Povjesničari su nedavno dekodirali tajanstveni trapezoid drevne babilonske astronomske ploče

Nakon analize ploča, zaključeno je da su babilonski astronomi izračunali kretanje Jupitera koristeći drevni oblik geometrijskog računa.

Imajte na umu da je to oko 1500 godina prije nego što smo mislili da su ovu vrstu matematike izumili Europljani.

Ploča je prevedena od strane astroareheologa Matthieu Ossendrijvera sa Sveučilišta Humbolt u Berlinu.

“To znači da su ti drevni mezopotamski astronomi ne samo shvatili kako predvidjeti putanju Jupitera više od 1000 godina prije nego što je postojao prvi teleskop, već su su koristili matematičke tehnike koje će formirati temelje modernih kalkulacija kakve danas poznajemo.”

To je veliko otkriće, a ploča je jedna od stotinu koje su iskopane tijekom 19. stoljeća. Antropolozi i arheolozi su radili više od sto godina pokušavajući ih dekodirati. Njihovo porijeklo je 100 ili 200 godina prije Krista.

Ploče pokazuju da su drevni astronomi koristili vrijeme da izračunaju brzinu i udaljenost nebeskog objekta.

Ispostavilo se da su Babilonci pratili putanju Jupitera u određenom vremenskom razdoblju. To su učinili mjerenjem brzine svaki dan, a pomoću vrlo naprednog geometrijskog ‘prečaca’ koji im je omogućilo mjerenje brzine planeta na prvom i 60. danu ciklusa mjerenja, koji im je dao udaljenost koju je proputovao.

“Ovo će otvoriti nove načine računanja gibanja koji bi se mogli primijeniti i na druge planete, i na ostale dijelove Jupiterove putanje za koje nemamo informacije. Imamo samo ove četiri ploče i sve one opisuju Jupiter – i sve one se bave istim segmentom od 60 dana. To je prilično čudno.”

Izračunavanjem površine unutar trapeza, drevni astronomi su mogli saznati gdje će planet će biti na nebu. To je ista veza između brzine i pomaka koja se uči na uvodnim satovima matematke.

Popularni časopis New Scientist ističe da su znanstvenici na oxfordskom Merton Collegeu te u Parizu u 14. stoljeću “obično pripisivali isti uvid brzini i putanji. Oni su čak povezivali sa oblikom trapeza. Ove ideje su razvili preci matematike Newton i Leibniz  – ali Babilonci su imali to znanje mnogo ranije”.

Nevjerojatno je koliko malo zapravo znamo o drevnim civilizacijama koje su nekad lutale našim planetom.

Iz onoga što znamo do sada, bili su izuzetno napredni, možda čak i napredniji od modernih ljudi.

Što je još zanimljivije je da mnoge od tih starih kultura govore o ‘bogovima’ koji su došli iz svemira i dijelili tu vrstu informacija. Postoje čak i dokazi o visoko sofisticiranoj tehnologiji, no to je neka druga tema.

Uvijek je zanimljivo kada razmišljate o znanjima drevnih civilizacija, i otkrićima poput ovog koje uvijek odbacuje naše prijašnje pretpostavke o povijesti.

Jer, većina prapovijesti je nabacana gomila izmišljenih činjenica, koje se nikada neće moći dokazati.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Za one koji još ne vjeruju da je kraj svijeta kakvog poznajemo pred nama. I ne, nije šala. Šaliti se mogu samo sljepci brutalno uskraćeni za duhovnu istinu

Strah vas je terorizma? Smrti? Ne molite? Ne vidite stvarnosti? Kršćanstvo je napadnuto u srcu kršćanstva. Izravno. Jako. Prodorno. Znate li koja se zapovijed najviše spominje u Bibliji? Ne boj se! Zašto? Jer iz straha proizlazi zlo.

Terorizam, siromaštvo, glad, laž, grijeh, kaos, razapinjanje kršćana, smrt sve je to dio ove nametnute svakodnevice koja nas tjera da se bojimo. Jer samo to je bitno. Vaše emocije straha koje hrane neljude – gospodare kaosa – sotonu. Onoga koji se uzdiže na vašim suzama, na prolivenoj krvi, na razrušenim srcima, na ljudskim padanjima, na običnom strahu.

Ne, nema tu terorizma, samo nekolicina usijanih glava koji ratovima iz ljudi izvlače Krista na slamku a u zamjenu im nudi ništavilo, poganstvo – smrt čovjeka. I dok, u trenutku kad nam urušavaju kršćanstvo unutar kršćanstva, provode propagandu ateizma i neduhovnosti, ti isti ljudi đavla stavljaju na pijedestal.

Štoviše, grade mu hram u Europi i u SAD-u pred očima čitavog čovječanstva. Ej, ljudi ovo više nije zezancija. Riječ je o bolesnim ljudima koji u duhovnom smislu (onom za koji su vas prvotno uvjerili da ne postoji) magijskim činima ruše sve što je ostalo od Božjeg čovjeka.

Naime New York Times izvještava kako će hram izgrađen u čast bogu Baalu idući mjesec biti dovršen u srcu New Yorka na Time Squareu, zatim se gradi jedan također posvećen bogu Baalu u srcu Londona, a izvještavaju kako se planira izgraditi još stotinjak duhovnih hramova posvećenih istom bogu diljem svijeta. Ej, što je ovo. Kad smo se odrekli svog boga? Kad smo dozvolili izgradnju ovih hramova? Ti isti neduhovni ‘intelektualci’ koji promiču ateizam ovom napaćenom svijetu sada odjednom posve neometano u srcu kršćanstva grade duhovno okupljalište đavlu i da baš svi ti kršćani šute? Nevjerojatno.

Hram boga Baala u Palmiri u Siriji koji je bio pod zaštitom UNESCO- a, nedavno je razrušen. Pa je slijedom toga pala odluka da se ulazna vrata hrama ponovo sagrade u kopijama širom svijeta. Takvu veliku počast jedno pogansko božanstvo može dobiti samo uz privolu jako moćnih ljudi – stoga ovu vijest smatramo jednom od najvažnijih u zadnje vrijeme. Božanstvo kojem su se žrtvovale krvne žrtve i čiju moć je Isus slomio svojom osobnom krvnom žrtvom za spas ljudi- ulazi na velika vrata u 21. st. Najavljena izgradnja njegovih oltara širom svijeta puno je više od uobičajene kulturno- arheološke manifestacije. Ovo je doslovce kraj svijeta!

Baal – božanstvo pred kojim se prolijevala krv beba

Situacija postaje alarmantna kada uvidimo da baš nitko ne reagira na to da se diljem svijeta upravo sada iz ruku moćnika uzdižu hramovi Baalu čije se ime veže za babilonskog Marduka koji je prema tradiciji smatran osnivačem Babilona. Čašćen prvo kao bog lova povodi sva ostala pala bića u rat protiv vlastitog Stvoritelja (kršćanskog boga).

Drugo njegovo ime je i Nimrod i spominje se u Starom Zavjetu. Baalovi hramovi bili su mjesto brutalnih žrtvovanja beba i male djece, te orgija. Poznat je po tome što su mu se gotovo svakodnevno (u hramovima koje sada grade) žrtvovala novorođenčad naročito ona začeta u vjerskim orgijama. U Egiptu je još slavljen kao bog Oziris, u antičkoj Grčkoj kao Dioniziju, a u Rimu kao Apolon. Kako je njegova moć slabila naročito pojavom kršćanstva, rituali njemu u čast preselili su se u podzemlje gdje se i danas potajno slave pod raznim eufemizmima, puno cvijeća i lažne slobode ali bit žrtvovanja djece tamnim silama ostala je ista.

Božanstvo Baala slavilo se danonoćno u nekoj vrsti opijenosti praćeno bolnim krikovima žrtava i biseksualnim perverzijama, pa je nejasno kako takvo božanstvo može itko normalan slaviti. Međutim, do odgovora dolazimo kada spoznamo da je bog BAAL vrhovno božanstvo masonerije koja ga smatra prvim slobodnimzidarom’ koji je nakon potopa stvorio ‘novi svijet’. O tome je pisao Albert Pike, vodećeg masona svijeta u knjizi pod nazivom “Moral i dogma” poznatoj, a koja jasno opisuje kako masoni ne samo da mrze “našeg” Boga već služe i klanjaju se diabolu, Luciferu. Ovo su citati, odnosno upute za masone u kojima se jasno ističe da je Baal čiji se hramovi sada podiižu diljem svijeta njihovo božanstvo, ali i da je on najveći neprijatelj Boga Biblije.

“Svaka masonska loža hram je religije a njezina učenja predstavljaju vjerske upute. U svakom stupnju masonerije kandidat nastoji dosegnuti svjetlost. Masonerija je marš i borba na putu prema svjetlosti. Sunce je drevni simbol generativne moći božanstvene. Obožavanje Sunca postalo je temeljem svih religija staroga svijeta. Sunce je hijeroglifski simbol Istine jer je izvor Svjetlosti. Sunce, njegovo svevideće oko nalazi se u svim našim ložama. Sjajna zvijezda predstavlja veliku centralnu Svjetlost koju su kao Sunce obožavali toliki narodi pravoga boga, kojemu se svi masoni moraju klanjati. Oziris je sam siboliziran kao Sunce. A bog koji se predstavlja kao Adonai (biblijska riječ za našeg jedninog Boga, Gospodina) bog je suparnik Baala i Ozirisa.

Lucifer, Svjetlonoša! Čudno i tajanstveno ime za duha Tame. Lucifer, sin Zore. Donosi li on svjetlost? Ne sumnjajte u to? – piše Pike u svojoj knjizi svojoj braći masonima dalje navodeći strahote – đavao, pali Lucifer ili Svjetlonoša. Da, Lucifer je Bog na nesreću Adonaia (misli na našeg Boga). Istinska i čista filozofska religija je vjerovanje u Lucifera koji je jednak Adonaiu. Lucifer je bog svjetlosti i dobrote, bori se protiv Adonaia, boga mraka i zla.”

Ne razumijete o čemu se radi? Evo što kaže Biblija:

“Jao onima koji zlo nazivaju dobrim, a dobro zlim. Koji od tame svijetlost prave a od svijetlosti tamu. Koji gorko slatkim čine a slatko gorkim” (Izaija 5, 20).

A ljudskim riječima, velika prijevara se događa pred našim očima. I dok promišljenim ratovima ruše hramove Isusa Krista u svakom živom biću, u isto vrijeme podižu hramove svome bogu, sotoni pred sam dolazak Antikrista kojemu će se kako je najavljeno prikloniti svi ljudi. Zašto? Jer će doći dan kada će Baal biti predstavljen kao bog dobra – javno. Zapravo već se događa čim mu u tišini podižu hramove. Zato, otvorite oči i na vrijeme izaberite stranu. Ne da bi sudjelovali u podjeli, već da ne bi bili prevareni, kao što su bili oni koji su na prijevaru razapeli Krista.
 
(dnevno.hr/uredio:NSP)

KAO I U BIBLIJSKA VREMENA – POKAZALO SE DA EUROPSKI NARODI NE GOVORE ISTIM JEZIKOM

Lideri Europske unije zbog nesposobnosti da se dogovore riskiraju ugroziti izgradnju ujedinjene Europe, koja bi za njih mogla postati Babilonska kula, piše Reuters.

“Kao i u slučaju s biblijskom babilonskom kulom, ambiciozna izgradnja Europe nalazi se u opasnosti da propadne, pošto njezini narodi ne pričaju istim jezikom” – ističe agencija.

Dok se u vrijeme drugih europskih kriza na nesuglasice moglo privremeno zaboraviti ili ih rješavati postupno, očit način da se odgodi ili izgladi izbjeglička kriza – prosto ne postoji.

Prema legendi o Babilonskoj kuli, opisanoj u Starom zavjetu, Bog je za njene graditelja stvorio nove jezike, zbog čega su se oni prestali međusobno razumijeti i rasijali su se po cijelom svijetu, bez svršetka njene izgradnje.

Po mišljenju autora članka Paul Taylora, aktualni rukovoditelji EU suočavaju se sa sličnim problemima – oni imaju suviše različita mišljenja o najakutnije europskim problemima.

Ne čudi što EU ne može doći do jedinstvenog mišljenja, kada se unutarnje agende europskih zemalja razlikuju u ovolikoj mjeri, naglašava autor.

U Njemačkoj se trenutno žestoko raspravlja o tome kako riješiti problem priliva imigranata – ili ograničiti, ili zaustaviti. Francuska ima druge probleme – ona se još uvijek nije oporavila od šoka nakon terorističkih napada u Parizu i, po autorovim riječima, “smatra da se nalazi u stanju rata”.

U Velikoj Britaniji je na dnevnom redu budući referendum o napuštanju Europske unije.

Na istoku Europe – u Poljskoj – ljudi se spore oko pokušaja nove vlade da ograniči ovlasti ustavnog suda i medija, kao i o “ruskoj prijetnji” i o tome tko je bio doušnik komunista prije 40 godina (ima se u vidu skandal s bivšim predsjednikom Poljske Lechom Valens).

U Centralnoj Europi se raspravlja kako se suprotstaviti Njemačkoj, koja zahtijeva da se primi dio izbjeglica.

Na jugu, Italija i Portugal zauzete su obnovom svojih gospodarstava, a Španjolska – katalonskim separatizmom, političkom paralizom rizikom od raspada zemlje.

“Kada čelnici tih zemalja doputuju u Bruxelles, oni često i ne znaju o čemu pričaju” – piše dalje Reuters .

Događaji na licu mjesta se odvijaju prebrzo. Između ostalog, Austrija je sredinom veljače jednostrano uvela dnevna ograničenja na broj migranata koji prolaze kroz tu zemlju, kao i na broj zahtjeva za davanje azila.

Osim toga, u Grčkoj su se nakupile desetke tisuća izbjeglica. Grčki premijer je već zaprijetio da će blokirati sve buduće sporazume EU, ako partneri Atene ne pomognu oko raspodjele migranata.

Reuters ističe da zemlje EU u značajnoj mjeri ignoriraju kvote za izbjeglice utvrđene prošle godine. Mađarska se čak sprema provesti referendum o tome da li primati izbjeglice u skladu s tim kvotama.

Francuska i Velika Britanija preferiraju da se ne miješaju, umjesto da pomognu Angeli Merkel.

Po riječima autora članka, Europa će morati obustavi primjenu Schengenskog sporazuma na dvije godine, kako bi se spriječio potpuni raspad Europe. Ljudi koji putuju unutar Schengenske zone ponovno će prolaziti kontrolu putovnica i biti podvrgavani detaljnoj provjeri.

Tako će jedno od najvećih postignuća europske suradnje – Schengen – biti uveden u “umjetnu komu”, kako bi se spriječilo da “odmah umre”. Najvjerojatnije će se dugački redovi, kojih na granicama nije bilo praktično 20 godina, ponovo pojaviti.

“Ako slabi lideri Europe nastave gubiti vrijeme na unutarnje debate, savez koji je bio temelj prosperiteta zemalja u poslijeratnom razdoblju počet će se raspadati” – zaključuje autor.
 
(fakti.org/uredio:NSP)

Sve samo da se uništi kršćane, Ujedinjeni narodi priznali i javno!

Danima mediji bruje o muslimanima koji naseljavaju Europu! Predstavlja se to onako propagandno, kao egzodus ‘jadnog’ i napačenog naroda koji bježi od kaosa! I to je djelomično točno! To je jadni napačeni narod koji bježi od kaosa ali potpuno nesvjestan da njihovu, kao i europsku sudbinu u rukama drži netko drugi! Ne, to nije Rothschild i Rockefeller obitelj, koji su samo instrumenti (vanjski) vlade u sjeni!

Oni koji to čine, nazivaju se “Crno plemstvo”. Jedna od najvećih zabluda na koju često nasjedamo je to da obitelj Rotschild vlada čitavim bankarskim sustavom preko kojeg ova, uz još par obitelji vlada svijetom!

No, oni su samo sluge, sluge koji ne vladaju, nego su planski u javnosti predstavljeni kao vladari. A vladaju majstori iz sjene. Jer nisu Rothschildi izmislili bankarstvo. Moderno bankarstvo izmišljeno je još u Babilonu a u Europu su ga doveli Templari.

Tadašnje, kao i sadašnje najmoćnije obitelji nazivaju se Crno plemstvo ili gvelfi, i oni su ti koji povlače konce povijesti i budućnosti, koji vladaju svim institucijama i medijima, a novac i moć apsolutno je u njihovim rukama! Istina je, mi danas ne znamo nabrojati ni 5 obitelji crnog plemstva (možemo samo nagađati) a upravo tu se skriva njihova moć!

Elita koja se danas predstavlja kao da su vladari svijeta, to naravno nisu, već je njima dana moć propagande i manipulacije, kako bi Crno plemstvo ostalo skriveno! Rothschildi i Rockefelleri su samo instrumenti preko kojeg crno plemstvo vlada, svime, svim ratovima povijesti pa i i ovim migracijama!

No, sigurno se pitate kakve veze to ima s izbjeglicama? Pa, povijest se ponavlja! Prije 500 godina Venecijanske obitelji, tzv Crno plemstvo, financirale su i poticale ‘Osvajanje Turaka, odnosno pomuslimavanje svijeta’. Danas, se događa upravo to. I ne, to nije teorija zavjere, to je činjenica koju su Ujedinjeni narodi javno obznanili na svojim SLUŽBENIM stranicama! Pogledajte! (LINK)

Ovdje jasno piše sljedeće:

Projekcije Ujedinjenih naroda pokazuju da će se u idućih 50 godina, sve zemlje Europe kao i Japan suočiti s depopulacijom kao i starenjem stanovništva!

Taj pad i starenje EU stanovništva zahtjeva sveobuhvatno mjenjanje politike i programa, pogotovo onih koji se tiču međunarodnih migracija. U izviješću se razmatra ‘zamjenska migracija’ plodnosti u zemljama (Francuska, Njemačka, Italija, Japan, Republika Koreja, Rusija, Velika Britanija i Sjedinjene Američke Države) te u dvije regije (Europa i Europska unija). Zamjena migracija odnosi se na međunarodne migracije kako bi se nadoknadio pad broja stanovnika i starenje stanovništva.

Drugim riječima, Ujedinjeni narodi priznaju kako su masovne migracije planski smišljene, i to za ništa drugo nego za ‘popunjavanje’ planate muslimanskim stanovništvom (Europe i SAD-a)!

Na službenim stranicama UN-a, OVDJE, možete čitati cijeli program u UN-a koji kaže da je glavni cilj dovesti muslimanske obitelji na tlo Europe kako bi se nadopunilo stanovništvo Europe, muslimanima i miješanjem muslimana i kršćana, te postepeno gašenje kršćanstva!

Oni javno i direktno priznaju kako kontroliraju egzodus naroda, i kako je glavni cilj, a što drugo nego islamizacija Europe i to u pravom smislu riječi, onom istom smislu od prije 500 godina kada su muslimani ‘osvajali’ svijet, a vođeni Crnim plemstvom, kojemu je onda, kao i danas jedini cilj, apsolutna kontrola, RAT i uništenje KATOLIČKE CRKVE, u ovom slučaju kršćanske Europe! U scenarijima za svaku pojedinu zemlju, koji se nalaze u PDF-ovima na gore navedenom linku, spominju se milijuni migranata koji će naseliti Europu, i preko noći promijeniti lice Europe! Nevjerojatno, ali baš to piše UN!

Naime, taj isti UN godinama širi paniku o ‘prevelikom’ broju stanovništva, kao i o prijeko potrebitoj depopulaciji stanovništva! UN je taj koji potiče abortuse, masovna procijepljenja i to kroz program koji se naziva kontrola stanovništva! Odjednom taj isti UN, kada je zapad, doslovce već poubijan metodama depopulacije, objavljuje da su potrebne migracije kako bi se nadopunio zapad! I to s kime? S muslimanima s istoka?

Tko ima oči neka vidi, ovdje se radi o isplaniranom pustošenju kršćanstva i kršćanskih ljudi, a sve kao priprema za dolazak Novog svjetskog poretka kao i vladavine Antikrista!
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(dnevno.hr,youtube/uredio:nsp)

Jabučni ocat ima brojna korisna i medicinska svojstva. Jabučni ocat je jeftin i služi za višestruku detoksikaciju. Možete ga dodati u vodu, čaj ili preljev za salatu kako biste se osvježili i uživali u njegovim brojnim pogodnostima

Zašto svi hvale jabučni ocat?

Riječ ocat se na francuskom prevodi kao “kiselo vino”. Medicinska upotreba octa je poznata još u Babilonu 5000. godine prije nove ere.

Liječnici u 18. stoljeću su koristili jabučni ocat kako bi izliječili hidropsiju, bol u trbuhu, pa čak i dijabetes.

Kolumbo je na svom brodu nosio nekoliko buradi jabučnog octa kako bi spriječio skorbut. Jabučni ocat je korišten za vrijeme građanskih ratova za dezinficiranje rana, a japanski samuraji su ga pili kako bi ojačali.

Hipokrat je koristio ocat kako bi tretirao razna stanja od čireva do lomova.

Jabučni ocat je pun vitamina, minerala i aminokiselina, a brojni enzimi koji se u njemu nalaze pomažu pri probavi.

Evo koje su najbolje pogodnosti jabučnog octa:

1. Čišćenje

Jabučni ocat pomiješan s vodom je odličan dezinficijens za razne površine.

Nevjerojatno je pristupačno u usporedbi s drugim komercijalnim proizvodima za čišćenje, a miris mu je ugodan. Možete dodati i par kapi eteričnih ulja i dobit ćete odličan antibakterijski sprej za sve površine.

2. Ispiranje kose

Pojavila se nova metoda za pranje kose, a ona podrazumijeva korištenje sode bikarbone kao šampona i jabučnog octa kao sredstva za kondicioniranje i ispiranje.

Umjesto da trošite gomilu novca na razne šampone i kondicionere, koristite ovu metodu i učinit ćete svoju kosu super mekom.

Zahvaljujući puferskim efektima jabučnog octa, ono čini kosu sjajnijom, mekšom i boljom.

3. Perut i gubitak kose

Visok aciditet i moćni enzimi u jabukovom octu ubijaju bakterije koje izazivaju perut i gubitak kose, stimulirajući kosu da luči prirodna ulja i bolje vlaži naše vlasište. Za suho vlasište je odlično i kokosovo ulje.

4. Kućni Ljubimci

Jabučni ocat je odličan lijek za odbijanje buha, a potpuno je sigurno i ne morate se brinuti da li će se vaš ljubimac razboljeti ako ga poliže.

Ono djeluje na ljubimce jednako kao i na ljude, uspostavljajući kiseli sloj koji odbija mikrobe i druge štetočine.

Također možete dodati jabučni ocat u hranu vašeg ljubimca kako bi se održala zdrava pH ravnoteža u njihovom organizmu, spriječile alergije, suzbili paraziti, crvi, krpelji, gljivice i bakterije.

Psu od 25 kg je dovoljno oko 2 žličice jabučnog octa na dan, a ukoliko želite koristiti izvana, razblažite ga s vodom u omjeru 50:50 i sipajte u bocu sa sprejem tako da možete isprskate vašeg ljubimca jednom dnevno.

5. Toner za kožu

Mnogi proizvodi za njegu kože su alkalni, čime se šteti kiseli zaštitni omotač naše kože.

Jabučni ocat je odlično jer je njegova kiselost slična pH naše kože, a zaštitni sloj tako ostaje netaknut, štiteći od bacila i bakterija.

Ukoliko želite koristiti jabučni ocat kao toner, ukombinirajte ga s vodom u omjeru 1: 2 ili 1: 3, ovisno o osjetljivosti kože.

Primijenite ovu mješavinu na lice nakon čišćenja i pustite da se apsorbira u kožu.

6. Detoksikacija

U svijetu punom toksina, stalno moramo paziti na to što unosimo od hrane u naš organizam.

Jedinstvene kiseline iz jabučnog octa omogućuju učinkovitije pročišćavanje toksina.

Nije loše dodati šalicu jabučnog octa u toplu kupku s magnezij sulfatom kako biste potaknuli svoj limfni sustav da oslobodi toksine.

7. Alergije i začepljenost

Jabučni ocat razlaže sluz, ali i djeluje kao prirodni antihistaminik.

Bilo da patite od sezonskih, okolinskih alergija ili alergija na ljubimce, jabučni ocat može smanjiti neugodne simptome koji prilikom njih nastaju.

8. Candida

Ukoliko niste imali problema s namnožavanjem candide, imali ste sreće. Candida je gljivica zbog čijeg namnožavanja dolazi do gubitka energije, slabe probave, infekcija i drugih neugodnih simptoma.

Do namnožavanja Candide može doći kada se osoba loše hrani, kada unosi previše ugljikohidrata ili kada dugo koristi antibiotike.

Jabučni ocat je efektivan alat za rješavanje kandide. Još jedan dobar preparat za kandidu jeste cijeđeni limun.

Važno je uspostaviti kiselinsko-baznu ravnotežu i poboljšati prehranu kako bi se crijevne bakterije oporavile.

Ocat se od pamtivijeka koristi za tretiranje gljivica.

9. Smanjuje žgaravicu i kiselinu

Do pojave žgaravice i kiseline dolazi kada nemamo dovoljno klorovodične kiseline (HCl).

Proizvodnja solne kiseline je niska kod ljudi čija crijeva ne rade kako treba i koji ne unose dovoljno fermentirane hrane.

Trbušna kiselina je prva linija obrane protiv mikroba, a kada pH u trbuhu nije dovoljno nizak patogeni se mogu javiti oko jednjaka i paralizirati mišiće tako da se hrana opusti u jednjaku.

Uzimanje jabučnog octa uz obrok osigurava dovoljnu količinu želučane kiseline da ona može obavljati svoj posao i pobiti štetne mikrobe koji ometaju probavu.

10. Efektivno liječi visok kolesterol

Tek se treba uraditi studija o efektu jabučnog octa na ljude s visokim kolesterolom, ali studija iz 2006. godine na štakorima je pokazala da je uporaba jabučnog octa za 19 dana drastično smanjila ukupni kolesterol i trigliceride.

U jabukovom octu se nalazi antioksidans po imenu klorogena kiselina koji je odgovoran za sprječavanje oksidacije LDL kolesterola.

11. Antiglikemijski efekt

Napravljeno je mnogo studija na ljudima o tome kako ocat djeluje na inzulin i razinu glukoze u krvi nakon obroka. Važno je da svi razumiju što je inzulin i što se događa s njim u vašem organizmu. Primarna funkcija inzulina jeste smanjivanje koncentracije glukoze u krvotoku.

Svaki put kada jedete, vaše tijelo razlaže hranu na glukozu, koja zatim prelazi u vaš krvotok. Vaš pankreas reagira tako što otpušta inzulin koji razlaže šećer iz vaše krvi. Dio glukoze prolazi kroz jetru gdje se pretvara u glikogen, koji zatim koriste vaši mišići.

Ostatak glukoze se pretvara u masne kiseline koje se čuvaju u masnim stanicama kao rezervni izvor energije.

Mnogi razviju otpornost na inzulin, što znači da tijelo ima toliko inzulina da ga počinje ignorirati, a šećer ostaje u krvotoku, što nije nimalo dobro. Tada nastaje dijabetes.

Ocat ima učinak suzbijanja apetita i izazivanja osjećaja sitosti.

Jabučni ocat može smanjiti glikemijski odgovor na ugljikohidrate.

Prilično je utješno da nešto poput octa može riješiti čest problem kao što je dijabetes.

12. Preventiva

Gotovo svatko od nas je izgubio nekoga od voljenih zbog opasne bolesti po imenu rak.

Međutim, provedena je studija u kojoj je otkriveno da jabučni ocat ima antitumorska svojstva. Ne može se reći da jabučni ocat liječi rak ili tumore, ali testiranja se svakako provode u tom smjeru.

13. Poboljšava probavu

Jabučni ocat u svom sirovom obliku predstavlja odličan probavni tonik koji je bogat enzimima i pomaže pri razlaganju hrane na najosnovnije komponente.

Ono je također odličan izvor kiselina koje pomažu pri efektivnom probavi.

Octena kiselina iz jabučnog octa pomaže u apsorpciji minerala, omogućavajući da najbolje iskoristimo hranu koju unosimo.

14. Spriječava upalu mišića nakon vježbanja

Do upale mišića može doći zbog gubitka minerala i elektrolita. Da biste to spriječili, uzmite žlicu jabučnog octa s vodom prije vježbanja. Kada je pH u našem organizmu prirodan, regulira se višak mliječne kiseline u mišićima.

15. Zadah

Još jedan problem koji se može izliječiti jabučnim octom.

Tradicionalni recept podrazumijeva grgoljanje s pola žlice jabučnog octa otopljenog u vodi, dva puta na dan. Neki kažu da pomaže i za izbjeljivanje zubi.

16. Neugodan miris tijela

Jabučni ocat i ovdje pomaže reguliranjem pH kože.

Ono je odlično za tretiranje stopala, naročito kada su u pitanju gljivični problemi.

17. Konzerviranje hrane

Ocat je korišteno kao konzervans i 5000. godine prije nove ere.

Isto vrijedi i danas, a pomoću octa organska hrana može stajati i do godinu dana.

Umjesto da pravite povrće s običnim octom, koristiti jabučni ocat u povrću. Bolji je okus, a i pogodnosti su veće.

18. Mršavljenje

Najveći problem onih koji žele smršaviti jesu skokovi i padovi šećera u krvi.

Zbog toga se vrlo često okrećemo ugljikohidratima kako bi brzo povećali razinu energije u organizmu.

Jabučni ocat može regulirati razinu šećera u krvi, čime se bolje smanjuju dodatne kalorije.

Studija je pokazala da su se kod pretilih ljudi koji su unosili 15-30 ml octa na dan u periodu od 12 tjedana tjelesna masa i trigliceridi značajno smanjili.

19. Sprečava kamenac u mjehuru i infekcije urinarnog trakta

Sigurno znate nekoga tko je imao kamen u bubregu ili mjehuru i znate da je to jako bolno, mada se lako može spriječiti.

Kamenac se formira kada je urin osobe veoma kiseo i koncentriran, pri čemu nastaju kristali mokraćne kiseline, kalcij oksalata i struvita koji trebaju izaći kroz urinarni trakt.

Jabučni ocat alkalizira mokraću, smanjujući vjerojatnost nastanka bolesti, a priča se i da može razbiti kamenje iz bubrega.

20. Balansira pH

Iako je jabučni ocat samo po sebi kiselo, ono mijenja svoju strukturu u alkalnu prilikom probave.

Hrana poput prerađenog šećera, ugljikohidrata i mesa stvara kiselu sredinu u našim tijelima, a pH hrane se mijenja nakon probave.

21. Kalij

Kalij se naziva još i mineral mladosti i predstavlja suštinski mineral za održavanje organizma. Nedostatak kalija može uzrokovati niz zdravstvenih problema.

Dr Karel je u svojoj studiji 1912. godine dokazao da jabučni ocat održava optimalnu količinu kalija.

22. Žuljevi i bradavice

Dr Scholl je svoja stopala održavao zdravim tako što ih je potapao u toploj vodi sa 1/3 šalice jabučnog octa po 20 minuta.

Ovakav tretman pomaže pri regulaciji pH stopala i ne dozvoljava gljivicama i bradavicama da izrastu na koži.

23. Otrovni bršljan i otrovni hrast

Jabučni ocat može umiriti iritaciju koju izazivaju otrovne biljke. Kombinacija s vodom u omjeru 50:50 u spreju sa par kocki leda izvlači toksine iz kože i smanjuje bol.

Zaključak

Svi znate da jabuka na dan liječi sve probleme, a isto vrijedi i za jabučni ocat. Nema razloga da ne uključite jabučni ocat u svoju prehranu.

Sjetite se da je prevencija najbolji tretman. Iako je potrebno uraditi još istraživanja o potencijalu jabučnog octa, dosadašnja istraživanja su prilično obećavajuća.

Iz navedenog se vidi da jabučni ocat ima odličan potencijal za liječenje dijabetesa i visokog kolesterola.
 
(webtribune.rs/uredio i preveo:nsp)

Prije svega sretno Valentinovo svim zaljubljenima! Valentinovo je danas poznato kao dan kada se slave zaljubljeni te je nazvano po svetom Valentinu, katoličkom svecu

No, Je li to sve baš onako kako se navodi i ima li ovo kakve veze s paganizmom i konzumerizmom?

Rimske svetkovine

Još su stari Rimljani slavili blagdan božice Juno (rimskog pandana grčkoj Heri) na 14.2. Svetkovina je bila takva da su muškarci i žene stavljali svoja imena u dvije različite kutije i onda su izvlačili imena. Ona dva imena koja se spoje moraju biti povezani kao par tijekom festivala i određenih datuma te godine. Time se slavila plodnost i ciklus života.

Sljedećeg dana ritual se nastavio, i to slavljem Luperkalija u čast Fauna, boga plodnosti. Muškarci bi odlazili u predio gdje su po predaji Romul i Rem sisali vučicu. Tamo bi žrtvovali kozu, oderali je i trčali oko nje simultano udarajući žene s malim bičevima čime su osiguravali plodnost.

Katolički svetac Valentin

Prema jednoj storiji rimski car Klaudije II postavio je zabranu na brakove zbog prevelikog broja mladića koji su zbog ženidbe izbjegavali vojsku. Svećenik Valentin je bez obzira na zabranu tajno održavao vjenčanja te je osuđen na smrt. Tijekom čekanja egzekucije tisuće pisama su mu stizale u ćeliju s natpisima koliko je ljubav bitnija od rata. Pogubljen je navodno 269. godine na 14.2.

Postoje još dvije priče. Tu je i Valentin, uhićeni svećenik radi pomoći kršćanima. U zatočeništvu se zaljubio u kćer svog tamničara te se na ljubavne poruke potpisivao s ‘Your Valentine’. Po papi Juliju I. nad njegovim grobom izgrađena je bazilika. Također je pogubljen na 14.2. Treća priča je o Valentinu, biskupu Ternija koji je također pogubljen na isti datum i njegove relikvije su danas u Terni.

Skeptici se pitaju prilično logično pitanje – koja je vjerojatnost da su postojala tri priznata sveca Valentina i svaki od njih je pogubljen zbog ljubavi i to na 14.2.? Kada svemu pridodamo i rimske svetkovine plodnosti i ljubavi istog dana priča sve više dobiva klimave temelje.

Vrlo je vjerojatno da je ovaj blagdan uz Božić, Novu godinu i druge svetkovine datumski (ponekad i običajno) kršćanizirani poganski blagdan.

Poveznica s Babilonom

Samo ime Valentinus dolazi iz latinske riječi valens – biti snažan, moćan, odvažan. Biblija sličnim epitetima karakterizira samo jednu osobu ‘Od Kuša se rodio Nimrod, koji je postao prvi moćnik na zemlji. Voljom Jahve bio je silan lovac. Zato se veli: ‘Kao Nimrod, silan lovac voljom Jahve.’ (Gen. 10:8-9)

Sada svetkovine Luperkalija možemo povijesno vezati datiranjem – Luperkus je rimski bog kojeg vežu uz njegovu grčku inačicu Pana (Fauna). Grci su njega iskopirali od feničke inačice pod imenom Baal. Baal je pak ime za Nimroda, moćnog lovca i strijelca vukova, stvoritelja i boga Babilona. Dakle, poveznica je bog rata, lova i plodnosti.

Baal je babilonski gospodar, dok njegovo ime na kaldejskom znači srce. Ima li to kakve veze sa srcem za Valentinovo? Još jedna poveznica je veseli Cupido koji označava želju za nekim te je također jedna od inačica mladog Nimroda, također sa lukom i strijelom kojom gađa srce (Baal). Bilo sve slučajnost ili ne, zanimljiva je koincidencija…

Danas je Valentinovo blagdan zaljubljenih za čijeg datuma najviše profitira korporativni milje koji je sve pretvorio u jednu prilično forsiranu svetkovinu kojoj je bitnija forma nego pravi značaj i slavlje ljubavi kao najbitnije stvari u ovoj stvarnosti. Od početnih čestitki i simbola simpatija do današnjeg razularenog i mahnitog natjecanja tko će kome kupiti bolji poklon, konzumerizam je tako, kao i za Božić, nadrastao humanizam, a nažalost moram ustvrditi da smo si za to jednim dijelom i sami krivi…
 

 
(nexus-svjetlost/uredio:nsp)

Iako tema nije isključivo vezana za Hrvatsku i susjedna područja, kroz povijest su se upravo masonske lože krivile za velika regionalna previranja

Kažu da ‘gdje ima dima, ima i vatre’ pa tako nije deplasirano spomenuti poveznicu Velike lože Srbije i ‘Grand Orient de France’.

Te poveznice su u ložama Zora, Vernost, Ujedinjenje, Panonija, Harmonija i još najmanje pet srpskih manjih organizacija, a veze idu i preko bare, te na istok u Rusiji. Kakva je situacija u Hrvatskoj? Vidjet ćete u narednom tekstu, kao i intervjuu koji sam odradio s jednim njemačkim Hrvatom prije par godina koji je uzgred rečeno i član ponajveće bavarske lože.

Istraživačka grana ‘konspirativnosti’ nije isključiva ‘teorija zavjere’ kada se priča o Masonima i njihovim vezama. Tipična interesna sfera povezana sa svjetovno bizarnim obredima vrlo jasno definira ovo ‘društvo s tajnama’ prema mogućim dogovorima iza zavjese.

Apsolutno je moguće (čak i gotovo sigurno) da se masonska braća međusobno štite, pomažu i spletkare u zajedničkim (ili različitim) interesima. Zato mi i je toliko zanimljivo da analitičari nedvojbeno sumnjaju u interesno-zataškavačke afere religijskih instanci dok su im Masoni kao slična tvorevina puka ‘teorija zavjere’ unatoč čak i pozicijski jačim članovima.

Slobodno zidarstvo je u svojoj osnovi jedna od najstarijih svjetskih bratovština, a po nekim povjesničarima podrijetlo im seže još iz drevnog Babilona i Egipta. Sam spomen njihovog imena najčešće asocira na inicijacije i obrede kojima se članstvo podvrgava, a u pitanju su zapravo alegorije temeljene na masonskoj predaji. Iako se distanciraju od religije, ukoliko pomnije analiziramo njihovo djelovanje i koncepte – imaju velike sličnosti s religijskim institucijama i okultnom (za javnost skrivenom) praksom.

Sami Masoni ovo ‘skrivanje’ legitimiziraju na način da se nove inicijate lakše senzibilizira s članstvom ukoliko nisu upoznati s onim što ih očekuje kroz uspon u hijerarhiji. Red se razvio iz srednjovjekovnih cehova arhitekata i zidara, a Reformacija je uzrokovala regrutiranje bogatih članova koji su postupno stvorili danas poznate interesne cehove u redovima.

Četiri ili više ovakvih cehova, zvanih ‘lože’, udružili su se u Londonu 24. lipnja 1717. i stvorili veliku ložu Londona i Westminstera koja, šest godina kasnije, postaje Velika loža Engleske. Ova Velika loža je majka velikih loža Slobodnih zidara svijeta i od nje su potekle sve priznate Velike lože. Velika loža cijele Engleske nastala je u Yorku 1725. godine, Velika loža Irske u lipnju iste godine, a Velika loža Škotske 1736. godine.

Obred nazvan ‘York’ (Jorški obred) dolazi u nadležnost Velike lože u Londonu kasnije u 18. stoljeću. Dva su slobodnozidarska sistema nazvana Jorški i Škotski obred, a razlikuju se po alegorijama, količini stupnjeva (10 i 33), po hijerarhijskom značaju i po cilju potrage (jedan stremi ka iluminaciji, drugi ka transformaciji).

Među najpoznatije članove slobodnozidarskog bratstva u povijesti ubrajaju se Wolfgang Amadeus Mozart (čija je opera ‘Čarobna frula’ preslika slobodnozidarskog rituala i sadrži ‘magijske’ note), književnik Lav Nikolajević Tolstoj, čiji roman ‘Rat i mir’ navodno veliča ideale bratstva i Carlo Lorenzini (umjetničko ime ‘Colodi’), autor ‘Pinokija’ koji je potpuna alegorija masonske iluminacije. Ključno razdoblje za popularizaciju reda odvija se osnivanjem SAD-a gdje su predsjednici, političari i financijeri bili svi odreda slobodni zidari, a čak su i gradovi nastali po principima ‘svete geometrije’.

Masoni u Hrvatskoj

Masoni se prema dostupnoj literaturi u Hrvatskoj javljaju nakon Sedmogodišnjeg rata, dakle u drugoj polovici osamnaestog stoljeća kada je osnovana loža u Glini 1759. godine. Loža je nosila ime ‘Ratno prijateljstvo’, a trinaest godina kasnije osnovane su lože i u Varaždinu i Zagrebu, kao i Brezovici.

Tada je izabran i prvi Veliki Meštar hrvatske masonerije – Ivan Drašković. Iz tog vremena poznata je i urota mog prezimenjaka Ignjata Martinovića koji je u jeku zabrane Masonerije želio ostvariti revoluciju po uzoru na Francusku. Napoleonske Ilirske pokrajine vratile su članstvo kao statusni simbol i brojni plemići su dijelili članstvo u više različitih loža davajući im time svojevrsnu legitimnost.

U to vrijeme osnovane su lože u Kotoru, Dubrovniku, Splitu, Šibeniku, Rijeci i Karlovcu, a nakon odlaska Napoleonove vojske opet sve odlazi u opskurnost. Zagrebačka loža reosniva se 1892., a raspad Austro-Ugarske potiče svojevrsnu renesansu masonerije potaknutu iznimno moćnim vezama srpske lože s francuskim i britanskim velikim Orijentima. Tada je nastala i Velika loža Jugoslavije.

Početkom Drugog svjetskog rata dolazi najkrvavije vrijeme za Masone – NDH svoje članove otprema u konc logore, gdje isti bivaju mučeni ili ubijeni. Tito je u svoje vrijeme branio javno djelovanje Masona iako i danas kruže priče kako je njegova titula ‘bravar’ samo kodni naziv za masonsku funkciju. Osamostaljivanje Hrvatske rezultiralo je otvaranjem triju loža – ‘Grof Ivan Drašković’, ‘Tri svjetla’ i ‘Hrvatska vila’ koje djeluju pod patronatom ‘Velike lože Hrvatske’, a postojala je i inicijativa za osnivanje lože biskupa Maksimilijana Vrhovca.

Knjiga Branka Šomena ‘Mudrost’ vjerojatno je najsveobuhvatnije djelo o Masoneriji u ovim krajevima, a u drugom tomu priča se i o možebitnom članstvu Aleksandra Karađorđevića, Ivana Meštrovića, Ive Andrića i Miroslava Krleže. Hrvatski Veliki meštar godinama je bio Dragan Kukavica (VLH), no priče u kuloarima govore o tome kako je s obzirom na iznimno slabe veze hrvatskih i renomiranih stranih loža (u čemu je Srbija daleko jači ‘igrač’) na tu poziciju nedavno ustoličen odvjetnik Marijan Hanžeković, inače i novopečeni vlasnik EPH-a i član Rockefellerove Trilateralne komisije. Je li to istina, ne znamo, a u nastavku pročitajte i intervju s bavarskim Masonom hrvatskog podrijetla (Leon, 55) koji sam odradio u jednom zagrebačkom kafiću prije otprilike godinu i pol.

Iako je vidno da sugovornik daleko bolje poznaje materiju, zbog zavjeta nije želio previše otkriti – samo je potvrdio da je iniciran po masonskom obredu i nije prešao prvih deset stupnjeva. Razine, kako nam je potvrdio, ponajviše se razlikuju po novim skrivenim znanjima, načinu pristupa, zakletvi i rukovanju. Tako je dodao da mu je posebno zapala za oko fotografija bivšeg premijera Ive Sanadera i bivšeg guvernera Željka Rohatinskog koji su međusobnim rukovanjem ‘kopirali Masone’.

Možemo ustvrditi i da je bio vidno ciničan na bilo kakve upite u potencijalnim Hrvatima u masonskom redu. ‘Srbi su daleko dinamičnije prepoznali značaj društva dok Hrvati i dalje ovise o zaostalim tajnim službama i reliktima prošlosti. Ugled države ovisi o ugledu domaće masonske lože’, započeo je Leon, inače prosjedi i proćelavi muškarac bez njemačkog naglaska. Nažalost, nemoguće je potvrditi relevantnost njegove priče osim sličnih storija u referentnim knjigama.

INTERVJU SA ČLANOM LOŽE

“U Masone ulazite preporukom, za mene je agitirao vlasnik tvrtke za koju radim. Nisam kao svi otišao u ložu zbog znatiželje, htio sam postati inicijat zbog koristi što mi nitko nije zamjerio. Dobio sam halju sličnu kakvoj luđačkoj košulji sa zavrnutom nogavicom, otkopčanim gornjim dijelom i štrikom oko vrata… Kasnije sam doznao da je to alegorija na crkvena smaknuća u Srednjem vijeku. Iskreno, nije me se previše dojmilo, čak sam mislio da se nalazim među ridikulima’, slikovito je opisao ulazak u ložu i pristupanje prvom stupnju masonerije.”

“Kasnije mi je izrecitirana klasična zakletva, prislonjen nekakav bodež na prsa i morao sam se pokloniti Velikom Arhitektu svemira. Othodao sam s povezom na očima koji krug po loži, zatim su mi na sve upite Meštra odgovore navodili ostali meni nepoznati pojedinci, te mi je na kraju skinut povez. Izuzev klasičnih stupova Boaza i Jakina, upoznat sam i s dobro poznatim simbolima – kutomjerom i šestarom.”

Leon je dodao da su mu za kraj kao u školi uručena pripremna pitanja za sljedeći stupanj jer će ovaj puta sam morati odgovarati na upite. Dobio je i prilično skromnu bijelu pregaču kao poklon, a nakon svega se dobro slavilo na, po njegovom mišljenju, neformalnom druženju. Otkrio nam je i da se svi detalji uz par namjernih krivih podataka nalaze u knjizi ‘Hiramov ključ’ autora Christophera Knighta i Roberta Lomasa. Leon je išao tako daleko da je uvjeren kako su autori ili lažni Masoni ili namjerni manipulatori.

“Inicijacija na drugi stupanj bila je za titulu ‘Brata’. Ovaj puta sam na sebi nosio samo onu kožnu pregaču, a nakon uspješnog polaganja ispita, opet sam se obukao u istu odjeću kao i na prvoj ceremoniji ali s nešto izmijenjenom simbolikom. Moram priznati kako su mi otkriveni isključivo oni podaci koje sam već više puta pročitao u raznim knjigama. Nakon svega je naravno uslijedila neformalna večera. Nisam bio nimalo impresioniran”, dodaje njemački Hrvat.

“Treći stupanj je bio najbizarniji. U potpunom mraku sam nakon dugog monologa braće ispred sebe o mistici Masona morao postati jedan od aktera priče o Hiramu Abifu – glasovitom začetniku reda. Čitav niz očito dobro uhodanih događanja iz posljednjih Hiramovih trenutaka i ubojstva. Položili su me na tlo i ‘sahranili’ uz konstantne navode dijelova legende. Kasnije je ipak bilo daleko bizarnije”, nastavlja Leon.

“Nakon mraka osvijetljen je grob s lubanjom i kostima, poput piratske zastave. Nakon što su me uvjeravali u ‘neizbježnu sudbu’, okrenut sam u drugom smjeru, navodno prema istoku i ‘zvijezdi Danici’, donositelju svitanja i jutarnjoj zvijezdi. Znao sam da se radi o Veneri iliti, kako pojedini kritički katolički krugovi pišu – Luciferu… Postao sam punopravni Mason”, završava priču.

Kasnije nam je objasnio da je priča o Luciferu zapravo alegorija i da mu je smiješno kako katolička crkva takav koncept odbacuje, a s druge strane slavi zvijezdu Danicu. Dodao je i da su u ovim početnim stupnjevima uklonjeni svi metalni predmeti s inicijata dok ih on nije morao ukloniti iz jednostavnog razloga – jer ne nosi nikakav nakit. Što se tiče situacije u Hrvatskoj, priznao je da postoje ‘određene strukture’, ali se samo smijao na bilo kakve upite o važnosti pojedinih članova.

Eventualnu poveznicu tajnovitih bavarskih Illuminata i Masona nije želio komentirati, izuzev mišljenja da je riječ o ‘medijskoj gluposti’, a također nije previše govorio niti o svojem trenutnom statusu. Nakon dugotrajnog monologa i opisa inicijacije u prva tri stupnja, očigledno vidjevši da su započela razna pitanja, Leon se zahvalio na razgovoru i napustio je prostorije ugostiteljskog objekta. Koliko je cijela priča istinita i ‘pije vodu’, teško je zapravo procijeniti – informacije su zapravo šture…
 
Video od 1939 – inicijacija u masonsku ložu Grand Orient de France

 
(blog.vecernji, youtube.com/uredio: nsp)

Najavljena super europska država zapravo je najava novog Babilona koji je kao tak prorokovan u Ivanovoj knjizi otkrivenja, a koji će biti kažnjen i srušen od Boga u posljednjim vremenima koja su po svim znakovima vremena na svome vrhuncu.

Da teorije urote iz dana u dan postaju naša prava stvarnost, potvrđuje i nova izjava potpredsjednice Europske komisije, Vivien Reding koja je poručila kako ljudi moraju već na ovogodišnjim proljetnim izborima konačno izabrati žele li jednu državu koja će se zvati “Sjedinjene Europske Države”. ‘Potrebno je izgraditi Sjedinjene europske države na čelu s Europskom komisijom kao vladom te s dva doma; Europskim parlamentom i Senatom zemalja članica’, naglasila je Reding te dodala da je kampanja stvaranja ove ‘super države’ najbolje oružje protiv euroskeptika.

No nije ona prva i Angela Merkel je svojevremeno najavila ovu novu federaciju koja bi trebala biti zajednica svih europskih država na čelu s jednom vladom.

I dok su euroskeptici godinama prije najavljivali upravo tu stvarnost, vrh vlasti nas je uvjeravao kako Hrvatska ulaskom u Europsku uniju ne gubi svoj suverenitet i kako će uvijek moći odlučivati na nacionalnoj razini. No to ipak nije tako! Najavljana super država oslabila bi nacionalne vlade te preselila svu vlast u Bruxelles i naš narod izgubio bi svu vlast nad svojom državom. Hrvati su ulaskom u Europsku uniju već izgubili svoj suverenitet a naša vlast i tako je već sada samo predstava za javnost. Ljudi na čelu države ne provode nikakvu vlastitu politiku nego već sada služe europskoj eliti koja im određuje sve poteze i odluke.

Ako ih samo pogledamo, te naše takozvane lidere a zapravo lutkice u rukama jačih, možemo vidjeti njihovo ne snalaženje, doslovno guranje zakona, ignoriranje javnosti i pritisak koji se nikako ne smiruje. Zaista, svjedoci smo jedne strašne torture koju nad nama provode gotovo kao da su omađijani politički predstavnici doslovno instalirani za programiranje javnosti. Oni samo pripremaju put za ono što treba doći. Naime, prema izjavama Viviene Reding, čini se kako se samo čekalo hrvatsko pristupanje europskoj uniji i pakleni plan može početi.

Najavljena super europska država zapravo je najava novog Babilona koji je kao tak prorokovan u Ivanovoj knjizi otkrivenja a koji će biti kažnjen i srušen od Boga u posljednjim vremenima koja su po svim znakovima vremena na svome vrhuncu.

Sve počinje i završava s Babilonom!

Da je upravo Europska unija taj novi Babilon u kojem će se rasplamsati grijeh nad grijesima i nad kojim će zavladati Antikrist postoje mnogi dokazi. Primjerice, europsko štovanje drevne božice Semiramide koja izvire na svakom koraku. Semiramida je drevna božica koju su štovala babilonska bratstva. Pripada trojstvu Božice Mjeseca (Semiramida), Boga Sunca (Nimroda, poznatog još pod imenima kao što su Bal, Bel, Baal, itd.) i njihovog sina Tamuza. Ova poganska vjera postojala je tisućama godina prije nastanka kršćanstva.

Babilonska bratstva su živjela u starom Babilonu, području današnje Mezopotamije, a onda kreću na zapad, sve dok se nisu preselili u Rim, osnovali Rimsko carstvo i uzrokovali sve znane ratove tog doba. Kasnije se šire svijetom, a u novije doba, kako navode brojni autori, nalazimo iz pod imenima: Plantagenet, Warburg, Bruce (Scott), Rockefeller, Habsburg, Rotschild (Bauer), Krupp, Windsor (zapravo Saxe-Gotha-Coburg), de Medici, Cavendish (Kennedy), Sinclair (St.Clair), Romanov, Hanover.

Tijekom vremena, nastaju nove religije i nova božanstva, ali sve po uzoru na njihove drevne bogove. Božanstva nose druga imena, ali se radi o uvijek istom konceptu. S vremenom, te iz Babilona potekle loze sele se u Europu, kasnije i dalje, sa sobom noseći svoje drevne simbole i vjeru. Postaju vrhovna europska aristokracija te se infiltriraju u politiku, vlast, sve institucije te bankarstvo. Ti “prosvijetljeni” vladari svijeta iz Babilona, koji se i nazivaju iluminati, kroje novoosmišljen sistem profita i trgovine uz pomoć ratova i manipulacije. Još jedno ime za istu božicu koju iluminati i dan danas štuju jest Europa.

Ima još “slučajnosti”. Božica Semiramida je oduvijek prikazivana kao žena sa šiljcima oko glave, te bakljom (ili križem) u rukama (baklja je simbol Nimroda). Dakle, baš kao Kip “slobode”! Uz to, simbolizira je i 12 zvjezdica. Božica Semiramida je upravo tako prikazivana na antičkim novčićima.

No već je odavno poznato podrijetlo Kipa “slobode”. Naime, to je dar francuskih masona iz Pariza i on predstavlja sve samo ne slobodu.

Drevni motivi ovog božanstva predstavljaju božicu Europu (ili Semiramidu) kako jaše bika (simbol Nimroda).

I gle! Unija 2002. godine izdaje kovanicu baš s Božicom Europom koja jaše bika. Jasni simbol iste organizacije koje je oformila Europsku Uniju i koja njome vlada.

Naravno 12 zvjezdica na europskoj zastavi, zvjezdice su koje označavaju njezinu krunu. Plakat vijeća Europe koji na sebi ima kulu babilonsku i nad njim lebdi dvanaest zvjezdica. Postoji još cijeli niz simbola koji nam jasno govore što je zapravo europska unija te kakvi ljudi njome vladaju.

No, nama ne trebaju simboli da bi jasno vidjeli sve zlo koje se kreće našim društvom. Da bi jasno vidjeli jednu centralnu vlast koja vlada svima nama. Žalosno je to što se događa. Žalosno je da smo dopustili da nas tako izmanipuliraju i svega 20 godina nakon konačnog osnutka naše države, da nas doslovno prisile na ulazak u novu još goru tvorevinu zvanu Europska unija, a kojom vlada grijeh i smrt. No postoji jedno davno proročanstvo koje kaže da će upravo Hrvati toj poganskoj Europi donijeti Boga te da će Hrvati iz tog posljednjeg rata izaći blagoslovljeni. No povijest je pokazala da su Hrvati najbolji sluge, tako da je EU najbolje riješenje trenutno za Hrvatsku, iako ne izgleda kao najbolje.

Elite i Sjedinjene Europske Države – zločinački prijedlog

“Kao da je to elementarna nepogoda ili kao da su Marsovci došli i ukrali nam blagostanje. Te su nam elite i njihovi poslodavci ukrali i naše nacionalne države, a kradu nam i Europu.”

Viviane Reding, o tome kako si ona zamišlja blisku budućnost Europske unije. Ona si zamišlja Uniju kao Sjedinjene Države Europe, s dvodomnim parlamentom (kao američki Kongres i Senat), a Komisijom kao vladom i s nacionalnim državama kao provincijama, koje uglavnom nitko ništa ne pita. Građani se tu ne spominju, oni nisu ni u primisli i oni ne odlučuju ni o čemu. Ima, po mišljenju gospođe Reding, tko misli za njih. Njihova politička elita.

“Građani (ne samo hrvatski) su od Europske unije očekivali par stvari. Ne mnogo, ali važnih stvari. Očekivali su garanciju mira. Kakva-takva, ona je tu. Mir vlada Europom. Očekivali su i države u zajednici u kojima vlada blagostanje, solidarnost i socijalna pravda. Dobili su „Europu u dvije brzine“, dobili su uniju banaka i krupnog kapitala, velikih međunarodnih korporacija, nepravdu na nacionalnoj i međunarodnoj razini. Dobili su novac kojim netko drugi upravlja i koristi ga za svoje ciljeve, dobili su srezana radnička i socijalna prava, dobili su bijedu u pola kontinenta.”

“Čitava elita (zajedno s gospođom Reding i njoj sličnima) tuli nad činjenicom da u Europi nestaje država blagostanja i priča kako je, nažalost, vrijeme države blagostanja prošlo. Kao da je to elementarna nepogoda ili kao da su Marsovci došli i ukrali nam blagostanje. Te su nam elite i njihovi poslodavci ukrali i naše nacionalne države, a kradu nam i Europu. “

“I samo oni mogu reći na koji će se način i kada ujediniti, ili ne ujediniti, nitko drugi. Ujediniti Europu danas i od ove bankarske unije i unije financijskih i drugih mešetara može rezultirati samo diktaturom carskog tipa. Takve je Europa već par puta iskušala i uvijek su završile krvoprolićem. Zato je prijedlog gospođe Reding zločinački. “
 
(dnevno.ba, vecernji.hr)

Iako se nafta danas smatra najvažnijim starteški energentom, a biznis s naftom najprofitabilnijim, trgovina hranom – kao vitalnim energentom živih bića od suštinskog je značaja za vladarsku elitu.

Samo onaj tko kontrolira proizvodnju i promet životnih nammirnica za svoje podanike može imati apspolutnu kontrolu nad živom radnom snagom odnosno nad svojim robovima.

Naravno, to su znali još drevni vladari, a njihovo znanje i vještinu kontrole prometa namirnica preuzela je današnja oligarhija. Održavanje monopola u trgovini hranom koje se vrši preko nekoliko trgovačkih kartela se zato uopće nije promijenilo, iako se neupućnima stalno preko medija serviraju velike priče o demokraciji i slobodnom tržištu. Ali, to su samo iluzije.

Malo je poznato da su čak tisućama godina stari trgovački putevi kojima je vršena razmjena prehrambenih dobara sa Istoka i Zapada i danas gotovo na isti način pod kontrolom trgovačkih kartela onako kako su to bili u drevnom Babilonu, Egiptu, Grčkoj, Rimu …

Trgovački karteli koji su se još u srednjem vijeku u Europi bavili ovim poslom i koje su sačinjavale neke od starih europskih trgovačkih obitelji i danas funkcioniraju i to na istom principu. Promijenjena su samo poslovna sjedišta kartela i njihovih kompanija, i danas je glavno sjedište svih svjetskih najvećih trgovaca u Londonu (u staroj jezgri grada nazvanom City of London).

Formalno su oni pod okriljem Kuće Windsor, ali suštinski britanska kraljica kao ni britanska kraljevaka obitelj ne donose odluke kojima se karteli povlađuju. Ova trgovačka struktura (nama robovskoj javnosti uglavnom je nepoznata), iznad je kraljice koja ih samo reprezentira u javnosti i mora tražiti dozvolu prilikom ulaska u njihovu gradsku jezgru koje se posjećuje u građanskom odijelu. Na čelu trgovačkog dijela Londona se nalazi Gradonačelnik Londona koga oni postavljaju i sami se nazivaju Krunom.

Michael Bear, bivši gradonačelnik Londona (inače rođen u Keniji) koji je ovako pozdravio britansku kraljicu Elizabetu II stojeći na stepenštu tako da je i simbolično bio viši od nje. Kraljica je u građanskom odijelu, a gradonačelnik u svečanoj odori. Za posjetu trovačkoj jezgri Londona, kraljica mora traži i dobije odobrenje Gradonačelnika. Način izbora gradonačelnika Londona je tajna, a imenovanje se vrši svake godine na jednoj specifičnoj zatvorenoj ceremoniji u tišini i bez mogućnosti prigovora. Tipično jezuitski

Kuća Windsor, također, samo je formalno na čelu svih masonskih društava i ostalih tajnih struktura i mreža koje su razapete po čitavom svijetu i praktično kontroliraju globalno tržište i sve strateški važne poslove za opstanak KRUNE koju opslužuje čitava britanska imperija. KRUNA je praktično nasljednik svih trgovačkih poslova srednjovjekovnih venecijanskih trgovaca.

O tome kako rade ovi karteli koji između ostalog kontroliraju trgovinu hranom u čitavom svijetu (ostavljajući pojedina područija godinama bez hrane) pokušao je sagledati Richard Freeman koji je svoju obavještajnu studiju publicirao još krajem 1995. godine u članku “Executive Intelligence Review”. Nazvao je tekst: “Globalni prehrambeni kartel Windsor-a: Instrument za ubijanje glađu”.

Iz ovog izvješća predočićemo neke zanimljivosti koje pokazuju tko zaista stoji iza EU i tko kroji njeno zakonodavstvo, zašto balkanske zemlje kao i mnoge druge poljoprivrdene zemlje u Europi moraju uvoziti (uglavnom nekvalitetnu) i skupu hranu (iako Hrvatska može hranu izvoziti) i vidjet ćete za koga zapravo rade “veliki” balkanski tajkuni poput Kostića, Miškovića ili Ivice Todorića.

Freeman je tako otkrio da deset do dvanaest kompanija, kojima pomaže još nekoliko desetaka manjih drži danas čvrsto monopol u svjetskoj trgovini hranom. Oni dominiraju u opskrbi skoro svih žitarica – od pšenice, kukuruza, zobi, ječma do šećerne trske i raži. Oni kontroliraju i trgovinu mesom, mlijekom (posebno mlijekom u prahu koje je praktičnije za skladištenje i čuvanje), jestivim uljima, mastima, voćem i povrćem i svim drugim vrstama hrane.

Sve tvrtke su povezane preko kartela, a njima se upravlja iz Kuće Windsor-a u Londonu, tvrdi Freeman. I svi karteli rade u interesu europske oligarhije odnosno nekoliko starih europskih obitelji koje su stoljećima poslovno i rodbinski povezivale. Oni upravljaju tržištem svim energentima (uključujući hranu), sirovinama i mineralima.

Kao glavni operativni ogranak Kuće Windsor nalazi “World Wide Fund for Nature” (Svjetski fond za prirodu) kojim formalno upravlja vojvoda od Edinburgha, princ Filip. Njegov djed Georg I je bio grčki kralj danskog podrijetla koga je Britanska imperija namjestila Grcima kao kralja koga je “izabrao” grčki parlament.

Zbog svog njemačkog porijekla i rodbinske veze s nekim nacistima, princa Filipa mnogi Englezi ne vole i vide ovako

Freeman, međutim otvoreno kaže da se ovaj Fond u stvari bavi orkestracijom etničkih sukoba ili implementiranjem terorističkih akcija bilo gdje u svijetu gdje postoje interesi oligarhije uspostaviti kontrolu nad nekim prirodnim resursima ili u regiji gdje prolazi neki važan trgovački put. Princip koji koriste je oproban: podjeli, zavadi i pošalji do zuba naoružane “mirovne snage” – pa vladaj!

Svjetski fond za prirodu ima kao svoj logo – pandu. Vrlo simpatično. Čitav fond se formalno bavi zaštitom divljih životinja, posebno ugroženih vrsta diljem svijeta. U tom cilju Fond šalje često naoružene plaćenike u Afriku i druge dijelove svijeta da se bore protiv “lokalnih krijumčara” i “trgovaca divljim životinjama” ili “pomorskih pirata”, što je samo maska ​​za ubijanje lokalnih čelnika, i plemenskih poglavica koji neće da surađuju s Londonom i zaštitnika nacionalnih interesa afričkih plemena. Ova perfidna prevarantska predstava tipična je izmišljotina jezuitskih mozgova.

Veliki broj ovakvih orkestriranih sukoba izveden je nakon Drugog svetsklog rata u Africi i Aziji, a kronična nestašica hrane u pojedinim regijama je upravo njihova politika. Periodično poskupljenje hrane na svjetskom tržištu ili obaranje cijena ako se na tržištu pojave drugi ponuđači iste robe, posebice sirovina, glavna je poluga kojom ovi karteli drže monopol u trgovini hranom. Istina je da hrane na planeti ima dovoljno za sve.

Firme u okviru svakog kartela su navedene na slici. One samo odražavaju sliku različitosti i “slobodnog tržišta”, ali su u stvari sve članice jednog zatvorenog sindikata sa istim poslovnim ciljem – održavanje trgovačkog monopola. Skicu je napravio Freeman.

Kod mnogih članova upravnih odbora u raznim tvrtkama koje su navadeni na skici fukcije se preklapaju, pa neki sjede u upravnim odborima tvrtki koje su tobože veliki konkurenti na tršištu. U stvari, njihova uloga je da nadziru sve. Njihov vjekovni primarni zadatak je razaranje svih nacionalnih interesa i slabljenje nacionalnih ekonomija (gospodarstava) kako niti jedna ne bi mogla ostvariti potpunu suverenost. Države koje su same sebi dovoljne su najveći neprijatelji ovih trgovačkih kartela.

Korištenje hrane kao oružja staro je tisućama godina i poznato još iz Babilona, ​​Rimske imperije, Grčke … Istu tehniku ​​nadzora u prometu hane imali su venecijanski trgovci i razni njihovi familijarni izdanci uključujući obiteljske grane koje su živjele u Antwerpenu, moćne burgundski vojvode, nizozemske i britanske Levant tvrtke (turske trgovce koji su u srednjem vijeku radili za engleske i nizozemske interese) , Istočno-indijsku i Zapadno-indijsku kompaniju.

Drevni vlastelini kontrolirali su svaki tarnsport žitarica i drugih prehrambenih namirnica na cestama, lukama, mostovima, gradskim kapijama. Smišljani su i bogovi žetve i plodnosti (primjerice Demeter u Grčkoj ili Sibela) u čije ime je vlastela uzimala seljacima zemljišne prinose. Praktično je sve bilo “u božijim rukama” i “po božijoj volji”. I narod se toj sili, u strahu i neukosti, potpuno povinuo.

U drevnom Rimu kontrola žitarica je bila osnova imperijalne politike. Rim je bio centar trgovine hranom, a okupirane kolonije-Galija, Britanija, Španjolska, Sicilija, Egipat, Sjeverna Afrika i Mediteranska obala morale su slati u Rim sve svoje zemljišne prinose. Sve je prvo išlo u Rim. I Rim je to prodavao kome je htio. Potražnja za žitaricama koju je nametala rimska uprava bila je često mnogo veća nego što je zemlja mogla podnijeti, pa su mnoga obradiva zemljišta u Sjevernoj Africi postala neiskorištena.

Nakon križarskih ratova 1202-1204, venecijanski trgovci preuzeli sve žitne transportne puteve. U trinaestom stoljeću glavni venecijanski putevi su imali dva sabirna centra za hranu na istoku i to su bili Konstantinopolis (Istanbul) i Aleksandrija u Egiptu. Sva roba je stizala iz tih luka u Veneciju i onda je duž rijeke Po išla dalje u Lombardiju, pa preko Alpa je prevožena u Francusku. Venecijanski trgovci su onda svoj utjecaj proširili i na mongolsko carstvo i kasnije dalje na istok.

Od petnaestog stoljeća moćni venecijanski trgovački kartel (udružene obitelji) ustupili su veliki dio svoje trgovačke imperije moćnom burgundski vojvodstvu, čiji je poslovni centar bio Antwerpen. Trgovačka venecijanska imperija se tako proširila i obuhvatila je Francusku, Amsterdam, Belgiju i veliki dio današnje Švicarske.

Od ove venecijansko-lombardsko-burgundske poslovne veze potiče svaki od šest spomenutih trgovačkih prehrambenih kartela koji i danas funkcioniraju i praktički je svaki od njih na neki način naslijeđen kao obiteljski biznis.

Sve današnje prehrambene kompanije napravljene su tako po istoj strukturi poslovanja kako su ih imale drevne tvrtke iz Mezopotamije, antičkog Rima, Venecije i Britanije. Bolje reći, njihova drevna infrastruktura je preslikana u strukturu današnjih transnacionalnih kompanija. Iako je nekada sustav njihovog rada počivao na robovlasništvu, gdje je vlastela imala svoje posjede i svoje robove koje je hranila i opskrbljivala tako da su oni apsolutno i vitalno bili ovisni o vlastelinu, ništa se ni danas nije promijenilo. I danas vitalne potrebe svakog pojedinca u EU ili SAD ovise od ovih kompanije koje određuju i količine hrane na tržištu i njihovu cijenu.

Freeman navodi da je pet današnjih kompanija bukvalno preuzelo baš tu venecijansku poslovnu mrežu. To su tvrtke: Cargill, Continental, Louis Dreyfus, Bunge and Born i André.

Venecijanski trgovci su u literaturi opisni kao bezdušne i nemilosrdne sjecikese i derikože.

Od osamnaasetog i devetnaestog stoljeća Britanski Levant (Turska kompanija) i Istočno-indijska tvrtka preuzele su mnoge od tih venecijanskih trgovačkih putova. U 19. stoljeću tvrtke Baltic Mercantile i Shipping Exchange sa centralama u Londonu postale su glavni instrument za ugovaranje poslova u transportu žitarica iz svih regiona.

Povjesničar Lyndon Hermyle LaRouche je s timom svojih suradnika, povjesničara, također napravio jednu zanimljivu studiju nastojeći otkriti gdje su nestale moćne srednjovjekovne venecijanske trgovačke obitelji i otkrio je da su u razdoblju od oko 300 godina sve diskretno migrirale u London. Engleska je tako porobljena i stavljena u službu ovih međunarodnih trgovaca. I danas Englezi služe njihovim interesima.

Oligarhija danas ima četiri globalne regije preko kojih se obavlja izvoz svih vrsta hrane i oni kontroliraju sve četiri. Te globalne regije su: SAD, EU (posebno Francuska i Njemačka), države britanskog Commonwealtha (Australija, Kanada, Južna Afrika, Novi Zeland, Indija, Pakistan), Argentina i Brazil u Južnoj Americi.

Stoljećima su karteli radili na preuzimanje kontrole tržišta preko ova četiri regije koji imaju oko 15 % posto svjetske populacije. Ostatak svijeta, preko 6 milijardi, ovisi od izvoza hrane iz ovih regija

Evo, šta je Freeman još otkrio o ovim kompanijama.

Kompaniju “The Continental Grain” danas vodi milijarder Michael Freiburg sa svojim sinom Paulom. Freiburg je kompaniju osnovao 1813 u Arlonu, u Belgiji. Preselio je sjedište u Antwerpen, a zatim 1920. u Pariz i London. Danas imaju ured u New Yorku i jaku francusko-švicarsku bazu.

Léopold Louis Dreyfus koji je rođen u Francuskoj, 1852. osnovao je trgovački posao sa žitom u Baselu, u Švicarskoj. Izuzev za vrijeme Drugog svjetskog rata, u 20. stoljeću Dreyfus-ovo je sjedište bilo u Parizu i radio je na trgovačkim poslovima (koji su uključivali stare lombardske i burgundske puteve). Oni su praktički naslijedili biznis ovih srednjovjekovnih trgovačkih monopolista.

Bunge i Born su nastavili poslove Bunge obitelji iz Amsterdama 1752. Tvrtka je konačno preseljena u Antwerpen (danas je sjedište tehnički smješteno u Sao Paolo u Brazilu i na Nizozemskim Antilima).

Kompaniju “André” osnovao je Georges André u Nionu u Švicarskoj i danas joj je sjedište u Lausanni.

Cargill tvrtka je najveća žitna kompanija na svijetu sa sjedištem u Minneapolisu u Minnesoti. Osnovao ju je Škot William Kargil u Iowi 1865 i od 1920-tih je vodi obitelj McMillan. Ali, istinska poslovna poveznica je u Europi gdje je Kargil medjunarodna trgovačka izvršna kompanija, Tradax Inc. koja ima sjedište u Ženevi.

Tradax je osnovan 1956. i registriran je u Panami. Obitelj McMillan je uvijek bila u službi Britanije. John Hugh McMilan, predsjednik Kargila od 1936 do 1957 imao je titulu “nasljednog Viteza komandera Pravde u suverenom redu Svetog Johna (Malteških vitezova)”, što je jedan od najmoćnijih redova britanske Krune i Vatikana.

Tradax ima odjeljke po čitavom svijetu uključujući Argentinu, Njemačku, Japan. Ona je glavni izvršitelj trgovačke operative za “američki” Cargill sa čijim novcem najviše i radi, dok glavni profit ide Cargill-u. Osnovni financijski izvor Tradax-a, kako to otkriva Freeman, je banka Crédit Suisse, sa sjedištem u Ženevi i koja se vodi kao najveći svjetski perač novca.

Izvjesni Dan Morgan je 1979 napisao knjigu “Trgovci žitaricama”. Tu je otkrio da Kargil izvršna tvrtka Tradax sa sjedištem u Ženevi nije tu samo da bi Cargill izbjegao plaćanje poreza u SAD i ostalim zemljama (vlastela ne uzima danak sama od sebe) već i zato da bi zbunila svakoga tko pokuša prati poslovne transakcije koje vodi Cargill.

Tako je Morgan zapisao: “Kada Cargill prodaje tovar žita nizozemskom proizvođaču hrane za životinje, žito prvo transportira Misissipi rijekom, stavlja ga na brodove u luci Baton Rouge (u Louisiani) i šalje u Rotterdam (Nizozemska). Na papiru … trgovačka ruta je kompleksnija.

Cargill prvo prodaje žito Tradax International-u u Panami, koji će onda “iznajmiti” Tradax iz Ženeve kao svog europskog agenta. Tradax iz Ženeve onda aranžira prodaju nizozemskom mlinaru preko svoje pomoćne tvrtke Tradax u Nizozemskoj. Sav profit će biti uknjižen Tradax -u u Panami, a to je luka bez poreza. Tradax iz Ženeve će zaraditi samo “nadoknadu za uslužne poslove” i za poslove carinskog posredovanja na temelju sporazuma između Tradax-a u Panami i Tradax-a u Nizozemskoj “.

Tako izbjegavajući poreze i inspekciju, Cargill koristi mrežu kompanija prenijeti velike isporuke robe bilo gdje na svijetu u trenu. (Ali isporuku robe mogu i spriječiti u trenu).

Oni imaju unutarnju obavještajnu strukturu kao što je ima CIA. Koriste za svoje privatne poslove komunikacijske satelite, satelite za promatranje vremenskih prilika, koriste podatke koje primaju od 7000 obavještajnih izvora diljem svijeta, iz nekoliko stotina ured itd. .. Očigledno, one državice koje nazivamo porezni raj izmislila je vlastela zbog sebe i svog biznisa. I sve tvrtke koje se tamo registriraju su njihove. A mogu se formalno voditi i na “Petra Petrovića” iz Srbije ili Hrvatske. Svi ti “Petrovići” su samo njihovi službenici.

Britanski kartel za kontrolu trgovine hranom ojačao je svoj utjecaj nakon Drugog svjetskog rata. Ova kontrola je posebno išla preko SAD, gdje je Minneapolis, pod kontrolom obitelji Pillsbury i Peavey, zamijenio Mađarsku kao najvećeg svjetskog mlinara.

Prije Drugog svjetskog rata količina žitarica koje su išle u izvoz ili prelazile ocean rijetko je prelazila 30 milijuna tona godišnje. Američki udio je tada obično bio 10 milijuna tona ili manje.

Drugi svjetski rat je opustošio svijet i stvorena je masovna glad posebno u Europi i danas se održava i Trećem svijetu. (Afrikanci praktično moraju raditi i izvozi sve svoje sirovine zbog hrane). Američkim programom “Hrana za mir”, svjetska trgovina žitaricama je porasla, a samo SAD su izvezle 1979. godine 160 milijuna tona. Već 1995. to je bilo 215 tona žitarica. Ovome treba dotati desetine milijuna tona mliječnih proizvoda, mesnih proizvoda i druge vrste hrane. Ne zaboravimo da su SAD bile i ostale najveća kolonija britanske krune.

Tako danas imamo “Velikih Šest” žitnih kompanija koje čine glavni žitni trgovački kartel. To su: Cargill (sa sjedištem u Minneapolisu i Ženevi); Continental (iz Njujorka); Louis Dreyfus (iz Pariza); Bunge and Born (sa sjedištima u Brazilu, Nizozemskoj, i Holandskim Antilima) André (Švicarska) i Archer Daniels Midland / Töpfer (Ilinois – Hamburg).

Archer Daniels Midland je kupnjom Töpfer-a, hamburške njemačke žitne tvrtke, značajno povećao svoju prisutnost u svjetskoj trgovini žitaricama. Topher trgovački poslovi su bili u regiji Venecija-Švicarska-Amsterdam-Pariz uz jako partnerstvo Rothschild banke, najmoćnije banke londonske Krune i Vatikana.

Prvih pet su potpuno privatne tvrtke koje vode obitelji koje su vlasnici. One ne iznose u javnost veličinu kapitala kojim raspolažu, ne objavljuju svoj godišnji financijski izvještaj. Njih nema na raznim popularnim top-listama najbogatijih ljudi svijeta, baš kao što na njima nema Rothschilda, ni Rockefeller-a, Morgan-a …

Na tim popisima se nalaze samo njihovi uspješni djelatnici, poput Bill Gates-a, ruskih tajkuna i raznih egzotičnih “okrunjenih” glava kojima je na glavu krunu stavio upravo neki od ovih kartela. Njihovo poslovanje je tajna. Freeman vjeruje da samo Cargill i Continental kontroliraju čak 50 posto svjetske trgovine žitaricama.

Cargill je predstavnik svih žitnih kompanija i makar mali uvid u njegovo poslovanje otkriva i način rada drugih. Cargill je tvrtka broj jedan i u trgovini pamukom, najveći je američki vlasnik žitnih silosa (ima ih oko 340) broj jedan američki proizvođač kukuruzne baze, visoko proteinske hrane za životinje (preko svoje pomoćne tvrtke Nutrena Mills), pakira meso, najveći je proizvođač puretine itd. . .

Cargill ima vlastitu flotu od oko 420 barži za prijevoz žitarica 11 šlepera (remorkera), 2 velika broda koji plove Velikim Jezerima, 12 prekooceanskih brodova, 2000 željezničkih teretnih vagona i 2000 tankera.

Cargill stavlja svoje ljude na razne utjecajne pozicije u političke institucije diljem svijeta.

Daniel Amstutz koji je 25 godina radio za Cargill, bio je podtajnik SAD za poljoprivrdeu i izvoz poljoprivrdenih dobara i sa tog mjesta je odlučivao o američkoj eksportnoj politici žitarica. Kasnije je postao šef američke komisije za trgovinu u GATT-u (General Agreement on Tariffs and Trade). U međuvremenu, Nestor Rampaneli, bivši menadžer u tvrtki “Bunge i Born” postao je argentinski ministar za gospodarstvo kod predsjednika Karlos Menem-a 1989. On je inicirao tranziiju argentinske ekonomije od državnog nadzora ka “slobodnom” tržištu gdje vladaju moćne monopolističke “ajkule”. To se danas događa i sa zemljama bivše SFRJ. To je suština tranzicije. Sve postaje neovisno od države.

Iz ovoga jasno možete zaključiti zašto je tržište u Hrvatskoj uvijek puno, primjerice južnog voća, čiji uvoz vazalna država mora plaćati, iako nekim ljudima nije u stanju ni krumpir, ni brašno osigurati besplatno. Oni danas hrane i Srbiju i Hrvatsku i BiH i u tome im posao obavljaju lokalni tajkuni koje kontrolira i instruira masonerija.

“Njihove” (tajkunske) firme su zato i registrirane na raznim dalekim otocima. Na istim lokacji su registriranje njihove skupe jahte, koje moraju da kupuju jer na taj način vraćaju novac gazdama, kada “kupuju” basnoslovno skupe stanove, oni se obično nalaze u Londonu ili Monaco-u, gdje u stvari prenose ogroman novac svojim gazdama. Koji bi pravi biznismen iz hrvatske svoj novac ulagao u londonske nekretnine, kada na njihovu cijenu ni na koji način ne može utjecati.

Izgradnja silosa za žito u Ukrajni, koju je sebi pripisao MK Komerc je jedan takav posao koji je izvela ova oligarhija kako bi seljacima u Ukrajni preuzela žitarice i stavila ih pod svoju kontrolu. Naši “veliki” tajkuni su samo sitni pilićari ove stare oligarhije, a mnogi zapravo i ne znaju za koga uu velikoj piramidi rade. Njihov rad kontrolira i osigurava lokalna takozvana služba “državne sigurnosti” (u stvari vlastelinske sigurnosti) dok savjetodavnu funkciju i financijsku i drugu operativu obavlja lokalna masonerija. O velikom pranju novaca MK Komerca dosta toga je istražio i objelodanio pokojni Otporaš, Branimir Nikolić. I, naravno robovske (takozvane demokratske) pravosudne i sigurnosne institucije su sve morale zataškaju.

Normalno bi bilo da sve zemlje koje imaju viškove hrane svoje proizvode izvoze. I to bi cijenu hrane na svjetskom tržištu drastično smanjilo. Zato ovi moćni karteli raznim smicalicama čine sve da ih u tom poslu marginaliziraju.Tako se nameću razni standardi u korištenju određene vrste sjemena, pakiranju hrane, težini pojedinih artkala kako bi se dobila dozvola za prodaju na primjer na EU tržištu.

Sad shvaćate zašto Hrvatska koja može hraniti pola Europe, hranu mora uvoziti. Tako su sve male zemlje u stvari vazalne zemlje. One moraju uvoziti hranu preko ovih kartela po njihovoj cijeni ili mogu gladovati. Individualna mala poljoprivredna gospodarstva su u Srbiji posljednjih deset godina najviše uništena.

I tu Hrvatska nije usamljena.

Freeman navodi da su za dvadeset godina (do 1995) milijuni poljoprivrednika u SAD, Kanadi, Australiji i Argentini zbrisani. Isto je urađeno u Indiji. Primjerice 1982., SAD je imala 600 tisuća nezavisnih farmera. Već 1995. taj broj je bio manji od 225 000. Tržište hrane je skoro potpuno monopolizirano. Poljoprivrednici su plaćeni ispod paritetne cijene, a to je cijena koja pokriva troškove proizvodnje plus višak dovoljan za investiciju u sljedećem pozvodnom procesu.

Koliko državnici u SAD o ovome ništa ne znaju i ne pitaju se govori podatak da je 1983. Robert Bergland, američki ministar za poljoprivredu (kod Jimmyja Cartera 1976 – 1980) u jednom intervju izjavio:

“Cargill ima stav da SAD tretiraju kao svoju žitnu koloniju … Kada su 1970. Rusi okupirali Afganistan i kada je Jimmy Carter tražio informale koliko je žitarica Rusija kupila od SAD … mi nismo mogli da mu kažemo, jer nismo znali “.

Ali Cargill i druge kompanije iz kartela to su znale. Kada su 1976. Cargill, Continental i drugi prodali Rusima rekordnih 12,4 milijuna tona američkog i kanadskog žita (i tako stvorili nestašicu u SAD) administracija predsjednika Gerald Ford-a saznala je o toj prodaji tek nakon što je posao završen. Ove žitaice se očito uzgajaju u SAD, ali Anglo-nizozemsko-švicarski kartel na čijem čelu je britanska Kruna raspolaže s tim kako njemu odgovara.
 
 
(ivonazivkovic.net/uredio:nsp)

banka, banke, krediti, kamate, otkup zlata, osiguranje

Kontroverzni je Englez na blogu napisao da je otvaranje bilo puno simbola, odnosno elektromagnetskih informacija namijenjenih eliti koja u tajnosti vlada ovim svijetom

David Icke, jedan od najpoznatijih teoretičara zavjere, tvrdi je da je otvaranje Olimpijskih igara u Londonu bio tajni sotonistički ritual maskiran u slavlje Velike Britanije i sporta.

Kontroverzni je Englez na svom blogu napisao da je otvaranje Igara bilo puno simbola, odnosno elektromagnetskih informacija namijenjenih eliti koja u tajnosti vlada svijetom, a to su prema njegovom mišljenju ‘ljudi reptili’.

Tako je, primjerice, ustvrdio da je divovsko zvono bilo namješteno na posebnu frekvenciju koju ta grupa razumije, ali i da je sam Olimpijski stadion planski smješten na točku gdje se nalazi jedan od najznačajnijih vorteksa zemaljske energije.

Napisao je također i to da nije slučajno da je 27. srpnja izabran za dan kada će otvoriti Olimpijske igre jer je to jedan od ključnih datuma u kalendaru štovatelja vraga. Naime, sotonisti tada slave Veliki klimaks.

Ukratko, Icke vjeruje da svijetom vlada Babilonsko bratstvo, koje vodi rasa križanih krvnih linija podrijetlom sa Srednjeg i Bliskog istoka. Ključne linije bratstva su, tvrdi, obitelji Windsor, Rothschild, Rockefeller, europske kraljevske obitelji i aristokracija te obitelji istočnog establišmenta u SAD-u. 

Njihovo podrijetlo nije ovozemaljsko, oni su reptili iz zviježđa zmaja čiji je cilj dominacija svijetom, a kada sotonisti dozivaju demone, zapravo se obraćaju njima, mišljenja je.
 

 

 
izvor:24sata.hr, youtube.com
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=10045"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]