Nije li nevjerojatno kako se “znanost” nekako stalno mijenja ovisno o tome tko predstavlja rezultate? Nigdje to nije očiglednije nego u propagandi globalnog zatopljenja koja se neprestano prikazuje u mainstream medijima kao znanstvena činjenica

Dok mediji neprestano prikazuju čvrste znanstvene “dokaze” globalnog zatopljenja, mnogi nezavisni znanstvenici tvrde da činjenice ne potvrđuju ovu teoriju.

I, bez obzira na to što se događa – bilo da je to uragan, ciklon, ekstremna hladnoća ili pretjerana vrućina – čini se da će mediji izokrenuti činjenice kako bi potvrdili njihovu propagandu globalnog zagrijavanja.

Zagovornici globalnog zatopljenja također suptilno mijenjaju jezik svoje propagande kako se pojavljuju nove činjenice koje opovrgavaju njihovu teoriju.

Primjerice, više se ne čuje izraz “globalno zagrijavanje”; u posljednje vrijeme se gotovo uvijek naziva “klimatskim promjenama” – možda zato što umjesto da planet “izgori” kao što su to predviđali ljudi poput Al Gorea, zapravo gledamo sve više hladno vrijeme koje je nadmašilo rekorde.

Na kraju, ovi znanstvenici tvrde da ekstremna hladnoća zapravo dokazuje da je naš svijet sve topliji.

Možda je to razlog zašto je Associated Press (AP) nedavno objavio članak ispunjen poluistinama i neznanstvenim tvrdnjama pod naslovom: “Mjerenja o toplim razdobljima se pojavljuju dvostruko češće nego ona hladna”, tvrdi AP. Članak pokušava dokazati globalno zagrijavanje na temelju podataka iz perioda posljednjih 20 godina – iako planeta ima 4,5 milijardi godina povijesti vremenskih prilika koje treba gledati holistički prije nego se donesu znanstvene odluke.

“Znanstvena” kanalizacija

AP započinje svoj članak navodeći sljedeće:

“AP je pregledao 424 meteorološke postaje u 48 država koje su imale dosljednu temperaturnu evidenciju od 1920. godine i bilježile su koliko puta su se dnevne visoke temperature zabilježene i koliko je dnevnih niskih temperatura bilo. U stabilnoj klimi, brojevi bi trebali biti otprilike jednaki.

Od 1999. godine, omjer je bio dva topla zapisa za svaki hladni. U 16 od posljednjih 20 godina, bilo je više dnevnih bilješki visoke temperature od niskih.”

AP je objavio analizu podataka s nekoliko znanstvenika koji se bave klimom i statistikama, koji su svi rekli da je zaključak točan, u skladu s znanstvenom recenziranom literaturom, te pokazuje jasan znak klimatskih promjena koje uzrokuje čovjek.

Članak iz AP-a također dodatno naglašava:

“U stabilnoj klimi, brojevi novih mjerenja o toplim i hladnim temperaturama trebali bi biti otprilike jednaki.

Kaže tko? Pogled na Zemljinu povijest brzo otkriva da naše vrijeme nije – i nikada nije bilo – stabilno. Na primjer, planet je doživio barem pet ledenih doba, iza kojih se nisu odmah pojavila odgovarajuća razdobljima ekstremne vrućine.”

Kao što kaže Nolte, ne živimo u trgovačkom centru pod klimom. Naše vrijeme je nestabilno; to je upravo tako. Članci kao što je ovaj od strane AP-a dovode u zabludu i iskreno pretpostavljaju da čitatelji nisu dovoljno inteligentni da zagrebu ispod površine onoga što je napisano.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Istraga je otkrila više od 2.000 optužbi za silovanja, od kojih je 300 uključivalo djecu, od strane dužnosnika i pripadnika mirovnih snaga UN-a

Prema istrazi Associated Press-a, pripadnici mirovnih snaga Ujedinjenih naroda proglašeni su krivima za silovanje 300 male djece tijekom posljednjih 12 godina – i samo je nekolicina onih koji su krivi, a koji zapravo služe zatvorsku kaznu.

Istraga je otkrila da su imena okrivljenih držana u tajnosti, što je skinulo bilo kakvu odgovornost sa silovatelja.

Razotkrivanje ovog strašnog čina je dovelo do zaključka da sam UN nema pravnu obvezujuću nadležnost nad mirovnim snagama, ostavljajući kažnjavanje zemljama koje su zaposlile vojnike.

„Te su optužbe pokazatelj kako cijeli sustav UN-a funkcnionira”, rekao je Peter Gallo istražitelj UN-a za Associated Press.

Samo u Haitiju je barem 134 mirovna vojnika Sri Lanke iskorištavalo devetero djece u seksualnom pedofilskom prstenu od 2004. do 2007. godine, prema internom izvješću UN-a dobivene od AP-a.

U svjetlu izvješća, 114 mirovnjaka iz Sri Lanke je poslano kući. Niti su ikad bili zatvoreni niti im je ikada suđeno za zločine protiv djece.

Istražitelji su pokazali tisuće fotografija djece koje su uključivale vojnike Sri Lanke i navodnih lokacije gdje su djeca imala spolni odnos s vojnicima.

To ukazuje da je kriza mnogi veća nego što je prethodno bilo poznato, upozorava ta agencija.

AP je otkrila više od 300 optužbi za silovanje djece, ali samo mali dio navodnih počinitelja kaznenih djela je služio zatvorsku kaznu.

Unatoč brojnim dokazima, nitko nije uhićen ni zbog zlostavljanja ni zbog eksploatacije. (izvor)
 

BREAKING: AP investigation finds about 2,000 allegations of sexual misconduct, exploitation against UN peacekeepers and personnel.

— The Associated Press (@AP) 12. travnja 2017.

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Masovni mediji su pojam koji je ušao u upotrebu 1920-ih godina sa pojavom radija, tiska i kasnije TV-a. Pod njima se podrazumjevaju svi mediji koji su dizajnirani tako da ih “konzumira” široka publika, za koju se smatra da imaju zajednički interes.

Masovni mediji su ujedno i podskup jednog šireg pojma, masovne komunikacije. Njihove osnovne odlike su da snažno utiču na formiranje „masovnog konzumentskog društva” koje je uglavnom u kontrastu sa samostalnim odlučivanjem.

Masovni-globalni mediji nastali su dugo nakon pojave lokalnih i nacionalnih. U Europi prvi masovni mediji bile su novine koje su dominirale tijekom devetnaestoga stoljeća. Na samim početcima, razvoj masovnih medija je bio kolebljiv, novine i časopisi su bili pisani isključivo za domaće čitaoce, što je bilo kombinirano sa jezičnom barijerom uskraćivalo mogućnost izvoza.

U suštini mediji funkcioniraju na način na koji je odraz udruženih interesa moćnih društveni grupa koje su u položaju da vrše raspodjelu društvenih resursa. Uprkos ovim ograničenjima mediji igraju ključnu ulogu u svim modernim društvima.

Štoviše ako je društvo otvorenije za svačiji glas to je uloga medija važnija da bi ta otvorenost bila dugotrajnija. Danas se u masovne medije ubrajaju tisak, radio, TV, muzika i video zapisi, film, štampani mediji, internet i kompjuterski softver.

Jeste li se ikada pitali zašto mediji prikazuju “kozmopolitizam”, “multietničnost” i “multikulturalnost” kao nešto napredno i poželjno, a nacionalizam i težnju za etnički homogenim društvom kao nešto negativno i nazadno? Jeste li se ikada pitali zašto mediji svako iskazivanje domoljublja prikazuju kao “fašizam”? Jeste li se ikada pitali zašto mediji stalno prikazuju homoseksualnost (i druge slične izopačenosti) kao društveno prihvatljivo, da ne kažem poželjno, ponašanje, kao samo jednu od “seksualnih orijentacija”?

Slika svijeta prema kojoj je multietničnost vrhunac napretka društva, svako jače iskazivanje ljubavi prema svom narodu “fašizam”, “mržnja” i “netolerancija”, a spolne izopačenosti kao homoseksualizm jedna od “seksualnih orijentacija”, nije ništa drugo nego proizvod medija, to jest medijskih gospodara. A tko su ti gospodari medija?

Odgovor je – Židovi!
A da Židovi doista kontroliraju medije nije teško otkriti. Napravimo kratku analizu najvažnijih medija u Americi, Kanadi, Europi i Hrvatskoj:

AMERIČKI MEDIJI

Televizija
Time Warner – najveći medijski konglomerat današnjice. Glavni izvršni direktor je Židov Gerald Levin. Time Warner je vlasnik televizijske mreže HBO, Cinmax i mnogih drugih televizijskih postaja diljem SAD-a. Time Warner je vlasnik velikih proizvođača filmova Warner Brothers Studio (osnovala židovska braća Warner), Castle Rock Entertainment i New Line Cinema.

Levin je 1996. kupio Turner Broadcasting System (koji ukljućuje globalnu i televizijsku mrežu CNN) i postavio Židova Waltera Isaacsona na mjesto predsjednika CNN-a u srpnju 2001. godine.

Urednik izdavačkog odjela Time Warnera je Židov Norman Pearlstine. On ima nadzor nad 50 magazina, među kojima su Time, Life, Sports Illustrated, People…

Disney – drugi veliki medijski konglomerat je Walt Disney Company. Direktor je Židov Michael Eisner.

Walt Disney Company drži Walt Disney Television, Touchstone Television i Buena Vista Television, a Walt Disney Motion pictures uključuje Walt Disney Pictures, Touchstone Pictures, Hollywood Pictures i Caravan Pictures.

Walt Disney Company je vlasnik Miramax Filmsa, koji vode židovska braća Bob i Harvey Weinstein.

Dok je obitelj Disney bila vlasnik, kompanija je bila poznata po crtanim filmovima i obiteljskoj zabavi. Međutim, čim je kompanija prešla u židovske ruke (Eisner je preuzeo Walt Disney Company 1984. godine) počela je proizvoditi bolesne i proste filmove kao Kids, The Crying Game, Priest…

Eisner je vlasnik i Capital Cities/ABC koja drži televizijsku mrežu ABC (vlasnik sportske mreže ESPN, njezin predsjednik je Židov George Bodenheimer)

Iako prvenstveno telekomunikacijska kompanija, ABC/Disney zarađuje milijarde u izdavaštvu – vlasnik je Walt Disney Company Book Publishinga, Hyperon Booksa, Miramax Booksa i Disney Publishing Worldwidea. Disney posjeduje šest dnevnih novina i 20 magazina.

Viacom – vlasnik je Židov Sumner Redstone (pravo ime Murray Rothstein). Druge ključne položaje zauzimaju Židovi Melvin A. Karmazin, Leslie Moonves (nećak Davida Ben-Guriona, prvog izraelskog premijera), Tom Freston…

Viacom proizvodi TV programe za tri najveće televizijske mreže, vlasnik je 39 televizijskih postaja i 185 radio postaja.

Vlasnik je Paramaunt Pictures-a (na čelu je Židovka Sherry Lansing) i televizijske mreže CBS, MTV, Showtime i Nickleodeon.
Kako Sumner Redstone koristi svoje medije kako bi širio nastrane ideje, najbolje nam pokazuje činjenica da je potaknuo Toma Frestona da stvori homoseksualnu televizijsku mrežu, a zatim je dodao svojem medijskom carstvu.

NBC Universal – potpredsjednik je Židov Edgar Bronfman, Jr. (njegov otac je bio predsjednik Svjetskog židovskog kongresa). NBC Universal je vlasnik Universal Picturesa, Interscope Recordsa, USA Networka, Universal Televisiona… Židov Ron Meyer je predsjednik i izvršni direktor Universal Studiosa. Židov Stacey Snider je predsjednik Universal Picturesa. Židov Jeff Zucker je predsjednik NBC Universal Television Groupa.

News Corporation – vlasnik Fox Television Networka, Fox Newsa, FX Channela, 20th Century Fox Filmsa, Fox 2000, Harper Collinsa…

Vlasnik News Corporationa je polužidov Rupert Murdoch. Murdoch je uvijek naglašavao svoju “vjeru u vrijednosti cionizma, vjeru u budućnost Izraela i ciljeve međunarodne židovske zajednice”.

Židovi drže sve ključne položaje u News Corporationu. Židov Peter Chernin je predsjednik i glavni izvršni direktor, Židov Gail Berman kontrolira Fox Entertainment, Židov Mitchell Stern satelitsku televiziju Direc TV, Židovka Jane Friedman je predsjednica Harper Collinsa, Židov Thomas Rothman je predsjednik Fox Filmed Entertainmenta… News Corporation je vlasnik novina New York Post, TV Guide, The Weekly Standard…

Spyglass – proizvodi filmove za velike kompanije. Osnovali su ga Židovi Gary Barber i Roger Birnbaum. Židov Jonathan Glickman je predsjednik, a Židov Paul Neinstein izvršni podpredsjednik.

Dream Works SKG - najpoznatija od manjih medijskih kompanija. Osnovali i vode Židovi David Geffen, Steven Spielberg i Jeffrey Katzenberg.

Columbia Pictures – jedan od većih studija. Iako je u vlasništvu japanske multinacionalne kompanije Sony, predsjednica je Židovka Amy Pascal, Židov Andrew Lack je direktor Sony BMG Music Entertainmenta, a Židov Howard Stringer nadgleda Sonyeve američke operacije.

95% filmova i serija koje gledamo na televiziji dolaze iz židovskog Hollywooda!!!

Tisak
Associated Press – opskrbljuje vijestima gotovo sve američke medije. Predsjednik je Židov Jonathan Wolman. Potpredsjednik i glavni urednik je Židov Michael Silverman. Židovka Ann Levin je urednica nacionalnih vijesti.

Advance Publications – vlasnik je židovska obitelj Newhouse. Ona posjeduje 31 dnevne novine, uključujući velike i značajne novine poput Cleveland Plain Dealer, Star Ledger, Times-Picayune, magazine The New Yorker, Vogue, Wired, Glamour, Vanity Fair, Brides, Gentlemens Quarterly, Self, House&Garden i sve druge časopise Conde Nast Grupe.

New York Times – vlasnik je Židov Arthur Sulzberger. Židov Russell Lewis je predsjednik i izvršni direktor, a Židov Michael Golden potpredsjednik New York Times Company.
Preko New York Times Co. obitelj Sulzberger je vlasnik 33 drugih novina, uključujući Boston Globe i International Herald Tribune, osam televizijskih i dvije radio postaje.

Washington Post – u rukama Židova Donalda Grahama (unuk Eugenea Meyera). Vlasnik je i popularnog tjednika Newsweek i velikog broja raznih drugih medija.

Wall Street Journal – vlasnik je Dow Jones&Company koji posjeduje i tridesetak drugih novina (između ostalog i Barrons)
Predsjednik i izvršni direktor Dow Jonesa je Židov Peter R. Kann. Kann je istovremeno i predsjednik Wall Street Journala.

U.S. News and World Report – izdavač i glavni urednik je Židov Mortimer B. Zuckerman. Zuckerman je također vlasnik Daily Newsa.

Time - glavni i odgovorni urednik čuvenog časopisa je Židov Norman Pearlstine.

KANADSKI MEDIJI

Židovska obitelj Asper je vlasnik CanWesta, kompanije koja je vlasnik više od 60% svih kanadskih novina. Vlasnik je 128 novina, uključujući Vancouver Sun, Vancouver Province, Calgary Herald, Montreal Gazette, National Post…

CanWest je vlasnik Global Television Networka, televizijske mreže koja obuhvaća 94% anglofonskog stanovništva u Kanadi.

Osnivač CanWest-a je Židov Israel (Izzy) Asper. Nakon njegove smrti 2003. godine, kompaniju su naslijedili njegovi sinovi Leonard i David i kćer Gail. Israel Asper je cijeli život podupirao Liberalnu stranku u Kanadi (1970. je bio predsjednik Liberalne stranke), dok je Izraelu podupirao ekstremno desnu stranku Likud.

Asper je poznat po tome što u medijima pod svojim vlasništvom nije dopuštao nikakvu kritiku države Izrael i Liberalne stranke u Kanadi. U srpnju 2001. novinar Lawrence Martin je dobio otkaz samo zato što je kritizirao politiku Liberalne stranke. Zbog istog razloga je i Russell Millis, novinar Ottawa Citizena, dobio otkaz u lipnju 2002. Dugogodišnji izvjestitelj Montreal Gazettea, Bill Marsden, se našao u grdnim problemima nakon što je javno rekao da Asper ne dopušta da se u novinama pojavljuju tekstovi u kojima ima bilo kakve, pa i najmanje, kritike prema politici Izraela na Bliskom istoku.

BRITANSKI MEDIJI

TELEVIZIJA I RADIO
ITV – Independent Television (ITV) mreža je podijeljena u 14 područja – sva su pod kontrolom kompanija u vlasništvu Židova: Carlton Communications i Granada plc. Carlton drži Central, London, West Country i HTV Wales and West, dok Granada drži Angliju, Border, Granadu, London, Weekend, Meridian, Tyne Tees i Yorkshire.

Židov Michael Green je na čelu Carlton Communicationsa, a Židov Steve Morrison je na čelu Granada plc. Carlton Channels također drži 50% London News Networka, 25% GMTV-a i 29% Independent Television Newsa (ITN). Green je direktor ITN-a (koji opskrbljuje vijestima ITV mrežu), GMTV-a i Thomson multimedije u Francuskoj i predsjednik Medija Trusta.

Granada plc. drži 20% ITN-a, 25% GMTV-a, 50% London News Networka i 18.1% Scottish Media Groupa.

BBC TV – glavni direktor je Židov Tony Cohen. Židov Alan Yentob je direktor drame, zabave i dječjih programa za BBC. Yentob je bio direktor televizije od 1997. do 2000. godine. Prije toga je bio direktor programa.
Židovski ateist, Alan Bookbinder, je voditelj BBC-evog odjela za religiju i etiku od srpnja 2001. godine.

BBC Radio – direktorica je Židovka Jenny Abramsky. Abramsky je guverner British Film Industry od veljače 2000. godine.

BSkyB (British Sky Broadcasting) – dio globalnog medijskog carstva News Corporation. Vlasnik je polužidov Rupert Murdoch. Njegova kćer je izvršna direktorica BSkyB-a.

Pinewood-Shepperton – rezultat spajanja dvaju vodećih britanskih filmskih i televizijskih studija, Pinewooda i Sheppertona. Kontrolira ga Židov Michael Grade (nećak Židova Lewa Gradea, jednog od osnivača ITV mreže). Michael Grade je bio direktor BBC Programsa u 1986. i glavni izvršni direktor Channel 4 od 1988. do 1997. godine.

NOVINE
Express Newspapers – Express Newspapers je vlasnik Daily Expressa, Sunday Expressa i Daily Stara.
Židov Richard Desmond (koji je svoje bogatstvo stekao u pornografiji) je kupio Express Newspapers u studenom 2000. godine.

News International – izdaje The Sun, The Times, The Sunday Times i News of the World. Vlasnik je već spomenuti Rupert Murdoch (polužidov)

The Telegraph Group – izdaje Daily Telegraph, Sunday Telegraph, Weekly Telegraph, Saturday Telegraph i magazin The Spectator. Vlasnik je Hollinger International Inc., koji je vlasnik i mnoštva novina u Izraelu. Hollinger International je u vlasništvu Conrada Blacka (nije Židov), koji je oženjen za Židovku Brabaru Amiel. Black je postao poznat po vrijeđanju Palestinaca u svojim novinama; 1993. u Jerusalem Postu ih je nazvao “gadnima i primitivnima”, dok ih je Barbara usporedila sa životinjama u Telegraphu 7. studenog 2000. Conrad Black je uvijek naglašavao da je on taj “koji odlučuje što će pisati u njegovim novinama”.

Associated Newspapers – glavne nacionalne novine Daily Mail. Generalni direktor je Židov Guy Zitter.

EUROPA

Bonnier Grupa je privatna švedska medijska grupa, sastoji se od 150 kompanija koje djeluju u 21 zemlji. Vlasnik je židovska obitelj Bonnier. Operacije tvrtke Bonnier podijeljene su u šest ključnih segmenata: poslovno izdavaštvo (Business Press), novine, magazini, knjige, zabava i poslovne informacije.

Bonnier grupa je najutjecajnija medijska grupa u Švedskoj i Finskoj. U njihovom vlasništvu su četiri najveće švedske dnevne novine (Degens Nyheter, Expressen, Sydsvenska Dagbladet i Dagens Industri), najveća švedska televizijska postaja TV4, finska medijska kompanija Alma media preko koje kontroliraju MTV3, najpopularniju TV postaju u Finskoj, i Subtv, jednu od najvećih finskih komercijalnih televizija.

Bonnier je vlasnik Lehdentekijata, koji izdaje 40 magazina u Finskoj, a kontrolira i vodeće dnevne novine Iltalehti i Kauppaleti. Bonnier grupa je također vlasnik Baltic News Servicea. U Hrvatskoj je Bonnier pokrenuo Business.hr, vodeće poslovne novine.
Osim Bonniera, i drugi Židovi su utjecajni u švedskim medijima.

Židov Peter Hjorne (Kaplan) je vlasnik i glavni urednik Goteborgs-Postena (najveće novine u Gothenburgu). Hjorne je vlasnik i manjih lokalnih novina kao što su Bohuslanningen, Stromstads tidning, Nerike Allehanda, Motala tidning, Bergslagsposten, Nya Ludvika tidning, Hallandsposten…

Najveće novine u Švedskoj su Alftonbladet. Glavna urednica je Židovka Helle Klein. Njezin otac Ernst Klein je bio glavni urednik Ostgota Correspondentena i predsjednik Svensk Presshistorisk Foreninga.
Kao što smo vidjeli, svi važniji mediji u Švedskoj i Finskoj su u rukama Židova, s time da na području tih zemalja Židovi čine jedva 0.2% stanovništva.

U Njemačkoj ista priča. Izraelski milijarder Haim Saban je vlasnik televizijske kuće Pro Sieben, SAT 1, RTL Grupa, koju čine 34 TV postaje u 11 zemalja, širi židovsku propagandu po cijeloj Europi.

Axel Springer AG izdaje preko 150 novina i časopisa u 30 zemalja, posebno su istaknuti Die Welt, Bild, Auto Bild, Computer Bild, Sport Bild, Hamburger Abendblatt, Berliner Morgenpost, Horzu… Glavni izvršni direktor Axel Springer AG-a je Mathias Dopfner (član američkog židovskog kongresa i žestoki pobornik izraelske politike na Bliskom istoku).

Pogledajmo situaciju u srednjoj i istočnoj Europi.

Central European Media Enterprises (CME) je vodeća televizijska grupacija u srednjoj i istočnoj Europi. Vlasnik je Židov Ronald Lauder (trenutni predsjednik Svjetskog židovskog kongresa). CME grupa drži u Rumunjskoj MTV Romania, Pro Cinema, Pro TV, Sport. Ro, u Bugarskoj TV2 i Ring TV, u Hrvatskoj Nova TV, u Češkoj Galaxie Sport, Nova Cinema, TV Nova, u Slovačkoj Galaxie Sport i Markiza, u Sloveniji Kanal A i Pop TV, u Ukrajini Studio 1+1, Kino, Citi…

Osim Laudera, u Ukrajini su i drugi bogati Židovi preuzeli medije. Lauderov partner Židov Vadim Rabinovič je vlasnik novina Stolička, Stoličnie Novosti, Vek, Mig i Zerkalo. Židov Jed Sands je vlasnik Korespondenta i Kiev Posta. Židov Gregorij Surkis je vlasnik Kievskie Vedomosti i televizijskih postaja Alternativa TV i Inter TV. Židov Viktor Pinčuk je vlasnik televizija STB TV, ICTV i Novi Kanal TV.

HRVATSKA

U Hrvatskoj je ovaj problem višestruk. Čak i oni mediji koji nisu u židovskom vlasništvu, uzore gledaju u zapadnim medijima koji su u židovskim rukama – mediji u Hrvatskoj oponašaju njihov rad, način izvještavanja i, što je najgore, preuzimaju njihove izokrenute “vrijednosti”. Osim toga, gotovo sve vijesti iz svijeta koje se pojavljuju u “hrvatskim” medijima su preuzete iz zapadnih (židovskih) medija. Tako da građani Hrvatske uvelike ne znaju što se doista sve događa u svijetu, nego tek ono što uspije proći kroz cijev židovske cenzure.

Još od samih početaka hrvatske državne samostalnosti, Židovi su se počeli petljati u hrvatsku medijsku scenu. Dobro je poznato da su devedesetih mnogi, posebno protuvladini, mediji djelovali uz financijsku podršku Židova George Soros-a – Feral Tribune, Novi list, Radio 101…

Danas je situacija takva da su, uglavnom, bogati Židovi iz inozemstva vlasnici medija u Hrvatskoj.

Europa Press Holding (EPH) je u rukama njemačkih Židova, tj. WAZ Media Grupe (Westdeutsche Allgemeine Zeitung). EPH izdaje Jutarnji list, Slobodnu Dalmaciju, Sportske novosti, Globus, Gloriju, Cosmopolitan, Graziju, Arenu, Vita, Doktor u kući, OK!, Teen… Svakako, najvažniji od njih je Jutarnji list u kojem je glavni urednik Židov Tomislav Wruss. Židov Tomislav Wruss nije samo urednik Jutarnjeg lista, nego je sad na čelu svih EPH medija.

Židov Ronald Lauder je vlasnik Nove TV.
Bonnier grupa (u vlasništvu istoimene židovske obitelji) je pokrenula Business.hr, vodeće poslovne novine u Hrvatskoj.

Pornografija
Za pornografiju se može reći da je u potpunosti židovski izum. Smatra se da su u pornografskim filmovima, snimljenim u Americi tijekom 20. stoljeća, 90% glumaca bili Židovi. Od Reubena Sturmana do Stevena Hirscha, proizvodnja porno-filmova je uvijek bila židovska djelatnost.

Jedan od najvećih boraca za legalizaciju pornografije i “liberalizaciju ljudske seksualnosti” je Židov Hugh Hefner, osnivač magazina Playboy. Hefnerovo židovsko podrijetlo je dugo bilo skrivano (slično kao i kod Johna Kerryja, Madeliene Albright, Weslya Clarka…) sve dok nedavno nije otkriveno u njegovoj novoj biografiji.

Zašto su Židovi toliko prisutni u pornografskoj “industriji”? Je li im cilj samo profit? Odgovore na ova pitanja dali su sami Židovi.
Židov Alvin (Al) Goldstein, osnivač pornografskog magazina Screw, je priznao da je “jedini razlog zašto su Židovi u pornografskom biznisu mržnja prema Kristu i mržnja prema Katoličkoj crkvi”.

Židov Nathan Abrams (profesor na sveučilištu Aberdeen) je u članku pod nazivom “Triple-exthnics” u američkom židovskom magazinu Jewish Quarterly (zima 2004.) opisao židovsku ulogu u pornografiji. Abrams piše da Židovi pornografiju koriste kao oruđe za potkopavanje kršćanske kulture i da je ona rezultat njihove, uvijek prisutne, mržnje prema kršćanstvu. Na kraju članka dodaje da se Židovi nemaju čega sramiti i da bi se njihova pornografija trebala više isticati.

Da Židovi koriste pornografiju kao oružje u borbi protiv nežidova, pokazala je u više navrata i židovska država Izrael. Dok je 2002. izraelska vojska okupirala Ramallah, zauzela je tri lokalne televizijske postaje. Već prvog dana okupacije, izraelska je vojska počela puštati pornografske filmove preko zauzetih postaja u palestinske domove. Naravno, odmah su uslijedili prosvjedi Palestinaca protiv židovskog porno-terora.

ZAKLJUČAK
Moć medija je ogromna. Ona ulazi u svaku kuću i dopire do svake obitelji i pojedinca. Sve što vidimo i čujemo utječe na naš način razmišljanja. A koliko vremena svakodnevno provedemo ispred televizije ili uz novine? Nitko se ne može sakriti ispod staklenog zvona. Svi smo izloženi židovskoj medijskoj propagandi.

Mediji utječu na politiku. Koliko je to opasno najbolje pokazuje katastrofalni rat u Iraku. Da nije bilo huškanja ratobornih židovskih medija (koji su u Iraku vidjel prijetnju za Izrael), vjerojatno nikada ne bi došlo do rata u Iraku.

Zahvaljujući medijima, većina ljudi nema pravu sliku o svijetu. Na primjer, ljudi većinom uopće ne znaju o pravom karakteru ekstremističkog režima u Izraelu. Većina ljudi (posebice na Zapadu) ne zna da u Izraelu djeluje niz radikalnih židovskih organizacija koje, uz potporu države Izrael, šire mržnju prema svim nežidovima. Takve organizacije su u više navrata organizirale javno spaljivanje Novog zavjeta. Zašto gotovo nitko na Zapadu takvih stvari nije svjestan? Zbog židovske medijske blokade! Zbog židovske cenzure!

Svakako, najbolji primjer te cenzure su Asperovi mediji u Kanadi. Već smo spomenuli da je Asperov CanWest svakom novinaru koji se usudio kritizirati politiku Izraela na Bliskom istoku dao otkaz. Naravno, takav teror dovodi do pojave autocenzure kod drugih novinara. Novinari diljem svijeta znaju da mogu sve kritizirati, ali Izrael i međunarodno Židovstvo ne smiju dirati.

Postoji i problem koji smo spomenuli na početko: Mediji u židovskim rukama promiču naopake “vrijednosti”.

Sve tradicionalne obiteljske vrijednosti proglašavaju zastarjelima i nazadnima, a uzdižu bolesne pederske ideje koje nazivaju “seksualnim orijentacijama”. Sve to prati medijska mržnja prema domoljublju i pokušaji svaranja umjetnih podjela u istim narodu.

To se može vidjeti ne samo u Hrvatskoj, nego diljem Europe, od Portugala do Rusije. Židovski mediji u Njemačkoj svako isticanje rodoljublja proglašavaju “nacizmom”, u Ukrajini uporno pokušavaju podijeliti ukrajinski narod i potaknuti mržnju između zapadnih i istočnih dijelova te zemlje. Na sličan način kod nas pokušavaju stvoriti animozitet prema Hrvatima u Bosni i Hercegovini.

Zahvaljujući židovskim medijima, danas na Zapadu raste jedna nova generacija ljudi. Ta nova generacija ne zna ništa o pokoljima koje je počinila izraelska vojska nad civilima u Dier Yassinu, Qani, Kibyai i tolikim drugim mjestima u Palestini.

Raste nova generacija koja ne zna za Sabru i Šatilu. Nova generacija koja misli da je pederstvo (homoseksualizam) samo jedna od “seksualnih manjina”, koja je zatrovana židovskom pornografijom i misli da je pobačaj (ubojstvo nerođene djece) pravo i izbor žena, a ljubav prema domovini fašizam…

Uzrok toga je činjenica da naše medije kontrolira jedan strani narod čiji su interesti potpuno suprotni od naših interesa.
 

 
(stormfront, youtube.com/uredio: nsp)

Svakog dana smo od strane brojnih teoretičara ‘bombardirani’  teorijama zavjere. Iako su neke nerealne, prenapuhane, ne znači da se one ne dešavaju. Baš suprotno, povijest je prepuna zavjera i skandala.

Afera eksploatacije nafte

Dolaskom Varrena G. Hardinga u Bijelu kuću dogodio se skandal s prodajom naftnih rezervi. Naime, on je u svoju administraciju postavio prijatelje s kojima je igrao golf i poker. Iako sam nije bio nepošten utvrdilo se da su njegovi podređeni skloni korupciji.

Njegov ministar unutarnjih poslova Albert Fall potajno je dozvolio naftnoj kompaniji eksploataciju nafte u Wyomingu i Kaliforniji u zamjenu za nekoliko stotina tisuća dolara mita.

Nakon što je Wall Street Journal 1922. objavio da je nafta prodana bez tendera, organiziran je senatorski komitet pod vodstvom senatora iz Wisconsina, Robert La Follett.

Hardingov državni tužitelj je tražio od FBI-a da istraži La Folletteov ured kako bi pronašli nešto čime bi ga mogli ucjenjivati.

Ipak, time su samo učvrstili njegovu upornost da sve otkrije. Na kraju je Albert Fall postao prvi čovjek američkog kabineta koji je zbog korupcije završio u zatvoru.

Tuskegee, eksperiment o sifilisu

Jedan od skandala koji je poznat kao jedno od najvećih kršenja medicinske etike je studija Tuskegee o sifilisu koju je provodila zdravstvena američka javna služba u suradnji s institutom Tuskegee od 1932. do 1972.

U studiji je sudjelovalo 600 ljudi, uključujući i 399 koji su imali sifilis. Istraživači im nisu rekli da imaju sifilis te da je svrha istraživanja bila dokumentiranje kako bolest uništava ljudsko tijelo. Čak im ni 1947. nisu otkrili da je penicilin učinkovit u liječenju sifilisa. Između 28 i 100 ispitanika umrlo je od sifilisa iako bi broj mogao biti i znatno veći.

Sredinom 1960-ih, Pete Bukton, socijalni radnik došao je do izvješća o studiji, te je predao dokaze prijatelju iz Associated Pressa. Sve je rezultiralo gašenjem studije 1972.

Vlada se sledeće godine nagodila na sudu da žrtvama i njihovim obiteljima pruži doživotnu medicinsku skrb.

Duhanska industrija opovrgava zdravstvene posljedice pušenja

1950., liječnik i epidemiolog Ernst Vinder, objavio je studiju u časopisu Journal of American Medical Association, ističući da je pušenje jedan od uzroka raka pluća. Nakon toga je šest velikih proizvođača duhana odlučilo financirati vlastito istraživanje.

1954. Duhanski institut za istraživanje koji je kasnije promijenio ime u Vijeće za istraživanje duhana objavio je oglase u 400 novina u kojima su doveli u pitanje istraživanja eminentnih liječnika i znanstvenika.

Znanstvenici u duhanskoj industriji su već znali da je moguce pušenje povezati s karcinomom. Kemičar Claude Teague, primjerice, je zaključio da istraživanja kliničkih podataka imaju tendenciju potvrđivanja veze između pušenja i raka pluća.

46 država u SAD-u se pridružilo tužbi protiv duhanske industrije. Duhanske kompanije su 1998. prihvatile platiti 10 milijardi dolara godišnje za štetu koju su učinili.

Zavjera protiv Castra

Ubojstvo predsjednika John F. Kennedyja 1963. povezano je s atentatom na kubanskog predsjednika Fidel Castro-a. Naime Varren komisija koju je oformio Kennedy-jev nasljednik Lindon Johnson zaključila je da je Lee Oswald sam ubio Kennedyja. Nakon toga je, dva dana poslije na njega iz zasjede pucao Jack Ruby. Skeptici su napali Varren-ovo izvješće i bili su u pravu.

1967. godine kolumnisti Drew Pearson i Jack Anderson iznijeli su teoriju da atentat na Kennedy-a nije bilo djelo pojedinca već odmazda za pokušaj atentata na Fidela Castra od strane CIA-e koja je zataškala svoje aktivnosti na Kubi.

Osvald i njegov ubojica Jack Ruby bili su povezani s Kubom. Oswald je u jednom trenutku kontaktirao kubansku ambasadu.

1979. zaključeno je da je Kennedy “vjerojatno ubijen kao rezultat zavjere”, iako se nije moglo točno utvrditi tko je sve bio uključen.

Afera Watergate

Jedan je od najpoznatijih skandala je onaj u koji je bio upleten i tadašnji predsjednik SAD-a Richard Nixon. 1972. godine je policija uhvatila petoricu provalnika u hotelu Watergate i uredskom kompleksu u Washingtonu koji su pokušali postaviti ozvučenja u uredima demokrata. Vrlo brzo je postalo jasno da je u taj pokušaj špijunaže bio umiješan predsjednik Nixon.

Istražitelji FBI-a utvrdili su da je pokušaj političkog špijuniranja i sabotaže stigao od predsjednika Nixona. Istražna komisija Kongresa zatražila je tonske zapise razgovora iz Bijele kuće. Iako je Nixon to odbijao, bio ih je prisiljen predati. Utvrđeno je da na tonskim zapisima nedostaje 18 minuta snimka, što je još više potaknulo sumnju u njega.

1974. nakon što je u Zastupničkom domu započeo proces opoziva Nixon je sam dao ostavku.

Ford Pinto model

Ovaj Fordov model započeo se proizvoditi 1971. Iako se dobro prodavao proizvođač ga je nastavio proizvoditi iako je znao za njegove sigurnosne nedostatke.

Problem je bio u spremniku goriva koji je u slučaju sudara mogao izazvati zapaljenje vozila. Iako bi taj popravak Ford koštao 11 $, oni su ga nastavili proizvoditi. Računali su da im je jeftinije platiti odštetu vlasnicima automobila kojima se dogodi ovakav slučaj da im se auto zapali.

Istraživački novinar Mark Dovie iz magazina Mother Jones istražio je papirologiju u američkom odjelu za transport u kojem su se nalazili sporni podaci. Saznao je da je Fordu bilo isplativije plaćati odštetu umjesto da se upusti u izmjenu.

Nakon Doviejeve objave porota iz Kalifornije je čovjeku koji je ozlijeđen u zapaljenom autu dodijelila 125.000.000 USD odštete, to je kasnije smanjena na 3.000.000 $, ali je to bio i kraj Fordovog modela Pinto.

Černobilska katastrofa

Rutinski test u nuklearnoj elektrani u Černobilu 1986. doveo je do katastrofe širokih razmjera. Kombinacijom nesigurnog dizajna sovjetskog nuklearnog reaktora i ljudskom pogreškom, uzrokovana je eksplozija koja je uništila jedan od četiri reaktora.

Nakon manje eksplozije reaktora otpuštene su velike količine radioaktivne prašine.

Dva radnika umrla su odmah od eksplozije. Više od 28 ljudi, uključujući i šest vatrogasaca koji su se borili da ugase požar na jednom od postrojenja umrli su kasnije od radijacije. Vjetrom se radijacija proširila diljem SSSR-a pa i na europske zemlje.

Sovjeti su dva dana šutjeli o ovoj velikoj nuklearnoj katastrofi, dok Šveđani nisu otkrili velike količine radijacije u zraku. Sovjetski vođa Mihail Gorbačov čekao je čak tri tjedna prije nego što je javno progovorio o nesreći.

Svećenik pedofil

1973. rimokatolički svećenik iz Massachusettsa James R. Porter poslao je uznemirujuću poruku Papi Pavlu VI. u kojem je priznao da je godinama seksualno zlostavljao djecu. Tražio je od njega da ga smijeni kako ne bi više ponavljao ove zločine.

1992. Boston Globe otkrio je da je Porter imao pomoć u prikrivanju svojih zločina nad stotinu dječaka i djevojčica. Tijekom svoje 14-godišnje karijere skinut je s dužnosti osam puta te je bio poslan na liječenje od pedofilije.

Dodajmo da je već desetljećima, katolička crkva u svim dijelovima svijeta sudjelovala u prikrivanju zločina svojih svećenika. Stvari su se počele mijenjati kada su žrtve svećeničkog zlostavljanja konačno izašle u javnost 1980.

Studija koja je naručena od strane crkvenih dužnosnika u SAD-u otkrila je da su između 1950. i 2002. 4392 svećenika optuženo za seksualno zlostavljanje. Neki, poput Portera, su osuđeni i poslani u zatvor.

Hakiranje telefona javnih osoba

Veliki skandal izbio je u Velikoj Britaniji kada je otkriveno da su pojedini novinari hakirali mobitele poznatih osoba. Skandal je otkriven 2005. kada je Clive Goodman urednik News of the World napisao priču o povredi koljena princa Williama.

Kraljevska obitelj vrlo brzo je posumnjala da je netko provalio u prinčev telefon i saznao informacije. Scotland Iard je uhitio Goodmana i Glenna Mulcairea, privatnog istražitelja unajmljenog od tabloida.

Osuđeni su na zatvor 2007. kada je otkriveno da su putem šifri koje koriste telefonski operateri prisluškivali govornu poštu.

The Guardian objavio je da je tvrtka News Group International u čijem je sastavu News of the World platila 1.000.000 $ britanskih funti za mirno rješavanje tužbi koje bi mogle otkriti da se koristilo hakiranje telefona javnih osoba kako bi se došlo do njihovih osobnih podataka.

U 2011. Guardian je izvijestio da je policija otkrila da su telefoni više od 5.800 ljudi, uključujući i slavne ličnosti kao što su glumac Hugh Grant bili hakirani od strane Mulcairea.

Sve je završilo gašenjem tabloida News of the World i isprikom medijskog magnata Rupert Murdocha.
 
(vestinet.rs/uredio:nsp)

U posljednjih nekoliko godina, organska hrana je postala vrlo ozbiljni prioritet za mnoge Amerikance, uvelike na užas velikih sila poljoprivredne industrije poput Monsanta.

Jedan od primarnih neizgovorenih funkcija FDA je spriječiti ovu vrstu natjecanja da se ne bi ugrozile duboko ukorijenjene tvrtke koji imaju posebne privilegije putem državnih odnosa.

Budući da Monsanto dominira u svijetu hrane na tržištu i ima mnoge predstavnike imenovane na visokim mjestima u vladi mjestu gdje se prenosi glavni poseban interes u Washingtonu, kada je riječ o prehrambenoj industriji.

Najočitiji primjer ovog tajnog sporazuma je Michael Taylor, koji trenutno radi u FDA, a zapravo je bivši potpredsjednik Monsanta.

Misija, izjava ove tvrtke je da monopolizira prehrambeni lanac i iskorijeni organsku hranu uopće, tako da nije pretjerano reći da će koristiti svoju moć u Washingtonu da izbaci konkurenciju iz svojih natjecanja, posebno u suradnji s FDA.

Ovo zatvaranje tvornice organskog kikiriki maslaca je samo najnoviji slučaj u kojem FDA progoni lokalna gospodarstava i organsku hranu.

Prema glavnim izvješćima to gašenje se odnosi na niz zaraze salmonele koje su navodno povezane s maslacem od kikirikija. Međutim, čak i ako je to istina, zatvaranje od strane FDA je vrlo skliske prirode, dajući agenciji još više moći na tržištu hrane više nego ikada prije.

Tvornica maslaca od kikirikija, se čak i dobrovoljno isključila nakon izbijanja, s nadom ponovnog puštanja u rad pod strogim uvjetima i bliže pozornosti kojim bi se posvetili ovom konkretnom problemu. Unatoč tim naporima odmazde, njihova dozvola za rad je još uvijek suspendirana.

Associated Press je izvijestio da:

“Zakon o sigurnost hrane je dao FDA ovlasti da obustavi registraciju tvrtke  čija je hrana proizvedena ili se drži tamo gdje ima “razumnu vjerojatnost” uzrokovanja ozbiljnih zdravstvenih problema ili smrti. Prije nego je zakon za sigurnost hrane donesen početkom prošle godine, FDA je morala ići na sud radi ukidanja tvrtkine registracije.

Sunland je planirao da ponovno otvori svoj pogon za preradu kikirikija u utorak, a glasnogovornica je rekla prije FDA objave ponedjeljak da se tvrtka nada da će se kikiriki maslac prodavati ponovno do kraja godine. Glasnogovornica nije imala određen komentar o obustavi proizvodnje.

Tvrtka sada ima pravo na suđenje i mora dokazati agenciji da su njegovi objekti dovoljno čisti za ponovu proizvodnju.

Michael Taylor, FDA zamjenik povjerenika za hranu, je rekao da sposobnost FDA da obustavi registraciju kao što je ovaa, je jedan veliki korak naprijed za agenciju. “

Ovo je definitivno potrebno da se osigura sigurnost naše hrane, ali vladina agencija nije rješenje. Kao rezultat javnog izopćenja, ova tvrtka je spremna da restrukturira cijelu tvornicu svejedno, na vlastiti trošak, ali FDA je pokupila laku metu, a iskoristila je priliku da ostvari svoju novu snagu, svejedno.
 

 

 
 
izvor: theintelhub.com, youtube.com/uredio: nsp
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=10812"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]

U utorak 9. veljače 2012. godine, FBI je objavio dosje Steve Jobs-a, uslijed akta o slobodi informacija. Dosje je 191 stranica velik dokument, koji vam niže dolje omogućujemo da možete pročitati, skinuti ili printati. Legalno ime Gosp. Jobs-a koje obznanjeno u dosjeu je Steven Paul Jobs.

Čini se da razlog za prikupljanjem informacija, pozadinskom provjerom i istraživanjem karaktera, je bilo zbog toga jer je Steve Jobs bio uzet u obzir za sastanak sa predsjedničkom administracijom George H.W. Bush-a (Bush senior). Dogovor je bio usmjeren na predsjedničku izvoznu komoru i većina informacija i intervjua se prikupljala u 1991. godini od strane bliskih suradnika Steve Jobs-a.

Mnogi ljudi koji su intervjuirali preporučene poslove za predsjedničko imenovanje, prisjećaju se da je on imao integritet i poštene poslovne dogovore. Associated Press je dobilo potvrdu od Ministarstvo ekonomije, da je Steve Jobs zapravo služio u ministarstvu gdje je bio preporučen tijekom služenja prvoj Bush-ovoj administraciji.

Dok se mnogi izvještaji i informacije izašle na površinu prije Steve Jobs-ovog konzumiranja droge, ovo je potvrđeno u istraživanju FBI-a. Intervjui su otkrili da je Steve Jobs-ovo konzumiranje LSD i marihuane bilo u vrijeme fakulteta i vremenu kad je on pokuušavao pronaći sebe. Mr. Jobs nikad nije zanijekao konzumiranje LSD i marihuane dok je bio mlad.

TOP SECRET sigurnosno odobrenje (sigurnosno odobrenje – je status odobren nekim osobama omogućavajući im pristup povjerljivim informacijama) je objavljeno u Steve Jobs-ovom izvještaju koji je detaljizirao FBI. Top secret sigurnosno odobrenje za Gosp. Jobs-a je počelo u 1988. godini i otkazano je 1990. godine. Steve Jobs je radio u Pixar-u , i bio je na listi njihovih zaposlenika. Gawker.com su kontaktirali izvori izjavili su: “Izvor koji je radio sa Steve Jobs-om je napisao email u kojem je izjavio da je samo nekoliko ljudi tada imalo sigurnosno odobrenje u Pixar-u, u ranijim danima, kada se Pixar bavio prodajom programa za renderiranje slika koji su mogli biti korišteni za poboljšanje satelitskog nadzora fotografija i filmova, koji su snimljeni preko satelita”

Druga zanimljiva stvar za diskutiranje u ovih 191 stranica FBI dosjea Steve Jobs-a su reference o prijetnji bombom koju je Apple Computer primio. Čini se da je 7. veljače 1985. godine Apple primio 1 milion dolara prijetnju bombom koja je ručno napisana. Prijetnja bombom je opisana od FBI-a kao “Neidentificirani pozivi muške osobe prema Apple computer Inc. , koja je rekla da je “sprava” smještena u kuće individualaca, i da moraju platiti milion dolara.

Za one koji maštaju da je Steve Jobs bio srednjoškolski genije prije nego li je izbačen iz srednje škole, isto tako tu informaciju možete naći u izvještaju. Njegova GPA (prosječna ocjena GPA eng.) u srednjoj školi je razotkrivena i u izvještaju piše da je prosjek ocjena bio 2,65.

Isto tako su uključena tri video uradka vijesti o izvještaju FBI-a o Steve Jobs-u, sa ekstra intervjuima i analizama. Novinska kuća Wall Street Journal je naslovila intervju “Šta je FBI imao o Steve Jobs-u”. CNN video materijali su naslovljeni “FBI varljive arhive Steve Jobs-a”. U izvještaju se ne navodi da li je Steve Jobs bio član Komitet 300, neke od mason-skih organizacija, jer sam FBI je komprimitiran iznutra istim.
 

 

 

 

 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=7334"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]