U slučaju da niste primijetili, fašisti tehnoloških industrija koji rade sa korumpiranim vladama širom svijeta, su počeli instalirati “super brzu” 5G bežičnu tehnologiju koja će u potpunosti globalno biti razmještena tijekom narednih nekoliko godina

Ali ono što oni ne rade jest da pokušaju dokazati da je ta tehnologija na bilo koji način sigurna. Razlog tome jest da što nije!

5G tehnologija, koja će zahtijevati odašiljače svakih stotinu metara da bi radila kako treba, možda je najveća tehnološka prijevara do danas. Nikad se nije dokazala sigurnom – u stvari, pokazalo se da prijeti zdravlju biljaka, životinja i ljudi.

Sve to ima veze sa vrstama zračenja koja emitira 5G mreža – zračenja koja prodiru kroz ljudsku kožu agresivnije od bilo koje druge vrste zračenja koja se trenutno emitiraju iz potrošačke elektronike.

Zapravo je ova mreža u istom frekvencijskom rasponu golemih skenera tijela koji su prisutni na američkim i britanskim zračnim lukama.

“Današnje mobilne i Wi-Fi mreže oslanjaju se na mikrovalove – vrsta elektromagnetskog zračenja koja koristi frekvencije do 6 GHz za bežični prijenos glasa ili podataka”, objašnjava Environmental Health Trust (EHT).

“Međutim, 5G aplikacije će zahtijevati otključavanje novih frekvencijskih pojasa u frekvencijama viših frekvencija od 6 GHz čak do 100 GHz i šire, koristeći submilimetarski i milimetarski val – kako bi se omogućilo ultra-visoki prijenos podataka u istom vremenskm razdoblju u odnosu na prethodne primjene mikrovalnog zračenja.”

Izraelska studija otkriva da ljudski znojni kanali djeluju kao “antene” za 5G zračenje

Ono što dodatno uznemiruje oko 5G zračenja jest kako ljudsko tijelo reagira i obrađuje ovo zračenje.

Dr. Ben-Ishai sa Hebrejskog sveučilišta u Jeruzalemu otkriva dio nedavne istrage koja kaže da ljudska koža djeluje kao receptor za 5G zračenje, poput antene.

“Ova vrsta tehnologije, koja je u mnogim našim domovima, zapravo vrši interakciju s ljudskom kožom i očima” – piše Arjun Walia u studiji.

“… ljudski znojne žlijezde djeluju kao niz spiralnih antena kada su izložene tim valnim duljinama iz uređaja koji koriste tehnologiju 5G” – dodaje on.

5G zračenje koristi iste frekvencije kao Pentagonov “Active Denial System” – oružje za kontrolu mase na prosvjedima.

Američka vojska je također dobro upućena u 5G tehnologiju, koju već dugo koristi kao ne-smrtonosni oblik kontrole prosvjedne mase. Iste 5G valne duljine se koriste u vojnom tzv. Active Denial System-u ili ADS-u, opisane kao “oružje”.

Prema izvješćima, 5G je toliko invazivna po ljudsku kožu da ona zapravo uzrokuje nepodnošljivi osjećaj topline – to je planirani ishod ovog oružja koje se upotrebljava kako bi se raspršilo mnoštvo ili izazvalo da ljudi bježe sa ciljane površine.

Američke, ruske, pa čak i kineske vojne snage koriste 5G kao oružje za kontrolu mase, što je zapravo problem jer će ona biti puštena u lokalne zajednice širom svijeta. Zato se mnoge takve zajednice sada bune što je više moguće, protiv napada 5G mreže na ljude koja se, nažalost, čini neizbježnom stvarnošću, usprkos tome kako javnost glasno govori: “Nema šanse ni na koji način!”

Novi-Svjetski-Poredak.com

KGB je kopirao moždane frekvencije patoloških kriminalaca, mentalnih bolesnika, sociopsihopata… i mape njihovih moždanih valova slao na Zapad od 1980-ih do sloma SSSR-a. Čini se da je projekt „Djetlić“ uspio iznad svih očekivanja…

Godine 1967., kako se kasnije saznalo, Sovjeti su trošili otprilike 500 milijuna američkih dolara godišnje na istraživanja povezana s parapsihologijom, čime su financirali nekoliko različitih istraživačkih instituta. No, to je bio tek početak, koji se odvijao u Znanstvenom gradu, sagrađenom nakon Drugog svjetskog rata, koji se sastojao od četrdesetak znanstvenih centara i bio dom desetcima tisuća znanstvenika i njihovih obitelji.

U jednom od znanstvenih središta, Institutu za automatiku i elektrometriju, bio je smješten tajanstveni Posebni odjel 8 u kojem je šezdesetak znanstvenika istraživalo telepatiju i daljinski utjecaj zvan „biokomunikacija“.

Posebni odjel 8 je 1969. zatvoren, ali su rezultati istraživanja potvrdili ono što su mnogi sovjetski znanstvenici na polju bioenergetike prethodno teoretizirali – da žive stanice mogu „komunicirati“ jedne s drugima na udaljenosti i na nekemijski način. Ruska su istraživanja ubačena u višu brzinu, a ne kasnije od 1970. godine KGB je preuzeo kontrolu nad državnim istraživanjem parapsiholoških fenomena. No, treba spomenuti da je KGB bio integralni dio svakodnevnog života Sovjetskog Saveza, uključen u društvo na svim razinama pa njegov utjecaj na istraživanje parapsihološkog nije bio posve zloslutan.

Tako je tijekom 1970-ih osnivan sve veći broj instituta koji su pod nadzorom KGB-a istraživali parapsihološke fenomene. Budući da je priroda sovjetskih istraživanja parapsihološkog postajala sve tajnijom, zapadnjački parapsiholozi su izgubili kontakt sa svojim kolegama „iza željezne zavjese“. Osim toga, počele su kružiti glasine o zlokobnim eksperimentima „kontrole uma“ koji su se provodili u zatvorenim sovjetskim laboratorijima, te o razvoju opasnog „parapsihološkog oružja“ koje se namjeravalo koristiti protiv Zapada.

„Bioplazmatska“ ljekovita energija

Kako je spomenuto u knjizi „Parapsihološka otkrića iza željezne zavjese“, češki inženjer Robert Pavlita tvrdio je da je izumio „psihotronični generator“ koji je mogao pohranjivati, pojačavati i izlučivati „psihotroničnu“ energiju. Poznata i kao „bioplazmatska“ energija, bila je to energija za koju su Sovjeti tvrdili da se nalazi u pozadini svih parapsiholoških fenomena, da ispunjava i animira sve žive stvari te da je se može koristiti i u svrhu liječenja.

Koristeći postupak nazvan Kirilijanova fotografija „bioplazmatsko“ tijelo – ili aura – moglo se navodno fotografirati. Austrijsko-američki znanstvenik dr. Wilhelm Reich nazvao je tu energiju „orgonom“. Izumio je stroj pod nazivom „akumulator orgonske energije“ koji se sastojao od kutije opločene naizmjeničnim slojevima od organskog i anorganskog materijala koja je navodno mogla zarobiti energiju.

„Psihotronični generator može utjecati na pojedinca ili na čitavu skupinu ljudi. Može utjecati na psihu osobe mentalno i emocionalno. Može utjecati na memoriju i na pažnju. Psihotronični uređaj može izazvati tjelesni umor, dezorijentaciju te promjene u ponašanju osobe“, navodi sovjetski biolog Edvard Naumov.

Prema Ostranderovoj i Schroederovoj, „određeni generatori mogu izazvati strah, anksioznost, ljutnju, nesanicu, depresije i suicidalne misli, a mogu dovesti čak do cerebralne tromboze“. KGB je, kaže Naumov, potrošio više od pola milijuna rubalja na razvoj psihotronične tehnologije.

Kada je riječ o navodnoj sovjetskoj tehnologiji kontrole uma, ništa se ne može usporediti s intenzitetom projekta „Djetlić“. Koristeći, čini se, niz golemih transmitera, Sovjeti su počeli odašiljati iznimno niskofrekventne (ELF) modulirane signale nad cijelom Zapadnom Europom, Australijom, Sjevernom Amerikom i Bliskim istokom. Te transmisije, tvrdi autor Tim Rifat, bile su osmišljene da bi „trajno premrežile prirodne mreže u mozgovima čitave zapadnjačke populacije, uništavajući tako društvenu svijest…“ KGB je, tvrdi se, kopirao moždane frekvencije patoloških kriminalaca, mentalnih bolesnika, klinički depresivnih ljudi i sociopsihopata čije je mape moždanih valova proučavao. Te je negativne frekvencije odašiljao na Zapad od početka 1980-ih sve do sloma Sovjetskog Saveza 1991. godine. Pod pretpostavkom da je stvaran, čini se da je projekt Djetlić postigao fantastičan uspjeh.

Andropov i „parapsihološka oružja“

Čini se da Sovjeti nisu bili jedini koji su uspjeli stvoriti napredna „parapsihološka oružja“ i uređaje za „kontrolu uma“ velikog raspona. Činile su to i zemlje Zapada, prvenstveno SAD. Ta tehnologija je navodno korištena protiv Sovjetskog Saveza u pokušaju da se izazove njegovo uništenje.

Sovjetski novinar Emil Bačurin tvrdio je u časopisu „Young Guard“ da je šef KGB-a Jurij Andropov govorio o nekoliko „središta parapsihološkog oružja“ u Kanadi, dodajući da se „kanadska istraživanja moraju nadmašiti“. Informacije je Bačurinu dao KGB-ov general.

Drugi članovi sovjetske obavještajne zajednice spomenuli su postojanje naprednih „parapsiholoških oružja“ stvorenih na Zapadu, tvrdeći čak da su takvi uređaji više puta korišteni protiv civilnog stanovništva Sovjetskog Saveza.

Komentari pokojnog Aleksandra Lebeda, uglednog generala i popularnog političara, čini se potvrđuju takve optužbe. Kako je spomenuto u časopisu „New Dawn“ u broju 43, Lebed je ustrajao na tome da su zapadnjačke tajne službe provele niz parapsiholoških operacija (ili PSYOPS) protiv Sovjetskog Saveza, uključujući „tehnologije psihosemantičkog programiranja“, pranja mozga i hipnoze. Jedna takva parapsihološka operacija, tvrdi Lebed, bio je sam pad Sovjetskog Saveza, što je Zapad umjetno izazvao.

Moderna parapsihološka istraživanja

Od sloma Sovjetskog Saveza u Rusiji su se provodili neki zanimljivi parapsihološki eksperimenti, od kojih su mnogi uključivali životinje ili druge žive organizme. Rusi su dugo pokušavali razviti biološke „detektore parapsihološkog“ i dosad su imali polovičan uspjeh. Njihova je teorija da je parapsihološko primarno biološki proces i da živi sustavi reagiraju mnogo snažnije na mentalni utjecaj nego što reagiraju na razvijene detektore parapsihološkog ili na „prekidače misli“ – elektroničke uređaje koji reagiraju na mentalnu namjeru.

Ugledni američki parapsiholog Dean Radin uspio je konstruirati prototip uređaja koji, kako kaže, „ima ugrađenu novu vrstu detektora parapsihološkog, što uključuje matricu generatora nasumičnih brojeva i neke napredne statističke tehnologije i tehnologije obrade signala da bi se otkrio predviđeni utjecaj parapsihološkog.“ Kako to Radin objašnjava u svojoj knjizi, „Svjesni svemir“ (The Consciuos Universe), nebrojeni su laboratorijski eksperimenti dokazali da se na generatore nasumičnih brojeva – uređaje koji stvaraju niz nasumičnih brojeva – može utjecati fokusiranim umom.

Ti „elektronički bacači novčića“ osmišljeni su za rad na doista nasumičan način, stvaranjem jednakog broja „glava“ i „pisama“. Zbog utjecaja svijesti ti uređaji počinju funkcionirati na uređeniji način, stvarajući statistički vjerojatne rezultate, kao što je primjerice više „glava“ nego „pisama“.

Georgij Gurtovoj, šef Laboratorija za primjenu izotopa u oftalmologiji u Moskvi i fizičar Aleksander Parkamov zajedno su proveli neka zanimljiva istraživanja daljinskog utjecaja živih sustava koji stvaraju nasumične fluktuacije. Neki od njihovih instrumenata uspjeli su registrirati mikro psihokinetičke učinke.

Također su proveli eksperimente anomalijskog daljinskog utjecaja na vrsti ribe pod nazivom Gnathonemus petersii. Ta je riba poznata po svojoj sposobnosti emitiranja pulsirajućih električnih signala kojima se koristi radi navigacije u mraku. Parapsiholozi su morali usporiti ritam pulsova ribe – navodno s mnogo uspjeha.

Zanimljivi su i eksperimenti Sergeja Speranskog, toksikologa na Institutu za higijenu u Novosibirsku. Njegova otkrića potvrđuju postojanje „morfogenih polja“ koja je prvi spomenuo britanski biolog dr. Rupert Sheldrake. U jednom eksperimentu populacija miševa koja je zajedno odrasla u istome kavezu podijeljena je u dvije skupine.

Miševi u jednoj skupini bili su hranjeni kao i inače, dok su miševi u drugoj skupini natjerani na gladovanje. Gotovo trenutno, opazio je Speranski, siti su miševi počeli jesti više hrane nego ranije, kao da su je pokušavali kompenzirati za svoje „prijatelje“. Dojam je da između dvije grupe postoji telepatska veza. Jesu li siti miševi pokupili signal od gladnih miševa, upozoravajući ih da je hrane malo i da moraju povećati unos hrane i pohranu u tijelima?

Od 30 provedenih eksperimenata 27 ih je imalo pozitivan ishod. Speranski je potom proveo dodatni niz eksperimenata kako bi svoju metodologiju učinio boljom, mijenjajući težinu, spol i druge varijable. Još su jednom rezultati bili fascinantni. Speranski je zaključio da „je biološka značajnost brzog povećanja težine kod miševa koji su primili signale o gladi od svojih „prijatelja“ jasna: opasnost gladovanja dala im je dodatni stimulus da jedu.“

Telepatska komunikacija između životinja

Zanimljivo je primijetiti da je slavni britanski biolog Sir Alister Hardy formulirao teoriju sličnu onoj Speranskoga, navodeći da bi telepatska komunikacija između životinja mogla igrati ulogu u evoluciji i adaptaciji. Životinjske navike, sugerirao je, mogu se širiti „telepatskim načinima“. Dodatno je naveo „parapsihološki bazen postojanja“ koji bi mogao igrati ulogu među članovima vrste.

To nas vraća na Sheldrakeov rad. On vjeruje da morfogena polja sadrže informacije koje su potrebne da bi se oblikovala forma živih bića, na jednak način kako i frekvencije zvuka „sadrže informacije“ koje stvaraju složene geometrijske obrasce u pijesku.

Ovdje nas podsjeća na biopazmatsko tijelo, kako je spomenuto u knjizi „Parapsihološka otkrića iza željezne zavjese“, za koje su sovjetski znanstvenici smatrali da je „neka vrsta matrice, neki nevidljivi obrazac koji organizira, a koji je urođen svim živim bićima.“ Morfogena polja također imaju društvenu funkciju, oblikujući ponašanje na individualnoj i na grupnoj razini.

Štoviše, zbog procesa pod nazivom „morfička rezonancija“ zadivljujući oblici „komunikacije“ – ne samo ograničene prostorom ili vremenom – mogu se zbivati među vrstama. „Polja koja organiziraju aktivnost živčanog sustava jednako su urođena kroz morfičku rezonanciju i prenose kolektivno, instinktivno pamćenje“, piše Sheldrake. „Svaki pojedinac koristi to pamćenje vrste i daje mu svoj doprinos. To znači da se novi obrasci ponašanja mogu širiti mnogo brže nego što bi to inače bilo moguće“.

Revolucionarni novi pristup

Kada se 1920-ih parapsihologija počela utemeljivati kao legitimno znanstveno područje u Sovjetskom Savezu, Leonid Vasiljev značajno je utjecao na smjer njezina razvoja, mnogo više od bilo koga drugoga. U svojim iznimno utjecajnim knjigama, člancima i prezentacijama, nastavio je tvrditi da bi se proučavanju parapsiholoških fenomena trebalo pristupiti na čisto fiziološki način, jer se bojao da bi ju mogli zloupotrijebiti pristaše „religijskog praznovjerja“.

Danas parapsihologija u Rusiji prolazi postupnu, ali temeljitu preobrazbu, djelomično zahvaljujući zanimanju za transpersonalnu psihologiju. Propituju se novi pristupi istraživanju parapsihološkog, s naglaskom na azijske religijske koncepte.

No, znanstvenici se više ne opiru „duhovnim“ idejama. S okončanjem totalitarnog komunističkog režima, objašnjava Gruber, „duhovnost i religija, prevladavajuće značajke ruske duše koje su desetljećima bile duboko potisnute, sada se ponovno uzdižu i postaju vodećim principima za razumijevanje čovjeka i njegova mjesta u svijetu.“

Vodeći ruski stručnjak za parapsihologiju Aleksander Dubrov, koji se smatra glasnogovornikom modernog pristupa istraživanju parapsihološkog, vjeruje da su parapsihološki fenomeni više od biologije i neurofiziologije. Parapsihološki fenomeni, kaže on, su procesi kvantne mehanike, a čovjek je „kvantumski subjekt“. Ma kako bilo, kaže Dubrov, fizička strana parapsihološkog i psihofizika izmijenjenih stanja svijesti trebali bi se uzeti u obzir da bi se steklo potpuno razumijevanje stvari.
 

 
(dnevno.hr)

Morayjev uređaj je pod neovisnim nadzorom neprekidno radio u razdobljima od tri ili četiri dana, a svjedoci su bili potpuno uvjereni da ta nova tehnologija označava svršetak čitave jedne ere i početak novog zlatnog doba besplatne električne energije. Pusti snovi ili…

Pitanje slobode i neovisnosti čovjeka može se svesti na pitanje energije i vlasti nad njome. Tijekom posljednjih stotinjak godina, a zadnjih desetljeća još i više, bilo je dosta zamisli i konstrukcija koje su omogućavale crpljenje energije iz nekog još nepoznatog izvora, kojeg se s vremenom počelo nazivati fizikalnim terminom „polje nulte točke“, a posljedično se tu energiju nazivalo „energijom nulte točke“.

Od povijesnih istraživača te materije naslavniji je Nikola Tesla, ali važne i upotrebljive principe otkrio je i Viktor Schauberger. Uz tu dvojicu ljudi koji su po pitanju dovođenja svojih ideja u praksu otišli najdalje, zaboravljeno ime koje je također neizostavno za spomenuti je Henry Moray.

Postoje brojne fotografije T. Henryja Moraya iz 1920-ih i 1930-ih na kojima on pokazuje svoj uređaj za izračenu energiju. Mnoge prikazuju blještavi niz od trideset i pet žarulja te električno glačalo – trošila ukupne snage od otprilike 3000 watta.

Moray to nije postizao uz pomoć konvencionalnog izvora energije već je, kako je tvrdio, njegov uređaj pomoću antene hvatao »izračenu energiju« i potom je, uz pomoć složenog detekcijskog i oscilacijskog sustava strujnih krugova pretvarao u upotrebljivu, stabiliziranu električnu energiju.

Deseci uglednih znanstvenika, odvjetnika i političara koji su prisustvovali demonstracijama te provodili detaljna i opsežna ispitivanja uređaja na izračenu energiju nisu mogli pronaći nikakve baterije, skrivene žice ili druge vanjske “inpute”. Isto tako, nikad nije bilo dokazano da je izlazna snaga uređaja rezultat elektromagnetske indukcije iz električnih vodova.

Uređaj je pod neovisnim nadzorom neprekidno radio u razdobljima od tri ili četiri dana, a svjedoci su bili potpuno uvjereni da ta nova tehnologija označava svršetak čitave jedne ere i početak novog zlatnog doba besplatne električne energije. Pusti snovi. Iako su dokazi za Morayjeve tvrdnje bili zaista izvanredni, danas u našim domovima nemamo njegove uređaje koji iskorištavaju izračenu energiju. Štoviše, i on je potpuno zaboravljen. Pa, prisjetimo ga se.

Čarobni “švedski kamen” i Morayjeva znanstvena opsesija

Henry Moray rodio se 28. kolovoza 1894. godine u mormonskoj obitelji u Salt Lake Cityju, a od vrlo rane dobi je proučavao djela ranih pionira elektrike, Maxwella, Faradaya, Tesle, te eksperimentirao s ranim tehnologijama radio-emitiranja i s visokonaponskim i visokofrekvencijskim pojavama.

Posebno su ga nadahnuli Teslini radovi i njegova ideja da Zemlja pluta u golemom moru beskonačne energije te da bismo tu »izračenu« energiju mogli “eksploatirati” hvatanjem, podešavanjem i pojačavanjem njezinih inherentnih oscilacija. To je postala Morayjeva znanstvena opsesija za cijeli život.

Tijekom studija elektrotehnike u Švedskoj, na Sveučilištu Uppsala, došao je u dodir s novim tvarima, mineralnim materijalima za koje je smatrao da mogu djelovati kao “kristaloliki” radio-prijemnici. Za prvi se mislilo da je galenit, koji se sirov može naći na obroncima, dok je drugi bio bijeli, praškasti, kamenu sličan materijal, koji se obično koristio u gradnji cesta.

Za taj drugi materijal – koji je kasnije postao poznat kao “švedski kamen” – neki su smatrali da je neka vrsta silicijevog dioksida. Moray je grijao taj materijal plamenom za varenje kako bi dobio rastaljenu kremenu zemlju, poznatu kao dobar radio-prijemnik. Kada je spojio to dvoje, zajedno s uređajem za ugađanje pod imenom “cat whisker” – poznatom ranim radio-entuzijastima – otkrio je da može bez ikakvih drugih izvora energijom snabdjeti mali gramofonski zvučnik.

Nakon što se 1915. godine vratio iz Švedske, Moray je radio kao inženjer elektrotehnike u mnogim velikim korporacijama, radeći planove i sheme za nove električne centrale te za neke od najvećih zgrada koje su se gradile na američkom Zapadu.

Istovremeno je nastavio eksperimentirati sa “švedskim kamenom”. 1921. je odlučio je sve svoje vrijeme posvetiti zadaći izgradnje prvog funkcionalnog uređaja na izračenu energiju, koristeći “švedski kamen” kao ključnu komponentu za svoju »detektorsku cjevčicu«. Uređaj je proizvodio oko 25 watta električne energije i mogao je energijom snabdjeti jednu žarulju.

Nije imao pokretnih dijelova, a bio je smješten u kutiju dužine od oko 70 cm te širine i visine od po 40 cm. Osim detektorske cjevčice kutija je sadržavala još dvije oscilatorske cijevi, nekoliko kapacitora odnosno kondenzatora različitih veličina, kao i neke druge patentirane dijelove.

Uređaj je bio spojen na antenu koja je navodno “hvatala” izračenu energiju, te na uzemljenje. Moray je svoj uređaj ponekad nazivao “energetskom crpkom” koja može crpiti energiju iz “mora energije” za koje je vjerovao da prožima čitav svemir.

Demonstracije za nepovjerljive političare i znanstvenike

Do 1925. godine uspio je izlaznu snagu uređaja povećati na oko 100 watta i osjetio je da ima prototip, ali je nakon prvih odbijanja od strane nepovjerljivih političara odlučio napraviti niz demonstracija za ugledne znanstvenike i političare, na kojima bi osigurao vjerodostojnost izuma i prikupio sredstva za razvijanje tehnologije do komercijalno raspoloživog proizvoda.

Jednoj tipičnoj demonstraciji svjedočio je tadašnji državni tajnik za Utah, gosp. Wilton H. Welling: “Kućište u kojem se uređaj nalazio bilo je pojednostavljeno i poboljšano. Bilo je sasvim očito da nije postojala mogućnost krivotvorenja proizvedene energije. Ugađanje uređaja bilo je poboljšano i vrijeme potrebno da se dovede energija smanjeno je s pet minuta na manje od minute.

Ta radnja je bila jednostavna poput ugađanja radio-prijemnika. Žena koja je prisustvovala demonstraciji prvi put je, nakon što ga je vidjela kako ‘ugađa na energiju’, rukovala uređajem s jednakom lakoćom kao sam dr. Moray. Prva je zasvijetlila kontrolna žaruljica na kućištu. Tada je povučena sklopka koja dovodi struju do police sa svjetlima.

Trideset žarulja od pedeset watta i pet žarulja od sto watta u trenutku je zasjalo blistavom svjetlošću. Potom je na uređaj spojeno obično Hot Pointovo električno glačalo, a da svjetlost žarulja nije ni najmanje izgubila na jačini. Izumitelj je izjavio da bi rezultat bio isti i da je na polici umjesto trideset i pet bilo sto žarulja.

Žarulje i glačalo zajedno trošili su više od četiri konjske snage električne energije. S obzirom na jačinu svjetlosti bilo je očito da u te svjetiljke dolazi napon mnogo viši od uobičajenog. Zbog velike topline koja se razvila na jednom mjestu imao sam osjećaj da će brzo pregorjeti, međutim to se nije dogodilo. Čvrsto vjerujem da je dr. Moray na pragu usavršavanja jednog od najvećih fundamentalnih izuma u povijesti”.

Ovakva svjedočanstva nisu rijetkost, mnoga ovjerena kod bilježnika, a Moray je smatrao da će to biti dovoljno da skeptični svijet uvjeri u stvarnost uređaja. Ipak, uslijedio niz odbijanja na raznim stranama jer njegov uređaj nije bio “znanstveno proučen”, a Moray je strahovao da će netko ukrasti tajne njegova uređaja.

Stoga je naredne tri godine proveo pokušavajući izgraditi vlastitu korporaciju, u koju je nastojao privući i stručnjake poput dr. Harveya Fletchera (tada zaposlenog u General Electricu), koji je u rujnu 1928. godine proveo vlastita ispitivanja nad strojem i bio oduševljen.

Morayev stroj radio 157 sati u zapečaćenom okolišu

No, ni on nije znao ništa o načinu na koji stroj funkcionira, ali je organizirao strogo nadzirane “testove izdržljivosti” u kojima je Morayev je stroj radio 157 sati i 55 minuta u zapečaćenom okolišu.

Fletcher i novi suradnici počeli su inzistirati da im se uređaj dade u svoj laboratorij na provjeru i nezavisno ispitivanje, kao uvjet za suradnju s velikom tvrtkom Western Electric, ali Moray je strahovao od krađe tehnologije, što je shvaćeno kao znak da je prevarant koji se boji razotkrivanja.

S pravom sumnjičavi Moray je odbio tu “uzmi ili ostavi” ponudu i nastavio održavati kontrolirane demonstracije u laboratoriju u svojoj kući shvativši da mu je jedini izlaz patentirati svoj izum.

Kada je 13. srpnja 1931. godine tvrtka Moray Products podnijela prvu prijava za patent za uređaj na izračenu energiju, odbačena je zbog dva temeljna razloga. Prvi je bio taj što cjevčice ventila nisu mogle funkcionirati budući da nisu mogle zagrijati katodu koja se nalazila u njima. Doista, to je bilo točno, ali one su ustvari bile jedan od prvih primjera “hladno-katodne” tehnologije.

Druga primjedba bila je fundamentalnije prirode i stoga problematičnija. “Ispitivaču nije poznat nikakav prirodan izvor valne energije električne struje te se zahtijeva dokaz o postojanju takvoga.” Drugim riječima, takav stroj nije mogao funkcionirati zato što izračena energija jednostavno ne postoji.

Pokušaji krađe patenta i slom vlastite tvrtke

Morayjeva strahovanja oko krađe patenta pojačala su se kada je shvatio da je Američki ured za patente “prožet” zaposlenicima General Electrica, general Motorsa i drugih.

U to je vrijeme Moray otkrio da neki direktori u njegovoj tvrtki pokušavaju na temelju pojedinosti iz patentnog zahtjeva bez njegova znanja duplicirati njegovu tehnologiju te uzimati novac iz fondova tvrtke bez potvrđivanja primitka ili predočavanja drugih podataka, i bez Morayjeva znanja ili odobrenja. Moray nije imao izbora nego ih dati na sud kako bi spasio svoj izum. Prava je ostvario, ali njegova je tvrtka bila financijski osakaćena, te je nakon pet godina likvidirana.

1938. i 1939. godine pozvan je u Washington DC na sastanak u Upravu za ruralnu elektrifikaciju, odgovornu za dovođenje struje u udaljene farmerske zajednice. Uprava je iznijela ponudu da će zaštititi njegova patentna prava i dovesti do razvoja tehnologije, ali mu je ponuđeno tek dvadeset i pet dolara dnevno za posao od nekoliko mjeseci.

Moray je, u nadi da će to napokon dovesti do globalnog prihvaćanja izračene energije, prihvatio ponudu. Sada je bio inženjer-konzultant vladine agencije. Započeo je izgradnju novog laboratorija s dvadeset prostorija, ali počele su se događati zabrinjavajuće stvari.

Prijetnje smrću njemu i obitelji, pokušaji atentata

Prijetilo mu se smrću te je i na njega i na njegovu ženu nekoliko puta pucano. Morayjevi su odlučili nabaviti blindirani automobil. Richard Moray, jedan od dva sina, ispričao je kako je jednom njegov automobil pogodila kiša metaka iz tajanstvene crne limuzine.

John E. Moray, drugi sin, zapisao je da je njegova majka primila niz anonimnih telefonskih prijetnji smrću sinova te da, ako ne bude surađivao s pozivateljevim poslodavcima glede uređaja, život njezina muža neće vrijediti više od “prebijene lipe”. U Morayjevu kuću i laboratorij bilo je više puta provaljivano, ali stroj nije nikada ukraden.

Valjda je cilj bio otkriti tajne stroja, a ne izravna krađa. Jednom je čak Moray bio ustrijeljen u nogu dok je radio u laboratoriju. Stvari su postale još bizarnije nakon ključnog ispitivanja kojim se trebalo demonstrirati sposobnost prolaska struje izračene energije kroz debeo sloj stakla. Jedan njegov suradnik iznenada je zgrabio čekić i uništio veći dio stroja te otišao rekavši: “Sada više ne mogu tražiti dodatna ispitivanja”.

Komponente za čije je usavršavanje bio potreban golemi trud bile su oštećene do beskorisnosti, a drugi ključni dijelovi potpuno uništeni. Morayju je napustio Upravu za ruralnu elektrifikaciju, skupim razvodom koji je do kraja iscrpio njegova novčana sredstva za nastavak istraživanja i rad na patentnoj zaštiti. Tijekom 1940-ih i 1950-ih Moray je uz pomoć sinova Richarda i Johna nastavio pokušavati osigurati sredstva za svoj uređaj, ali je imao sve manje “švedskog kamena”, koji je bio srž uređaja, ali ga nikada nije uspio duplicirati. 1974. je T. Henry Moray je preminuo bez uspjeha u dovođenju izračene energiju u svijet.

1976. je Američko ratno zrakoplovstvo iniciralo sporazum o istraživačkoj suradnji s Cosrayem, tvrtkom koju su osnovali Moray i njegovi sinovi kako bi unaprijedili izračenu energiju, ali neuspješno jer nisu uspjeli pronaći nikakav izvor tog materijala, niti napraviti prihvatljivu sintetičku zamjenu, a i Moreyevi izvorni nacrti, nacrtani na platnu, izblijedjeli su do neprepoznatljivosti, a često su bili nejasni jer ih je Morey radio za sebe.

Sumnje oko Morayja pojavile su se zato što je on tvrdoglavo odbijao otkriti tajne svog stroja onima koji su ga željeli duplicirati. No, kakvu bi motivaciju čovjek mogao imati da tijekom razdoblja od trideset godina aktivno izvodi prijevaru izlažući se fizičkoj opasnosti, podsmijehu i financijskoj propasti?

S druge strane, i sam obrazovani elektrotehničar, susretao se s najboljim znanstvenicima svoga vremena, visokopozicioniranim političarima i vladinim službenicima. Da je čitavo vrijeme izvodio šarlatansku prijevaru, na kraju bi bio razotkriven. S treće strane, Morayjev stroj nikad nije dobio patentni status, što je značilo da on nije imao nikakvu zakonsku zaštitu za bilo kakav vid krađe.

Mada su neki znanstvenici, suočeni s očitim nedostatkom uobičajenog izvora energije kod Morayjeva stroja, tvrdili da on funkcionira preko elektromagnetske indukcije iz strujnih vodova, činjenica jest da su barem dva dobro atestirana pokusa provedena mnogo kilometara od bilo kakvog izvora energije.

Teže je pitanje: Ako je stroj stvarno funkcionirao, je li moguće da su snage koje su vršile pritisak na Morayja bile dovoljno jake da spriječe da se prototip koji je funkcionirao razvije u komercijalni uređaj? Tada se suočavamo s mogućnošću da su od nas skrivane i druge dobrotvorne tehnologije, što je razmišljanje koje mnogima nije drago prihvaćati.

Pokus na terenu bez strujnih vodova

Kako bi se provjerio prigovor da Morayjev uređaj jednostavno »hvata energiju« iz lokalnih strujnih vodova, snježnog poslijepodneva 21. prosinca 1925. uređaj na »izračenu energiju« smješten je u automobil, a ljudi kojima se predstavljala demonstracija odlučili su gdje napraviti pokusno ispitivanje. Moray nije želio sudjelovati u odlučivanju.

Naposljetku su odlučili otići do kanjona Emigration, budući da u njemu nema strujnih vodova. Sklopka na uređaju je otvorena i zatvorena kao i mnogo puta do tada u svim prijašnjim pokusima, ali svjetlosti nije bilo. Uređaj je tada »ugođen« kao i u svim prijašnjim pokusima, i potom, kada su sklopku na uređaju zatvorili, svjetla su se upalila.

»Antenska žica« odmah je odvojena od uređaja, svjetlo se ugasilo, a ponovno se upalilo kada je »antena« ponovno spojena na uređaj. Isto se dogodilo i kada je »žica uzemljenja« bila isključena i ponovno spojena na isti način kao što je gore opisano.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(dnevno.hr/uredio:NSP)

Astronomi nisu sigurni što uzrokuje misteriozne zvukove od kojih je većina nepoznata i nisu ih nikad čuli

Znanstvenici su navodno ‘uhvatili’ dugačak, repetitivan zvuk iz dalekog svemira, no nitko nije siguran odakle je došao.

Tajanstveni radio signali, koji su nedavno pronađeni u dalekoj galaksiji, postali su još mističnije s obzirom na to da su astronomi ponovo registrirali jedan takozvani “signal vanzemaljaca”, što stavlja pod sumnju cjelokupnu teoriju o njihovoj neperiodičnosti

Tajanstvene signale prvi put su slučajno otkrili australski astronomi 2007. godine prilikom promatranja neutronskih zvijezda, odnosno pulsara.

Znanstvenici su narednih godina uspjeli pronaći tragove još devet sličnih signala, što ih je navelo da pomisle da su oni umjetnog podrijetla, te da su možda došli od vanzemaljaca.

Međutim, otkriće od prije nekoliko tjedana ih je demantiralo, budući da je ustanovljeno da je izvor tih signala eliptična galaksija, koja se nalazi na udaljenosti od šest milijardi svjetlosnih godina od Mliječnog puta, te da se ovakvi signali rađaju u procesu spajanja neutronskih zvijezda ili drugih kompaktnih objekata koji se potom pretvaraju u crnu rupu.

Naime, znanstvenik s kanadskog sveučilišta Paul Schultz je krajem prošle godine otkrio da se jedan od prvih pronađenih signala (FRB 121102) ponovno emitirao iz iste točke u zviježđu Kočijaš, gdje je pronađen prije četiri godine.

Riječ je, kako je rekao, o “dvojniku” tog signala, koji je imao istu snagu, duljinu trajanja i ostale parametre.

Shultz je zatim nakon višemjesečnog promatranja pronašao mnoštvo sličnih signala, što je opovrglo sve dosadšnjim pretpostavke o tome da su ti signali neperiodične, kao i da je njihov izvor kozmička pojava, poput magnetara – mlade neutronske zvijezde s ultrajakim magnetskim poljem, koje proizvodi moćnu radio- emisiju.

Schultz, međutim, ističe da njegovo otkriće ne opovrgava vangalaktičko porijeklo ovih signala.

Znanstvenici sada žele pridobiti podršku ostalih radio-astronoma kako bi ih objedinili u jednu virtualnu “antenu” za traženje te udaljene galaktike, čije bi otkriće bilo veoma važno kako bi se utvrdilo koja je teorija o nastanku ovih signala točna.

FB KOMENTAR: Poruka glasi: Dobar dan, ovdje vanzemaljac, jel mogu dobit planet debila koji se međusobno ubijaju oko ideje čija je religija miroljubivija?
 

‘Biosignature’ study could help astronomers detect alien life on other planets https://t.co/p5RK4wEC7b pic.twitter.com/LaLbe4M8Vl

— RT (@RT_com) 3. ožujka 2016.

 
(sputniknews.com/uredio:NSP)

Prvi ovakav nepoznat zvuk zabilježen je u Ukrajini 2011. godine

U zadnje vrijeme na internetu sve češće možemo pronaći snimke koje se bave čudnim zvukovima koji se pojavljuju iznad površine zemlje. Zahvaljujući YouTubeu, javnost se više upoznaje s neobičnim stvarima. Naime, za neke snimke je očito da su prevara, ali ove druge tjeraju jezu u kosti. Većina snimki ostaje nerazjašnjena i ostavlja ogroman upitnik iznad glava.

Odakle dolaze ti zvuci i jesu li uopće sa naše planete? Naizgled, ovi zvukovi kao da dolaze sa neba. Jeste li znali da ovi zvukovi znaju biti toliko glasni da pokrenu i alarme na automobilima? Zvukovi se pojavljuju od Europe do Kanade.

Prvi ovakav nepoznat zvuk zabilježen je u Ukrajini 2011. godine… A nakon toga pojavilo se nebrojeno mnogo snimki koje svjedoče ovoj nerazjašnjenoj pojavi. Zvuk je nadasve čudan, djeluje tupo, metalno, čak i vibrirajuće. Je li moguće da se to čuje pomicanje tektonskih ploča ili pojedina događanja koja se odvijaju u samoj Zemljinoj jezgri.

Jedan od svjedoka ove neobične situacije, objasnio ju je ovako: Probudila me čudna buka oko 2:30 jučer, pošao sam do prozora da vidim mogu li naći nešto što proizvodi tu buku, bila je toliko glasna da su mi prozori vibrirali. Primijetio sam svijetlo na nebu koje se micalo i pulsiralo, pa sam zgrabio kameru i uspio snimiti nekoliko fotografija.

Nisam siguran je li svijetlo proizvodilo zvuk ali čuo sam za čudne zvukove diljem svijeta putem interneta i šokiran sam da se to dogodilo baš ovdje, mislio sam da je riječ o prijevari. Zvuk su čuli i moji susjedi a lokalna policija zaprimila je gomile poziva od ljudi u tom dijelu grada koji su također čuli zvukove, većinom starijih ljudi, i mnogi su bili zaprepašteni. Zvuk je nestao za otprilike 10 minuta.

No, moguće je kako ih uzrokuje HAARP koji proučava gornji sloj atmosfere – ionosferu. Pojedini znanstvenici tvrde kako je ta buka elektromagnetska buka koja se emitira iz aurora i radijacijskih pojaseva.

No, geoznanstvenik David Deming sa Sveučilišta Oklahoma je pisao o fenomenu koji je nazvao ”The Hum” – ”tajanstven zvuk kojemu se ne može ući u trag, a koji čuje dva do deset posto stanovnika na pojedinim mjestima u svijetu”. Naveo je kako je moguće da izvori ove buke uključuju “telefonske antene i zrakopllove kojima upravlja američka mornarica koja komunicira s podmornicama.

NASA je navela kako Zemlja ima svoje ”prirodne emisije radio-valova”. Sve to zvuči divno i krasno. No, zašto ti zvukovi nisu zabilježeni nikada prije nego su se počeli pojavljivati zadnjih par godina? Pogledajte video i recite nam, što mislite da je uzrok ovome?
 

 

 
(dnevno.hr,youtube.com/uredio:nsp)

Najpoznatije HAARP postrojenje u Americi se nalazi u Gakoni, Aljaska, i tamo možemo prema podacima naći oko 180 antena visokih preko 20 metara. Europska Unija gradi novo HAARP postrojenje u Norveškoj koje će po službenim podacima imati od 50 – 100 tisuća antena

Nikad vjerujem “službenim” razlozima za gradnju ovako nečega. Postoji mnogo više od priče koju su vam rekli. Kakva priča stoji iza gradnja ovakog HAARP postrojenja?

Službeno, moćnici kojima vjerujete su donijeli odluku za ukidanjem radio FM radio područja jer je digitalni prijenos mnogo jeftiniji za održavanje, i nudi više mogućnosti. Tehnički, to bi moglo biti istina, no pravi razlog isključivanja FM-a je mnogo dublji nego što se čini.

Izraz “FM pojas” se koristi kako bi opisao frekvencijski pojas koji je u određenoj zemlji predviđen za FM radiodifuziju.

Norveška je ne samo da “isključuje” FM zato što je digitalni radio “bolji”. Norveška će osloboditi FM područje za ostale namjene koje stižu uskoro, tako da FM pojas neće biti tih duže vrijeme!

FM spada u VHF (visoko frekvencijsko) područje. Norveška je mjesto i lokacija europskog EISCAT, Europske VHF verzije HAARP-a.

Imajući to na umu, od siječnja 2015. Norveška kreće naprijed sa EISCAT 3D, koji će biti dovršen do 2017. Oni grade pet različitih verzija antena tipa HAARP koje rade zajedno u sprezi koristeći VHF pojasa (pojas vrlo visoke frekvencije)!

Citirat ćemo literaturu iz EISCAT 3D projekta:

“Sustav će se sastojati od pet faznih-antenskih polja koje će se nalaziti u sjevernom području Finske, Norveške i Švedske, svaka s oko 10.000 križnih dipolnih antenskih elemenata – antena. Jedna od tih 5 polja (glavna stanica) će prenositi radio valove na 233 MHz, a svih pet polja će imati osjetljive prijamnike za mjerenje povratnih radio signala.”

Znači ne samo da će se ovaj sustav koristiti za manipulaciju vremenskih prilika, već će se sustav koristiti i kao mega-radar koji će se koristiti u vojne svrhe, i kojim će se nadgledati čitava Europa i Rusija.

Da bi se razumjelo kako se te frekvencije preklapaju, FM radio radi u pojasu 100MHz … EISCAT radi u pojasu 200MHz, pogledajte ljestvice ispod koje dijele na RF (radio frekvencijski) spektar.

Ako ste mislili da je HAARP postrojenje na Aljasci veliko, samo čekajte dok EISCAT 5 postrojenja u EU ne krenu u rad.

Norveška gradi pet različitih postrojenja – polja, 10.000 dipolnih elemenata po polju!

Očito da će ovaj Europski VHF “HAARP” će biti više poput rock benda, nego jedan “HAARP” koji će sam lupati u svoju gitaru. Biti će u stanju stvoriti skalarne valove uz pomoć velike energije na velikim udaljenostima – to je jedna od očitih ciljeva ovog programa. Pogledajmo malo EISCAT dokumentaciju:

 
Ovo polje će biti u mogućnosti pokriti cijeli VHF spektar. To znači da svi ostali koji trenutno koriste VHF (FM) će imati smetnje koje će dolaziti iz Tromsø Norveška i Finskih područja gdje se nalaze antenski nizovi.

Tako će se isključiti FM u 2017., kada se stave u funkciju EISCAT VHF postrojenja.

Članak koji cirkulira u vijestima:

U 2017, Norveška će biti prva zemlja koja će ugasiti FM radio

“Norveška će ugasiti FM radio područje početkom 2017. godine. Norveški Ministarstvo kulture finaliziralo je ovaj tjedan, što znači da je Norveška prva zemlja koja bi mogla ostati bez FM radija u cijelosti. Zemlja planira prijeći na Digital Audio Broadcasting (DAB) kao nacionalna norma.

Izjava objavljena ovaj tjedan od strane Ministarstva kulture potvrđuje datum gašenja kojeg je predložila norveškaa vlada natrag u 2011. godini. Vlada je zaključila da je zemlja u stanju ispuniti sve uvjete potrebne za gladak prijelaz na digitalni signal emitiranja – DAB.

DAB će slušateljima omogućiti znatno veći izbor radijskih postaja od dosadašnjeg, ali i bolju kvalitetu zvuka i prijema. Putem tog digitalnog standarda program već prati 56 posto slušatelja u Norveškoj.

DAB omogućava emitiranje i preko 10 radijskih postaja na istom kanalu/frekvenciji što donosi značajne uštede spektra i znatno više slobodnih frekvencija za sve one koji žele pokrenuti radijsku postaju.

I dok smo mi u Hrvatskoj na digitalno televizijsko emitiranje prešli relativno brzo, još 2010. godine, što se digitalnog radija tiče, tu smo “u kamenom dobu”.

Iako je još 1997. sa Sljemena pokrenuto probno emitiranje programa Hrvatskog radija u DAB tehnici, ono je okončano 2011. godine tako da je Hrvatska trenutačno jedna od rijetkih zemalja u Europi koja nema digitalni radio.

Norveško gašenje FM-a će početi u 11 siječnja 2017., a HAARP postrojenja će vać tada biti daleko u funkciji sa svojih 50.000 dipolnih antena.
 

 
*Trenutno HAARP postrojenje u mjestu Tromso u Norveškoj*

 
(dutchsinse.com,24sata.hr, youtube.com/uredio i preveo:nsp)

Novinar “Novosti” je držeći se samo poznatih činjenica napravio vrlo kvalitetan članak o klimatskom oružju HAARP. To je ozbiljan odgovor neozbiljnim novinarima koje su objavile tekstove o HAARP tvrdeći da isti nemaju bilo kakve veze s umjetno izazvanim klimatskim promjenama. Tekst prenosimo u cjelini.

POLUDJELA KLIMA

Klima je, definitivno, podivljala! Nekada se znalo – zimi je padao snijeg, ljeto je bilo toplo, uragani se nisu događali u Europi … Pravila više nema, a proljeće i jesen kao i da ne postoje. Iz zime se uljeće pravo u žarko ljeto, a iz ljeta u surovu zimu, najčešće bez snijega.

Ako i padne, onda to nije snijeg nego snježni smet, lavina i pošast … Stručnjaci o svemu tome šute ili nas uvjeravaju da su vremenske prilike “u granicama normale”.

Ne treba biti stručnjak pa shvatiti da ništa više nije normalno i da se vremenske (ne)prilike sve teže podnose. Nekada su samo teški meteoropati i čiraši patili prilikom sezonskih promjena, najčešće u jesen ili u proljeće. Danas rijetko tko može pohvaliti time da se dobro osjeća.

Promjene više nisu sezonske, one su najčešće – dnevne, a na svakih petnaestak dana temperatura dodatno raste ili pada za 10 do 15 stupnjeva – i to iznenada, u roku od samo nekoliko sati.

Dok nadležni najčešće šute ili nas uvjeravaju da “nema razloga za paniku”, sve je više glasina o tome kako sa “klimom nisu čista posla”, a facebook je prepun grupa koje raspravljaju o tome tko se poigrava vremenskim prilikama diljem planete.

Svojevremeno su veliku medijsku pozornost privukle tvrdnje lansirane na društvenim mrežama o tajanstvenom postrojenju sa antenama koje djeluje na ljude i klimu … Kako se tada tvrdilo, u selu Beljina smješten je zloglasni sustav poznat pod nazivom HAARP. Javnost je eksplodirala – svi su viđali nekakve antene i to svuda, i svi su tvrdili da je to taj isti – HAARP.

Što je istina? Da li su stvarno negdje u našoj okolici smješteni uređaji kojima se mijenja klima ili nas je sve uhvatila masovna paranoja? Da li je moguće pritiskom na gumb izazvati kišu ili sušu?

Znanost je dostigla razinu koja je prije sto godina bilo teško i zamisliti. Danas je svima jasno da se u tišini laboratorija naš svijet mijenja drastičnije nego što bi politika to ikada uspjela učiniti. Tabu teme više ne postoje. Ono što se može – to se i radi. A odavno više nije tajna da su razvijene tehnologije za manipulaciju zemljinom atmosferom … Rezultat je, nažalost, vrlo vidljiv na svakom koraku.

Tko upravlja snijegom i kišom?

Prije nešto više od dvadeset godina (1993) Američka vojska je započela projekt HAARP (Skraćenica od – High Frequency Active Auroral Research Program) u području Gakoni na Aljasci. Prema službenim tvrdnjama, HAARP je stvoren s ciljem da se “razumiju, stimuliraju i kontroliraju ionosferski procesi koji mogu promijeniti performanse komunikacija i sustava nadgledanja”.

Jedno mnogo naivnije službeno tumačenje projekta kaže da je osnovni cilj proučavanje polarne svjetlosti – Aurore borealis! Međutim, HAARP sustav zrači ionosferu visokofrekventnom strujom od tri gigavata efektivne snage!

U javnosti je projekt HAARP opisan kao “čisto istraživačko postrojenje koje ne predstavlja nikakvu potencijalnu opasnost za protivnike SAD i nema nikakvu vrijednost kao vojna meta”. Ali dokumenta koja su se pojavila otkrivaju “malo” drugačiju priču, tako da je sve manje onih koji vjeruju u zvanična saopšenja …

NEBESKA GRIJALICA

Program HAARP čini niz radijske opreme ogromne snage. Prostirući se na površini od nekoliko hektara, ovi moćni odašiljači svakodnevno, u kontinuitetu, odašilju preko 3.000.000 Vati. To je 100 puta snažniji odašiljač od onih kakve, primjerice, u Europi koriste odašiljači BBC-a. Ipak, pulsna energija koju odašilje HAARP može biti i više desetaka tisuća puta jača.

Signal postrojenja s Aljaske je otkriven u višim slojevima atmosfere na visini između 100 km i 350 km, gdje ga potom apsorbira ionosfera. To je i uzrok blagog zagrijavanja odručja na velikim visinama, koje se protežu desecima kilometara. Zapravo, može se reći da je HAARP ogromna i poprilično skupa grijalica za vanjsku uporabu. Ali, zagrijavanje ionosfere na sjevernim širinama ima vrlo čudan efekt.

Za razliku od nižih geografskih širina, u područjima na velikim visinama postoji prirodan protok električne struje kroz ionosferu, koji se povezuje s pojavom spektakularne polarne svjetlosti. Zagrijavanjem se mijenja vodljivost ionosfere i utječe na njene prirodne električne struje, a to je ključna stvar u postojanju programa HAARP.

HAARP pruža znanstvenicima (i nekim drugim profilima) mogućnost da se dočepaju prekidača atmosferskog elektriciteta i da ga uključuju i isključuju kao da je obična žarulja. Omogućuje im, također, da mijenjaju i moduliraju prirodni obrazac niskofrekventnih radio valova koje emitira ionosfera.

Zagrijani dio ionosfere tako postaje divovski, ekstra niskofrekventni (ELF) radio odašiljač. Američka vojska je itekako zainteresirana za ovu vrstu odašiljača, pa je HAARP izgrađen zajedničkim snagama Istraživačkog laboratorija ratnog zrakoplovstva i odjela za pomorska istraživanja SAD.

DJELUJE I NA MOZAK

ELF valovi mogu prodrijeti kroz doslovno svaku materiju. Normalni radio valovi ne mogu prodrijeti duboko u vodu, ali ELF mogu. ELF radio će uskoro postati jedino sredstvo komunikacije u nuklearnim podmornicama koje krstare morskim dnom, tako da HAARP nudi daleko moćnija sredstva prijenosa poruka od konvencionalnih radio odašiljača i prijemnika. To ukazuje na interese i umiješanost mornarice SAD; primjena HAARP u komunikaciji je već dokumentirana, ali se detalji još čuvaju pod oznakom “vojna tajna”.

Pri tom, ELF valovi prodiru daleko dublje u tlo i stijene nego radio valovi. Geo-radar za istraživanje tla je prilično ograničen dubinom, ali sustavi koji koriste ELF valove mogu lako zaviriti duboko ispod površine zemljine kore i bez izuzetka locirati i identificirati sve podzemne bunkere i skrovišta. Ovo je, opet, područje koju zdušno već godinama proučava američko zrakoplovstvo. Javnosti su i dalje nedostupne informacije o rezultatima tih istraživanja.

HAARP se može koristiti i za manipulaciju klimatskim uvjetima, tvrde nezavisni istraživači. Efekt zagrijavanja se koristi da bi se krajnje suptilno izmijenile zračne struje i stvorili masivni, kumulativni meteorološki efekti iznad određenog područja, koji mogu potrajati danima i tjednima.

ELF valovi su, također, pobudili i veliko interesovanje teoretičara zavjera jer je njihova frekvencija vrlo bliska prirodnoj frekvenciji moždanih valova ljudi. Ideja da se ELF radio koristi za kontrolu ljudskog uma, stavlja HAARP na prvo mjesto potencijalnih emitera radio valova za masovnu kontrolu čovječanstva.

Ne postoje jasni dokazi koji bi potvrdili istinitost ove teorije, ali upravo zbog manjka dostupnih informacija o eventualnim utjecajima ELF valova na ljudsko zdravlje, u obzir treba krajnje ozbiljno uzeti i ovu mogućnost.

VANDALSKI ČIN

Izgradnja odašiljača za HAARP zahtijevalo je uništavanje čitavih šuma omorika u netaknutoj divljini Aljaske. Njegovih 6 dizel generatora jačine 3.600 konjskih snaga sagorijeva 95 tona dizel goriva dnevno, stvarajući više od sedam tona otpada koji zagađuju zrak.

Trebalo bi imati u vidu i to da postrojenje leži unutar bazena Koper River, koji je jedan od najznačajnijih migracijskih koridora za ptice na Aljasci”. Ukoliko prolete kroz niskofrekventni elektromagnetski zrak od 10 MHz koji proizvodi HAARP, ptice doslovno bivaju spržene!

Najbliži veliki gradovi su Fairbanks i Anchorage. Tijekom posljednja dva desetljeća, izloženost ljudi elektromagnetskom zračenju povezana je s učestalom pojavom umora, nervoze, gubitka memorije, katarakte, leukemije, urođenih deformiteta, raka i promjena na mozgu.

Dok je vladina studija o “bioefektima” zračenja projekta HAARP zaključila da “kronična izloženost elektromagnetskom zračenju ne mora uvijek biti štetna”, drugi vladini dokumenti upozoravaju da je takvo zračenje dovoljno moćno da izazove eksploziju automobila na autocesti udaljenom 400 metara od Gakone i zaustavi pacemaker-e putnika u avionu koji nadlijeće područje (inače, u zoni u kojoj se nalazi HAARP je zabranjeno letenje).

Pentagon je već odlučio da je radio interferenca HAARP-a suviše jaka da bi postrojenje bilo locirano blizu bilo kojeg vojnog objekta.

Stanovnici Aljaske pokušali su se boriti protiv HAARP-a. Charles Itok Edwardin Junior, poglavica plemena Inupiat, izjavio je na Skupu Staraca u KASIGLUK: “Mnogi od nas su daleko od toga da budu sretni zbog mijenjanja atmosfere planete na kojoj živimo. Ne želimo biti ničiji zamorci! “

Kao odgovor na sve prosvjede stanovnika Aljaske, zamjenik tajnika obrane SAD je 1994. zatražio povećanje fondova za projekt HAARP sa 5 milijuna dolara na 75 milijuna za 1996. Danas taj proračun iznosi – 10 milijardi dolara!

Proračunom Ministarstva obrane omogućen je potprojekt u okviru projekta HAARP pomoću kojeg se fokusirani zrake vraćaju iz atmosfere natrag na Zemlju i “prodiru kroz veći dio sjeverne hemisfere” – zapravo, pretvarajući HAARP u najmoćniji svjetski rentgen aparat.

Prema izvještaju američkog Senata, to bi “omogućilo detekciju preciznih lokacija tunela i drugih podzemnih skloništa. Dosadašnje odsustvo takve tehnologije predstavljalo je ozbiljan nedostatak u planovima za precizne napade na zadane ciljeve “.

VJESNIK APOKALIPSE

Umirovljeni fizičar sa sveučilišta Princeton, dr. Richard Williams, proglasio je takvo krpanje i kalemljenje ionosfere “krajnje neodgovornim činom globalnog vandalizma”.

“Zemlja posjeduje osjetljivu ravnotežu i potrebu da se ukoliko dođe do poremećaja, ta ravnoteža obnovi. Nitko točno ne zna kako će eksperimentiranje s ionosferom utjecati na ravnotežu, ili što će planeta učiniti u pokušaju da obnovi narušenu ravnotežu “.

Ove proročke riječi izgovorila je dr. Rosalie Bartel iz Toronta, osnivač međunarodnog Instituta za brigu o javnom zdravlju, komentirajući projekt HAARP.

Vojni dokumenti govore da je namjera projekta HAARP raskinuti dio ionosfere zagrijavajući ga pomoću moćnih pulsirajiućih niskofrekventnih radio valova. Zračenje koje bi se odbilo natrag na površinu planeta bilo bi ekstremno niskih frekvencija i raspona.

Sa namjerom da bude najmoćniji grijač ionosfere koji je ikada sagrađen, monumentalno postrojenje projekta HAARP u Gakoni čini skup od 180 antena, od kojih svaka ima odašiljač s vlastitim napajanjem. HAARP je, međutim, mnogo više od običnog znanstvenoistraživačkog projekta.

Bilo koji novi oružani sustav u svojoj početnoj fazi može biti protumačen kao “čisto istraživački projekt”. Čak su i pojedini članovi Europskog parlamenta uplašeni i preneraženi mogućnostima projekta HAARP.

U mnogim zemljama se gotovo stidljivo podižu zabrinuti glasovi protivnika. Istraživač na polju kvantne elektrodinamike, dr. Al Zielinski, oslikava apokaliptičnu viziju svijeta, tvrdeći da HAARP tehnologija može poslužiti kao okidač za katastrofu globalnih razmjera koje će izazvati razorni elektromagnetski valovi u trenutku “kada dođe do njihove interakcije sa zaštitnim omotačem Zemlje i njezinim gravitacijskim poljem” .

Ionosfera se čini poprilično dalekom, ali čak i kada je čovjek ne narušava, ona utječe itekako na svakodnevni život. Na primjer, radio valovi se odbijaju o ovaj električni energetski štit koji se nalazi upravo iznad ozonskog omotača. Ionosfera vrvi električnim aktivnostima, tako da se njen tijek zasniva na nelinearnosti. To znači da je ionosfera dinamična i da su njene reakcije na eksperimente nepredvidljive.

Koncept nelinearnosti važan je da bi se razumjela velika zabrinutost neovisnih znanstvenika, jer se nelinearni tok može promijeniti iznenadno i neočekivano, ili se snaga energije može uvećati dramatično.

Neki teoretičari poput Zielinskog tvrde da nelinearno tok može pod određenim okolnostima iscuriti u pozadinu energije kosmosa, koja se također naziva i “nultom točkom fluktuacije vakuuma”.

Tako se u znanstvenim krugovima već postavlja pitanje vezano za projekt HAARP – da li sredstvo doista opravdava krajnji, nepredvidivi rezultat? Je li pametno bušiti rupe u zemljinom električnom kišobranu? Je li pametno podbadati prirodni dinamički sustav bez ikakvog predznanja kako će sustav reagirati?

NORVEŠKI OKIDAČ

U Norveškoj, znanstvena asocijacija EISCAT upravlja postrojenjem za zagrijavanje ionosfere, koje nalazi blizu Tromsa. Značajke su vrlo slične programu HAARP.

Službeni cilj ove znanstvene institucije je proučavanje interakcija između Sunca i Zemlje praćenjem poremećaja u gornjim slojevima atmosfere koje izazivaju solarne aktivnosti ali se, naravno, ova tehnologija može iskoristiti za istu vrstu opakih aktivnosti koje se pripisuju i programu HAARP.

Zanimljivo je da EISCAT nije privukao toliku pozornost kao njegov američki rođak HAARP. To je još zanimljivije, ako se ima na umu da su Skandinavci vodeći u svijetu u istraživanju učinaka elektromagnetskog zračenja na ljude i okoliš.

Poricali, pa – priznali: Stvorili polarna svjetlost u Texasu!

Projekt “Poker Fleet” je pokrenut 1968. godine i traje još uvijek! Istraživačko područje Poker Fleeta nalazi se oko 50 km sjeverno od grada Fairbanks-u na Aljasci. Glavnu riječ u Poker Fleet-u vode Institut za geofiziku i Sveučilište Aljaska iz Fairbanksa, pod pokroviteljstvom NASA-e.

Više od 1250 raketa lansirano je upravo s ovog mjesta. Službena verzija govori da je cilj ovog eksperimenta bio “spoznavanje kemijskih reakcija u atmosferi povezanih s globalnim promjenama klime”.

Sličan eksperiment, ali uz uporabu kemijskih modula za izbacivanje (CRM), lansiran je iz Churchilla, područje Manitoba – tijekom 1980. godine. Projekt WATERHOLE (Vodena rupa) Brian Wellana uspješno je uništio auroru borealis i privremeno zaustavio njeno pojavljivanje.

U veljači 1983. kemikalije ispuštene u ionosferu izazvale su neouobičajenu pojavu aurore borealis iznad Churchilla. U ožujku 1989. lansirane su četiri rakete iznad Kanade, ispuštajući barij na velikim visinama i stvarajući umjetne oblake. Umjetni oblaci iznad Churchilla mogli su se vidjeti s ogromnih daljina, čak iz Novog Meksika.

Naime, pomoću 15 metara visokih antena američka mornarica je zračila signalima visokog intenziteta gornje slojeve atmosfere stvarajući kontrolirane poremećaje ionosfere. Još prije 1992. mornarica je govorila o stvaranju 10 kilometara dugih antena na nebu da bi proizvela elektromagnetske valove ekstremno niskih frekvencija, kako bi se komuniciralo s podmornicama.

Još jedna svrha ovih eksperimenata je proučavanje aurore borealis, koju su neki nazvali pravom laboratorijem plazme. Space shuttle-ovi su sada u mogućnosti stvoriti auroru borealis ispuštanjem snopa elektrona.

Tijekom 10. studenog 1991. polarna svjetlost se pojavila na nebu iznad Teksasa prvi put u povijesti postojanja ove države, a mogli su je vidjeti i stanovnici udaljenih država Ohio, Utah, Nebraska i Missouri. Nebo je bilo obojeno različitim nijansama boja, a pojedini znanstvenici su za to smeta okrivili solarne aktivnosti.

Međutim, kasnije su pritisnuti dokazima mnogi priznali da je u to vrijeme ionosfera vjerojatno bila izuzetno oslabljena, pa su električne čestice u sudaru sa zemljinom atmosferom stvorile izuzetan fenomen vidljivog svjetla nazvan zračni sjaj.

Ove čestice bi, u normalnim okolnostima, magnetske sile zemlje privukle na sjever, prema magnetskom polu zemlje. Polarna svjetlost, kako se naziva aurora borealis, normalno se pojavljuje u kovitlacu magnetskog pola gdje se energetske čestice usmjeravaju navođene magnetskim linijama sile naše planete.

Temeljna istraživanja ionosferskih svojstava i učinaka (BRIOCHE), što samo dokazuje da će se HAARP koristiti kao oblik ratovanja, ili se koristi, o čemu možete više naučiti preko dokumentarnog filma s “History Channela” koji nam daje uvid u mogućnosti mjenjanja, kontroliranja i posrednog uticaja na vremenske prilike koje trenutno poseduju najmoćnije vojne sile svijeta.
 

 
(Novosti/uredio:nsp)

Više od 15.000 ljudi je za samo tri do četiri dana potpisalo peticiju kojom se traži “uklanjanje HAARP-a iz Srbije”, i koja očito predstavlja reakciju na katastrofalne poplave koje su zadesile Srbiju. Što je zapravo istina o postojanju HAARP-a u Srbiji?

Elektronska peticija je pokrenuta 17. svibnja, a njen nepotpisani autor u današnjoj objavi poziva na suradnju odvjetnike “da sastave i pokrenu tužbu” protiv Vlade Srbije kako bi se “ova prijetnja po narod zakonskim putem pravilno treirala i samim tim uklonila”.

Medju 830 komentara potpisnika mogu se pročitati brojni pokliči protiv SAD, i parole poput “smrt Haarp i antenama”, “jedino Putin na zemlji i bog s neba može to čudo da ukloni … ali ajde da probamo”, “ljudi, reagujmo svi, nakon poplava doći će nam vrućine i suše”, “ja želim da živim u zemlji kakvu su mi je djedovi ostavili, a ne kako se Amerikancima sviđa “i” đavolske sprave ne trebaju Srbiji”.

Peticija, postavljena na sajtu Peticije24.com, zasniva se na teoriji zavjere – lansirane 2012. godine preko domaće žute štampe – po kojoj je u selu Beljini kod Barajeva “postavljen američki antenski sustav HAARP”. Uvjerljivo najviše potpisnika, više od 3.200, su Beogradjani.

Obrazloženje peticije su senzacionalistički tekstovi o HAARP-u kod Barajeva koji su objavljeni 2012. godine u listu Pravda.

HAARP sustav, istraživački pothvat sveučilišta Stanford u SAD, bio je postavljen na Aljasci 1997. godine radi mjerenja zračenja u ionosferi.

Ovaj sustav od 180 antena niske frekvencije, postavljen na površini od 13 hektara, kojeg pokreće šest generatora snage 3,6 tisuća konjskih snaga, koštao je 250 milijuna dolara. Prestao je raditi u svibnju 2013. godine, zbog problema s financijama, a prije tjedan dana je najavljeno njegovo rasklapanje.

Rad ovog sustava pratile su – i još prate – brojne teorije zavjere, pase HAARP-u pripisuje zlonamjerno utjecanje SAD na atmosferu, klimu ali i na psihu ljudi diljem planeta, kao i izazivanje potresa. Navodno je čak izazvao rušenje space shuttle Columbia 2003. godine.

Zavjerenička “spojnica” sa Srbijom pojavila se 2012. godine, kada je sveučilište Stanford objavio kartu lokacija tzv VLF prijemnika na kojoj je bila i Srbija. U srpskom žutom tisku prijemnik je lociran u Beljini kod Barajeva i prozvan “elektronskim akceleratorom elektromagnetih valova”. Njemu je pripisano da je u Srbiji 3. svibnja 2012. izazvao “nagli pad atmosferskog tlaka i Omorinu, što je” – kako se navodi u “obrazloženju” peticije – “kod mnogih rezultiralo otežanim disanjem i glavoboljom”.

Kao sugovornika za priču o HAARP-u list Pravda je uzeo predsjednika Ekološkog pokreta Novog Sada Nikolu Aleksića, pa se u “obrazloženju” peticije, preuzetom iz Pravde, može pročitati Aleksićeva tvrdnja da bi “SAD putem te stanice smještene u Barajevu mogle uništiti Srbiju za jedan dan samo kada bi to željele”.

Posredstvom blogera Istoka Pavlovića oglasio se znanstvenik sa Stanforda, izjavom da je iz znanstvenih razloga poslao u Srbiju, ali i na druga mjesta u svijetu, po jedan prijemnik radio valova radi očitavanja signala iz ionosfere. U pismu koje je u cijelosti objavljeno na sajtu Istoka Pavlovića, ta znanstvenik je naveo da se radi samo o jednoj anteni, visokoj 1,3 metra i širokoj 2,6 metara, koju može napraviti svatko za dvadesetak minuta, i koja u svakom slučaju ništa ne emitira.

Znanstvenik – koji nije želio da mu se ime objavljuje zbog problema s agresivnim teoretičarima zavjere – objasnio je da sporna mapa sa Stanforda prikazuje lokacije prijemnika u svijetu pri čemu “gotovo nijedan od njih nema nikakve veze sa HAARP-om, niti uopće nalikuju na HAARP”.

“Naša istraživačka grupa radi HAARP eksperimente, zajedno s mnogim ljudima, medju kojima su strani znanstvenici iz brojnih zemalja. Ništa od ovoga nije zlo. Da jeste, da li bismo bili toliko glupi da pričamo svima šta gdje radimo? Da ovo predstavlja takvo zlo, nikome čak ne bi bilo dozvoljeno da zna da HAARP postoji “, navodi se u pismu.

Znanstvenik je Pavloviću poželio sreću u “smirivanju cirkusa” i dodao:
“Stekao sam dojam da kad nekakav teoretičar zavjere uvrti sebi u glavu neku ideju, to se više ne mijenja. Jednom kad prihvatiš kakvu suludu teoriju, lako je da je se držiš, jer sve što se s njom ne slaže postaje – dio zavjere. Čim ja nešto objasnim, pretpostavlja se da lažem ili da sam tajni agent vlade, a možda i vanzemaljac “.

Pavlovićevo obraćanje Stanfordu i odgovor s tog sveučilišta nisu uspjeli razviju uuvjerenja domaćih teoretičara zavjere o postojanju HAARP-a u Barajevu, čak ni poslije informacije da se u selu Beljina ne nalazi nikakav sustav antena već gola poljana, a da se sporna antena sve vrijeme nalazi na krovu zgrade Instituta za fiziku u Zemunu.

On je 2012. godine, pored ostalog, napisao da su te godine pojedinci krstarili po općini Barajevo u potrazi za ozloglašenim sustavom antena, čiju su sliku vidjeli u srpskom žutoj štampi, i da su slali pisma uredništvo dnevnih novina u kojima su “tražili da se krene s krčenjem šuma, da pronadju gdje su Ameri sakrili taj kompleks i da se isti uništi “.

“Doduše, nitko im nije rekao da se taj HAARP sustav, koji su vidjeli u novinama, nalazi na Aljasci i da je veličine 14 nogometnih stadiona, da je koštao 250 milijuna dolara, te da ga nije lako sakriti u džep, ambar ili štalu nekog barajevskog gospodarstva ili šume, a da bi bilo potpuno idiotski graditi tako nešto u galskom selu u kojem taksiraju i noviniraju razni Asterix i Obelix koji već godinama odolijevaju naletu američkog imperijalizma”, napisao je Dulniker.
 

 
 
b92, youtube.com/uredio: nsp
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=17598"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Američki HAARP program, koji već godinama fascinira teoretičare zavjere širom svijeta, je zatvoren zbog financijskih problema.

Menadžer programa HAARP James Keeney kaže da je objekat koji se nalazi na Aljasci zatvoren još od početka svibnja. “Trenutno je lokacija napuštena jer sve se svodi na novac, a mi ga nemamo” izjavio je Keeney dodajući da su svi pristupni putevi blokriani, a da su zgrade zaključene i struja isključena. Takođe je ugašena u web stranica programa HAARP http://www.haarp.alaska.edu/haarp

Keeney kaže da će program sigurno biti zatvoren slijedeća dva meseca.

Međutim, razlog za zatvaranje programa je dijelom i ekološke prirode jer dizel generatori nisu prošli atest kojim potvrđuje da ne zagađuje okolinu. Popravka generatora košta 800.000 dolara, a njihovo mesečno održavanje 300.000 dolara. Za 10-dnevni rad postrojenja potrebno je čak 500.000 dolara.

Ipak, izgleda da je glavni razlog za krah projekta pronevjera novca.

Naime, kako je objavila stranica Wired, glavni istraživač Alfred Wong pronevjerio je više od 1,7 milijuna dolara koji su bili namijenjeni istraživanjima.

Američki HAARP program se inače bavio istraživanjem ionosfere ali teoretičari zavjere tvrde da se sustav bavi proučavanjem ionosfere, “koja sadrži veliku količinu iona nastalih djelovanjem sunčevog vjetra i ima veliki utjecaj na proširivanje elektromagnetskih valova.

Tako, HAARP antenski sustav osim mnoštva utjecaja na okoliš ali i mentalnu svijest, ima utjecaja i na klimu i klimatske promjene. Ove antene raspoređene su po cijeloj planeti radi “jake kontrole i nadgledanje stanovništva”, pa se u bližoj budućnosti elektronskim zračenjima može razviti sustav koji slabi moždane funkcije ljudi u određenim regijama u duljem razdoblju, pa će se ljudski rod dijeliti na gospodare i korisne idiote” .

Na Balkanu je u srpnju prošle godine uključen IHY sustav u Barajevu, koji je dio HAARP sustava, a prema teoretičarima zavjere velike vrućine i jake zime koje su pogodile čitav Balkan koje je od tada upravo je prouzročio sustav HAARP.

Zatvaranje je objavljeno u medijima trenutno, kako navodi alaskadispatch.com, a postrojenje je zatvoreno krajem svibnja do sredine lipnja.
 

 
 
izvor: prisonplanet.com, vestinet.rs/uredio: nsp
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=14640"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Dakle, veliko pitanje koje se svatko pita: da li NSA čita vaš e-mail? Na temelju izjava bivšeg direktora Agencije za nacionalnu sigurnost ministarstva pravosuđa, odvjetnici, i drugi koji su uključeni u NSA projekt špijuniranja, evo kako otkriti da li vas NSA prati

National Security Agency je primarna kriptografska i signalno-obavještajna agencija Sjedinjenih Američkih Država.

Da bi špijunirala strane komunikacije, ona upravlja platformom za prikupljanje podataka u više od 50 zemalja, te koristi zrakoplove, podmornice, ratne brodove i satelite, posebno prilagođene kamione i pametno prikrivene antene.

Ona je uspjela razbiti kriptografske sustave većine svojih ciljeva te se ponosi na slanju prvorazrednih informacija iz čitavog svijeta, predsjedniku Sjedinjenih Američkih Država.

U Sjedinjenim Američkim Državama, NSA špijuniranje i skupljanje podataka je regulirano od strane Inozemnim Obavještajnim Nadzornim Zakonom, donesenim 1978. godine da bi se osigurao pravni okvir za presretanje komunikacija povezanih sa inozemnim nadzorom ili terorizmom u kojoj se jedna strana nalazi u Sjedinjenim Američkim Državama i može se smatrati “SAD osoba”.

Dakle, veliko pitanje koje se svatko pita: da li NSA čita moj e-mail? Na temelju izjava bivšeg direktora Agencije za nacionalnu sigurnost ministarstva pravosuđa, odvjetnici, i drugi koji su uključeni u NSA poslovanje, evo kako otkriti da li vas NSA prati.

1. Ako redovito pozivate ljude u Afganistanu, Pakistanu, Jemenu, Iraku..itd. – vaši telefonski pozivi vjerojatno prolaze kroz NSA računalo. Najvjerojatnije, međutim, da ste nazivali trgovce ili rodbinu, nitko u NSA ne zna vaše ime. (Računalni program čisti stvarne identifikacijske podatke.) Ovisno o vremenu, datumu, mjestu i kontekstualnim čimbenicima vezanim uz poziv, zapisnik ne može biti stvoren.

2. Ako ste u prošlosti poslali e-mail s IP adrese koja se koristi od strane negativaca (IP adrese se mogu krivotvoriti), vaši metapodaci u e-mailu – skriveni podaci koje govore Internetu gdje ga poslati (to je, TO: polje i FROM: polje, SUBJECT: polje, dužina e-maila, te tip e-maila) i koji vjerojatno prolaze kroz poslužitelj. Šanse da analitičar ili računalo zapravo čita sadržaj e-maila su vrlo slabi.

3. Ako ste bili ili odvjetnik nekoga službeno optuženog za terorizam, postoji dobra šansa da NSA ima ili je imala, ali ne može pristupiti (barem ne više), vašoj naplati telefonskih računa. (Odbor Senata za Prikupljanje podataka navodi da FISA Izmjene i dopune Zakona ne zahtijevaju da pogrešno prikupljen materijal mora biti uništen)

4. Ako radite kao član “Industrijske Baze Obrane” na osjetljivim projektima i vaša tvrtka koristi Verizon i AT&T operatere, vaš e-mail je vjerojatno skeniran od strane NSA računala za malware.

5. Prije 2007. godine, ako ste kao američki državljanin, radili u inozemstvu ili u blizini ratne zone, postoji mala šansa da ste “na prikupljanju”, prema jednom civilnom NSA analitičaru ili članu NSA Službe Središnje Sigurnosti (naziv za vojne elemenate koji čine veliki dio radne snage NSA).

6. Ako ste, od rujna 2001. do otprilike travnja 2004. zvali ili poslali e-mail iz područja povezanih s terorizmom i koristili američke internetske tvrtke da to učine, vaša evidencija transakcije podataka (opet, bez identifikacije informacija) najvjerojatnije je prikupljena od strane vaše telekomunikacijske tvrtke i prošla je u NSA. Zapisi su potom analizirani, ali tu je malena vjerojatnost da ih osoba ili računalo pročita ili ih pokuša uzorkovati.

NSA bi pitala telekomunikacijske tvrtke za tranšu podataka koji su u svezi sa određenim interesnim zajednicama, a zatim koristili razne klasificirane i neklasificirane tehnike za predviđanje, na temelju njihovih analiza, koji će pokazati da li su podaci vjerojatno bili povezani s terorizmom. To zahtijeva barem jedan dodatni i neovisni vanjski dio dokaza.

7. Postoji šansa da NSA proslijeđuje podatke prema FBI radi daljnje istrage. Postoji mala šansa da je FBI reagirao na ove informacije.

8. Ako definirate “prikupljanje” u najširem mogućem smislu, postoji dobra šansa da ako NSA želi dobiti vaše ​​transakcijske podatke u stvarnom vremenu i zna vaš stvarni izravnu identitet (ili imaju grubu ideju o tome tko ste), što mogu znati, pod uvjetom da to mogu dokazati FISA sudcu u roku od 72 sata da je vjerojatno da ste terorist ili ste povezani s terorističkom organizacijom.

9. Ako NSA dobije dozvolu od suda za prikupljanje podataka o korporacijama ili dobrotvornim udrugama koje mogu biti povezane s terorizmom, a vaša tvrtka, koja je potpuno odvojena od organizacije, dogodi se da dijeli lokaciju s vama (bilo zbog da ste u istoj zgradi ili imate ugovoreno dijeljenje Internet usluge), postoji šansa da NSA usput prikuplja vaše službene e-mailove i telefonske pozive. Jako je teško za agenciju da mapira IP adresu fizičkog mjesta, ili da u potpunosti odvoji dijelove korporative telefonske mreže. Kada se to dogodi, Kongres i Ministarstvo pravosuđa su obaviješteni, a NSA unutarnja jedinica za suglasnost čini zapis “prekomjernog prikupljanja”.

10. Ako se bilo koja od vaših komunikacija slučajno ili nenamjerno prisluškuje od strane NSA, ti podaci vjerojatno još uvijek postoje negdje, predmet minimalizacije zahtjeva. (Glavno ime NSA-signalne obavještajne podatkovne baze je kodnog imena PINWALE). Ovo je slučaj čak i kada je određenea sakupljačka djelatnost postala ilegalna s prolaskom Amandmana 2007 FISA izmjenama i dopunama Zakona, koji uređuje okvir za domaće prikupljanje podataka. Zakon ne zahtijeva da NSA uništi podatke.

11. Ako ste arapskog podrijetla i idete u džamiju čija imama je povezana kroz stupnjeve povezanosti s islamskim dobrotvorima, smatrate se pristalicama terorizma, NSA računala vjerojatno analiziraju metapodatke iz vaših telefonske komunikacije i e-mailovima.

12. Ako je vaše podatke možda netko presreo ili prikupljao od strane Rusije, Kine, Izraela ili ako ste putovali u tim zemljama. FBI je potiho pronašao i uklonio odašiljače na nekoliko mjesta u Washington DC području koji su prisluškivali strana veleposlanstva.

13. Šansa, ako niste kriminalac ili terorist, da analitičar u NSA sluša vaše telefonske razgovore ili čita vaš e-mail su beskonačno male s obzirom na tehnološke izazove povezane s programom, a da ne spominjemo nedostatak radne snage na raspolaganju za razvrstavanje kroz svoje nevažne komunikacije. Ako se desilo nenamjerno prikupljanje podataka, ono će biti izbrisani, i neće se pohranjivati se u bilo koju bazu podataka.

Kakve sigurnosne mjere danas postoje?

Prema onome što smo uspjeli odgonetnuti, samo tridesetak ljudi unutar NSA-a imati ovlasti za čitanje sadržaja FISA-izvedenog materijala, za sve što treba nalog. Može li NSA djeliti FISA podatke o američkim osoba s drugim zemljama? Po zakonu se ne može. (FBI može, i to radi). Koja je brojnost osoblja koje prati domaće prikupljanje podatak?

Četiri ili pet osoba, ovisno o proračunskom ciklusu. Koliko ljudi izvan NSA znaju za sve pojedinosti o programu? Više od tisuću. Kako možete saznati ako ste bili slučajno ili nenamjerno nadzirani? Vi to ne možete znati. Ako slučajno saznate, možete ih tužiti, ali Vlada će se pozvati privilegiju državne tajne, a suci će vjerojatno složiti, čak i kada možete dokazati bez tajnih dokaza da ste bili vjerojatno uzrok nadziranja.

Kako znamo da se program širi upravo sada, pomicanjem granica zakonitosti, uhođenjem ne samo osumnjičenih terorista, već američkih disidenata? Mi ne znamo. No, ako je više od tisuću ljudi koji su uključeni u program, koliko još može to ostati tajnom? Ljudi su ipak ljudi.
 
(intellihub.com/uredio: nsp)