluge te ih više ne mjere u unci (standardna težinska mjera za zlato i druge plemenite metale) nego u kilogramima.

Veće poluge su smanjene na 1 kg i pohranjeni u Kini. Nije poznato obavlja li se projekt taljenja zlata u potpunosti u Kini ili i u nekim drugim zemljama, no postoje pokazatelji koji daju do znanja da bi u projekt mogle biti uključene švicarske ljevaonice zlata, budući da imaju puno iskustva i kapaciteta.

Priču o taljenju velikih kineskih poluga zlata potvrđuju izvori iz Londona. Izgleda da je vrlo jasno da Kinezi pripremaju novi trgovinski sustav, koji se podudara s novim bankarskim sustavom svjetske rezervne valute.

Kinezi mogu napraviti značajan dio novih poluga težine 1 kg, koji bi bili na raspolaganju malim ulagačima i bogatim pojedincima u Kini. Oni će odbaciti otrovni sustav američkih državnih obveznica kao osnovu bankarstva. Dvije poruke su ovdje nepogrešive. Zapadni  i britanski sustav, baziran na funtama i uncama, mogao bi biti u potpunosti izbačen.

No, možda je u kineski projekt uključeno i nešto veće. Možda se formalna istraga o zlatnim polugama punjenim volframom provodi na skriven način. Početkom 2010. godine, poluge punjene volframom postale se velika priča, očito zadržana u tajnosti, a svi tragovi su vodili do Fort Knoxa, poznatog američkog skladišta zlata.
 

 
 
izvor: politika.hr, youtube.com/uredio:nsp
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=12617"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
banka, banke, krediti, kamate, otkup zlata

“Naša zemlja je već preuzeta. Želim vraćanje natrag u Republici, natrag našem narodu. Novi svjetski poredak je preuzeo. Mi se ne borimo samo protiv nekih korumpiranih političare i to je malo političko pitanje. Mi imamo ozbiljne, hardcore authoritaritete, Ron Paul ih je nazvao autoritarnim psihopatima, pod kontrolom. Mi znamo što tiranija iz povijesti. Ovo je najgori slučaj kojeg sam ikad vidio. I to raste i dolazi do ostvarenja vrlo, vrlo brzo. “- Alex Jones, “Emisija za poziv na Drugu američku revoluciju”! 15. studeni 2012.

“Kao što više od milijun Amerikanaca izražavaju svoje neslaganje sa saveznom vladom podupirući secesionistički pokret koji se proširio poput požara, vrijeme je za poziv za novo proglašenje neovisnosti i novu obvezu vraćanja Republike u lice neprijatelja koji su pokopali Ameriku iznutra “- Paul Joseph Watson,. 15. studenoga 2012.

“Mi ćemo objaviti problem s globalistima, jer je ovdje ključ. Nećemo se slagati sa saveznom vladom. Mi smo prepoznati i objavljujući u tome što je očito da je savezna vlada oteta od strane inozemnih bankarskih kartela “- Alex Jones,. “Transkript: Alex Jones – otcjepljenje od Novog svjetskog poretka”, 15. studenoga 2012.

Od kada je samoodređenje postala prljava riječ? Nije li to slogan koji Amerika se bori u inozemstvu? Zašto, onda američka vlada ne zaniječe ovaj princip kod kuće? Zašto je savezna vlada nije više zainteresirana za samoodređenje Iračana, Afganistanaca, i Sirijaca od Amerikanaca?

Vlada koja negira svoje osnovne principe i zakone ne zaslužuje da ju se sluša i slijedi. Secesija od takve otrovne vlade je moralna i duhovna dužnost.

Alex Jones je na pravoj strani povijesti poziva za otcjepljenje od bankarski-otete savezne vlade. On stoji za Ameriku i za slobodoljubive ljude širom svijeta.

Sadašnjim oligarsima, vlasnicima američke vlade je oduzet zahtjev da vlada američkim narodom kada su ubijena 3000 nevina amerikanca 11. rujna 2001, a zatim nastavili uništavanje zakona i slobode u Sjedinjenim Državama od strane lažnih terorističkih prijetnji. Oni su se odcjepili od Amerike na taj dan. Stvarni odgovor je  otcjepljenje od tih divljaka, krivotvoritelja, agresora, i lažljivaca.

Secesija nije čin izdaje, to je jedna od mnogih mirnih političkih rješenja za probleme koji su bili dugo u izradi. Države mogu obnoviti američko gospodarstvo preko secesije od korumpiranih Federalnih Rezervi (FED) koje su ukrali saveznu vladu od američkog naroda u 1913. Oni bi trebali stvoriti svoje vlastite valute i izdavati kredite svojih građana i poduzeća za razliku od federalnih rezervi, a savezna vlada to ne radi.

Savezna vlada iskreno može popraviti gospodarsku nepravdu bilo ukidanjem korumpiranih Federalni Rezervi ili nacionalizacijom i povratom prava na izdavanje novca od transnacionalnog privatnog bankarskog kartela. Ako se to ne desi, onda država ima pravo i odgovornost svojim građanima na odcjepljenje od urušavanja i moralnog bankrotiranja bankarskog sustava.

Dolar je mrtav. Era privatnog središnjeg bankarstva je završila. Javni bankarstvo je budućnost. Zlato i srebro je budućnost. Iskren novac je budućnost. Ako savezna vlada neće doći na pravoj strani povijesti, onda država mora.

Federalna Vlada predlaže surovost i rat. Ona predstavlja intelektulani, moralni, financiski, duhovni i politički bankrot. Ovdje je isječak:

“Dok se Amerikancima reklo da se pripreme na porezne šetnje, smanjenje potrošnje i bezbroj drugih mjera štednje, Fed je slao milijarde dolara stranim bankama.

Federalna vlada je trebala predstavljati državu, ali ne, ona predstavlja interese političke i bankarske elite koji sami nemaju odanosti Americi. “

Doba izdaje nije gotovo, ali je ovo novo doba globalnog političkog buđenja u kojem korumpirani politički lideri i međunarodne financijski prevaranti dobivaju najveći probuđeni poziv u povijesti. Čovječanstvo želi biti slobodno. Bolesni perverznjaci koji vladaju zemljama kao što je Engleska, Amerika, i drugi narodi, moraju odstupiti s dužnosti i suočiti se s pravnim posljedicama svojih djela.

Prijelaz u novo doba slobode neće biti lako. No, za slobodu se mora boriti u svakoj generaciji. U naše vrijeme, najveća sloboda koja je osvojena je sloboda uma. Totalitara ideologija kao što su politički islamizam, cionizam, i protuterorizam su lišili narode na Istoku i na Zapadu, ove svete slobode koja je izvor svih drugih.

Kao društveno svjesni i politički svjesni globalni građani, to je naša dužnost da uništimo ove totalitarne ideologije i oslobodimo pojedinca iz zatvora sustavnog ispiranja mozga od strane vlade. Naš zahtjev je jasan: ispiranje mozga svih ljudi od strane svih vlada, mora završiti!

Mi nismo mentalni subjekti vlada, već kreativna djeca Božja, a Bog nema službenu državnu ideologiju. Vlade u svijetu moraju prepoznati ovu božansku potražnju i prestati koristiti medije kao alat za propagandu kojim se usađuju u umove svojih građana. To je način  iz prošlosti. To je mrtav način. Mi živimo u nekom drugom vremenu sada, u vrijeme duhovne evolucije.

Postoje kreativni i mirni načinii protiv državnog ispiranja mozga i masovne kontrole uma. Globalni alternativni mediji su ključ za očuvanje slobode jer slobodan pristup informacijama ključan ako želimo formirati vlastite stavove.

U svom oproštajnom govoru u Kongresu , dr. Ron Paul je rekao, “Internet će pružiti alternativu Vladi / medijima kompleksu koji kontrolira vijesti i većinu političke propagande.” On je također rekao da će ga rast popularnosti kod kuće dovesti do novih razmišljanja, novih ideja i novih reformi. Ovdje je izvadak iz njegova govora:

Očito je da su naši slobode teško ograničene, a očito prosperitet i dalje imamo, ali to nije ništa više nego ostatak bogatstva iz prethodnog vremena. Ovo izmišljeno bogatstvo temelji se na na duge koristi od lažnog povjerenja u našu valutu i kredite, i to će izazvati pustoš našeg društva kada računi dođu na naplatu. To znači da ćemo maksimalne posljedice naših izgubljenih sloboda tek uskoro osjetiti.

Ali ta iluzija sada završava. Konačna spirala prema dolje ovisi o prihvaćanju novog pristupa.

Očekujte brzo širenje pokreta koji će igrati značajnu ulogu u revolucionarnim reformama potrebnim za izgradnju slobodnog društva s Ustavnom zaštitom. Ne očekujemo ​​da Federalna vlada kontrolira školski sustav da bi pružila intelektualnu municiju za borbu protiv opasnog rasta vlade koja prijeti našim slobodama.

Vladine škole se bave indoktrinacijom, i “uzgojem ovaca” kao što je genij i pjesnik Ezra Pound je to opisao.

Totalitarne vlade tretiraju mase ljudi kao ovce kojima je ispran mozak i koje su opljačkane i zaklane.

Povijest totalitarnih država u nacističkoj Njemačkoj i SSSR-a pokazalo da je totalitarizam smrt duše i uništenje pojedinca.

Pojedinci u Americi imaju moralnu i duhovnu dužnost psihički se odcjepiti od ratno-posjedovane totalitarne države koja je samo zainteresirana za porobljavanje, ubijanje, pljačku, laži, uhođenje, i varanje. To je pravi i časni pravac. Stojim s njima, i sa svim ljudima koji žele da se psihički i duhovno otcjepe od tiranskih vlada.

“Ponovimo Republiku. . . Ponovimo Deklaraciju neovisnosti “-. Alex Jones.
 

 
 
izvor: infowars.com, youtube.com/uredio: nsp
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=11464"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]