NASA-ini znanstvenici uočili su veliku, gotovo savršeno pravokutnu santu leda tijekom leta preko Arktika

Bizarni blok plutajućeg leda ima gotovo savršeno ravan rub, zbog čega izgleda kao da je isklesan ljudskom rukom.

Stručnjaci kažu kako je ledena formacija stvorena prirodnim putem takod a se led odlomio od večeg komada.

Neobičan ledeni brijeg je uočio znanstvenik NASA-e, koji je postavio sliku na Twitteru.

NASA je provodila dugoročni zračni pregled polarnog leda, nazvan Operacija IceBridge, kada su ledenjaka uočili dok su letjeli preko sjevernog Antarktičkog poluotoka.

Znanstvenik Jeremy Harbeck uočio je vrlo oštro ‘odrezan’ ledeni brijeg koji pluta između drugih santi odmah iza ledene formacije Larsen C.

Harbeck je rekao kako postojanje snati s tako ravnim rubovima nije neobično.

“Mislila sam da je to zanimljivo; Često vidim sante leda s relativno ravnim rubovima, ali zapravo nisam vidio niti jednu santu pravilnih rubova poput ove.“

“Zapravo, bio sam više zainteresiran na A68 santu prema kojoj smo išli, ali mislio sam da je ova pravokutna santa leda vizualno zanimljivija i prilično fotogenična.”

*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

(dnevno.hr)

Stotine znanstvenika uključenih u 40 najnovijih znanstvenih radova kažu da je panika o globalnom zagrijavanju temeljena na histeri i lažnoj znanosti

Više od 40 znanstvenih radova o globalnom zagrijavanju objavljeni su u samo prva tri mjeseca 2018. godine. Ono što njihovi grafikoni pokazuju jest da se “ne događa ništa klimatski neobično.„

U donjem grafikonu iz studije Polovodova et al, vidimo da je zagrijavanje 20. stoljeća savršeno normalno u dugoročnom povijesnom kontekstu.

Nije bilo toplije – doista, već nešto hladnije – od toplog razdoblja u doba Rumskog carstva ili srednjovjekovnog toplog razdoblja, piše Breitbart.

Ono što smo naučili iz tih radova jest da su ta razdoblja zagrijavanja su bila globalna – a ne kako neki klimatski alarmisti naglašavaju podupirujući njihovu tezu koja širi strah među stanovnicima:

Brojni vodeći znanstvenici globalnog zatopljenja vole odbaciti značenje europskih temperaturnih rekorda, tvrdeći da je to lokalno po prirodi i ne govoreći nam što se stvarno događa na globalnoj razini.

Međutim, drugi radovi u potpunosti su u suprotnosti s ovim. Na primjer, znanstveno istraživanje “Wündsch i sur., 2018.” pokazuje nam da i danas zagrijavanje u Južnoj Africi nije ništa neobično.

To je globalna, glupost.

Temperaturne rekonstrukcije pokazuju neke istinite podatke o jugoistočnoj Australiji,
prema podacima znanstvenog rada McGowan i sur., 2018., Sjevernoj Aljasci (Hanna i sur., 2018.), tibetanskoj visoravni (Li i sur., 2018.), Južnoj Koreji (Song et al., 2018.), Antarktici (Mikis, 2018.), čine neke od desetaka drugih istraživanja.

U daljnjim lošim vijestima za klimatske alarmiste, čini se da njihova dva omiljena favorita globalnog zatopljenja – Grenland i Južni pol, se hlade, a ne zagrijavaju.

Evo kako stoje stvari na Grenlandu iz studije Mikkelsen et al.

Ovo stavlja Greenlandovo “globalno zagrijavanje” u njegov povijesni kontekst: više od 150 godina nije bilo ništa neobično. Temperature su sada hladnije nego što su bile 1930-ih.
 

 
Zasebna studija potvrđuje da je Grenland sad u trendu hlađenja:

“Nadalje, na iznenađenje znanstvenika globalnog zatopljenja, temperature Grenlanda ponovno su pale od 2000. godine. Westergaard-Nielsen i dr., 2018. godine ispitivali su najnovije i detaljnije trendove temeljene na MODIS-u (2001.-2015.) i zaključili da ako postoji opći trend za Grenland, a to je “uglavnom hlađenje”.

Kao i za Južni pol:

Na drugom kraju planeta, nova otkrića istraživanja na Južnom polu “Cerrone i Fusco, 2018.” potvrđuju veliko povećanje ledenog pokrova na južnoj polutki i sugeriraju da “proizlazi iz utjecaja klimatskih promjena i njezinih dugoročnih trendova”.

Oni kažu da rezultati ukazuju da je progresivno hlađenje utjecalo na godišnju klimu sub-Antarktika od 1990-ih do danas i da SIC [koncentracija morskog leda] pokazuje trendove godišnjih, proljetnih i ljetnih povećanja prema gore.

Globalno zagrijavanje? Koje globalno zagrijavanje?
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Riesova karta iz 16. stoljeća prikazuje Antarktiku bez leda – a nevjerojatno je precizna

Ako je Antarktik prije tzv. pole shiftinga bila znatno sjevernije nego danas te ako nije bio pokriven ledom do prije 6000 godina prije nove ere, kako nas uči povije, tko je onda živio u to vrijeme da je mogao to zabilježiti na karti, prije svih poznatih civilizaicija.

Osim toga, tko je do mogao učiniti prije izuma morskog kronometra u 18. stoljeću, koji je rješio problem točnog praćenja geografskih dužina na visokim morima?

Ako je konvencionalno znanje o povijesti ljudske rase tično, onda naša civilizacijia nije niti dovoljno stara, niti je bila dovoljno napredna da bi joj se pripisala brojna misteriozna monolitska i arheološka nalazišta diljem svijeta.

Karta koja izaziva povijest

Upravo je karta amdirala Piria Reisa iz 1513. dio isječka puno kompleksne priče o ljudskoj povijesti, koja hrabro izaziva rašireno i prihvaćanje shvatanje te iste povijesti.

Antarktika je prvi put službeno uočena 1820. godine tijekom jedne ruske ekspedicije. Tada je uočeno kako je u potpunosti prekrivena ledenim pokrivačem, za koji se smatra da se formirao prije oko 35 do 45 milijuna godina.

Iz toga razloga Antarktika se nije mogla pojaviti na karti prije 1820., a sve karte na kojima se ona nalazi trebale bi imati naznačene ledene polove koji su stari nekoliko milijuna godina.

No, karta Piri Reisa svakako izaziva sumnje u to što zaista znamo o drevnim civilizacijama. Riječ je o karti svijeta koja je obuhvatila vojnih obavještajaca, a koju je sastavio otomanski admiral Reis. Oko trećina karte je sačuvana – prikazuje zapadne obale Europe, Sjevernu Afriku i obalu Bratila s nevjerojatnom točnosti.

Razni otoci Atlantika, poput Azura i Kanarskog otočja također su prikazani, kao i mitski otok Antilia te vjerojatno Japan.

Povijesna važnost karte leži u demonstraciji globalnog istraživanja Novog svijeta do 1510. godine, a navodno se s njom služio i Kristofer Kolumbo.

Osim toga, karta sadrži i detalje obale za koju brojni povjesničari i geolozi tvrde da je Zemlja kraljice Mod, odnosno Antarktika.

No, kako karta napravljena 1513. može na sebi imati kontinent otkriven tek u 19. stoljeću? I, ako su Antarktiku otkrile civilizacije koje su se pojavile 4000 godine pne, zašto nema ledenih površina na karti?

Bili su napredniji nego mislimo

Karta bez sumnje nije prijevara, jer je njena autentičnost višekratno potvrđena, a sam autor Reis ističe da je nacrtana prema informacijama sa starijih karta, grafika i zapisa, od kojih su mnoge kopirane i prepisivane iznova prije uništenja Aleksandrijske knjižnice u Egiptu.

Tako karta otvara mogućnost teoriji da je neka zaboravljena drevna civilizacija imala kapacitet, sposobnost, znanje i tehnološke mogućnosti putovanja do Antarktike – i to sve prije formiranja leda, što je u potpunoj suprotnosti onog što nas povijest uči.

Prema teoriji američkog profesora Charlesa Hapgooda, koja se slaže i s vjerovanjem Alberta Einsteina, onda je postojalo razdoblje od oko 13.000-te godine pne do 6.000-te godine pne kad je Antarktik bio bliži ekvatoru te je tamo vladala tropska klima, kao u dijelovima Južne Ameriku.

To bi bilo uzrokovano iznenadnom promjenom čitave litosfere Zemlje, pa su se svi kontinenti pomaknuli na trenutne lokacije, što je znatno drugačiji stav nego široko prihvaćeno objašnjenje o teoriji tektonskih ploča. No, tko je živio u to vrijeme kad je sve mogao zabilježiti na karti, prije postojanje svih poznatih civilizacije, i još to prije izuma morskog kronometra u 18. stoljeću točno pratiti geografske dužine?

Teoretičari zavjera vjeruju kako je takva civilizacija postojala, bila je znatno naprednija od naše te je davno zaboravljena.

Antički grad i civilizacija

Slojevi leda kriju brojne tajne, a navodno su ispod njega na Anktarktici otkrivene ruševine drevnog grada. U 2002. je cijela ekipa kalifornijske televizije nestala na tom nemilosrdnom kontinentu. Iako tijela nisu pronađena, iza njih je ostao čudnovati trag – snimka i priča o antičkim ruševinama.

Misiju su nakon toga proveli i američki marinci. Johnathan Gray, arheolog iz World Education Research Ltd. rekao je kako mornarica namjerno ne objavljuje pronađenu snimku.

Nalazište je oko 160 kilometara zapadno od stanice Vostok, izvori iz mornarice tvrde kako nije riječ o drevnom gradu, već o napuštenoj rupi za opskrbu.

Nedavno je NASA-ina operacija IceBridge na Antarktici otkrila ono za što neki stručnjaci vjeruju da je dokaz postojanja drevnog grada koji se nalazi oko 2,3 kilometra ispod leda. Struktura je piramidalnog oblika. Pogledajte video:
 

 
(express.hr)

‘Kao inženjer leta s više od 4000 sati leta imao sam priliku vidjeti stvari za koje većina ljudi ni u snu ne bi rekla da postoje na Antarktiku. Zemlja je ondje više izvanzemaljska nego zemaljska’, izjavio je zagonetni inženjer Brian

Dana 2. siječnja 2015. primila sam e-mail od umirovljenog inženjera leta, inače nižeg časnika američke ratne mornarice, koji me zamolio da ga zovem samo ‘Brian’.

Njegova izrazito neobična iskustva koja je doživio na letovima kojima se prevozio teret, a koji su bili dio spasilačkih misija na Antarktici, vezana su za razdoblje od 1983. do 1997. godine i uključuju nekoliko viđenja srebrnih, okruglih objekata u zraku koji su velikom brzinom jurili preko Transantarktičkih planina.

On i drugi članovi posade vidjeli su i veliku rupu u ledu, po prilici pet do deset milja od geografskog južnog pola (unutar ružičastog kruga na karti ispod), na mjestu koje je inače zona u kojoj ne bi trebalo biti letova. Međutim, tijekom jedne izvanredne medicinske evakuacije oni su ušli u taj prostor bez letova i vidjeli nešto što nisu trebali vidjeti: ono za što se navodi da je ljudsko-izvanzemaljska znanstvenoistraživačka baza pod ledom.

Nakon toga u kampu u blizini područja Marie Byrd Land na dva tjedna nestala je skupina od desetak znanstvenika. Kada su se ponovno pojavili Brianova letačka ekipa dobila je zaduženje da ode po njih i da ih doveze. Brian kaže da su odbijali govoriti i da su „izgledali prestrašeno“.

Brian i njegova ekipa na tom letu dobili su nekoliko naredbi da o tome ne govore i strogo im je napomenuto da nisu vidjeli ono što su vidjeli. Međutim, nikada ga nisu tražili da potpiše službeni dokument o neodavanju tajne. Stoga je sada kada je u mirovini odlučio iznijeti što je vidio i doživio jer zna da ne-ljudski oblici života djeluju na našem planetu. Slijedi sadržaj Brianova maila:

Prima: earthfiles@earthfiles.com
Predmet: NLO na Antarktici
Datum: 2. siječnja 2015.

Pozdrav, Linda. Ja sam umirovljeni inženjer leta na tipu aviona LC-130 u sklopu američke ratne mornarice. U mirovinu sam otišao 1997., poslije 20 godina službe. Već Vam se dugo želim javiti i podijeliti s Vama svoje iskustvo koje sam doživio na antarktičkom kontinentu kada sam vidio leteće objekte o kojima, kako mi je zapovjeđeno, nisam smio govoriti. Tijekom tih 20 godina u službi Mornarice služio sam i kao član eskadrile pod nazivom Antarctic Development Squadron Six, poznate još i kao VXE-6. U njoj sam bio aktivan od otprilike 1983. sve do umirovljenja u ožujku 1997. godine.

Kao inženjer leta s više od 4000 sati leta imao sam priliku vidjeti stvari za koje većina ljudi ni u snu ne bi rekla da postoje na Antarktiku. Zemlja je ondje više izvanzemaljska nego zemaljska. Naše misije onamo započinjale bi krajem rujna, a završavale krajem veljače svake godine, sve dok 1999. eskadrila nije prestala s djelovanjem. To je doba godine ljetna sezona kada se zbog viših temperatura i 24-satnog dnevnog svjetla obavlja većina znanstvenih operacija.

Za trajanja službe u eskadrili imao sam priliku letjeti u gotovo sve dijelove Antarktika, uključujući i Južni pol više od 300 puta.

Postaja McMurdo, smještena na 3,5 sata leta od Postaje Južni pol, bila je mjesto djelovanja naše eskadrile tijekom naših godišnjih operacija. Između tih dviju postaja proteže se planinski masiv pod nazivom Transantarktičke planine. Za vedra vremena koje vlada od Postaje McMurdo do Južnog pola te se planine mogu vidjeti s visina na kojima je letjela naša letjelica – otprilike 7500 do 9000 metara.

Na nekoliko letova od i do Južnog pola naša je posada opazila letjelice kako jure oko vrhova Transantarktičkih planina na gotovo identičnom mjestu svaki put kada bismo onuda letjeli. Vrlo je to neobično za zračni promet tamo dolje, budući da su jedine letjelice na kontinentu bile letjelice u sklopu naše eskadrile. Posada svake od naših letjelica znala je gdje su druge, s obzirom na to da se poštovao raspored letova.

Još jedna specifičnost vezana za Postaju Južni pol bilo je to što našoj letjelici nije bilo dopušteno letjeti iznad određenog označenog područja pet milja od postaje. Objašnjenje koje nam je za to dano bio je kamp za testiranje zraka na tom području. To nikom od nas nije imalo nikakvog smisla jer smo u dva navrata morali prelijetati to područje.

Jednom je to bilo zbog medicinske evakuacije iz australskog kampa Davis [Postaje Davis]. Ona se nalazi na suprotnom kraju kontinenta, tako da smo morali napuniti rezervoare na Južnom polu. Izravna ruta do Davisa vodila je točno iznad postaje za uzimanje uzoraka zraka. Jedino što smo vidjeli dok smo letjeli iznad tog kampa bila je vrlo velika rupa u ledu. U nju bi mogao uletjeti i jedan od naših LC-130 aviona. Nakon te medicinske misije javili su nam se neki obavještajci iz Washingtona i naložili nam da ne spominjemo područje iznad kojeg smo preletjeli.

Drugi put kad smo se približili „kampu za uzimanje uzoraka zraka“ bilo je kad smo imali problema s navigacijskim i električnim sustavom na letjelici, pa nam je rečeno da smjesta napustimo to područje i javimo se glavnom zapovjedniku eskadrile, čim se vratimo u McMurdo. Suvišno je i govoriti, našem je pilotu (zapovjednik letjelice) održana prodika, a naša posada više od mjesec dana nije letjela na Južni pol.

Bilo je još mnogo sličnih situacija kada smo vidjeli neobične stvari.

Jedan udaljeni kamp (u blizini područja Marie Byrd Land) u kojem smo ostavili znanstvenike i njihovu opremu dva tjedna nije imao komunikaciju s Postajom McMurdo. Naša se posada vratila u kamp da provjeri je li sa znanstvenicima sve u redu. Ondje, međutim, nismo nikoga zatekli, ali nije bilo nikakvih zabrinjavajućih znakova. Radio je najnormalnije radio kad smo nazvali McMurdo da mu provjerimo ispravnost. Napustili smo kamp i po naređenju nadređenih odletjeli nazad za McMurdo. Tjedan dana kasnije znanstvenici su osvanuli u kampu i nazvali McMurdo da netko dođe po njih. Taj je zadatak pripao našoj posadi, budući da smo ih i prevezli do tog kampa i da smo poznavali teren i lokaciju. Nitko od znanstvenika nije želio razgovarati s bilo kime u posadi aviona, a meni su izgledali uplašeno.

Čim smo sletjeli u McMurdo znanstvenici su prebačeni na drugi avion iz naše eskadrile, s kojim su odletjeli u Christchurch na Novom Zelandu. Nikada više nismo čuli za njih.

Njihova oprema koju smo dopremili iz kampa stavljena je u karantenu i prebačena u Sjedinjene Američke Države, u pratnji istih onih obavještajaca koji su s nama obavili informativni razgovor o letu iznad kampa za skupljanje uzoraka zraka/velike rupe u ledu.

Mogao bih još dugo pisati o stvarima i situacijama kojima sam svjedočio na svom VXE-6. Posade su govorile da se na Južnom polu nalazi NLO baza, a neki su članovi od pojedinih znanstvenika koji rade na Južnom polu čuli da izvanzemaljski biološki entiteti rade zajedno s njima u tom kampu za skupljanje uzoraka zraka/velikoj rupi u ledu.

Naslov: INTERVJU S BRIANOM
Razgovarala: Linda Moulton Howe © 2015.

U intervjuu koji sam vodila s Brianom (59), umirovljenim nižim časnikom i inženjerom leta iz redova američke ratne mornarice, on mi je opisao iznimno neobične događaje koji su se uglavnom dogodili u razdoblju između 1995. i 1996. godine.

Brian: Bili smo na samo nešto više od 3000 metara iznad tih planinskih vrhova i sve što smo uspjeli vidjeti pri prvom viđenju bio je blještavi odsjaj na srebrnim letećim objektima koji su ondje dolje velikom brzinom jurili zrakom. Sjećam se da sam se okrenuo zapovjedniku svoje letjelice i pilotu te da sam mu rekao: „Što je ono dolje?“ On se javio preko interfona i rekao mi: „Nisu naši; to je sve što ti mogu reći.“

Linda Moulton Howe (LMH): Što ste vidjeli, kad govorimo o obliku i gibanju?

Brian: Gibanje je bilo vrlo… ne znam što bih rekao, nekako rastrzano i sporadično. Blistavi objekti koji su, rekao bih, s naše visine izgledali okrugli, jurili su do možda tri ili četiri planinska vrha. Onda bi stali. Potom bi se možda jedan ili dva podigli u zrak, susreli u zraku i pojurili u drugom smjeru. To se uvijek događalo iznad Transantarktičkog masiva. Nikada nisu išli iznad ledenjaka Beardmore.

LMH: Je li se ijedan od njih ikada približio vašem avionu?

Brian: Ne, uvijek su bili i ostajali ispod nas. Rečeno nam je da nikada ne razgovaramo među sobom nego isključivo s posadom. Vidjeti te objekte dolje i čuti da to nisu naše letjelice baš je čudesno i mislite si: „Hej, što je sad to?! Zašto nitko drugi ne zna za ovo?“ Imali smo jednu misiju u australskom kampu Davis. Da stignemo onamo morali smo odletjeti na Južni pol i obnoviti zalihe goriva u avionu, a potom odande odletjeti sve do kampa Davis. Rečeno nam je da moramo doći avionom radi medicinske evakuacije, budući da je jedan radnik pretrpio teške opekotine u požaru koji je uzrokovao bojler. Stoga smo pokušavali stići na odredište što je prije moguće. Radilo se o šest sati leta: 3,5 sata do Južnog pola, a onda još tri sata od Južnog pola do kampa Davis. Davis je najjužnija australska postaja na Antarktiku, smještena 2250 nautičkih milja jugo-jugoistočno od Pertha, na Obali Ingrid Christensen na teritoriju princeza Elizabeta. Kamp Davis udaljen je šest sati leta od Južnog pola. Na suprotnoj strani od Južnog pola nalazi se područje koje je bilo zona zabrane leta. Ta je zona, kako nam je rečeno, bila postaja za skupljanje uzoraka zraka iznad koje nismo smjeli letjeti da ispušnim plinovima iz mlažnjaka ne kontaminiramo zrak, što je smiješno, budući da mi letimo na velikim visinama! [Smijeh] Ako već skupljate uzorke, onda to radite pri tlu. Uglavnom, mi smo bili na putu prema kampu radi evakuacije tako da smo praktički letjeli ravnom linijom. Kada smo došli na nekih 5-10 milja udaljenosti od Južnoga pola, na putu prema kampu Davis, preko radija nam je javljeno da ne nastavljamo let pravocrtno nego da skrenemo. Netko je spomenuo: „Hej, pa tu je negdje u blizini sustav za uzorke zraka, shvaćaš?“ Kada smo pogledali dolje vidjeli smo ogromnu rupu u ledu koja je izgledala poput ulaza u pećinu, ali bila je toliko velika da je u nju mogao ući i LC-130. Rupa je išla prema dolje. Rečeno nam je da ne letimo iznad toga područja. Nastavili smo svoju misiju, odradili hitnu evakuaciju i zatim krenuli nazad. Morali smo se vratiti na Južni pol da natočimo gorivo, a kada smo se ponovno približili postaji za prikupljanje uzoraka zraka rečeno nam je da skrenemo s tog kursa određeni broj milja, a potom se na njega vratimo. I tako smo natočili gorivo na Južnom polu, vratili se u McMurdo i sletjeli, na što je svim članovima posade naređeno da se jave u ured zapovjednika. Svi smo morali sjediti u toj prostoriji, na što se pojavio taj neki tip kojega nitko od nas prije nije vidio. Mogu ga samo opisati kao nekoga tko očito prikuplja tajne informacije u obavještajne svrhe. Mi smo tako sjedili, a on će na to: „OK, dečki, vidjeli ste to što ste vidjeli. Ali niste to vidjeli.“

LMH: Pritom je mislio na veliku, duboku rupu?

Brian: Da, na veliku rupu u ledu koja je navodno bila postaja za ispitivanje zraka. Rečeno nam je da o tome NIKAD ne progovorimo. To se područje smatralo rezerviranim isključivo za istraživanja.

LMH: U svom e-mailu koji ste mi poslali pred kraj ste napisali: „Kružila je priča među avionskim posadama da se na Južnom polu nalazi NLO baza i da su neki članovi znanstvenika načuli da ondje rade i izvanzemaljski biološki entiteti.

Brian: Da, da, baš zanimljivo, znate, budući da se nama službeno govori da među sobom ne razgovaramo. Međutim, nakon leta… znate, dečki odu u klub, popiju koje pivo, i onda razgovarate i čujete stvari poput: „Čuo sam da ovi znanstvenici kažu da neki tipovi tamo na Južnom polu rade s tim nekim ‘ljudima’ neobičnog izgleda.“ Naravno, oni to kažu tako da pritom ne spomenu riječi kao što su ‘izvanzemaljci’ ili tome slično. A pričalo se isto tako i da je postaja za uzimanje uzoraka zraka ustvari zajednička baza u kojoj [u velikoj rupi u ledu] zajednički rade znanstvenici i izvanzemaljci. Razgovor koji su međusobno vodili znanstvenici načuo je jedan od članova avionskih posada koji se našao ondje i rekao: „Hej, dva tipa su tamo razgovarala. Pričali su o ovim znanstvenicima koji ponovno odlaze na područje za prikupljanje uzoraka zraka da se sastanu s izvanzemaljcima koji su bili ondje.“
 

 
(nexus-svjetlost.com,youtube/uredio:nsp)

Najpoznatije svjetsko ime proricanja i vidovnjaštva, francuski proricatelj židovskog podrijetla Nostradamus predvidio je mnoge događaje koji su se odigrali

Brojna su njegova proročanstva koje je izrekao u zagonetnim stihovima, a oni koji smatraju da je dosad sve pogodio vjeruju da greške mogu praviti samo tumači njegovih riječi. Ono što nas zanima je što nas očekuje od 2015. godine.

Prema nekim tumačenjima Nostradamusovog proročanstva, zagazili smo u 13-godišnji ciklus u kojem odlučuje o sudbini planeta i čovječanstva.

Taj ciklus je počeo 2012. godine, a završit će 2025.

Prema nekim izračunima i tumačenjima Nostradamusa, raspad Europske unije započet će ove, 2015. godine.

Formirat će se grupe od po tri države koje će stvarati svoje cjeline unutar Unije, što će voditi slabljenju i cijepanju EU. Ali istovremeno će se događati nešto mnogo opasnije, jer će se čovjek morati boriti s prirodnim silama.

Prema Nostradamusu doći će do pomicanja Zemljinih polova, što će izazvati nova ledena doba na određenim dijelovima planete.

Sadašnji Sjeverni i Južni pol će se otopiti, ali ne zbog globalnog zatopljenja, već zbog premještanja polarnih ledenih kapa! U području koje pokrivaju Sjedinjene Države, na sadašnjem 50 stupnju zemljopisne širine formirat će se novi Sjeverni pol, a Južni pol će se naći jugozapadno od Australije.

Svjedoci smo da je protekle godine u SAD-u nastupila polarna klima s temperaturama od -50 i čak -60 stupnjeva Celzijevih. Gledali smo slike zaleđenih Nijagarinih vodopada, ali i zaleđenog tropskog voća na, inače, uvijek toploj Floridi.

Nostradamus najavljuje potonuće Zemlje u “ambis planetarnog mraka”, zbog pojave nekog asteroida, odnosno planetoida iz svemira. Njega ovaj vidovnjak zove “Mjesečev brat”, a asteroid bi mogao donijeti jako zahlađenje i novo ledeno doba.

Ukoliko se zaista dogodi pomicanje ledene kape s Arktika na značajni dio SAD, to će značiti i slabljenje geostrateškog položaja te zemlje što može implicirati i novim ratovima. Može se očekivati ​​da najveća svjetska vojna sila neće sjediti skrštenih ruku i da će željeti domoći se drugih, toplijih teritorija, a to može dovesti do sukoba širih svjetskih razmjera, pa i izazvati – Treći svjetski rat.

Neki smatraju da bi taj period značio i uništenje New Yorka, grada koji leži na 45 stupnjeva geografske širine.

“Nebo će gorjeti na četrdeset pet stupnjeva. Vatra će novom velikom gradu prići.

Vatrom će unišititi njihov grad,

srce opako i hladno,

krv će se liti,

milosti ni za koga. “

Stihovi se odnose na “novi veliki grad”. New York je jedan od najvećih gradova na svijetu, a i njegov stari i novi naziv sadrže riječ “novi”. Najprije se zvao Novi Amsterdam, a potom Novi Jork (New York). New York još nosi i “nadimak” Velika Jabuka, pa time sadrži i riječ “veliki” iz proročanstva.

Nostradamus je predvidio i neočekivane događaje na Bliskom istoku, na koje Zapadne sile nemaju pravi odgovor. Naime, trebalo bi uslijediti veliko ujedinjenje muslimana.

“Iz jedne arapske zemlje,

biti će rođen Muhamedov sljedbenik,

Ući će u Europu noseći plavi turban,

Biti će teror čovječanstvu,

Nikad većeg horora “

Kako vidimo, na dijelu je stvaranje Islamske države u koju hrle dobrovoljci iz cijelog svijeta. Da li je “Muhamedov sljedbenik” iz Nostradamusovih stihova Abu Bakr al-Bagdadi, vođa IS? Poznate su njegove namjere za prodorom u Europu, a na meti su i zemlje Balkana.

Znamo i za teror koji IS provodi nad kršćanskim stanovništvom, pa se stihovi “nikad većeg horora”, savršeno uklapaju. Hoće li se Islamska država proširiti, kao što ima ambicije, ili će biti samo inicijalna “kapsula” za nešto slično, ostaje nam da vidimo.

Istovremeno će se na planetu dešavati dramatične promjene. Desit će se ogromne poplave, “sve će se sliti u jednu rijeku”. Pratit će ih jaki zemljotresi. Promjena polova će izazvati da i Balkan iz kontinentalne klime, prijeđe u žarki pojas, te će na ovim prostorima temperature biti vrlo visoke.

Prvi razorni potres bi se mogao dogoditi Turskoj, a potom bi naredne, 2016. godine uslijedio bi i potres na crnogorskom primorju.

Potresi bi nastavili tresti područje europskog dijela Sredozemnog mora, a posebno Italiju i Španjolsku.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
 
(vestinet.rs,youtube.com/uredio i preveo:nsp)

Čovječanstvo će u bliskoj budućnosti doživjeti razvoj tehnologije, ali to će izazvati velike socijalne nemire, procenjuje britansko ministarstvo obrane u izvještaju “Globalni strateški trendovi do 2045.”

Britansko Ministarstvo obrane nedavno je objavilo “Globalne strateške trendove do 2045.” Riječ je o petom izdanju uratka koji izrađuje britanski DCDC (Centar za razvoj, koncepte i doktrine), a koji na vrlo zanimljiv način opisuje ljudsku budućnost, kako bi britanskoj politici poslužilo kao pomoć pri izradi za sigurnosnih i obrambenih strategija.

U najnovijem izdanju Globalnih strateških trendova Britanci predviđaju tko će biti najjača sila svijeta 2045. godine, koje bolesti i nepogode će “kositi” čovječanstvo, zašto će razvoj tehnologije dovesti do socijalnih nemira, kakvu će ulogu u društvu imati religija… Tu su i pomalo sumorna predviđanja koja se tiču onog o čemu mnogi “teoretičari zavjera” pričaju – kontrole uma, emocija i privatnosti, ali i o vojnicima-robotima. Također, opisano je i moguće stanje na pojedinim kontinentima i svjetskim regijama. Otkrivaju i kakve će posljedice to imati za sigurnosne i obrambene sektore zemalja svijeta te koja su moguća buduća žarišta sukoba.

Demografija

Do 2045. godine na Zemlji bi trebalo biti 10,4 milijardi stanovnika, zahvaljujući duljem očekivanom životnom vijeku, smanjenoj dječjoj smrtnosti i velikom natalitetu zemalja u razvoju. Japan i neki dijelovi Europe doživjet će pad broja stanovnika. Povećan broj stanovnika i rapidna urbanizacija mogli bi naškoditi stabilnosti zemalja u razvoju.

Urbanizacija

Do 2045. godine 70 posto stanovnika moglo bi živjeti u gradovima. Urbanizacija i posljedice klimatskih promjena mogli bi pojačati humanitarne krize, posebice jer će većina urbanih područja biti na ili blizu obale što znači da će biti osjetljivije na poplave.

Resursi

Do 2045. će se povećati potrebe za resursima, zbog povećanja broja stanovnika. Povećat će se potreba za hranom, a neke zemlje smanjit će svoju agrikulturalnu produktivnost. Doći će do velikih nestašica vode. Ugljen i hidrokarbonati će ostati najvažniji izvori energije, iako će i obnovljivi izvori pojačati svoj udio.

Okoliš

Povećanje razine mora povećat će rizik od poplava, posebno u područjima koja često pogađaju tropske ciklone. Povećat će se suše i valovi vrućine, kako u intenzitetu, tako i u trajanju i frekventnosti. Neke od ovih prirodnih katastrofa, zbog međuovisnosti izazvane globalizacijom, imat će posljedice daleko od mjesta na kojem se dogode.

Zdravlje

Napredak tehnologije mogao bi dovesti do značajnog napretka medicine i zdravstva pa bi tako, vjeruju Britanci, mogli razviti lijekove protiv nekih vrsta raka. Razvijat će se umjetni organi i prostetički udovi kontrolirani umom. No, problem će biti povećanje fizičke neaktivnosti i nezdrava prehrana, što bi moglo dovesti do epidemije pretilosti.

Transport

Do 2045. mogao bi biti raširen transport bez vozača. Napredak u supersoničnim letovima mogao bi dovesti do komercijalizacije suborbitalnih svemirskih letova.

Informacije

Ovdje je najavljena revolucija. Način na koji prikupljamo, spremamo i analiziramo informacije mogao bi nam dati mogućnost predviđanja širokog spektra fenomena, od predviđanja mjesta na kojima će se dogoditi kriminal, do efekta klimatskih promjena. Kako se sve više svakodnevnih uređaja povezuje na Internet, sakupljat će se sve više informacija o našem životu i okolišu, što će otežati privatnost.

Automatizacija poslova

Roboti i mašine bez ljudskih operatera do 2045. će biti uobičajene, poput današnjih kompjutera. Zamijenit će ljude na radnim mjestima, što bi moglo dovesti do masovne nezaposlenosti i socijalnih nemira. Kada roboti budu sposobni za izražavanje emocija i kompliciraniju interakciju, zakomplicirat će se odnos između strojeva i ljudi. Roboti će promijeniti i način na koji se ratuje; Britanci vjeruju da bi neke zemlje mogle robotima zamijeniti vojnike, mornare i pilote. Ovdje rade tipično zapadnjačko predviđanje, a to je da će u zapadnim zemljama na pozicijama odlučivanja ostati ljudi, zbog “etičkih razloga”, dok “drugi možda neće biti toliko voljni učiniti kompromis između brzine i odgovornosti”.

Korupcija i novac

Ako se problem korupcije ne sredi, do 2045. će pojačati globalnu nejednakost i konflikte. Tehnologija bi mogla pomoći u borbi protiv korupcije. Moguće je širenje alternativnih valuta, iako će nacionalne valute ostati dominantne. Alternativne valute mogli bi koristiti kriminalci. Jedinstvena svjetska valuta je malo vjerojatna, dok bi američki dolar trebao ostati najvažniji. Kina će vjerojatno dopustiti veću financijsku liberalizaciju, što će dovesti do vjerojatnog prestizanja američkog GDP-a.

Identitet i uloga države

Država će i 2045. imati dominantnu ulogu. Individualci bi se mogli manje identificirati prema nacionalnosti zbog rastućih migracija i jačih veza sa virtualnim zajednicama. Neke države mogle bi izgubiti monopol nad vlastitom sigurnošću te zapošljavati privatne tvrtke za taj sektor. Osobnu privatnost bit će vrlo teško postići. Religija će ostati važan dio identiteta. Tehnološki napredak mogao bi transformirati ljudski identitet poboljšavajući senzorsku percepciju, fizičke predispozicije ili čak kontrolu emocija, poput straha.

Obrana – troškovi i sposobnost

Kinezi će do 2045. dostići SAD u troškovima za obranu, zahvaljujući svojoj rastućoj ekonomskoj snazi. Ove dvije velesile trošit će mnogo više od drugih zemalja, možda i do polovice ukupnih svjetskih troškova za obranu. Za obranu će mnogo više trošiti i Indija, a povećat će se i ruski budžet, iako ne toliko dramatično. Europske zemlje neće povećati svoje obrambene budžete, osim u slučaju neke velike prijetnje. Napredak u tehnologiji mogao bi dovesti do povećane efektivnosti ne-smrtonosnog oružja i povećati preciznost oružja. To bi trebalo promijeniti narav sukoba.

Sjeverna Amerika

Do 2045. godine klimatske promjene bi mogle dovesti do povećanog broja suša i poplava. Ekonomija bi ipak trebala ići u pozitivnom smjeru zahvaljujući novim energetskim rezervama. Regija bi trebala ostati stabilnom i politički utjecajnom. Odnos između SAD-a i Indije mogao bi biti snažniji, ali i odnos Amerikanaca i Kineza, barem na području trgovine. No, neke druge stvari mogle bi ih razdvajati i pojačavati tenzije između dvaju država.

Latinska Amerika

Brazil i Meksiko bit će među najvećim svjetskim ekonomijama. Neke zemlje imat će snažnu vojnu industriju. Očekuje se da će regija ostati stabilnom, ali i da će se nastaviti proizvodnja i globalna distribucija narkotika.

Europa

Europsko jedinstveno tržište i euro trebali bi opstati do 2045. EU bi se mogla širiti, ali ne na sve zemlje koje žele ući. Izazov bi mogla predstavljati sigurnost. Rusija će ostati velesila i sačuvati mogućnost za regionalne intervencije. Europa i Kina mogle bi postati partneri u rješavanju budućih kriza.

Bliski istok i Sjeverna Afrika

Ovo područje vjerojatno će ostati nestabilno.

Subsaharska Afrika

Velike ekonomske razlike će ostati, ali regionalna ekonomija mogla bi rapidno rasti, no ovisno od države do države. Ovdje se očekuje najveći rast broja stanovnika, koji će se u nekim zemljama u idućih 30 godina udvostručiti. Do tada bi većina ljudi trebala imati pristup internetu. Klimatske promjene mogle bi imati velik utjecaj na ovu regiju, s posebno teškim posljedicama za agrikulture. Opasnost prenosivih bolesti poput AIDS-a i malarije ostat će velika, a pridružit će im se dijabetes i rak.

Centralna Azija

‘Stanske’ zemlje (Kazahstan, Kirigistan, Tadžikistan, Turkmenistan i Uzbekistan) i dalje će biti podložne etničkim konfliktima, naglim političkim promjenama, ekonomskim šokovima, nestašicama hrane i prirodnim katastrofama.

Južna i Istočna Azija i Oceanija

Dominirat će Kina i Indija, a treću ekonomiju po snazi imat će Japan. U ovoj regiji do 2045. će živjeti polovica svjetskog stanovništva.

Polarna područja

Kako led na Arktiku i Antarktici nestaje, mnoga područja, koja su dosad bila nedostupna, mogla bi postati otvorena komercijalnoj eksploataciji, posebice nafte i plina. Moguće je da će neke zemlje željeti pokazati ‘mišiće’ na Arktiku ako procijene da su im interesi ugroženi.

Svemir

Do 2045. ćemo se više oslanjati na svemirsku tehnologiju, posebice u komercijalnim i vojnim sektorima. Svemir bi mogao postati dostupniji kompanijama, organiziranom kriminalu, privatnicima, državama…

SAD ostaje svjetski lider?

Sve ovo dovodi do ključnih obrambenih i sigurnosnih implikacija, kako ih vide Britanci. Među njima se ističe predviđanje da će SAD ostati najjača velesila svijeta, iako će ih Kina sustići u veličini obrambenog budžeta. Kao buduća žarišta sukoba spominju se Južno i Istočno Kinesko more, Korejski poluotok, Kašmir, ali i Arktik. Predviđa se da će se povećati broj ljudi sa ugrađenim senzorima i kompjuterskim uređajima te da će kontrola uma biti sofisticiranija.

Evo i svih implikacija:

- tehnološki napredak omogućit će dijasporama da ostanu blisko povezane sa matičnim zemljama; to bi moglo dovesti do prenošenja problema iz matičnih zemalja u zemlje življenja i obratno
– veći broj žena mogao bi biti u prvim redovima ratova diljem svijeta
– seksualno nasilje i dalje će biti obilježje konflikta i državnog nasilja
– gradovi u velikim ekonomskim problemima, kako u razvijenim tako i u zemljama u razvoju, mogli bi predstavljati velike sigurnosne izazove, posebice zbog veće urbanizacije
– urbanizacija, koja koncentrira populacije, ih čini osjetljivijima na prirodne katastrofe ili namjerne činove nasilja
– veća uporaba nuklearne energije povećava mogućnost da radioaktivni materijali padnu u krive ruke
– vremenske katastrofe vjerojatno će se značajno povećati te uzeti veći broj ljudskih života; iako, trebali bi se ojačati i sustavi ranog upozorenja
– vojska i sigurnosne snage mogle bi češće pomagati u humanitarnim katastrofama
– veće oslanjanje na automatizirane tehnologije mogle bi olakšati cyber napade na transportne sustave
– kriminalci i teroristi mogli bi imati jači utjecaj na naše svakodnevne živote zbog veće isprepletenosti informacija i komunikacijskih mreža
– nivo nadzora mogao bi biti povećan; ‘nevidljiva’ vozila lakše će se otkrivati te se, posljedično, teže odrađivati tajne akcije, posebice u urbanim područjima
– sustavi kojima ne upravlja čovjek mogli bi imati veću ulogu u ratu, mijenjajući mu narav; cijena takvih sustava će se smanjivati, a kriminalci i teroristi će lakše dolaziti do njih
– širenje alternativnih valuta moglo bi kriminalcima olakšati nezakonito stjecanje novca, a državi teži nadzor nad njim
– države će vjerojatno teže djelovati jedinstveno, što bi moglo smanjiti mogućnosti konflikta; ojačat će utjecaj nedržavnih organizacija i privatnog sektora, posebice u sigurnosnom sektoru
– povećat će se broj ljudi sa ugrađenim senzorima i kompjuterskim uređajima; uređaji koji kontroliraju um će biti sofisticiraniji, a komunikacija dvaju mozgova omogućena
– SAD i Kina imat će slične obrambene budžete
– vojske ne bi trebale biti veće nego danas
– SAD će ostati najmoćnija zemlja svijeta
– NATO će ostati ključan igrač za Sjevernoamerikance, ali Europljani bi mogli snositi više troškova
– međunarodne terorističke prijetnje ostat će snažne na Bliskom Istoku i Sjevernoj Africi (ovdje se treba prisjetiti da su Amerikanci i Britanci u Iraku 2003. intervenirali na temelju lažnih podataka o navodnom postojanju oružja masovnog uništenja)
– u Subsaharskoj Africi moglo bi doći do većih tenzija i konflikata
– kineska vojna snaga do tada bi mogla biti otprilike kao američka, a u nekim područjima i jača; indijska će biti jača, ali vjerojatno ne toliko
– Istočno i Južno Kinesko more mogli bi biti žarišne točke novih konfrontacija između Kine, SAD-a i njihovih saveznika; također i Kašmir, Korejski poluotok te granica između Kine i Indije
– komercijalna ekspanzija u Arktičkom oceanu tražit će snažniju obranu suvereniteta zemalja koje polažu pravo na Arktik
– povećano oslanjanje na svemirske tehnologije mogle bi značiti veće posljedice za distribuciju električne energije, komunikacije, navigaciju, logistiku i sl., u slučaju velikih smetnji satelitima.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(vestinet, youtube.com/uredio: nsp)

Tridesetih godina prošlog stoljeća književni teoretičar Kenneth Burke iznio je prijedlog koji je nazvao “komičnim okvirom” – u pitanju je shvaćanje, pisao je on, “čovjekovih ludorija kao komedije koja je uvijek na rubu najkatastrofalnije tragedije”.

Tragedija neumoljivo maršira ka završetku, ali kod komedije možemo samo nagađati epilog. Kristina Faust, profesorica komunikacija na Sveučilištu u Denveru, ističe da je klimatologija, kao i klimatske vijesti, često predstavljena kao tragična apokalipsa: zapečaćena sudbina. (Nedavno je glaciolog Erik Rignot rekao novinarima da se jedan dio zapadnog antarktičkog ledenog pokrivača istanjio preko “točke bez povratka”).

Iako su mnoge klimatske katastrofe bez sumnje blizu, Faust kaže da bi za medijsko izvještavanje o njima bio koristan Berkov komični okvir.

Klimatolozi su relativno neiskusni u polju tragične apokalipse. Nauka uglavnom govori pasivnim i neemotivnim jezikom, često odražavajući nesigurnost koja je sastavni dio znanstvenog procesa. Takav pristup se ne može lako predstaviti široj publici – oklijevanje i ograđivanje se začas zloupotrebi.

Ali kako se podaci o klimatskim promjenama gomilaju, a predviđanja vremenski i prostorno postaju sve bliža, poslije dugo godina na javnoj sceni klimatolozi postaju sve bolji u predočavanju zastrašujuće ozbiljnosti svojih nalaza. Pišući o klimatskim promjenama u posljednjih deset godina, primijetio sam kako sve veći broj znanstvenika odbacuje suvišne rezerve i prelazi na aktivne glagole. Slušao sam ih čak i kako govore o svojim osjećajima.

Prije nekoliko godina, psiholozi iz Centra za istraživanje ekoloških odluka Sveučilišta Kolumbija pokazali su studentima jednu od dvije računalne prezentacije o otopljavanju glečera. U prvoj prezentaciji korišteni su statistički podaci i grafikoni koji su objašnjavali vezu između klimatskih promjena i topljenja leda. Druga prezentacija je iznijela iste podatke pomoću slika i životnih priča: svjedočenje jednog poljoprivrednika iz Tanzanije o efektima klimatskih promjena i satelitski snimci povlačenja lednika na planini Kilimandžaro.

Studenti koji su pogledali drugu prezentaciju ne samo što su zapamtili više informacija, nego su i pokazali veću zabrinutost i spremnost da nešto poduzmu. Klimatolozi možda više vole grafikone i statistiku, ali se navikavaju uključivati i emocionalne apele kada predstavljaju informacije građanima.

Nedvosmislenost i neposrednost su dobrodošli, ali možda nisu dovoljni. Za pola stoljeća psihološkog istraživanja “zastrašujućih poruka” – poruka koje pokušavaju prepasti i zastrašiti slušatelje – otkriveno je da je izazivanje straha vrlo djelotvorno u privlačenju pažnje, ali da ne funkcionira dobro kad treba zadržati pažnju.

Svatko od nas ima ono što Elke Weber, kodirektor Centra za istraživanje ekoloških odluka, opisuje kao “ograničen bazen briga” koji najčešće punimo neodložnim osobnim problemima. Zastrašujuće poruke su kao kapi u bazenu. “Toliko dugo smo preživljavali naglaskom na neposredne probleme”, kaže nam Weber, “Klimatske promjene predstavljaju izazov bez presedana, kognitivno i emocionalno. Moramo nekako pronaći način da i na njih proširimo i institucionalizirati našu pažnju. “

Jedan od načina da se održi pažnja, tvrde psiholozi, jeste da se zastrašujuće vijesti poprate nizom ostvarivih akcija. “Ako od mene tražite da promijenim Kongres, to je preteško”, kaže Janet Swim, psihologinja sa Sveučilišta Penn State koja proučava komunikacije o klimatskim promjenama, “Ako tražite zamijeniti žarulju, to je premalo. Morate mi dati rješenje koje je i izvedivo i uvjerljivo.

“Reforme na postepenom principu – kampanje za energetski učinkovite gradove, smanjenje emisija štetnih plinova na državnoj razini – to su ciljevi koji će sudionike održavati aktivnim, kaže ona.

Znanstvenici se ne bave kreiranjem politike. Kao ni novinari. Ali i jedni i drugi čine daleko više od elegantnog artikuliranja predstojeće katastrofe. Možemo se usredotočiti na odgovarajuća sredstva za moguća rješenja i prilagodbe – i uz malo sreće pronaći uvjerljive puteve za bijeg s ruba tragične provalije.
 
VIDEO: Obama obećava biračima u predizbornoj kampanji, da će promjeniti klimu

 
(pescanik,youtube.com/uredio:nsp)