Najveće priznanje 21. stoljeća koji je izgovorio “filantrop” David Rockefeller, bankar i poduzetnik, židov iz Amerike. Izjave Rockefellera su zapravo povijesne činjenice koje više ili manje svi znamo … (veliki intervju za turski haberiumturk.com)

“Turci su se dugi niz godina borili protiv komunizma. 1950. godine u Turskoj je na vlast, zahvaljujući našoj pomoći, došao premijer Adnan Menderes. Zapravo, na samom početku Menderes je s nama uspostavio vrlo dobar dijalog. Zauzvrat, pomoć koju smo mu dali tijekom izborne kampanje uzimao je redovito zaduženje zvano Marshall i ulagao u određene investicije u državi.”

Ali, on je tako neplanski ulagao posuđeni novac, pa, kada dođe dan naplate, umjesto da plati dug on bi bio primoran da se ponovno zadužuje, i tako svaki put iznova. Zauzvrat, mi smo od njega tražili da dozvoli ulazak stranog kapitala i da našim firmam dodijeli posebne koncesije i povlastice, drugim riječima tražili smo od Menderesa prihvatiti slične programe koji su doveli do kapitulacije Osmanskog carstva na što nam je odgovorio da to nikada neće prihvatiti i počeo se udaljavati od nas.

Mada nismo htjeli, ali ipak smo organizirali državni udar i u tom naletu Menderes je zajedno sa svojim radnim kolegama pogubljen. Od te skupine preživio je samo Celal (Dželal) Bajar, zato što je bio mason i zato što je Papa Roncalli (John XXIII) tako zahtijevao.

Državni udar 1980 napravljen je po našem računu

Državni udar 1980., koji se desio u Turskoj, napravljen je po našem naređenju. U to vrijeme na vlast su dolazili čas ljevičari, čas desničari i oni su vodili državnu ekonomsku politiku onako kako smo mi htjeli. Međutim, američko i europsko razvijeno tržište se zasitilo i mi smo došli u poziciju da ne možemo prodati dovoljno robe. Na sve ovo mi smo i nad Turcima, kao i drugim zemljama trećeg svijeta, dakle nerazvijenim zemljama, počeli s primjenom našeg plana i od njih smo tražili takozvanu slobodnu trgovinu i slobodan uvoz roba. Naizgled su prihvatili naš prijedlog, ali u stvarnosti su razvlačili s konkretnim koracima.

Na tisuće mladih Turaka dalo je živote za lažne ideologije

Na kraju ovaj problem smo riješili na nama poznat način, rješili smo to po principu Ordo Ab Chaos (divide et impera). Dakle, prvo stvorimo kaos, a onda uspostavimo red. Naši provokatori započeli su sukob između desničarske i ljevičarske ideologije. Zapravo, nakon što smo prividno odobrili rat na Cipru, uveli smo embargo tako je narodu prelila kap strpljenja, država je zapala u krizu i nije se pošteno moglo kupiti ulja i soli.

I dok su se profiteri i trgovci na crno bogatili narod je zapao u veliku bijedu. Tako da provokatori koje smo poslali nisu imali težak zadatak da zavade narod. Narod se podijelio na desničare i ljevičare i započeli su sukobi. Nemiri su se u tolikoj mjeri proširili da je svakim danom na ulicama ginulo 50-60 ljudi u međusobnim sukobima. Cijela država živjela je u strahu od terorizma. Uveden je policijski sat i ljudi nisu smjeli navečer izlaziti vani.

U svakom trenu neki luđak te mogao uzeti na nišan i ubiti. Na tisuće mladih Turaka dalo je život za lažnu ideologiju. Vlast se mijenjala kao na traci, ali nitko od njih nije mogao zaustaviti nemire. Nakon toga, desio se državni udar i nemiri su kao rukom odneseni. Jadni narod je vidio spas u ovom uspješno urađenom udaru. Zato što je došao kraj teroru i spokoj se vratio u državu. Zapravo, zadatak naših provokatora je zvaršen i oni su maknuti sa scene. Igra koju smo ovdje igrali jeste, zapravo, dovesti narod u bezizlaznu situaciju iu beznađe te im ponuditi “spasioca”, nakon toga taj spasioc što god da uradi narod će to objeručke prihvatiti.

Özal je na naš zahtjev kapije širom otvorio

Vojna vlast je još neko vrijeme vodila državu i predala je vlast osobi koju smo im mi predložili. Ta osoba bio je Turgut Özal. Özal je točno onako kako smo zahtijevali širom otvorio državne kapije. Naše firme su poput vukova navalile na ovo nevino tržište. Prvo su s niskim cijenama potukli domaću konkurenciju. Država se vrlo brzo napunila američkim i europskim proizvodima. I dok su naše industrijske tvrtke trošile zadnje zalihe da bi država uspjela namiriti uvoz, naše financijske tvrtke (banke) polako su uvlačile državu u dužnički krevet s visokim kamatnim stopama.

Na ovaj naćin, mi smo 80-tih godina, skoro sve države u razvoju, s ovim projektom ugušili. Osim što su bogatili naše tvornice kupujući naše proizvode, oni su, da bi platili te proizvode uzimali od nas pozajmice s visokim kamatnim stopama i tako smo ih iz godine u godinu uvlačili u dužničko ropstvo.

U Turskoj je novac stekao ugled, pojmovi kao što su obitelj i prijatelj su zaboravljeni

U međuvremenu, da bi se sve ovo ostvarilo Özal je korak po korak donosio potrebne zakone. Ova država se tako brzo uklopila u sustav divljeg kapitalizma. Nismo mogli ni sanjati da će vrlo brzo otkriti agresivni naćin izvoza. Narod je počeo baviti prijevarama s ciljem da što kraćim i bržim putem dođe do bogatstva. Mito i korupcija, raznorazne intrige državnih banaka, imamo na desetine bankarskih skandala. Pojmovi kao što su obitelj i prijatelji su odavno zaboravljeni i ugledni su postali samo oni koji imaju novac. U svom ovom procesu domaća proizvodnja je na izdisaju, počevši od malih tvrtki do velikih, zahvatio ih je val bankrota koji se velikom brzinom širio. U državna poduzeća na rukovodeća mjesta postavljeni su oni koje smo mi preporučili i koji su tamo samo štetu donosili. Na koncu, te firme ili su ugašene ili su pod isprikom privatizacije po jeftinim cijenama preuzete od strane naših tvrtki.

Prvo smo stvorili pokret kako bi smo oživili projekt kurdske države

Özal, kojem smo isprali mozak, u posao je ušao sa svježim snovima, na poslijetku, kada je uvidio stvarnost ovog sustava i sam se prepustio strastima u vrtlogu kapitalizma. Počeo je bogati svoju obitelj i bliske prijatelje. Došao je u takav položaj da su se pored Ozala počele rađati prinčevi i princeze, a mi smo se zabrinuli da državu ponovno ne vrača u monarhiju.

Zapravo, sve je to bila jedna prava komedija. Kako god, da bi smo ispitali reakciju države tražili smo od njega da govori o ideji o stvaranju kurdske države. Ali, ta ideja skupo ga je koštala. Mi smo, da bismo oživjeli projekt osnivanja kurdske države stvorili pokret pod nazivom PKK. I dok su se oni pozabavili s ovim pokretom država je zapala u velike ekonomske gubitke i sada, kada pogledamo na ostatak Osmanskog carstva ostala je samo šaka zemlje na kojoj danas Turska živi, ​​tako da su došli u poziciju da sve što tražimo to i urade.

Turska je za nas veoma bitna … jedan dio važnih vodenih izvora je ovdje

Rockefeller nastavlja sa svojim govorom; Želim se još malo zadržati na Turskoj, zato što ta zemlja ima najvažniji strateški položaj u svijetu i zbog toga je nama vrlo važna. Ako ćemo gledati razloge onda ću reći slijedeće: Kao prvo, važan dio vodenih rezervi velike izraelske države regiji Turskoj. Drugi razlog je da je Turska kao većinski muslimanska država prethodnica demokracije. Ukoliko želimo uništiti islam onda moramo krenuti od Turske. I kao treći razlog je da je Turska most između Europe i Azije.

Ukoliko želimo držati pod kontrolom naftu, prirodni plin, rude i druga prirodna bogatstva onda ova zemlja mora biti u našem vlasništvu. Bliski istok je manje više u našem vlasništvu. U bliskoj budućnosti Kavkaz i druge turske zemlje srednje Azije će se početi gušiti u neredima i sukobima te će tako nama u naručje pasti. Kada bi se ovi Turci ujedinili ne bi postajala sila koja bi ih zaustavila. Zbog te prijetnje naši agenti su konstantno na oprezu. Čim Turci započnu proces zbližavanja, naši ljudi koji se nalaze na ključnim položajima u turskim zemljama istovremeno reagiraju i stvaraju nerede i tako ih sprječavamo u njihovoj namjeri.

Najvažnije od svega jest da su Turci kolijevka civilizacije i da njihovi korijeni potječu od Sumerana

Kao četvrti razlog slobodno ću reći da je Turska najbogatija zemlja na svijetu rudama bora i ova ruda će u bliskoj budućnosti biti važnija od nafte.

Peto i najvažnije je da su Turci kolijevka civilizacije. Turci su 4.000 godina prije nove ere živjeli na području srednje Azije te su nakon velike katastrofe napustili to područje i jedni su otišli u Mezopotamiju dok su drugi preko Rusije stigli u Europu tadašnji Arijevci. Dakle, današnji svijet opće prihvaća činjenicu da su Arijevci prva civilizacija i da Finci i Mađari i drugi narodi Europe vuku korijene od Turaka. Pored toga, velika je vjerojatnost da su civilizacije poput Asiraca i Hitita na prostorima Anadolije u krvnoj vezi s Turcima.

3.500 p.n.e Sumerani koji su živjeli na području Mezopotamije su prvi narod koji je izumio pismo, prvi narod koji je da bi uspostavio pravdu u narodu osnovao sud, prvi narod koji je izmislio novac i koji je prikupljao porez, prvu školu su oni otvorili i oni su izumitelji kotača: dakle, prema povjesničarima i istraživačima, oni su polazna točka civilizacije i to je civilizacija čije korijene nose Turci. Zašto?

Zato što Sumerci nisi bili domaći narod Mezopotamije; prema istraživanjima došli smo do saznanja da mnoge riječi turskog jezika vuku korijen od jezika Sumerana, tako smo došli do brojke od 1000 zajedničkih riječi, a pored toga, Turci danas koriste na stotine poslovica / izreka koje su izvorno naslijeđene od Sumerana. “Polumjesec” bio je simbol Sumerana a danas vidimo da Turci na svojoj zastavi isto imaju simbol polumjeseca. Grci i Rimljani su se u mnogo ćemu okoristili o sumerskoj civilizaciji; primjera radi, ukrasi na njihovim građevinama i božanstva proizlaze iz sumerskih božanstava.

Ali, da bismo ovo sakrili, 2.000 godina p.n.e, dakle i pored činjenice da je 1.500 godina poslije Sumerana oživjela Grčka civilizacija, mi smo istu svijetu predstavili kao prvu svjetsku civilizaciju. Još interesantnija je činjenica da je Egipatska civilizacija starija od Grčke; ali, i Egipćani su tek 1.000 godina poslije Sumerana došli na razinu civilizacije koja je mogla početi s gradnjom piramida. Maje i Inke su također 2.000 godina poslije Sumerana došli na razinu civilizacije koja je mogla početi s gradnjom njihovih piramida.

Nismo mogli prihvatiti Turke kao kolijevku civilizacija, morali smo to spriječiti

Nismo mogli prihvatiti Turke kao kolijevku civilizacija, zapravo, učinili smo sasvim suprotno, njihovo historijsko i kuluturno naslijeđe smo ukrali i svijetu smo ih perdstavili kao barbare, narod koji ne poznaju pravo i pravdu iu tome smo vrlo dobro uspjeli. Sumerski kraljevi Urukagina i Urnammu stvorili su narod s mnogoboške vjerom, te su, da bi uspostavili red i spriječili nepravdu osnovali zakone, tako su oni bili preci današnjice, dok današnja Turska je nacija s vjerom u jednog Boga, ali u njoj danas zahvaljujući našim nastojanjima prevladava prostitucija, mito i korupcija, lopovluk, nepravda, nepošteno stjecanje imovine i ogromna razlika u društvu.

Zapravo, da čovjek pročita historijske knjige vidio bi pravu istinu, ali današnjem čovjeku je mrsko čitati i vjeruje u sve ono što čuje.

Čak sam i ja sve do tog momenta vjerovao da su Englezi najcivilizovanija nacija. Htjeo sam promjeniti temu nakon što mi se nije svidjelo ono što sam čuo.

Nije bilo teško srušiti Osmansko carstvo

Pitao sam “Kako mislite preuzeti zemlje svijeta?” Rothschild je sigurnijim stavom od mog započeo govor.

Rothschild: Želim ti pokazati našu snagu tako što ću navesti primjere iz povijesti; u Prvom Svjetskom ratu, mi smo htjeli uništiti carstva koja su bila protiv nas, a najvažnije od svih je bilo da uništimo i rasparčamo Osmansko carstvo kako bismo dobili vlast nad rezervama nafte na Bliskom Istoku i čime bismo otvorili put stvaranja izraelske države.

Osnivač izraelske države Theodor Herlz je otišao tadašnjem sultanu Abdülhamitu II te je uz financijsku potporu naše obitelji ponudio novac u zamjenu za palestinsku zemlju. Ali, sultan nas je odbio. Nama nije bilo teško uništiti Osmansko carstvo. Zato što su se osmanski sultani, umjesto s Turkinjama ženili s djevojkama iz mjesta koja su osvajali, a koje su bile druge vjere i nacije. Naravno, poput sultanije Hurem bilo je sultanija koje su vodile glavnu riječ u državi i one su kao stranci zajedno s drugim strancima vodili rušilačku politiku u državi baš onako kako smo mi htjeli. A sultani su vjerovali da je država u sigurnim rukama i odavali su se raskošu i rahatluku.

Ovako je počelo propadanje Osmanskog carstva. Osmanlije su počele s gubljenjem teritorija nakon što su naše masonske organizacije dizale narod na ustanak. Riznica se neplanski potrošila. Nakon rata bili smo vrlo blizu ostvarenja cilja, ali ispred nas se pojavio lider zvani Ataturk te smo naše planove morali nakratko prolongirati. Dakako, da su desetorostruko ojačali našu financijsku stabilnost i bogatstvo u vojnoj industriji. Krajem Prvog svjetskog rata monarhija kao teza dobila je demokraciju kao antitezu te se ovom sintezom rodio komunizam.

Hitler je uz našu pomoć došao na vlast jer ovdašnji židovi nisu pomogli u stvaranju izraelske države

Glavni razlog za početak Drugog svjetskog rata je, baš kao i sada, svjetska ekonomska kriza dok, s druge strane važno je naglasiti da naša dijaspora, dakle židov koji ne žive na svetoj zemlji nisu pomagali u stvaranju nove izraelske države i nisu se htjeli vratiti u svoju zemlju.

Pozicija na kojoj se našao Hitler i većina njemačke nacije dakako da se dogodilo uz našu financijsku pomoć. Američki financijski giganti poput Harrimana i Guaranty Trusta, uz robnu pomoć njemačkog kralja čelika Thyssen i pomoć organizacije Thule Hitler je dostigao moć da započne svjetski rat. Za ovaj posao odabrali smo Hitlera, zato što je on mrzio židove.

Razlog njegove mržnje jeste da je njegova baka bila služavka kod jednog bogatog židova koja je s ovim gazdom židovom ostala trudna, da bi nakon što je gazdarica kuće to saznala ona bila izbačena iz kuće. Hitlerova nbaka s bebom u naručju, dakle Hitlerovim ocem, nakon što nije našla neki drugi posao vratila se u konzervativno katoličko naselje svome ocu.

Hitler je na vrijeme saznao za ovu priču, te je zbog toga osjećao veliku mržnju prema židovima. Židove koji su odbili da se vrate u svoju domovinu smo žrtvovali s ciljem da ih uplašimo te smo dozvolili nekoliko manjih genocida nad njima, ne u onoj mjeri gdje smo svijetu plasirali priču o milijunima poginulih židova, taj scenarij smo mi smislili. Sada, sa istim scenarijem genocida optužujemo Tursku za genocid nad Armenima. Ova glupa optužba za genocid se svalila na Turke i primorat ćemo Turke platiti odštetu vrijednu milijarde dolara. To će svakako biti težak udarac za tursku ekonomiju.

Atomska bomba nije smjela biti bačena u Njemačku gdje žive židovi, zbog toga je isprovociran Japan

Tadašanje cionistički predsjednik Einstein poslao je pismo predsjedniku Amerike Roosvelt s namjerom da pod nazivom Projekt Manhattan napravi atomsku bombu što je za kratko vrijeme polučilo rezultat. Ali, postojao je jedan problem, ova bomba je vrlo jaka i da bi se probala njena snaga Amerika mora da se uključi u rat.

Međutim, u Njemačkim gradovima živi mnogo židova, tako da tu nismo mogli baciti atomsku bombu. Japan je isporovociran i prije nego li smo proširili vijest o tome, poigrali smo se s emocijama američkog naroda i time smo u smrt poslali stotine tisuća Amerikanaca koji su izginuli, ali na sve ovo smo zažmirili i riješili problem atomske bombe.

Izraelska država se osnovala zahvaljujući velikodušnoj pomoći obitelji Rothschild

I tako je udaren temelj izraelske države 1948. godine koja je preteča za osnivanje Velikog izraelskog carstva, a koja je osnovana od velikodušne financijske pomoći obitelji Rotschild. Ordo Ab Chaos ponovo je bio djelotvoran. U međuvremenu, države koje su bankrotirale u ratu počele su uzimati pozajmice od financijskih organizacija Harriman, Rockefeller, Vanderblit i Rotschild.

Sovjetskom Savezu dodijeljeno je dovoljno zemalja, dali smo im i financijsku potporu

Sovjetski Savez, kao prema Hegelovoj dijalektici stvoren je kao protu sila. Američka International Barnsdall korporacija dala je potrebnu opremu, i opet američka WA Harriman Company i Guaranty Trust dali su financijsku potporu kako bi se istražile rezerve nafte i drugih ruda, i time poboljšala ekonomija. U međuvremenu, svijet je počeo birati strane između kapitalizma i komunizma, mi smo kao braonici kapitalizma Sovjetskom Savezu, kao protu sili, dodjelili dovoljno zemalja i kako bismo ovu igru ​​mogli nastaviti.

Kina još uvijek nije pod našom kontrolom, ali njen doprinos ekonimije Amerike je ogroman

Kina je zahvaljujući tehnologiji i moći mozga koju joj je poklonila američka Bechtel Corporation danas svjetska super sila. Ova država je jedina država svijeta koja nije pod našom kontrolom. Ali, oni su vrlo prisutni u američkoj ekonomiji, zato što je radna snaga jeftina, radnici koji rade za plaću od 30 dolara su slatki san svakog našeg bogataša.

Ratovi u Vijetnamu, Koreji, Kambodži, Tajlandu, Indoneziji, Afganistanu, Iran – Irak, Jugoslaviji pomogli su u usavršavanju i testiranju vojne industrije

Nastavit ću svoj govor tako što ću vam dati kratke primjere iz cijelog svijeta;

Rat u Vijetnamu poslužio je da Sjedinjene Države i Sovjetski Savez testiraju svoje novo vojno oružje koje su proizveli, to je bila prilika koja se ne propušta, a istovremeno smo se rješili starog naoružanja. Kemijsko oružje pod nazivom “Agent Orange” imalo je smrtonosne posljedice na testiranju na biljkama. Ono je jednu državu gurnulo u ekonomsku propast.

Korejski rat je podjelio državu na dva dijela i san o napretku je pao u vodu. Na ovaj naćin državna ekonomija je razorena. Pored toga, u ovoj zemlji smo testirali klica bombe i razne otrovne vrste poput dioksina zajedno s drugim biološkim napravama.

1970. godine Kambodžanski lider Sihanuk odbio je trgovačku suradnju s Amerikom i on je državnim udarom smijenjen i na čelo države, koja se borila s kaosom, došao je Pol Pot i Crveni Kmeri. Na Tajlandu smo također srušili vladu i uveli smo im diktatorski režim. Tajland je godinama radio za nas.

1957-1958. godine predsjednik Indonezije Suharto je nakon što je dobio pomoć u naoružanju od Sjedinjenih Američkih Država okupirao Istočni Timor i dugi niz godina provodio je kaos, na tisuće ljudi je poginulo.

Rat u Afganistanu bio je velika prilika za Rusiju da usavrši svoju vojnu industriju. A i mi smo također dobili ogormnu priliku da vidimo djelovanje našeg oružja. Također, ova zemlja posjeduje ogromna prirodna bogatstva. Vlast u Afganistanu je u cjelosti pod našom kontrolom.

Rat između Irana i Iraka je započeo tako što smo Sadamu dali velika obećanja. Prvi zadatak je bio da jedni drugima bombardiraju naftna postrojenja. Svaka od ove dvije naftom bogate zemlje, da bi dobile rat, počele su s kupnjom našeg oružja čime su doveli svoje države do samog bankrota. Na kraju svi gradovi i naftna postrojenja će biti ponovno sagrađeni s naše strane. To je dakako otvorilo put da se oni ponovno zaduže kod nas.

1990. godine Sadama smo “bocnuli” i započeli rat u Zaljevu, Iračka ekonomija još jednom je doživjela krah. Da bi se Kuvajt obnovio skopljen su ugovori vrijedni milijarde, a američka vojska se zauvjek smjestila u ovo područje. U ovom ratu s ciljem testiranja korištene su bombe s umanjenim uranom. Ove bombe i nakon rata zahvaljujući raširenoj radijaciji po području su ubile na tisuće ljudi, dakako među žrtvama ima i naših vojnika, i dan danas ljudi umiru od utjecaja ovih bombi.

1990-tih godina u ratu u Jugoslaviji koristili smo kasetne bombe. Ovo tehnološko čudo od bombe prije nego li padne na zemlju rasprsne se na stotine malih bombi od kojih svaka ne eksplodira i one uvijek aktivno i spremno čekaju na svoje žrtve.

Rotthschild kže: “Ove države sada su u potpunosti pod našom kontrolom i vjerujem da vam to ne moram detaljno objašnjavati” te napravi pauzu.

Sve države držimo pod kontrolom, inače organizujemo terorističke napade

U europskim zemljama imamo obavještajne organizacije kao na primjer Gladio u Italiji, te zahvaljujući takvim organizacijma i postrojbama cijelu državu držimo pod kontrolom. Napadi na sinagoge u Istanbulu i napadi na željeznice u Madridu mala su prijetnja tim zemljama za njihov neposluh. Rušenje Twin Towers u New Yorku, napad na Pentagon, bombardiranje Kenije i Saudijske Arabije su izvršeni striktno po našem računu i planu. Na kraju sam se zapitao “postoji li zemlja na svijetu u kojoj nisu upleli svoje prste“. Rockefeller me onako, na moje opće iznenađenje pogledao i na iskap popio svoje piće dovrši svoje riječi;

U svijetu nijedna mafija niti ijedan ilegalni posao ne može raditi bez naše dozvole

Između ostalog, sve naše organizacije imaju visoke troškove. Izvor njihovog financiranja jeste novac koji se bez poreza skuplja zahvaljujući donacijama i našim kontaktima s mafijom. Nigdje u svijetu niti jedna mafija ne može djelovati i poslovati u ilegali a da zato država ne zna ili da im država ne dozvoli njihovo djelovanje.

Da bi djelovali jednostavno moraju surađivati ​​s ljudima iz samog vrha države. Takvi državnici su posebno izabrani i to su ljudi koji su gladni novca, i kada se jednom u ove poslove upetljaju više im izlaza nema. U cijelom svijetu mafija radi pod našom kontrolom, posebno pratimo zaradu prodajom droge i oružja, zato što je to najslađe zarađeni novac. S ovim zarađenim novcem mi financiramo naše organizacije koje su naizgled nevine i njihovim djelovanjem mi financiramo naše suradnike i druge vrste korupcije.

Zašto Sjeverna Amerika i zapadna Europa žive u bogatstvu dok ostatak svijeta, njih 5 milijardi radi za 1 milijardu našeg društva

Ovi primjeri su vjerujte mi samo vrh ledenog brijega koji se izvana daju vidjeti. Kao što smo rekli, mi imamo kontrolu u svakom dijelu svijeta. Dakle, uvjerili ste se koliko je samo koristan i uspješan naš cilj vođen Hegelovom dijalektikom. Jeste li se ikada zapitali, zašto stanovnici Sjeverne Amerike i zapadne Europe žive u bogatstvu i obilju dok se ostatak svijeta bori s bijedom, neimaštinom i nemirima?

Zato što je naša rasa odabrana rasa, ostali su samo naši robovi. Ukoliko žele živjeti, cijeli svoj život moraju raditi samo za nas. 5 milijardi ljudi na svijetu radi za 1 milijardu naših ljudi. Sva bogatstva slijevaju se u naše tvrtke i zbog toga su naše zemlje napredne. I dok naše napredne zemlje, svakim danom se sve više i više bogate, u zemljama trećeg svijeta ekonomije propadaju, stanovništvo se bori u izmišljenim ratovima i zapali su u jamu bijede iz koje izlaza nema, dok naši suradnici uživaju u raskoši i bogatstvu i čekaju na naša naređenja.

Naši suradnici će u bliskoj budućnosti pod našim patronatom i upravom voditi novu svjetsku vlast. Stanovništvo zemalja trećeg svijeta će ovisno o statusu obrazovanja raditi za nas kao obični radnici, a razvijeni narodi poput nas će biti iznad njih i upravljat će njima u jednom hijerarhijskom sustavu. Ljudi koji spadaju u ovu klasu će raditi tijekom cijele godine i imat će samo slobodnu subotu dok će svi drugi blagdani biti ukinuti i raditi će za plaću kojom će imati samo za kruh. Za razliku od njih naša klasa ljudi će vrlo malo raditi u jednom danu dok će ostatak vremena provoditi u zadovoljstvu i opuštanju.

Prvobitno sam ovu reportažu shvatio kao jedan san, ipak kada mi na um padnu slike i stanje drugih zemalja svijeta shvaćam da je realizacija ovog sna uvelike počela. I zaista da i pored toga što rijetko gledam televiziju u očima mi naviru vijesti o svakodnevnim scenama ratova, sjetih se ljudi koji su godinama u bijedi i koji su gladni. Ipak sam ja samo novinar i nemam dovoljno vremena da sve ove razloge istražim …<

Ukoliko vam je stalo do mira, a ne do rata, podijelit ćete ovaj članak svakome koga poznajete!
 
(info-ks.net,saff.ba/uredio:nsp)

Do prije dan se tvrdilo kako će nas izbjeglički val zaobići što je jako čudna izjava jer dovoljno je bilo pogledati kartu Europe da postane jasno da će po podizanju mađarske ograde i uvođenja izvanrednog stanja doći i do preusmjeravanja izbjeglica prema Hrvatskoj

Glavna tema na današnjoj sjednici Hrvatskog sabora bila je, očekivano, izbjeglička kriza koja je sada stigla i do Hrvatske. Jedan od zastupnika dobro je primijetio da se ova situacija može usporediti s vremenom dok je na vlasti bio Ivo Sanader koji je u vrijeme izbijanja velike financijske krize u Europi izjavio kako u Hrvatskoj “krize nema” jer će ona, navodno, Hrvatsku zaobići

Danas, kojih 6,7 godina kasnije, znamo da financijska kriza ne samo da Hrvatsku nije zaobišla već ju je bacila na koljena, a pritom ne treba gledati nikakve statistike, dovoljno je samo prošetati ulicama Zagreba, ne nužno strogog centra, pa će se pred našim očima sve manifestirati samo od sebe – od očajnih ljudi koji kopaju po kontejnerima za smeće do brojnih zatvorenih poslovnih prostora iza čijih vrata se često kriju gorke obiteljske tragedije malih poduzetnika.

Do prije svega nekoliko dana, kada su se postavljali zadnji metri bodljikave ograde na granici između Mađarske i Srbije, u Hrvatskoj je još uvijek vladao taj tipični “Sanaderizam”, iluzija da će ova velika kriza, prije svega humanitarna kriza, nas na neki način zaobići.

Danas je situacija već drugačija, u Hrvatsku je u manje od 24 sata ušlo preko 5,000 izbjeglica, no to je samo početak, po svemu sudeći. Ući ih u narednim danima može toliko da će se kompletan diskurs o izbjeglicama potpuno promijeniti. Štoviše, već se i mijenja – sinoć je glavna tema bila ljudskost i kako izbjeglice prelaze hrvatsku granicu bez problema dok ih Mađari napadaju sa suzavcem i vodenim topovima. No, jutros se čuju drugačiji glasovi, uključujući i one koji ističu kako se granice treba odmah, što čvršće, zatvoriti.

Zašto li je onda Hrvatska uopće i otvorila putove? Postoji razlog, mislili su kako će ova zemlja uistinu biti tranzit, prenoćište, kako ćemo ispasti svi zajedno humani i darežljivi ako ih u roku od kojih 24 ili 48 sati otpravimo dalje prema Sloveniji i njihovim željenim odredištima, odnosno Njemačkoj, Švedskoj itd.

No, stvari se brzo odvijaju, čim su prve izbjeglice počele prelaziti granicu počele su stizati vijesti da bi ovo mogla biti zadnja granica koju će preći. Naime, kako se zatvaraju vrata Europe, odnosno jačaju kontrole na granicama Austrije i Njemačke, postaje sve jasnije da bi izbjeglice, možda čak i stotine tisuća izbjeglica, mogle završiti u slijepoj ulici, a ta slijepa ulica mogla bi biti baš Hrvatska.

Izbjegličke ruteKada Slovenija shvati da ni ona neće biti tranzit, već potencijalno novi dom, zatvoriti će granicu s Hrvatskom. Već sada iz EU-a stižu žurni naputci hrvatskim vlastima u kojima se ističe da ne bi trebali ni pomišljati na to da, bez dopuštenja, počnu prevoziti izbjeglice dalje prema Europi.

Pretvaranje Hrvatske u rutu postati će zabranjeno, a onda može postati jedino “slijepa ulica” za izbjeglice. Danas stižu informacije kako su kapaciteti u prihvatnim centrima već popunjeni te kako se ljude smješta u šatore, na dvorišta. To će se eventualno moći podnijeti do vikenda, jer nas upravo grije toplotni val, ali što kada temperature kroz nekoliko dana osjetno padnu? Kako će djeca, trudnice, starci, uopće egzistirati u šatorima pod otvorenim nebom?

Stječe se dojam, izgleda točan, da odgovorni u ovoj zemlji jednostavno nemaju pojma što se događa niti s čime se suočavamo. Nadalje, sudeći prema pojedinim izjavama izgleda kako neki nisu otvorili kartu svijeta još od osnovne škole.

Jedna stvar je pomoći ljudima, a druga je stvar priznati da ova zemlja može uzeti određen broj ljudi i da nema kapaciteta za sve one koji i dalje kreću prema Europi. S druge strane, koliko god da ih dolazilo, kako reče jedan hrvatski zastupnik, “ne možemo dopustiti da majke rađaju djecu u kukuruzištima”.

Problem je Europske Unije koja je samu sebe srušila u manje od 10 dana. S izbjegličkom krizom se moglo izaći na kraj na način da se uvede stroga organizacija transporta i stroge kvote po zemljama članicama na temelju njihove populacije i BDP-a. No, od toga ništa, jer sada se vidi da u EU svako misli samo na sebe, a u takvom društvu se može jako loše proći ako izigravate glavnog humanitarca.

Njemački ministar unutarnjih poslova, Thomas de Maiziere, prije nekoliko dana je izjavio: “Trebaju nam ljudi. Trebaju nam mladi ljudi. Trebaju nam imigranti. Kao što i svi znate, imamo premalo djece”.

To je točno za Njemačku kao i za ostatak gotovo cijele Europe, ali Njemačka, za razliku od jedne Hrvatske, je ekonomska sila koja je u stanju sve te ljude i zaposliti ulažući pritom milijarde eura za njihovu doedukaciju i obuku. Što će Hrvatska učiniti? Tražiti EU sredstva da pokrene iste programe ovdje? Da, a dobiti će ih nikada.

Hrvatska je krajnje periferna članica jednog velikog interesnog i ekonomski izrabljujućeg projekta koji se naziva Europska Unija. Jedna od alternativa toj uniji je zatvaranje u nacionalne okvire, a to je potencijalno ubojita alternativa, takvom se pokazala. Jedina prava alternativa bila bi mijenjanje te iste EU iznutra koristeći se mehanizmima koje je ona sama ponudila na uporabu. Postojalo je par velikih prilika, odlučnih prilika, ali akteri jednostavno nisu bili na razini zadatka i njihovim porazom svi smo skupa izgubili.

Sve u svemu, Hrvatska itekako osjeća svoju perifernost od samog ulasku u EU, a ponajviše je osjeća na vlastitom životnom standardu. No, ta perifernost sada bi je mogla i puno teže pogoditi. Moćne sile Europe, one koje su bile istaknuti humanitarci jučer, a zatvaraju vrata danas, nemaju ništa protiv toga da baš Hrvatska postane slijepa ulica velike izbjegličke krize.

Jer što će izbjeglice učiniti kada jednom uđu u Hrvatsku, a vrata dalje prema Sloveniji i Mađarskoj ostanu čvrsto zatvorena? Hoće li se vratiti u Srbiju? Skrenuti u BiH? Neće, jer su razumni, žele ostati tamo gdje je životni standard ipak veći, a u Hrvatskoj je poprilično veći.Prema zadnjim izvješćima Svjetske Banke, BDP po glavi stanovnika u BiH iznosi 4,796 USD, u Srbiji 6,152 USD, Makedoniji 5,370 USD, dok je u Hrvatskoj 13,507 USD. Nije ovo ključan podatak, ali nije ni zanemariv.

Poanta je da izbjeglice nakon ulaska u Hrvatsku jednostavno više neće imati gdje dalje, a to znači da će biti ovdje dok se ili ne okončaju ratovi u njihovim zemljama ili dok Njemačka i druge “želimo-mlade-ljude-jer-svojih-nemamo-dosta” ne odluče na prihvat dodatnih pa će vjerojatno selektivno uzimati iz Hrvatske one koji im u datom trenutku najviše trebaju.

U medijima je ovih dana toliko patetika da se o ovoj situaciji uopće ne govori kroz ekonomski i interesni fokus, a interesi su vrlo jednostavni. Dobri sirijski radnici biti će dobrodošli u Njemačkoj, a neprilagođeni mogu komotno ostati na Balkanu. Time bi Hrvatska mogla postati i slijepa ulica i karantena i inkubator.

U tom slučaju gladni i opljačkani neće ipak vidjeti svoje orobitelje i to je nešto što mnoge u ovoj zemlji tišti. “Zašto bismo mi sada primali tolike izbjeglice kada mi nismo ništa krivi?”, pitaju se isti. Nismo, zaista? Pa i nismo, bar ne u tolikoj mjeri, ali da smo baš tako nevini kako se sada želimo prikazati uopće ne stoji. Krivi jesmo, moralno smo krivi.

Što hrvatski vojnik traži u napaćenoj nama dalekoj zemlji Afganistanu? Kakav je to izvor ponosa za hrvatske političke elite i pred kime? Nije on primarni okupator, dakako, ali je stigao da se ubroji među njih.

Nadalje, zar nije Hrvatska među prvima priznala islamističke militantne u Libiji kao jedine legitimne predstavnike tog naroda? Zar nije u Siriji učinila istu stvar tvrdeći kako ona to mora napraviti jer tako od nje “traži Zapad”? E pa sada taj isti Zapad traži i da postanemo prihvatilište za izbjeglice koje se njima više ne primaju.

I naposljetku, mržnja prema tim istim izbjeglicama je toliko primitivna i pogrešna da je se ne može nazvati drugačije nego fašističkom. To je ista ona mržnja koja je ranije ubijala druge narode u vrijeme ekonomskih i političkih kriza, najgori oblik mržnje. Mogao bi se uskoro desiti i pomahnitali progon tih ljudi, nešto što podsjeća na najmračnije i najodvratnije europske epizode iz 20. stoljeća.

S druge strane, ovi koji danas uzvikuju “dođite, dođite, koliko da vas ima” su ludi na jedan sasvim drugi način i podsjećaju na omražene salonske ljevičare koji vole iz toplih fotelja dirigirati proleterskim masama gdje i kako da napadaju neprijateljske kapitalističke ciljeve.

Čovjek nije nehumana zvijer ako konstatira da Hrvatska očito ima određene kapacitete koliko ljudi može primiti, to je samo realnost i ništa više. Ti izbjeglice mogu nam čak biti i ponekad draži od agresivne rulje koja bi im najradije pripremila linč već kod Tovarnika i tu istu rulju bismo možda istinski voljeli zamijeniti s normalnim narodom iz nekih drugih svjetova.

No, svjesni smo da se to neće dogoditi, realni smo. Isto tako smo svjesni da živimo u zemlji koja, koliko god se nju nastojalo prikazati modernom i progresivno, nije poznata po toleranciji, po prihvaćanju raznolikosti. Homogeno je ovdje još uvijek pretpostavka stabilnosti i opstanka, što ne čudi za jednu zemlju koja se u toliko navrata kroz povijest našla na direktnom prolazu interesa velikih sila. Ipak, trebamo biti svjesni gdje živimo. Nema smisla nositi ružičaste naočale, dovoljno je pogledati rezultate anketa, naših referenduma, komentare na internetu, plinske boce na glavnim zagrebačkim prometnicama.

Valja biti strogo realan u ovom trenutku i reći što se mora desiti prije nego ova situacija postane vrlo opasna: Prvo – rat u Siriji mora se zaustaviti, naprosto mora jer bez kraja tog rata nema ni kraja izbjegličkom valu, drugo – Europa mora snositi teret za krizu koja se nije desila sama od sebe, Europa je ta koja ju stvara već godinama, desetljećima, da ne kažemo i stoljećima. Teret te krize ne može snositi europska periferija koja nije nevina i koja jest moralno odgovorna samim time što je toj politici marionetski “držala svijeću”, ali nije ni blizu odgovorna u toj mjeri koliko recimo jedna Francuska i Britanija koje već petu godinu u nizu podgrijavaju rat u Siriji i koje su cijeli kaos započele potpuno nepotrebnim i kriminalnim napadom na Libiju.

Dakako, neki će reći, po toj logici, da teret ne trebaju toliko snositi ni Pariz ni London jer je postoji još i veći krivac od njih, glavni strateg destabilizacije Bliskog istoka i Sjeverne Afrike, Washington. No, od toga ništa, iz SAD-a mogu samo gledati i smijati se Europi koja se utapa u svojoj vlastitoj disfunkciji. SAD je, naime, svoj problem s imigrantima, onim meksičkim, riješio na isti način kao i Budimpešta, podizanjem visokog zida dok se one koji se eventualno probiju iznad ili ispod lovi poput kakvih životinja.

Nadalje, Europa u krizi je nešto što SAD-u dobro dođe, takva Europa je podobnija i neće se previše baviti jačanjem vlastitog suvereniteta, a već je i izudarana velikom ekonomskom krizom koja je prije nekoliko godina jednostavno “otpuhnuta” preko Atlantika.

Hijerarhija, nego što – zna se vrlo dobro u ovom svijetu tko sjedi na kojoj stepenici, a to je upravo ono čega bi se Hrvatska danas trebala najviše bojati. Nismo ostavili dojam nekakve vrlo suverene zemlje, ostavili smo dojam zemlje koju bi se jednog dana moglo komotno pretvoriti u izbjegličku slijepu ulicu, po potrebi, da se ne bi stvarala prevelika gužva u onim zemljama koje sjede na višoj hijerarhijskoj stepenici od nas.

Problem je konkretan, problem je u tome da postoji opasnost da će sve zemlje EU-a oko nas zatvoriti granice i pretvoriti Hrvatsku u slijepu ulicu. Problem nije u prihvaćanju pet tisuća, deset tisuća ili možda čak i 100,000 izbjeglica, ali ako se izbjegličkom valu ne nazire kraj, što onda? Libanon je zemlja s otprilike istim brojem stanovnika kao i Hrvatska, ima nešto preko 4 milijuna ljudi. U Libanon je do sada ušlo oko 1,200,000 izbjeglica iz Sirije.

Do prije dan se tvrdilo kako će nas izbjeglički val zaobići što je jako čudna izjava jer dovoljno je bilo pogledati kartu Europe da postane jasno da će po podizanju mađarske ograde i uvođenja izvanrednog stanja doći i do preusmjeravanja izbjeglica prema Hrvatskoj. Jučer se pak tvrdilo kako će Hrvatska biti samo tranzit, a danas se granice oko nas zatvaraju. Sada će se pak tvrditi kako će u zemlju ući svega nekoliko tisuća izbjeglica, a sutra će postati jasno da su prognoze bile krive.

Hrvatska je u opasnosti da postane izbjeglička slijepa ulica, a slijepe ulice već postoje u glavama vladajućih. Rješenje nije da puštamo ljude da umiru po nekakvim slavonskim kukuruzištima ili minskim poljima, kao što ih je Europa godinama puštala da umiru u plavoj grobnici Mediterana, ali rješenje nije ni da postanemo Libanon. Stoga bi svaka razumna osoba, naročito ona koja istinski želi pomoći tim ljudima, trebala se zalagati za dvije stvari koje ovdje valja još jednom ponoviti: što hitnije zaustavljanje rata u Siriji i što hitnije otvaranje granica prema ostatku Europe.
 
(advance.hr/uredio:nsp)

Zadnji trzaj masona i elite: “Ako izbjeglice ne dođu – propada projekt – NOVI SVJETSKI POREDAK”

O useljavanju je svatko već rekao svoje mišljenje. Razlika je doduše u tome da to neki mogu činiti u velikom stilu u mas-medijima, a drugi samo u ograničenom dosegu formalno bezgraničnog interneta. I dok je javnost, kako hrvatska tako i europska, brutalno podijeljena, činjenica je da masovni mediji rade sve kako bi manipulirali ljudskim osjećajima. Elita i želi napraviti veliku podijeljenost u društvu!

Pa se vijesti kroje na principu najjeftinijeg marketinškog trika koji je daleko od realnosti. I koliko god mi mislili srcem te suosjećali s ovim ljudima (odnosno slikama koje mediji daju javnosti), činjenica je da je ova izbjeglička kriza pokazala pravo lice svijeta. Odnosno, drugim riječima, vrhuška svijeta itekako se povezala, ali i prokazala. Potrebno je samo povezivati kockice u slagalicu!

Masoni zapovijedili Europi uvoz izbjeglica

Na površinu su isplivali oni koji su ZA, kao i oni koji su PROTIV. Tako je uz masovne medije, Ujedinjene narode i ostale organizacije svoj glas za izbjeglice dalo i masonsko društvo diljem svijeta.

Naime, čak 28 velikih loža slobodnih zidara potpisali su službenu izjavu u kojoj rijetko viđenom otvorenošću razjašnjavaju fenomen useljavanja bez ograničenja i bez pravila koji upravo paralizira Europu. Fenomen koji očituje sve veći jaz između elita i naroda.

Jedinstvo loža od Turske do Portugala, od Italije do Irske i Poljske

Među potpisnicima nalaze se Veliki orijent Francuske, Velika loža Austrije, Veliki orijent Švicarske, Velika loža Francuske, Veliki orijent Belgije, Velika loža Belgije, Veliki orijent Hrvatske, Veliki orijent Irske, Velika loža Italije, Veliki orijent Luksemburga, Veliki orijent Poljske, Veliki orijent Portugala, Veliki orijent Grčke, Ženska velika loža Turske i još mnoge druge.

Masoni od europskih vladara ne zahtijevaju samo prihvat svih useljenika, nego puno više od toga. Od europskih vladara masoni očekuju masovno primanje i implementiranje njih u društvo – dugoročno. Masoni svijeta tako su pokazali začuđujuće jedinstvo koje se očituje kroz faktičku konvergenciju sa službenim strategijama Europske unije i većine članica EU-a. Potpuna jednakost između slobodnog zidarstva i političkih dužnosnika i čelnika rijetko je ovako očito iskazana.

Pojedinačan slučaj? Čisto sumnjamo. ‘Suglasje ima jedan cilj: podrivanje temeljnih elemenata naše društvene zajednice kao što su domovina, identitet, narod, piše Corrispodenza Romana.

Službeni dokument masonskih loža obrazložio je zahtjev za useljavanjem bez ograničenja nadvladavanjem ,’nacionalnih egoizama’ i davanjem prednosti ,’općim interesima’ koji nisu pobliže definirani i koji zahtijevaju, ‘inovativnu politiku dobrodošlice’.

Lože ne spominju samo uzvišene namjere, nego izriču i opomenu. Ako vlade ne budu držale otvorenima svoje granice i time ne budu ispunile slobodnozidarski zahtjev, doći će do ‘podjela i konflikata’ te do ‘ponovnog oživljavanja nacionalizama’ u Europi, a to je nešto što se po njima mora ‘satrati’.

Europske slobodnozidarske lože ne kažu kako treba postići kvadraturu kruga, kako se interesi izbjeglica i sve više rastuće bujice useljenika mogu uskladiti s interesima europskih naroda. Slobodnim zidarima je dovoljno javno definirati fiksnu točku kao conditio sine qua non. ‘Useljavanje iznad svega, piše Corrispodenza Romana.

S obzirom na to da je masonerija u izravnom sukobu s Katoličkom Crkvom koju je Katolička Crkva protjerala još 1738. godine kada je katolicima zabranjeno ulaziti u masonska društva, jasno je kao dan tko je ZA, a tko PROTIV planske i ljudskom mišlju potaknute migracije naroda! Danas vi imate masonske zapovijedi koje mora provoditi katolička Europa! Cilj je jednostavan, uništenje Katoličke Crkve, kršćanstva, ali i svih drugih naroda.

Sve najavio 2007. godine član Trilateralne komisije

‘Europska unija mora biti model buduće svjetske države – ona mora obuhvatiti zemlje Bliskog istoka i sjevernu Afriku’ izjavio je davne 2007. godine David Miliband za BBC. Rijetko tko zna tko je Miliband, iako je ovaj čovjek lice koje bi trebali zapamtiti. On je konzultant mnogih svjetskih konzorcija, vlada itd.

Član je Rockefellerove Trilateralne komisije (spisak članova Trilateralne Komisije LINK) koju je dijelio i s hrvatskim licima, hrvatskom predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović koja nonšalantno za vrijeme izbjegličke krize razgovara na temu Novog svjetskog poretka, ali i Marijanom Hanžekovićem, masonom 33. stupnja koji je ujedno, kako se nedavno saznalo, i Veliki meštar Hrvatske.

Njegov profil je profil globalnog menadžera – bio je najmlađi ministar vanjskih poslova u Velikoj Britaniji, brat mu je vođa laburističke stranke u Engleskoj, glavni u vrhu svijeta za oceanografiju i održivi razvoj. Osim toga, kao bivši ministar vanjskih poslova u Velikoj Britaniji rekao je još neke zastrašujuće stvari!

Osim što je 2007. jasno najavio da je Europa Novi svjetski poredak u malom, on je rekao kako se u ostvarenju tog cilja mora i smije upotrijebiti i meka i tvrda sila – dakle, ako treba uvesti i teror države nad građanima i na silu provoditi integraciju ako drukčije ne ide, to je dopušteno državama Europske unije.

Milband je neki dan bio na otoku Lesbosu i poslao u svijet par namještenih fotografija koje svom silinom urgiraju na emocije Europljana, on koji je izjavio da je potrebno Bliski istok ako treba i silom uvesti u Europu, i on koji zarađuje više od milijun funti godišnje na ‘savjetovanjima’. On otvara ‘svijest’ Europe, prisiljavajući je da učini ono što je sam najavio prije deset godina!

Nakon svega ovoga jasno je da ovdje nije riječ o izvanrednim događajima koji su zatekli Europu, već o pomno planiranoj stvarnosti. Dakle, to je proces uništenja jedinstvenosti naroda koji predvodi masonerija te vrhuška svijeta koja provodi masonsku politiku (bratstva, jedinstva). Naglasak i problem je u tome da je naseljavanje Europe ljudima s Bliskog istoka i Afrike zamišljen kao proces, a ne nešto izvanredno – a to ljudi ne razumiju. To nije nikakva kriza nego planirana evakuacija u svrhu izjednačavanja i jednoobraznosti svijeta u globalu, koja je zamišljena puno prije nego mi to uopće možemo pojmiti.

Čak su i televizijski novinari u utorak na granici u Tovarniku jasno rekli dok su čekali autobuse da su se u Šidu kod hrvatske granice izgradili prihvatni centri još prije godinu dana, što je samo dokaz da nemamo mi što tu misliti, već će biti onako kako su masoni gore zapovijedili! Prihvatite izbjeglice i budite na pravoj strani, globalizacije svijeta. Nemojte ih prihvatiti i bit ćete proglašeni nacionalistom – ekstremistom – naposljetku i teroristom! Da, da ne mijenja se samo lice planeta, već i lice vaše svijesti koja zna isključivo ono što vam daju znati!
 
(dnevno.hr,youtube/uredio:nsp)

Kakve veze bankar ima sa demografskom slikom Europe i demografskim analizama? Očito je da je član interesne skupine koja zastupa Kalergijev plan. On je samo jedan od glasnogovornika elite koja se nada da će izmiješati vjere i narode s ciljem stvaranje nove rase u EU

“Sve starije europsko društvo čini “demografsko samoubojstvo” i treba imigrante da bi spriječilo daljnje osipanje radne snage”, rekao je potpredsjednik Europske središnje banke u razgovoru za Reuters.

Vitor Constancio je nepovoljna demografska kretanja naveo kao jedan od razloga za usporavanje regionalne ekonomije i ustvrdio da će se starenje stanovništva nastaviti u desetljećima koja dolaze.

“Ovo je vrlo akutni problem jer je Europa godinama činila vrstu kolektivnog demografskog samoubojstva”, ocijenio je bivši portugalski političar čija je zemlja teško pogođena Velikom recesijom.

“Da bi se izmijenili demografski trendovi nije dovoljna samo promocija rađanja, to također mora biti napravljeno kroz imigraciju.

Ako ne, mi stvaramo velike poteškoće za razvoj i blagostanje budućih generacija,” rekao je 71-godišnjak.

Constancio je za “dramatičan otpor” imigraciji okrivio visoku nezaposlenost u EU i rekao da veliki broj nezaposlenih “destabilizira kontinent”.

Populacija u eurozoni je prošle godine porasla za samo 0.25 posto i sedam od 19 nacija je zabilježilo njen pad.

Za usporedbu, populacija u SAD-u je porasla za 0.75 posto, dok je Australija, u kojoj recesija nije zabilježena od 1991. godine imala rast od 1.4 posto.

Kalergijev plan

Da još jednom podsjetimo da ovaj plan postoji vać skoro 100 godina. Zamro je tijekom drugog svjetskog rata zbog velikog nacionalizma, ali se 2015. očito na velika vrata obnavlja, jer elita nije zadovoljna razvojem, dubinom i brzinom krize (ekonomske, financijske i migrantske).

Jedan od prvih začetnika tog procesa jeste čovjek koji je osnovao Europsku uniju. Njegovo ime je Richard Coudenhove Kalergi. Njegov otac je bio austrijski diplomat po imenu Heinrich von Coudenhove-Kalergi (povezan s bizantskom obitelji Kalergija), a njegova majka japanka Mitsu Aoyama.

Kalergi je u svojoj knjizi “Praktischer Idealismus” (Praktikum idealizma) ukazao na to da će stanovnici budućih “Ujedinjenih država Europe” biti proizvod miješanja. On jasno navodi da bi se narodi Europe trebali križati s Azijatima i obojenim rasama, stvarajući multinacionalno stado jednakih osobina koje elita može lako kontrolirati.

Kalergi eliminira nacionalnost i samoopredjeljenje pomoću etničkih separatističkih pokreta i masovne migracije. Kako bi elita mogla kontrolirati Europu, ljudi moraju biti pretvoreni u jednu homogenu rasu. O kojoj eliti on govori? Kalergi kaže ovako:

“Ljudi budućnosti će biti pomiješana rasa. Rase i klase današnjice će postupno nestati zbog eliminacije vremena, prostora i predrasuda. Homogena euroazijska-negroidna rasa, po izgledu slična drevnim Egipćanima, zamijeniti će raznovrsnost pojedinaca”.

Iako se Kalergi ne spominje ni u jednom udžbeniku, njegove ideje predstavljaju vodeće principe Europske unije. Vjerovanje da se narodi Europe trebaju miješati sa Afrikancima i Azijatima kako bi se uništio naš identitet i stvorila miješana rasa je osnova svih zakona koji imaju za cilj da zaštite manjine. Ne zbog humanitarnih razloga, već zbog direktiva koje nameće nemilosrdni režim koji upravlja najvećim genocidom u povijesti.
 

 
(index.hr,youtube/uredio:nsp)

Putinovo bogatstvo neki stručnjaci procjenjuju na 200 milijardi dolara

Čovjek koji je nekad nosio nadimak Bankar Kremlja, ovih dana tvrdi da je Vladimir Putin najbogatiji čovjek na svijetu, barem dok je na vlasti, prenosi Business Insider.

Sergei Pugačev, u razgovoru za Guardian, rekao je: “Sve što pripada Rusiji, Putin smatra svojim vlasništvom. Sve. Gazprom, Rosnjeft, privatne kompanije. Propast će svaki pokušaj izračuna njegovog bogastva.”

Bogatiji od Bill Gatesa

Bill Browder, nekada jedan od najvećih investitora u Rusiju, rekao je da Putinovo bogatstvo može iznositi i do 200 milijardi dolara. “Nakon 14 godina vlasti u Rusiji, uzevši u obzir količinu novca kojeg je Rusija zaradila i novac koji nije potrošen na škole, ceste, bolnice, sav taj novac je završio u investicijama i fondovima kojima se upravlja za Putina i njegove bliske suradnike.” rekao je Browder za CNN.

Usporedbe radi, Bill Gates koji nosi titulu najbogatijeg čovjeka na svijetu, ima bogatstvo od oko 80 milijardi dolara.

Putinovo bogatstvo nije slučajnost

Pugačev potvrđuje da Putinovo bogatstvo nije nastalo slučajno. “Putin se htio obogatiti. On je pragmatična osoba. Razgovarali smo o tome. On nije htio siromašan napustiti vlast.”. Tijekom prva dva Putinova mandata, Pugačev je bio bitna osoba u Kremlju. Prije toga osnovao je Međunarodnu industrijsku banku 1992. godine. Koristeći tu banku pomogao je mnogim političarima u izbornim kampanjima, a tvrdi i da je pomogao Putinu da osvoji vlast.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(telegram.hr,youtube/uredio:nsp)

Dobio sedmo srce! Da, dobro ste čuli. David Rockefeller mijenja srce kao što se mijenja ulje na autu i namjerava živjeti 200 godina

David Rockefeller (rođen 1915.) je američki bankar, te javno najistaknutiji (ujedno i najstariji živi) član ekstremno bogate obitelji Rockefeller, koja većini svojeg bogatstva duguje iznimno profitabilnom poslovanju nekadašnjeg Standard Oil-a; kompanije koja je zbog protuzakonitog stvaranja monopola bila 1911. godine odlukom vlasti SAD-a prisilno razdijeljena na 34 kompanije.

Tijekom života je D. Rockefeller uspio ostvariti utjecaj dostojan nasljeđa jedne od najmoćnijih kapitalističkih dinastija u povijesti, te ga drži do danas.David Rockefeller je 1954. godine pokrenuo Bilderberg grupu, gdje do danas neprikosnoveno odlučuje o pozivanju novih članova, a 1973. godine osnovao je Trilateralnu komisiju. Utjecaj tih udruženja na svjetska kretanja je velik, ali ne do kraja prepoznatljiv.

Živi od tuđe smrti!

David Rockefeller je hazarski Židov i trenutno najstariji živući predvodnik svog hazarskog plemena Rockefeller, odnosno plemena koje vlada ili misli da vlada ovim svijetom. Rockefellerovi su obitelj koja sustavno financira eugeniku, odnosno “ubijanje” čovječanstva. Oni su obitelj koja je javno priznala da je financirala projekte za kontrolu stanovništva putem masovnog cijepljenja, a koje je sadržavalo toksične dodatke koji uzrokuju neplodnost i sterilitet kod žena i muškaraca te spontane pobačaje kod žena.

Američki novinar i istraživač Jurriaan Meaessen, godinama je kopao po dokumentaciji Rockefeller Fundation gdje je, među ostalim, naišao na izvješće iz 1968. godine ove ‘humane’ organizacije koje jasno dokazuje da je ova masonska organizacija financirala još tada istraživanja, cjepiva i mogućnosti masovnog kastriranja i sterilizacije ljudi koje je trebalo pomoći planskoj depopulaciji stanovništva.

U tom izvješću spominje se više metoda kroz koje bi mogli masovno proširiti neplodnost u svijetu. Ovo izvješće je jako bitno jer je riječ o obitelji Rockefeller koja generacijama provodi eugeniku čovječanstva, a čija fundacija i dan danas financira gotovo svako novo cjepivo koje izlazi na tržište. Ova obitelj zajedno s drugom angloelitom i znanstvenim šarlatanima izgradila je kroz godine cijelu paradigmu socijalne politike s ciljem smanjivanja broja živih ljudi na planetu, ali s genetskim prizvucima.

Oni financiraju ubijanje ljude i u zemljama trećeg svijeta, institute za kontrolu uma ali i sve organizacije koje brinu o širenju zla i grijeha u društvu. Oni su sufinancijeri svih ratova prošlosti i današnjice i njihovo bogatstvo raste srazmjerno ubijenim ljudima. Oni su osnovali mnoštvo tajnih organizacija za upravljanje planetom i Zemljanima a koje drže za obično roblje, koje ne zna prepoznati istinu čak ni onda kada im se to javno objavi.

David Rockefeller, manijak koji je zabrijao da je veći od Boga, a to uvjerenje daje mu njegovo masonsko božanstvo pod nazivom Ball, kojemu kao vođa masonskih organizacija predaje svoj život, na prvu bi rekli kako se ničega ne boji. No čini se da se Rockefeller više od svega boji smrti jer on je već mrtav ali ga njegovo bogatstvo održava na životu.

Naime, taj masonski eugeničar, ubojica ljudi za svog života imao je čak 6 transplantacija srca a posljednju je imao nedavno sa svojih 99 godina.

Rockefeller je 6 puta spriječio svoju smrt tuđim, mladim srcem od kojeg, kako kaže, svaki put nanovo osjeća mladost a što je zaista monstruozno ako imamo u vidu da tisuće ljudi, djece umire pod njegovom palicom, a isto toliko ih ne može dobiti priliku za novi život transplantacijom jer za to nemaju novca.

Ići na transplantaciju srca s 99 godina je zaista bolesno pogotovo ako si već 5 puta prije toga uzeo tuđe srce kako bi mogao živjeti a to je samo dokaz da se Rockefeller boji smrti – jako.

Zašto se boji? Boji li se vječnosti koja ga čeka? Zar gotovo 100 godina života nije bilo dovoljno? Pa on je odavno mrtav a na životu ga samo održavaju tuđa srca, što je dokaz njegove dijaboličnosti. Jer tko zna tko je izgubio život da bi Rockefeller mogao živjeti i ubijati, po šesti put!

Može on izbjegavati smrt na ovaj način ali ne i pravednost koja ga čeka u vječnosti!
 
David Rockefeller govori o kontroli populacije *stisnite “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(dnevno,youtube.com/uredio:nsp)