Prošlog svibnja se na internetu pojavila zrnata fotografija ogromne dvotrupne kineske bespilotne letjelice za let na velikim visina nazvane – Božanski Orao (Shen Diao)

Oni koji su upoznati s temom odmah su je etiketirali kao – lovca na ‘nevidljive’ letjelice

Stealth’ tehnologija zapravo nije ništa drugo nego elektronska kamuflaža zrakoplova koja neprijateljskom radaru otežava njegovu detekciju. Međutim, kineski je ‘dron’ dovoljno velik da može nositi posebne radare za otkrivanje upravo ‘nevidljivih’ letjelica.

Osim toga, može letjeti dovoljno visoko kako bi ih detektirao i prije no što dođu do svojih meta. Glasine govore da mu je radar toliko jak da je bez problema otkrio američke ‘nevidljive’ F-22 Raptore nedaleko od obale Južne Koreje s gotovo 500 kilometara udaljenosti.

Prema nekim analitičarima, kineski dron predstavlja smrt ‘stealth’ tehnologije, za druge, riječ je ‘samo’ o ozbiljnoj prijetnji tehnologiji na kojoj Sjedinjene Američke Države temelje svoju zračnu superiornost.

Kineski dron Božanski Orao

Stealth, ili tehnologija niske detekcije, je kombinacija dizajna letjelice, taktike i elektronskih protumjera dizajniranih kako bi zrakoplov učinili manje vidljivim za radar i druge sustave, a kojeg su predstavile SAD.

Osim što tehnologija ostavlja najmanji mogući radarski trag uklanjajući rep, također pokušava smanjiti i emisije infracrvenog zračenja od motora te elektromagnetskog zračenja računala letjelice. Taktički dio Stealth je pronalazak ‘rupa’ u neprijateljskoj zračnoj obrani.

Kada ljudi pomisle na stealth najčešće zamišljaju sliku trokutastog F-117 stealth lovca te B-2 bombardere koji su bez problema probijali zračnu obranu Saddam Husseina u oba Zaljevska rata, ili pak Lockheedov F-35 Lightning II ‘nevidljivi’ lovac koji je najavljen kao budućnost ratnog zrakoplovstva za većinu savezničkih zemalja. O njegovom (ne)uspjehu pisali smo ranije .

F-22 Raptor 

Međutim, Horten Ho 229 leteće krilo kojeg su tijekom Drugog svjetskog rata razvijali Nacisti vjerojatno je bio prvi ‘nevidljivi’ zrakoplov. I dok je Lockheedova SR-71 Crna ptica koristila osnovnu stealth tehnologiju, značajan skok u razvoju iste, dogodio se tek Lockheedovim Have Blue projektom koji je kasnije izrodio F-117 i B-2.

SR-71, Blackbird, letio je brzinama većima od 3 Macha

Međutim, uspjeh ima i drugu stranu: neprijatelji počinju stealth shvaćati ozbiljno i rade da ‘nevidljivo’ postane – vidljivo. Neko vrijeme odgovor je ležao u tehnologiju koju je Zapad napustio, no Sovjeti su nastavili razvijati i koja je odgovorna za naslovnice srpskih medija o ‘navodno nevidljivom’ F-117 kojeg su tijekom kosovskog sukoba 1999. srušile srpske protuzračne snage.

U stvarnosti, Stealth zrakoplovi nikada nisu potpuno nevidljivi, i uvijek će ostaviti trag na radaru. Ono što pokušavate jest zadržati trenutak nevidljivosti što je dulje moguće. Ukoliko ste viđeni na deset kilometara od mete, u usporedbi s detekcijom na stotinu kilometara, onda je tehnologija odradila svoj posao – objašnjava Douglas Barrie, viši suradnik za vojno zrakoplovstvo na Međunarodnom institutu strateških studija u Londonu.

Nastavlja: – Ako je ikada postojao period u kojem su Stealth lovci i bombarderi bili potpuno nevidljivi, to je zasigurno vladavina F-117 nad iračkom zastarjelom zračnom obranom. Međutim, suparnici poput Kine i Rusije proveli su 25 godina razvijajući protumjere, među kojima je i radar za otkrivanje stealth letjelica.

Nakon rušenja NATO zrakoplova Srbi su objavljivali brojne šale na račun Amerikanaca

Bill Sweetman, glavni urednik Defense Technology Internationala, tvrdi da se tehnologija protumjera vrlo brzo širi i razvija. Dok većina radara funkcionira između 2GHz i 40 GHz, radar niskovalnih radiofrekvencija djeluje između 1MHz i 2MHz i može otkriti suvremene stealth letjelice.

Znanstvenici su shvatili da niskovalni radar, iako prepoznaje ‘buku’ poput oblaka i kiše zbog čega je tu tehnologiju Zapad napustio na prvom mjestu, na svojoj strani ima osnove fizike: njegova je valna duljina iste veličine kao i prominentne značaje većine stealth zrakoplova te se signal odbija natrag prema izvoru. Američka je vojska 1980-ih bila upozorena za tada teoretsku ranjivost.

Rusi su zadržali niskovalni radar zbog svoje tehnološke konzervativnosti i na kraju postigli velik uspjeh – objašnjava dr. Igor Sutjagin, viši istraživač na Royal United Services Institutu.

Najvidljiviji uspjeh stealth protumjera u posljednjih par godina je javno predstavljanje VHF-Aesa radara koje često prakticiraju i Rusija i Kina – priča Sweetman.

Jednostavno rečeno, Aesa radar se, poput onog koji se navodno nalazi u Božanskom Orlu, sastoji od velikog broja nepokretnih modula od kojih svaki emitira individualni radio val. Ti se valovi susreću ispred antene i formiraju zraku kojom se lako može ciljati određena meta, te u kombinaciji s VHF-om predstavlja visokoučinkovit alat za hvatanje stealtha.

Učinkovitost VHF radara je poznata protiv bilo čega što nije B-2 (koji nema rep), no imali su vrlo velike antene i nisku frekvenciju skeniranja što ih je činilo nezgrapnima i sporima. S druge strane, ukoliko Aesa zabilježi i najmanji trag detekcije može iskoristiti elektroničko skeniranje za fokusiranje hrpe energije na metu – ističe Sweetman.

Posljednji dio trika, prema Sutjaginu, je ‘kombiniranje različitih radara u integrirani sustav protuzračne obrane i središnji centar obrade informacije koji mogu zagorčati život bilo kojoj stealth letjelici’.

Isto tako, stealth zrakoplovi nisu uvijek stealth iz svakog kuta (i stoje mnogo novca). Ukoliko imate radar ispred, sa strane i iznad, s dronom za velike visine poput Božanskog Orla, zajedno sa satelitskim praćenjem bilo koje mete, tada se možemo oprostiti od stealth tehnologije.

No, možda igra još uvijek nije gotova. Nemaju svi te obrambene mogućnosti i centralizirani protuzračni sustavi su ranjivi na hakiranje. Uz to, Sweetman tvrdi kako postoji još jedna opcija – razvoj oružanih sustava poput Dassault nEURon drona koji može biti programiran da vizualno traži velike radarske sustave.

Dassault nEURon

Međutim, ne još, tvrdi Sweetman.

Stealth možemo podići na još jedan nivo. Velika, ravna, bezrepna, podzvučna leteća krila s aktivnom stealth tehnologijom. U teoriji, odašiljanjem signala koji je upola valne duljine radara, zrakoplov može nestati – objašnjava Sweetman.

Američko zrakoplovstvo je možda već na toj razini, no odluka o gradnji novog udarnog stealth bombardera dugog dometa još je daleko od donošenja.

SAD ne stoje mirno prekriženih ruku i nastavljamo trošiti značajne količine novca na tajne programe – zaključio je Barrie.

Hoće li to biti dovoljno da stealth tehnologija preživi je pitanje na koje samo vrijeme, ili rat, imaju odgovor.
 
(jutarnji.hr/uredio:nsp)