Koren je najljekovitiji dio biljke, dobar za probavu jer ima gorak okus, koji s eteričnim uljima stimulira probavni sustav i potiče apetit

Zanimljiva biljka anđelika (Angelica archangelica) prisutna je u narodnoj medicini dugo. Zbog aromatičnog okusa korijena, odavno je poznata kao hrana, začin i lijek.

Anđelika – lat. Angelica archangelica, je biljka iz porodice Apiaceae (Umbelliferae), udomaćena u umjerenom i subarktičkom pojasu sjeverne hemisfere, doseže na sjever do Islanda i Laponije. Biljka naraste do 3 metra visine, cvjetovi su smješteni u velikim štitcima i bijele su ili zelenkasto bijele boje.

Mlada je biljka jestiva, odnosno mladi listovi, te mlade peteljke listova, kao i zrele ili zelene sjemenke, a i mladi korijen. Biljka se vrlo dugo primjenjuje i u narodnoj medicini. (wikipedia)

U vrtovima srednjovjekovnih samostana uzgajana je kao jedna od glavnih ljekovitih biljaka, a prije svega kao sredstvo protiv kuge. Po legendi, djelotvornost u liječenju kuge koja je tada harala Europom , otkrio je sveti Arhangel Mihailo, po kome je nazvana “arhangelika”.

Zahvaljujući njenom korijenu, od “crne smrti” tada je spašeno mnoštvo ljudi, pa je postala “anđeoska”, a tek potom anđelika.

Znalo se i da smiruje duh i regulira probavu, zbog čega je zauzimala posebno mjesto kod svećenstva u izuzetno burnom srednjem vijeku.

Koren je najljekovitiji dio biljke, dobar za probavu jer ima gorak okus, koji s eteričnim uljima stimulira probavni sustav i potiče apetit. Preporučuje se i za oporavak od anoreksije i malaksalosti. Koristi se i kod reume, bolesti jetre i žuči, kao i menstrualnih tegoba.

Anđelika je i djelotvoran ekspetorans, jer potiče izlučivanje sluzi iz dišnih organa. Sadrži ulja koja djeluju protuupalno i suzbijaju infekcije, pa pomaže kod bronhitisa i upale pluća. S druge strane, spoj osthol sprječava zgrušavanje krvi, zbog čega se preporučuje za liječenje tromboze.

Esencijalno ulje korijena anđelike sadrži rijetke sastojke, kao što su monoterpeni, felandreni, kumarine- arhangelicin, umbeliferonu i bergapten. Kumarini biljku čine blagim sedativom i učvršćuju san, a smanjuju napetosti.

Čaj od listova biljke također je djelotvoran za želudac, čisti krv i mjehur, ublažava nadimanje i grčeve..

Pospješuje izlučivanje sokova za probavu, pa se hrana bolje prerađuje. Za povećanje apetita uzima se na prazan želudac, 15 minuta prije jela. Za poboljšanje probave, kada je želudac izuzetno osjetljiv, poslije jela.

Preparati anđelike ne uzimaju se za vrijeme trudnoće i dojenja, ne preporučuju dijabetičarima, kao ni za osobama koje u terapiji koriste antikoagulanse (protiv zgrušavanja krvi).

Duži boravak na suncu također nije preporučljiv za one koji koriste ovu biljku. Zbog sastojka fumarokumarina, ona je osjetljiva na svjetlost, pa može doći do pojave osipa nalik alergiji.

EKSTRAKT, TINKTURA, ETERIČNO ULJE

U terapeutske svrhe koristi se kao tekući ekstrakt, tinktura, eterično ulje ili osušeni korijen za čaj. Dnevno se uzima 1,5 do 3 g ekstrakta, a tinktura u dvije do tri doze od 20 kapi razblaženih u malo vode, neposredno prije ili poslije obroka.

Što se tiče eteričnog ulja, Nijemci kao dobri poznavaoci narodne medicine, savjetuju da se dnevno dva-tri puta uzme tri ili najviše četiri kapi. Čaj se pravi od jedne žlice suhog korijena, koji se kuha deset minuta u 2 dl vode i pije dva puta dnevno, svježe napravljen, neposredno prije ili poslije obroka.
 

 
(Novosti/uredio:NSP)

“Karl Lagerfeld kaže, Chanel odijelo ne stoji na ženi sa grudima”

Victoire Macon Dauxerre je 18-godišnja srednjoškolka iz Francuske. Victoire je bila vrlo zauzeta učenjem za nadolazeće završne ispite. Jednog dana, ona je odlučila uzeti si pauzu i otići u kupovinu sa mamom kako bi se opustila

Međutim, ona nije znala da će ovaj dan biti prekretnica u njezinom životu i da će se njezin život pretvoriti u noćnu moru.

Ona je tada uočena od strane modeling agencijae u jednom od trgovačkih centara. Iako joj je san bio studij na znanosti Sveučilišta u Parizu, ona je nekako dopustila da se uključi u svijet sjaja i glamura, vjerujući da je to nešto što svaki tinejdžer i djevojka želi!

Međutim, vrlo brzo nakon ulaska u agenciju za elitni modeling, njezin se život dramatično promijenio.

Victoire se našla zarobljena u svijetu u kojem dominiraju tanka tijela. Kako objašnjava, “Nitko mi nije rekao da moram smršaviti. Ali mi je rečeno: u rujnu, što ćete raditi na tjednima mode, nosit ćete odjeću veličine 32-34, i vi ćete morati stati u nju.”

Zatim je počela u osnovi gladovati, što je rezultiralo u gubitkom 11 kilograma tjelesne težine u 2 mjeseca. Njena prehrana se temeljila na tri jabuke na dan u kombinaciji s gaziranom vodom, koja je davala osjećaj punog želuca. Komad piletine ili ribe je bio jedina “prava” hrana koju je ona konzumirala, a to je bilo dozvoljeno samo jednom tjedno.

Ova strategija se činila kao vrlo uspješnom i Victorie, koji je visoka 177 cm, težila je samo 45 kilograma. Ona je bila bukirana za revije u Milanu, New Yorku i Parizu, a radila je za prestižne marke, kao što su Miu Miu i Alexander McQueen. Osim toga, ona je postala jedna od top 20 najtraženih modela!

Međutim, taj sjaj skriva bolnu istinu. Victorie je bolovala od anoreksije, ona je počela gubiti svoju kosu, njen puls je bio slab, imala je osteoporozu i prestala je dobivati menstruaciju. Povrh toga, ona se često onesvijestila između nekoliko revija.

Najgori dio ove situacije je da su njezine slike bile manipulirane. Prema Victorie, “Oni su na slikama dodavali širinu mojih bedara i obraza. Djevojke koje rade tamo i danas, vjerojatno će reći da lažem. Oni ne smiju ništa reći, ako žele nastaviti sa poslom.” Dodala je da su djevojke jele ispred novinara, kako bi izbjegle kritike, ali su povraćale kada su kamere bile isključene.

Nažalost, Victorie je osjetila da se i sama izgubila na samom početku svog odrastanja. Osjećala se depresivnom, usamljenom, i uznemirenom. Postati bulimičnom, je vidjela kao jedini način da izađe iz ove situacije. Stoga se pokušala ubiti samo 8 mjeseci nakon što je postala manekenka. Kako objašnjava, “Nitko ne razumije. Svi su mi govorili:’Imate životni san’, ali nikada nisam bila tako nesretna.”

Nakon ove neugodne situacije, Victorie je odlučila okončati svoju manekensku karijeru. Sve o životu ove mlade žene, koja sada ima 23. godine, opisala je u svojoj objavljenoj knjizi pod naslovom “Nikad mršava dovoljno. Dnevnik Top Modela”.

Ona govori o stalnom pritisku da postane mršava kao i o dizajnerima koji, čini se, ponižavaki žene i tretiraju ih kao vješalice za odjeću. “Karl Lagerfeld kaže, Chanel odijelo ne stoji na ženi s grudima”. “Ali, žene imaju grudi po definiciji. Zašto on jednostavno ne napravi odijelo koje odgovara ženama?!?”

Ova priča je bio razlog zašto je francuski sud donio novi zakon. Taj zakon zabranjuje modelima koji su previši mršavi da rade taj posao. Victoire sada govori drugim djevojkama da ako ih netko pita da izgube na težinu da bi treble pobjeći odmah!

Srećom, ova djevojka je uspjela preživjeti ovu “džunglu” i vratiti iz pakla u koji ju je stavio. Sada, ona nosi američku veličinu 6, a planira se ponovno pojaviti na pozornici, ali ovaj put u kazalištu.

Ova hrabra djevojka je jedna od rijetkih modela koji su imali hrabrosti govoriti i reći svijetu što se događa iza kulisa, u modnom svijetu. Ako se osjećate dirnuti njezinom pričom i želite podići svijest o potencijalnim opasnostima od poremećaja prehrane, poput bulimije, širite riječ i podijelite ovaj članak!
 
(NSP)

Kada psihijatri stvore novu bolest, oni ni sami ne znaju kako se ona liječi. Naravno, tu je uvijek pomoć farmaceutske industrije koja ovaj “problem” uvijek gleda kroz liječenje šakom tableta

Iako ortoreksija nije priznata kao medicinska dijagnoza već se smatra nespecifičnim poremećajem hranjenja, procjenjuje se da je takvom rizičnom ponašanju u vlastitoj prehrani u zapadnoj Europi sklon oko jedan posto populacije.

ORTOREKSIJU bi prema definiciji trebao imati svaki sportaš i bodybuilder.

Ortoreksija ili patološka opsesija zdravom prehranom poremećaj je koji je sve zastupljeniji među mlađom populacijom, a može dovesti do ozbiljnih prehrambenih problema kao što su anoreksija ili bulimija pa je o tom društvenom fenomenu potrebno što više javno govoriti, istaknuto je u petak na stručnom skupu o ortoreksiji u Nastavnom zavodu za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar”.

Osobe koje imaju ortoreksiju strahuju od negativnih učinaka određenih prehrambenih namirnica te ih zbog toga izbacuju iz prehrane, a pritom su uvjerene kako tim promiču svoj zdrav način života. Stručnjaci, međutim, upozoravaju kako time čine upravo suprotno jer odbacujući neke namirnice zapravo osiromašuju svoju prehranu i negativno utječu na pravilan rad organa.

Iako ortoreksija nije priznata kao medicinska dijagnoza već se smatra nespecifičnim poremećajem hranjenja, procjenjuje se da je takvom rizičnom ponašanju u vlastitoj prehrani u zapadnoj Europi sklon oko jedan posto populacije. Tko je onda stvorio taj izraz ako nije medicinska struka?

“Podaci o učestalosti ne postoje jer ortoreksija nije registrirana kao bolest pa ne postoje ni službene statistike, no zamijećena je kao zdravstvni problem i kao fenomen”, kazala je voditeljica Odjela za promicanje zdravlja Nastavnog zavoda “Dr. Andrija štampar” Ana Puljak.

Naglašava kako ortoreksija predstavlja prijetnju za rizične i osjetljive skupine, kakve su mlade djevojke i žene te djeca, koja nikako ne bi smjela uvoditi neuravnotežene režime prehrane radi njihovog rasta i razvoja.

“Rizične skupine su mlade djevojke i žene sklone poremećajima hranjenja, pri čemu obično sve započinje s usmjerenošću na tzv. zdravu hranu, koja u stvari nije zdrava već je nutritivno siromašna, a to zatim prelazi u poremećaje hranjenja, odnosno bulimiju i anoreksiju”, ističe Puljak.

Voditeljica Centra za poremećaje hranjenja Bea Jelena Balabanić Mavrović ističe kako ortoreksija dovodi i do mentalnih poremećaja kod tih osoba.

“To možemo osjetiti kada osobe sve druge sadržaje podređuju tome da se pravilno hrane. Ne izlaze s društvom van, ne jedu kod prijatelja, imaju specifičan režim prehrane i vježbanja, ali se unatoč svemu osjećaju iznimno loše. Često imaju psihosomatske simptome nadimanja i probave ako pojedu neku od tzv. zabranjenih namirnica”.

“Sve više nam dolaze osobe koje imaju poteškoća s hranjenjem ne zbog toga što se boje debljanja, nego zato što osjećaju da više ne mogu kontrolirati svoju brigu i opsesiju sa zdravom hranom. Te se osobe rijetko hospitaliziraju, osim ako to prijeđe u atipičnu anoreksiju, no oni su tzv. funkcionalni pacijenti, koji normalno žive i rade, ali osjećaju da je ta briga o zdravoj prehrani preuzela kontrolu nad njihovim životom, da su se izgubili u tom jer jedu zdravo a zapravo se osjećaju loše”, ističe Balabanić Mavrović.

Na skupu je istaknuto kako treba jesti zdravo i raznoliko te izbjegavati krajnosti, a svaku dijetu provjeriti s nutricionicstom i liječnikom.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(dnevno.hr,youtube/uredio:NSP)

Pojavila se nova droga koju dileri dijele po školama, doduše najviše u Njemačkoj, ali jako brzo doći će i do nas. Zove se jagoda kvik ili jagoda met. Miriše na jagode, a izgleda kao gumeni žele bombon ili Pop Rocks

Upozorite svoju djecu da nikad od nikoga ne uzimaju.

Ta droga je kristal meth (metamfetamin) s okusom jagode i može ih ubiti – glasi poruka koja je u prethodnih nekoliko dana preplavila društvene mreže na Balkanu.

Društvenim mrežama u poslijednjih nekoliko dana se širi upozorenje o novom narkotiku, koji je voma popularan u Zapadnoj Europi i koji ubrzo može stići u Hrvatsku, Srbiju i Bosnu, a čije je djelovanje katastrofalno po upotrebu.

Radi se o novom obliku kristal metha, koji se naziva “jagoda meth”. Ova droga je podvrsta metamfetamina, koji se dugi niz godina koristi na Zapadu.

Iako ove droge ima vrlo malo na domaćim ulicama, ovdašnji korisnici otvoreno zaziru od nje zbog katastrofalnog djelovanja, pa upozorenje treba shvatiti vrlo ozbiljno, jer se u praksi pokazalo da je potrebno vrlo malo vremena da se stvari postanu popularne u EU, nađu svoj put do naše zemlje.

OBAVIJEST RODITELJIMA!

“Dragi roditelji, molim vas podijelite ovaj status!

“Pojavila se nova droga koju dileri dijele po školama, doduše najviše u Njemačkoj, ali jako brzo doći će i do nas. Zove se jagoda kvik ili jagoda met. Miriše na jagode, a izgleda kao gumeni žele bombon. Dostupna je i u drugim okusima, poput čokolade. Upozorite svoju djecu da nikad od nikoga ne uzimaju. Ta droga je kristal met s okusom jagode i može ih ubiti. To je definitivno jedan od najružnijih i najkraćih puteva do smrti. Molimo vas, širite ovu vijest, tako da su svi roditelji i djeca na vrijeme upozoreni. Hvala vam – glasi ova poruka koja se proširila društvenim mrežama u našoj zemlji.”

Inače, kristal met (Crystal Meth) spada u sintetičke droge i sve je popularnija u zemljama EU i SAD. Broj korisnika i ovisnika od ove droge uvećava se svake godine, a nadležni organi su se pokazali kao nemoćni da zaustave prodor ovog zla, prije svega među mladima.

U zemljama u kojima je rasprostranjen kristal on ima status kao “kokain siromašnih”. Kad se uzima duže vrijeme, dolazi do velikih organskih i psihičkih poremećaja.

Ovaj prah, nalik sitnim kristalima (zbog čega se još naziva i “ice” – led), uzima se oralno, ušmrkavanjem, pušenjem ili čak intravenozno – špricanjem. Proces proizvodnje je jednostavan, a kad se uzme, snažno aktivira određene moždane stanice. Kod korisnika se razvija jaka fizička i psihička ovisnost.

Droga se proizvodi u kućnim laboratorijima, a gram košta oko 70 eura. Može se uzeti kao tableta, ušmrkavati se kao prah ili da se ubrizgavati injekcijom. Višestruko je opasnija od kokaina i od heroina, jer djeluje pogubno na mozak i središnji živčani sustav. Korisnik počinje fizički propadati, dobiva jezive ekceme i plikove po cijelom tijelu, a veliki broj njih na kraju oboli od HIV-a.

Odmah nakon prestanka djelovanja droge kod korisnika se javlja osjećaj iscrpljenosti, depresija, razdražljivost i paranoja. U dugoročne posljedice ubrajaju se ekstremna anoreksija, oštećenja krvnih žila mozga, respiratorni problemi i nepravilno kucanje srca koje može rezultirati smrću.

Razdražljivost, pričljivost, loša koordinacija pokreta, potreba za tekućinom, neki su od simptoma po kojima se može prepoznati osoba koja uzima ovu drogu.

Neki od znakova upozorenja za roditelje da vaše dijete može koristiti ovu drogu su neobjašnjiv gubitak apetita, anoreksija ili povećana budnost i aktivnost.

Najgore osobine ovog narkotika su što korisnik nakon vrlo kratkog vremena počinje drastično mijenjati svoj izgled, ispadaju mu zubi, mijenja se fizički izgled do neprepoznatljivosti, pa korisnici ove droge za vrlo kratko vrijeme umiru. Zato je i zovu “zombi droga”.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(telegraf.rs,youtube/uredio:nsp)

Prema istraživanju objavljenom u časopisu “Science”, moguće je da su Rusi koji su preživjeli glad tijekom 872 dana opsade u Drugom svjetskom ratu, razvili genetske varijacije povezane s metabolizmom

Genetsku mutaciju povezanu s metabolizmom na način da štedi energiju, vjerojatno su razvili pojedini Rusi koji su preživjeli nacističku blokadu Lenjingrada, piše Science.

Naime, nacistička opsada Lenjingrada trajala od rujna 1941. do siječnja 1944. kada je od gladi umrlo više od 630.000 ljudi, nakon što im je prekinuta linija opskrbe zalihama hrane.

Science je objavio istraživanje koje pokazuje kako je vjerojatnije da su oni koji su preživjeli dugu opsadu razvili genetske varijacije povezane s metabolizmom koji štedi energiju kod osoba podvrgnutim kalorijskim restrikcijama od onih iz kontrolne skupine.

Projekt je započeo prije oko 15 godina, kada je profesor Oleg Glotov iz Ott Research Institute of Obstetrics and Gynecology u St. Petersburgu, zajedno sa svojim kolegama, odlučio proučiti probleme starenja i dugovječnosti.

Autor istraživanja, genetičar Oleg Glotov, rekao je da su znanstvenici ispitali 200 uzoraka krvi onih koji su preživjeli blokadu, sondirajući DNK za prisutnost genetskih markera koji su uključeni u zamjenu energije, potrošnju i regulaciju temperature.

“Utvrdili smo da postoji veza između prisutnosti određenih genetskih markera i činjenice da su ljudi uspjeli preživjeti”, rekao je Glotov.

Na stopu preživljavanja su, kaže, utjecali i drugi čimbenici, a znanstvenici žele svoj eksperiment proširiti kako bi dodatno testirali svoje hipoteze.

Mnogi koji su preživjeli opsadu koji su pretrpjeli najgore ispostavilo se da imaju potpuno drugačiju strukturu dva gena povezanih s PPAR (proliferacija peroksisoma aktivira receptora) proteinom, i jednim od UCP (nevezanog proteina) obitelji gena koje igraju glavnu uloge u razvoju, metabolizmu i termogenezi viših organizama.

Stanovnici opkoljenog grada, danas poznatog kao St. Petersburgu, su imali gene koji su morali proći mutaciju koja je povećala učinkovitost aktivnosti sa stanicama i smanjen gubitak energije koji se ulagao u održavanju tjelesne topline.

Tijekom 872 dana, od 8. rujna 1941 do 27 siječnja 1944, stanovnici ruskog Lenjingrada su bili okruženi nacističkim snagama, odsječeni od ostatka zemlje – bez hrane i vitalnih potrepština na koje su se mogli osloniti. Grad je bio stalno bombardiran i ljudi su umirali od gladi i od neprestane ekstremne hladnoće.

Oštra zima 1941-42 je nosila temperature koje su padale i do 40 Celzijevih stupnjeva ispod nule, i bez grijanja Lenjingrada vodovodna mreža je bila također zamrznuta. Ljudi su morali prikupiti vodu iz rupe u ledu na zaleđenoj rijeci Nevi.

Stanovnici su izdržali bez presedana nestašice hrane i strogi racioniranni sustav s pojedinačnom dnevnom potrošnjom hrane koja je bila ograničena na nekih 125 grama kruha. U jednom trenutku se procjenjuje da je broj poginulih bio 100.000 ljudi mjesečno, a mnogi su bili prisiljeni jesti kućne ljubimce, štakori ili ljepilo. Mnogi su bili ponukani ludilu, a neki pribjegli kanibalizmu.

Dok je ukupan broj poginulih i dalje ostao nejasan, procjene žrtava iz najsmrtonosnije opsade u povijesti ratovanja se razlikuju, do nekog broja od 1,5 milijuna civila.

Znanstvenici se nadaju kako će njihovo otkriće može biti korisno u razvoju načina za borbu protiv pretilosti, anoreksije i drugih poremećaja povezanih s metabolizmom.
 
(b92/uredio:nsp)