NASA i Barack Obama su početkom godine osnovala odjel za planetarnu obranu, Planetary Defence Coordination Office, koji se bavi otkrivanjem i praćenjem svemirskih objekata blizu Zemlje

“Potpuno smo nepripremljeni za iznenadni udar asteroida ili kometa”, upozorio je dr. Joseph Nuth iz NASA-e na konferenciji Američke geofizičke unije u San Franciscu.

Objasnio je da su veliki kometi ili asteroidi, onakvi koji bi mogli sa Zemlje izbrisati cijelu civilizaciju, vrlo rijetki, ali mogu se sudariti s planetom svakih 50 do 60 milijuna godina.

“S obzirom da je komet koji je izazvao izumiranje dinosaura udario prije 65 milijuna godina, možda smo malo i probili taj rok”, kazao je. “Najveći problem je taj što zapravo u ovom trenutku ne možemo ništa poduzeti da to spriječimo”, dodao je. Kometi uglavnom prolaze dosta udaljeni od Zemlje, no povremeno se ipak nađu u njezinoj blizini, piše Guardian.

Pripreme za planetarnu obranu

Posljednji bliski susret bio je 1996. godine, kada je komet na kraju udario u Jupiter, i zatim ponovno 2014. godine, kada je komet prošao vrlo blizu Marsa. Kako je komet otkriven samo 22 mjeseca ranije, da se kojim slučajem radilo o potencijalnom sudaru s Zemljom, ne bismo imali dovoljno vremena za lansiranje misije za skretanje putanje kometa.

“Priprema za lansiranje svemirske letjelice traje pet godina. Mi smo imali svega 22 mjeseca”, istaknuo je Nuth.

Američka NASA je negdje početkom 2016. godine osnovala odjel za planetarnu obranu, Planetary Defence Coordination Office, koji se bavi otkrivanjem i praćenjem svemirskih objekata blizu Zemlje.

NASA je otkrila da se 90 posto svemirskih objekata u blizini Zemlje veća od kilometra, odnosno veličine koja bi devastirala planet. Manja svemirska tijela također mogu biti prilično opasna. Od ukupno 1748 potencijalno opasnih asteroida, NASA je pronašla 874 asteroida veličine jednog kilometra.

Nuklearna bojna glava ili golemi top

Znanstvenica u Nacionalnom laboratoriju Los Alamos dr. Cathy Plesko kaže da postoje dva načina za obranu od asteroida: nuklearna bojna glava ili kinetički udarač, koji je, u biti, zapravo samo golemi top.

“Tehnologija topa je ustvari vrlo dobra tehnologija jer velikom brzinom presreće metu i zapravo je učinkovitija od eksploziva”, objasnila je.

“Međutim, kalibriranje topa potrajalo bi mnogo duže nego da se u svrhu obrane planeta posegne za nuklearnim oružjem. Problem je i što nemamo dovoljno informacija o tome što se nalazi u asteroidu ili kometu, objasnila je Plesko.

“Prema onome što znamo o fizici, i stijenama, i ledu, možemo tek otprilike nagađati.”
 

Earth woefully unprepared for surprise comet or asteroid, Nasa scientist warns https://t.co/7ruDxeSGmg

— The Guardian (@guardian) 13. prosinca 2016.

 
(telegram.hr)

S malo stvari je ljudski rod toliko opsjednut koliko s eventualnom apokalipsom ili armagedonom koji će zadesiti našu Zemlju i od lijepog plavog planeta učiniti strašno sivo-smeđe mjesto na kojem će se samo najjači, najspremniji i najuporniji izboriti za preživljavanje

Koliko je ta opsesija jaka pokazuje niz knjiga i filmova koji se bave tom temom, od franšize Mad Maxa pa do izvrsnog filma Jeffa Nicholsa “Take Shelter”.

Ovaj potonji opisuje dramu čovjeka koji smatra da njegovom domu i obitelji prijeti neminovna katastrofa te se počne zanositi idejom da napravi atomsko sklonište u dvorištu.

I dok je glavni junak u filmu (kojeg izvrsno glumi Michael Shannon) muku mučio da nađe novce za najjeftinije sklonište, neki bogataši u stvarnom životu tih problema nemaju.

Tako viralthread.com piše o milijunašima kupuju luksuzne bunkere vrijedne milijun i pola dolara, a koji bi im trebali zajamčiti opstanak u slučaju da Zemlju pogodi bilo kakva katastrofa.

Riječ je o podzemnim bunkerima koje u Novom Meksiku (SAD) gradi tvrtka Earthship Biotecture, a koji bi u teoriji svoje stanovnike trebali zaštititi od epidemija, nuklearnog rata ili bilo čega drugog što bi moglo ugroziti njihov opstanak (valjda zombija, tko bi znao?).

Najluksuzniji od tih bunkera nazvan je Phoenix Earthship koji ima dvije spavaće sobe i dvije kupaonice, a vlasnici ga mogu dekorirati po svojim željama. Možda apokalipsa nastupi, ali to ne znači da vaše zavjese ne moraju biti u skladu s posteljinom, zar ne?

Jedan od arhitekata ovih bunkera, Michael Reynolds kaže da interes za ove bunkere/apartmane raste s obzirom na nestabilnost političke situacije u svijetu:

Ljudi nas bole da im izgradimo cijele zajednice temeljene na modelu Earthship, zajedno s podzemnim prostorijama punim oružja i municije. Brinemo se zbog smrtonosne budućnosti koja prijeti svim ljudima – kazao je Reynolds. On se ipak nada da će ljudi više surađivati u situaciji kad nastupi apokalipsa:

Čak i ako ste sposobni, to jest imate okrutnosti za ubiti sve izgladnjele ljude koji žele vaše rajčice, ne postoji dovoljno zidova i oružja na cijelom svijetu da vas od njih zaštiti – smatra Reynolds.

Inače, bunkeri koje proizvodi njegova tvrtka nisu samo za ultra-bogate, već se mogu pronaći i oni za “samo” 100 .000 dolara.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(jutarnji.hr)

NASA je pokrenula istragu o takozvanom ‘Armagedon’ asteroidu koji se čini da ide prema Zemlji

Znanstvenici će prikupiti uzorke stijena sa asteroida nazvanog “Bennu”, u nastojanju da shvate koliku opasnost on predstavlja za život na Zemlji.

Asteroid Bennu, ima oko 500 metara u promjeru na svojem ekvatoru i putuje oko Sunca pri 100.000 km/h, proći će između Zemlje i Mjeseca u 2135.

“Prelet asteroida Bennu 2135. godine će ga potencijalno staviti na putanju prema Zemlji, u drugom stoljeću”, kaže Dante Lauretta, profesor planetarne znanosti na Sveučilištu u Arizoni, za The Sunday Times .

“Njemu može biti suđeno da uzrokuje ogromnu patnju i smrt”, dodao je on.

Gdin. Lauretta, NASA-in glavni istraživač zadužen za sondu Oziris-Rex koja će biti poslana u misiji na asteroid Bennu, pokrenut će se u rujnu, i rekao je da će sonda mapirati asteroid, pokupiti neke uzorke stijena, a zatim krenuti natrag na Zemlju.

Rekao je da informacije o veličini asteroida, masi i sastava mogu biti vitalni podaci za buduće generacije.

Oziris-Rex će stići na asteroid Bennu 2018. godine, te će provesti godinu dana istraživajući kemijski sastav asteroida, mineralogiju i geološku povijest.

Podaci prikupljeni tijekom promatranja će pomoći znanstvenicima da shvate kako na njegovu putanju utječe upijanje i isijavanje Sunčeve svjetlosti kao topline.

Sonda će onda uzeti uzorak sa asteroida prije nego krene natrag prema Zemlji 2023. godine.

NASA je američka svemirska agencija koja nema veze sa svemirom, čiji je glavni cilj širenje straha i “spašavanje svijeta”, te širenje dezinformacija o napretku svemirske tehnologije i letu na druge planete. Njezini osnivači su nacisti znanstvenici iz bivše nacističke Njemačke, koji su i sami jednom izjavili da bi za let na Mjesec trebali rezervari goriva veličine Empire State Buildinga. A natrag?
 
NoviSvjetskiPoredak.com

NEKI AMERIČKI MEDIJI GA VEĆ NAZVALI “ODJEL PRIPREME ZA ARMAGEDON”, A GLAVNU ULOGU NADAJMO SE DA NEĆE IGRATI BRUCE WILLIS

Američka aeronautička i svemirska agencija – NASA – formirala je poseban odjel za zaštitu Zemlje od prijetnji iz svemira.

Njegov službeni nazv je: Odjel za koordinaciju planetarne obrane (Planetary Defense Coordination Office).

Neki američki mediji su formiranje ovog odjela, odnosno samo odjel, nazvali – “odjelom za pripreme za Armagedon”.

NASA je svoje novo odjeljenje uključila u upravu za planetarne znanosti.

Njegov glavni stručnjak za obranu planeta (Planetary Defense Officer) postao je Lyndon Johnson koji je dosad rukovodio programom NASA za praćenje svemirskih objekata koji se načazi ili mogu naći u blizni Zemlje.

Zadatak Planetary Defense Coordination Office biće otkrivanje asteroida i drugih objekata koji bi se mogli sudariti s našom planetom. Plus: prprema za poduzimanje mjera za osujećivanje takvih prijetnji.

Američki mediji pišu da bi SAD za osujećivanje udara asteroida u Zemlju mogle koristiti i “usmjerene nuklearne eksplozije”.

U evidenciji NASA trenutno se nalazi preko 13.500 kozmičkih objekata “svih veličina” koji se potencijalno mogu približiti Zemlji.

Svake godine otkrije oko 1.500 novih.

Znači, amerikanci će nas ponovo spasiti od asteroida kao i u filmu “Armagedon” iz 1998. godine. Što vi mislite o tome?
 
(fakti.org/uredio:NSP)

Film Marsovac je ponovno aktualizirao temu istraživanja Marsa, te danas svi maštaju o tome kako bi to izgledalo kada bi zaista bili u mogućnosti osnovati koloniju na Marsu

Sve je to zaista realno moguće, ako razmislimo, znanost neumoljivo grabi ka naprijed i samo je pitanje dana kada će život na Marsu biti zaista moguć, no pravo je pitanje – za koga. Za nas obične smrtnike i ne baš, budući da je sam put do tamo iznimno skup, a o boravku da i ne govorimo.

Dakle, tko su oni koji će si moći priuštiti život na Marsu, radi li se zapravo samo o mogućnosti spasa za elitu kada jednog dana dođe do Armagedona na Zemlji?

Kada dalje promislimo, neminovno ćemo doći do zaključka kako se radi o apsurdu – uložit će se iznimne svote novaca, milijarde i bilijuni, kako bi se zasnovao život na Marsu dok bi se istovremeno uz manja sredstva mogli adaptirati dijelovi Zemlje u kojima je trenutno život nemoguć.

Naravno, uz još manja sredstva i malo više truda bi se moglo zaustaviti uništavanje našeg matičnog planeta, pa ne bi bilo ni potrebe tražiti novi svijet, no to eliti ne odgovara, jer im je cilj zgrtanje basnoslovnih bogatstava kao i hranjenje ega i osjećaja moći energijom koju stvaraju naše negativne emocije – strah, nemoć i rezigniranost.

Tako će oni, nahranjeni našom energijom i lovom krenuti u osvajanje novih prostranstava, jer malo je pokoriti ljudski, životinjski i biljni svijet te iscrpiti sve resurse, nova je igra daleko zanimljivija – započeti život na udaljenom planetu gdje će igre moći imati svoj pravi smisao u smislu izreke – tko rano rani, dvije sreće grabi.

Elon Musk i Jeff Bezos imaju upravo to na umu sa svojim SpaceX i Blue Origin programima za svemirska putovanja – pomoći “odabranima” da nastave ljudsku vrstu “u carstvu tamo tamo daleko” budući da će ovaj planet vrlo brzo postati previše napučen, siromašan i bolestan za njih. I dobro će zaraditi jer će samo put do Marsa koštati bar pola milijuna dolara, a da o ostalim troškovima i ne govorimo.

Scenarij preseljenja bogatih u nova područja i ostavljanje oronulih siromašnima je već viđen u prošlosti, a dinamičnost i brojnost ovakvih događanja može promijeniti čitav svijet u svega nekoliko desetljeća.

Primjerice, neće se postignuti dogovor u vezi klimatskih promjena, čime situacija izmiče kontroli i slijede suše, poplave, sve moguće klimatske katastrofe, bolesti, glad, prevrati i anarhija, nakon čega će elita dignuti sidro i otići živjeti u neki novi tehnološki kontrolirani svijet.

Znanstvena fantastika? Da bar…. Jer, trenutno se radi na inovaciji višekratne uporabe putničkih svemirskih raketa, koje će moći uzlijetati i slijetati, baš kao i avioni danas, što će višestruko smanjiti troškove leta. Blue Origin tako ulazi u utrku sa SpaceX, što će ubrzati inovacije i dodatno sniziti troškove pogotovo što u utrku ulaze i Richard Branson sa svojim Virgin Galacticom te Paul Allen sa Stratolaunch sustavom.

Ovi super bogati momci misle ozbiljno, Bezos izjavljuje: “Naša krajnja vizija su milijuni ljudi koji žive i rade u svemiru”, a Musk dodaje da “Moramo biti laserski fokusirani na stvaranje multi-planetarne civilizacije”.

I zaista, predviđanja su da će velike svemirske seobe početi već za 25 godina, nakon što će svemirski pioniri omogućiti habitate sa zrakom, vodom i uzgojenom hranom. I tu dolazimo do odgovora na pitanje tko će si to moći omogućiti, jer čak i da obični smrtnici prodaju svu svoju imovinu, neće imati niti za svemirska odijela, a kamoli za put ili život na Marsu.

Dakle, to će biti rezrevirano za elitu, koji pak sigurno neće zasukati rukave tamo i sami uzgajati svoju hranu i prikupljati neophodnu sunčevu energiju. To će raditi netko drugi za njih, radnici – robovi, koji će se kad – tad pobuniti, a neminovno će doći i do dobrosusjedske zavisti i tako će se naši neprekidni ciklusi iskorištavanja, ratovanja i glupiranja samo preseliti s jednog planeta na drugi. Zaključi? Puno ih je, a svi vode k jednom pitanju – dokle?
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(nexux-svjetlost.com/uredio:NSP)

SIRIJA I IRAK ZA WASHINGTON MOGU ZNAČITI KATASTROFALAN GEOPOLITIČKI PORAZ

Poslijednjih nekoliko dana stiže masa pozitivnih vijesti sa sirijskog fronta.

Prvo, vojska Bashar al-Assada, uz podršku ruskih Zračno-kozmičkih snaga je konačno uspjela u svoju korist preokrenuti tijek borbenih djelovanja u oblasti Alep, i blizu je postizanju strateškog uspjeha (i to, kako u borbama s kalifatom, tako i na frontu sa proameričkim pobunjenicima).

Drugo, SAD su pod pritiskom Rusije javno priznale da su suglasne da se njihovi saveznici, Austarilija i Japan, izbace iz pregovora o rješavanju sirijske krize.

Treće, Rusija je već pronašla potencijalnu “konstruktivnu opoziciju” spremnu za razgovore s Asaadom o svom sudjelovanju u poslijeratnoj sirijskoj vlasti.

Četvrto, Sjedinjene Države su se složile da proglase glavnog Aasadovog neprijatelja – džebhana al-Nusra, koja je do sada imala titulu “umjereno-terorističke organizacije”, za lošu (neumjerenu) terorističku strukturu.

Peto, Kerry je izrazio uvjerenje da će proces političkog smirivanja u Siriji početi u narednih nekoliko tjedana.

Na prvi pogled, osnovni ciljevi Moskve su ostvareni, ostaje samo provesti međunarodno-pravne procedure neophodne za legalizaciju nove političke realnosti. Ipak, ja ne bih unaprijed slavio.

Ne isključujem da američki državni tajnik Kerry izražava realnu poziciju predsjednika Obame, koji se u različitim razdobljima svoje vladavine, s različitim stupnjem uspješnosti suprotstavljao Washingtonskim jastrebovima.

Obami se očito ne sviđa balansiranje na rubu nuklearnog Armagedona. Pored toga, koncept, na koji se oslanjao Obama, dolazeći na vlasti, predviđao je žrtvovanje ekskluzivne svjetske hegemonije SAD (podijeliti teret liderstva s drugim državama), s ciljem da se fokusira na domaće ekonomske i socijalne probleme.

Pokušaji povlačenja vojske iz Afganistana i Iraka, pristanak na reformiranje MMF-a i odustajanje od blokirajućeg paketa SAD u donošenju odluka Fonda, i mnogi drugi (manje primjetni) koraci koje je Obama činio unutar ovog koncepta, kojeg su nekada nepravedno nazivali “novim izolacionizmom”.

Sada su, u unutarpolitičkoj borbi, američki jastrebovi, koji nisu mogli adekvatno procijeniti situaciju pri otpočinjanju sirijske i ukrajinske avanture, niti predvidjeti razmjere i odlučnost ruskih akcija, ni trajanje i ozbiljnost krize, ni umor američkih saveznika (što je drastično smanjilo njihovu pouzdanost ), pretrpjeli niz značajnih poraza. Obama je dobio natrag tijekom 2012-2014. izgubljeni prostor za unutarpolitički manevar.

Ipak, ne mislim da će biti u stanju dugo zadržati inicijativu u svojim rukama.

Prvo, sedam godina je prošlo od njegovog prvog izbora, sve to vrijeme on je proveo u pozicionoj borbi s političkim protivnicima, ali nije bio u stanju ostvariti strateški pomak.

Drugo, on je odlazeći predsjednik (“Lame Duck”); utrka kandidata za predsjedničke izbore 2016. je već počela i svi oni kritiziraju Obaminu politiku. Dakle, vrlo je sumnjivo da će on biti u stanju provesti vanjskopolitičke odluke koje zahtijevaju od Washingtona značajne ustupke i koje će američki političari i društvo tumačiti kao najveći geopolitički poraz u cijeloj američkoj povijesti.

U skladu s američkom tradicijom, od Obame se zahtijeva da rješavanje krize prepusti sljedećem predsjedniku koji će primiti “mandat povjerenja” naroda (i, što je najvažnije, establišmenta) SAD.

Pored toga, postoji značajan momenat koji neće dozvoliti da SAD pristanu na smirivanje situacije u sadašnjim okolnostima. Jer, to je u suprotnosti s cijelom tradicijom američke vanjske politike i proturječi temeljnim idejama, na kojima se zasniva nacionalna sigurnost SAD.

U konfiguraciji koja se sada formira na Velikom Bliskom i stoku, dramatično jačaju pozicije Rusije u Siriji i Egiptu. Iran, u suštini uspostavlja neformalni protektorat nad većim dijelom Iraka. Konačno, proiranski pobunjenici u Jemenu se učinkovito bore protiv Saudijske koalicije.

U budućnosti, opće jačanje pozicija Rusije i Irana u regiji jamči da će – pod pokroviteljstvom Tehrana – jemenski husiti bar postati dio koalicijske vlade, a moguće je i da će postati jedina vlast u zemlji.

Ako pažljivo pogledamo kartu, možemo vidjeti da će realizacija takvog scenarija, u slučaju, ako se Sjedinjene Države odluče na očigledne ustupke u Siriji, postati gotovo neizbježna, i omogućit potpunu kontrolu Rusije i Irana (sa saveznicima) nad glavnim pravcima opskrbe energentima iz zemalja Zaljeva .

Pod okriljem Rusije (u Siriji je raspoređen PZO i oživljena Sredozemna eskadrila), Egipat pouzdano kontrolira Sueski kanal, a Sirija – potencijalne puteve kopnenih cjevovoda ka mediteranskoj obali. Iran je u svakom trenutku sposoban blokirati plovidbu u Ormuzskom tjesnacu, a sa teritorije Jemena, on dobiva sličnu mogućnost u Bab-el-Mandebskom tjesnacu. Pored toga, jedini kopneni masiv savezničkih zemalja od Ledenog oceana do Arapskog mora i od Beludžistana do libijske pustinje u potpunosti dobiva mogućnost nekontroliranog tranzita nafte i plina iz Srednje Azije (kako u Europu, tako i ka toplim morima).

Međutim do pedesetih godina dvadesetog stoljeća, Britanska imperija, a zatim njezin nasljednik, Sjedinjene Države, vidjele su jamstvo svoje liderske pozicije upravo u kontroli nad mjestima proizvodnje i putevima isporuke energenata, dobivenih na Bliskom Istoku (uglavnom u zemljama Perzijskog zaljeva).

Možda se, od strategija vojne kontrole ključnih točaka i može odustati, ali od druge ne. Odustajanje SAD od borbe u Siriji će dovesti do toga da njihovi saveznici u Saudijskoj Arabiji, Kuvajtu, Bahreinu, Kataru, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, koji već razmišljaju o pronalaženju novog pokrovitelja, momentalno napuste bivšeg hegemona.

Takva situacija bila bi praćena ne samo gubitkom vanjskopoitičkog prestiža i međunarodne težine. Pri ovakvom scenariju, SAD vrlo vjerojatno (gotovo zagarantirano) očekuju snažni ekonomski, financijski, a poslije njih i socijalni i unutarpolitička potresi. Opasnost je tako velika da u usporedbi s njom, ono što se krajem 80-ih – početkom 90-ih godina dogodilo sa Sovjetskim Savezom može izgledati kao povjetarac u odnosu na oluju.

Zato sam siguran da će bez obzira koliko plodotvorno napreduju pregovori o sirijskom smirivanju, SAD i dalje pokušava vratiti situaciju unatrag. Pri čemu će, najvjerojatnije, pogoršanje situacije u Siriji biti praćeno još jednom eskalacijom u Ukrajini. I ovdje nije bitno što hoće, a što neće Obama – on jednostavno neće odlučivati.

Američki jastrebovi se nigdje ne povlače. Kao rezultat njihovih dugogodišnjih sustavnih pogrešaka, što je rezultiralo pogrešnim smjerom, koji oni realiziraju već dva desetljeća, sustav, koji oni pokušavaju sačuvati, počeo se ljuljati i blizu je agonije.

Međutim, ni s točke gledišta njihovih stavova o američkoj vanjskoj politici, ni sa točke gledišta svojih untarpolitičkih i ekonomskih interesa, jastrebovi (neokonzervativci) ne mogu odustati. Za njih bi to značilo političku smrt i razaranje, za njih jedino prihvatljivog, svijeta.

Dakle, što više pobjeda sada budemo ostvarili, tim više moramo očekivati ​​žestokog odgovor – moguće posljednji (a samim tim očajnički) pokušaj američke vladajuće elite da izbjegne za njih katastrofalni geopolitički poraz.

Neprijatelj ne spava, čak i ni onda kada s tobom vodi pregovore.
 
(fakti.org,youtube/uredio:nsp)

NASA je dosad ostvarila velike uspjehe. Na 57. godišnjicu postojanja NASA-e donosimo vam neke manje poznate činjenice o ovoj popularnoj “svemirskoj” agenciji

Prije točno 57 godina počelo je novo razdoblje u razvoju inovativne svemirske tehnologije. Američka NASA osnovana je 29. srpnja 1958. godine s ciljem istraživanja svemira. Samo 11 godina poslije Amerikanci su hodali na Mjesecu.

NASA (National Aeronautics and Space Administration) rođena je kao rezultat svemirske utrke između tadašnjeg Sovjetskog saveza i Sjedinjenih Američkih Država. Sovjetski savez je 4. listopada 1957. godine lansirao prvi umjetni satelit Sputnik 1 te je to bio poticaj za osnivanje NASA-e.

NASA je dosad ostvarila velike uspjehe. Od slanja ljudi na Mjesec do sudjelovanja u misiji Međunarodne svemirske postaje.

Donosimo vam neke manje poznate činjenice o ovoj svemirskoj agenciji.

1. 2006. godine NASA je priznala da više ne posjeduje originalne video snimke slijetanja na Mjesec jer su ih presnimili.

2. NASA često prikazuje holivudski film Armagedon kao dio svog programa obuke. Svoje učenike traže da prepoznaju znanstveno netočne prizore i tvrdnje u filmu (ima ih najmanje 168).

3. NASA ima Ured planetarne zaštite u slučaju da pronađemo život na drugim planetima.

4. Tri muškarca iz Jemena tužila su NASA-u za ometanje posjeda na Marsu. Tvrdili su da su oni naslijedili taj planet od svojih predaka koji su živjeli ondje prije 3000 godina.

5. Apollo astronauti nisu mogli dobiti životno osiguranje, a niti NASA ih nije osigurala. Zato su posezali za neobičnim metodama – prije lansiranja potpisali su stotinjak autograma i dali ih svojim obiteljima očekujući da će vrijednost autograma porasti u slučaju njihove smrti.

6. Gregory W. Nemitz je tvrdio da je asteroid 433 Eros u njegovom vlasništvu. Kada je NASA-ina letjelica sletjela na njega, Nemitz je NASA-i poslao kaznu za parkiranje u iznosu od 20 američkih dolara.

7. Thad Roberts, NASA-in pripravnik, proveo je 7 godina u zatvoru radi spolnog odnosa sa svojom djevojkom na krevetu punom ukradenog kamenja s Mjeseca.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
 
(24sata,youtube/uredio:nsp)

Još se jednom potvrđuje da su virusi svinjske gripe, ptičje gripe, AIDS-a, SARS-a napravljeni od ruke čovjeka i planirano pušteni iz laboratorija ludih znanstvenika

Japanac Yoshimiro Kawaoka za potrebe istraživanja stvorio je mutirani virus svinjske gripe koji je u stanju uništiti ljudski rod.

Trebaju li znanstvenici u laboratoriju genetski manipulirati smrtonosnim virusima gripe? To je pitanje u središtu velike etičke rasprave koja se zadnjih dana vodi među vodećim svjetskim virolozima. Povod za to nova su, nadasve kontrovezrna istraživanja dr. Yoshihire Kawaoke sa Sveučilišta Wisconsin-Madison.

Kawaoka i njegovi suradnici nedavno su genetski modificirali H1N1, pandemijski virus svinjske gripe iz 2009. godine, tako da može izbjeći kontrolu ljudskog imunološkog sustava i njegovih antitijela.

“Takvi virusi se pojavljuju i u prirodi, pa laboratorijska istraživanja poput našeg mogu pokazati što se događa”, izjavio je Kawaoka za Independent. Ako se takvi virusi pojavljuju u prirodi, zašto ih je Kawaoka stvorio u laboratoriju? Britanski je dnevnik vijest o smrtonosnom virusu stvorenom u laboratoriju objavio prošli tjedan prije nego što je Kawaokina studija objavljena u nekom od znanstvenih časopisa.

To je odmah izazvalo burne reakcije u javnosti, među “običnim smrtnicima”, ali i među znanstvenicima jer bi u slučaju da virus “pobjegne” iz laboratorija mogao usmrtiti i do milijardu ljudi. – To što oni rade apsolutno je ludo. Cijela stvar je krajnje opasna – upozorio je lord Robert May, bivši predsjednik Royal Societyja (Kraljevskog društva) Britanske akademije znanosti.

Ovo nije prvi put da se Kawaoka “igra vatre” sa smrtonosnim virusima gripe.

U jesen 2011. našao se u središtu svjetske pozornosti zajedno s nizozemskim virologom Ronom Fouchierom iz Medicinskog centra Erasmus u Rotterdamu. Njih dvojica su, neovisno jedan o drugome, kreirali potencijalno najopasniji virus ptičje gripe H5N1 koji se među laboratorijskim životinjama širio jednako efikasno kao sezonska gripa. Nazvan je “Armageddon virus”, a kada su u prosincu 2011. vodeći svjetski znanstveni časopisi Nature i Science najavili kako će objaviti Fouchierovo i Kawaokino istraživanje, nastala je prava drama.

Oglasio se i američki Nacionalni znanstveni savjetodavni odbor za biosigurnost (NSABB) koji je od uredništva tih časopisa zatražio cenzuru dijelova Kawaokina i Fouchierova istraživanja kako spoznaje o “Armagedon virusu” ne bi dospjele u neželjene ruke terorista.

Zbog tih strahova uveden je i jednogodišnji moratorij na istraživanja virusa ptičje gripe. Kada je moratorij istekao, Kawaoka i Fouchier nastavili su svoja istraživanja.

Naš rad može povećati šanse da se spriječi nova pandemija gripe.

Čak i ako je ne bismo uspjeli spriječiti, naša istraživanja pružila bi nam više vremena za izbor najboljeg cjepiva i najučinkovitijeg tretmana – istaknuo je Fouchier. Slično misli i Yoshihira Kawaoka koji je ove godine u laboratoriju rekonstruirao i virus zloglasne španjolske gripe koja je 1918. godine ubila 50 milijuna ljudi.

Ponovo stvoren virus španjolske gripe koji je ubio 50 milijuna ljudi

Smrtonosni virus španjolske gripe koji je prije stotinjak godina ubio 50 milijuna ljudi rekreirali su znanstvenici sa sveučilišta Wisconsin-Madison pod vodstvom profesora Yoshihira Kawaoka, prenosi RT.

Znanstvenici su stvorili virus koji se samo za tri posto razlikuje od izumrlog virusa španjolske gripe. Repliciran je iz virusa ptičje gripe, a nakon toga, znanstvenici su njime zarazili laboratorijske tvorove kako bi saznali kojom brzinom se virus širi u životinjskom svijetu.

“Cilj istraživanja bio je spoznati kako virus nastaje i kako se širi u prirodi te naposljetku utječe na ljude”, rekao je Kawaoka koji je naišao na kritike zbog ovog znanstvenog eksperimenta. Kritičari ističu da postoji opravdan strah kako bi virus mogao proširiti iz laboratorija.

Kawaoka ipak smatra kako je su takva istraživanja bitna da bi se stvorila zaštita i potrebna cjepiva protiv gripe. Kritičare uvjerava da je istraživački tim poduzeo sve mjere opreza.

Kontroverzna Kawaokina istraživanja prije četiri godine odobrilo je bioetičko povjerenstvo Sveučilišta Wisconsin-Madison.

Sada se članovi toga povjerenstva suočavaju s kritikama istraživača iz cijelog svijeta. Iako dio znanstvenika smatra da ne bi trebalo zabraniti Kawaokin rad nego samo pojačati sigurnosne uvjete u kojima se provode takva istraživannja, većina stručnjaka za zarazne bolesti snažno se protivi.

Oni tvrde da su rizici slučajnog (pa čak i namjernog) izlaska pandemijskog virusa iz laboratorija preveliki da bi opravdali dobru stranu takvih istraživanja.

Uostalom, dosad je zabilježen niz primjera bijega nekog opasnog virusa iz laboratorija 3. razine biosigurnosti (BSL-3) u kakvom radi Kawaoka na Sveučilištu Wisconsin-Madison. Stručnjaci tvrde da je iznenadna pojava novog soja H1N1 virusa gripe 1977. godine, nakon čega se globalno proširio, posljedica njegova “bijega” iz laboratorija u Kini ili Sovjetskom Savezu.

Virus velikih boginja izašao je 1978. godine iz laboratorija Sveučilišta Birmingham i ubio medicinsku fotografkinju Janet Parker, dok je virus SARS-a 2004. godine pobjegao iz strogih sigurnosnih uvjeta u laboratoriju u Pekingu i usmrtio devet ljudi. Istraživanje dr. Lynna Klotza iz 2012. o sigurnosti 42 laboratorija u SAD-u u kojima se radi s opasnim virusima poput velikih boginja,

SARS-a ili ptičje gripe pokazalo je kako postoji 80-postotna vjerojatnost da će u idućih 13 godina neka od tih bolesti pobjeći iz nekog od spomenutih laboratorija. – Takva razina rizika je jasno neprihvatljiva – upozorio je Klotz.
 
*stisnite “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(jutarnji, youtube.com/uredio: nsp)

Nova otkrića o tome kako je John Kennedy namjerno dramatizirao postavljanje sovjetskih raketa u susjedstvu, iako one nisu mijenjale tadašnju stratešku ravnotežu.

“Povijest je mit oko koje se svi slažu”, kaže jedna definicija i u skladu s tim ovih dana – Amerikanci imaju priliku da se suoče s jednim od najpostojanijih mitova vlastite povijesti.

Knjiga profesora povijesti Sheldon M. Stern-a “Kubanska kriza u američkom pamćenju” i članak koji je tim povodom objavio mjesečnik “Atlantik”, nisu doduše potaknuli velike debate, ali su uvjerljivije nego dosad udarile na mit o uzrocima dosad najvećeg sudara dvije nuklearne supersile koji je na ivicu “obostrano zajamčenog uništenja” doveo ne samo SAD i SSSR, nego i cijeli svijet.

Službena verzija o toj “Trinaestodnevnoj krizi” (16-28. listopada 1962) koju neće promijeniti ni spomenuti tekstovi, glasi – da su po naredbi tadašnjeg sovjetskog vođe Nikite Hruščova na Kubi tajno instalirane nuklearne rakete koje su, poremetivši stratešku ravnotežu, dramatično ugrozile nacionalnu sigurnost SAD i da je samo zahvaljujući čvrstom stavu i odlučnosti mladog predsjednika Johna Kennedy-ja spriječen nuklearni Armagedon, a rakete potom, na temelju međudržavnog sporazuma, uklonjene.

To se opisuje kao “herojska” pobjeda Amerike protiv “međunarodnog komunizma” i ta naracija u nebesa uzdiže mladog predsjednika, koji će potom, zbog svoje prerane smrti u atentatu, postati gotovo legendaran.

Ali koliko je prevladavajuća verzija, koja je najviše poduprta upravo memoarima kenedyjevih suradnika, izdržala probu vremena? “Kubanska raketna kriza ostaje čudna enigma, jedan od najdramatičnijih i dobro dokumentiranih događaja moderne povijesti – koji je u najvećoj mjeri pogrešno tumačen.”

Ovo već u predgovoru svoje knjige konstatira Sheldon M. Stern – knjizi kojoj uvjerljivost daje činjenica da je pune 22 godine, od 1977. do 1999, bio povjesničar kenedyjeve predsjedničke knjižnice u Bostonu i u toj ulozi imao neposredan pristup povijesnim izvorima o ovom događaju.

Stern je tako bio prvi povjesničar koji je preslušao sve snimke Kenedijevih sastanaka sa “Izvršnim odborom”, kriznim timom u kome je bio i predsjednikov brat Robert Kennedy. Te snimke, kaže Stern, daju za pravo njegovim lijevo orijentiranim kolegama koji su od samog početka Kenedy-a optuživali da njegova uloga u krizi ni približno nije bila tako herojska kao što je predstavljena, već čista politička i propagandna manipulacija. “Spin” kako bi se to reklo danas.

Po Sternu, ključne činjenice nisu sporne, ali drugu sliku daju neki prenapregnuti detalji i pogrešne interpretacije. Hruščov je, na primjer, doista poslao bojeve glave i balističke rakete srednjeg dometa na Kubu, ali je istodobno naredio da te glave budu odvojene od raketa.

Glavna teza je međutim da postavljanje tih raketa nije bila tako dramatična prijetnja Americi, niti je narušavala postojeću nuklearnu ravnotežu. Preciznije, neravnotežu, jer su Američke rakete sa atomskim bombama prije toga bile instalirane uz sovjetsku granicu u Turskoj, a po ukupnom broju bojevih glava SAD je uveliko nadmašivala o SSSR.

Tonski snimci sastanaka kriznog stožera, koji su po tadašnjim zakonima bili osobno Kenedy-jevo vlasništvo, pa prema tome nije mogao pretpostaviti da će biti dostupni javnosti, pokazuju da je ovu procjenu blagovremeno davao i tadašnji ministar obrane Robert McNamara.

“Raketa je raketa”, objašnjavao je on, “i nema velike razlike da li ćete biti ubijeni raketom iz Sovjetskog Saveza ili Kube.”

Upitan već na prvom sastanku Izvršnog komiteta kako sovjetske rakete u Karibima mijenjaju strateški balans, McNamara je odgovorio: “Nikako”. Mnogo više, Ameriku su ugrožavale rakete sa sovjetskih nuklearnih podmornica u njenom priobalju, koje bi u slučaju sukoba do svojih ciljeva stigle prije od onih s Kube.

Postavljanje raketa tražio je Fidel Castro, a Nikita Hruščov je, imajući u vidu američke rakete u Turskoj i svjestan strateškog hendikepa, samo namjeravao da Amerikanci “iskuse malo svoje medicine”. Osim toga, postavljanje tih raketa je bilo sasvim u skladu s međunarodnim pravom, dok američki “karantenu” oko Kube, neuspjeli pokušaji atentata na Castra i uopće tajni rat koji je protiv njega vođen, to nisu.

Ako dakle nije bilo ozbiljnog napada na američku sigurnost, pa prema tome ni razloga za političku dramu, zašto je Kennedy, koji je to savršeno znao, poslao opasan ultimatum drugoj nuklearnoj sili i izazvao krizu koja je mogla dovesti do katastrofe?

Odgovor je, po Sternu, jednostavan – Amerika nije bila u smrtnoj opasnosti, ali Kenedijeva vlada jeste.

Pošto je u izbornoj kampanji lagao da je vlada čiji je potpredsjednik bio njegov rival Richard Nixon omogućila opasan “raketni jaz” u korist SSSR-a (istina je bila da u to vrijeme je SAD imao sedam puta više nuklearnih bombi), “čvrstinu” u stavu prema Moskvi proglasio je za svoju vanjskopolitičku doktrinu, pa je u skladu s tim prisutnost ruskih raketa na Kubi bila zaista opasna politička prijetnja.

U intervju koji je dao 1987. McNamara je to ovako objasnio: “Morate imati u vidu da je predsjednik Kennedy od samog početka bio taj koji je rekao da je za nas politički neprihvatljivo da ruske rakete budu na Kubi. Nije rekao da je to neprihvatljivo vojno, već politički. “

Zbog toga Stern kaže kako povijesni izvori potvrđuju da je “Kennedy bio najopasniji od svih hladnoratovskih predsjednika”. “Krize su imali i drugi, ali nikad ni prije ni poslije toga ulog nije bio opstanak svijeta i civilizacije kao u tih 13 dana.”

Kriza je raspletena tako što su sovjetske rakete povučene s Kube, ali Kennedy, slaveći pobjedu, nije ni svojem potpredsjedniku Lyndonu Johnson-u niti građanima priopćio da je dio “ugovora” bio i demontaža američkih raketa iz Turske.

Stern također iznosi da je sreća što umjesto Johna Kennedy-ja, predsjednik tada nije bio njegov brat Robert, koji suprotno onome što se opisuje u njegovoj posthumno objavljenoj knjizi, nije bio nimalo pomirljiv već glavni “jastreb”. “Sa Robert Kennedy-jem nuklearni rat bi bio gotovo izvjestan ishod”, kaže Stern.

Benjamin Schwarz, autor teksta “Prava kubanska kriza” u “Atlantiku”, iz kubanske krize izvlači i neke pouke za danas, konstatirajući da je pogrešno i danas važeće uvjerenje da svaki pokušaj neke druge sile – danas Kine – da se suprotstavi prevelikoj strateškoj nadmoći SAD, automatski ugrožava američku sigurnost, iz čega proizlaze američki potezi koji održavaju stratešku dominaciju u istočnoj Aziji i na Pacifiku, to jest u “kineskom dvorištu”.

“Takav stav više govori o našim namjerama nego o kineskim”, ocjenjuje Schwarz. “Sasvim je sigurno da američka sigurnost ne bi bila ugrožena ako neka druga zemlja ima vlastitu sferu utjecaja.”
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(vestinet, youtube.com/uredio: nsp)

Unatoč činjenici da postoje bezbrojne prave krize i pravi ekonomski problemi u cijelom svijetu za koje bi ljudi trebali biti ozbiljno pripremljeni, proizvedena histerija oko navodnog majanskog proročanstva o kraju svijeta 21. prosinca je dominirala naslove i stvorila paniku među značajnim brojem ljudi.

Evo deset razloga koji sugeriraju da 21. prosinca neće biti najavljeni kraj svijeta kakvog poznajemo.

1) Pristaše sudnjeg dana se ne mogu dogovoriti oko katastrofe koja će zadesiti zemlju na 21. prosinca. Hoće li to biti pojava Planeta X ili kombinacija sakaćenjem globalnih superoluja i ekstremnih vremenskih prilika? Za razliku od Y2K, koji je bio jednom, mjerljiva prijetnja u proročanstvu Maya dolazi bez posebne najave, ostavljajući kraj svijeta i proročanstvo otvoreno za divlje i netočne špekulacije.

2) Astronom i NASA-in znanstvenik David Morrison stavio je na YouTube video sadržaj, “Detaljno pobijanje pet zasebnih apokaliptičnih scenarija na svojoj internetskoj stranici, uključujući udar meteora, solarne oluje i tzv. izmjenu magnetskih polova, pri čemu bi se zemljini magnetski i rotacijski polovi preokrenuli”. A ako vi ne vjerujete NASA-i, postoje milijuni astronoma amatera koji su stalno surfaju po zvijezdama i oni bi primijetili bilo kakvu nebesku prijetnju Zemlji, mnogo tjedana ili mjeseci unaprijed.

3) Uspostava medija i industrije zabave na zapadu je iskoristila histeriju 2012. za svoje komercijalne i novinske svrhe. Budite uvjereni, da je prijevara kada je sam sustav namjerno gura. Realne prijetnje za život ljudi poput pada vrijednosti dolara, nestašice hrane ili prijetnje privatnih mirovinskih fondova, uključujući 401k i IRA-a su previše stvarni, ali nisu dovoljno “seksi” da se pretvorili u blockbuster hollywood-skih filmova ili udarni termin specijalnih dokumentaraca. Realne prijetnje našem okolišu kao genetski modificirana hrana, Chemtrails ili nestabilni nuklearni reaktori su marginalizirani u korist opsjednutosti besmislenim fantazijama o Armagedonu.

4) Maje same nisu bile previše pametne kao kultura u usporedbi s drugima, pa zašto bismo trebali posvećivati veliku pozornost na ono što su uopće rekle? Maje nisu bile u stanju ni izmisliti kotač i mislile su da je život san bogova, što je razlog zašto su oni rutinski uz pomoć ljudskih žrtava odbijali strah da bi se Bogovi mogli probuditi i svijet se završiti. Zašto bismo se trebali upuštati u isti zavedeni strah takve primitivne kulture?

5) Ako ne mislite da bi se trebala obraćati pozornost na Maje, onda to također ukazuje  da je Armagedon na neki način još isključen. Tijekom nedavnog govora, Nacionalno vijeće staraca Maya, Xinca i Garifuna istaknuo je da kraj majanskog kalendara nema veze s kraja svijeta, uz napomenu da to samo predstavlja kraj jednog ciklusa koji dovodi do početka novog. “To je vrijeme kada se najveći veliki ciklus mayanskog kalendara – 1.872.000 dana ili 5,125.37 godina – preokreće i počinje novi ciklus”, istaknuo Anthony Aveni , stručnjak za Maye i arheoastronom na Colgate Univerzitetu u Hamiltonu, u New York-u.

6) Proročanstva Maja sadrže apsolutno nula dokaza da će se bilo kakva katastrofa zapravo dogoditi 21. prosinca. “Vrlo je malo drevnih tekstova koji se odnose na 21. prosinca 2012. kao kalendarske prekretnica, ali ne sadrži proročanstvo o propasti”, kaže John Henderson , profesor antropologije na Sveučilištu Cornell.

7) Mayanski vođe su jednom već iskoristili proizvedenu histeriju o kraju svijeta kako bi njihovi podređeni slijedili naredbe. Posjedujući napredna znanja kada će se solarne pomrčine dogoditi, starješine su tvrdile da će zmija jesti sunce i da samo slušanjem naredbi starješina će dopustiti da se sunce vrati. Gledanje naknadne pomrčine Sunca, seljaci su vjerovali muljaži, misleći da starješine imaju božanske moći da sunce nestane – i tako osigurali potpunu poslušnost.

8 ) Većina pojedinaca upozorava da se zavjera Armagedona radi za osobnu dobit. U Kini, “umjetnici ove zavjere uvjeravaju umirovljenike da predaju svoju ušteđevinu u posljednjem činu milosrđa”, prenosi Telegraph . Drugi prodaju setove zapreživljavanje “kraja svijeta” (divna kontradikcija u terminima).

9) Neki ljudi su koristili navodni kraj svijeta u 2012. kao izgovor za vrlo realne tiranije koje vidimo da se odvija na dnevnoj bazi na bezbroj različitih načina. Armagedon histerija je oteta kao korisno psihološko opravdanje za lijenost i odugovlačenje kada su u pitanju obrazovanje drugih ili osobna pripreme za prave krize s kojima bi se svijet mogao suočiti u narednim godinama.

10) Mnogi kršćani su izdvojili 21. prosinca 2012., kao datum Armagedona ili drugog dolaska Krista. Međutim, to ignorira sama Biblija, koja prilično jasno navodi da kraj svijeta neće biti predviđen od strane čovjeka. “Nitko ne zna dan ili čas kad će se ove stvari dogoditi, čak ne znaju ni anđeli na nebu ili Sin sam. Samo Otac zna “, navodi Marko 13:32.

Predviđanje da svijet neće završiti na 21. prosinca je predviđanje koje se jako teško može istaknuti. Međutim, histerija 2012. je zanimljiva studija, potvrđujući činjenicu da će mediji samo pričati o takvoj “prijetnji” kada to stvarno ne predstavlja prijetnju uopće – dok se ignoriraju ili omalovažavalju vrlo ozbiljni problemi koji predstavljaju realnu opasnost za budućnost naše vrste.

 

 

 
 
izvor: www.infowars.com/uredio: nsp
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=11884"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]