U rujnu 1962. britanski premijer Harold McMillan dobio je povjerljivi dokument u kojem su bili opisani događaji koji su doveli do neuspjeha prvog britanskog satelita, s oznakom Ariel-1

Ova letjelica, koja je predstavljala zajednički pothvat sa SAD, lansirana je u travnju te godine kako bi istražila učinke Sunčeve radijacije na Zemlju. Satelit je funkcionirao besprijekorno, sve dok veza nije iznenada prekinuta 13. srpnja.

Dokumenta o sudbini britanskog satelita ostala su zaključana čitavih 50 godina, a tek nedavno je otkriveno zašto – NASA je odmah shvatila što se s njim dogodilo, ali to nije priopćeno Velikoj Britaniji.

Kada su Britanci konačno uspjeli sklopiti kockice priče, tadašnji ministar znanosti poslao je povjerljivi dokument premijeru McMillan.

Ispostavilo se da je do prekida veze s Arielom došlo četiri dana nakon što je Amerika detonirala nuklearnu bojevu glavu visoko u atmosferi, na 400 kilometara visine iznad Tihog oceana.

Ta eksplozija je izazvala elektromagnetski puls dovoljno jak da omete radijsku komunikaciju diljem svijeta, pa čak i da ugasi ulične svjetiljke u Havajima. Također je stvorila novi, privremeni pojas radijacije oko Zemlje. Upravo to je “koštalo života” i Ariel.

Imali smo velike koristi od njega, tijekom njegovog ne tako kratkog vijeka. Prije nesreće, emitirao je podatke gotovo 1.000 sati, a trebat će nam najmanje godinu dana da ih analiziramo – naveo je ministar znanosti.

Ariel-1 nije bio jedini satelit na kojeg je utjecala nuklearna eksplozija. Test je, navodno, glavni krivac i za neuspjeh prvog televizijskog satelita Telstar.

I dok su Britanci bili bijesni zbog izvođenja nuklearnog testa, vojni stručnjaci su ovaj događaj promatrali iz drugog kuta, pitajući se bi li u budućnosti na isti način mogli da se onesposobljavaju neprijateljski sateliti.

Oružje koje funkcionira po principu elektromagnetskog pulsa sposobno je da sprži sve elektronske sustave u određenom području, ali i uništiti ciljane uređaje, što znači da bi na ovaj način mogli da se onesposobe npr. obrambeni radari neprijatelja.

Ipak, veliki problem kod ove vrste oružja su skriveni efekti. Kod običnih bombi, nanijeta šteta je odmah vidljiva, dok sa EMP oružjem to nije slučaj. Zato ga mnogi vide kao veliku prijetnju. Ipak, stručnjaci upozoravaju da su današnji sateliti mnogo otporniji na radijaciju nego nekada.

Svi svemirski sustavi koji su danas u upotrebi, ojačani su i zaštićeni od solarne radijacije i svake vrste zraka – kaže Elizabeth Kvintana, direktorica katedre vojnih znanosti s Kraljevskog instituta.

Ipak, danas postoje i drugi načini za onesposobljavanje satelita. Navodno su se pojavili i dokazi da je Kina razvila sustav lasera koji se ispaljuju sa zemlje i obaraju satelite dok krstare nebom.

Stručnjaci predviđaju da će se tehnologija koja se trenutno koristi za razbijanje svemirskog otpada, ubuduće upotrebljavati i za uništavanje funkcionalnih satelita.

 
(vesti-online.com,youtube/uredio:nsp)