Rutinsko cijepljenje djece je već godinama predmet kontroverze diljem svijeta

Roditelji koji žele najbolje za svoju djecu se svakog dana suočavaju s odlukama za koje strahuju da bi, ako nisu ispravne, mogle naštetiti njihovim potomcima, što je posebno istinito kad je ova tema u pitanju. Cijepiti ili ne? Kako odlučiti i kako znati koja je odluka ispravna?

Temu cjepiva smo dotakli u nekoliko navrata, kao primjerice u tekstu o kontaminaciji cjepiva i onom u kojem smo naveli najčešće razloge zbog kojih roditelji odbijaju cijepiti svoju djecu te se uvijek trudimo predstaviti objektivne informacije i konačnu odluku prepustiti vama. A svi znamo da to nije nimalo laka zadaća, osobito kad se nađete u situaciji u kojoj se jedan roditelj zalaže za cijepljenje dok je drugi protiv. No, u kontekstu humane pedijatrije se savjetuje izbjegavanje svih cjepiva kako bi se izbjegle moguće zdravstvene komplikacije zbog čega smo vam predstavili i homeopatsku alternativu cjepivima.

Ipak, bez obzira na svačiji stav u odnosu na ovu temu, potrebno je razumjeti i znati što se može učiniti prije, tijekom i nakon cijepljenja kako bi se ublažile ili izbjegle moguće negativne posljedice koje su ponekad vrlo ozbiljne i teške i koje se javljaju mnogo češće no što se to javnosti priznaje. Tako mnogi roditelji strahuju da bi njihovo dijete zbog primljenog cjepiva moglo postati autistično, razviti neki defekt ili neurološko oštećenje. Naime, kad se javi nuspojava ili neželjena reakcija na cjepivo, to se obično kategorizira kao alergijska reakcija ili negativna interakcija s kompromitiranim imunološkim sustavom, a niti jedan roditelj ne želi nanijeti štetu svojem djetetu niti želi da ono u roku od nekoliko mjeseci postane psihički ili fizički hendikepirano.

Cjepiva mogu natjerati naš imunološki sustav da radi punim kapacitetom zbog čega se može javiti snažna upalna reakcija. Isto tako, T limfociti (čija je glavna funkcija ubijanje stanica zaraženih virusom) mogu pasti na izrazito nisku razinu što uzrokuje disfunkciju imuniteta. Naravno, postoje razni čimbenici koji uzrokuju ovakvu reakciju organizma, kao što su primjerice hrana ispunjena konzervansima i pesticidima, lijekovi ili zagađenje zraka, no ono što je svima zajedničko je unošenje otrovnih kemijskih spojeva u tijelo dok se, kad su cjepiva u pitanju, to dešava izravnim ubrizgavanjem u krvotok.

Vlasti i medicinski djelatnici uglavnom tvrde da su cjepiva bezopasna, ali nitko ne može u to biti siguran. Tako nam je rečeno i mi bismo trebali to vjerovati. Srećom, živimo u doba raspoloživosti velike količine informacija i svatko od nas može istražiti i ispitati svaku tvrdnju te stvoriti vlastito mišljenje. Ipak, ako ste odlučili cijepiti svoje dijete, no ipak se bojite negativnih nuspojava ili ste možda bili na neki način prisiljeni na taj čin, postoje neke smjernice i koraci koje možete poduzeti kako bi se smanjila ili eliminirala moguća šteta:

Prvo sredstvo koje će biti od velike pomoći je – dojenje. Majčino mlijeko pruža sve: i hranu i imunološku zaštitu i nešto je što niti jedna dojenačka formula za dohranu ne može zamijeniti. Slijedeći korak je izbjegavanje cijepljenja kad je dijete bolesno, a razlozi za to su očiti: imunološki sustav je još uvijek krhak i uči kako se boriti protiv neželjenih mikroorganizama, a cjepivo ga u tom trenutku može značajno ugroziti. Također se preporuča izbjegavanje cjepiva koja kao konzervans koriste timerosal (živu) i ona koja su kombinirana.

Vitamin C. Čudo koje nam je priroda dala. Treba li još što reći o njemu, osobito nakon što pročitate neke naše prethodne tekstove o mega dozama vitamina C i vitaminskim tabletama? Ipak, ukratko: osim što je poznato da vitamin C djeluje kao protuotrov, dokazano je i da je vrlo učinkovit u neutraliziranju toksičnosti žive u svim njezinim kemijskim oblicima, a ako se u dovoljnoj količini uzima prije cijepljenja, spriječit će štetu koju živa može nanijeti bubrezima. Međutim, postoji još jedan razlog zbog kojeg je poželjni vitamin C učiniti sastavnim dijelom protokola cijepljenja: pojačat će reakciju imunološkog sustava. Naime, svrha svakog cjepiva je maksimalna stimulacija proizvodnje antitijela kao reakcije na antigene iz cjepiva, a ovaj vitamin će to posebno potencirati.

Za optimalnu stimulaciju protutijela i zaštite od toksina iz cjepiva, najbolje bi bilo uzimati ga tri do pet dana prije cijepljenja te dva do tri dana nakon. Kad je dojenčad u pitanju, najbolje je davati dozu od 1000 mg liposomalnog vitamina C koji će spriječiti nuspojavu u obliku proljeva. No, isto će koristiti i natrij askorbat u prahu. Dojenčad do težine do 3,73 kg (3732 g) ga može trošiti u količini od 500 mg dnevno dok bebe težine od 3,73 kg do 7,46 kg (7464 g) mogu trošiti od 500 do 1000 mg na dan, u podijeljenim dozama. Starija djeca mogu uzimati 1000 mg dnevno po godini života (primjerice, 5-godišnje dijete može uzimati dozu od 5000 mg), raspodijeljeno tijekom dana. Davanje vitamina C u podijeljenim dozama poboljšava njegovu apsorpciju i toleranciju. Što je dijete starije, lakše će podnijeti i vitamin C u obliku askorbinske kiseline, osobito ako se uzima tijekom obroka.

Glavni lijek u protokolu ublažavanja štete uzrokovane cjepivom je i – natrijev bikarbonat ili soda bikarbona. Nju može koristiti svatko, a ujedno je učinkovita i jeftina. Ona pomaže pri regulaciji pH vrijednosti organizma (kiselosti), a time utječe i na zeta potencijal što je mjera za zdravlje krvi. Sve veći broj onkologa svojim pacijentima koji primaju kemoterapiju preporučuje uzimanje soda bikarbone upravo zbog njezinog djelovanja na otrove čiji će učinak smanjiti i tako ih učiniti manje opasnim. Ovdje vam još želimo skrenuti pažnju na kupnju soda bikarbone jer se u nekima od njih nalazi aluminij, što možete i sami vidjeti ako pročitate sastav proizvoda, te je najbolje i najsigurnije kupiti ju u ljekarni.

Hidratacija je također vrlo važna u cijelom procesu. Naše tijelo se sastoji od 80% vode te je jasno da je hidratacija stoga vrlo važna kad je riječ o kemiji krvi. Primjerice, već će umjerena dehidracija rezultirati smanjenjem snage i izdržljivosti i to zbog smanjenog kapaciteta prijenosa kisika u krvi čime se ponovo smanjuje već spomenuti zeta potencijal. Stoga, imajte na umu da je voda presudna pri uklanjanju toksina iz tijela te ju možete slobodno smatrati lijekom.

Još jedan pomoćnik pri uklanjanju i smanjenju štete uzrokovane cjepivima je i magnezij. Ne postoji ništa što će umanjiti stanični stres i održati sklad u funkcioniranju organa kao što će to učiniti ovaj mineral, pa čak i kada je kemijska prijetnja u pitanju. Iz istog se razloga preporuča uzimanje magnezija prije i nakon kirurškog zahvata. Nažalost, magnezij je mineral koji nam često nedostaje u organizmu dok će mnoge neurološke smetnje nastati kao posljedica manjka magnezija i joda. Više o magneziju pročitajte u našem tekstu u kojem smo vam predstavili prednosti magnezija i izdvojili one najbolje oblike magnezija za korištenje, a koristan će biti i tekst o jodu.

I, na kraju, najbolji način borbe protiv štetnih posljedica cijepljenja uključuje ishranu, točnije, svakodnevno unošenje svih potrebnih hranjivih tvari. Potrebe našeg tijela su vrlo široke i uključuju 13 vitamina, više od 20 minerala, 2 esencijalne masne kiseline, 9 esencijalnih aminokiselina, izvor kalorija (uključujući proteine, ugljikohidrate i masti), izvor nukleinskih kiselina (posebno RNA), vodu, kisik i sunčevu svjetlost. Uz to, sposobnost detoksikacije neželjenih tvari raznim sredstvima, održavanje prikladne kiselosti organizma, optimalne količine stanične energije i funkcionalnog imuniteta su ključni čimbenici održavanja zdravlja. Iz tog je razloga naša prehrana vrlo važna i potrebno je informirati se i hraniti na način koji će tijelu osigurati zdravlje i vitalnost.
 
(portalosuma.com/uredio:NSP)

Širok je spektar zdravstvenih prednosti korištenja vitamina C, poznato je da jača imunološki sustav, te na taj način učinkovito djeluje protiv virusa, bakterija i gljivica. Osim toga, izuzetno povoljno djeluje na rad mnogih sustava u ljudskom organizmu, utječe i na razne upalne procese, a istraživanja potvrđuju i da iznimno visoke doze ovog vitamina liječe rak

Vitamin C se može uzimati na više načina, oralno, intramuskularno ili intravenozno te u raznim mineralnim oblicima, poput natrij askorbata, ili kao liposomalni vitamin C. Zdravoj osobi će unos ovog vitamina kroz zdravu prehranu biti sasvim dovoljan, ukoliko konzumira dovoljno bobičastog i južnog voća, te povrća bogatog vitamin C, međutim, kod liječenja je potrebno osigurati vrlo visoke doze radi učinkovitosti, a to se ne može postići samo kroz prehranu. Stoga je potrebno uzimati askorbinsku kiselinu u nekom od dostupnih oblika.

Natrij Askorbat

Dr. Klenner je pionir istraživanja i liječenja vitaminom C, ovaj američki medicinski istraživač i liječnik opće prakse je od 1940.-tih radio istraživanja o uporabi mega doza vitamina C za široki raspon bolesti, osobito dječje paralize. Autor je 28 znanstvenih radova tijekom svoje karijere. Jedan je od začetnika ortomolekularne medicine, ali njegova djela se u medicinskim krugovima uglavnom ne spominju.

Upravo je on je nadahnuo Linus Paulinga i Irwin Stonea da prošire istraživanje o koristima vitamina C. Nakon njegove smrti 1984., dr. Lendon H. Smith je napravio pregled svih njegovih radova kako bi njegovi radovi bili više dostupni liječnicima kao i ljudima u potrebi.Dr.

Klenner je u svojim istraživanjima i liječenjima koristio natrij askorbat, a to je kemijski spoj koji nastaje reakcijom vitamina C i medicinske sode bikarobone. Postoje upozorenja u vezi natrij askorbata, a u vezi iona natrija. Naime, uzimanje ove otopine može povećati razinu natrija u tijelu što može povećati krvni tlak. Iako sam natrij nije problematičan, ipak se u organizmu nalazi dosta klora te bi uz dodatni natrij to moglo predstavljati problem.

Stoga se preporuča da osobe s povećanim krvnim tlakom ne uzimaju više od 2,5 grama natrija dnevno. Međutim, odgovor dr. Klennera na ovo pitanje je bio: „Osobno već dugi niz godina uzimam oralno 10 do 20 grama natrijevog askorbata dnevno, a moja razina natrija u krv je ostala normalna. Ove razine su provjerene u ovlaštenom laboratoriju. 20 grama svaki dan i moj urin ostaje na ili iznad pH 6″.

Također je isticao da eventualni neuspjeh u liječenju vitaminom C dolazi samo zbog neadekvatne količine koja se koristi u prekratkom vremenskom razdoblju.Mora se istaknuti da medicinska znanost ni do danas nije provela veće kliničke i laboratorijske studije glede učinkovitosti natrij askorbata, iako se ta otopina redovno primjenjuje kada se vitamin C mora primijeniti intravenozno.

Natrij askorbat nema kiselost i više je topiv od askorbinske kiseline. Također je reaktivniji u izgradnji vezivnog tkiva i strukturi antitijela i učinkovitiji u ubijanju virusa i bakterija. Osim toga, lakše se apsorbira u tijelu jer pruža više bio-dostupan izvor vitamina C. Ostaje dulje u tijelu (oko 12 do 14 sati), te se u tijelu apsorbira daleko više od askorbinske kiseline.

Dr. Klenner je natrij askorbatom liječio mnoge bolesti i stanja, između ostalog virusne infekcije i upale, dječju paralizu, hepatitis, herpes simplex i zoster, vodene kozice, ospice, zaušnjake, mononukleozu, difteriju, pankreatitis, trihinozu, tetanus, uretitis i cistitis. Za liječenje raka i mijastenije gravis je razvio cijeli protokol u koji pripada i natrij askorbat.

Također je djelotvoran i kod artritisa, dijabetesa, opekotina, zračenja, trovanja teškim metalima, alergija, uboda i ugriza kukaca i gmazova. Sam dr. Klenner kaže da nikada nije vidio pacijenta kojem C vitamin nije koristio.

Upute za pripravljanje natrij askorbata:

Prema dr. Klenneru, natrij askorbat se u količini od 1000 mg spravlja od 889 mg askorbinske kiseline i 111 mg medicinske sode bikarbone. Na internetu se mogu naći uputstva za jednostavnije pripravljanje, bitno je da je soda bikarbona medicinska, iz ljekarne, koja je bez aluminija.

Uzima se u omjeru 2:1 – dvije količine askorbinske kiseline na jedan dio sode bikarbone. Taj se prah treba pomiješati s malo vode da bi se dobila reakcija, i kada se prestane pjeniti, doda se vode koliko želite, prema ukusu. Prema znanstvenim radovima dr. Klennera on je svojim omjerom liječio mnoge bolesti, a za ovaj drugi omjer nisu pronađene nikakve reference, stoga je teško objasniti zašto je originalni omjer prilagođen.

U svakom slučaju, koji god koristili – isprobajte razne omjere dok ne pronađete odgovarajući, pogotovo ako imate visok tlak – povećajte udio askorbinske kiseline, a smanjite udio sode. Pametno je dnevnu dozu svaki dan povećavati do željene doze kako bi se organizam lakše priviknuo. Dr. Klenner preporuča iznimno visoke doze za liječenje težih bolesti, oko 20, 30 pa i više grama oralno, intravenozno i do 150 grama. I kod jednog i drugog se preporuča uzimanje tih količina polako, kroz cijeli dan.

Liposomalni vitamin C

U mnogo manjim dozama nego li se daje intravenozni vitamin C (IVC), u obliku natrij askorbata, primjenjuje se i liposomalni vitamin C. Na primjer, dozom od 6 grama liposomalnog vitamina C izlječio se Alan Smith koji je je već bio u zadnjoj fazi raka i prikopčan na aparate za održavanje života. Kako se objašnjava njegovo djelovanje?

Hranjive tvari topive u vodi poput vitamina C teško prolaze kroz barijeru koja prekriva stanične membrane, a koje se sastoje se od jednake dvoslojne baze (bjelančevine i lipidi) kao i liposomi. Ova barijera kontrolira što ulazi u stanice, te što izlazi iz stanica.

Budući da je liposomalni C vitamin napravljen na istoj bazi kakvu imaju stanične membrane, on prolazi kroz stanične stijenke mnogo učinkovitije od vitamina C koji nije obložen liposomima.

Stoga liposomalni C vitamin ima jednaku ili veću učinkovitost od intravenoznog C vitamina. Kombinacija vitamina C i esencijalnih fosfolipida radikalno poboljšava staničnu biološku raspoloživost. Jednostavno, manje od 20% IV C dolazi u stanice, no lipo-sferni spoj na česticama C vitamina omogućava da 90% C vitamina dođe u stanice.

Liposomalni vitamin C se može kupiti, za sada, preko interneta, no moguće je napraviti ga i u kućnoj izradi. Za to vam je potreban ultrasonični čistač nakita, suncokretov lecitin ili lecitin iz soje koja nije iz GMO uzgoja, te C vitamin u obliku natrij askorbata.

Recept:

3 jušne žlice lecitina.
1 jušna žlica natrijevog askorbata.

Otopite lecitin u jednoj šalici (240cc) tople ili hladne vode, po mogućnosti destilirane. Protresite i neka se namače oko sat vremena, poželjno je da se ne ugrudva tako da je poželjna topla, ne vruća voda.

Otopite natrij askorbat u 1/2 šalice tople vode, po mogućnosti destilirane. Ulijte obje otopine zajedno u ultrazvučni čistač i miješajte oko 20 do 25 minuta. Ultrazvučni čistač će se sam gasiti svakih par minuta, te periode iskoristite da bi otopine promiješali drvenom žlicom.

Dobit ćete 12 grama (12000 mg) vitamina C s oko 70% – 90% liposomalne učinkovitosti. Držanje u frižideru će produžiti rok trajanja, a na sobnoj temperaturi će trajati 3 do 4 dana.

6 grama ove tvari je ekvivalent za 50 grama IVC, to je bila doza koju je uzimao Alan Smith za liječenje leukemije. Za održavanje organizma zdravim, doza od 1000 mg liposomalnog C vitamina do dva puta dnevno je dovoljna (jedna do dvije jušne žlice), a za liječenje nekih poremećaja oko 2000 mg tri puta dnevno.

Budući da se kod liječenja u tijelo otpuštaju velike količine toksina kako bakterije, virusi ili gljivice odumiru, moguća je i Jarisch-Herxheimerova reakcija. Manifestira se slično kao prehlada, stoga je dobro započeti s malom dozom i održavati je tokom tjedan dana da bi se tijelo priviknulo. Isto tako, za liječenje raka veće doze koje se uzimaju mogu se raspodijeliti u više manjih dnevnih doza. Neki proizvođači preporučaju 6 doza.

Intravenozno uzimanje vitamina C

I neki su drugi znanstvenici svojim radom uvelike doprinosili spoznajama o zdravstvenim benificijama vitamina C. Primjerice, dr. Hugh Riordan je od osnivanja svog zdravstvenog centra 1975. godine konstantno provjeravao količinu vitamina C u krvi kod kroničnih bolesnika. Tako je otkrio i da takvi bolesnici imaju iznimno male količine ovog vitamina u krvi, a najmanje su imali oboljeli od raka. Kada je svoja istraživanja usporedio s drugim znanstvenim nalazima, otkrio je iste uzorke.

Kada su stanice raka izložene velikim dozama vitamina C, tada će se antioksidans vitamin C početi ponašati kao prooksidans u interakciji sa staničnim metalima bakrom i željezom. Ova kemijska reakcija će proizvesti male količine hidrogen peroksida, koje tada jednostavno unište stanice raka. Budući da su stanice raka siromašne katalaza enzimom (koji katalizom štiti organizam od štetnog djelovanja vodikovog peroksida, kad njegova koncentracija dosegne neuobičajeno visoku razinu) peroksid se nakuplja te postupno razgrađuje stanicu raka iznutra prema van.

Ovo učinkovito čini visoke doze intravenoznog vitamina C netoksičnim kemoterapijskim agensom koji se može davati u kombinaciji s konvencionalnim načinima liječenja raka. Na temelju rada više istraživača prije njega, dr. Riordan je uspio dokazati da je vitamin C selektivno toksičan za stanice raka ako se daje intravenozno.

Oboljeli od raka koji su primali intravenozni vitamin C su izvijestili smanjenje boli i bolje podnošenje kemoterapije, brži oporavak, bolju krvnu sliku te bolji apetit. Ova terapija se može primjenivati samostalno kao i uz konvencionalne terapije, a uvijek se primjenjuje kao natrij askorbat.

Na što sve djeluje vitamin C

Jedan od znanstvenika koji je iznimno pridonio istini o vitaminu C je i Dr. Linus Pauling koji je riskirao svoj golemi znanstveni kredibilitet zbog svog stajališta o korištenju velikih doza vitamina C. Njegovi radovi na ulozi ovog vitamina kod obične prehlade i gripe, a kasnije i o ulozi koju ima u kontroli raka su dobro poznati i prema mišljenju ortomolekularnih znanstvenika su točni.

Promatrajući desetke tisuća pacijenata ortomolekularni znanstvenici su došli do istog zaključka, jednostavno, vitamin C je najznačajniji antistresni antioksidans.

Dr. Pauling je dvostruki dobitnik Nobelove nagrade, jedne za kemiju, druge za mir. Upravo on je tvorac kovanice “ortomolekularna” medicina što je definicija za “očuvanje dobrog zdravlja i liječenje bolesti, i to promjenom koncentracije tvari u ljudskom tijelu koje su normalno prisutne u tijelu, a potrebne su za zdravlje”.

Pridjev ortomolekularni se koristi za izražavanje zamisli o pravim molekulama u pravoj koncentraciji. Ortomolekularna medicina nije “alternativa”, već je treba uzeti u obzir kao dodatak odgovarajućoj konvencionalnoj medicini, i to je upravo ono što u današnjoj konvencionalnoj medicinskoj znanosti nedostaje – otvoreni pristup ka proučavanju pravih razloga zašto nešto djeluje kako djeluje, pogotovo kad dolazi iz svijeta prirode, a ne negiranje ljekovite moći prirode zbog profita sintetiziranih lijekova.

Na stranicama Linus Pauling Instituta navedeno je da je vitamin C bitan faktor u mnogim enzimskim reakcijama, poput sinteze kolagena, koji je bitan za zdravlje naših zglobova, kostiju te kože. Također, studije ukazuju da je povećani unos povezan sa smanjenjem kardiovaskularnih bolesti, te moždanog i srčanog udara.

Povišena razina ovog vitamina u krvi povezana je sa nižim rizikom od smrti kod bilo kojeg uzroka. Studije su također pokazale smanjen rizik od razvoja raka grudi, želuca, debelog crijeva, Non-Hodgkinovog limfoma, mrene i gihta kod ljudi koji su imali povećan unos vitamina C bez obzira je li to bilo suplementima ili prehranom. Isto tako, navedene su i studije koje dokazuju da se vitaminom C liječe mnoge kardiovaskularne bolesti poput suženih krvnih žila i povišenog krvnog tlaka, zatim se uspješno liječi dijebetes, rak, gripa, astma, trovanje teškim metalima.

Potrebno je i navesti da niti jednom studijom nisu potvrđena nagađanja o mogućem štetnom djelovanju visokih doza vitamina C. Kod visokih oralnih doza jedino je moguća dijareja, što je znak da se tijelo zasitilo vitaminom C te da dozu treba prilagoditi. Postoje neke spoznaje, iako kontroverzne, da visoke doze vitamina C mogu blokirati djelovanje lijekova protiv zgrušavanja krvi, te bi u svakom slučaju o tome trebalo konzultirati liječnika, po mogućnosti onog koji se bavi prirodnim liječenjem.

Kod liječenja, treba uzeti u obzir mnoga stanja, poput godina starosti, navika (pušenje), spavanja, traume, okolišne faktore, težinu, uzimanje lijekova i još mnogo drugih faktora, stoga je uvijek pametno potražiti savjet stručnjaka prirodne medicine, a kao preventivu Linus Pauling Institut preporučuje unos vitamina C od najmanje 400 mg dnevno za odrasle muškarce i žene, što je daleko više od sadašnjeg predloženog dnevnog unosa. U svakom slučaju, kao što kaže dr. Klenner – kad ste u nedoumici, uzmite vitamin C..
 
(nexus-svjetlost.com/uredio:nsp)