Ako visoki sadržaj šećera nije dovoljan da vas odvrati od konzumiranja kupovnog soka – morate znati da se u njemu nalazi i nešto još gore… teški metali

To pokazuju istraživanje koje je proveo portal Consumer Reports.

Publikacija je nedavno testirala 45 različitih popularnih voćnih sokova koji se prodaju diljem Amerike. Za analizu su uzali razne nacionalne, privatne i trgovačke marke sokova, uključujući Capri Sun, Great Value, Minut Maid, Ocean Spray, Trader Joe, Welch i Gerber, ukupno tri uzorka od svakog proizvoda u trgovinama diljem zemlje.

Testirali su također niz vrsta i okusa, od jednostavnih voćnih sokova poput grožđa i jabuka do mješavine voća, i otkrili su da gotovo polovica sadrži teške metale kao što su olovo, arsen i kadmij.

Možda je čak još i više uznemirujuće da su mnogi od tih sokova stavljeni na tržište i prodaju se djeci. Prema Anketi o potrošačkim izvještajima koja je obuhvatila 3002 roditelja, više od četiri petine roditelja kaže da su ponekad svojoj djeci dopustili da piju voćni sok, a 74 posto tih slučajeva piju jednom dnevno ili češće.

Nažalost, djeca su posebno osjetljiva na opasne zdravstvene učinke koje te tvari mogu prouzročiti. U stvari, dr. Jennifer Lowry iz Vijeća za zdravlje okoliša iz Američke akademije za pedijatriju rekla je: “Izloženost tim metalima u ranoj dobi rano može utjecati na njihov ostatak života.”

Međutim, odrasli koji piju te kemikalije možda neće proći bolje. Consumer Reports navodi da pet sokova koje su testirali predstavljaju rizik za odrasle u količini od samo 1 dl dnevno, što je pola čaše, a daljnjih pet sokova je predstavljalo rizik u količini od 2 dl dnevno ili jedna čaše.

Što je još gore, činjenica je da djeca i odrasli nisu samo izloženi teškim metalima u sokovima. Povišene razine teških metala također su pronađene u proizvodima kao što su riža, proteinski prah, slatki krumpir, hrana za bebe i malu djecu, pa čak i neke vrste ribe. Budući da ćemo biti izloženi toliko puta tijekom naših života ovim teškim metalima, ograničavanje ranog izlaganja je ključno.

Koje zdravstvene probleme mogu uzrokovati ti teški metali?

Izloženost tim toksinima može uzrokovati niz zdravstvenih problema u djece, uključujući snižavanje IQ-a, dijabetes tipa 2, probleme u ponašanju kao što je poremećaj hiperaktivnosti s nedostatkom pažnje, pa čak i rak.

U odraslih, čak i male količine mogu dovesti do reproduktivnih i kognitivnih problema, kao i do povećanog rizika od razvoja dijabetesa tipa 2 i raka pluća, kože i mjehura.

Postoje i zdravstveni rizici koje ovi metali predstavljaju pojedinačno. Na primjer, izloženost kadmiju je povezana s bolestima bubrega i rakom kostiju. Arsen je povezan s kardiovaskularnim bolestima, a olovo je povezano sa problemima sa plodnošću, visokim krvnim tlakom i bolestima srca.

Prema Consumer Reports, kombinacija teških metala bila je još više zabrinjavajuća nego više razine jednog specifičnog metala, s aditivnim i kumulativnim učincima, što je učinilo kupovni sok posebno opasnim.

Nakon što ste čuli ovu vijest, možda se pitate je li vrijeme da prestanete piti sokove iz supermarketa. To nije loša ideja, pogotovo kada uzmete u obzir da je sok također pun šećera, koji pridonosi propadanju i pretilosti.

Voćni sok nije tako zdrav kao što ljudi misle jer mu nedostaje cijelovito voće, pa ako vi ili vaša djeca uživate u okusu soka, počnite jesti čitave voćne plodove iz kojih dolazi sok – ali svakako odaberite organske sorte.

Ovo istraživanje otvara oči i pokazuje koliko malo možemo vjerovati pakiranoj hrani na policama trgovina. Vrijeme je da prestanete davati djeci otrovni sok i nađete zdravije alternative.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Crijevne bakterije dobivaju sve veću pažnju zbog uloge koju igraju u našem cjelokupnom zdravlju

S obzirom na svoj utjecaj na skoro sve, od funkcioniranja imunološkog sustava do probave i funkcija mozga, istraživanja su dosljedno pokazala moć zdravih bakterija u crijevima – i opasnosti da se one shvate kao nevažne.

Nažalost, jedna vrlo uobičajena kemikalija koja je ušla u našu opskrbu hranom sada je pokazala da uništava te korisne mikroorganizme u crijevima. Ime te kemikalije je glifosat.

Ova kemikalija je već u središtu velikih tužbi podnesenih od strane pacijenata koji su obolili od raka, a ova vijest još sve dodatno pogoršava.

Kao glavni sastojak najčešće korištenog herbicida, Monsantovog Roundupa, on radi ogromnu štetu na ljudsko zdravlje.

Neki od medicinskih problema povezanih sa neravnotežnim crijevnim bakterijama uključuju rak debelog crijeva, dijabetes, bolest jetre, kardiovaskularne bolesti, astmu, bolest upale crijeva, autizam i pretilost.

Najnovija studija je provedena strane tima kojeg je predvodio profesor Gilles-Eric Seralini sa Sveučilišta u Caenu. Istraživanje je proučavalo fekalne uzorke štakora i procijenilo njihove mikrobiome crijeva.

Otkrili su da su ženski štakori doživjeli značajne promjene zbog prisutnosti Roundupa bez obzira na dozu kojoj su bili izloženi. Roundup također oštećuje mikrobnu aktivnost tla.

Istraživači sugeriraju da bi upotreba glifosata mogla biti iza nedavnog velikog porasta probavnih bolesti zabilježenih u industrijaliziranim nacijama, a koje genetsko istraživanje nisu uspjeli objasniti ovu pojavu.

Naravno, Roundup nije 100-postotni glifosat, pa stručnjaci vjeruju da bi bilo korisno ponoviti studiju pomoću veće skupine životinja kako bi se usporedili učinci izloženosti samom glifosatu, kao i Roundupu. Moguće je da ostali sastojci u Roundupu, poput adjuvansa, čine ovaj učinak još izraženijim.

Zapravo, u regulatornim procjenama pesticida, samo glifosat u svom izoliranom obliku je taj koji se testira na dugoročnu sigurnost, što znači da su izračuni sigurnosnih razina inherentno netočni.

Profesor Seralini je rekao: “Prihvatljive razine glifosatnih ostataka u hrani i pićima treba odmah podijeliti sa faktorom od najmanje 1000 zbog tih skrivenih otrova”.

Opasne razine teških metala u pesticidima

Povrh toga, nedavno je nađeno da herbicidi na bazi glifosata kao što je Roundup sadrže otrovne razine arsena i drugih teških metala.

U istraživanju je utvrđeno da 22 pesticida – uključujući 11 koji su bili na bazi glifosata – imaju razinu toksičnih teških metala koje su premašile one dopuštene u pitkoj vodi.

Na primjer, u Šri Lanci, gdje su glifosatni herbicidi sada zabranjeni nakon izbijanja kroničnih bolesti bubrega kod seoskog stanovništva, pronađene su velike količine arsena u herbicidima na bazi glifosata.

Neki od ostalih toksičnih teških metala koji su prošli istraživanje uključivali olovo, nikal i krom. Ovi rezultati su objavljeni u časopisu Toxicology Reports.

Osim toga, poznato je da glifosat tvori kemijske veze koje mogu lakše transportirati toksične metale u krvne žile ljudi, tako da mogu cirkulirati cijelim tijelom, a to je problem na kojeg su poljoprivredni radnici posebno osjetljivi.

Nije čudo, dakle, da je ova opasna kemikalija zabranjena u nekim zemljama. Dokumenti koji su nedavno objavljeni u sklopu tužbi protiv Monsanta pokazuju da je tvrtka već desetljećima bila svjesna da su njezini proizvodi ugrožavali zdravlje ljudi, ali su se ipak odlučili prodavati.

Štoviše, godinama su se trudili utjecati na istraživače i novinare da podrže njihove proizvode, bez obzira na to da li je riječ o prijetnjama ili mitu. Također su krenuli u kampanju kako bi ušutkali one koji govore protiv njihovih proizvoda i diskreditirati komentatore na društvenim medijima koji se usuđuju kritizirati.

Stoga, neće biti iznenađujuće kada Monsanto pokuša diskreditirati i ovu studiju. Kao istraživač koji je otkrio neke od najopasnijih dokaza opasnosti glifosata, Seralini je u prošlosti bio poznata meta Monsanta. Seralini poziva na izravnu zabranu herbicida na bazi glifosata. (NN)
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Ustanovili su da od 65 posto analiziranih proizvoda njih 65 posto sadrži arsen, 58 posto kadmij, 36 posto olovo i 10 posto akrilamid

U velikom broju prehrambenih proizvoda za sasvim malu djecu pronađene su opasne kemikalije, pokazalo je istraživanje neprofitne organizacije The Label Clean Project u kojemu se navodi da je riječ o arsenu, olovu, kadmiju i akrilamidu.

Grupa američkih znanstvenika analizirala je 530 različitih grickalica, žitarica i napitaka kupljenih u posljednjih pet mjeseci, prenosi Independent.

Ustanovili su da od 65 posto analiziranih proizvoda njih 65 posto sadrži arsen, 58 posto kadmij, 36 posto olovo i 10 posto akrilamid.

Otkriveno je i da 80 posto adaptiranih mlijeka za dojenčad sadrži arsen, toksin koji Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) povezuje s nizom zdravstvenih problema, poput kardiovaskularnih bolesti, dijabetesa i karcinoma. Velike količine arsena otkrivene su i u proizvodima na bazi riže.

Arsen u rižu dospijeva za vrijeme njezina rasta zbog industrijskih otrova i pesticida u zemlji. Europska unija je u siječnju 2016. propisala najvišu dopuštenu količinu arsena kako bi smanjila izloženost djece tom teškom metalu. Dopušteno je do 0,1 miligrama arsena po kilogramu riže.

Najveći problem, kada je posrijedi arsen u riži jest činjenica da brojni prehrambeni proizvodi za djecu i dojenčad sadrže rižino mlijeko kao zamjenu za kravlje mlijeko. A to je najosjetljivija populacija.

Podaci u stručnoj literaturi o prisutnosti arsena dokazuju da rižini vafli, rižine oblatne, rižini krekeri i rižini kolačići mogu sadržavati velike količine anorganskog arsena zbog čega mogu znatno povećati prehrambenu izloženost dojenčadi i male djece tom kemijskom spoju.

Istraživanje je pokazalo da moderna hrana za djecu sadrži 70 posto više akrilamida od prženih krumpirića, a ta se kemikalija povezuje s oštećenjima mozga i reproduktivnim problemima.

Utvrdili su i da je 60 posto proizvoda s oznakom “BPA free” bilo pozitivno na bisfenol A, industrijsku kemikaliju koja se koristi za izradu plastike.
 
(dnevno.hr,Hina)

Nakon što je nedavno svijetom odjeknula vijest da su slanina, šunka i kobasice kancerogene, mnogi su s pravom pomislili da nam više ništa nije preostalo i da sve izaziva rak

No, kako bi nam pomogli u ovoj nedoumici, Međunarodna agencija za istraživanje raka stvorila je listu od 116 tvari i aktivnosti koje dokazano izazivaju rak, a na listi se ne nalazi crveno meso (koje samo “vjerojatno izaziva rak”).

Lista se dijeli na tri dijela, “izloženost kancerogenima”, “mješavina kancerogena” i “agensi”

Izloženost kancerogenim tvarima

1. Pušenje duhana: Najučestaliji oblik konzumacije duhana je uvlačenje dima cigarete, a o opasnostima pušenja već je odavno sve rečeno. Inače, duhan se konzumira još od 5000.-3000. godine prije Krista kada je u Južnoj Americi započeo uzgoj ove biljke.

2. Solarij: Solariji i solarij svjetiljke su naprave koje uz pomoć ultraljubičaste radijacije pomažu pri dobivanju kozmetičkog tena, ali u isto vrijeme čovjeka pretjerano izlažu UV radijaciji koja izaziva rak, katarakt i prerano starenje kože.

3. Proizvodnja aluminija: Povećan rizik oboljenja od raka pluća i mjehura zabilježen je kod radnika u tvornicama za obradu aluminija. Dulja izloženost isparavanjima kemikalija i katranu kamenog ugljena može izazvati rak.

4. Arsen u vodi: Izuzetno otrovna kemikalija koja se koristi u proizvodnji pojedinih legura može završiti u zalihama vode, a arsen dokazano izaziva rak kože i povezuju ga s rakom jetre, pluća, bubrega i mjehura.

5. Proizvodnja auramina: Auramin se koristi kao antiseptik, ali i kod proizvodnje bojila. Studija je pokazala da je velik broj tumora mjehura kod muškaraca koji se bave proizvodnjom auramina, povezan se udisanjem štetnih agensa tijekom procesa proizvodnje.

6. Proizvodnja i popravak obuće: Povezana je s povećanim rizikom oboljenja od raka nosa i leukemije, a razlog je izloženost benzenu i ostalim otapalima. Doduše, ovaj rizik znatno ovisi o trajanju i razini izloženosti.

7. Čišćenje dimnjaka: Dimnjačari, zbog izloženosti čađi i prašini, obolijevali su od posebnog oblika raka koji čak nosi i naziv “dimnjačarski rak”.

8. Gasifikacija ugljena: Istraživanja pokazuju da radnici koji dolaze u doticaj s ugljenim plinom, češće oboljevaju od raka pluća.

9. Destilacija kamenog ugljena: Katran kamenog ugljena gusta je crna tekućina koja ostaje nakon destilacije kamenog ugljena, a između ostalog, koristi se i prilikom asfaltiranja. Izloženi nisu samo oni koji dolaze u izravni doticaj već se može raditi i o zagađenju zraka.

10. Proizvodnja koksa: Proizvodnja koksa također je povezano s povećanim rizikom od raka pluća i bubrega.

11. Proizvodnja namještaja: Proizvođači namještaja statistički češće obolijevaju od raka nosa zbog izloženosti prašini.

12. Iskopavanje hematita i izloženost radonu: Rudari koji iskopavaju hematit neprestano su izloženi radonu, radioaktivnom kancerogenu koje uvelike povećava rizik od raka pluća.

13. Pasivno pušenje: Mnoge studije pokazale su da rizik od raka pluća postoji čak i kod onih koji udišu tuđi dim iako sami nisu pušači, a radi se o povećanom riziku od raka pluća, srčanih bolesti ili emfizema. Svake godine 12 tisuća Britanaca umire o pasivnog pušenja.

14. Rad u čeličanama: Studije su pokazale da radnici u čeličanama u različitim dijelovima svijeta puno češće obolijevaju od raka pluća. Rad u čeličanama podrazumijeva i svakodnevnu izloženost brojnim poznatim genotoksicima i karcinogenim tvarima.

15. Proizvodnja izopropanola: Ljudi u ovoj industriji često su izloženi brojnim kancerogenim tvarima, a ova bezbojna i zapaljiva kemikalija snažnog mirisa ima niz primjena ne samo u industriji već i u domu i farmaciji (alkohol za čišćenje rana, sredstva za higijensku dezinfekciju ruku itd.).

16. Proizvodnja ljubičaste boje: Ljubičasta ili magenta prva je sintetička boja koja je proizvedena 1850., ali tijekom proizvodnje koriste se i neke kemikalije koje su povezane s rakom mjehura. Inače, mnoge štetne kemikalije zabranjene su u prizodnji boja za kosu.

17. Poslovi u kojima se radi s bojama: Studije su dokazale povezanost između rada s bojama i povećanog rizikom od raka. Slučajevi raka mjehura i leukemije mogli bi biti povezani s izloženošću benzenu u kombinaciji s ostalim organskim otapalima. Rak pluća mogle su izazvati olovni kromat i azbest.

18. Rad s katranom: Katran se ne koristi samo kod asfaltiranja nego se s njim susreću i krovopokrivači koji su tako izloženi štetnim kemikalijama kao što je benzen.

19. Industrija gume: Studije su pokazale da su radnici zaposleni u industriji gume češće obolijevali od raka mjehura, raka pluća i leukemije.

20. Izloženost anorganskim kiselinama i aerosolima: Tekući aerosoli koji nastaju kondenzacijom para sumporne kiseline, povezani su povećanim rizikom od raka pluća.

Kancergone mješavine

21. Prirodne mješavine aflatoksina: Radi se o toksinima koje proizvode određene vrste gljiva, a spadaju u među najkancerogenije tvari poznate čovjeku.

22. Alkoholna pića: Konzumacija alkohola povezana je s rakom dojke, debelog crijeva, jednjaka, jetre, usne šupljine i jednjaka, a vjerojatno je povezana i s rakom gušterače.

23. Areka: Areka oraščići blagi su stimulans nalik kavi, a najčešće se žvaču s lišćem betela. Vjeruje se kako povećava rizik od raka usne šupljine i jednjaka.

24. Žvakanje lišća betela (bez duhana): Lišće betela najproširenije je u Aziji gdje ga ljudi žvaču pomiješano s areka oraščićem, a oba sastojka povezana su s rakom usne šupljine

25. Žvakanje lišća betela (s duhanom): Lišće betela dodatno povećava rizik

26. Katran ugljenog kamena: Kao što smo već i napisali, radi se o crnoj tekućini u kojoj se nalaze mnogi kancerogeni

27. Ugljeni katran: Radi se o materijalu koji se dobiva destruktivnom destilacijom ugljena kod proizvodnje ugljenog plina. Sirovi katran sadrži velik broj organskih spojeva (npr. benzena, naftalena, metilbenzena itd.)

28. Loženje na ugljen: Ugljen je jedan od najpoznatijih kancerogena, ali ne radi se samo o problemu s kojim se susreću rudari već postoji određena opasnost i za sve one koji se griju ugljenom.

29. Ispušni plinovi dizel motora: Postoji velika opasnost od raka zbog udisanja plinova dizel motora. Preko 30 sastojaka dizela nalazi se na listi potencijalno opasnih kancerogenih tvari i spojeva.

30. Mineralna ulja: Svjetska zdravstvena organizacija uvrstila je neobrađena i blago obrađena mineralna ulja u prvu skupinu kancerogena. Visoko rafinirana ulja nalaze se u trećoj skupini što znači da vjerojatno nisu opasna, ali ih se zbog nedostatka istraživanja ne može klasificirati kao bezopasne.

31. Fenacetin: Fenacetin je bijeli kristalični prašak bez mirisa, gorkog okusa i vrlo teško topiv u vodi, a koristi se kao sredstvo protiv boli i za sniženje povišene tjelesne temperature. Međutim, u nekim je zemljama zabranjen zbog povezanosti s tumorima kod pacijenata.

32. Biljke koje sadrže aristolohičnu kiselinu: Aristolohična kiselina, koju nalazimo u biljci Vučja stopa, čest je sastojak biljnih pripravaka za mršavljenje. Međutim, mnoge su studije pokazale kako je ona povezana s oštećenjem bubrega, ali rakom gornjeg urinarnog trakta.

33. Poliklorirani bifenili: spadaju zajedno u skupinu pesticida/insekticida. Ne predstavljaju kemijski jedinstvenu tvar, nego se radi o 209 spojeva s različitim sadržajem klora. U mnogim zemljama ne koriste se od kraja sedamdesetih zbog štetnosti za okoliš, a istraživanja su pokazala povezanost s melanomima, rakom jetre, rakom mozga i rakom dojke.

34. Kineska slana riba: Prehrana koja sadrži velike količine slanog mesa, ribe i ukiseljene hrane (najčešće u dijelovima Azije i sjeverne Afrike), može povećati rizik od nazofaringealnog karcinoma. Takva hrana često ima visok udio nitrata i nitrita koji oštećuju DNK.

35.Nafta iz škriljevca: Nafta koja se dobiva tzv. frackingom (lomljenjem) posljednjih je godina podijelila i izazvala burne reakcije, nakon što je otkriveno da postoji velika opasnost od ispuštanja štetnih otrova u zrak, vodu i zemlju. Kemikalije koje se koriste prilikom frackinga povećavaju rizik od oboljenja.

36. Čađa: Kao što smo već spomenuli, čađa i ugljena prašina također su povezani s rakom.

37. Duhan za žvakanje: Iako je pušenje daleko rasprostranjenije, neki duhan žvaču ili šmrču misleći da je to bezopasan način konzumacije. No, to nije točno.

38. Drvena prašina: Prašina tvrdih vrsta drva karakterizira se kao izrazito opasna i karcinogena.

39. Obrađena hrana: Meso koje na određeni način obrađeno, zbog okusa ili trajnosti.

Kancerogeni agensi i skupine agensa

40. Acetaldehid: Nastaje u tijeku alkoholnog vrenja mošta (dekarboksilacijom pirogrožđane kiseline

41. 4-aminobifenil

42. Aristolohične kiseline i biljke koje ih sadrže

43. Arsen

44. Azbest

45. Azatioprin

46. Benzen

47. Benzidin

48. Benzo(a)piren

49. Berilij

50. Klornafazin

51. Bisklorometil eter

52. Klorometil metil eter

53. 1,3-Butadien

54. 1,4-Butanediol dimetansulfonat

55. Kadmij

56. Kloroambucil

57. Metil-CCNU

58. Kromium

59. Ciklosporin

60. Kontraceptivi, hormonalni, kombinirani oblici (s estrogenom i progesteronom)

61. Oralni kontraceptivi, sekvencijalni oblici hormonalne kontracepcije (period uzimanja samo estrogena, a zatim period estrogena i progesterona)

62. Ciklofosfamidi

63. Dietilstilbestrol

64. Boje na bazi benzidina

65. Epstein-Barr virus

66. Estrogen, nesteroidni

67. Estrogen, steroidni

68. Estrogenska terapija, postmenopauzalna

69. Etanol u alkoholnim pićima

70. Erionit

71. Etilen oksid

72. Etoposide, sam i u kombinaciji sa cisplatinom i bleomycinom

73. Formaldehid

74. Galij arsenid

75. Bakterija Helicobacter pylori (infekcija)

76. Hepatitis B (kronična infekcija)

77. Hepatitis C (kronična infekcija)

78. Biljni lijekovi koji sadrže biljku roda aristolohija

79. HIV tip 1 (infekcija)

80. HPV (humani papillomavirus) tipa 16, 18, 31, 33, 35, 39, 45, 51, 52, 56, 58, 59 i 66

81. Humani T–limfotropni virus tipa 1

82. Melfalan

83. Metoksalen i ultraljubičasta A-radijacija

84. 4,4′-metilen-bis(2-kloroanilin)

85. MOPP i druga kombinirana kemoterapija koja uključuje alkilatne agense

86. Iperit, poznat i pod imenom “dušikov iperit”

87. 2-naftilamin

88. Neutronska radijacija

89. Nikal

90. 4-(N-nitrozodimetilamin)-1-(3-piridil)-1-butanon

91. N’-nitrozonornikotin

92. Opisthorchis viverrini (infekcija)

93. Zagađenje zraka

94. Partikularne tvari u zagađenom zraku

95. Radioaktivni fosfor-32

96. Plutonij-239 i njegovi proizvodi raspadanja (plutonij-240 i ostali izotopi), u obliku aerosola

97. Radioaktivni jod, kratkotrajni izotopi, uključujući I-131, od nezgoda atomskih reaktora do eksplozija nuklearnog oružja (izloženost tijekom djetinjstva)

98. Radionuklidi, α-čestice

99. Radionuklidi, β-čestice

100. Radij-224 i proizvodi njegova raspadanja

101. Radij-226 i proizvodi njegova raspadanja

102. Radij-228 i proizvodi njegova raspadanja

103. Radon-222 i proizvodi njegova raspadanja

104. Schistosoma haematobium (infekcija shistosomijazom)

105. Silicij, kristal (udahnut u obliku kvarca ili kristobalita)

106. Solarno zračenje

107. Puder s vlaknima azbesta

108. Tamoksifen

109. 2,3,7,8-tetraklorodibenzo-p-dioksin

110. Tiotepa

111. Torij-232 i proizvodi njegova raspadanja, uneseni intravenozno

112. Treosulfan

113. Orto-toluidin, koristi se u izradi kemikalija od gume, pesticida i bojila

114. Vinil klorid

115. Ultraljubičasto zračenje

116. X-zračenje i gama zračenje
 

 
(index.hr,youtube/uredio:nsp)

Riža je druga najpopularnija namirnica, nakon pšenice, kojom se hrani polovica svijeta

Iako je zdrava, posebno što nema glutena, ona sadrži visoke razine arsena čija akumulacija u organizmu može izazvati ozbiljne posljedice.

No, postoji način kako da zadržite rižu u svojoj ishrani, bez da unosite pretjerane količine arsena.

Prehrambene vrijednosti riže se očituju kroz njezinu visoku energetsku vrijednosti te niske vrijednosti masnoće, bjelančevina, kolesterola i natrija.

Osim toga, riža ne sadrži gluten te stoga ne može izazvati alergijske posljedice. Sadrži osam esencijalnih aminokiselina, te pantotensku kiselinu, tiamin, niacin, vitamin B6, riboflavin, mangan, selen, fosfor, cink, magnezij i željezo. Naravno, u tom smislu je zdravija smeđa riža jer sadrži i ovojnicu u kojoj se nalazi najveći dio nutritivne vrijednosti. No upravo u tome leži najveći problem – arsen.

Otkuda taj sav arsen dolazi?

Postoje dvije vrste arsena, organski i anorganski. Izlaganje organskom se smatra manje toksičnim od izloženosti anorganskom arsenu, a upravo smo njemu najviše izloženi. Konstantna izloženost je povezana s razvojem mnogih bolesti poput dijabetesa, kardiovaskularnih i reproduktivnih bolesti, ugrožavanjem imunološkog sustava i pojavom raka.

Mnoge žitarice upijaju arsen iz tla, vode i pesticida, no riža, za razliku od drugih žitarica, apsorbira najviše. Nažalost, isto se događa i s organski uzgojenom rižom koja se ne tretira pesticidima. Veće količine arsena će se pronaći u smeđoj riži, nego u bijeloj, jer se više arsena nalazi se u vanjskim slojevima zrna.

Kako se riješiti arsena iz riže

Budući da je mnogima riža omiljeno jelo kojeg se neće odreći čak ni zbog ove činjenice, znanstvenici predlažu jednu metodu kako smanjiti količinu arsena u riži koja se uobičajenim kuhanjem ne gubi. Naime, potrebno je kroz proces kuhanja nekoliko puta isprati rižu toplom vodom kako bi se arsen isprao koliko god je to moguće.

Na temelju ranijih ispitivanja, znanstvenici su znali da razina arsena pada kada se riža temeljito opere i kuha u velikoj količini vode.

Ova metoda pomaže čak i kad voda od kuhanja sadrži arsen te smanjuje njegove razine čak za 57% u omjeru od 12 dijelova vode na jedan dio riže. Na ovaj način su dokazali da je arsen u vodi “mobilan” i da se na taj može ukloniti.

Zatim su isprobali i druge metode – kuhali su rižu u aparatu koji neprestano kondenzira paru, za dobivanje destilirane tople vode, te u običnom aparatu za kavu koji omogućava da voda od kuhanja izlazi. Ispitivanje riže prije i poslije kuhanja pokazalo je da se kuhanjem riže u aparatu za kavu uklanja oko polovice sadržaja arsena dok kuhanje u laboratorijskom aparatu uklanja čak 70 do 85%, ovisno o vrsti riže.

Naravno, znanstvenici ne očekuju da će ljudi kuhati rižu u aparatu za kavu, već su htjeli pokazati da se na razne načine može smanjiti razine arsena u riži, a osim toga, potaknuti razvoj posebnih kuhala.

U svakom slučaju, ovaj rad omogućava ljudima, ali i industrijama da pronađu način kako smanjiti izloženost arsenu, a posebno je to važno kod dječje hrane koja obiluje rižom.

Dugoročno gledano, najbolji put za smanjivanje razina arsena u riži će biti pomoću uzgajanja sorti otpornijih na apsorpciju arsena te poboljšavanje uzgoja.
 
VIDEO: Kako se riješiti arsena iz riže
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(nexus-svjetlost.com,youtube/uredio:nsp)

Mnogo je ljudi koji naprosto ne žele vjerovati ‘teorijama zavjere’ jer ih tako uče u školama, na fakultetima, a ponajviše preko masovnih medija! I to je ok, jer Bogu hvala, svatko ima svoju slobodu vjerovati u što želi!

No, nejasno nam je zapravo zašto je ‘ekipa’ ‘antiteoretičara’ toliko masovno naivna kada zapravo nema ‘ teorije urote’ koja se s vremenom ne pokaže istinitom. Tako je kroz cijelu povijest o čemu postoji nebrojeno mnogo podataka, za one koji žele znati, naravno! Istina se otkrije uvijek, prije ili kasnije i gotovo uvijek bude dokazano da teorije nisu samo teorije već da je u pitanju stvarna zavjera!

Primjerice, za vrijeme djelovanja Al – Qaede, neovisni mediji sustavno su ponavljali da je tu skupinu terorista osnovao SAD koji ih kontrolira. Mediji su takva ‘naklapanja’ nazvali teorijom urote, piše naturalnews.com

No, kada se sve završilo i kada su ljudi već i zaboravili na ove islamiste Hillary Clinton u jednoj emisiji javno priznaje da je upravo SAD osnovao ovu terorističku skupinu! I nikome ništa! Jer, više nije bilo važno!

Jedan od jačih i cjenjenijih medija u SAD-u Natural News iznio je 10 teorija zavjere koje su se naposljetku ispostavile istinom, dokazanom istinom!

1.SAD i stravični pokusi nad zatvorenim u Gvatemali – testiranje novih lijekova s užasavajućim posljedicama

Nakon što su napisi neovisnih medija upozoravali na zvjerstva i eksperimente koji se čine nad ljudima u Gvatemali i nakon što su svi urlali da je u pitanju ‘teorija’, Obama je nonšalantno priznao 2012. da je SAD zaista koristila zatvorenike u Gvatemali za ilegalne medicinske eksperimente!

Kada je Natural News dao vladi SAD-a dugačku listu medicinskog kriminala protiv čovječnosti 2006. godine, masovni mediji sve su prešutjeli. Kad je istina o eksperimentima na ljudima u zatvorima u Gvatemali napokon izašla na vidjelo, mediji nisu mogli samo tako prešutjeti vijest. I tako je cijeli svijet saznao ‘ da teorija urote’ nija bila teorija te da je vlada SAD-a zajedno s Nacionalnim Institutom za Zdravstvo SAD-a činila zločine nad nedužnim ljudima i to sve u korist velikih farmaceutskih kompanija.

Obama priznao mučenje ljudi i nikome ništa!

Najviše se nad ljudima eksperimetiralo sa sifilisom tako što su se ljudi namjerno zaraživali s tom bolešću kako bi se na njima testirali novi lijekovi in vitro. Zanimljivo je da se nakon priznanja Obame, nije dogodilo baš NIŠTA. Čini se kako je svima normalno mučiti ljude za potrebe kompanija!

2. FDA u ratu protiv male kompanije svježih i organskih proizvoda ‘Rawsome Food,’ koja je naposljetku uništena jer u SAD-u nije dopušteno prodavati kemijski netretiranu hranu!

Food and Drug Administration, krovna agencija za hranu i lijekove SAD-a koristila se KGB-ovim tehnikama i špijunažom kako bi onemogućila ljudima u SAD-u konzumaciju svježeg i kemijski netretiranog mlijeka! U SAD-u je ilegalno prodavati i piti nepasteriziran sok od naranče.

Ono što je strašno je činjenica da ukoliko se odlučite piti ili prodavati milijeko ili sokove koji nisu pasterizirani proči ćete kroz pravu mafijašku torturu, zastrašivanja, proganjanja i špijunaže a zbog takvih stvari nastradali su mnogi nevini ljudi. Natural News je otkrio je FDA koristila špijunske kamere, tajne infiltracijske tehnike i druge stupice kako bi prikupljala dolaze protiv ‘Rawsome Foodsa’ koji je proizvodio svježu hranu, uništavajući 50.000 dolara vrijedne hrane pred očevicima!

3. Medicinski Institut SAD-a povezan s vojnom industrijom!

I u ovom je slučaju Natural News otkrio 2011. godine kako je Medicinski Institut SAD-a dobivao nenormalno veliku novčanu potporu Pentagona, kompanija koje imaju svakakve ugovore s vojskom SAD-a i od bezbrojnih globalističkih kompanija koje profitiraju od oružja i ratova. Uopće nije čudno zašto Medicinski Institut SAD-a takoagresivno promovira cjepiva, jer to je dokazani rat protiv čovječnosti, koji se ovaj put vodi cjepivima.

4. Američko Ministarstvo Poljoprivrede uhvaćeno na djelu dok je izvršavalo masovne pomore riba, ptica i sisavaca!

Ovo mnogi nisu mogli shvatiti, no to je samo dokaz da imamo posla s pravim ‘bolesnicima’. USDA ili AMP je otkrivena u vođenju programa koji su za cilj imali masovne pomore različitih životinja od ptica, lisica, divljih svinja i drugih vrsta. Ovaj bizaran zločin postignut je uz masovnu primjenu otrovnih kemikalija koje su na koncu počele ubijati i orlove.

5. Otkrivena i priznata tehnologija za kontrolu vremenskih uzoraka (nepogoda) koja djeluje u blizini Abu Dabija!

Tehnologija koja se koristi za kontrolu vremena mnogim antiteoretičarima stvara odgorman stres i ako ima spomenete da je mopguće modificirati vrijeme popet će se na prste kako bih vam objasnili da je u pitanju ‘teorija zavjere’. Pa ipak ignoriraju da takvo postrojenje potpuno legalno postoji i vrlo je operabilno a nalazi se u blizini Abu Dabija gdje ogromni generatori negativnih iona proizvode umjetnu kišu i oluje s kojima ovaj pustinjski dio dobija svježu kišu. Uz to možemo dodati i priznanje Kine o chmetraislima koji im pomažu pri stvaranju kiše.

6. Otkriven video uradak koji dokazuje floridaciju vode!

U americi godinama u sva vodocrpilišta stavljaju flour, a što su godinama masovni mediji skrivali od javnosti. Alex Jones s Info Wars-a otkrio je tajnu floridaciju vode u Austin-u u Teksasu, i taj uradak je pušten javno. Priznajemo da je ova vijest bila svima šokantna unatoč stalnim uracima o štetnosti flora koji se nalaze na internetu.

7. Dr. Adrewu Wakefieldu, zbog objavljivanja istine o štetnosti cjepiva oduzeta doktorska licenca i zabranjen mu je znanstveni rad i objavljivanje tekstova

Britanski Medicinski tjednik optužio je Wahefileda za lažiranje rezultata istraživanja o pogubnom utjecaju cjepiva na djecu naročito zbog žive i aluminija, Dr. Wakefeald je diskreditiran i udaljen iz javnog života i njegovi radovi su izbrisani iz medija i prikriveni od javnosti. No, nakon toga pojavljuju se novi dokazi i dsokumenti koji dokazuju da je dr. Wakefield u potpunosti nevin. No, više nije bilo koristi jer jednom diskreditiran liječnik, ostaje zauvije diskreditiran i to farmaceutska mafija itetako dobro zna!

8. Američko Ministarstvo Poljoprivrede šuruje s Monsantom kako bi dozvolilo upotrebu genetski modificirane djeteline za stočnu prehranu!

Ne postoji gora stvar od GMO proizvoda koji polako ubijaju cijele nacije. Povećava se neplodnost, toksičnost u organima, stvara se ekološko onečišćenje koje ne možemo više kontrolirati. 2011. AMP je napao cijeli svijet s GMO proizvodima dozvoljavajući čak i upotrebu genetski modificirane djeteline i kukuruza u SAD-u.

9. FDA ili krovna Američka agencija za hranu i lijekove je priznala da pileće meso sadrži arsen!

Te 2011. godine masovni mediji poludjeli s otkrićem vijesti o količinama arsena u pilećem mesu i voćnim sokovima, uzrokujući val nevjerice i panike u javnosti dok su se plaćeni znanstvenici smijali na te vijesti. No uskoro se stvar promijenila jer je FDA priznala koncentraciju arsena u pilećem mesu, o čemu smo već pisali, i mnogi neovisni znanstvenici su potvrdili da mnogi voćni sokovi i nektari sadrže arsen.

10. Dr. Maurice Hilleman iz Mercka priznaje da cjepiva sadrže kancerogene viruse!

Dr. Maurice Hilleman je 2011. stvorio val nevjerice i šoka na internetu i javnosti, kad je otkrio kako cjepiva sadrže kancerogene viruse. Za vrijeme njegovog priznanja javnosti znanstvenici su ga diskreditirali i otvoreno mu se smijali u lice, tvrdeći da je potpuna glupost da bi netko dobio tumor ili rak ako dobije cjepivo.

No činjenice naknadnom provjerom mnogih neovisnih znanstvenika pokazalo se da je to sumorna istina i da svakome tko dobije cjepivo prijeti razvoj kancerogenih oboljenja.
 
 
(dnevno.hr/uredio:nsp)

Neurorazvojni poremećaji, koji uključuju autizam, ADHD poremećaj, disleksiju i druga kognitivna oštećenja, pogađaju milijune djece diljem svijeta, a frekventnost nekih dijagnoza se izgleda povećava

Pregled koji je objavljen u neurološkim časopisu Lancet, kaže da su vijesti toliko ozbiljne da se apelira na reviziju regulatornih procesa diljem svijeta kako bi se zaštitili mozgovi djece.

“Prema kliničkim informacijama na odraslim pacijentima znamo da ove kemikalije mogu ući u mozak kroz krv i uzrokuju neurološke simptome”, rekao je dr Philippe Grandjean, jedan od autora istraživanja.

“Kada se ovo dogodi kod djece ili trudnica, te kemikalije su ekstremno otrovne, pošto je mozak u razvoju vrlo ranjiv organ, a efekti su permanentni”.

Glavnih 5 otrovnih kemikalija su olovo, metil-živa, arsen, poliklorirani bifenil (PCB) i toluen.

Ljudi su izloženi trovanju metil-živom u svojoj prehrani, posebno kroz konzumaciju ribe i morskih plodova, ali i kroz konzumaciju riže kada se uzgaja u okolini bogatoj metil-živom.

Ljudi su izloženi elementarnoj ili neorganskoj živi kroz udisanje okolnog zraka i iz amalgamskih plombi. Istraživanja su pokazala da žene, koje su izložene većim količinama žive, imaju duplo veće razine antitijela koja su povezana s autoimunim poremećajima poput artritisa i lupusa.

U dovoljnim dozama, metil-živa može pogoditi živčani sustav u razvoju kod fetusa i djece.

Kod odraslih, povećani razine izloženosti metil-živi mogu dovesti do neuroloških problema, kao što su gubitak pamćenja ili tremor, ali i do kardiovaskularnih i imunoloških bolesti.

Cjepiva su posebno problematične po pitanju trovanja djece.

Iako je timerosal (konzervans na bazi žive), zabranjen, 60% svih cjepiva protiv gripe ipak sadrže ovaj smrtonosni neurotoksin. On se metabolizira u otrovnu i štetnu metil-živu, koja se metabolizira u još otrovniju anorgansku živu i zadržava u tjelesnim tkivima.

U najvećoj opasnosti su trudnice i mala djeca.

Još šest kemikalija je dodano na listu. To su mangan, fluoridi, tetrahloretilen, skupina spojeva pod nazivom polibromirani difenil eteri, kao i dva pesticida, klorpirifos i diklorodifeniltrikloretan (DDT).

“Iz godine u godinu pronalazimo nove spojeve koji oštećuju mozak u razvoju kod fetusa i djece”, kaže Landrigan, jedan od autora istraživanja.

Kako bi ispitali štetnost fluorida, koji se nalazi u vodovodnoj vodi u mnogim područjima, Grandjean i Landrigan su analizirali dvadesetsedmoro djece, većinom u Kini, koji su bili izloženi fluoridima u pitkoj vodi u visokim koncentracijama. Podaci su pokazali sniženje kvocijenta inteligencije za oko 7 bodova.

Autori su zabrinuti i povodom slijedećeg:

“Bojimo se da postoje brojne druge kemikalije, koje se nalaze u redovitim proizvodima s kojima smo u kontaktu svakoga dana, a koje imaju potencijalno štetno djelovanje na mozak u razvoju i nikad nisu testirane”.

Dr. Barry Black, profesor toksikologije na Sveučilištu Saskatchewan, slaže se da se efekti industrijskih kemikalija moraju strožije regulirati.

“Fetus je jedinstveno podložan razvojnim poremećajima … koji mogu dovesti do imunoloških poremećaja i poremećaja ponašanja, kao i reproduktivne disfunkcije kasnije u životu”, rekao je Black. “Često su efekti povezani s niskim razinama izloženosti kemikalijama tijekom trudnoće”.

Tu je i rastući problem zagađenja toksinima koji pogađaju hormonalne sustave. Zalihe vode su recimo, zagađene s oko 30.000 do 100 tisuća kemikalija ili lijekova koje utječu na sekundarne seksualne osobine kod dječaka.

Landrigan i Grandjean kažu da bi sve netestirane kemikalije u uporabi i sve nove kemikalije trebali biti testirane na razvojnu neurotoksičnost.

Ovo nije novi koncept. U Europskoj uniji se od 2007. primjenjuju propisi pod nazivom REACH – registracija, evaluacija, autorizacija i zabrana kemikalija – kako bi se ljudi zaštitili od kemikalija.

“Znamo dovoljno da možemo reći da je potreban poseban naglasak na zaštiti mozgova u razvoju. Ne pričamo više samo o određenim kemikalijama. Pričamo o kemikalijama uopće”, rekao je Grandjean.

“Posjedujemo metode za testiranje i protokole da odredimo da li su kemikalije otrovne za moždane stanice. Ako promatramo globalno, više generacija djece je izloženo olovu, živi i drugim tvarima, kao i tvarima koje još nisu testirane, a sumnja se da otrovno djeluju na mozak u razvoju”.

Landrigan regrutira trudnice za novo istraživanje u cilju testiranja izlaganja kemikalijama. On je rekao da je neizbježno da se u narednih par godina još kemikalija doda na listu.
 
(webtribune.rs/uredio i preveo:nsp)

Većina ljudi koja kupuje piletinu u trgovini nije ni svjesna da je čak 30% te piletine napumpano sa slanom vodom, kemikalijama za pojačavanje okusa i teksture te otpadom drugih životinja

Umjesto da prodaju zdravu i hranjivu piletinu, proizvođači je pune svim mogućim tekućim punilima i kemikalijama, pokušavajući dobiti od mesa loše kvalitete, meso prve klase. Pilići se ne uzgajaju da budu zdravi i da njihovo meso bude sočno i mekano, već se u utrci za što većom zaradom čini sve kako bi pile što prije dostiglo potrebnu težinu. Ovime nisu potrošači samo prevareni, već im je ugroženo i zdravlje, budući da takva piletina sadrži čak 500% više natrija.

Možda najgori dio svega ovog je to što proizvođači te svoje pileće proizvode upitne kvalitete označavaju kao „100% prirodno“, s obzirom da ova terminologija nije pravno regulirana. Dokle god se te tvari koje se ubacuju u piletinu smatraju prirodnima, omogućeno je da ih se označava prirodnim proizvodima.

Ovime se ističe i jedan paradoks – sasvim prirodna, organski uzgojena hrana se posebno označava i naglašava, umjesto da se to radi s onim hranom koja to nije. Time se zapravo dolazi do privida da je rijetkost i zapravo iznimna pojava to da je hrana prirodna i normalna. Zamijenili smo standarde, no to možemo i trebamo ispraviti.

Poznato je da se pilići tretiraju antibioticima, antidepresivima, acetaminofenom i kofeinom te da je čak 20% piletine zaraženo salmonelom ili kampilobakterom, no ona sadrži i arsen. On se dodaje u prehranu u preparatu koji ih rješava parazita, ali i kao sredstvo za brži rast.

Što je još novo, ima li uopće kraja ovim dodacima?

Još 2009. godine otkriveno je da se piletini povećava težina tako što joj se ubrizgava životinjski otpad, primjerice kosti i hrskavice svinja ili krava. Prevara je otkrivena od strane Agencije za standarde hrane, pomoću novih zdravstvenih testova jer su materijali koji se dodaju tako visoko obrađeni da prolaze DNK testove. Ovo je otkriveno u restoranima širom Engleske.

Druga istraga je također otkrila slično, da se pri obradi piletine često uključuje ubrizgavanje proteina drugih životinja. Neki proizvođači pokušavaju prikriti tu praksu dekonstrukcije DNK stranih životinjskih tvari, tako da ne može biti otkrivena u testovima.

Praksa ubrizgavanja vode i proteina u piletinu nije protuzakonita, dok je točno označena. Također nije protuzakonito ubrizgavati goveđe i svinjske proteine dokle god su su označeni kao “hidrolizirani proteini”. Ovi proteini se dodaju da bi piletina mogla zadržati više vode.

Moraju li potrošači završiti biokemijski fakultet da bi mogli znati pročitati što kupuju?

Veliki broj ljudi konzumira piletinu smatrajući je laganom i zdravom hranom, to i je istina, ako to pile dolazi iz domaćeg organskog uzgoja. Stoga, jedini način da sačuvate svoje zdravlje jest da sami uzgajate svoju hranu ili da je nabavljate iz organskog uzgoja.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(dnevno.rs,youtube.com/uredio:nsp)

Amerikanci su ponovo kroz svoj kapitalizam pronašli način zarade i profita kojim bi se trajno mogla uništiti priroda. ‘Ovo je silovanje zemlje, uzimaju sav novac i bježe glavom bez obzira. Ne može ih više boljeti briga za to što rade. Doći će vam pravo na vaš posjed, gledati vas u oči i lagati’, opisala je problem Jacki Schilke, a to bi se moglo dogoditi i na Balkanu.

Exxon i Chevron, zloglasne korporacije, najbliže su ovom tipu izvlačenja plina. Iako nema nikakvih informacija o mogućnosti ulaska u Hrvatsku, a nema niti informiranih stručnjaka o procesu frakiranja – možemo se jedino nadati da se tako što neće dogoditi.

Frakiranje, odnosno hidrauličko frakturiranje, u posljednje vrijeme veliki je problem u SAD-u i na noge je diglo brojne udruge za zaštitu okoliša. Ova tehnika horizontalnog bušenja škriljca u potrazi za plinom financijski je iznimno unosna, te je ujedno smanjila i cijenu struje i uporabu ugljena. No, tu je i druga pogubna strana medalje.

Hrvatska idealna za uništavanje

Klasična priča vezana uz nove tehnologije nije mimoišla niti frakiranje. Prvi postupci su simulirani još u 19. stoljeću, a komercijalnu uporabu započinje superkontroverzni ‘ratni lešinar’ Halliburton 1949. godine u Oklahomi i Teksasu. U Europu i SSSR tehnika dolazi 1952., a primjenjivana je i u Jugoslaviji. Međimurje, Dalmacija i Slavonija bile su idealne za uništavanje tla i izvlačenje sirovine.

Naravno, početkom devedesetih događa se ista stvar kao i s GMO-om, aspartamom itd. Tehnologija je prepuštena privatnom sektoru, zakon nije nalagao veće znanstvene studije izuzev vlastitih pod velom sukoba interesa i počinje ekspanzija koja je danas na svom vrhuncu. U biznis se danas aktivno uključuje i Kina, koja će uz SAD pokušati prodrijeti na tržište EU.

Što je zapravo frakiranje?

No, što je uopće frakiranje i zašto tolika kontroverza? Ovom tehnikom skladišti se protok prirodnog plina ili petroleja ubrizgavanjem velikih količina štetnih kemikalija duboko pod teren, odnosno zemlju. Kemikalije poput benzena, arsena, etilenskog glikola, olova, formaldehida, toluena, urana 238, radija 226 i brojnih drugih zatim uništavaju zemlju i pitku vodu u blizini da bi istisnuli uskladišteni plin.

Toksini se tako danas usko vežu uz defekte novorođenčadi, rak, autizam, zatajenja bubrega i autoimune bolesti. Zbog visokih razina metana često se i voda iz slavine pretvara u gorivu tekućinu, a izuzev toga zaraza prelazi i na stoku i biljke u cijelom kraju. Na kraju se i odrasli farmeri razbole, pa je frakiranje ubojito za svu floru i faunu. Diljem SAD-a vidimo čak 600.000 bunara i kontaminiranih lokacija.

Svjedočanstva iz SAD-a

U filmu ‘Obećana zemlja’ vrlo je dobro prezentiran problem. Frapantan je primjer bračnog para Hunt, farmera iz Zapadne Virginije, koji je odbio ponudu korporacije CEC (‘Chesapeake Energy Corporation’) da njihovu farmu organskog uzgoja pretvore u zapaljenu pustopoljinu. Kompanija 2010. počinje proces frakiranja bez zakonskog dopuštenja i obitelj se vrlo brzo razboljela putem vode, a male koze su pougibale preko noći.

Slične probleme imala je i Susan Wallace-Babb iz Colorada koja je udisanjem isparavanja više puda pala u nesvijest i imala lezije po cijelom tijelu. Krivac za to bila je multinacionalna kompanija Exxon koja će ukoliko je suditi posljednjim izvješćima uskoro i u Hrvatsku, možda upravo zbog frakiranja.

‘Exxon i Chevron siluju zemlju’

‘Ovo je silovanje zemlje, uzimaju sav novac i bježe glavom bez obzira. Ne može ih više boljeti briga za to što rade. Doći će vam pravo na vaš posjed, gledati vas u oči i lagati’, opisala je problem Jacki Schilke, a to bi se moglo dogoditi i u Slavoniji. Exxon i Chevron, zloglasne korporacije, najbliže su ovom tipu izvlačenja plina. Iako nema nikakvih informacija o mogućnosti ulaska u Hrvatsku, a nema niti informiranih stručnjaka o procesu frakiranja – možemo se jedino nadati da se tako što neće dogoditi.

Mediji i javne debate žestoko su pod udarom propagande bogatih korporacija, a problem još nije dosegao kritičnu masu da bi bio društvena briga. Iz tog razloga sve je preostalo na informiranim pojedincima i aktivističkim udrugama. Političari će kao i u SAD-u iskoristiti ponuđenu prigodu, a samo je konsenzus EU oko neulaska frakiranja preostao kao instrument. SAD je već u procesu zagađenja, pitanje je kada će krenuti širenje neiscrpnog tržišta.

Njemačka će ipak dopustiti frakiranje i biti neovisna o ruskom plinu

Ekološki alarm – Frakiranjem se u tlo ubacuje iznimno puno kemikalija koje bi mogle zagaditi vodocrpilišta i oranice Nakon što su SAD i Kanada u samo nekoliko godina naglim razvojem i širokom uporabom metode frakiranja plina i nafte iz škriljevca drastično promijenili energetsku sliku svijeta, u cijelu priču sada se uključuje i Europa. Unatoč velikom protivljenju ekologa, njemačka vlada usvojila je prošli tjedan zakonski okvir kojim će frakiranje tla biti dopušteno, uz određene uvjete.

Problem su kemikalije

Ministarstva gospodarstva i zaštite okoliša postigla su dogovor prema kojemu će crpljenje nafte i plina iz škriljevca na području Njemačke biti dopušteno i na dubinama manjim od 3000 metara ako stručna komisija većinom glasova ustanovi da području na kojem se planira frakiranje ne prijeti nikakva opasnost. Razumljiva je želja Berlina da frakiranje napokon prodre i u Europu, pogotovu kada se analizira što je taj način crpljenja energenata učinio na tržištu nafte i plina. Naime, do samo prije pola godine cijena sirove nafte dobivene s Bliskog istoka iznosila je oko 120 dolara po barelu. Metodom frakiranja naftaši su na području Sjedinjenih Američkih Država i Kanade počeli iz do sada nepristupačnih naslaga škriljevca izvlačiti ogromne količine nafte i plina, pri čemu se cijena nafte strmoglavila.

Sirova nafta danas košta oko 55 (trenutna cijena, i dalje u padu) dolara po barelu, a zemlje članice OPEC-a ne usude se smanjiti proizvodnju jer im je jasno da ne bi podigli cijenu nafti nego bi samo izgubili kupce koji bi crno zlato počeli kupovati od Amerikanaca i Kanađana. Među Saudijcima je prije nekoliko tjedana doslovno izbila panika, a jedan od njihovih prinčeva čak se obratio i otvorenim pismom javnosti najavljujući kako njihovu gospodarstvu prijeti katastrofa.

Dok jednom ne smrkne, drugom ne svane, pa se, vidjevši što nova tehnologija omogućava, u novu naftnu utrku odlučila upustiti i Europa, s Njemačkom kao predvodnicom gdje će prvo frakiranje po novim pravilima početi 2018. godine. Ipak, situacija na Starom kontinentu nešto je složenija, i to zbog tehnologije frakiranja.

Naime, tim se postupkom u zemlju pod visokim tlakom upumpava voda pomiješana s kemikalijama koje oslobađaju plin i naftu zarobljenu u škriljevcu koji se potom izvlače na površinu i otpremaju u preradu. Upumpavanje velikih količina kemikalija u zemlju možda nije toliki problem u nenaseljenim prostranstvima Sjedinjenih Država (Dakota, Teksas) ili sjeverne Kanade, no vrlo je problematično u gusto naseljenoj Europi, pogotovo uzimajući u obzir da kemikalije vrlo lako mogu prodrijeti u tokove podzemnih voda kojima se gradovi opskrbljuju vodom za piće. Problem je i u još uvijek nedovoljno poznatom utjecaju koji te kemikalije imaju na tlo na kojemu se uzgajaju ratarske kulture. Upravo su zbog toga ekolozi nakon nove odluke Berlina digli uzbunu odnosno pripremaju akcije kako bi zaustavili ili bar odgodili primjenu tog novog zakona. No nisu samo ekolozi u panici. Jer više od svih zabrinuta je Rusija.

Pogodna tla Europe

Naime, povećanom proizvodnjom nafte i plina iz škriljevca europska bi ovisnost o ruskim energentima, prvenstveno o plinu, znatno slabila pa čak možda i potpuno nestala. Rusija trenutačno svoj energetski potencijal koristi kao svojevrsnu batinu prijeteći smanjenjem ili potpunim prekidom isporuke, čime bi, pogotovu u zimskim mjesecima, bio paraliziran veći dio Europe. Razvojem frakiranja u zemljama Europske unije situacija se drastično mijenja a ruska batina znatno slabi.

Uz to, Rusija se razvojem ove tehnologije dodatno dovodi u nepovoljan položaj jer Moskva živi od izvoza energenata, a za podmirenje svojih proračunskih obaveza računala je s najmanjom cijenom nafte od 100 dolara po barelu. Postupak frakiranja mogao bi se koristiti i u Hrvatskoj, no za to bismo trebali ispuniti određene uvjete.

Prije svega, pitanje je imamo li dovoljno škriljevačkog tla koje bi se moglo frakirati. U Europi su za taj postupak geološki najprihvatljivija područja Poljske, Francuske i Njemačke. No ukoliko bi se i kod nas detektirala pogodna tla, smatram da bi trebalo dopustiti frakiranje, ali po visokim, njemačkim standardima i uz njihove kriterije – kaže naftni ekspert dr. Davor Štern.

Amerikanci jeftino buše plin i naftu iz šejla, ali Europa u tome vidi moderni Černobil

Sjedinjene Države postat će posve neovisne o uvozu plina, pa će ga čak i izvoziti, zahvaljujući tehnološkoj revoluciji koja se u toj zemlji dogodila zadnjih desetak godina – horizontalnom bušenju, hidrauličkom razlamanju i vađenju plina iz podzemnih slojeva fosiliziranog blata, lisnate stijene zvane šejl.

Predsjednik Europske komisije J. M. Barroso šokirao je proljetos predsjednike i premijere država članica Europske unije svojom prezentacijom o stanju europske energetike. Naime, europski vođe dogovorili su se na summitu u ožujku da će održati niz tematskih rasprava o strukturnim problemima, ekonomskom rastu i konkurentnosti Europe, a za prvu temu odabrali su energiju.

I tako im je Barroso na summitu 22. svibnja u Bruxellesu otkrio kako je cijena prirodnog plina od 2005. do 2012. godine u Sjedinjenim Državama pala 66 posto, a u Europi se povećala 35 posto. Cijena struje za industriju u SAD-u je pala četiri posto, a u EU je porasla 38 posto.

U trenutku kad je predsjednik Komisije držao svoju prezentaciju, prirodni je plin u Europi u distribuciji bio više nego četiri puta skuplji nego u Sjedinjenim Državama. I to nije bilo sve…

Slajd broj 4 Barrosova predavanja pokazivao je kako Europa danas uvozi više od 60 posto prirodnog plina koji troši, i više od 80 posto nafte, a za 20 godina, kako sada stvari stoje, bit će više od 80 posto ovisna o uvoznom plinu i više od 90 posto o uvoznoj nafti.

Za to vrijeme, Sjedinjene Države, koje sada uvoze samo deset posto plina, postat će neto izvoznik tog energenta. Svi prisutni šefovi država i premijeri znali su istog trena na što Barroso cilja.

Sjedinjene Države postat će u plinu posve neovisne o uvozu, pa čak će plin i izvoziti, zahvaljujući tehnološkoj revoluciji koja se u toj zemlji dogodila zadnjih desetak godina – horizontalnom bušenju, hidrauličkom razlamanju i vađenju “nekonvencionalnog” prirodnog plina iz podzemnih slojeva fosiliziranog blata, lisnate stijene zvane šejl.

No, šejla ima i u Europi. Prema riječima britanskog premijera David Camerona, ima ga najmanje 75 posto koliko i u SAD-u, pa zašto onda i Europa ne pliva u obilju jeftinoga prirodnog plina, energenta praktičnijeg i čišćeg i od nafte i od ugljena?

Erupcija bunta

“Zašto Amerikanci izvode u šejlu po 10.000 bušotina na godinu”, pitao se javno Cameron, “dok mi u Europi bušimo manje od stotinu? Kad je tako, ne treba nas čuditi da su u protekloj dekadi Amerikanci povećali udjel plina iz šejla u ukupnoj potrošnji sa jedan na 30 posto, dok mi u Europi plaćamo plin u veleprodaji dvostruko skuplje nego u SAD-u…”.

No, Cameronov rezignirani komentar pokazao se ubrzo kao samo vršak ledenoga brijega šokantne podijeljenosti europskih zemalja oko plina i nafte iz šejla, nevjerojatnih hladnoratovskih geopolitičkih intriga, nezamislivih sukoba vodećih stručnjaka za energiju i nepojmljivo udaljenih stajališta interesnih skupina poput zaštitara prirode i industrijalaca. Plin i nafta iz šejla izazvali su veću erupciju strasti i bunta nego svojedobno nuklearne elektrane ili ispuštanje ugljikova dioksida iz najprljavijih termoelektrana na ugljen!

Prirodni plin iz šejla, plitko položenog ispod površine zemlje, počeo se u Sjedinjenim Državama eksploatirati davne 1825. godine. Zahvaljujući tom plinu, gradić Fredonia u saveznoj američkoj državi New York bio je prvi na svijetu osvijetljen komercijalno izbušenim, proizvedenim i isporučenim prirodnim plinom. No, otkriće “konvencionalne” nafte i plina 34 godine kasnije u Titusvillu, oko 90 minuta vožnje udaljenom od Fredonije, bacilo je u zaborav šejl.

Otrovni aditivi u vodi

Iz šejla, kao tankog podzemnog sloja stijene, plin nije moguće vaditi okomitim bušenjem jer se takva bušotina vrlo brzo isprazni, pa je plin iz šejla postao dohvatan tek s razvojem horizontalnog bušenja kroz stijenu i njezinim razlamanjem tekućinom pod visokim tlakom, takozvanim frakturiranjem koje je razradio naftaš George Mitchell. Taj pionir “frackinga”, naftni inženjer, geolog i sjajni biznismen, kojemu Amerikanci mogu zahvaliti obilje jeftinog plina, umro je prošloga petka u Teksasu u 94. godini. Frakturiranje je, međutim, vrlo kontroverzna metoda proizvodnje ugljikovodika.

Za hidrauličko razbijanje podzemnih slojeva šejla koriste se goleme količine vode, prosječno po 17 milijuna litara. U vodu se, u omjeru do dva posto smjese, dodaju pijesak i aditivi. I upravo su ti aditivi problematični: obično se umiješa barem 12-15 vrsta raznih agenata, inhibitora, kiselina, maziva… koji omogućuju dublje prodiranje pijeska u pukotine, lakše istjecanje plina i nafte. Pritom se iz bušotine i plina uklanjaju neželjene tvari poput kisika, željeza ili bakterija.

Većina je aditiva toksična ili potencijalno karcinogena pa je opravdano pitanje što bi se dogodilo kada bi oni dospjeli u podzemnu vodu koju piju ljudi i životinje.
 

 
(jutarnji,vecernji,dnevno,youtube.com/uredio:nsp)

“Pored toga ove godine je veći rizik od ozbiljnih simptoma gripe poslije otkrića da taj virus ima genetske mutacije u odnosu na virus koji se koristi za proizvodnju sezonskog cjepiva”, dodali su stručnjaci i naveli da se zbog toga može očekivati da bude smanjena efikasnost cjepiva protiv gripe.

Međutim i pored znanstvenih predviđanja dogode se nove mutacije tijekom same sezone gripe. Američki znanstvenici naveli su da je, pored upozorenja, cjepivo protiv gripe značajna za zaštitu osjetljivih osoba kao što su mala djeca, trudnice i osoba starijih od 65 godina.

No kako smo vidjeli u Italiji, smrtni slučajevi kao posljedica cijepljenje su sve brojniji. Da li je razlog izmjenjeni sastav cjepiva bez prethodnih testiranja i probe na ljudima?

Sljedeći video Gary Franchia sa portala NextNewsNetwork otkriva šokantno priznanje od strane Američkog Centra za kontrolu bolesti (CDC) da cjepivo protiv ovogodišnje gripe ne funkcionira.

Transkript videa:

Po prvi put otkada se možemo sjetiti, Centar za kontrolu i prevenciju bolesti ide u zapisnik, rekavši da cjepivo protiv gripe neće raditi ove godine. Upozorenje dolazi neposredno prije najprometnijeg dijela sezone gripe, u siječnju i veljači. Nažalost, neće biti nikakvih povrata i obeštećenja za svakog pacijenata ili osiguravajućih društava koji su potrošili novac na cjepivo gripe, početkom ove jeseni.

No, ne brinite. Baš kad ste pomislili možda da bi CDC mogao potaknuti svoju vjerodostojnost, pronašli su način da se prodaja cjepiva i dalje održi. CDC kaže da ako nakon cijepljenja dobijete ipak gripu, postoji lijek. To će samo koštati više novca. Novac koji će završiti u profitu farmaceutskih divova, GlaxoSmithKline i Roche. CDC dužnosnici pozivaju liječnike da propisuju dva specifična antivirusna lijeka za bilo kojeg pacijenta koji dolazi sa simptomima gripe.

Samo prošlog tjedna, CDC je izdao upozorenje, navodeći Amerikance da se cijepe protiv gripe, ako već nisu. Zdravstveni dužnosnici su rekli da su imali 160 milijuna komada cjepiva protiv gripe na policama koji su spremni. No, upravo je ranije ovog tjedna, Italija pokrenula službenu istragu nakon što je preko desetak ljudi umrlo u roku od 48 sata nakon dobivanja protiv gripe. Njihova talijanska nacionalna zdravstvena Agencija je izdala neposredno upozorenje, rekavši da građani NE UZIMAJU CJEPIVO. Ovdje u Americi, CDC ne ide tako daleko. U stvari, pronašli su način pretvorbe lošeg cjepiva u promociju za još jedan lijek Big Pharme.

Pogledajmo video:
 

 

EKSKLUZIVNA VIJEST: Laboratorij za analizu cjepiva protiv gripe potvrdio da ono sadrži smrtonosno visoke koncentracije žive

Testovi na prisutnost žive u cjepivima otkrili su šokantno visoku razinu toksične žive u cjepivu protiv gripe, cjepiva koje je izradio GlaxoSmithKline (zaliha broj #9H2GX). Testovi žive provedeni kod Flulaval cjepiva su pronašli šokantnu koncentraciju od 51 dijelova na milijun (ppm), ili 25.000 X puta veća količina od maksimalne razine onečišćenja anorganskom živom u vodi za piće, razine postavljene od strane državne agencije.

Ovdje su stvarni rezultati onoga što smo pronašli u ovogodišnjem cjepivu protiv gripe, proizvođača GSK (zaliha #9H2GX):

Aluminij: 0,4 ppm
Arsen: nula
Kadmij: nula
Olovo: nula
Živa: 51 ppm (25000 puta više od dozvoljene količine)

Sva ispitivanja su provedena pomoću kalibriranog, high-end ICP-MS instrumenta, NaturalNews laboratorija.

Liječnici, farmaceuti i mainstream mediji i dalje lažu o živi u cjepivu

Kao što je pokazuju znanstveno-potvrđene činjenice da je živa postoji u vrlo visokim koncentracijama u cjepivu, imajte na umu da većina liječnika, farmaceuta i članovi mainstream medija i dalje kroz medije razrađuje laž koja tvrdi da je živa “već uklonjena iz cjepiva.”

Zanemarimo činjenicu da je uporaba žive priznata u paketu koji sadrži bočicu cjepiva. A sada, Natural News znanstveno je potvrdio ogroman sadržaj žive u cjepivu koristeći high-end laboratorijske uređaje. Postojanje visoke smrtonosne koncentracije žive u cjepivu protiv gripe je nepobitna.

Svatko tko tvrdi da je živa uklonjen iz svih cjepiva je bilo, mahnita neznalica ili namjerno laže. A onaj tko će svjesno dopustiti da se ubrizga živa u njegovo tijelo je vjerojatno već žrtva neke vrste oštećenja mozga uzrokovana živom.

Deklaracije ili upozorenja vezanih uz nuspojave u paketu cjepiva – priznaje se da nisu provedena “kontrolirana testiranja”

Šokantno, uputstvo za upotrebu cjepiva protiv gripe spremno priznaje da cjepivo nikada nije bio podvrgnuto znanstvenim kliničkim ispitivanjima:

“Nije bilo adekvatnih kontroliranih ispitivanja koja na odgovarajući način iskazuju smanjenje bolesti gripe nakon cijepljenja s Flulaval cjepivom”, navodi uputstvo za upotrebu sitnim tekstom (da nitko ne čita).

To je tiskano pravo na umetku u kutiji cjepiva, no nitko u mainstream medijima nikada neće prijaviti ovo zapanjujuće priznanje. Ova izjava, sama po sebi, je priznanje da je gripa marketinška prijevara.

Preko farmaceutskih i liječničkih organizacija, cjepivo protiv gripe se promiče implicirajući da ono ima nula 0% rizika, a nudi 100% zaštite. Nitko u mainstream medijima nikad nije propitao ovu tvrdnju iako je deklaracija ili upozorenje vezano uz nuspojave u paketu cjepiva i da cjepivo protiv gripe nikada nije bilo podvrgnuto znanstvenom ispitivanju.

Podijelite ovu priču, širite istinu

Podijelite ovu priču sa svima koji trebaju znati istinu o cjepivu. Ova poruka mora izaći u medije. Svaka činjenica navedena u članku je 100% istinita i provjereno. Citati iz Flulaval uputstva su izjave kompanije GlaxoSmithKline.

I za zapisnik, ja nisam protivnik teorije cijepljenja. Ono protiv čega sam je korištenje toksičnih teških metala i kemikalija u cjepivima. Ja sam također protivnik divljeg lažnog marketinga za cijepljenje. Ako bi se bilo koji drugi proizvod prodavao s istim lažima i prijevarama kao što je cjepivo, odmah bi bio optužen za prijevaru i lažno predstavljanje od strane državnih agencija. Ali nekako, kada industriju cjepiva obvezuje rutina prijevare, svi se pretvaraju da se ništa ne događa.

Čak i svim marketinškim prijevarama koje se odvijaju, ako bi proizvođači cjepiva prestali trovati stanovništvo s aditivima u cjepivu (uklanjanjem žive, formaldehida i ostalih kemikalija iz svojih proizvoda), gotovo svi protivnici cijepljenja bi ubrzo nestali.

Šalji dalje, istina je snaga!
 
(preveo: mr. Alfred Bošković, youtube.com/uredio:nsp)