Gluhonijemi Ezequiel Villalonga (18) više ne vjeruje u Crkvu nakon što je proveo godine u institutu Provolo u Mendozi, gdje su on i njegovi prijatelji bili žrtve svećenika pedofila, a ta afera potresa Argentinu, domovinu pape Franje

“Mislim da je sve u Crkvi lažno. Sve što nam daju da čitamo, recitiramo, način na koji nam govore da se moramo ponašati. Mislim da su lažovi i demoni”, rekao je mladić pomoću znakovnog jezika.

Tek kada je odrastao, Ezequiel je naučio znakovni jezik jer mu ta specijalizirana katolička ustanova u podnožju Anda nije omogućila da ga nauči.

Imao je sedam mjeseci kada je njegova majka shvatila da je gluh. Od 4 do 16 godine boravio je u institutu Provolo i samo vikendima dolazio kući.

“Život je ondje bio strašan”

“Život je ondje bio strašan. Nismo ništa učili, nismo međusobno komunicirali, nismo poznavali znakovni jezik. Pisali smo ono što nismo razumjeli, pitali jedni druge, ali nitko ništa nije razumio”, dodao je u sjedištu nevladine organizacije Xumek koja mu je osigurala odvjetnika.

Njegovo svjedočenje i svjedočenja 20 drugih žrtva bit će ključno u procesu protiv svećenika Nicole Corradija (83) i Horacia Corbacha (59) te vrtlara škole Armanda Gomeza (49). Ezequiel je rekao da želi da Corbacho, Corradi i Gomez dobiju zaslužene kazne.

Nicola Corradi je stigao u Argentinu 1970. iz instituta Provolo u Veroni, također uzdrmanog posljednjih godina sličnim pedofilskim skandalom, te je preuzeo vođenje instituta Provolo u La Plati, na jugu zemlje, a 1998. prebačen je u Mendozu, gdje je vodio instituciju do studenoga 2016. kada je pritvoren.

Kardinal osuđen na 10 godina zatvora

U sklopu te velike afere prošle je godine Jorge Bordon (50) osuđen na 10 godina zatvora nakon što je priznao da je zlostavljao pet žrtava. Još se vode druga dva procesa protiv 15-orice optuženih.

Spremačica Paola Gonzalez je majka Milagros (16) koja je bila zlostavljana u tom besplatnom institutu, koji je prije skandala uživao velik ugled.

Čim su objavljena prva svjedočenja žrtava, pitala je svoju kćer o zlostavljanjima i ona joj je gestama pokazala što su joj radili. Skromna žena rekla je da je “svoju bol pretvorila u borbu” i da je “otvaranje procesa velika pobjeda”.

Pomoćni biskup La Plate monsignor Alberto Bochatey, kojeg je u srpnju 2017. imenovao papa Franjo, rekao je da “ne postoji dovoljno riječi kojima bi se solidarizirao s užasom koji su proživjele žrtve. Treba tražiti oprost i stremiti ozdravljenju bez mržnje”, naglasio je.

(index.hr)

Don Ivan Turić, optužen za seksualno zlostavljanje u Teksasu 1977. godine, odakle je pobjegao u Argentinu, a potom se sredinom devedesetih vratio u Hrvatsku, danas neometano uživa u umirovljenju u domovini

Svećeniku Ivanu Turiću je nadbiskupija u Teksasu, gdje je služio 1977. godine, oduzela ovlasti zbog optužbi za seksualno zlostavljanje maloljetnika. Iste je godine pobjegao u Argentinu nakon što je izdan zahtjev za njegovim uhićenjem.

Premda su ga rimokatoličke vlasti u SAD-u lišile crkvenih dužnosti, Turić je u Južnoj Americi nastavio raditi kao svećenik sljedećih 18 godina. Potom se 1996. godine vratio u Hrvatsku, gdje ga je nadbiskup Ante Jurić imenovao za nadzornika u dvije župe splitsko-makarske nadbiskupije.

Prije tri godine Jurićev nasljednik Marin Barišić poslao je Turića u redovnu crkvenu mirovinu u kojoj danas u Imotskom neometano uživa.

Priču o hrvatskom svećeniku zlostavljaču otkrila američka istraživačica

Do ovih otkrića došla je istraživačica Siobhan Fleming koja je prionula analizi policijske i crkvene arhive nakon što je teksaška nadbiskupija Galveston-Houston krajem siječnja 2019. na svoje internetske stranice stavila popis svećenika koji su od sredine 20. stoljeća na “vjerodostojan način” optuženi za spolno zlostavljanje maloljetnika.

Pored Turićevog imena navedeni su samo nazivi župa u kojima je djelovao: crkve Sv. Franje Asiškog u Houstonu, Sv. Mihaela u Lake Jacksonu i Sv. Vincenta Pavla u Houstonu, uz podatak da su mu svećeničke ovlasti ukinute 1977. godine. Nakon što su domaći mediji prenijeli vijest o Hrvatu na teksaškom popisu, javio se i prozvani svećenik, koji je u potpunosti negirao bilo kakvu poveznicu s optužbama.

Turića je sredinom 1977. godine prijavio dječak kojeg je zlostavljao

No Flemingino istraživanje pokazalo je da Turić nije govorio istinu. Naime, sredinom 1977. godine jedan ga je dječak prijavio policiji. U prijavi piše da je Turić 14. svibnja 1977. godine “nezakonito, s namjerom da probudi seksualnu želju, imao seksualni kontakt dodirivanjem genitalija djeteta mlađeg od 17 godina”.

Mjesec dana nakon, tužiteljstvo u Teksasu podignulo je optužnicu protiv Turića te izdalo nalog za uhićenje. Turić je uskoro napustio SAD, a prethodno je angažirao odvjetnicu kojoj je dao punomoć za kontrolu i prodaju nekretnina koje je tijekom godina kupovao na području Hustona.

U jednom intervjuu objavljenom prije šest godina Turić je naveo kako mu je premještaj u Argentinu osobno odobrio tadašnji houstonski biskup zbog potrebe za klerom u Južnoj Americi, no već spomenuti nedavno objavljeni popis nadbiskupije Galveston-Houston pokazao je da mu je tamošnja crkva oduzela pravo na rad uslijed optužbi za pedofiliju.

Nakon optužnice pobjegao u Argentinu i nastavio raditi kao svećenik

Turić se, kao i brojni svećenici zlostavljači u prošlosti, mogao neometano premještati u druge podružnice Katoličke crkve jer do 2001. godine biskupije nisu bile dužne informirati Vatikan ili Kongregaciju za nauk vjere o ovakvim slučajevima.

Novosti su prošlog tjedna poslale upit nadbiskupiji u Teksasu jesu li znali da je Turić nastavio sa svećeničkim radom u Argentini, no odgovor nisu dobili.

Krajem 1980. godine optužnica protiv Turića je odbačena, a kao razlog je navedeno da “optuženi nije uhićen”.

U Houston došao iz Beča, gdje je studirao

Američka istražiteljica Fleming rekonstruirala je njegov desetogodišnji boravak u SAD-u. Turić je u Houston došao 1966. ili 1967. godine iz Austrije, iz Beča, kamo je početkom šezdesetih bio otišao na studij. Prethodno se školovao u Splitu, u koji je došao iz rodne Župe Biokovske pokraj Imotskog.

Godine 1968. zaredio ga je tadašnji biskup John L. Morkovsky. Prije ređenja Turić je bio voditelj omladinskog rekreacijskog centra u crkvi St. Mary Star of the Sea u Freeportu. Njegov prvi svećenički posao bio je u crkvi Sv. Vincenta Pavla u Houstonu.

Tamo je proveo samo jednu godinu, nakon čega je uslijedila dvogodišnja pauza. U crkvenim godišnjacima koji bilježe aktivnosti svih svećenika njegov je status objašnjen s tri riječi: “Absent with leave.” Izraz koji u prijevodu znači “odsutan s dopustom” mogao je imati brojne različite uzroke, od bolesti svećenika pa do niza prekršaja propisanih unutarcrkvenim zakonima.

U slučaju druge američke nadbiskupije, one u Bostonu, te su tri riječi poslužile kao eufemizam za zataškavanje pedofilije i višedesetljetnu praksu preseljenja nekoliko stotina zlostavljača iz župe u župu, kako je otkrio Boston Globe u istraživanju koje je pretočeno u Oscarom nagrađen film “Spotlight”.

Radio na nekoliko mjesta kao svećenik te gradio nekretninski biznis

Nakon dvogodišnje pauze Turić se opet pojavio na listi aktivnih svećenika. Premješten je u crkvu Sv. Franje Asiškog na drugoj strani Houstona, u sklopu koje je radila i škola pod vodstvom časnih sestara.

Već sljedeće godine, međutim, uslijedio je novi jednogodišnji dopust pod gotovo identičnim obrazloženjem kao u prvome slučaju. Unatoč tome, Fleming ga je u arhivima pronašla na poziciji kapelana u novoosnovanom Međunarodnom mornarskom centru.

Turić je u to vrijeme pokrenuo i nekretninski biznis. Od lipnja 1973. do kolovoza 1974. kupio je četiri nekretnine, mahom obiteljske kuće i stanove. Do 1977. godine imao je sedam različitih nekretnina po Houstonu.

Turićevo ime ponovno je iz crkvenog godišnjaka iščezlo 1977., u godini kad teksaške vlasti podižu opisanu optužnicu za bludničenje nad maloljetnikom. Iako nije poznat točan datum njegova odlaska u Argentinu, tamo se nedvojbeno uputio iste godine kad su mu u Houstonu ukinute svećeničke ovlasti.

U Argentinu se Turić doselio kod strica

istraživanje koje je proveo tjednik Novosti potvrdile su to podacima iz sadržaja tajnog dosjea koji je na njegovo ime 1978. godine otvorila jugoslavenska Služba državne sigurnosti.

Prema dokumentaciji koju su Novosti pronašle u Hrvatskom državnom arhivu, za Turića se inicijalno zainteresirala jugoslavenska ambasada u Argentini. U dopisu od 5. siječnja 1978. godine obavijestili su nadležne u Jugoslaviji da se Turić doselio kod strica u grad Rosario.

“Prema neprovjerenim informacijama Turić je predviđen za župnika u mjestu Villa Mugueta, provincija Sant Fe – Argentina, gdje ima dosta naših iseljenika”, stoji u dokumentu poslanom iz ambasade, u kojem se od SDS-a traži izvještaj o njegovom “držanju”.

Turićev otac u Drugom svjetskom ratu bio je ustaški dužnosnik

Podružnica tajne policije iz Splita odgovorila im je za dva tjedna. Istaknuli su da taj svećenik u rodnome kraju “nije na javnim mjestima istupao negativno”, uz navođenje biografskih crtica ostalih članova obitelji, pa tako i oca koji je u Drugom svjetskom ratu bio ustaški dužnosnik.

U narednim godinama, međutim, nadzor se povećao zbog “neprijateljske djelatnosti” protiv Jugoslavije koju je u međuvremenu iskazivao. Kroz više izvještaja prikazuje ga se kao financijsku i informativnu vezu između “lica u zemlji koja su povezana s ustaškom emigracijom”.

Jedan obavještajni profil Ivana Turića 1987. godine poslao je Josip Perković, jugoslavenski i hrvatski obavještajac koji je u Njemačkoj osuđen za ubojstvo emigranta Stjepana Đurekovića.

Nakon povratka u Hrvatsku dodijeljena mu je rodna Župa Biokovska

Turić je u Argentini nesmetano obavljao misionarske i redovne svećeničke dužnosti narednih 18 godina. Nakon povratka u Hrvatsku 1996. godine, dodijeljena mu je rodna Župa Biokovska uz vjernike u Rašćanima.

U javnosti se od devedesetih pojavljivao u nekoliko navrata, pišu Novosti, i to uglavnom zbog ekstremnih političkih stavova i luksuza u kojem je živio.

Pavelića i ustaše nazvao dobročiniteljima hrvatskog naroda

Godine 2010. u jednoj je propovijedi Antu Pavelića i ustaše nazvao “dobročiniteljima hrvatskog naroda” koji su “stvorili hrvatsku državu”.

Mediji su pisali i o njegovoj velikoj kamenoj kući u Imotskom, koju lokalni stanovnici nazivaju Turića dvori, čija unutrašnjost navodno krije neprocjenjive slike i umjetnine.

Posjeduje vrhunski vinski podrum, skupocjenu umjetničku zbirku i nekoliko oldtimera

Fotografski je zabilježen i njegov luksuzni podrum u kojem vrsni poznavatelji vina konzumiraju najbolje proizvode toga kraja. Turić, k tome, do danas vozi Audi A8, a ima i nekoliko vrijednih oldtimera.

Ministrica kulture posjetila Turića

Početkom dvijetisućitih ponudio je državi, odnosno ministru kulture Boži Biškupiću, privatnu zbirku umjetnina. U siječnju 2018. posjetila ga je i aktualna ministrica Nina Obuljen Koržinek, izjavivši da je oduševljena viđenim te kako će i Ministarstvo kulture, ako to zatraži don Turić, učiniti sve u smislu restauracije nekih umjetnina.

Američke porezne vlasti pronašle su ga prije desetak godina

Nakon višedesetljetne potrage, američke porezne vlasti locirale su ga prije desetak godina. Uručen mu je zahtjev u Župi Biokovskoj, nakon čega su porezna dugovanja podmirena prodajom njegove preostale četiri nekretnine u Houstonu.

Istražiteljica Siobhan Fleming pronašla je i čovjeka koji je kao dječak prijavio Turića policiji zbog bludničenja.

“Prema javno dostupnim podacima, zbog ubojstva služi doživotnu kaznu u zatvoru, tamo gdje bi se i Turić trebao nalaziti”, zaključila je u svojoj analizi.

Turić danas negira sve optužbe

Novosti su za komentar nazvale i Turića. Na pitanje o optužnici, rekao je: “Ne znam o čemu pričate. Ja nisam kriv. Ja sam nevin čovjek.” A na inzistiranje novinara da odgovori, poručio mu je da je dobar ispovjednik.

(index.hr)

Žena koja je razotkrila bliskog prijatelja pape Franje kao serijskog silovatelja djece, pronađena je mrtva rano u subotu ujutro od strane argentinske policije

Natacha Jaitt je optužila Gustava Vera, dugogodišnjeg prijatelja pape Franje, da je svodnik i silovatelj djece.

Tijekom pretresa u ranim jutarnjim satima, njezino mrtvo tijelo je otkriveno u odmaralištu u blizini Buenos Airesa, piše Lifesitenews.

Jaitt je u listopadu tvrdila da je Vera bio “suučesnik” pape Franje.

“Na Twiteru je objavila: Justo Gustavo Vera je svodnik, trgovac djecom i suučesnik pape, i kako sam predvidjela, suđeno mu je zbog zlouporabe sredstava u neprofitnoj organizaciji za ljudska prava Alamada i za druge nezakonite radnje. Bog će učiniti ono što je pravedno, jednog dana. Amen.”

Policija je stigla u kompleks Xanadu u blizini glavnog grada Argentine, gdje je Jaitt pronađena mrtva u krevetu. Nakon što je njezina smrt potvrđena, policija je počela istragu. Mrtvozornik je u subotu utvrdio da je Jaitt umrla od zatajenja više organa. Tijelo joj nije pokazivalo znakove nasilja. Bila je udovica i majka dvoje djece.

Argentinski mediji pozorno prate slučaj, imajući u vidu Jaittihu povijest kontroverzi, uključujući bavljenje prostitucijom, pornografijom i rad na televiziji. Njezina vjerodostojnost često se dovodila u pitanje.

Kontroverze su se vrtjele oko Jaitte, otkako je izrekla zapanjujuće tvrdnje o Papi Franji i njegovom prijatelju, Gustavu Veri – bivšem političaru Peronista koji upravlja neprofitnom organizacijom za ljudska prava Alamada.

Gustavo Vero je prisustvovao raznim konferencijama u Vatikanu, uključujući i one koje su se bavile dječjom prostitucijom.

Unatoč tvrdnjama koje su bile protiv Vere i pape Franje, Jaitt nije mogla ponuditi nikakav dokaz tijekom nastupa na popularnom talk showu “Ručak s Mirthom Legrandom” u travnju 2018. godine.

Optužila je Veru, koji je često bio na fotografijama s papom Franjom dok je još bio nadbiskup, za umiješanost u dječji prsten trgovine seksom u kojem su sudjelovali dječji nogometni klubovi u Južnoameričkoj republici. Jaitta je voditelju showa rekla: “Vera je i pedofil. To je slučaj koji su me natjerali da istražim! Upravljao je bordelima i družio se s prostitutkama.”

Jaitta se sukobila s ostalim gostima u talk showu, od kojih su dvojica bili novinari, koji su osporavali njezine tvrdnje.

Mercedes Ninci, novinarka koja je rekla da je Verina prijateljica, negirala je Jaittinu optužbu i rekla da je Verovo ponašanje “besprijekorno” i da je godinama radio sa svojom neprofitnom organizacijom Alameda kako bi zaustavio trgovinu seksom.

Jaitt je tvrdila da je istraživala trgovinu dječjom prostitucijom i pronašla dokaze o siromašnim dječacima koji su bili prisiljeni počiniti seksualne radnje od strane dužnosnika nogometnih klubova u zamjenu za čizme i uniforme.
 

 
Prošle godine, nakon što se pojavila na talk showu Mirtha Legranda i izrekla kontroverze i optužbe protiv Vere, Jaitt je objavila na Twitteru: “Obavijest! Neću počiniti samoubojstvo. Neću se utopiti u kadi, niti ću si pucati u glavu. Dakle, ako se to dogodi: nisam ja! Spremite ovu objavu.”

Jaitt je tada optužila papu Franju da je “spasio” svećenika od optužbi za pedofiliju i poslao ga da upravlja socijalnom ustanovom za ugrožene dječake “koji se ne mogu žaliti”.
 

Justo Gustavo Vera , el proxeneta, tratante, cómplice del papa y como anticipé y pasó, procesado por apropiación de la Alameda y otras aotrocidades ilegales. Di/os en algún momento hará justicia, amén. ???????? https://t.co/gip0DJuyU3

— Natacha Jaitt (@NatachaJaitt) October 1, 2018

 
Novi-Svjetski-Poredak.com

Sloboda zdravlja je napadnuta širom svijeta, jer nacije posvuda usvajaju tiransku politike cijepljenja

Vladini dužnosnici u Argentini upravo su najavili donošenje zakona koji će učiniti cijepljenje obveznim za građane koji žele pristup „luksuzu“ kao što su putovnice, vozačke dozvole i drugim osnovnim društnevnim potrebama.

Prva dionica obaveznog cijepljenja primjenjivat će se samo na djecu, ali postoje planovi da se ta tiranija proširi i na odrasle.

Doista, samo bi autoritarni režim postavio takva ograničenja svojim biračima. Mandati cijepljenja služe samo za prisiljavanje stanovništva na poštivanje vladinih zahtjeva – i daje vladi neviđenu moć nad osobnim zdravstvenim izborom njezinog stanovništva.

Nemojte biti u krivu, obavezno cijepljenja nemaju nikakve veze s inicijativama javnog zdravlja, već se osigurava da “Velika vlada” ima kontrolu nad vama kao popustljivom članu stada.

Argentina pokreće nevjerojatni zakon o obaveznom cijepljenju

Kako izvještava Robert Scott Bell, argentinski Senat je odobrio zakon kojim bi se utvrdila obveza građana da se cijepe protiv bolesti koje se mogu spriječiti cjepivom kako bi im se omogućio pristup određenom broju osnovnih stvari.

Prema zakonu, “propisuje se da će cjelokupna dokumentacija cijepljenja biti potrebna ukoliko biste htjali imati putovnicu i vozačku dozvolu, i ostale stvari između ostalog”.

“Argentina želi provesti u zakon obvezno cijepljenje za putovnice, osobne iskaznice i vozačke dozvole, školu i još mnogo toga” – izvještava Robert Scott Bell o svom video kanalu na Brighteon.com.

Bell objašnjava da ne samo da je vlada sposobna saznati tko je ili nije cijepljen, oni mogu znati gdje se nalazite i što radite u svakom trenutku – i mogu vam postaviti bilo kakva ograničenja koja žele.

“Nakon što su vas registrirali prema numeričkim i biometrijskim podacima te vas prate, oni žele sada napraviti i potpunu bazu cijepljenja svih građana. I nećete moći dobiti osobnu iskaznicu, nećete moći dobiti vozačku dozvolu, nećete moći dobiti putovnicu, ukoliko ne dobijete obavezno cijeplje” – navodi Bell.

Bell nastavlja podsjećati da je prije mnogo mjeseci, saveznoj vladi u Argentini bilo zabranjeno koristiti brojeve socijalnog osiguranja u svrhu identifikacije – a ipak danas se upravo to koristi. Kako dalje tvrdi, pogrešno je mišljenje da vlada neće koristiti svoju moć protiv svojih građana; to se već događa. Svaki put kad građani pristanu dati jedan centimetar vladi, vlada uzima kilometar.

Obavezno cijepljenje je jedno od najneobičnijih primjera vladine zlouporabe vlasti. U slučaju Argentine, bahata vlada doslovno oduzima svojim građanima pravo da samostalno odlučuju o svom zdravlju putem prisile: ako želite imati pristup modernim potrebama, kao što su putovnice i osobne iskaznice, morate se pridržavati vladiniog luđačkog plana cijepljenja.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Usporedio je pobačaj sa eugenikom koju je slijedio nacistički režim

Papa Franjo usporedio je pobačaj liječnika i zagovornike pobačaja sa nacistima u subotu u izjavi koja je poljuljala svijet

“Činimo isto što i nacisti kako bismo održali čistoću rase, ali u bijelim rukavicama” – rekao je šef katoličke crkve u obraćanju Forumu obiteljskih udruga na 25-godišnjoj obljetnici, prema SAD Today.

“Moderno je danas, ili barem uobičajeno, da kod prvih nekoliko mjeseci trudnoće liječnici rade analize kako bi vidjeli je li dijete zdravo ili ima nekakvu bolest, nakon čega ljudima prva ideja pada na pamet: “Odbacite ga” – rekao je papa također.

Papa Franjo je šutio nakon referenduma za legalizaciju pobačaja u Irskoj 26. svibnja u ovoj katoličkoj zemlji sve do ove subote.

Papina domovina, Argentina, također se kreće prema legalizaciji pobačaja.

Donji dom Kongresa glasao je u četvrtak kako bi legalizirao pobačaj do 14 tjedana trudnoće i trebat će ratificiranje Senata da postane zakon.

“Što bi mogao biti veći grijeh nego ubojstvo nerođenog djeteta?” – rekla je glavna sestra katoličke crkve u Nikaragvi Anna Perez, izvijestio je USA Today. Redovnica je posjetila Vatikan kada je papa objavio svoje kritičke misli.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Prijateljska utakmica između argentinskog i izraelskog tima, koja se trebala održati u subotu u Jeruzalemu, otkazana je nakon što su palestinci prozvali argentinsku ekipu zbog podržavanja izraelske okupacije i pritiska na prosvjednike

Pritisak za otkazivanja nogometne utakmice raste još od prošlog tjedna dok palestinski aktivisti organiziraju prosvjede u zapadnom Jeruzalemu i sportski dužnosnici šalju pisma argentinskim vlastima i traže od njih da revidiraju odluku o utakmici u svjetlu nedavnih smrtonosnih sukoba u Gazi i Izraelovo inzistiranje na održavanju utakmice u Jeruzalemu.

Iako dosad nije bilo javne objave o sudbini utakmice, argentinski napadač Gonzalo Higuain čini se da je potvrdio vijest tijekom razgovora na ESPN-u u utorak.

“Konačno su učinili pravu stvar” – rekao je, govoreći o očitoj odluci Argentinskog nogometnog saveza o odluci održavanja prijateljske utakmice, koja je trebala biti posljednja utakmica zagrijavanja tima Lionela Messija prije nego što zauzmu teren na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Rusiji.

U priopćenju objavljenom u ponedjeljak, palestinska nogometna zajednica zaprijetila je bojkotom podrške Argentini koja bi mogla ugostiti Svjetski kup 2030. godine, ako sve bude po planu.

“Palestinska nogometna obitelj poziva Argentinsku nogometnu udrugu i argentinsku reprezentaciju da se suzdrže od iskorištavanja od strane političara iz izraelske vlade kao alata za normalizaciju ilegalnog aneksiranja okupiranoga istočnog Jeruzalema i izraelsko sustavno kršenja međunarodnog prava i ljudskih prava” – rekla je udruga u izričitoj izjavi.

Prošli tjedan, čelnik udruge Jibril Rajoub poslao je osobnu poruku najvećoj argentinskoj zvijezdi Messiju. Imajući na umu da ova zvijezda ima “ima desetke milijuna obožavatelja u arapskim i muslimanskim zemljama”, Rajoub je otišao toliko daleko da je pozvao ovu multi-milijunsku vojsku da “spale dresove koje nose njegovo ime i postere”, osim ako Argentina odbije sudjelovati u igri.

Budući da je otkazivanje došlo kao najvjerojatnija mogućnost, problem je postavljen na najvišoj međuvladinoj razini. Čak je i izraelski premijer Benjamin Netanyahu pozvao argentinskog predsjednika Mauricija Macrija i zamolio ga da da svoju potporu ovoj utakmici.

Međutim, Macri je navodno rekao Netanyahuu da je konačna odluka izvan dosega njegove moći, izvijestio je Haaretz.

Utakmica je prvotno bila postavljena da se odigra na stadionu Sammy Ofer u Haifi. Međutim, izraelske vlasti su nedavno preselile igru na Jeruzalemski stadion Teddy, iako ima manje mjesta.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Dok se Argentina prisjeća života koji su izgubljeni tijekom brutalnog Falklandskog rata 1982. godine sa Velikom Britanijom, njezin je predsjednik obećao da će oživjeti ideju o povratsku otoka

Smješteni gotovo 13.000 km od obale Velike Britanije i oko 1.500 km od obale Argentine, Falklandski otoci – također poznati kao Las Malvinas – predmet su 200-godišnjeg spora oko suvereniteta.

Njihovo najkrvavije poglavlje se dogodilo 1982. godine, kada je 900 ljudi umrlo u ratu kako bi se odlučilo o vlasništvu otoka, kojeg je tada naseljavalo manje od 2.000 ljudi.

Točno 36 godina nakon rata, spor je daleko od kraja.

“Naš san je snažniji nego ikada, nastavit ćemo tražiti ono što smatramo legitimnim, a to je suverenost nad otocima” – rekao je Argentinski predsjednik Mauricio Macri na Dan veterana i palih boraca u ratu na Falklandima, nacionalni praznik kojim se obilježavaju životi koje je Argentina izgubila u kratkom ratu.

Konflikt na Falklandskim otocima 1982. godine dogodio se kada je Argentina pokušavala provesti svoju tvrdnju o suverenitetu nad otocima Las Malvinama uz pomoć vojne sile i poslati mornaricu na otoke.

Velika Britanija je tada poslala svoje ratne brodove, podmornice i zračne snage. Britanska kontra-operacija je u početku smatrana gotovo izgubljenom – toliko da je CIA planirala poduprijeti Argentinsku tvrdnju i proglasiti otoke njihovima.

Nakon divljeg dvomjesečnog rata koji je uzeo živote 649 Argentinaca i 255 britanskih vojnika, Argentina se povukla i odustala od kontrole otoka Las Malvinas – ali ne i njihove povijesne tvrdnje prema otocima.

Predsjednik Marci je razgovarao sa rođacima oko 90 vojnika koji su nedavno identificirani kroz DNA analize. Do sada su njihovi grobovi bili označeni samo rečenicom “Argentinski vojnik, poznat samo od Boga”.

Identifikacija je omogućena sporazumom između Argentine i Velike Britanije – rijedak prikaz dobre diplomacije usred povijesnog razdoblja neprijateljstava koje je počelo još davnih 1800-ih godina.

Tada je Argentina proglasila suverenost nad Falklandskim otocima, zahvaljujući tek friškoj proglašenoj neovisnosti od Španjolske. Britanija je rekla da ima prednost, nakon što je naselila otoke prije nego što je to učinila Argentina.

Obje zemlje tvrde da imaju svoje razloge: Argentina je priznata od strane većine južnoameričkih zemalja, dok EU navodi otoke kao britanski prekomorski teritorij.

Odluka 2016. koju je donio Odbor UN-a o granicama stavila je Falklandske otoke u teritorijalne vode Argentine – odluku koju je slavio Buenos Aires, ali ju je London odbacio kao beznačajnu.

Britanska je tvrdnja snažno oslonjena na rezultate referenduma iz 2013., u kojem su Falklanderi većinom glasovali da ostanu prekomorski teritorij Velike Britanije.

2. travnja, dan kada je Argentina poslala svoje snage na Falklandske otoke 1982. godine, od tada je dan sjećanja – i ostao dan pozivanja za povratak otoka.

“Rat nije završen i nismo mrtvi” – kazao je za RT bivši borac Norberto Covacevich, koji se borio u ratu na Falklandima.

“Nije mrtav onaj koji se bori, mi ćemo se boriti protiv gusara do posljednje kapi krvi. Živjela domovina.”
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Novootkriveni dokumenti američke središnje obavještajne agencije pokazuju kako je SAD istraživao je li Adolf Hitler živio u Južnoj Americi 1955. godine – čak deset godina nakon što je počinio samoubojstvo

Naime, službeni dokumenti otkrivaju kako je jedan bivši pripadnik SS-a kazao špijunima da redovito susreće nacističkog vođu u Kolumbiji i kako je Hitler, koji je tada mogao imati 66 godina, radio kao zaposlenik brodarske kompanije prije nego je otišao u Argentinu.

Izvješće prikazuje fotografiju Phillipa Citroena koji se obratio agentima 1954. godine i kazao da je upoznao čovjeka koji tvrdi da je Hitler i koji živi u gradu Tunja, sjeverno od Bogote. Na fotografiji s njim je navodno Adolf Hitler koji je tada bio u srednjim pedesetim godinama.

Do trenutka kada su agenti poduzeli bilo kakvu akciju, muškarac koji je tvrdio da Führer, navodno je otišao u Argentinu.

Ipak, CIA je bila iznimno skeptična prema tvrdnjama Citroena te su preporučili da se slučaj odbaci.

Hitler i njegova supruga Eva Braun ubili su se u bunkeru u Berlinu u travnju 1945. godine, dok su mu sovjetske trupe bile na tragu.

Njegovo tijelo pronašli su sovjetski vojnici, te je pokopan na neoznačenom mjestu. Tjedan dana poslije, Njemačka se predala savezničkim silama.

No, glasine da je Hitler zapravo pobjegao u Južnu Ameriku nastavile su kružiti desetljećima.

Priču je potpalilo otkriće da su se Adolf Eichmann, glavni izvršitelj strahota Holokausta i Josef Mengele, liječnik koji je izvršavao bolesne eksperimente na zatvorenicima u Auschwitzu – krili u Argentini i Brazilu.

Naime, Eichmann se poslije Drugog svjetskog rata krio većinom u Argentini. Iako je živio pod drugim imenom, uhvatili su ga 1960. godine pripadnici izraelske tajne službe Mossad. Na suđenju u Jeruzalemu osuđen je na smrt i obješen.

Mengele je pak izbjegao uhićenje i utopio se dok je plivao što dalje od brazilske obale 1979. godine.

Ovi novootkriveni dokumenti pokazuju kako su strahovi Amerike o Hitlerovom preživljavanju bili dovoljno ozbiljni da dokazne dokumente povuku natrag u SAD.

Naime, dokument koji je potpisao voditelj CIA-inog ureda u Caracasu u Venezueli, David Brixnor, poslan je u Washington 1955. zajedno s fotografijom koja koja navodno pokazuje Hitlera s ‘vrlo pouzdanim’ izvorom CIA-e Citroenom. U dokumentu piše kako je fotografija snimljena ‘ne tako davno’.

Također, u dokumentima piše kako je Citroen strahovao da Saveznici više neće moći suditi Hitleru za ratne zločine jer je otada već prošlo deset godina.

CIA-ini dokumenti koji sadrže iskaz Phillipa Citroena i navodnu fotografiju s Hitlerom 1954. godine:
 

 
(jutarnji.hr)

Nedugo prije nego je počinio samoubojstvo u svom bunkeru Hitler je izašao van s jednim od zapovjednika SS-a kako bi pogledao štetu koja je nastala bombardiranjem oko bunkera

To je zadnji put da je Hitler snimljen na jednoj fotografiji, barem od svih onih za koje se do sada zna.

30. travnja 1945. godine Hitleru su javili da je Berlin pao u ruke saveznika i da će Treći Rajh, nakon 12 godina, najvjerojatnije biti uništen.

Hitler se nakon te vijesti na brzinu oženio s dugogodišnjom ljubavnicom Evom Braun, te je istog dana svojoj tajnici Traudl Junge, u četiri sata poslije podne izdiktirao svoju oporuku i kratki politički govor za članove stranke i njemački narod prije nego je zajedno s Evom počinio samoubojstvo – on si je pucao u glavu, a Eva je progutala cijanid.

Naravno, to je verzija povijestnih događaja koje su pisali pobjednici.

Postoji dakako i druga verzija događaja.

Adolf Hitler i njegova supruga Eva Braun pobjegli su iz Berlina 28. travnja 1945. U bunkeru su ih zamijenili dvojnici. Do smrti su boravili u Patagoniji sa dvije kćeri.

No, zapravo ne postoji niti jedan fizički dokaz da su upravo Hitler i Eva Braun umrli u bunkeru. U trenutku njihove smrti nije bilo svjedoka, a čuveni dio Führerove lubanje, koji je desetljećima bio čuvan u Moskvi, konačno je 2009. podvrgnut DNK analizi. Analiza je pokazala da lubanja pripada nepoznatoj ženi, staroj između 20 i 40 godina, a koja nije Eva Braun.

Teorije zavjere o Hitlerovoj smrti pojavile su se neposredno nakon završetka Drugog svjetskog rata. Prva knjiga na tu temu napisana je već 1953. godine. Uglavnom se uvijek govorilo o tome kako su Hitler i Eva pobjegli u Južnu Ameriku, gdje su živjeli i imali djecu. U posljednjoj knjizi koja iznosi jednu takvu teoriju, britanski publicisti Gerrard Williams i Simon Dunstan tvrde kako ima više dokaza da je Hitler pobjegao u Argentinu nego da je skončao u berlinskom bunkeru.

“Postoje sve pretpostavke da je Hitler mrtav, ali nema ni najmanjeg dokaza o njegovoj smrti”, rekao je 12. listopada 1945. američki general Dwight Eisenhower.

Službenu verziju o Hitlerovoj smrti nikada nije prihvatio niti Staljin. On je na Potsdamskoj konferenciji tvrdio da je Hitler pobjegao – “vjerojatno u Španjolsku ili Argentinu”.

Jedan američki senator čak je ponudio milijun dolara za dokaz o Hitlerovoj smrti, no taj novac nitko nikad nije dobio. Najdugovječniji direktor FBI-a J. Edgar Hoover je sve do šezdesetih godina prošlog stojeća čuvao dosjee s izvješćima o svim slučajevima kada je Hitler viđen. Međutim, mnogi dosjei FBI-a o Hitleru i Evi Braun nikada nisu objelodanjeni, kao niti oni koje čuvaju britanske tajne službe.

Autori knjige “Sivi vuk – Bijeg Adolfa Hitlera” smatraju kako su Hitler i Eva pobjegli 28. travnja 1945., a da su ih u bunkeru zamijenili dvojnici koje je Reichsleiter Martin Bormann pronašao.

Hitlera je zamijenio Gustav Weber, a Evu Braun jedna od trećerazrednih glumica iz “ergele” Josepha Goebbelsa. Weber je bio Hitlerov dvojnik od 20. srpnja 1944. kada je na njega pokušan atentat u Vučjoj jazbini. Führer je tom prilikom bio ozbiljnije ozlijeđen nego što se to objavilo u javnosti. Weber je čak mijenjao Hitlera prilikom posljednjeg službenog fotografiranja, kada je podijelio medalje pripadnicima Hitlerove mladeži, 20. ožujka 1945. u vrtu ureda kancelara.

Dok su Hitler i Eva bježali, dvojnici su ih glumili dva dana. Nakon što se Bormann uvjerio da su Hitler i njegova supruga na sigurnom, dvojnici su ubijeni i to najvjerojatnije rukom Heinricha Müllera (Gestapo), nakon čega je inscenirano njihovo samoubojstvo.

U ponoć 28. travnja 1945., dok su drugi stanari Führerovog bunkera spavali, Hitler, Eva, ovčarka Blondi, Martin Bormann i još sedmero pouzdanih SS-ovaca tiho su šmugnuli kroz bunker do Hitlerovih privatnih odaja u zgradi starog ureda kancelara. Tamo je bio skriveni tunel za bijeg.

Na kraju tunela čekao ih je Hermann Fegelein, suprug Evine sestre Gretl Braun. On je ranije od Himmlera ‘sredio’ zrakoplov Junkers Ju-52 koji je skupinu čekao na uzletištu Hohenzollerndamm. Skupina je izašla iz tunela kod Fehrbelliner Platza gdje su im se pridružili Evina sestra Ilse i Fegeleinov blizak prijatelj SS-ovac Joachim Rumohr sa suprugom. Od tamo su ih tri tenka i dva polugusjeničara prebacila do piste.

Associated Press i Reuters su 1947. objavili razgovor s pilotom Peterom Baumgartom koji se tada nalazio u varšavskom zatvoru. On je tvrdio da je osobno prevezao Hitlera, Evu i njezinog šurjaka Fegeleina iz Berlina. Povjesničari i istraživači do danas su uvijek ignorirali tu činjenicu iako se radilo o izvještaju dvije najutjecajnije novinske agencije.

Baumgart je dobio naredbu da odleti do aerodroma u Tønderu u Danskoj, nekadašnju bazu cepelina Njemačkog Carstva. Skupina se potom ukrcala u drugi zrakoplov koji ih je prebacio do Travemündea na njemačkoj obali. Evina sestra Ilse odlučila je ostati u Njemačkoj, kao i Rumohr i njegov supruga. Fegeleinova supruga Gretl bila je u poodmakloj trudnoći pa su zaključili da je za nju preopasno putovati. Smatrali su kako će kasnije biti vremena da mu se žena i dijete pridruže.

Preostali članovi skupine ukrcali su se u zrakoplov koji ih je prevezao u Reus u Kataloniji, područje koje su fašisti generala Franca držali u željeznom stisku nakon poraza katalonskih republikanaca u Španjolskom građanskom ratu. Sljedeća stanica bit će španjolski Kanarski otoci (gdje je postojala baza Villa Winter) odakle će podmornicom klase IX. krenuti u daleko utočište – Argentinu.
 
(express.hr, 24sata.hr)

Najmanje dvije osobe nastradale su uslijed hladnog vremena i veoma niskih temperatura u Argentini, priopćili su dužnosnici

Žrtve hladnog vala su 54-godišnji beskućnik u Pomorskom odmaralištu Mar del Plata i 41-godišnji muškarac koji je živio u baraci u provinciji Santa Fe, prenio je AP.

Dužnosnici su naveli da su obojica preminula od hipotermije.

Nacionalna meteorološka služba Argentine priopćila je da hladna fronta dolazi s Južnog pola i da su temperature dosegnule minus sedam stupnjeva Celzija.

Rekord od minus 25,4 Celzijevih stupnjeva zabilježen je u skijaškom odmaralištu Bariloche.

Zbog vremenskih neprilika aerodrom u Buenos Airesu privremeno je zatvoren, a pojedini letovi su bili otkazani ili su kasnili.
 

Ahora el jardin de casa. Al fondo no se ve casi nada por la niebla. #Bariloche #Nieve #Frio #Niebla pic.twitter.com/YpPxIGptNu

— Juan Vila (@juanmvila) 18. srpnja 2017.

 
(sputniknews.com)