Da, da da! Slušajte ono što vam Vlada priča, što vam znanstvenici u službi korporacija pričaju, slučajte liječnike koji danas samo gledaju profit, oni vam žele najbolje! Naravno to nije istina, njihove priče trebamo kritički promatrati i uzeti sa rezervom

Donosimo vam tekst u kojem ćemo prikazati da je najveći neprijatelj danas modernom čovjeku koji kritički razmišlja i koji analizira društvo, zapravo ZNANSTVENIK! Pogledajmo što oni misle o građanima koji se ne želi cijepiti, koji znaju za chemtrailse, te su svjesni da HAARP postrojenja ne služe kao kuhalo za kavu:

Znanstvenici kažu da je prosječan građanin, od pojave interneta krajem 90-ih, naprosto zapljusnut “new age čudesima” na dnevnoj razini.

Hrvatska javnost zadnjih je godina izložena poplavi pseudoznanstvenih teorija o alternativnim oblicima liječenja te paranoji zbog navodne onečišćenosti hrane, zraka i vode, koje mediji nekritički šire i populariziraju, smatraju hrvatski znanstvenici.

Upravo medije, ali ponajprije gotovo svima dostupan internet, smatraju uzrokom niske razine društvene odgovornosti i znanstvene nepismenosti stanovništva, odbijanja cijepljenja i kemoterapije, kojima danas svjedočimo.

Na svim našim televizijama, u novinama i na internetu, pseudoznanstvenici nude našoj intuiciji uvjerljiva, ali znanstveno nedokazana i nedokaziva rješenja. Plaše nas trovanjima iz aviona, GMO hranom i zračenjem mobitela, a propagiraju liječenje homeopatijom i bioenergijom, metodama koje nisu zadovoljile nijedno ozbiljno znanstveno testiranje, tvrde fizičari s Instituta Ruđer Bošković Saša Ceci i Dario Hrupec, koji su kao popularizatori znanosti u razgovoru za Hinu pokušali “razotkriti pozadinu poplave alternativnih liječenja i teorija zavjere u Hrvatskoj”.

Neposredan povod za razgovor bio je slučaj smrti devetogodišnjeg dječaka u Rijeci, nakon što su roditelji odbili liječenje kemoterapijom.

Znanstvenici kažu da je prosječan građanin, od pojave interneta krajem 90-ih, naprosto zapljusnut “new age čudesima” na dnevnoj razini. Prodavači magle pritom računaju na “slabost našeg mozga” koji će puno prije povjerovati u osobna svjedočanstva, nego u znanstvene činjenice – da se npr. od cjepiva ne može dobiti gripu ili da se rak liječi kemoterapijom, a ne bioenergijom. U Hrvatskoj ne postoji dovoljna razina društvene odgovornosti da bi se ljudima trebalo prepuštati da sami odlučuju hoće li se liječiti konvencionalno ili alternativno, pogotovo kada je riječ o djeci i opasnim zaraznim bolestima, smatra Ceci.

Njegov kolega Hrupec uzroke vidi u tome što kroz obrazovni sustav ne potičemo dovoljno skepticizam i kritičko mišljenje, tako da ljudi lako nasjedaju na “svakakve budalaštine koje se objavljuju po medijima”.

Paranoja oko cijepljenja

Kao banalan primjer Ceci iznosi cijepljenje protiv gripe koje ljudi masovno odbijaju, uključujući i one najugroženije – starije od 65 godina. U pozadini su nerijetko teorije zavjere o trovanju cjepivom kako bi farmaceutska industrija imala tržište za svoje lijekove ili paranoja koju šire pojedinci tvrdeći da su upravo od cjepiva “dobili gripu ili reakciju kakvu u životu nisu imali”.

Nevjerojatno, ali ljudi će prije povjerovati takvom jednom osobnom svjedočenju nego svim znanstvenim dokazima, poput onih da se od cjepiva ne može dobiti ni gripu ni autizam, kažu znanstvenici. (ovdje bi bilo lijepo da su naveli izvor tih istraživanja, no znanstvenici ne žele objaviti ni kemijski sastav cjepiva, a kamoli provesti istraživanje o autizmu)

Aktualni otpor cijepljenju i djece i odraslih koji je u zadnje vrijeme poprimio ogromne razmjere, specifičan je, kažu, i po tome što se širi preko društvenih mreža, a ljudi ga često ne zastupaju iz osjećaja da se “u svetom ratu bore za pravu stvar”.

“To su entuzijasti koji su došli do zaključka da je cijepljenje opasno. Dio njih ozbiljno vjeruje u razne teorije zavjere, možda imaju najbolje namjere i želju da prosvijetle. Nije isključeno da su roditelje, koji su nedavno odbili kemoterapiju za teško bolesno dijete, pogrešno informirali ljudi koji su im htjeli pomoći”. Mediji bi trebali više prostora otvoriti za razotkrivanje takvih zabluda, umjesto da obmanjuju javnost znanstveno odbačenim bedastoćama, primjerice o tome kako “molekule vode nešto pamte”.

Placebo i nocebo

No, nisu svi alternativci dobronamjerni entuzijasti. Dapače, značajan dio njih vješto manipulira ljudima radi vlastitih, vrlo konkretnih, interesa.

Tako se, plasiranjem priča o štetnosti farmaceutskih proizvoda, neionizirajućeg elektromagnetskog zračenja ili glutena u hrani izaziva tzv. nocebo efekt. Čitatelj se počne osjećati loše samo zbog jakih sugestija plasiranih preko prikrivenih oglasa na društvenim mrežama ili forumima. Tamo se, naravno, nude i razni “alternativni” proizvodi ili tretmani s placebo efektom – kratkotrajnim poboljšanjem izazvanim sugestijama, tvrdnjama navodnih stručnjaka i tobožnjim osobnim svjedočanstvima.

Neke od takvih jednostavnih i brzih izliječenja nude homeopati i bioenergetičari za koje znanstvenici tvrde da su “obični prodavači magle”.

Hrupec tako homeopatiju povezuje s astrologijom, navodeći ih kao tipičan primjer pseudoznanosti.

“Astrolozi, homeopati i iscjelitelji ne propituju i ne testiraju svoje metode jer i bez toga ‘dobro žive od svog posla’. Znanstvene metode uvijek iznose statistiku o svojoj učinkovitosti, u homeopatiji i iscjeljivanju – statistika je nepoznata. Iznosi se uvijek konkretan primjer osobe kojoj se pomoglo, a koliko je onih kojima se nije pomoglo – to nitko ne zna”.

Na primjedbu da mnogi ljudi tvrde da im je bioenergija pomogla, Ceci navodi jedan od mogućih scenarija: “Neka osoba s pogrešnom dijagnozom ili prolaznim tegobama dođe kod bioenergetičara. Nakon prvog tretmana zbog placeba odmah osjeća poboljšanje. Nakon nekoliko tretmana tegobe nestanu (nestale bi ionako), a nove medicinske pretrage potvrđuju da bolesti više nema (jer je nije ni bilo). Koliko će takvih ljudi biti potpuno uvjereno da ih je bioenergija izliječila. I koliko će oni drugih ljudi uvjeriti tim svojim osobnim svjedočanstvom”, pita autor popularno-znanstvenog bloga Blesimetar i jedan od autora HRT-ove znanstvene emisije “Treći element”.

Da sam bioenergetičar, kaže Ceci, i da iskreno vjerujem da pomažem ljudima, otišao bih u neku medicinsku instituciju koja bi to znanstveno provjerila “slijepim pokusom”, što znači da bih bio zakriven zaslonom tako da pacijent ne vidi kada djelujem. “Tako funkcionira znanost. Napravljen je niz takvih pokusa i nikad nitko do sada preko zaslona nije uspio osjetiti bioenergiju – toplinu i peckanje, koju pacijenti navodno osjećaju tijekom tretmana”.

Strah od glutena

Među aktualnim paranojama mjesto je našlo i plašenje građana glutenskom i genetski modificiranom hranom, dok se za skupe novce prodaje bezglutenska hrana kao i ona “organski uzgojena”. Pritom se ignoriraju rezultati “slijepih pokusa” – ljudi koji nemaju celijakiju (preosjetljivost i alergiju na gluten) jednako reagiraju na hranu sa i bez glutena.

U pravoj histeriji oko navodnog trovanja nacije genetski modificiranom (GM) hranom zanemaruje se činjenica da su istraživanja i razvoj GM organizama toliko skup i zahtijevan postupak da do danas na svjetskom tržištu postoji tek šačica GM vrsta, među kojima je vrlo raširena proizvodnja GM pamuka i soje. GM uzgoj popularnu i jeftinu hranu može obogatiti vitaminima, a jedino loše što može sadržavati – neki su alergeni, kakve uostalom imaju i jagode, lješnjaci… No, GM rajčice, krumpira, paprike i patlidžana više nema nigdje u svijetu. Nemoguće ih je naći u trgovinama čak i u SAD-u, a kamoli u našim trgovinama.

“Desetljećima se mijenjalo gene i stvaralo hibride ozračivanjem usjeva radijacijom, čime su se stvarale nekontrolirane promjene DNK. Od toga se nije radio problem iako tamo nismo imali pojma koji će se sve geni izmijeniti. A sad kad se to radi kirurški precizno, pa je sve novo što nastane potpuno kontrolirano, odjednom je nastala potpuna panika. Meni je to neobjašnjivo”, kaže Ceci.

Teorija zavjere o chemtrailsima

U nizu apsurdnih teorija zavjere kojima se bombardira hrvatsku javnost preko društvenih mreža, posebno mjesto zauzima teorija o chemtrailsima, po kojoj nas tajne organizacije ili udružene svjetske vlade iz zrakoplova zaprašuju toksičnim tvarima kako bi nas lakše kontrolirale, izazvale bolesti i tako smanjile broj stanovnika.

Fizičari pak kažu da su tragovi na nebu nakon prolaska aviona samo kondenzirana vodena para, nastala na visinama iznad pet kilometara, s kojih je apsolutno nemoguće nešto kontrolirano ispustiti. “Na takvim visinama nemoguće je kontrolirati – gdje bi, kada i u kojim količinama na zemlji završio tako ispušteni agens. Ako nas baš netko želi trovati, zar ne bi bilo jednostavnije da otrov ispusti u vodovod”, pitaju znanstvenici.

“Chemtrailsi su jedna od najvećih budalaština u pseudoznanosti. Nevjerojatno je da postoje ljudi koji u to vjeruju, posebno političari, poput Mirele Holy, koja je 2010. u Saboru postavila zastupničko pitanje o chemtrailsima. To je čisto podilaženje ljudima i pokušaj da se preko ovakvih priča prikupi što veći broj simpatizera”, ističe Hrupec.

Pseudoznanstvena glupost

U konačnici znanstvenici smatraju da svi navedeni otpori cijepljenju i medicini, propagiranje alternative i plašenje raznim teorijama zavjere pokazuju urušavanje znanstvene pismenosti hrvatskog stanovništva, koje se, preko novih komunikacijskih tehnologija, sve više okreće pseudoznanosti.

Da bi se situacija promijenila, potrebni su nam, kažu, bolji nastavnici znanstvenih predmeta, ali i što neovisniji znanstvenici, kojima radno mjesto ili financiranje istraživanja ne ovisi o stranci na vlasti ili profitu neke privatne tvrtke. Takvi znanstvenici mogu onda jasno i javno reći kad je neka popularna teza ili proizvod pseudoznanstvena glupost koja u najboljem slučaju proizvodi placebo efekt.

Potrebni su i mediji, svjesni važnosti točnog informiranja, čak i kad je sitna dezinformacija ili čak potpuna laž javnosti puno zanimljivija i prihvatljivija. I, naravno, treba nam javnost koja će biti dovoljno kritična i tražiti od medija da postavljaju sva moguća pitanja i političarima i znanstvenicima i tvrtkama, ali i dovoljno educirana da prepozna točan odgovor kad ga dobije, i dovoljno društveno odgovorna da ga prihvati čak i onda kad joj nije baš po volji.

Može li se tako što realno postići? “Stvarno nemam pojma”, kaže Saša Ceci, “ali mislim da vrijedi raditi na tome”.
 
(jutarnji.hr/uredio:nsp)

U nešto manje od dva stoljeća dugoj povijesti psihijatrije, psihijatri još uvijek nisu uspjeli definirati i dogovoriti se što su to psihički poremećaji, na osnovi kojih kriterija to pouzdano možemo tvrditi, koji su to poremećaji i koliko ih ima, koliko psihijatri, mi koji se bavimo ljudima s tim poremećajima, njima doista možemo pomoći.

Psihijatri su liječnici, ali ne kao i svaki drugi. Dopala ih je struka koja nije bila ničemu i dopali su ih ljudi s kojima nisu znala što bi i kuda bi. Psihijatrija bi promišljala osobe s psihičkom patnjom unutar ovih i onih konceptualizacija, sukladno čemu bi im “pomagala” i “liječila” ih, a onda bi svakih tridesetak godina napuštala taj konceptualni okvir i gradila novi.

To su razlozi zbog kojih psihijatrija i dalje zadržava status pseudoznanosti. Ona se, istina, prema van prezentira kao znanost, ali njeni alati još uvijek nemaju dostatnu znanstvenu utemeljenost. Ali opet psihijatrija je pseudoznanost u najboljem smislu te riječi. U onom smislu u kojem su i mnoge današnje znanosti nastale od svojih pseudoznanstvenih predšasnica (kao kemija iz alkemije, astronomija iz astrologije i sl.).

Psihijatrija je “mlada”, “nezrela” i “slaba” medicinska znanost, koja si to baš i ne želi priznati. A kad joj se spomene da je pseudoznanost, to jest da je u predznanstvenoj fazi, psihijatrija to redovito očitava kako napad na sebe (što je bona fide dodatna potvrda njene nezrelosti).

Psihijatrija je danas gdje su ostale grane medicine bile prije više od stotinu godina: u fazi definiranja poremećaja kojima se bavi kroz sindrome znakova kojima pretpostavlja da se ovi javljaju, a nažalost nikako još ne po njihovim uzročnicima ili patofizološkim mehanizmima nastanka.

U usporedbi s ostalim granama medicine psihijatrija je znatno nerazvijenija. Kao struka, ona nastaje kasno, u devetnaestom stoljeću, a potom se razvija više nego sporo. Psihopatološki fenomeni koji su imenovani u devetnaestom, još uvijek u dvadeset i prvom stoljeću ne mogu se razvrstati u validne dijagnostičke kategorije bolesti, nego i dalje egzistiraju kao sindromi. Neuroznanosti za sada nisu uspjele iznaći ni jedan patognomički biomarker kojim bi se dokazalo da se osobe s poremećajem razlikuju od onih koje ga nemaju.

Psihijatrija je i dalje agent socijalne kontrole te mnoge sekvence ponašanja koja nisu stanja u užem smislu zdravstvene već socijalne ugroze represivno sankcionira postupcima mjera liječenja. Mi i dalje prisilno zadržavamo, prisilno liječimo, provodimo sudski izrečene mjere liječenja i mnogi naši pacijenti liječenjem izbjegavaju teže kaznene sankcije i zamjenjuju ih lakšima.

Mi, kao psihijatri, nismo baš omiljeni ni među pukom ni među strukom, ali smo nephodni i važni. Sukladno onoj narodnoj “tko je lud, ne budi mu drug”, više nas se boje nego cijene. Naše azilske uloge čuvanja i skrbi za duševno poremećene društvo se ne želi odreći dok bi bez naših savjetodavnih usluga i te kako moglo.

Psihijatrijska ekspertnost je i dan-danas slaba: prvo, dijagnoza psihičkih poremećaja postavlja se razgovorom i promatranjem, bez specifičnih dijagnostičkih testova; drugo, bolest mora biti u kasnoj fazi, to jest u razvijenom obliku, da bi se postavila njena dijagnoza; treće, prognoza ishoda psihičkih poremećaja je slaba i niska; četvrto, uzroci bolesti nisu poznati; peto, prevencija poremećaja je nerazvijena; i šesto, liječenje je tek na razini grubog otklanjanja simptoma, i to provedenog metodom pokušaja i pogreške.

A da s našom strukom nešto nije u redu upućuje i činjenica postojanja antipsihijatrije i kritičke psihijatrije dok recimo ne postoji antipedijatrija, antikirurgija niti kritička ginekologija. Nažalost, psihijatrija još uvijek nije uspjela konstruktivno odgovoriti na sve izazovne kontroverze koje joj je još ranih sedamdesetih godina prošlog stoljeća uputila antipsihijatrija. Ona ih je prije ignorirala i potisnula nego riješila.

Da se recimo dekretom preko noći ukine ovako koncipirana psihijatrijska zdravstvena zaštita, sigurno je da bi dijelu njenih korisnika dugoročno bilo gore, ali nažalost značajnom dijelu korisnika naših usluga bilo bi bolje. Da se isto tako recimo preko noći ukine kirurgija kao medicinska grana, većini korisnika kirurških zdravstvenih usluga bilo bi gore, maloj manjini bilo bi jednako, a praktički nikome baš bolje. Navedeno podosta govori o ekspertnosti i učinkovitosti jedne i druge struke.

U tom smislu nezrelo je očekivanje da psihijatrija može liječiti svoje poremećaje, u što nadam se da više nitko suvisao ne vjeruje (što ne znači da psihički poremećaji ne prolaze. Nažalost, ne zbog nas nego sami od sebe).

Ljude je naprosto teško, ako ne i nemoguće mijenjati.

Teško je mijenjati kako normalne tako i nenormalne ljude. Do psihijatrije je tek da poduči ljude kako živjeti uz i poremećaju usprkos ili u boljoj opciji da ubrza, olakša i stvori uvjete za samocijeljenje psihičkog poremećaja. Navedeno nije tako bijedno i malo kako se čini, niti je to baš tako lako kako se čini.

Pazite, meni je osobno duboko žao što me doslovce zapalo biti psihijatrom.

I ja sam, kao i ostali liječnici, marljivo učio, javljao se iz prve klupe, redao “petice”, i budalasto želio biti liječnik koji na znanstveni način pomaže ljudima u nevolji. Mi, psihijatri, prošli smo jednako zahtjevno školovanje kao i naše kolege iz drugih medicinskih struka, a opet naša sudbina je drukčija od njihove.

Naša struka je “mlada”, “slaba” i “meka”, naši pacijenti su manje vrijedni u odnosu na pacijente ostalih grana medicine, a mi smo manje vrijedni liječnici u odnosu na ostale liječnike. Osobno nisam kriv što me ovo dopalo: da prema ljudima s ozbiljnim problemima odgovorno nastupam iz tako slabe pozicije, iz pozicije psihijatrijske struke.

Zavidim kolegama iz drugih medicinskih struka, zavidim im jer su njihove struke “jake”, “tvrde”, znanstveno utemeljene, sukladno čemu su oni “pravi” doktori, a moja struka je neznanstvena i proizvoljna. Budući da sam štreber, dao sam si truda, pročitao sve što se pročitati dade, daleko iznad razine nas doktorčića: od Heraklita i Parmenida do Hegela i Heideggera, ali me mnogostrukost znanja nije podučila pameti.

Psihijatri poput mene, koji se kritički osvrću na psihijatriju, rade to stoga jer isuviše vole svoju struku i ljude za koje se brinu, baš kao i roditelji koji se kritički osvrću na svoju djecu. Zašto bi se osjećali krivima ako ukažemo da je nešto krivo? Zašto ne bi smjeli priznati da su gotovo dva stoljeća povijesti naše struke dominantno povijesti naših zabluda? I to još k tome ako kažemo da je po našu struku i ljude za koje skrbimo bilo sretnijih razdoblja od sadašnjeg?

Smatram da je psihijatrija do sada i previše agilno radila svoj posao, pa je vrijeme da malo i promisli: što je to zapravo radila, na čiji nagovor i po kojem automatizmu. Svjetan sam da je više nego teško nadviti se, bez većeg ostatka, nad cjelinu napora koji je naša struka ulagala u skrb nad osobama s psihičkom patnjom, ali to je nužno kad su nam rezultati tako slabi.

Gdjekad to može jedan, a gdjekad tim stučnjaka, jer struka se rasula od spiritualnosti do neurogenetike, i potrebna je izuzetna izobraženost i zrelost da bi se odredila kao cjelina, da bi se reklo što je pravo a što krivo, te kako i kuda dalje. S druge strane, ne vjerujem da bi unutar povijesne podjele karata itko drugi taj posao napravio bolje od psihijatrije i nas psihijatara. A opet, mi smo ga napravili loše.

A tzv. “povratak psihijatrije medicini”, bez obzira što sam i osobno zagriženi medicinar, bio je nazadak i za psihijatriju i za medicinu. Psihijatrija se naime nema što “vraćati medicini”: ona je dio medicine. Odnosno, moguća je pomoć ljudima u stanjima duševne patnje i po drugim i drugačijim obrascima, pa čak i učinkovitija pomoć, no onda to više nije psihijatrija.

No nisam ja glup i znam što se podrazumijeva pod temeljno dobronamjernom krilaticom “povratka psihijatrije medicini”, čemu na kraju krajeva i sam težim, ali ovo što je nedavno izvedeno nema veze ni s mozgom, ni sa znanstveno utemeljenom suvremenom medicinom.

Naime, medicini ne treba psihijatrija kao pseudoznanost niti je psihijatriji dugoročno od koristi igrati se medicine, gurati se gdje joj nije mjesto, praviti se da jest što nije ako za to nema dostatne znanstvene utemeljenosti, ponašati se kao dijete koje bez pokrića želi da ga se tretira kao odraslu osobu. Dakako da je teško izdržati faktično stanje da je psihijatrija nezrela i slaba struka, da ne može što ne može i nije što nije, ali to je jedni način da zaista budemo što bismo htjeli.

Jer jedino će tako psihijatrija prestati biti struka koja svakih trideset godina mijenja temeljnu paradigmu razumijevanja sebe i osoba kojima nastoji pomoći. A danas se to ponovno događa kroz nipodaštavanje rada naših prethodnika. To što su oni radili, tvrdi se, zastarjelo je i zasnovano na predrasudama. Istodobno, nadmeno se veliča sebe i suvremena “dostignuća” struke kao moderne (pseudo)znanosti koja nam daje konačne i prave odgovore.

Taj manevar je tipičan, već viđen i standardno pogrešan, i ne bi u njemu bilo većeg zla da se psihijatrija svodi samo na puko teoretiziranje o psihopatologiji. Ako se u tom slučaju pokoja teorijska postavka ispostavi krivom, bit će jednostavno s vremenom oborena i zamijenjena drugom. Ali nažalost, naše greške imaju praktične masovne i pogubne posljedice po ljude koji nam se obraćaju za pomoć. Psihijatrija naime već nešto više od sto i pedeset godina svojim naivnim konceptualizacijama muči ljude.

Stoga, s punom liječničkom odgovornošću savjetujem svima koji nam se kao psihijatrima kane obratiti da još jednom o tome razmisle. Jer mi psihijatri pacijentima rijetko pomažemo. Istina, ponekad im ne odmažemo, ali ponekad im i štetimo. Zato, kako stoje stvari, u našoj struci držim da baš i nije najpametnija ideja potražiti psihijatrijsku pomoć, osim ako baš nije riječ o težim oblicima psihološke patnje.
 

 
 
(Robert Torre, ugledni psihijatar iz KBC-a Sestre milosrdnica,jutarnji, youtube.com/uredio: nsp)

Ruski astrolog Pavel Globa poznat je po točnim prognozama, pa je tako još 2009. najavio ono što se upravo događa u Ukrajini, ali i cijelom svijetu.

Početkom godine objavile su se proognoze najpoznatijeg ruskog astrologa Pavela Globe. Da podsjetimo, rekao je sljedeće: “Treći svjetski rat razbuktat će se 2014. godine. To će se dogoditi ili usred održavanja Zimskih olimpijskih igara u ruskom Sočiju, ili odmah po njihovom završetku. Moramo biti spremni “.

Inače, Globa je prvi put obznanio svoja predskazanja početkom 80-tih godina prošlog stoljeća, kada je najavio da će se “SSSR uskoro raspasti i da će u ljeto 1991. na ulicama Moskve biti tenkovi”. Po njegovim riječima, oko 85% posto njegovih predviđanja se ispunilo, pa i ono da će se Ukrajina raspasti tijekom 2014. godine. To je ono što se upravo događa, a globalizacija problema i krvavi sukobi u Ukrajini započeli su upravo tijekom Olimpijade u Sočiju. A što će biti dalje – vidjet ćemo. Inače, ove prognoze, Pavel Globa je iznio još 2009!

Početak kraja

Evo što je tada još rekao. “Krizu neće preživjeti ni Ukrajina, koju čeka raspad na tri dijela. Raspad se neće dogoditi sada, već će 2014. u Ukrajini postojati dvije defakto neovisne administracije, zadržavajući formalno integritet teritorije, približno u istom formatu kao danas u Moldaviji. Istočnoukrajinska federacija neće slušati Kijev, i defakto će postati dio Ruskog Carstva, Krim će postati ukrajinska Čečenija “- smatrao je tada astrolog.

Ekonomska kriza, koja će se produžiti do 2020. godine, na kraju će prekrojiti geopolitičku kartu svijeta i iz korijena izmijeniti geopolitičku raspodjelu snaga. SAD čekaju teška vremena, a Ukrajina i Europska unija prestati će postojati. Tada 2009, na pres konferenciji u Moskvi, on je zaključio da predsjednika SAD očekuje nezavidna sudbina koju je predskazao još srednjovjekovni ruski astrolog Vasilije Nemčin. “Još 1999. govorio sam da će se svijet suočiti s neviđenom krizom, koja će započeti nakon dolaska 44. predsjednika SAD”. Naravno 44-ti predsjednik je Barack Hussein Obama.

Prognoza

Lošu sreću SAD, kako je tada objasnio, pretkazao je još ruski astrolog i monah iz 16. stoljeća Vasilije Nemčin, koji je ukazivao na potrese koji dolaze iza oceana, kada na oceanskoj strani bude na vlasti 44-ti vladar. Njega je Nemčin nazivao “crni čovjek”.

“Tada 1999., vjerovalo se da je ‘crni čovjek’ bio spomenut u alegorijskom smislu, ali pokazalo se da je ‘crni’ upotrebljen u pravom značenju. Kao rezultat toga, pogriješio je za nekoliko mjeseci, ali kako je kriza započela nedugo po dolasku Obame, to je dopustiva pogreška “- primijetio je astrolog.

Pavel Globa je naglasio da će, prema horoskopu, za Obamu biti najteža 2011. godina, kada će mu život biti ugrožen. “Pažljivo sam proučio horoskop Baraka Obame i video da je nevjerojatno sličan horoskopu Johna Kennedyja. Posebna opasnost prijetila mu je 2011. ali nadam se da će preživjeti “. Kao što znamo, preživio je …

Kako je primijetio astrolog, općenito govoreći, “za SAD, kao vodeću svjetsku silu, nema bolje budućnosti”: “Ameriku čeka velika depresija. Zemlja će se uspjeti spasiti, ali ona će izgubiti liderski status. Pri tome će najteže vrijeme za SAD nastupiti nakon odlaska Obame, koji neće ostati u predsjedničkoj fotelji više od jednog mandata “. U ovoj prognozi Pavel Globa je očito pogriješio jer je, kao što znamo, u toku i drugi Obamin mandat.

Americi se, dakle, ne piše lijepo, ali Europsku uniju očekuje još tužnija budućnost: “Umjesto jedne Europske unije pojavit se nekoliko saveza. Zemlje Skandinavije i Pribaltika formirat će Sjeverni savez, koji će postati nasljednik hanzeatskog saveza. Francuska, Italija i Španjolska će se ujediniti u Južnoeuropski savez i tako dalje. Europska unija će možda i opstati kao formacija, ali samo na papiru “. Prema prognozi astrologa, raspast se i nama omiljeni vojni i politički savez: “Do kraja krize neće opstati blok NATO, koji će prvo malo ojačati, ali će zatim prestati postojati” – izjavio je Globa.

Po njegovim prognozama 2014. će predstavljati godinu kada će čovječanstvo biti blisko Trećem svjetskom ratu: “Godina 2014. opasna je zato što se Uran nalazi u Ovnu, a to je vrlo ratoborna kombinacija. Bojim se početka trajnog rata na Istoku. Ne daj Bože da to bude povezano s Iranom, tada bismo u svakom ishodu dobili pravu eksploziju apsolutno nekontroliranog terorizma. Ali, do 2014. godine neće biti nikakvog rata u Rusiji. Biti će eksplozije razbojništva, ali ništa više od toga”- izjavio je Globa.

Po njegovim prognozama, ekonomska situacija u svijetu u bliskoj budućnosti nastavit će se pogoršavati: “Za dolar će naredne dvije godine biti vrlo teške, iako se kolaps američke valute još neće dogoditi. Najteže vrijeme za dolar nastupa 2017-2018. Dolar će potpuno devalvirati, novčanice će lijepiti preko zidova u toaletima i neće znati što će s njima. U tom smislu, euro je pouzdanija valuta “- izjavio je Globa i primijetio da je bolje čuvati ušteđevinu u eurima, iako se ranije vjerovalo švicarskom franku.

Po njegovim prognozama, cijene nafte će pasti u nastupajućim godinama. “Cijena barela će ići do 30 dolara, ali neće dalje padati. A poslije 2016. cijena nafte počet će rasti, a to će pomoći Rusiji da izađe iz krize kao svjetski lider “.

Procjenjujući vjerojatnost prirodnih kataklizmi i tehnogenih katastrofa, Pavel Globa je rekao da će 2014. biti godina povišenog rizika, i upozorio na avionske letove. “Mnoge katastrofe će dešavaju blizu vremena pomrčine. U srpnju 2014. godine očekuju nas cijela tri pomračenja, u tom smislu to je godina “žetve”, jer se vjerojatnost tehnogenih katastrofa dramatično uvećava.

Najvjerojatnije, u srpnju-kolovozu treba očekivati ​​val avionskih nesreća, pa bih savjetovao da se svi suzdrže od letova u svim pravcima. U prosincu i siječnju 2015. dramatično će porasti opasnost od potresa, posebno u vodama Pacifika “.

Po njegovim prognozama, svijetu prijete ekonomski i geopolitički potresi do kraja 2020. godine: sve države će preživjeti teška vremena, ali će na kraju teških godina Rusija postati moćna imperija i novi svjetski lider. Kako smatra Globa “tijekom naredne tri godine čitav svijet očekuje teško vrijeme, s čim je, s točke gledišta astrologije, povezana opozicija Saturna i Urana. Takva konstelacija, koja se ponavljala u povijesti, svaki put donosi globalne političke i društvene kataklizme”.

Po riječima astrologa, Rusija će zajedno s čitavim svijetom preživjeti tri vrhunca globalne krize, pri čemu će njezin vrhunac biti 2014-2015. “Prvi val krize produljit će se do 2012. godine, a njezin vrhunac će biti na ljeto 2012. Biti će postignuta određena stabilnost, kada će mnogi pomisliti da je kriza došla do svog dna i da će uskoro početi oporavak. Međutim, nije tako “.

Druga velika depresija

Ipak, prema riječima astrologa, teška kriza neće dovesti do građanskog rata u Rusiji, ni drugdje: “Poslije 2011. kriza će početi slabiti i završiti će se 2012. Međutim, to će biti samo njezin prvi val. Od 2014. početi će drugi val krize, još moćniji i razorniji”. Pri tome je Globa skrenuo pozornost da je 2014. vrlo zanimljiva s gledišta povijesnih paralela i astrologije. “Još je Ana Ahmatova (pjesnikinja) u svoje vrijeme primijetila da se strašne kataklizme dešavaju na godišnjicu rođenja i smrti Mihail Ljermontova (književnik).

Na stogodišnjicu njegovog rođenja (on je rođen 1814) počeo je Prvi svjetski rat. Sto godina od njegove smrti (poginuo je u dvoboju 1841) – Drugi svjetski rat. Na 150-tu godišnjicu smrti raspao se Sovjetski Savez. I 200-ti rođendan Ljermontova donosi zemlji nešto strašno … Ali to, naravno, nije službeno povijesno promatranje (mada nije ni nezapaženo). A s točke gledišta astrologije, upravo 2014. godine mnoge astrološke konstelacije dolaze do kritične točke”.

Sve u svemu, za Rusiju će razdoblje od 2014. do 2016. biti vrijeme velikih promjena, povezanih s velikim potresima, a ni ostatak planeta neće bolje proći. A onda nastupa ono najgore: “Treći val krize, koji će se dogoditi od 2017. do 2020. neće biti najteži, ali tu je utjecaj ljudskog faktora, zbog premora u uvjetima stalnog stresa. Veoma se bojim tog vala.

Tek na kraju 2020. čitavo čovječanstvo će se s ovom krizom, koja će biti nazvana ‘Druga velika depresija’ konačno oprostiti ‘. Kraj krize se povezuje s blizinom Jupitera i Saturna, koje se događa jednom u 20 godina i označava pozitivne promjene. S obzirom na to da će se Jupiter približiti Saturnu na prvom stupnju Vodenjaka – zviježđa koje se povezuje s Rusijom, to ukazuje da će baš Rusija, koja će do tog vremena povratiti svoje imperijalne moći, imati najveće šanse da postane novi svjetski lider “- smatra Globa.

Po njegovim riječima, postkriznih trideset godina – od 2020. do 2050, postati će vrijeme preporoda Rusije. Pri tome je Globa podsjetio na predviđanja Vasilija Nemčina, koji je živio i radio još prije Nostradamusa. “Na vlast će u Rusiji 2020-2021. doći moćna, nova osobnost, koju Nemčina zove ‘Jahač na bijelom konju’. Po svojim razmjerima moguće ga je porediti sa Petrom Prvim. Biti će visokog rasta.

Što označava ‘bijeli konj’ – ne znam. Ali, moguće je da bude rođen u godini konja. Novi vođa neće dugo vladati, ali će ostaviti izniman trag. Njega će zamijeniti drugi veliki vladar, s kojim će biti povezan preporod ruske kulture. Nemčina ga je nazvao ‘Veliki lončar’. I preporod Rusije trajati će najmanje 30 godina “- zaključio je Globa.

Sve u svemu, i Rat i kriza završiti će se do 2020. godine, no kako Balkan kasni sa svime, tako da će kriza potrajati barem do 2025. godine.
 
 
(vestinet.rs/uredio: nsp)

banka, banke, krediti, kamate, otkup zlata,osiguranje