“Zlo je besprijekoran koncept kojeg smo izmislili kako bismo se bavili drugim ljudima.”

Idealisti, mladi američki par ubijen je prošlog mjeseca u terorističkom napadu ISIS-a na njihovom teritoriju dok su putovali biciklima po svijetu.

Jay Austin i Lauren Geoghegan, oboje 29 godina starosti, prošle godine su napustili svoje uredske poslove u Washingtonu, kako bi krenuli na putovanje po svijetu.

Austin, vegan koji je radio za američki stambeni i urbanistički odjel, i Geoghegana, vegetarijanka koji je radila u uredu za prijam na Sveučilištu Georgetown, odlučili su da moraju putovati jer su gubili svoj život radeći.

“Umoran sam od provođenja svojih najboljih sati u životu ispred sjajnog pravokutnika, farbajući svoje najbolje godine mog života u smeđim i sivim bojama” – napisao je Austin na svom blogu prije nego što je dao otkaz, piše Pluralist.

“Propustio sam previše zalazaka sunca, dok je moj pogled bio okrenut na drugu stranu. Previše oluja sa munjama je neprimjetno prošlo, previše nježnih povjetaraca.”

Par je dokumentirao svoje dugogodišnje putovanje na Instagramu i na zajedničkom blogu. Kao što je The New York Times napisao, oni su dijelili “otvorena srca koja su htjeli utjeloviti i djela milosrđa koja su izmijenjivala sa strancima.”

“Pročitali ste novine i uvjereni ste da je svijet veliko, zastrašujuće mjesto” – napisao je Austin.

“Ljudi, pričama ne treba se vjerovati. Da su ljudi loši. Da su ljudi zli.”

“Ne vjeruje u to”, nastavio je. “Zlo je vjeran koncept kojeg smo izmislili kako bi se bavili drugim ljudima koji imaju vrijednosti i uvjerenja i perspektive različite od naših … Ljudi su po prirodi dobri. Velikodušni i divni i ljubazni.”

Međutim, putovanje iz snova Austina i Geoghegane došlo je do tragičnog i jezivog kraja kada su stigli u Tadžikistan, siromašnu državu s poznatom terorističkom prijetnjom koja dijeli granicu s Afganistanom, gdje su ISIS i druge terorističke skupine vrlo aktivne.

Oni su vozili svoje bicikle kroz zemlju 29. srpnja, kada ih je automobil srušio, prema CBS News-u. Pet muškaraca izašlo je iz auta i izbolo je par na smrt zajedno sa dvojicom drugih biciklista, jedan iz Švicarske i drugi iz Nizozemske.

Dva dana kasnije, ISIS je objavio video koji prikazuje iste ljude koji sjede ispred crne zastave ISIS-a. Gledali su u kameru i obećali ubiti “nevjernike” – napisao je The New York Times.

Neki konzervativci su uokvirili su tragediju kao opomenu o ne samo opasnostima putovanja, već i o naivnosti općenito.

U njihovom govoru, pretjerano velikodušno razumijevanje ljudske prirode je iza velikog dijela današnjih progresivnih pokreta, uključujući i poziv na radikalnu mjeru provođenje imigracije.

Neki liberali, s druge strane, gledaju Austin i Geoghegan jednostavno kao nesretne. Stručnjaci iz regije izjavili su za The Washington Post: “Središnja Azija uglavnom je prilično sigurna.”
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Rita Sozzi, dvadesetšestogodišnja novinarka iz Italije, prošle godine je biciklom obišla Evropu i svoje uzbudljivo putovanje završila u Moskvi

Ovog ljeta se vratila u Rusiju i za dva mjeseca na dva kotača prešla čak 6.000 kilometara.

Privukle su je, kako kaže, prirodne ljepote, pejzaži kojima se divila, od Urala do stepa, od sibirskih planina do Bajkala.

Htjela je osjetiti sve osobitosti kulture u najvećoj zemlji na svijetu, da na toj ogromnoj površini upozna sve primjetne razlike između brojnih naroda koji žive u Rusiji. Vidjela je brojne spomenike Lenjinu, ali isto tako i brojne statue Bude, predivne ikone, mnoga nova lica…

Kako je Vaša obitelj reagirala ovala na ideju da putujete kroz Sibir?

Moja obitelj je odmah jako negativno reagirala na moje planove. Roditelji i prijatelji su se brinuli što putujem sama. Osim toga, kada Europljani čuju reč „Sibir“, odmah pomisle na hladnoću, divlju pustoš, nenaseljena područja.

A još kada kažete: „Idem putovati Sibirom“, oni čuju „Idem u radni logor, gulag. Naravno, sve su to stereotipi protiv kojih sam se morala boriti. Ipak, moji najbliži znaju da, kada sam na biciklu, radim nogama, ali i glavom.

Ispričajte nam nešto o svojim iskustvima, da li ste zadovoljni onim što ste vidjeli i doživjeli?

Moje putovanje je trajalo 65 dana: od toga sam 60 dana bila na teritoriji Rusije, dva dana u Kazahstanu i tri u Mongoliji. Prešla sam 6.200 kilometara.

Počela sam svoje putovanje iz Moskve i dalje sam išla duž Transsibirske železnice, gotovo se uopće nisam odvajala od te trase. Na taj način sam vidjela puno poznatih ruskih gradova: Vladimir, Nižnji Novgorod, Kazanj, Ufu, Čeljabinsk, Kurgan, Omsk, Novosibirsk, Krasnojarsk, Irkutsk i Ulan Ude.

Pred putovanje sam dobro proučila sve karte. Znate, u usporedbi sa Europom, Rusija je zaista ogromna. I tu nema mjesta improvizaciji.

Prešla sam stvarno velika rastojanja i prošla kroz mnoga mjesta koja su gotovo nenaseljena. Tu se mora vrlo pažljivo postupati sa resursima i tačno unapred planirati koliko vode i hrane je potrebno i koliko često i gdje možete stati.

Jako mi se dopalo putovanje po Rusiji. Vidjela sam predivna mjesta, saznala mnogo o povijesti i kulturi naroda koji tu žive ili su nekada živjeli. Upoznala sam divne ljude. Upoznala sam i sebe bolje, shvatila što mogu, a čega se još uvek plašim.

Vaša putovanja na dva kotača uvijek obiluju interesantnim pričama o zanimljivim ljudima i susretima. Koga ste ovog puta upoznali, recite nam nešto o ljudima sa ovog putovanja koji će popuniti Vašu „kolekciju“?

Svakodnevno sam susretala nekog interesantnog. I ranije sam pomalo govorila ruski, a sada sam poboljšala svoje vještine komunikacije.

Na primer, vlasnici kafića i restorana su mi nudili besplatno vrući čaj i oduševljeno slušali o mojim iskustvima i putovanjima. Onda, ako bih prespavala u hostelu i upoznala se sa raznim ljudima, mnogi su me htjeli povesti, ne poimajući da ja želim prijeći svoj put biciklom i da mi ne smetaju kiša i vjetar.

Nezaboravni susret sam doživela na Volgi. Kupila sam kartu da se provozam brodom. Kako bismo skratili vrijeme do polaska broda, mornari su me pitali tko sam i odakle i kad je počeo razgovor ponudili su mi čašicu votke i sušenu ribu.

Poslije je usljedilo još nekoliko čašica, pa smo čak i zapevali. Nisam znala da u Rusiji tako dobro poznaju italijansku pop muziku — Toto Cutugno, Albana, Rominu … Poslije su mi pričali o vremenu kad su služili vojsku i zašto cijene predsjednika Putina i njegovu politiku.

Šta mislite o ruskoj kuhinji?

O, da, veoma su mi se dopala ruska jela. Posebno razne ruske salate sa mnogo majoneze i pavlake, to baš prija kada čoveka čeka veliki fizički napor, jer su teške i masne. Zatim boršč, razne juhe, pečena i sušena riba, crni kruh i palačinke! Iako posebno volim našu, talijansku kuhinju, u Rusiji mi nije nedostajala.
 
(sputniknews.com)

Smatra se da je avijatičarka Amelia Earhart 2. lipnja 1937. zajedno sa navigatorom Fred Nunanom u pokušaju obaranja svjetskog rekorda pala u Pacifik, negdje između Nove Gvineje i Kalifornije i zauvijek nestala

Amelia je prva žena koja je tromotornim avionom preletjela (kao putnik) sjeverni Atlantik između 17. i 18. lipnja 1928. s pratiocem pilotom Wilmerom Stultzom. Prvi put je poletjela godine 1919. a samo godinu dana nakon Charlesa Lindbergha bila je prvom ženom koja je preletjela Atlantik i to sasvim sama između 20. i 21. svibnja 1932.

U lipnju 1935. letjela je sama od Havaja do Kalifornije 18 sati i 16 minuta pri čemu je preletjela 3860 kilometara. Smatra se jednim od najznačajnijih pionira avijacije.

Nešto prije svog 40 rođendana, krenula je u avanturu koju niko do tada nije uspjeo niti oprobao. Krenula je na let oko svijeta. Željela je preletjeti zemlju na dužini Ekvatora.

Kao avion joj je stajao na raspolaganju Lockheed Modell 10 Electra, kojeg je financirao njen suprug George Palmer Putnam. Prvi pokušaj u svibnju 1937 godine je prekinut na Havajima zbog udesa prilikom uzlijetanja u kojem niko nije bio povrijeđen.

Sa svojim navigatorom Fredom Nolanom startala je ponovo 21. svibnja 1937 u Miamiju. Nakon nekoliko međuslijetanja u Brazilu, Zapadnoj Africi, Kalkuti i Rangunu nakon što je preletjela 3/4 svoga cilja, startala je 2. lipnja iz Lae u Novoj Gvineji da preleti zadnji dio (Pacifik).

Upravljala je prema Howlandskom otoku gdje je još jednom htjela da napraviti međustopno slijetanje zbog dotoka goriva i odmora prije završne faze leta. Međutim tu nikada nije sletjela. Nakon nekoliko radio kontakata sa zemljom avionu se gubi svaki trag.

Najveća akcija potrage u dotadašnjoj povijesti, pokrenuta je nakon njenog zadnjeg javljanja 2. lipnja u 8:45 h sve do 19. lipnja kada je američka vlada teškog srca odustala od dalje potrage. 64 aviona i 8 ratnih brodova američke vojske su učestvovali u potrazi, više od 402.000 km2 Pacifičkog oceana je pretraženo a sve to je koštalo od prilike 4 miliona US-Dollara u tadašnje vrijeme je to vrijedilo kao danas 100 miliona dolara. Amelia Earhart je proglašena „nestala, vjerovatno mrtva“. 1938 je u njenu čast na Howland otoku izgrađen svjetionik.

Njeno tijelo, tijelo Fred Nolana i ostaci njihovog aviona nikada nisu pronađeni.

Amelia Earhart je bila živa i zdrava?!

Međutim, jedan pisac tvrdi da to nije istina. 

U svojoj knjizi “Amelia Earhart: Beyond the Grave” V. C. Jameson tvrdi da je avijatičarka bila špijun i da su njezin avion oborili Japanci i zatim je zarobili.

Prema njegovim tvrdnjama Amerika je znala za to, ali ništa o tome nje objavljivala. Earhart se, kako on kaže, vratila u SAD 1945. i živela pod imenom Irene Kregmil Bolam do 1982. kada je preminula. 

Teorija da je Earhart bila špijun i da je sa Nunanom zarobljena, postoji već neko vreme.

Prošle godine grupa ljudi putovala je na Marshalska otočja koja su u vrijeme nestanka poznate avijatičarke bila pod okupacijom Japana, u potrazi za dokazima za takvom tezom.

Pronašli su šest komada metala za koji veruju da je pripadao avionu kojim je upravljala Erhart. “Pouzdan izvor” koji je razgovarao sa Jamesonom za potrebe knjige rekao mu je da je ona bila uključena u “prikupljanje informacija” i da su bilješke iz posljednje Obalne straže s kojom je stupila u kontakt izmjenjene nakon njenog nestanka.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(wikipedia.org,b92.net/uredio:NSP)