Postaviti ovakvo pitanje za nekog istinskog humanistu, djeluje kao neslana šala. Zašto bi netko želio da ljudi širom svijeta umiru, a da im se može pomoći? Ili možda trebamo gledati stvari praktičnije? Zar otkrivanje lijeka protiv raka ne bi njegovom izumitelju donijelo svjetsku slavu i neviđeno bogatstvo?

Pitanja su na mjestu. Ali postoji gruba računica, veoma jednostavna, bar kada je u pitanju vrijednost života u današnjem svjetskom poretku. To podrazumeva da glavnu ulogu ima dobit, a ne humanost. Dobit zavisi od obrta kapitala, pa je i računica lako uočljiva.

Priča koja slijedi je priča o vitaminu B17, koji je još prije pedeset godina sintetiziran pod imenom Laetril odnosno Amigdalin. Učinio je to biokemičar Ernst. T. Krebs.
Njegova borba da se ovaj prirodni lijek protiv raka zvanično prihvati, trajala je u periodu od pedesetih do sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Bila je to borba entuzijasta – liječnika, biokemičara i nekih novinara koji su plasirali teoriju po kojoj je “opaka bolest” – rak, zapravo samo jedna avitaminoza, odnosno kronični poremećaj metabolizma izazvan nedostatkom jednog vitalnog sastojka u ishrani.

Na žalost, globalizacija, kao proces u kome multinacionalne kompanije sve više preuzimaju i kontrolu i nad lijekovima i nad svetskim medijima, zapečatila je protok svih informacija koje mogu naneti štetu interesima svjetskih farmaceutskih profitera.

Pojava teorije doktora Krebsa i njegovog alternativnog lijeka pod imenom Laetril, od strane američke Administracije za ishranu i lekove (FDA) nazvana je “šarlatanstvom” i “prevarom”. Gradjanima je predočeno da je lek otrovan i opasan. Tako je priča o vitaminu B17, Laetrilu, Amigdalinu (svi nazivi označavaju isto) – zapečaćena.

Ali, pojavom Interneta, koji se teže može kontrolirati, ponovo je otvorena priča o Ernstu T. Krebsu, Johnu Berdu, Ralfu Mosu i drugima, kojima je etika bila ispred interesa.

O svemu ovome pisao je u svojim knjigama »Politika u lječenju raka« i »Svijet bez raka«, Edvard Grifin. Evo te priče.

[highlight color="blue"] KAKO NASTAJE RAK? [/highlight]
Danas je uglavnom poznato da rak nastaje kada neke stanice u organizmu, koje su do tada radile sasvim normalno, počinju iznenada nezaustavljivo da se umnožavaju. Kao uzročnik navodi se virus, razni kancerogeni elementi ili neka vanjska trauma.

Zna se, takodje, da je rak bolest civiliziranog čovjeka, i aktivira se brojnim stresovima i otrovnim materijama, a bez kojih je suvremeni život postao nemoguć. Kozmetika, umjetni konzervansi, zagađena voda, duhanski dim, industrijska čađa…

Evidentno je i da postoje mnogi slučajevi kada dolazi do povlačenja malignog oboljenja. Skoro sva iskustva onih koji su primenili u liječenju neku alternativnu terapiju, i koja se pokazala uspješnom, otkrivaju promjenu ishrane.

Prema shvaćanju doktora Krebsa rak je kompleksan kroničani poremećaj metabolizma u čitavom organizmu. To je bolest koja obuhvaća čitav organizam, iako se prvo pojavljuje samo na nekom dijelu tijela, odnosno nekom organu. Zbog ovakve manifestacije bolesti često je pristupano kirurškom uklanjanju vidljivog oboljelog tkiva, zračenjem okolnih stanica na mjestu rasta kancerogenih stanica, kemoterapiji…. Time je zapravo tretirana posljedica bolesti, dok je uzrok preživio.

[highlight color="orange"] ZAŠTO SE STANICE NEKONTROLIRANO UMNOŽAVAJU? [/highlight]
U ljudskom tijelu postoje tisuće stanica koje su na neki način ostale “zarobljene” u stadiju embriona.
Nazovimo ih ovde jednostavno “univerzalnim stanicama”. One služe za popravku eventualno oštećenih dijelova tijela. Na primer, kada dodje do loma neke kosti, ove stanice se transformiraju u koštane stanice i popunjavaju pukotine u kostima. Ako dodje do oštećenja nekog mekog tkiva, ove stanice se pretvaraju u stanice adekvatne tom tkivu. U slučaju gubitka krvi, “univerzalne stanice” se transformiraju u stanice krvi. Kada dodje do fizičke traume ili kemijskog disbalansa u organizmu ove stanice se formiraju i aktiviraju povećanje nivoa estrogena i ostalih steroidnih hormona kako bi se stimulirao njihov dalji rad na poslovima zamjene uništenih stanica. Kada se oštećeno tkivo ili kost potpuno regenerira ili se organizam vrati u normalni kemijski balans, proces umnožavanja ovih “univerzalnih stanica” se zaustavlja.

Ako je, medjutim, kemijski balans u organizmu i dalje poremećen, ove se stanice nastavljaju i dalje razmnožavati. Dobroćudni tumori i polipi su znak da je proces jedne takve obnove zaustavljen, ali sa malim zakašnjenjem. Kada se kaže da je rak posljedica stresnog načina života, dolazi zapravo do energetskog i kemijskog disbalansa i to je “okidač” koji aktivira “univerzalne stanice”.

Od ovih stanica se pod djelovanjem određenih kemijskih promjena, stvaraju i kancerogene stanice. One, medjutim, nisu strano tijelo u organizmu i ne mogu se nazvati u tom slučaju bolešću. Naprotiv, upravo je njihova uloga da razore neutraliziraju sve strane materije u organizmu. Sa biokemijskog gledišta, medjutim, kada se one počinju razvijato u rak, one postaju strano tijelo.

Postojanje ovih “univerzalnih stanica” otkrio je još 1902. godine profesor iz Edinburga John Berd. On je uočio ogromnu sličnost izmedju pre-embrionalnih stanica i stanica raka. On je ove stanice nazvao tropoblastima. Te stanice, upravo svojom sposobnošću da se veoma brzo umnožavaju, odmah nakon oplodnje formiraju placentu i pupčanu vrpcu, omogućavajući embrionu da se dalje hrani i razvija čvrsto prikačen za zid materice. Kada se, nakon osam tjedana kod embirona razvije gušterača i on počne da luči svoje enzime, ove se stanice iznenada prestanu umnožavati. Tako je Berd otkrio da dalje umnožavanje ovih stanica spriječava upravo jedan enzim koji nastaje u gušterači.

Ako je imuni sistem organizma oslabljen zbog loše ishrane, ili je starenjem smanjeno lučenje enzima iz gušterače, stresom ili traumom aktivirane, ove stanice se počinju umnožavati, ali se ne mogu zaustaviti.

Zato je prvi zadatak u terapiji raka, punjenje organizma svim potrebnim hranjivim sastojcima kako bi se svi kemijski procesi stabilizirali čime bi se zaustavilo umnožavanje kancerogenih stanica. Drugi zadatak je njihovo uništavanje.

[highlight color="green"] DA LI JE RAK SAMO JEDNA AVITAMINOZA? [/highlight]
Ernst T. Krebs, koji je prethodno izdvojio i vitamin B15, analizirajući razne avitaminoze u ljudskom organizmu uočio je neke sličnosti. Tako nedostatkom vitamina C nastaje poremećaj poznat kao »skorbut«, nedostatak PP vitamina nastaje » pelagra«, avitaminoza B1 – berberi itd. Sve ove bolesti nastaju iznenada, bez ikakvih prethodnih znakova. Čovek je danas zdrav, a već sutradan može biti smrtno bolestan. Organizam jednostavno nema nikakvu reakciju, nikakvo upozorenje, kao kod djelovanja nekog virusa ili bakterija. Za oporavak od “skorbuta”, na primer, potrebno je nekoliko dana, ili samo nekoliko sati davati veće doze vitamina C i veoma teški simptomi bolesti nestaju. Javljaju se ponovo samo ukoliko opet dodje do vitaminskog deficita.

Analizirajući pojavu raka, Krebs se zapitao da li je dovoljno da se čovek samo izloži kancerogenom aktivatoru, na primjer duhanskom dimu, nekoj kemijskoj supstanci ili da doživi neki jači psihološki stres? Ili kako to da neki ljudi u istim situacijama reaguju kancerogeno, a neki ne? Po doktoru Krebsu rak nastaje isključivo kada u organizmu već postoji kronični poremećaj metabolozma, odnosno kada jedan od vitalnih sastojaka duže vreme nedostaje.

Kancerogene tvari su samo »okidači« koji pokreću »univerzalne stanice« . Vitalni sastojak koji remeti metabolizam i izaziva pojavu raka Krebs je izdvojio kao vitamin B17.

[highlight color="purple"] Kako je došlo do toga da milionima ljudi nedostaje jedan vitalni kemijski element? [/highlight]
Dr Krebs je nakon dugogodišnjih istraživanja utvrdio da su ljudi stoljećima jeli kruh od zrnevlja prosa i lana koje je bogato upravo vitaminom B17. Generecijama su žene mrvile koštice od kajsije, šljive, trešnje, jabuka i drugih vrsta voća iz familije Rosaceae (ruže). Mešale su ih zajedno sa mesnatim delom voćke spravljajući džem. Naprosto, ništa se nije bacalo.

U Bibliji se čak može naći i zanimljiv citat gde Bog, nakon što je stvorio čoveka i ženu, kaže: “… dajem vam biljke sa sjemenom, rasutim po čitavoj planeti, i svako drvo koje ima plod sa sjemenom biće vaša hrana”.

Istraživanja su pokazala da himalajsko pleme Hanza uopćte ne pati od raka i kardiovaskularnih oboljenja. Ishrana im je bazirana upravo na uzimanju hrane sa koščicama kajsije i zrnevlju prosa. Ali, kada se pripadnici ovog plemena izlože zapadnjačkoj ishrani, nakon što napuste svoje izvorne prehrambene običaje, počinju da pate od svih ovih bolesti.

Pošto pripadnici ovog plemena inače jedu veoma malo mesa, pobornici vegetarijanske ishrane su odmah zaključili da je to razlog. Ali nije tako.
Krebs je zapravo našao da postoje još dvije grupe ljudi koje uopšte ne oboljevaju od raka. Jedni su upravo mesojedi, drugi biljojedi.

Tako u jelovniku Eskima i Indijanaca, koji također ne pate od ovih bolesti, preovladjuje meso koje uključuje i divljač. To je najčešće meso jelena, dopunjeno raznim divljim bobičavim sezonskim voćem. Što je najzanimljivije, kod ovih ljudi uopćte ne postoji gojaznost, iako svakodnevno u organizam unose velike količine životinjske masti.

četiri devedesetogodišnjaka iz plemena Hanza

Ipak, i za Himalajce i Indijance i Eskime zajedničko je što koriste hranu tipičnu za njihovo prirodno okruženje. Kada se pažljivo analiziraju sastojci te hrane vidi se da je vitamin B17 obavezno prisutan u svakoj. Vrsta jelena koja im je u jelovniku, prije svega se hrani travama koje sadrže nitriloside, a koji su izvor vitamina B17. Razno osušeno voće koje Eskimi i Indijanci jedu, također sadrži velike količine vitamina B17.

pripadnici plemena Hunza skupljaju koštice marelice

Na žalost, većina zapadnih civiliziranih kultura, odavno je prešla na kruh od pšenice, koja uopće ne sadrži nitriloside. Trava koju koriste domaće životinje za ispašu, sadrži samo tragove nitrilosida. Imala bi ih možda više, da čovek nije počeo da umjetno preorava i sije razne vrste trava, tamo gde one po prirodi nikada ne bi nikle. Tako za razliku od “civilizirane” stoke, indijanska i eskimska jede samo ono što je niklo u prirodnom staništu.

Tako su čoveku koji jede meso i tu uskraćene mogućnosti da unese vitamin B17. Pleme Hanza i Eskimi dobijaju u ishranu 250 do 3000 miligrama vitamina B17 svakog dana. Evropljani i Amerikanci jedući “civiliziranu” i “fast food” hranu, primaju jedva 2 miligrama dnevno. Koštice su odavno izbačene iz jelovnika.
Laetril, Amigdalin, B17 zvanično je prihvaćen kao vitamin 1952.godine.

Ali onda su krenuli žestoki napadi na njega.

[highlight color="red"] FARMAKOMAFIJA ZABRANJUJE PRIRODNE LIJEKOVE [/highlight]

Ako se uzme u obzir da se danas stotine milijardi dolara okreću na istraživanja uzroka nastanka raka, da se u tu svrhu osnivaju brojne fondacije i u njih slivaju stotine miliona dolara, da veliki broj tvornica u svijetu proizvodi, a još više apoteka prodaje razne lijekove koji se mogu koristiti u skupoj terapiji ove bolesti…, ispada da od ove »opake bolesti« mnogo više ljudi živi nego što od nje umire.

Čak 200 MILIJARDI dolara godišnje u svijetu troši se na istraživanja o nastanku raka, na lječenje uz pomoć citostatika i ostalih skupih medikamenata, zračenja, kirurške tretmane, itd. Američko “Društvo za borbu protiv raka” je najbogatija neprofitna organizacija u svijetu. Mnoge žrtve ove “opake bolesti” zalagale su, i dalje to čine, čitavu imovinu ovoj organizaciji, vjerujući u njene iskrene napore da se bolesti stane na put i konačno pronađe famozni lijek. O naporima miliona oboljelih širom svijeta koji grozničavo pokušavaju da stignu u prestižne i skupe američke klinike, specijalizovane za rak i dobiju najbolji (i najskuplji) tretman, ne treba ni govoriti. I naši su mediji puni apela za novčanom pomoći unesrećene djece i mladih ljudi.

Šta bi se sa čitavom ovom armijom zaposlenih i unosnim farmaceutskim biznisom dogodilo ako bi se pronašlo da je rak samo posledica pogrešne ishrane i nedostatka vitamina B17 koji se lako može sinteteizirati iz koštica kajsije, limuna, breskve, jabuke, tropske kasave…? Ko može patentirati jabuke i kajsije kao svoj proizvod? Kemoterapija, zračenja, citostatici, skupa genetska istraživanja (koja se pod navodnom brigom za zdravlje ljudi više rade zbog ispitivanja bojnih otrova) postali bi nepotrebni i morali bi se pravdati na drugi način.

 velebne zgrade nekih centara za istraživanje raka

U nemogućnosti da patentiraju kemijski sastav Laetrila, kako je Krebs nazvao izolovani B17, jer ga ima svuda u prirodi, i to jeftino, multinacionalne farmaceutske kompanije su, uplašene za svoj profit koji su ostvarivale od terapija citostaticima i zračenjem, krenule u žestoku kampanju protiv ovog vitamina.
Zato je objavljivanje teorije o vitaminu B17 odmah naišlo na žestoka osporavanja u SAD, o čemu je u svojoj knizi »Svijet bez raka« pisao Eduard Grifin, još sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Predvodnici u ovome bile su velike farmaceutske kompanije, preko američke vlade, korumpiranih ljekara i biokemičara koji su se mimo svake etike trudili da u medijima Laetril (vitamin B17), prikažu kao veoma otrovan i opasan. Pokrenuta je žestoka medijska kampanja u kojoj je iznesena tvrdnja da Laetril u sebi sadrži otrov cijanid.

Nije, medjutim, pominjano da cijanid postoji i u vitaminu B12, pa se on ipak slobodno prodavao u apotekama.

Na čelu čitave kampanje zapravo se nalazila američka FDA (državna služba za kontrolu ljekova i hrane), a koja je propisivala da je za odobrenje upotrebe nekog ljeka i njegovo patentiranje, isti morao proći rigorozne procedure i ispitivanja koja se vrše nekoliko godina, sa eleboratima na hiljadama stranica. Čitava procedura farmaceutsku kompaniju bi koštala stotine miliona dolara. Kompanija koja ovo može da plati ima mogućnost da ljek patentira i zaštiti svoje ekskuluzivno pravo na prodaju, pa se ovako skupo istraživanje samo tako i isplati. Ako se ne može ekskluzivno prodavati, nema istraživanja, nema lijeka. A ko može imati isključivo pravo na ono što dolazi iz prirode, koštice kajsije na primjer?

Sve ovo, naravno nije stvar brige za zdravlje ljudi, kako bi svaki milosrdni čovek pomislio, već elegantni trik monopolista da patentiraju lijek na koji bi imali ekskluzivno pravo prodaje. Ako se to ne može ostvariti, istraživanja se ne bi ni vršila. U tom smislu, ni jedno istinsko istraživanje djelovanja Letrila nije ni vršeno. Nije se isplatilo.

Dr. Richard Krout iz FDA još 1982. javno je izjavio da ON nikada nije i nikada neće odobriti za upotrebu lijek nekog pojedinca, već samo velike farmaceutske kuće sa neograničenim financijama.

Ulog za novi lek je praktično najmanje 100 miliona dolara. Tako, u slučaju “Laetrila”, koji je Krebs sintetizirao iz koštica kajsije, zapravo nikada nije vršeno ni jedno ozbiljno istraživanje, a FDA je naložila da se na “Laetril” stavi etiketa – otrovan. A Amerikanci, poznato je, vjeruju svojoj vladi i medijima.

Pošto su farmaceutske kompanije značajni financijatori predizbornih kampanja američkih političara, i državna Administracija za hranu i lekove (FDA) lako je potpala pod njihov uticaj.

Kako su i mediji pod kontrolom istog multinacionalnog globalnog lobija, objavljena je i priča koju su prenijele sve američke novine i televizije o tome kako se jedan nesrećni par u San Francisku otrovao kampirajući u prirodi i jedući sirove koštice od kajsija. Ipak, nekoliko nezavisnih i sumnjičavih novinara, nikada nije uspjelo otkriti identitet tih ljudi i šta se stvarno dogodilo. Tako se Laetril našao u prodaji sa etiketom da je opasan po zdravlje ljudi i njegova upotreba išla je na sopstveni rizik korisnika. Ljudi širom svijeta od tada vjeruju da je jedenje koštica od kasjija čisto samoubojstvo.

Nije pomoglo ni to što je Dr Krebs sam sebi, šezdesetih godina pred brojnim novinarima, ubrizgao veliku dozu “Laetrila” i ostao živ. Umro je 1996. u devedesetoj godini.

***

Tobožnji napori da se lijek protiv raka pronađe potiču još iz vremena Richarda Nixona, koji je borbu protiv raka (1971.) proglasio za strateški cilj SAD. Odmah je iz državnog budžeta odobrio ogromna sredstva za istraživanja.

Ali, ništa se na tom planu epohalno nije dogodilo. Milioni ljudi i dalje umiru od raka, a broj oboljelih se alarmantno povećava. Amerikanci su u medjuvremenu otišli na Mesec, poslali letilice na Mars, do Jupitera i Saturna, klonirane su mnoge životinje, napravljena je genska karta čoveka, učinjene ogromne tehnološke inovacije, ali lijek protiv raka nije pronađen. Kako je to moguće?

Dvostruki nobelovac dr Lajnus Pauling je čak javno izjavio: ” Svako treba znati da je većina istraživanja o raku obična prevara.”

Štoviše, zna se za nekoliko veoma uspješnih terapija, koje su sve suzbijene upravo od strane kancero-mafije. Jedna se zasnivala na korištenju radiovalova odredjene frekvencije koji su ubijali maligne ćelije (naprava Reimonda Reifa), dok su ostale terapije uglavnom počivale na ljekovitom bilju. Svi koji su imali rezultate u borbi protiv raka završili su na sudovima, nakon što su ih bankari sa Wall Streeta prethodno obišli i pokušali da dobiju ekskluzivna prava za patent. Kad im to nije pošlo za rukom ili im se posao jednostavno nije isplatio, stvari su zataškane, a laboratoriji i klinike zatvorene.

Terapija vitaminom B17, odnosno “Laetrilom”, bila je najviše osporavana. Ovaj alternativni lijek prikazan je kao “otrovan i opasan”, baš kao i jedenje koštica od kajsija, a teorija doktora Krebsa kao “šarlatanstvo i prevara”.

Način kako su se SAD borile protiv ovog alternativnog lijeka, upravo pokazuje sistem funkcioniranja društva baziranog isključivo na profitu i lobijima. Naime sva istraživanja koja su vršena na “Laetrilu”, rađena su tako da dokažu da je otrovan. Ni jedno istraživanje nije rađeno koje bi pokazalo njegovu efikasnost.

Kako bi pred javnošću bili još uvjerljiviji, najpoznatija američka bolnica i institut za rak Sloan – Ketering je svojim neprikosnovenim autoritetom, odlučila angažirati vrhunske svjetske stručnjake koji su se bavili proučavanjem raka. Pošto su njihovi nalazi u vezi djelovanja “Laetrila” bili ohrabrujući, bolnica je falsificirala njihove izvještaje, a Ralph Moss, zadužen ispred bolnice za odnose sa javnošću, je morao da predstavi laž. Moss je to odbio, i dobio je otkaz. Od tada se bavi pisanjem o kancero-mafiji.

Najveći donatori i zaštitnici Sloan-Ketering Instituta za rak su kompanije koje zapravo opskrbljuju ovu bolnicu lijekovima za kemoterepiju i ostalim antikancerogenim medikamentima. Ako se vidi ko su članovi Upravnog odbora Instituta bili u to vrijeme (1954.), mogu se lako uočiti bankari iz Wall Streeta, poput Rockfellera, Morgana, predstavnici General Motorsa, Američke komisije za atomska istraživanja, moćnih kemijskih kompanija i drugi.

Danas, kompanija Bristol-Mayers troši preko jedne milijarde dolara godišnje na istraživanja raka i proizvodnju novih lijekova. Bristol – Mayers opskrbljuje pola svijeta lijekovima za kemoterapiju. Članovi upravnog odbora ove kompanije istovremeno su i na čelnim funkcijama u američkom Nacionalnom institutu za istraživanje raka (NCI). Na primer: Paul A. Marks je predsjednik Izvršnog odbora u bolnici Sloan-Ketering i istovremeno direktor moćne kompanije Pfizer, koja proizvodi lijekove koji se koriste u kemoterapiji. James Robinson je član upravnog odbora Sloan – Keteringa i direktor Bristol – Meyersa. Sve to je razlog zašto su Sloan – Ketering bolnica, Nacionalni institut za rak (NCI), Društvo za borbu protiv raka (ACS), Američka medicinska asocijacija (AMA), kao i Administracija za hranu i lijekove (FDA), uključeni u borbu kojom se štite interesi profitera na ovoj bolesti. Milioni ljudskih života nisu značajni, koliko je značajan profit.

O radu ove kanceromafije pisao je detaljno u svojoj knjizi ” Svijet bez raka” Eduard Griffin još 1974.

U Australiji su primjenili sličnu tehniku, a poznato je da je australijski premijer John Hauard podržan upravo iz bankarskih krugova Wall Streeta. Prodaja “Laeterila” je zvanično zabranjena, ali ako neko baš želi da ga koristi, državna Služba za lijekove (TGA) za svaki poseban slučaj može odobriti dozvolu za uvoz. Da nekom ne bi palo na pamet da sam pravi lijek, prodaja koštica od kasjije je zabranjena, a kajsije se u supermarketima prodaju očišćene.

Ali slučaj izvjesnog James David Weill, iz NewYork dostigao je “komični” vrhunac u radu kancero-mafije.

Weill (34) se od svoje 18 godine liječio od raka. Koristio je samo prirodne lekove, i to posebno koštice od kajsije, kako mu je navodno, Bog sugerirao porukom u Bibliji. Tako je Weill odlučio da svoje, kako on tvrdi, uspešno izlječenje podjeliti sa drugim suputnicima u SAD. Osnovao je vlastitu firmu preko koje je, i putem Interneta, prodavao koštice od kajsije, propagirajući teoriju dr. Ernsta. T . Krebsa. Zaradio je oko 500 000 dolara, kada ga je FDA tužila što “medju bolesnima širi lažnu nadu” pričom o “lažnom lijeku” (Laetrilu), prodaje “visoko toksičan” proizvod (koštice od kajsije) i tako zaradjuje pare na tudjoj nesreći(!)

Vejl je osudjen na 63 meseca zatvora i potom još tri godine uvjetno. U presudi se doslovce kaže: “Nema naučne potvrde da Laetril nudi bilo šta osim lažne nade za oboljele od raka, navodeći ih da ga koriste umesto da pristupe konvencionalnom medicinskom tretmanu što prije”. FDA komesar Dr Lester Croford još naglašava:” Ovim šaljemo snažnu poruku da nećemo tolerirati marketing “lažne medicine”. Weill je zabranjeno da se ikada više bavi preko svoje firme tim poslom. Firma se zvala “Kršćanska Braća”.

Ipak, Weill se, dok služi kaznu preko svog Internet sitea i dalje bavi promoviranjem vitamina B17, pitajući se zašto se FDA toliko zalaže za “konvencionalno liječenja” koje podrazumeva zapravo spaljivanje ćelija zračenjem i kirurgiju koja ljude sakati, a zabranjuje svako aleternativno liječenje kojim neko pokušava sebi da pomogne. Za Weilla i njegove pristalice ovo je najbolja potvrda kako u Americi vlada kancero-mafija.

Da li se ovako društvo stvara i u zemljama bivše Jugoslavije?!

[highlight color="grey"] U ČEMU JE TAJNA VITAMINA B17? [/highlight]

Još 1802. izvjesni kemičar Bon je otkrio da se za vrijeme destiliranja vode iz gorkog badema oslobađa se hidrocijanidna kiselina (a koja je uvijek u molekuli sa vitaminim B17). Veoma brzo, mnogi istraživači postali su zainteresirani da analiziraju taj ekstrakt. Tako je prvi put izolirana bijela kristalna supstanca koja je nazvana AMIGDALIN od grčkog naziva amigdala. Engleski naziv za badem je almond, fransuski – amandula.
Upotreba “Amigdalina” datira još od 1843. godine, mada se u drevnoj Kini može naći podatak da je korišten gorak badem koji sadrži izvesne supstance kojima su liječene pojave tumora prije više od 3000 godina. B17 je u velikim količinama upravo prisutan u gorkom bademu.
Čak i jedan egipatski papirus od pre 5000 godina pominje korištenje “aqua amigdaloruma” za liječenje tumora na koži.
Ali sistematizirana studija o vitaminu B17 nije rađena sve od pedesetih godina prošlog vijeka. Vitamin B17 je zapravo pročišćen iz “amigdalina” i to je 1952. godine učinio Ernst T. Krebs, mladji. Nazvao ga je LAETRIL (Laetrile) što je skraćenica od laevo-mandelonitrile-beta-glucuronoside i farmakološki je naziv za nitriloside (Beta-cijanoforične glikozide). Da se radi o vitaminu B17 zvanično je prihvaćeno 1952.

[highlight color="yellow"] KAKO DJELUJE LAETRIL? [/highlight]

Krebs je otkrio da se u molekuli B17 nalaze čak dva toksična elementa. Jedan je cijanid, a drugi benzaldehid. Pored njih nalaze se i dve jedinice glikoze. Sve ovo je u molekulu “zaključano”, a da bi se cijanid i benzaldehid (koji su zajedno još jači otrov) aktivirali, molekul se mora “otključati”.

U organizmu se kao nadležni enzimi za “otključavanje” ove molekule nalaze rodenaze, koje imaju zadatak da neutraliziraju cijanid i benzaldehid iz molekula i konvertiraju ih u bezopasane produkte i beta-glikozidaze, koje ih puštaju da djeluju kao otrov, formirajući otrovni hidrocijanid (HCN). U Laetrilu (vitaminu B17) samom ne postoji hidrocijanid, kao što su iz FDA u početku tvrdili, već se on mora NAPRAVITI u organizmu. Za pravljenje otrova je zadužena spomenuta beta-glikozidaza.

Rodenaze i beta-glikozidaze nalaze se u čitavom organizmu, ali najveća koncentracija beta-glikozidaza je, vjerovali ili ne, u malignom tumoru. I to do sto puta veća, nego u zdravim stanicama. Tako se praktično otrovni hidrocijanid formira samo na mjestu gde je rak, a to ima za posljedicu razaranje ovih stanicaa. Najzanimljivije je što, se maligne stanice od ovoga uopće ne mogu braniti, jer se drugi enzim, rodenaza, u njima uopće ne nalazi.

KAKO DJELUJE LAETRIL

Za ovaj efekt “otključavanja” molekula nitrilosida, koji sadrži cijanid i koji se nalazi u travama koje pasu i ovce, otkrili su odavno biokemičari i agronomi u Australiji, nakon jednog trovanja djetelinom ovaca na ispaši. Tako su zbog sigurnosti životinja koje su pasle bijelu djetelinu, bogatu nitrilosidima, sjeme biljke modificirali i nitriloside odstranili. U nitilosidima se nalazio vitamin B17. To je urađeno jer su vjerovali da su se ovce otrovale baš hidrocijanidom jedući ovu djetelinu. Nitko, medjutim, nije posumnjao da je možda došlo do trovanja nekom drugom otrovnom biljkom, koje su neke ovce slučajno zahvatile. Činjenica je i da se nisu sve ovce koje su jele spomenutu detelinu otrovale. Ipak, sve australijske ovce od tada su ostale bez značajnog izvora vitamna B17.

Doktor Ernst T. Krebs uporno je objašnjavao u svojim brojnim radovima iz 1970. godine da je Laetril (B17) potpuno netoksičan. Njegova smrtonosna doza iznosila je 25 000 miligrama na kilogram tjelesne težine, kada ga je primenjivao na miševima i štakorima. To je toliko netoksično da u nekim studijama voda koja se koristi u medicini za razblaživanja ima više toksina nego vitamin B17, uvjeravao je Krebs. Konačno, pred brojnim novinarima i naučnicima, Krebs je ubrizgao sam sebi ogromnu dozu lijeka i nije se otrovao.

Ipak, strah od Laetrila je tako i u Australiji raširen.
Kada se knjiga “Svijet bez raka”, Eduarda Griffina napisana 1974. g. tamo pojavila, Lateril je bio u slobodnoj prodaji. Sada više nije. Umjesto toga, Australijska Kancelarija za lijekove (TGA – Therapeutic Goods Administration), danas razmatra svaki individualni slučaj onoga ko želi da se podvrgne liječenju Laetrilom, odlučujući da li da mu se omogući uvoz lijeka. Onaj ko ovu dozvolu dobije, ima još teži zadatak da pronadje liječnika koji će mu Laeteril ubrizgati, po protokolima koji uz ovaj lijek idu. Takodje je posebnim propisima otežana nabavka koštica od kajsije kako bi se onemogućilo sintetiziranje kristala B17 onima koji bi želeli da ovaj lijek sami proizvedu.

U Americi je Laetril i danas raznim administrativnim procedurama eliminiran kao lijek. Zato tisuće Amerikanaca oboljelih od raka ide u Meksiko u jednu privatnu bolnicu (“Oaza nade”) koja se specijalizirana baš za tretman raka Laetrilom. Njen vlasnik, doktor Contreras, jedan je od najvećih pobornika teorije doktora Krebsa.

[highlight color="orange"] GDE SE NALAZI VITAMIN B17? [/highlight]

Nitrilosidi se nalaze u preko 800 biljaka od kojih su mnoge jestive.
Vitamin B17 se nalazi u prosu, kukuruzu, lanu, tropskoj manioki, sjemenkama jabuke, bademu, slatkom kropmiru, salati, sjemenkama limuna trešnje, šljive, kruške, breskve, nektarine i mnogim drugim biljkama koje su odavno eliminirane iz ishrane suvremenog čovjeka. Skoro sve koštice iz familije ruža (Rosaceae) imaju B17. Koštice i sjemenke od voća imaju i druge hranjive spojeve: neke proteine, nezasićene masne kisline i različite minerale. Ipak, najveći izvor vitamina B17 su koštice od kajsije i tropska manioka.

[highlight color="green"] KAKO IZGLEDA LIJEČENJE RAKA VITAMINOM B17 (LAETRILOM) [/highlight]

Najzad, svi koji žele da primene ovu terapiju moraju znati da: LAETRIL NIJE NIKAKAV ČUDOTVORAN LIJEK. Takav lijek za rak ne postoji, ne zato što je rak neizlečiv, već zato što je pojava kancerogenog oboljenja, po teoriji dr. Krebsa, posljedica ukupnog poremećaja metabolizma, a tumor samo jedna vidljiva manifestacija tog poremećaja koja počinje na jednom organu, a zatim se širi na čitav organizam. »Laeteril« (vitamin B17) samo je JEDAN HRANJIVI SASTOJAK, čijim se unošenjem, rak ne povlači automatski.

SAMO UZIMANJEM VITAMINA B17 NIŠTA SE NE MOŽE POSTIĆI, AKO SE ISTOVREMENO I DRUGI NEOPHODNI ELEMENTI U ORGANIZMU NE DOVEDU U METABOLIČKI BALANS.

Ovo je u liječenju raka najvažnije jer su svi biokemijski procesi u organizmu međuzavisni. Da bi vitamini djelovali (bilo koji) mora biti dovoljno lučenja enzima koji te vitamine razgrađuju i provode u sva tkiva. Da bi se enzimi lučili u dovoljnoj mjeri moraju biti stimulirani nekim drugim hranjivim sastojcima, koji se takođe moraju uneti u organizam. Cijeli ovaj sistem je kompleksan, kompatibilan i prirodno definiran. Svako narušavanje ovog sistema (na primjer genetskim modificiranjem biljaka koje su prirodna ljudska hrana) proizvodi lančanu reakciju. Tako smo već naveli da su u Australiji genetski modificirali djetelinu koju su pasle ovce i eliminirali iz nje upravo nitriloside tj. Vitamin B17.

Tako, ma kolike doze “Laetrila” se uzimale, on se neće korisno razgrađivati ako u organizmu nedostaju enzimi gušterače koji mogu rastvoriti opnu maligne stanice ili neki minerali. Posebno je važan cink. Cink vrši transport nitrilosida kroz tkiva. Kod davanja injekcija “Laetrila” za prodiranje kroz tkivo neophodan je i dimetil-sulfooksid (DMSO). U terepiji se daju i velike količine vitamina C, kao i emulgirani vitamini A i E, a posebno vitamin B15. Daju se su i neki drugi minerali i antioksidansi.

U svojoj klinici »Laetrilom« doktori Krebs, Hans Nipper i Philip Benzel preporučuju da idealna enzimska kombinacija za djelovanje »Laetrila« sadrži: Pancreatin (1250mg); Papain (150mg); Bromelain (150mg); Trypsin (125mg); Lipase (50mg); Amylase (50mg); a-chymotrypsin (45mg); Rutin (100mg); sirovi koncentrat telećeg timusa (55mg); Zinc gluconate (10mg); Super oxide dismutase (50mcg); Catalase (200 jedinica); L-Glutathione (10mg);

Ovo navodimo samo da bi se vidjelo koliko su djelovanja i samih enzima međuzavisna, a njihova idealna kombinacija sa drugim vitaminima važna kako bi se maligna stanica što bolje napala. Zato je važno da se terapija »Laetrilom« (iako je on sam potpuno netoksičan i u slobodnoj je prodaji, osim u SAD i Australiji) obavlja pod nadzorom liječnika koji ima sa njim iskustva u terapiji.

U tretmanu raka “Laetrilom” u klinici “Oaza nade” u Meksiku, gde je 35 godina provodi poznati dr Contreras, koristi se i hrskavica morskog psa. Zašto? Morski psi su najzdravija bića na planeti. Imuni su praktično na sve bolesti koje čovjek poznaje. Vjeruje se da je skelet morskog psa najodogovorniji za ovakav imuni sistem. Prema doktoru Contrerasu hrskavica morskog psa blokira rast krvnih žila smanjujući vitalnost kancerogenog tumora. Hrskavica morskog psa stimulira proizvodnju antitijela i podupire čitav imuni sistem. Ovaj netoksični element koristan je i kod liječenja raznih zapaljivih procesa, reumatizma i oseteoartritisa. Korištenje hrskavice morskog psa je kontraindiktrono sa trudnoćom i dojenjem što, takodje, treba napomenuti.

Mnogi uzimaju vitamin B17 u prirodnom stanju, preventivno ili kao dodatak terapiji. Najčešće se uzimaju gorki bademi iz koštice kajsije.Vjerujući da što više pojedu koštica brže će se izliječiti, neki dožive i trovanje cijanidom koji se u gorkom bademu nalazi. Badem koji nije gorak nema cijanida, što znači da nema vitamina B17 u sebi. “Latreil” je ipak manje toksičan od šećera i čak 21 put manje toksičan od aspirina. Sa druge strane, svi klasični lijekovi, koji se koriste u terapiji raka, izuzetno su otrovni.

Evo kako cijanid iz vitamina B17 (Laetrila) funcionira. Rak voli šećer, a cijanid u koštici kajsije je okružen šećerom. Rak jede šećer i truje se cijanidom. Zato je jako važno da se stanice raka navedu da jedu samo šećer sa cijanidom. Unošenje svakog drugog šećera u organizam za vrijeme liječenja treba eliminirati. To znači ne jesti ni krumpir koji je bogat ugljikohidratima koji se pretvaraju u šećer. U protivnom stanice raka će se slatko hraniti, ali se neće trovati. Naprotiv, još bolje će napredovati.

Kod preventivnog uzimanja tableta “Laetrila” od 500 mg

efekat se pojačava ako se uzima i 5 do 7 koštica kajsija dnevno jer se u košticama nalaze i drugi vitamini, minerali i enzimi, koji će se aktivirati i pomoći “Laetrilu” da se u tijelu asimilira. Najbolje je zapravo jesti čitavu kajsiju, a badem iz koštice prethodno dobro sažvakati. Ne gutati cijeli.

Proteolitski enzimi probavljaju proteinski omotač oko kancerozne stanice i omogućavaju cijanidu da bude “probavljen”. Tablete ovih enzima treba uzimati tri puta dnevno (3 do 6) na prazan želudac. Jedna ili dve tablete se mogu uzeti sa hranom kako bi se pomoglo u probavi i redukciji toksične neprobavljene hrane.

Sve su ovo trikovi koje koriste liječnici u liječenju raka uz pomoć “Laetrila”. Čitava ova metabolička terapija se vrši u dvije faze, od kojih prva traje 21 dan, a druga još tri mjeseca. Ali, to je samo dio terapije.

Sa druge strane, pošto kao »okidači« za umnožavanje kanceroznih stanica služe razni kancerogeni spojevi, a one su u vidu raznih civilizacijskih dostignuća, potrebno ih je potpuno eliminirati iz organizma. Zato za vrijeme liječenja treba potpuno obustaviti unos svih »kancerogenih okidača« ili ih svesti na najmanju moguću mjeru. To znači: izbegavati namirnice životinjskog porekla, a potpuno isključiti slanine, šunku, prearađevine itd. Izbjegavati hranu koja je zamrznuta i konzervirana i hranu sa umjetnim aditivima. Izbjegavati sve što sadrži bijeli fluor i fluoridiranu vodu (fluorid uništava enzime), sol, ili bijeli šećer i umjetne zasladjivače (koji su izuzetno opasni). Ne jesti ribu prženu u ulju, već samo kuhanu i pečenu. Od sokova uzimati što više sviježe cjeđenog voća i povrća. Šest do osam čaša vode. Alkohol, duhan, kava, sedativi, analgetici, moraju se isključiti. Najmanje tri sata dnevno treba provesti na suncu, bez naočala sa zaštitnim UV filterima. Što manje vremena provoditi na umjetnom svjetlu, osim pod onim koje ima cijeli spektar boja, kao fluorescentne cijevi. Izbjegavati gledanje televizora kao i korištenje losiona, toksičnih lakova za kosu, antiperspirant dezodoransa, ruža, maskara, itd. Jednostavno, prilagoditi se životu čoveka iz prirode.

Najzad, ono što će svakog obolelog od raka dovesti u nedoumicu je: da li prvo primjeniti alternativnu terapiju sa »Laetrilom«, ili prvo probati sa klasičnim liječenjem, koje nudi takozvana ozbiljna medicina. To je svakako hamletovska dilema, jer ako se prvo krene sa kemoterapijom, operacijama, citostaticima, zračenjem, transplantacijom stanica…, i sve se pokaže neuspješnim, ostaju prirodni lijekovi, za kojima većina i poseže tek na kraju. Ali, problem je što su tada mnoge zdrave stanice već uništene, organizam trajno osakaćen i oslabljen, i još više onečišćen toksinima. Alternativna prirodna liječenja, logično, tada više ne daju rezultate.

Sa druge strane, savjetovati nekome da prvo krene sa alternativnim liječenjem (npr. Laetrilom), riskantna je preporuka, jer će u slučaju neuspeha većina lekara reći: »zakasnili ste«.

Kako odlučiti?

Antički filozof Sokrat učio je svoje učenike da se u potragu za istinom može krenuti samo onda kad se dovede u pitanje neko vjerovanje koga smo se do tada čvrsto držali. Suvremena propagnda danas, putem medija, čini upravo suprotno, namećući odgovore prije nego što ljudi i pomisle da nešto pitaju. Tako je najveći dežio čovječanstva prestao misliti i postao potrošačka masa koja se ponaša u skladu sa reklamnim preporukama i informacijama iz medija. Navikli smo da drugi misle i istražuju za nas. Ni u vrijeme Sokrata (koji je natjeran da popije čašu otrova) ni danas, onima koji pokušavaju da misle svojom glavom, nije lako.

Na osnovu onoga što je o »Laetrilu« već napisano, svakome stvorenom od prirode (i boga), ostaje da sam razmisli i odluči kako će svoj život očuvati. A za to odlučivanje čoveku je i podaren mozak. Treba ga samo napuniti informacijama i »uključiti«. Samo takav život je i dostojan čoveka.

***

[highlight color="yellow"] KRATKI SAVJETI [/highlight]

1. Ne smije se pretjerati u jedenju sjemenki. Badem iz koštice treba prvo dobro sažvakati, a ne gutati.

2. FDA preporučuje da se ne jede više od 6 koštica kajsije u toku jednog sata, jer može doći do toksične reakcije. Preporučuje se da dnevna doza može biti do 70 koštica na dan. Mnogi ljudi uzimaju oko 15 koštica dnevno. Genralano uzima se jedna koštica na svakih 2,5 kg težine dnevno. Doktor Krebs preporučuje 30-do 35 dnevno.

3. Rak voli šećer. Šećer u koštici kajsije je okružen cijanidom. Rak jede šećer, oslobađa se cijanid i truje ga. Zato, kada se jedu ove koštice treba potpuno eliminirati unšenje šećera iz drugog izvora.

4. Uz korištenje tablete od 500 mg Laetrila, uzima se još 5-7 koštica jer one u sebi sadrže i druge vitamine, minerale i enzime koje dopunjuju terapiju kako bi se B17 dobro asimilirao u organizmu.

5. Uz terapiju B17 uzima se i Chemotrypsin koji treba da razloži proteinski omotač oko kancerogene stanice kako bi B17 lakše djelovao.

6. Sjeme lana treba prvo samljeti u mlinu za kavu, jer se cijelo zrno u crijevima teško rastvara, tako da se B17 ne osobadja. Laneno ulje ne sadrži B17.
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=6760"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]

Edward Griffin rođen 7. Studenog , 1931 godine.....

G. Edward Griffin je objelodanio dokaze da je rak avitaminoza – kao što su skorbut ili pelagra – Pogoršanje zbog nedostatka osnovne hrane, greška prehrane modernog čovjeka. Ta tvar je vitamin B17!  U svojem pročišćenom obliku razvijenom za terapije protiv raka, poznata je kao Laetril.

“Ova priča nije odobrena od strane ortodoksne medicine. FDA, AMA i Američko Društvo za kancerogne oboljenja ( masonska organizacija) su označili ovu spoznaju kao prijevaru i šarlatanstvo. Ipak, dokazi su ovdje jasni, a to je konačni odgovor na  zagonetku raka.

“Zašto je ortodoksna medicina vodila rat protiv pristupa ne-lijekovima.  Autor tvrdi da se odgovor može naći, ali ne u znanost, već u politici – a temelji se na skrivenim ekonomskim moćima i utjecajima programa onih koji dominiraju medicinom od osnutka. “