U iznimno zabrinjavajućem razvoju događaja, geni povezani sa jednim od najjačih antibiotika otpornih na superbakterije poznati čovječanstvu pronađeni su u tlu zaleđenog Arktika, udaljenog i uglavnom negostoljubivog dijela svijeta

Gen pod nazivom The New Delhi Metallo-beta-lactamase-1 genes (blaNDM-1) je prvi put identificiran kada je švedski pacijent indijskog podrijetla, koji je 2008. putovao u Indiju, došao u bolnicu u Delhiju. Geni su tada također otkriveni u površinskim vodama na ulicama Delhija 2010. godine.

U šokantnom razvoju ove priče, ti geni su sada iskopani u zemlji blizu grada Svalbard, u Norveškoj, daleko u Arktičkom krugu, 12.870 kilometara od indijskog grada. No kako su tamo došli, ostaje velika tajna.

DNA je izvađena iz 40 uzoraka tla na osam lokacija u Svalbardu i pronađeno je ukupno 131 gena otpornih na antibiotike.

Superbakterija u New Delhiju bila je prisutna u više od 60 posto analiziranih uzoraka. Utjecaj bakterija otpornih na antibiotike ne može se precijeniti, bez obzira na nedostatak koherentne međunarodne strategije.

“Antimikrobna otpornost je velika opasnost za čovječanstvo kao i klimatske promjene ili ratovanje. Zato trebamo hitnu globalnu akciju„ – rekao je britanski tajnik zdravstva Matt Hancock na Svjetskom gospodarskom forumu.

U budućnosti, operacije mogu postati daleko rizičnije, a brzorastuće superbakterije mogu nadvladati medicinsku obranu čovječanstva.

Postojeće procjene ukazuju da bi virusi otporni na antibiotike mogli ubiti i do 10 milijuna ljudi godišnje do 2050. godine, osim ako se ne postigne dramatičan pomak u međunarodnoj politici, ograniči barem djelomično uporaba antibiotika, unaprijedi globalna sanitetska zaštita, osobito u zemljama u razvoju.

Loše sanitetske usluge u zemljama u razvoju pomažu bakterijama da se prošire daleko čak i u udaljene, „visoko napredne sanitarne“ dijelove svijeta u kojima su bakterije smrznute, kao što je Arktički krug. Sadašnja radna teorija o tome kako su geni završili tako daleko na sjeveru jest da su ih tamo donijele ptice selice ili neki drugi posjetitelji.

Neodgovarajuća uporaba antibiotika u borbi protiv infekcija kod ljudi na koje nemaju apsolutno nikakav učinak, kao što su virusi i prekomjerna upotreba u stočarskoj proizvodnji koja ulazi u prehrambeni lanac i okolno okruženje, identificirani su kao dva najveća problema koje treba rješavati zajedno s lošim sanitarnim uvjetima.

“Ono što su ljudi učinili u suvišnoj upotrebi antibiotika je ubrzanje evolucije bakterija, stvarajući otporne sojeve koji nikada prije nisu postojali” – objasnio je David Graham, profesor ekosustava na Sveučilištu Newcastle, koji je vodio istraživački tim u Svalbardu.

“Lokalne strategije ne mogu učiniti puno – moramo razmišljati globalno” – dodao je Graham. “Problem će postati i politički.”

Novi-Svjetski-Poredak.com

Kada pomislite na pandemije, sigurno vam na pamet padaju epidemije globalnih bolesti poput španjolske gripe koja je ubila 50 milijuna ljudi ranih 1900-ih ili novije pandemije HIV-a (AIDS)

Međutim, neki stručnjaci upozoravaju da će sljedeća pandemija doći iz neočekivanog izvora – i to je nešto što bi se u velikoj mjeri moglo spriječiti ako zemlje sada poduzmu odgovarajuće mjere predostrožnosti.

Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), koja je savjetnica Svjetske zdravstvene organizacije o inicijativama za javno zdravstvo, upozorila je da će se javna zdravstvena zaštita i potrošnja suočiti s “katastrofalnim posljedicama” ako se osnovna bolnička higijena ne poboljša i ne smanji uporaba antibiotika”.

Organizacija je rekla da bi takva epidemija na vrhuncu mogla ubiti 2,4 milijuna ljudi do 2050. godine. Bakterije otporne na lijekove već su odgovorne za tisuće smrtnih slučajeva, i ubile su više od 33.000 Europljana samo u 2015. godini.

OECD je izjavio da bi troškovi liječenja ovih infekcija mogli u prosjeku godišnje doseći oko 3,5 milijardi dolara u svakoj od analiziranih zemalja. Grupa je rekla da zemlje već troše oko deset posto svog zdravstvenog proračuna na tretman liječenja bakterija otpornih na lijekove.

OECD-ov voditelj Michele Cecchini izjavio je: “Antimikrobna rezistencija (AMR) košta više od gripe, više od HIV-a, više od tuberkuloze. A koštati će još i više ako zemlje ne poduzmu akcije za rješavanje ovog problema.”

U srcu ovog problema je prekomjerna upotreba antibiotika, a mi smo obasuti sa svih strana. Liječnici propisuju antibiotike za viruse, koji ne reagiraju na takve lijekove, koji također ulaze u naše tijelo kroz hranu koja se dobiva iz poljoprivrede i stočarstva koji također koriste takve lijekove. Kao rezultat toga, razvijaju se mnogi sojevi bakterija koji se mogu oduprijeti učincima antibiotika.

Otpornost je već nevjerojatno visoka u zemljama s nižim i srednjim dohotkom, sa čak 60 posto bakterijskih infekcija u državama poput Brazila ili Indonezije. Očekuje se da će rast infekcija biti 20 puta veći do 2030. godine.

Stručnjaci upozoravaju da čak i male porezotine, manje operacije i infekcije poput upale pluća mosu postati smrtonosne.

Skupina je također izrazila zabrinutost zbog otpornosti na druge i treće linije antibiotika, za koje kažu da će do 2030. godine biti 70% neučinkovite.

Ovi tipovi antibiotika trebali bi biti rezervirani za najgore scenarije, ali liječnici ih već koriste kada bi ih zapravo trebali koristiti manje sa napretkom medicine.

Kako izbjeći ovaj vrhunac pandemije?

OECD kaže da je jedini način da se ova izvanredna katastrofa spriječi je uvođenje velikih promjena u zdravstvu, i to odmah.

Na primjer, ističu da zdravstveni radnici trebaju poduzeti veće mjere kada je u pitanju higijena u bolnicama, provoditi redovito pranje ruku i uspostaviti stroža pravila sigurnosti.

Brža testiranja kako bi se utvrdilo jesu li infekcije virusne ili bakterijske, također mogu napraviti veliku razliku jer su antibiotici potpuno beskorisni u prvom slučaju.

Drugi pristup koji može biti koristan je “odgađanje recepta”, što znači da pacijenti trebaju čekati tri dana prije nego što podignu recept za antibiotike.

To je otprilike vrijeme koliko bi viralna infekcija trebala potrajati. U pokusima kroz ovaj pristup, dvije trećine pacijenata koji su imali prolongirane antibiotske recepte nisu nikada podigli u ljekarni svoje lijekove, što znači da nisu uzeli nepotrebne antibiotike i pogoršali problem.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Jedno je sigurno. Više od 200 milijuna Amerikanaca potpuno je paranoično u svezi klica i bakterija do te mjere da im je mozak ispran da vjeruju da je ljudski imunološki sustav bespomoćan bez pomoći kemikalija koje dolaze u obliku injekcija, lijekova, osobnih proizvoda za njegu, te “dezinfekcijskih” sredstava

Masovni mediji su prestrašili većinu građana da ako njihova djeca ne prime otprilike 50 cjepiva do dobi od sedam godina, da će umrijeti od strašne smrti od ospica, vodenih kozica, herpesa i gripe.

Centar za kontrolu bolesti u Americi ima par stotina milijuna “ovaca”, uvjerenih da su im potrebni antibiotici u njihovim crijevima, krvi i da bi se trebali širiti po cijelom tijelu, kako bi se izbjegle sve one smrtonosne klice.

Sve je to Ponzijeva shema da potrošači potroše novac dok istovremeno teško ugrožavaju svoje imunološke sustave, do te mjere da se razvijaju i šire vrlo zarazne bolesti, bakterije i viruse zbog kojih su bili tako paranoični. Zamislite ironiju.

U međuvremenu, Agencija za hranu i lijekove u Americi dozvoljava tisućama toksina da uđu u opskrbu hranom, s jedva primjenjivim propisima na proizvodima za osobnu njegu ili kozmetici.

Osim toga, većina lijekova na recept dobivaju se uz pomoć kemikalija koje uzrokuju nuspojave koje su gore od stanja i simptoma koje bi trebali riješiti.

To je sve podmuklo, začarani ciklus koji je dobro isplaniran sa puno pohlepnih investitora koji zgrću bogatstvo od bolesnih, imunološki ugroženih potrošača koji mole za sve više kemikalija, nesvjesni strašnih posljedica.

Da, sve je to vrlo zastrašujuće i zato morate izbjegavati najveće zamke koje se prodaju, a zapravo imaju suprotni učinak.

Evo popisa 8 najpopularnijih načina na koje građani misle da se štite od bolesti, poremećaja i infekcije:

#1. Često korištenje dezificijensa za ruke (i čišćenje kuće s anti-bakterijskim proizvodima)
#2. Uzimanje propisanih antibiotika, steroida i mnogih drugih lijekova na recept
#3. Dobivanje cjepiva protiv gripe (i mnogih drugih cjepiva)
#4. Boravak u bolnici dulje vrijeme
#5. Posjet liječniku
#6. Zamjena prirodnih lijekova sa farmaceutskim lijekovima
#7. Korištenje pladanjeva u zrakoplovima
#8. Dobivanje kemoterapije

Da, Triklosan je spoj za dezinficiranje koji je postao vrlo popularan tijekom posljednjih nekoliko godina. Možete ga naći u dezificijensima za ruke u svakom uredu, u gotovo svakoj školi učionici, te u većini restorana i toaletima u shopping centrima.

Triklosan je kemijski agens koji smanjuje razinu bakterija i narušava funkciju imunološkog sustava kod ljudi. Ups. Kako to? Bakterije koje su redovito izložene antibakterijskim “agensima” – postaju sve jače i otpornije. Oni se prilagođavaju, drugim riječima.

Slušajte ljudi, jačanje imunološkog sustava nije teško i ne zahtijeva kemikalije napravljene u laboratorijima.

Jedenje sirovih, organskih proizvoda je prekrasan početak. Dodajte neke ključne dodatke poput češnjaka, korijen sladića, ulja origana, aloe, vitamina C, vitamina D, koloidnog srebra, aminokiselina i minerala u tragovima, i nema puno brige. Zato isključite televizor i zapalite novine – jer su pune propagande.

Zapamtite, vaše crijevne bakterije su biološko sjedište imuniteta, stoga zadržite ravnotežu od oko 85 posto dobrih bakterija i 15 posto loših, i moći ćete se boriti sa svime što dolazi narušiti vaš imunitet.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Iako nije tako poznat kao med ili pelud, pčelinji propolis je proizvod kojeg proizvode pčele, a koji posjeduje mnoštvo zdravstvenih prednosti

Razne kulture su prepoznale nevjerojatna ljekovita svojstva ove smolne kombinacije sline, pčelinjeg voska i sapnice.

Budući da se od Grka do Asiraca koristio kao tretman za apsces kojeg su nanosili na rane (koje su zadobili u borbi) protiv infekcija, pčelinji propolis je uistinu čudotvorna tvar koju biste trebali imati u vašoj kućnoj ljekarni. Zašto? Pa, zato što je pčelinji propolis moćan prirodni antibiotik.

Postoji više od stotinu korisnih spojeva prisutnih u pčelinjem propolisu. Ova raznolikost i obilje spojeva pridonijela je da pčelinji propolis ima značajna antimikrobna, antioksidativna, antibakterijska i antifungalna svojstva.

“Ova svojstva djeluju pri podizanju prirodne otpornosti tijela na bolesti poticanjem i pomlađivanjem vlastitog imunološkog sustava”, objasnio je herbalist James Green.

“Slina se aktivira smolama, a kako se slina kontinuirano proguta, učinkovito raspodjeljuje antimikrobne komponente propolisa kroz grlo i na susjedna područja.”

Kao takva, ova tvar je testirana i otkrivena te prikladna za liječenje brojnih zdravstvenih stanja. Pčelinji propolis također sprečava infekcija srednjeg uha i infekcije dišnih puteva kod djece, a može čak ublažiti simptome prehlade.

Više od toga, međutim, pčelinji propolis također se pokazao kao bolji lijek u liječenju genitalnog herpesa od uobičajeno korištenog lijeka.

Imuni učinci pčelinjeg propolisa su takvi da mogu ubrzati zacjeljivanje rana i modrica, spriječava rast Candide, pa čak i zaustavlja aktivnost strep bakterije. Oni koji su proveli studije antibakterijskih učinaka pčelinjeg propolisa čak su napisali da se ta tvar može potencijalno “koristiti u razvoju alternativnih proizvoda za liječenje mikrobnih infekcija”.

Druge prednosti pčelinjeg propolisa

Naravno, to nije sve što pčelinji propolis može učiniti. Evo još neke zdravstvene koristi povezane sa pčelinim propolisom:

- Pčelinji propolis može igrati ulogu u dobrom oralnom zdravlju – Zahvaljujući impresivnom rasponu kvaliteta koje promiču zdravlje, pčelinji propolis može vam pomoći u postizanju izuzetnog oralnog zdravlja. Koristite ga za liječenje parodontitisa i gingivitisa, a dobiveni rezultati su vrlo pozitivni. Neki su istraživači čak izjavili da može potaknuti rast zubne pulpe, hrskavice i koštanog tkiva.

- Pčelinji propolis može poboljšati zdravlje vaše kože – flavonoidi u pčelinjem propolisu mogu štititi vašu kožu od bakterija i boriti se protiv iritacije kože. Kao drugo, pčelinji propolis sadrži minerale koji pomažu obnoviti i hraniti kožu. Zbog toga, pčelinji propolis može uvelike pogodovati onima koji se bore s psorijazom, ekcemom, piodermom i različitim drugim kožnim stanjima. Možete čak iskoristiti pčelinji propolis da biste se oslobodili bradavica.

- Pčelinji propolis je izvrsan za vaše srce – Tirozin hidroksilaza je enzim koji može obuzdati proizvodnju dušikovog oksida, što dovodi do problema sa zdravljem srca. Pčelinji propolis može smanjiti aktivnost tirozin hidroksilaze, ustabiliti krvni tlak i smanjiti rizik od hipertenzije.

- Pčelinji propolis može ublažiti alergije – brazilski istraživači su otkrili da pčelinji propolis ima sposobnost zaustaviti oslobađanje histaminika, kemikalije koje uzrokuju mnoge simptome alergija (poput kihanja ili curenja nosa). Kao bonus, jedna od glavnih prednosti koje pčelinji propolis ima nad antihistaminicima je da ne uzrokuje iritantne nuspojave kod alergijskih bolesnika.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

DOSAD SU NAS PLAŠILI DA ĆEMO TO POSTATI AKO IH PIJEMO MANJE DANA NEGO ŠTO JE LIJEČNIK ODREDIO

Svi samo se naslušali upozorenja liječnika: i ako vam bude bolje – nemojte prestanete piti ovaj antibiotik; ako nećete da postanete rezistentni – morate upotrijebiti cijelu “kuru”.

A možda i nije tako. Možda su u pravu oni koji ostavljaju antibiotik čim se osjete bolje!

Znanstvenici s britanske Visoke medicinske škole Brightona i Sasexa – poslije dužeg istraživanja – tvrde da nema dokaza da se pojvljuje rezistentnost na antibiotike ako se ne poštuje “zakon – pij do kraja”.

Čak upozoravaju da stvari stoje sasvim obrnuto: da rezistentnost potiče korištenje antibiotika preko momenta kada je bolest već ustuknula.

Oglasili su se ovakvim apelom: “Pozivamo sve liječnike i prosvjetne radnike (u Britaniji se u srednjim školama predaje da se uporaba antibiotika “ne smije prekidati”) prestati pričati da je važno tečaj prijema antibiotika uvijek dovoditi do propisanog kraja. Ta preporuka nije zasnovana na činjenicama i nije ispravna”.

Britanski znanstvenici su u ovom kontekstu podsjetili na govor Aleksandra Fleminga iz 1945. kada je dobio Nobelovu nagradu. Naveli su da je on tada ukazao da bi pacijent sa infekcijom streptokoka – ako ne bi primio dovoljno penicilina – mogao postati rezistentan, a još zaraziti suprugu koja bi mogla umrijeti. Pritom je odredio formulu: “Ako već koristite penicilin – koristite ga u potrebnoj količini”.

Njegovi zemljaci ukazuju da se rezistentnost pojavljuje kod oboljelih od tuberkuloze i AIDS-a, a ne u slučaju bakterija poput Escherichia coli i takozvane Eskape-bakterije: enterokoke, stafilokoke itd.

A upravo te bakterije mogu izazvati infekcije kod pacijenata s oslabljenim imunitetom, a u slučaju rezistentnosti na antibiotike – opasne infekcije po bolnicama.

Britanci još upozoravaju: “Kada pacijenti uzimaju antibiotike bez prijeke potrebe – bakterije koje su na njih osjetljive bivaju, i na koži, i u crijevima, u okolici, bivaju zamijenjene otpornim i sposobnim da izazivaju daljnju zarazu. I, što su takve bakterije dalje izložene djelovanju antibiotika – to je među njima više otpornih na njih.”

Britanci dodatno opominju “obvezni puni tečaj uzimanja antibiotika” također ne vode računa o činjenici da različiti pacijenti različito reagiraju na isti antibiotik.

Njihovo završno upozorenje glasi: “Rezistentnost je posljedica predugog uzimanja antibiotika. Oni su dragocjeni i potrošiv resurs koji se mora čuvati”.
 
(fakti.org)

“Postoji opasnost da neuki čovjek izlaganjem svojih mikroba ne-smrtonosnim količinama lijeka (antibiotici), ih učini otpornima”, rekao je Alexander Fleming, čovjek koji je otkrio penicilin i dobio Nobelovu nagradu 1945. godine

Malene, zvjezdaste molekule proteina, tzv. peptidni polimeri, mogle bi postati novo, vrlo učinkovito oružje u borbi protiv superbakterija koje sve više postaju otporne na sve poznate antibiotike, pokazala je nedavno objavljena australska studija predstavljena u časopisu Nature Microbiology.

No podsjetimo se ipak suštine problema – bakterije izuzetno brzo evoluiraju i stječu otpornost na antibiotike, čak ju razmjenjuju među sobom, a u posljednjih nekoliko desetljeća otkriveno je tek par novih lijekova. Zlatne godine antibiotika bile su 1950-te i 1960-te, a posljednje učinkovite skupine otkrivene su krajem 1980-ih.

Brz razvoj rezistencije

Antibiotici su trenutno jedino poznato i dokazano učinkovito oružje za borbu protiv bakterija. Međutim, mikroorganizmi vrlo brzo mutiraju, postaju otporni na njih i, što je najgore, s lakoćom među sobom razmjenjuju gene odgovorne za rezistenciju.

Takva razmjena odvija se čak i među bakterijama koje se međusobno razlikuju koliko i čovjek i kokoš. Za razliku od tzv. vertikalnog prijenosa gena, u kojem djeca nasljeđuju mješavinu genskih informacija svojih roditelja, ovaj proces naziva se horizontalnim prijenosom gena.

U njemu bakterije razmjenjuju informacije sadržane u tzv. plazmidima, malenim molekulama DNA koje su u njihovim stanicama fizički odvojene od kromosomske DNA.

Oni se u bakterijama obično nalaze u obliku malenih kružnih molekula dvostrukog niza DNA, a sadrže samo genske informacije o nekim ekstra sposobnostima kao što je primjerice rezistencija.

Bakterije koje su otporne na jednu vrstu antibiotika, razmjenom plazmida s drugim bakterijama otpornim na neke druge antibiotike, mogu postati prave superbakterije, rezistentne na više najmoćnijih lijekova.

Brojni hrvatski i svjetski stručnjaci već godinama upozoravaju da je broj bakterija otpornih na sve poznate antibiotike u porastu. One svake godine u svijetu odnose na milijune života. Kada bi se isti trend nastavio, procjenjuje se da bi do 2050. godišnje od superbakterija umiralo desetak milijuna ljudi.

Što je posebno u novom otkriću?

Tim sa Sveučilišta u Melbourneu već godinama istražuje djelovanje peptidnih polimera. Veliki proboj dogodio se nedavno kada su uspjeli kreirati zvjezdoliki polipeptid koji se pokazao iznimno učinkovitim u uništavanju gram-negativnih bakterija koje su osobito uspješne u razvoju rezistencije.

Najzanimljivija u ovoj priči je činjenica da je studija utvrdila da novo oružje djeluje na više metaboličkih putova bakterija, a da istovremeno nije otrovno za organizam. Većina antibiotika djeluje samo jedan put, a najmoćniji među njima nerijetko su previše toksični da bi ih ljudi mogli koristiti.

Testovi koje je proveo tim iz Melbourena pokazali su da bi doze zvjezdastog polimera trebalo povećati za faktor 100 ili čak i više da bi postao toksičan. Njegova djelotvornost u uništavanju superbakterija potvrđena je u testovima na životinjama – modelima.

Superbakterije za sada nisu pokazale da uspijevaju razviti rezistenciju na novi lijek. To je za očekivati budući da istovremeno djelovanje kroz više putova značajno komplicira stvari za bakterije. Jedan od putova djelovanja novog polipeptida su stanične membrane. Naime, kako pokazuju snimke koje je napravio australski tim, molekula razdire stanične membrane bakterija.

‘To bakterijama jako otežava da prežive i da se prilagode nakon što ih se tretira s ovim peptidnim plimerima’, rekla je za ABC Shu Lam, koautorica studije.

Lam napominje da je njihov tim do sada u svojim istraživanjima bio fokusiran na jednu glavnu klasu bakterija što znači da će trebati provesti dodatna istraživanja kako bi se vidjelo koje sve vrste reagiraju na molekulu.

‘Ovo je još uvijek na razini primarnog, odnosno bazičnog istraživanja. U sljedećem koraku moramo detaljno utvrditi kako ti polimeri funkcioniraju’, pojasnila je.

Mada će trebati provesti dodatna istraživanja, među ostalim i na ljudima, prije nego što novi lijek uđe u komercijalnu primjenu, voditelj studije prof. Greg Qiao i njegovi kolege vjeruju da njihovo otkriće predstavlja važan korak u novim tehnikama borbe protiv superbakterija.
 
(bug.hr)

Znanstveno je dokazano da je drevni lijek, ulje divljeg origana, jedan od najjačih i najučinkovitijih antibiotika širokog spektra poznatih čovjeku

Prirodno je i sigurno za uporabu te ne stvara još više mutiranih sojeva bakterija. Učinkovito uništava bakterije svake vrste koristeći samo male količine, a djelotvorno je i protiv gljivica, parazita i virusa te se može se koristiti izvana i iznutra

Snaga cjelovitog origano ulja

Postoji puno istraživanja o origanu i njegovom glavnom kemijskom sastavu, fenolu carvacrol, koji je vrlo moćan antiseptik. Bez obzira na svoju snagu carvacrol ne djeluje sam od sebe, što je dokazano u laboratorijskim ispitivanjima te je čisti carvacrol samo upola učinkovit kao i cjelovito ulje od divljeg origana u suzbijanju rasta gljivica i bakterija.

Pri standardizaciji origano ulja, nešto se dodaje ili uzima čime se poništava prirodna sinergija aktivnih sastojaka u ulju što neminovno utječe na svojstva konačnog proizvoda. Kao i u mnogim drugim slučajevima, priroda je već napravila savršen proizvod te samo treba slijediti njene upute.

Origano ulje sadrži četiri glavne skupine kemikalija koje pridonose njegovoj ljekovitoj snazi. Fenoli, kao što su carvacrol i timol, djeluju kao antiseptici i antioksidansi, a terpentini, koji uključuju pinen i terpinene, imaju antiseptička, antivirusna, protuupalna i anestetička svojstva. 

Linalool i bonreol su dva duga alkoholna lanca pronađena u origano ulju, što mu dodaje i antivirusna i antiseptička svojstva. Esteri su jaki antifungalni agensi, a dva koja se nalaze u izobilju u origano ulju su linalyl acetat i geranyl acetat.

Iako je kombinirani učinak mnogih značajnih spojeva pronađen u origano ulju, njegova djelotvornost se u velikoj mjeri pripisuje primarnom sastojku, carvacrolu. U laboratorijskim testovima, utvrđeno je da je on jedan od najjačih antibiotika poznatih znanosti.

U testovima provedenim na Sveučilištu Georgetown, utvrđeno je da je učinkovitiji od penicilina, streptomicina, pa čak i vankomicina te se smatra se da je najjači od svih antibiotika. Iako je glavna snaga u  carvacrolu, moć ulja origana je prikazana upravo kroz sinergijsko djelovanje svih njegovih komponenti. Dakle, origano ulje sadrži tvari koje djeluju sinergijski kako bi osigurale antibakterijska, antifungalna, antivirusna, protuupalna, antioksidativna, analgetička, protuotrovna i antiparazitarna kvalitativna svojstva.

Svojstva ulja

Imunološki stimulans

Kao pojačivač imunološkog sustava, origano je neusporediv u biljnom carstvu. Višestruko je jači od Echinaceae ili Goldenseala (Hydrastis canadensis). Par kapi dnevno dovoljno je da napuni naš imunološki sustav, što je prva i najmoćnija obrana protiv bolesti.

Antibiotik i antiseptik

Infekcije zuba i desni brzo reagiraju na origano ulje, zbog njegovih jakih antibakterijskih i antiseptičkih svojstva, a primjenjuje se izravno na desni. Kap origano ulja na četkici za zube ostavit će u vašim ustima osjećaj svježine i čistoće, a redovita primjena znatno će poboljšati oralno zdravlje i higijenu. Mnogi ljudi koji pate od raznih kroničnih infekcija vidjeli su kako infekcije nestaju ubrzo nakon korištenja ulja iznutra i izvana.

Trovanje hranom

U jednom je istraživanju uočeno da oko 20 posto uzoraka mesa uzetih iz trgovina sadržava bakterije otporne na antibiotike. No, opasnost nije samo na mesu već i na voću i povrću, Salmonella i E. coli su primjerice pronađene na na povrću poput salate i alfalfa klica što rezultira trovanjem hranom. Također, hrana u restoranu je često kontaminirana zbog loše higijene ili nepravilnog pranja proizvoda. Korištenjem origano ulja svaki dan, značajno se mogu smanjiti šanse oboljevanja zbog trovanja hranom, što je u današnje doba vrlo čest slučaj.

Antivirusno djelovanje

Origano ulje se vrlo uspješno koristi u liječenju virusnih stanja, kao što su prehlada, gripa, crvenilo, herpes i bradavice. Činjenica da origano ulje može spriječiti prehladu ili gripu ako se uzima na prvi znak simptoma ukazuje na njegovu zadivljujuću snagu.

Antifungalna svojstva

Agresivna antifungalna svojstva origano ulja učinkovito rade protiv tvrdokornih gljivičnih infekcija kao što su Candida i gljivice noktiju. Također se može pomiješati nekoliko kapi ulja sa šamponom da biste se oslobodili  peruti ili seboreje, koje su uzrokovane gljivičnim infekcijama vlasišta. Uz to, koristi se u tretmanu atletskog stopala.

Protuupalna svojstva

Zbog svojeg protuupalnog svojstva kao i kod olakšavanja bolova, ulje origana se koristi lokalno, prodire duboko u tkivo i na taj način donosi olakšanje i ubrzava liječenje modrica, istegnuća i bolove mišića, uganuća, tendonitis, grčeva, pomaže kod  sindroma karpalnog tunela i drugih sličnih ozljeda. Ta ista svojstva čine ga moćnim lijekom za artritis.

Anti-alergijska svojstva

Alergije, koje utječu na sve veći broj ljudi, često se mogu eliminirati unutrašnjom uporabom origano ulja i udisanjem para iz ulja. U mnogim slučajevima olakšanje se događa brzo.

Kao antioksidans

Među prirodnim antioksidansima, origano ulje je jedno od najmoćnijih. Ono štiti stanice od slobodnih radikala i na isti način produžuje rok trajanja hrane.

Antiparazitik

Paraziti, poput ušiju i grinja, kao i unutarnji paraziti, nisu problem za origano ulje. Ulje može biti dodano u sapune, šampone ili se razrijediti u maslinovom ulju. Uzimanjem nekoliko kapi dnevno ispod jezika, možemo se zaštititi od parazita iz vode kao što su Cryptosporidium i Giardia. Unutarnja upotreba ulja je također efektivna u ubijanju parazita i metilja u tijelu.

Kao protuutrov

Origano ulje je sposobno neutralizirati otrovne ugrize, što je od neprocjenjive vrijednosti kao učinkovita prva pomoć za liječenje ugriza i uboda svih vrsta, uključujući i pčele, zmije i pauke. Origano ulje je također korisno za sprečavanje infekcija nastalih zbog životinjskih ugriza i drugih rana. Smanjuje upale, a anesteska svojstva olakšavaju bolove povezane s ugrizima i ubodima nakon topikalne primjene.

Razine kisika u krvi

Mnogi ljudi pate od simptoma vezanih uz lošu apsorpciju kisika u krvi. Stanice gladuju za kisikom i zbog toga se osjećaju posljedice poput umora. Korištenje origano ulja izvana i iznutra povećava apsorpciju kisika u krvi. Mnogi ljudi su primijetili povećanje energije nakon uzimanja ulja.

Anti-pleomorfizam

Bakterije, virusi i gljivice mogu promijeniti oblik u tijelu kao rezultat promjene kemije u tijelu. To je poznato kao pleomorfizam. Origano ulje djeluje smrtonosno za sve vrste patogena, bez obzira na to koji oblik koji poprimaju.

Postoji jako puno vrsta origana, a od svih je najviše cijenjen divlji origano,a najveću terapijsku vrijednost ima Origanum vulgare koji raste na mediteranu. Pri kupovini origano ulja pokušajte potražiti ulje napravljeno od ove vrste, aletrnativno od vrste Thymus capitatus koja raste u Španjolskoj.

Kako napraviti origano ulje

Da bi se dobilo origano ulje, beru se suhi cvjetovi i lišće divljeg origana kada je sadržaj ulja biljke na najvišoj razini, te se potom pristupa destilaciji. No, iako izrada zahtjeva postupak destilacije, ulje se može napraviti i na jednostavniji način, kod kuće.

Potrebno je imati origano lišće, sjeckano ili drobljeno, maslinovo, bademovo ili ulje od sjemenki grožđa te sterilizirana staklenka s poklopcem. U neku posudu stavite malo vode te započnite grijanje. Nakon što temperatura dostigne vrijenje, ugasite vatru. U staklenku stavite ulje po izboru i dodajte origano te sve skupa stavite u vruću vodu te ostavite tako pet do deset minuta.

To će zagrijati ulje i pomoći origanu u oslobađanju prirodnog ulja. Izvadite posudu iz vodene kupke i stavite kod osunčanog prozora tijekom jednog do dva tjedna. Protresite staklenku svakih nekoliko dana. Nakon dva tjedna procijedite ulje te ga spremite u čistu staklenu posudu i dodajte još par kapi ulja grejpa za očuvanje. Čuvajte na tamnom i hladnom mjestu.

Oprez: Ulje origana može izazvati neke nuspojave poput alergijskih reakcija koje su vidljive kao iritacija ili smetnje u disanju, a ovaj problem se obično može riješiti razrjeđivanjem ulja origana s maslinovim uljem ili nekim drugim eteričnim uljem koje je umirujuće i manje iritantno za kožu.

Također, ulje origana ometa apsorpciju željeza te bi oni koji uzimaju suplemente trebali uzimati ovo ulje dva sata prije ili poslije suplemenata. Željezo se može nadoknaditi i uzimanjem nekog prirodnog pripravka koji sadrži puno željeza, poput čaja od koprive ili soka od aronije.

Upotreba ulja od origana kod trudnica i djece se ne preporuča. Ukoliko se odlučite za korištenje ovog stvarno izuzetno ljekovitog ulja, potražite i stručni savjet!
 
(nexus-svjetlost.com)

Proizvodi od meda najčešće se koriste u slučaju gripe, prehlade i raznih virusnih infekcija. Osim toga, jačaju imunitet, ubrzavaju zarastanje kostiju nakon prijeloma, ublažavaju bolove nastale uslijed reume i artritisa, reguliraju krvni tlak i snižavaju razinu šećera u krvi

Za matičnu mliječ kažu i da je eliksir života. Ovaj dar iz prirode otklanja nervozu, regulira lučenje hormona, te sprečava infekcije muških i ženskih spolnih organa.

MATIČNA MLIJEČ

Kvaliteta i ljekovitost matične mliječi ovisi prije svega od uzete i prerađene količine polenovog praha, kojeg su preradile pčele hraniteljice.

• Matični meč se ne guta, nego se drži pod jezikom i tako se polako apsorbira u organizam.

MED

Kombinacija meda, hrena i limuna poboljšava koncentraciju, jača imunološki sustav i topi salo.

• 125 grama hrena samljeti u blenderu, ubaciti u smjesu tri očišćena limuna, bez koštica i tri žlice meda. Dobro sjediniti, preručiti u zdjelu, poklopiti i držati u hladnjaku.

Uzimati po žličicu dvaput dnevno tijekom tri tjedna uz umjerenu prehranu.

• Umutiti pola žličice kurkume s jednom žličicom meda. 

Uzimati svako jutro po žličicu prije jela i čirevi će nestati.

PROPOLIS

Propolis uspješno djeluje kao antibiotik. Kako se klinički pokazao učinkovitim protiv desetaka bakterija, mnogi ga smatraju djelotvornim antibiotikom.

• Liječenja opeklina, raznih rana na koži, zubobolje, upale desni, neprijatnog zadaha, hemoroida …

Propolis odlično djeluje i kod regeneracije tkiva, kod svih složenih poremećaja i bolesti, a posebno kod problema izazvanim stresnim načinom života i toksičnošću okoline, pa može biti koristan svima koji žele smanjiti štetne posljedice svakodnevnog načina života, zbog čega slabi imunitet i organizam postaje podložan brojnim bolestima.

• U narodnoj medicini, propolis je odavno poznat kao lijek za rane, žuljeve, pa i rak. Primjena propolisa u liječenju uglavnom se temelji na njegovom antibakterijskom djelovanju i to mahom izvana u obliku masti, peroralno u vidu ekstrakta.

Uporaba propolisa, kao i drugih pčelinjih proizvoda u medicini, provodi se pod kontrolom i uz savjet liječnika zbog mogućih alergijskih reakcija.
 
(sputniknews.com)

Za prevenciju nekih lijekova bolje je koristiti prirodne lijekove. A vjerovali ili ne određeni prirodni lijekovi se skrivaju upravo u vašoj kuhinji

Antibiotici zauzimaju vodeće mjesto u ukupnoj količini propisanih lijekova. Stoga je logičan zaključak kako se neprestanom kupovinom antibiotika financiraju farmaceutske kompanije.

No, ukoliko pretjerano konzumirate antibiotike, utoliko postoji šansa da se stvori i otpornost prema njima. Za prevenciju nekih lijekova bolje je koristiti prirodne lijekove. A vjerovali ili ne određeni prirodni lijekovi se skrivaju upravo u vašoj kuhinji.

Luk 

Nema kućanstva u kojem se ne nalazi luk. On naime, smanjuje upalu i liječi infekciju. U luku se nalazi određeni spoj naziva kvercetin koji sprječava rak. A bori se protiv slobodnih radikala koji su zaslužni za razvoj velikog broja bolesti.

Češnjak 

Visok udio antioksidansa u češnjaku zaslužan je za to da je odličan borac protiv bakterija i infekcija.

Kupus

Kupus ima strašno puno vitamina C. Samo jedna šalica kupusa daje 75% dnevnih potreba za tim vitaminom.

Jabučni ocat

Ima mnogo antibiotskih i antiseptičkih svojstava. Pomaži u raznim stvarima, od kontrole težine te snižavanja kolesterola.
 
(dnevno.hr)

Medicina je, nakon proizvodnje hrane, biznis o kojem ljudi najviše ovise. Nije ni čudno kako postoje sumnje o kontroli stanovništva lijekovima, ali i bolestima…

Farmaceutska industrija jedna je od najbrže rastućih na svijetu, a iako ljudi nikad prije nisu živjeli dulje, istina je da nikad prije ljudi nisu bili niti toliko bolesni – s kroničnim bolestima koje se pod kontrolom obično drže skupim lijekovima. Upravo to je najvažnija teza zagovaratelja teorije zavjere u medicini.

1. AIDS je umjetno stvoren

Ideja da je AIDS odnosno virus HIV-a koji uzrokuje samu bolest nastao mutacijom već postojećeg virusa koji je omogućio širenje s majmuna na ljude opće je prihvaćen u liječničkim krugovima. No, u to ne vjeruju svi – jedna je od teorija kako je virus uzgojen u laboratoriju u tajnom projektu američke vlade.

Cilj je dvojak – smanjiti populaciju homoseksualaca infiltriranjem virusa u njihove krugove, ali i smanjiti populaciju u Africi – u siromašnim i nerazvijenim zemljama koja za svjetsko gospodarstvo predstavljaju samo teret. Prema nekim tvrdnjama, bolest se u SAD-u širila cjepivom protiv hepatitisa B 1978. g .

S druge strane, tu je i farmaceutski lobij koji svake godine zarađuje milijarde na koktelu lijekova s kojima se AIDS stavlja pod kontrolu.

Pogledajte video koji proučava hipotezu da je CIA stvorila virus HIV-a:
 

 

2. Cjepiva uzrokuju bolesti

Činjenica je kako je uvođenje obaveznog cjepiva smanjilo prisutnost raznih bolest na svijetu, od tuberkuloze i dječje paralize sve do ospica i zaušnjaka, no pobornici teorija zavjere danas tvrde kako je to samo jedna strana medalje.

Naime, pozivaju se na razne studije kojima se povezuje primanje cjepiva kod djece i nastanka bolesti poput autizma i multiple skleroze.

Povijest cijepljenja seže u nacističku Njemačku i vrijeme u kojem je zloglasni dr. Mengele isprobavao koktele cjepiva u logorima, a njegovi zaključci – premda dobiveni na nehuman način, i danas se uzimaju kao vrijedni na polju medicine. Popularnost te teorije uzrokovala je veliku hajku u javnosti proteklih godina, ali imala i negativne posljedice – poput izbijanja mini epidemija donedavno iskorijenjenih bolesti.

Prema teoretičarima zavjere, jedan od sastojaka raznih cjepiva utječe na ljudsku plodnost, što objašnjava značajno smanjenje iste u proteklih 50 godina.

Cilj bi prema njima bio smanjenje svjetske populacije, osobito siromašnijih slojeva, dok oni imućniji mogu pribjegavati raznim, naravno i skupim, postupcima medicinski potpomognute oplodnje.

3. Lijek za rak postoji

Prema ovoj teoriji, lijek za rak odavno postoji, ali je pristup njemu gotovo nemoguć. U tome najveću ulogu igra farmaceutski lobi koji danas gotovo 30 posto svojih lijekova proizvodi za potrebe terapije liječenja raka, a oni su sami po sebi iznimno skupi.

Brojne studije preispituju djelotvornost skupih kemoterapija, koje prema tvrdnjama, tek neznatno produljuju život oboljelima u preko 70 posto slučajeva.

Pogledajte video o tome:
 

 
Ipak, oni koji odbacuju ovu teoriju zavjere služe se poprilično uvjerljivim argumentima – bi li, da postoji lijek za rak, umrli Steve Jobs i razni drugi ljudi koji bi definitivno bili među onima koji si ga mogu priuštiti?

4. Antibiotici

Ove se lijekove s pravom naziva stupom moderne medicine – antibiotici spašavaju živote u slučaju težih bakterijskih infekcija kod oslabljenog imuniteta.

Problem se javlja uslijed prekomjernog korištenja i propisivanja antibiotika, od kojeg opet profitiraju farmaceutski lobiji. Kao rezultat javlja se sve češća otpornost na antibiotike, ali i razvoj superbakterija koje haraju bolnicama.

Danas i liječnici priznaju kako je to izazvalo ozbiljnu zdravstvenu prijetnju, osobito u situaciju nepostojanja novih antibiotika, pa bi rezultat mogao biti oslabljen ljudski imunitet koji bi u budućnosti mogao biti ugrožen nekoć bezazlenom bakterijskom upalom koja se do prošlog stoljeća liječila većinom biljnim pripravcima.
 
(express.hr)