Zvuk televizijskog prijenosa išao je jednim putem kroz elektroniku na Zemlji, slika drugima, usto se točan trenutak nije vidio

Prvo spuštanje ljudi na Mjesec, misija Apollo 11, bila je fascinantno precizna za ono doba. Što se preciznosti tiče, u nekim stvarima zadovoljila bi i danas.

Raketa Saturn V potjerala je svemirsku letjelicu do brzine od čak 11 kilometara u sekundi, sve do Mjeseca udaljenog 384.400 kilometara, što je oko 1,5 svjetlosnih sekundi.

Unatoč tome, zapovjedni centar u Houstonu u svakom je trenutku kontrolirao položaj Apolla 11 do razine pogreške od samo devet metara. U tim uvjetima i u to vrijeme to je malo je reći spektakularno. Išli su do krajnjih granica mjerljivosti tog doba, do milisekundi.

Unatoč tome, dogodilo se nešto nevjerojatno – zna se da su se Neil Armstrong i Buzz Aldrin na Mjesec spustili 20. srpnja 1969., da je to bilo u subotu u 22 sata i 56 minuta po istočnom američkom vremenu, ali ne i u koliko sekundi. Rekao je: “OK, sada ću izići.” Uslijedila je stanka od osam sekundi, a onda je rekao: “Ovo je mali korak za…” I tako dalje.

U kojoj je točno sekundi Armstrong prvi put zagazio na Mjesečevo tlo? Službeno priopćenje NASA-e navelo je da se to dogodilo u 22.56.20. New York Times prenio je to isto. Ali, kad se krenulo raditi transkript razgovora Armstronga sa Zemljom, ispalo je da se to dogodilo između 22.56.43 i 22.56.48. Još veća zbrka nastala je kada je NASA u studenom te godine objavila svoj konačni izvještaj – i vrijeme u 22.56.15.

The Atlantic, bez puno respekta za NASA-u tog doba, navodi da se stručnjaci danas slažu da je tom službenom izvještaju vjerojatno najmanje uputno vjerovati mu, jer riječ je o dokumentu podložnom mogućim pogreškama niza ljudi koji su sudjelovali u njegovom sastavljanju. Pritom se misli na službenike po uredima, naravno, ne na znanstvenike.

Jacob Stern možda je našao način kako da tome doskoči pola stoljeća poslije. Naveo je da je izvjesni njemački stručnjak za software, Heiko Küffen, 2009. pokušavao napraviti program koji bi savršeno vremenski točno pratio to putovanje na Mjesec. Nazvao ga je na 50. godišnjicu spuštanja, a ovaj mu je odvratio da nema puno vremena za razgovor jer je pri kraju praćenja rada programa na 192 sata dugom putovanju Apolla 11.

On je, također, uspoređivao transkripte snimaka sa snimkama i našao je da se ne slažu u dijelu stupanja Armstronga na Mjesec. Rekao je da je jako razočaran što se NASA barem za 50. obljetnicu “možda najvećeg postignuća čovječanstva” nije bolje potrudila točno utvrditi taj povijesni trenutak. Küffen je svoj posao započeo još 2011. Pritom je naišao na mnoštvo prepreka.

Prateći što se događalo s televizijskom slikom tijekom prijenosa s Mjeseca, dakle brzinom svjetlosti, do Zemlje, a onda kroz pustu analognu elektroniku tog doba, sve dok nije stiglo do gledatelja, došao je do ukupnog kašnjenja od čak nekoliko sekundi u odnosu na točno događanje na Mjesecu.

Kako su slika i zvuk išli dijelom različitim putanjama kroz aparaturu, bilo je jasno da se lako moglo dogoditi da postoji vremenska nepodudarnost jednog s drugim. Dogodi se to pri direktnim prijenosima televizije i danas, u digitalnom dobu, kamoli prije pola stoljeća.

“Na kraju, nikada nećemo znati jesu li video i audio sasvim sinkronizirani”, kazao je Küffen.

Problem je i to što je snimka, ipak je to bila 1969., bila takva da u sjeni lunarnog modula nije bilo jasno u crno-bijelom prikazu je li u datom trenutku Armstrongu stopalo još uvijek na letjelici ili već na tlu. Da prema ljudima tog doba ipak ne smijemo biti previše strogi, objasnio je Bill Barry, povjesničar NASA-e.

“Točan trenutak kontakta Neilove čizme s površinom Mjeseca neizbježno je da je danas u domeni interpretacije, jer se u to vrijeme udaljenosti mjerilo oruđima koja nisu bila zamišljena utvrđivati takve točnosti”, kazao je.

Küffenu je stoga preostalo samo raditi s “razumnim pretpostavkama”. Njegov nalaz je da je Armstrong zakoračio u, dobro – znači 22 sata, 56 minuta i – 22 sekunde. Eric Jones, jedan drugi superstručnjak, bivši istraživač u Los Alamos National Laboratory, došao je, prateći Küffenove spoznaje do vremena 22.56.15.

Što se Barryja tiče, on se time ne zamara, ne smatra da je uopće bitno cijepiti dlaku oko nekoliko sekunda u ovom ili onom smjeru, kad niti je to bilo doba u kojem je to igralo ulogu u tom događaju, niti je oprema bila takva. A to znači da se danas to više ne može sa sigurnošću rekonstruirati.

“Eto, to se događa kad svemirski geekovi i inženjeri imaju na raspolaganju 50 godina analizirati i reanalizirati podatke”, zafrkavao se, naravno.

 

 

 

(express.hr)

Da li je film Stanley Kubricka “The Shining” iz 1980. godine način priznanja lažnog slijetanja na Mjesec?

Već više od 30 godina gledatelji pokušavaju pronaći pravu istinu koja se krije u jednom od najboljih horor filmova svih vremena.

‘Isijavanje’ (The Shining) izvrstan horor Stanley Kubricka već više od 30 godina izvor je nevjerojatnih teorija zavjere. Gledatelji i dan danas nakon gledanja filma imaju brojna pitanja na koja im nitko ne daje odgovor. Kubrick je preminuo 1999. i mnogi vjeruju kako su mnoge tajne sahranjene zajedno s njim.

Kubrick je film ‘Isijavanje’ snimao čak pet godina, a glavnu je ulogu povjerio neponovljivom Jack Nicholsonu koji je maestralno odglumio ‘poremećenog’ ili samo opsjednutog Jacka Torrancea.

Za vas koji niste pogledali film (to svakako morate učiniti) radnja je smještena u hotel ‘Overlook’ u kojem Jack radi tijekom zime kao kućepazitelj dok je hotel zatvoren. Uz njega su supruga i sin. Nakon nekog vremena u hotelu su počinju događati neobjašnjive stvari, a granica između ovog i onog svijeta se briše.

Teorija

Postoji nekoliko ludih teorija o filmu ‘The Shining’, od kojih su najdetaljnije u izvrsnom dokumentarcu, ‘Soba 237′. ‘The Shining’ je savršen film na kojem se projiciraju takve teorije, jer a) Stanley Kubrick je bio nevjerojatno detaljan i orijentiran i neije ostavio ništa slučajno, i b) Stanley Kubrick je mrtav, dakle ne možete opovrgnuti bilo koju od ekscentrični zavjera koja bih zbacila breme sa njegovih filmova.

Jedna teorija, međutim, nadmašuje sve ostale u smislu ludila: teoretičar Jay Weidner tvrdi da je film Stanley Kubricka ‘The Shining’ pun tragova koji ukazuju da je snimio lažno slijetanja na Mjesec za NASA-u 1969.

Udahnimo malo. To je zavjera zamotana u zagonetku zamotana u enigmu. No, je li to istina?

Dokazi

Weidner vjeruje da je NASA bila toliko očajna da pobijedi Rusiju u svemirskoj utrci, da su oni kontaktirali redatelja Stanley Kubricka da snimi lažno slijetanje na Mjesec, pa su mogli barem glumiti se su potukli Rusiju na površini Mjeseca.

Dokazi za to, kaže Weidner je da postoje očiti znakovi u rasvjetnoj tehnici poznatoj kao ‘prvu projekcija’ u zloglasnom NASA-inom videu slijetanja na Mjesec, koju je Kubrick kao pionir te tehnike upotrijebio u filmovima kao što su “2001: Odiseja u svemiru”.

‘The Shining’ koji je snimljen 11 godina nakon što je Neil Armstrong otišao na ‘Mjesec’, je teški simbolizam koji sugerira da je Kubrick ispovijedao svoju ‘tajnu’. Simbolika kao …

Teoretičari zavjere tvrde da u filmu leži istina o spuštanju na Mjesec

Ipak, oko filma su se isprele razne teorije zavjere, a najpoznatija među njima je ona u kojoj se tvrdi kako je Kubrick film ‘Isijavanje’ iskoristio kako bi priznao da je bio upleten u lažiranje spuštanja na Mjesec.

Teorija o tome kako je Kubrick režirao i lažirao misiju Apolo 11 postoje od lansiranja same misije.

Neki teoretičari tvrde kako je slavni redatelj upravom filmom ‘Isijavanje’ sve priznao. Evo što je Kubrick ‘kodirao’ u sam film kako bi se ispričao za svoju umiješanost u najvećoj prijevari američke vlade.

Simbolizam…

• U ostavi su vidljive velike količine ‘Tang’ soka u prahu koji je korišten u misiji Apolo 11.

• Danny (Jackov sin) nosi džemper sa slikom rakete na kojoj piše Apolo 11.

• Soba 237 (u kojoj se odvija velik dio radnje filma) navodno predstavlja udaljenost Mjeseca od zemlje 237 tisuća milja (iako taj podatak nije u potpunosti ispravan).

• Kada Jack na pisaćoj mašini ispisuje ‘All work and no play’, All izgleda kao A11, što se opet odnosi na misiju Apolo.

• Duhovi blizankinja koje se ukazuju Dennyju prema teoretičarima zavjere predstavljaju NASA-in svemirski program ‘Gemini’…. itd.

• Kao glavni dokaz tome da je Kubrick uistinu dio velike zavjere, navodi se jedan dio teksta u filmu koji je Kubrick navodno uistinu tijekom jedne svađe rekao svojoj ženi: ‘Zar tebi stvarno ništa ne znači to što su mi vlasnici (hotela) ukazali svoje povjerenje i to što sam potpisao ugovor i prihvatio odgovornost’?

Osim referenci na Apolo 11, Kubrick je tijekom snimanja koristio simbole Illuminata koji su ga na kraju i ubili i sve prikazali kao zatajenje srca. Sve zajedno zvuči potpuno suludo ili možda ipak ne…

Čitav film sa titlovima možete pogledati OVDJE
 

 
(dnevnik.hr,conspiracyclub.co,youtube/uredio:nsp)

Sve napetiji odnosi između Sjedinjenih Američkih Država i Rusije mogli bi se naći pred novim izazovom: ispitivanjem Rusije da li su Amerikanci sletjeli na Mjesec

Utjecajni američki list izvještava da je Vladimir Markin, glasnogovornik Istražne komisije ruske vlade, u ruskom dnevniku “Izvestia” u utorak poručio da bi takva istraga mogla rezultirati novim uvidima u povijesna putovanja u svemir.

I prema navodima Moskovskog Timesa, Markin bi podržao istragu koja bi se bavila nestankom originalnih snimaka s posljednjeg slijetanja na Mjesec 1969. godine, kao i gdje se nalazi kamenje donijeto sa Zemljinog prirodnog satelita tijekom nekoliko misija, prenosi Washington Post.

Ne tvrdimo da nisu letjeli (do Mjeseca) i napravili film o tome. Ali, svi znanstveni, ili možda kulturni, artefakti su dio ostavštine ljudske vrste i njihov nestanak je zajednički gubitak. Istraga će pokazati što se dogodilo – istakao je Markin.

Međutim, Markinove riječi najvjerojatnije neće zabrinuti NASA-ine dužnosnike.

Još 2009. godine, predstavnici Američke agencije za istraživanje svemira priznali su da je zbog mjera štednje obrisano 200.000 snimaka (obratite pozornost na “mjere štednje”), među kojima su bili i izvorni video-zapisi prvog slijetanja na Mjesec.

NASA je, ipak, uspjela doći do kopija snimaka slijetanja zahvaljujući izvorima poput arhive stanice CBS News. Sa druge strane, NASA je isticala da su tlo i kamen s Mjeseca jedinstveni.

Razlikuju se od bilo čega na Zemlji u toliko različitih aspekata – naglasio je 2001. godine David McKay, jedan od čelnika NASA-inog ogranka “Johnsonov svemirski centar”, gdje se skladišti najveći dio materijala pribavljenog na misijama. No na kraju se ipak postavlja pitanje, zašto Amerikanci nisu sletjeli ponovo na mjesec u zadnjih 50 godina?

 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 

 

 
(tportal.hr,youtube/uredio:nsp)