Nedavno je na masovnoj misi papa Franja izjavio da bi, ukoliko bi se našao u prilici, krstio vanzemaljce.

Nažalost, sudeći po “arheologiji, antropologiji i međuzvezdanoj komunikaciji”, novoj knjizi o kompleksnosti komunikacije s vanzemaljcima, koju je objavila NASA, stvari neće biti tako lake.

National Aeronautics and Space Administration (NASA) je američka svemirska agencija, osnovana 29. srpnja 1958. godine s ciljem ostvarivanja javnog svemirskog programa Sjedinjenih Američkih Država. Cilj joj je i dugoročni razvoj civilnih i vojnih letjelica.

NASA koja svoje temelje vuče iz Hitlerove nacističke Njemačke, ponovo gradi i pere mozak ljudima. Od nedavno se NASA osim svemirskog programa počela baviti i vanzemaljcima, te klimatskim promjenama, i to onim katastrofičnog scenarija.

Već neko vrijeme, ljudi koji su zainteresirani za potragu za vanzemaljskim životom dolaze iz takozvane “tvrde znanosti”, disciplina kao što su astronomija ili fizika i za njih je glavna prepreka tehničke prirode – izgradnja teleskopa i procesuiranje podataka.

Međutim, posljednjih godina ovo polje je prošireno kako bi se uključile i osobe koje već proučavaju druge civilizacije – ovdje na Zemlji.

U svojim radovima oni izvještavaju da je njihov posao već dovoljno težak. Arheolozi su se mučili dešifrirati drevni grčki, a dešifriranje signala s drugog svijeta bilo bi još teže. Čak i ako uspijemo otkriti signal, pišu oni, njegovo potpuno razumijevanje bilo bi nemoguće.

Izazovi koje opisuju su obeshrabrujući. Na Zemlji smo bili u stanju da koristimo kamen iz Rozete kako bismo razumjeli hijeroglife iz Egipta. Međutim, kamen iz Rozete neće postojati kada budemo komunicirali s vanzemaljcima, a razdaljina koja će u taj razgovor biti uključena činiće ga malo vjerojatnim.

Ovo znači da će naše razumijevanje njihovih poruka biti ograničeno na matematiku i brojeve i da nećemo biti u prilici da to proširimo na širi koncept ili manje apstraktne riječi – kako opisati rijeku ili drvo uz pomoć matematike?

Brzina poruke predstavlja još jedan problem: ovdje na Zemlji, ljudski jezik odvija se brzinom između pjesme kita i ptice, dakle, koliko bi ta poruka mogla biti brza i na kojoj skali bismo morali je slušamo? Problem može biti i priroda naših sugovornika. Što ako su toliko drugačiji od nas da su međusobne poruke potpuno neshvatljive?

Što ukoliko bismo dobili automatiziranu poruku nekog sustava dugo nakon što je civilizacija nestala?

Douglas Vekoh, urednik ove knjige, također i direktor međuzvjezdane kompozicije za poruke u Institutu SETI, posjeduje diplome iz komparativne religije, povijesti i Filizofija znanosti, kao i iz kliničke psihologije.

“Očekivao sam da ću postati astronom, ali sam otkrio da me znatno više interesuju ljudi nego zvijezde”, izjavio je Vekoh novinaru lista “New Yorker”.

Vekoh je zadužen za dizajniranje poruka koje bismo mogli šaljemo vanzemaljcima, a pritom je i član Internacionalnog instituta svemirskog prava, gdje se bavi pravnim stranama sadržaja poruka – trenutno ne postoje zakoni koji se tiču ​​slanja signala u svemir i u teoriji to može učiniti svatko s dovoljno jakom antenom.

“Antropolozi su upoznati sa sretanjem onih koji su drastično drugačiji i dobri su u tome rekonstruirati cijelu civilizaciju uz pomoć samo jednog njenog malog dijela.

Sve ovo nalazit se u centru za komunikacije s vanzemaljcima.

Kada vidimo razdaljinu između nas i bilo koje druge civilizacije, jasno je da nema lak način da nešto pitate i dobijete odgovor. Čak ne znamo ni kojim jezikom će komunicirati.

“Ako mislimo da odgovorimo i ponovno dobijemo odgovor, onda se moramo upitati – kako ćemo biti sigurni da će, recimo, tisuću godina kasnije, ljudi iz budućnosti biti u stanju razumjeti tu poruku? Tek u takvim vremenskim skalama postaje moguće da ćemo početi nešto razumijevamo “, tvrdi Vekoh.

Kako izgleda početna točka u dizajniranju poruka koje ćemo slati vanzemaljcima?

“Ne postoji očigledan početak, ali postoje određeni pristupi koji su lakši od drugih, poput matematike. Tako da dolazimo do pitanja – koji je osnovni dio matematike? Možda je brojanje. Možda matematika u cjelini nije univerzalna, ali možemo početi s nečim osnovnim, pa onda korak po korak možda stignemo do komunikacije i našeg viđenja svemira.

Bilo je nekoliko transmisija, ali ništa održivo, a mislim da bi to trebalo dogoditi kako bi ovo postao projekt u kome će sudjelovati buduće generacije. To bi bio signal naše nade za čovječanstvo – da se nadamo da ćemo možda za tisuću godina dobiti odgovor. Razumijemo da je ovo što danas radimo samo jedan korak ka tom kontaktu.

Jedna od ključnih stvari međuzvjezdane komunikacije jeste osjećaj da sve nekako moramo učiniti kako treba iz prvog puta, sve mora biti potpuno jasno i razumnjivo. Tako komuniciramo i na Zemlji”.

Kada bi čovječanstvo i uspjelo ostvariti kontakt, ali korištenjem dvosmislenih poruka, koja bi bila poanta toga?

“Prvo moramo odlučiti za čije dobro šaljemo tu poruku. Da li je to za naše dobro, da kažemo da smo postojali? Da kažemo koje smo vrijednosti posjedovali. A isto tako, postavlja se i pitanje – što bi vanzemaljci željeli znati? Mogli bismo reći – mi smo mudri, mi smo jaki, ali bi puno zanimljivije bilo da kažemo: Ovo su stvari koje nam zadaju probleme, ne znamo da li ćemo biti ovdje još jedan vijek, ili kako će život izgledati nakon toga. “

Znanost je uglavnom povezana s vrijednostima kao što su objektivnost i istina, i mi to želimo, ali jedna od vrijednosti iz programa SETI je strpljenje.
 

 
(vestinet.rs, youtube.com/uredio: nsp)