Najmanje 6,2 milijuna migranata iz trećeg svijeta koji su bili „izbjeglice“ zatražilo je da im europske vlade daju „azil“ od siječnja 2011. do danas

To su otkrile službene statistike koje je objavio Europski ured za azil (EASO).

Samo u srpnju 2019. godine, broj „zahtjeva za međunarodnu zaštitu“ podnesenih u 30 zemalja EU (države članice EU plus Švicarska i Norveška) iznosio je blizu 62.900, što je 26 posto više u odnosu na prethodni mjesec, pokazuju podaci EASO-a. https://www.easo.europa.eu/latest-asylum-trends

U razdoblju od siječnja do srpnja ove godine u Europi je zatražilo azil 400.100 migranata iz trećeg svijeta”.

Daljnjim istraživanjem EASO-a tijekom godina, cjelovita slika masovne imigracije iz zemalja trećeg svijeta u Europu, ili „Zamjenske migracije“ kako to UN opisuje, dolazi u kristalno jasan fokus.

Prema arhiviranim godišnjim izvješćima EASO-a za razdoblje od 2011. do 2018. godine, ukupni broj zahtjeva za azilom u Europi godišnje bio je slijedeći:

2011: 301.000 „zahtjeva za azilom“

2012: 335.365 „zahtjeva za azilom“

2013: 435.760 „zahtjeva za azilom“

2014: 662.680 „zahtjeva za azilom“

2015: 1.392.155 „zahtjeva za azilom“

2016: 1.291.785 „zahtjeva za azilom“

2017: 728.470 „zahtjeva za azilom“

2018: 634.700 „zahtjeva za azilom“

Ti podaci, kada se zbroje sa 400.100 zahtjeva za azilom podnesenih 2019. godine, pokazuju da je 6.182.015 „tražitelja azila“ od 2011. godine do danas europske porezne obveznike zatražilo da im omoguće hranu, zaštitu, novac, zdravstvenu zaštitu i smještaj.

Daljnjom istragom odakle dolaze ovi zahtjevi za azil, nije teško vidjeti da većina “tražitelja azila” nisu istinske i prave izbjeglice koje bježe od rata – ni na koji način.

Na primjer, prema podacima EASO-a, među glavnim „zemljama podrijetla“ migranatskih tražitelja azila uključuju zemlje: Sirija, Afganistan, Venezuela, Irak, Pakistan, Bangladeš, Turska, Kolumbija, Iran, Kina, Nigerija, Somalija, Kongo, Peru, Indija, Sudan, Eritreja, Haiti, Nikaragva i Salvador.

U velikoj većini tih zemalja vode se ratovi. Pa čak i u slučajevima azilanata iz Sirije i Afganistana, veliki dio tih država ostao je pod nadzorom vlade i milijuni građana tamo još uvijek sigurno žive.

Neizbježno se postavlja pitanje zašto bi ove takozvane ‘izbjeglice’ morale bježati preko nekoliko sigurnih zemalja u kojima se ne vodi rat, poput Turske i Grčke, da bi se našle blagostanje u europskim državama?

Najnovije istraživanje je pokazalo da preko 70 posto sirijskih “izbjeglica” i tražitelja azila ne želi raditi u Njemačkoj i živi na socijalnoj pomoći.

Novi-Svjetski-Poredak.com

To znači da ako je potrebno, oni mogu i trebaju stvarati prepreke, donositi zakone protiv ilegalnog ulaska ljudi i provoditi te zakone protiv svih uhvaćenih ilegalnih migranata kako ih prekrše.

Ali građani Europe i Amerike su sada u onome što se naziva “postustavnim” razdobljem, gdje “statisti” i ljevičari “duboke države” krše dugo držana načela suvereniteta, neovisnosti i slobode.

Budući da su Sjedinjene Države jedina prepreka svjetskoj vrsti globalističke autoritarne noćne more koju ovi ljudi žele nametnuti svijetu, njihov je cilj uništiti ovu zemlju na bilo koji mogući način.

Jedan od načina za koji vjeruju da to mogu učiniti jest primanje desetaka milijuna ljudi koji ne žele prihvatiti američku povijest, vrijednosti, tradiciju i kulturu.

To pomaže objasniti zašto bi se dužnosnik Ujedinjenih naroda se usudio sugerirati da Amerika i Amerikanci nemaju pravo blokirati ljude koji ulaze na tlo Amerike ako žele doći tamo.

Kao što primjećuje Summit News, šefica UN-ove globalne komunikacije Melissa Fleming napisala je na Facebooku da je „pravo na traženje azila predviđeno člankom 14. Opće deklaracije o ljudskim pravima i obvezujuće Konvencijom o izbjeglicama iz 1951. godine“.

Kao takva, dodala je: “Nikada nije zločin tražiti azil u nekoj drugoj zemlji, čak i ako neko uđe u neku zemlju.”

Primjetite kako se nije mogla natjerati na riječ “ilegalno”. Jer, opet, za Ujedinjene narode ne postoji takva stvar poput “ilegalnog ulaska” u neku zemlju.

A Flemming je, usput rečeno, Amerikanka.

Obzirom da UN diktira politiku američke granice i politiku azila da bi oteo američki suverenitet od njezinih građana – nijedan narod, čak i mnogo manje države, to ne želi učiniti.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Velika većina “tražitelja azila” koji stižu u Europu ne vraćaju se u svoje zemlje nakon što im se odbije zahtjev za azilom, navodi se u novoj studiji

Istraživanje koje je naručila nizozemska vlada proučavali su podatke koje je pratio Eurostat, posebno se usredotočivši na migrante koji su stigli iz Sirije, Afganistana, Iraka, Irana, Somalije i Eritreje između 2013. i 2017. godine, piše Der Morgen.

Otkrili su da se samo jedan na pet odbijenih tražitelja azila vraća u svoju zemlju podrijetla, a mnogi jednostavno odlaze u podzemlje, pokušavaju svoju sreću u drugim zemljama ili žive u centrima za azil dulje vrijeme.

“Ako ti ljudi ovdje imaju velike mreže, lako mogu nestati u sjeni ili u paralelnoj ekonomiji” – rekao je profesor migracijskog prava Dirk Vanheule sa Sveučilišta u Antwerpenu.

Stope povratka u domovine variraju u velikoj mjeri o zemlji, što ukazuje na to da su vladine politike izravno povezane s time da li se migrant vraća u domovinu nakon službenog odbijanja azila.

Otprilike 25 posto “tražitelja azila” koje je Norveška odbila, vraćaju se u domovinu, dok šokantnih 1,1 posto migranta koje je Italija odbila, se vraćaju u svoje domovine.

Samo se 3,5 posto odbijenih podnositelja zahtjeva u Njemačkoj vraća se kući, jer “oni koji su iscrpili sav pravni status mogu nastaviti živjeti u centrima za azil, primati naknadu i proučavati i raditi pod određenim uvjetima” – objašnjava Der Morgen.

“Zemlje poput Norveške, Velike Britanije i Nizozemske imaju politiku obeshrabrenja osoba koje su bez dozvole boravka, primjerice kroz stroge uvjete za stanovanje i zabranama rada i dobrim diplomatskim odnosima sa zemljama podrijetla ilegalnim azilanata.

Nizozemska plaća i karte onima koji se vrate i daje novac za reintegraciju u domovini.”

Stopa povrata odbijenih azilanata u svoje domovine u ostalim zemljama Europe: Španjolska (2,8%), Francuska (5%), Danska (6,2%) i Belgija (6,5%).

Novi-Svjetski-Poredak.com

Rat u Libiji bi mogao natjerati više od 800.000 migranata da krenu prema europskim obalama, upozorio je u ponedjeljak šef vlade nacionalnog jedinstva (GNA) Fajez al-Saraj u razgovoru s dva talijanska lista

“Neće biti samo 800.000 migranata spremno krenuti i Libijci će bježati od rata, dok su se na jugu Libije ponovo aktivirali teroristi organizacije Islamske države (IS)”, rekao je za dnevni list La Republicca.

Libija je i odredište i tranzitna zemlja afričkim migrantima prema europskim obalama.

“Suočeni smo s agresivnim ratom koji bi mogao proširiti svoje zlo po Mediteranu. Italija i Europa moraju biti ujedinjene i oštre u zaustavljanju rata Kalifa Haftara, čovjeka koji je izdao Libiju i međunarodnu zajednicu”, dodao je i naglasio da će “uništenja zahvatiti i susjedne zemlje”.

Europski ured za azil (Easo) objavio je u ponedjeljak da je politička kriza u Caracasu izazvala porast od 50 posto broja zahtjeva za azilom koje su podnijeli Venezuelci u Europi u veljači. Oni su prv puta pretekli Afganistance među vodećom trojkom.

Iza Sirijaca, Venezuelci su najbrojniji (blizu 4000) u traženju međunarodne zaštite u europskim zemljama (EU, Švicarska i Norveška), precizira se u priopćenju organizacije u La Valletti.

“Nikada ranije nije ih tako puno predalo molbe u jednom mjesecu”, otkriva Easo.

(jutarnji.hr)

Samo 35 posto migranata koji dolaze u Njemačku ispunjavaju uvjete za azilom, dok ostatak nema valjane razloge dolaska, nemaju dokumentaciju ili koriste krivotvorene osobne iskaznice, izjavio je šef njemačke migracijske službe

“U zemlju dolazi previše ljudi bez razloga za azilom” – požalio se za list Welt am Sonntag Hans-Eckhard Sommer koji je zadužen za BAMF (Savezni ured za migracije i izbjeglice).

Sa svojim raskošnim programima socijalne skrbi, Njemačka je bila destinacija snova za izbjeglice s Bliskog istoka i Sjeverne Afrike od kada je masovna migrantska kriza izbila u Europi 2015. godine i trajala godinama kasnije.

“Prošle smo godine registrirali 162.000 zahtjeva za azilom. To je jedan veliki grad koji nam dolazi svake godine.”

Samo je 56.700 (35 posto) tih zahtjeva bilo odobreno, dok je preostalih 105.300 odbijeno zbog neosnovanosti, dodao je Sommer.

Međutim, službenik se protivio ideji ograničavanja količine podnesenih prijava na određeni broj.

“Ako netko dođe s legitimnim razlogom za azilom, onda ga moramo primiti. Ne može biti samo statistika.” – rekao je

“Drugi problem je što 54 posto onih koji traže azil u Njemačkoj ne dostave svoje osobne dokumente” – kazao je Sommer.

A oni koji imaju EU papire zapravo nose “dokumente koji pripadaju nekoj drugoj osobi” i su ukradeni ili dobiveni na neki drugi način.

„U nekim se slučajevima se koriste krivotvorine. To je težak izazov” – dodao je.

Migranti su problem podjele u njemačkom društvu. Dok mnogi mještani pozdravljaju pridošlice, ostali ih optužuju za nespremnost da se prilagode europskom načinu života i za porast kriminala.

Takvi stavovi su popularizirali anti-migrantsku stranku Alternativa za Njemačku (AfD), sada treću najveću stranku u Njemačkoj, sa 91 mjestom u parlamentu i tisućama koji se okupljaju na skupovima.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Pionirsko istraživanje finskog istraživačkog centra Suomen Perusta procijenilo je troškove života koji su povezani sa iračkim i somalijskim migrantima, koji čine najveću skupinu takozvane “humanitarne imigracije” u Finsku

Koristeći statistike koje je generirala vlada, istraživački centar Suomen Perusta izračunao je da se očekuje da će prosječni irački migrant koji je imigrirao u Finsku u dobi od 20 do 24 godine koštati Finsku 690.000 eura do kraja života (783.000 dolara), prenosi Sputnik News.

Procijenjeno je da je jedan somalijski migrant iste dobi još skuplji i opterećuje finsku državu s 951.000 eura do kraja života (1,08 milijuna dolara).

Ako su tu još uključeni i potomci, troškovi se povećavaju na 844.000 ura (957.000 USD) za iračke imigrante i 1.343.000 eura (1.5 milijuna USD) za somalijske imigrante. Radi usporedbe, referentna srednja vrijednost državnih troškova za autohtone građane Finske je 0 eura.

Za drugu generaciju migranata koji su odrasli u Finskoj utvrđeno je da je stopa socijalne i ekonomske isključenosti i dohodovne potpore 6-8 puta veća od mladih odraslih osoba rođenih u Finskoj, unatoč tome što su stekli osnovno obrazovanje u Finskoj.

Ukupno 49 i 50 posto 22-godišnjih iračkih i somalijskih migranata su primatelji socijalne i dohodovne pomoći, za razliku od samo 11 posto njihovih finskih vršnjaka, navodi se u izvješću.

Doduše, autori nisu uzeli u obzir sve moguće fiskalne efekte u svojoj studiji. Da su i ti “izostavljeni” troškovi također bili prepoznati i uključeni, učinci bi bili još negativniji, kaže se u studiji.

Neki od njih mogu uključivati​niži doprinos za starosne mirovine, neizravne troškove integracije i veće troškove zdravstvenih usluga zbog čimbenika kao što su potrebe za prijevodom.

Sa stajališta finskih javnih financija, zaključili su autori, u Finsku ne bi trebali biti dobrodošli novi migranti kada su očekivani učinci životnog ciklusa negativni.

“Zaključak studije je da sa stajališta javnih financija Finske, nije korisno i povoljno uzimati migrante rođene u Iraku ili Somaliji”, navodi se u izvješću.

Prema Finskom odboru za migracije (Migri), gotovo 5.000 iračana i nešto manje od 3000 somalskih azilanata prošle je godine dobilo pozitivnu odluku za sve državne benificije.

Ako je izračun centra Suomen Perusta istinit, Finsku će izgubiti 3,5 milijardi eura (3,9 milijardi dolara) i 2,9 milijardi eura (3,3 dolara), izvijestio je list Iltalehti.

Novi-Svjetski-Poredak.com

U Austriji više neće biti inicijalnih prihvatnih centara za izbjeglice, već će to biti centri za deportaciju

Tako je austrijski ministar unutarnjih poslova Herbert Kickl iz nacionalno-konzervativne stranke FPO rekao na konferenciji za novinare.

Prema riječima ministra, centri će pažljivo provjeravati identitet osoba koje se prijavljuju za azil.

“Proučit ćemo rute dolaska imigrantskih pridošlica i, naravno, predvidjeti njihovu potencijalnu prijetnju, surađujući s policijom i, kada je to potrebno, sa stručnjacima iz regionalnih i saveznih agencija za zaštitu ustava i borbu protiv terorizma” – rekao je on za Sputniknews.

Osim rute dolazaka imigranata, centri će također brzo saznati razloge za traženje azila, a u odsustvu razloga dobivanjem legalng boravka u Austriji, migranti će dobiti savjet o tome kako se vratiti u zemlju iz koje su došli.

Ministar je jasno stavio do znanja kako je pravi cilj tog poteza odvratiti ljude od podnošenja zahtjeva za azilom u Austriji.

Od tražitelja azila se također očekuje da se “dobrovoljno” pridržavaju noćnog policijskog sata, što znači da neće napuštati centar između 22:00 i 6:00 sati.

“One koji to ne žele, smjestit ćemo na područje gdje nema baš mjesta za zabavu na kojima bi visili po noći”, dodao je Kickl.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Jedan dan u imigrantskom prihvatilištu košta 50 eura po glavi, tako da jedan imigrant košta Finske građane tijekom 100 dana oko 5000 eura

Finska nudi značajne novčane poticaje migrantima u nadi da će se oni dobrovoljno vratiti u svoje matične zemlje

Finska imigracijska služba najavila je veliko povećanje novčanih i materijalnih subvencija za 2019., u nekim slučajevima dvostruko više nego u 2018. godini.

Migranti koji nemaju novca za odlazak doma će primiti do 2000 eura gotovine i besplatnu avionsku kartu ako su sa popisa zemalja “Grupe A”, koje uključuju Irak, Somaliju, Afganistan i Bangladeš.

Alternativno, mogu se odlučiti za “materijalnu podršku” od čak 5000 eura za pokrivanje troškova kao što su “pomoć u pronalaženju stana” ili “osnivanje vlastitog posla” u matičnim zemljama.

Dodatni iznosi nude se još i za dodatno dijete.

“Želimo potaknuti povratak kući jer je to uvijek jeftinija opcija od ilegalnog boravka ovdje” – izjavila je za YLE Tarja Rantala, voditeljica projekta povratka volontera u Irak, Afganistan i Somaliju.

“Imamo mnogo imigranata u sustavu prijema s mnogim odbijenim zahtjevima za azilom i to postaje skupo. Jedan dan u imigrantskom prihvatilištu košta 50 eura po glavi, tako da jedan imigrant košta Finske građane tijekom 100 dana oko 5000 eura.”

YLE izvješćuje da je finska vlada raspodijelila oko 5,3 milijuna eura između 2016. i 2018. godine kao dobrovoljnu potporu za povratak i avionske letove za migrante, od kojih su većina bila Iračani.

Međutim, nagli pad dobrovoljnih povrataka imigranata u svoje domovine od 1.422 u 2017. na 646 u 2018. izazvao je zabrinutost oko toga kamo odlaze ti ilegalni azilanti.

“Znatno veći broj – oko 7400 imigranata od 2015. godine do danas – jednostavno je nestao”, izvješćuje YLE.

“Oni su ili ostali u Finskoj bez boravišne dozvole, vratili su se u svoju domovinu ili su napustili Finsku prema drugim dijelovima Europe.”

“Policijski podaci podupiru potonje. U razdoblju između 2016. – 2018. godine, više od 5.100 tražitelja azila pronađeno je u drugim zemljama EU. Zemlje EU pokušavaju vratiti te ljude u Finsku, koja je odgovorna za njihovo uklanjanje iz EU.”

Eksplozivna kriza “nasilja od strane bandi” trenutno proganja Finsku jer je u istočnim gradovima Oulu, Helsinki i šire otvoreno mnoštvo istraga o migrantima koji seksualno zlostavljaju djecu od 10 godina.

Migrantska kriza stvorila je “NO-GO zone” u kojima su žene i djeca silovana i zlostavljana.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Gotovo 2.000 nigerijskih nogometnih navijača koji su stigli u Rusiju na Svjetsko prvenstvo FIFA 2018., još uvijek su u zemlji, što čini najveći dio od preko 5.000 navijača koji su ostali ilegalno u Rusiji

Prošlog tjedna objavljeno je da je više od 12.000 navijača Svjetskog kupa još uvijek u Rusiji na datum 31. prosinca – datum kada je sustav “FAN ID” službeno završio.

Sustav je omogućio navijačima sa ulaznicom za utakmicu Svjetskog kupa da uđu u Rusiju tijekom turnira bez vize, sve dok imaju dokument FAN ID.

Shema je ocijenjena uspješnom i proširena tako da nositelji FAN ID-a mogu nastaviti boravak u zemlji bez vize do kraja godine.

Rusko ministarstvo unutarnjih poslova izvijestilo je prošlog tjedna da je broj navijača koji su ostali nezakonito u Rusiji nakon roka, smanjen tijekom siječnja, ali je još uvijek iznosio 5.500.

Tiskovna agencija ministarstva unutarnjih poslova dostavila je za RIA Novosti broj tih navijača u četvrtak.

Nigerijci čine najveću grupu koja je još uvijek u Rusiji, a još ih je ostalo 1.863. Nakon toga slijede državljani Vijetnama (911) i Bangladeša (456) – čije zemlje nisu igrale na Svjetskom prvenstvu.

Senegal, koji je igrao u Rusiji, kao i Nigerija, izbačen je već u grupnim natjecanjima, a procjenjuje se da u zemlji još ima 253 građana Senegala.

Ministarstvo unutarnjih poslova priopćilo je kako će se nastaviti rad na protjerivanju onih koji su još uvijek ilegalno u zemlji, a očekuje se da će biti dovršen do konca ožujka.

Oko 650.000 stranih navijača posjetilo je Rusiju tijekom turnira, priopćilo je ministarstvo.

“Uglavnom, svi su se pridržavali zakona i napuštali zemlju kada je Svetski kup završio” – izjavio je prošlog tjedna šef odjela za migracije Andrej Kayushin.

Neki navijači možda su iščekivali nastavak igranja nogometnog tima na Svjetskom kupu, iako su se drugi možda nadali da će ući u Rusiju prije nego što krenu dalje čak i prema EU – izvijestio je AP. Za druge se kaže da su planirali podnijeti zahtjev za azilom u Rusiji.

Svjetsko prvenstvo u Rusiji proglašeno je jednim od najboljih ikada, a pobijedila je Francuska, koja je u finalu na moskovskom stadionu Luzhniki 15. srpnja pobijedila Hrvatsku sa 4:2.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Imigrant iz Iraka kojem je odbijen zahtijev za azilom optužen je za silovanje i ubojstvo prilikom napada na dvije učenice u dobi od 11 i 14 godina u zapadnoj Njemačkoj

Ali Bashar je pobjegao iz Njemačke nakon što je pretukao, silovao i zadavio 14-godišnju Susann Mariu Feldman u šumovitom području u blizini njegova azilantskog skloništa za izbjeglice u gradu Wiesbadenu prošlog svibnja, kažu tužitelji, piše britanski Dailymail.

Dvadesetjednogodišnji imigrant je također navodno dva puta silovao 11-godišnju djevojčicu – jednom u travnju 2018. nakon što ju je zaključala u svojoj sobi, i ponovo drugi put u blizini parkirališta supermarketa sljedećeg mjeseca.

Bashar se vratio u sjeverni Irak, ali nakon javnog protesta, njemačka savezna policija ga je ponovo vratila u zemlju iz iračkog grada Arbila, gdje su ga uhitile lokalne kurdske snage sigurnosti.

Tužitelji su također podnijeli kaznenu prijavu protiv afganistanskog mladića Manor Q., koji je živio u istom skloništu za izbjeglice, zbog toga što je također silovao istu tu 11-godišnju djevojčicu.

Basharov mlađi brat – za kojeg se vjeruje da se nalazi u Iraku – također je sudjelovao u nasilnom seksualnom napadu na djevojčicu.

Bashar je prvi put stigao u Njemačku 2015. zajedno sa svojim roditeljima i pet braće i sestara, preko Balkanske rute.

Suočio se s deportacijom nakon što je njegov zahtjev za azilom odbijen u prosincu 2016., ali je dobio privremenu dozvolu boravka kada se žalio.

Tijekom tog vremena, u nekoliko je navrata upao u nevolje s policijom, uključujući i tučnjave, navodne pljačke i ilegalnog posjedovanja hladnog oružja.

U predstojećem suđenju, irački imigrant će se također suočiti sa optužbama za pljačku u parku u kojem je tukao, davio i prijetio nožem čovjeka kojem je ukrao njegov sat, torbu, telefon i bankovnu karticu.

Novi-Svjetski-Poredak.com