Južna Koreja zabranila je upotrebu anonimnih bankovnih računa za transakcije kriptovalutama, prenose britanski mediji

Zabrana stupa na snagu 30. siječnja, a trebala bi spriječiti korištenje virtualnih valuta u kaznenim djelima poput pranja novca i približiti južnokorejsku regulativu financijskim propisima u drugim zemljama, objašnjava BBC.

Prema nekim je izvorima Južna Koreja treće tržište u svijetu za transakcije bitcoinima i drugim kriptovalutama. Prvo mjesto pripada Sjedinjenim Državama, a drugo Japanu.

Seul bi odlukom mogao prouzročiti oscilacije u vrijednosti digitalnih valuta

Zbog važne uloge Južne Koreje u svijetu digitalnih valuta odluke Seula mogu prouzročiti nagle oscilacije u njihovoj vrijednosti.

Vlasnici anonimnih ‘novčanika’ s digitalnim kriptovalutama u Južnoj Koreji morat će ih ubuduće vezati za bankovne račune pod svojim imenom i osigurati potvrdu identiteta. Slični su propisi na snazi i u SAD-u, napominje BBC.

Strancima i maloljetnicima zabranjeno otvaranje računa

Odvojeno će maloljetnim ulagačima i strancima biti zabranjeno otvaranje računa za kriptovalute.

Naknadno bi mogle biti uvedene još strože mjere, dodaje BBC, podsjećajući da su južnokorejski dužnosnici početkom mjeseca kazali da se razmatra i mogućnost zabrane trgovanja kriptovalutama.

Jučer je novinska agencija Yonhap izvijestila da će vlasti odrezati povelike poreze platformama za trgovanje kriptovalutama kako bi i tim putem zauzdale bujanje aktivnosti u tom sektoru.

Trgovanje kriptovalutama posebno je popularno među mladima, a zbog potražnje vrijednost pojedinih transakcija viša je i 30 posto nego u drugim zemljama, primjećuje BBC.
 
(index.hr)

Ukoliko želite zadržati koliko-toliko privatnosti na internetu, put će vas navesti do “The Onion Routera”, poznatog kao TOR

Poznat je ponajprije po činjenici da su ga koristili novinari, reporteri koji su željeli da njihova komunikacija s „izvorima“ ostane tajna, a istovremeno je bio omiljena platforma mnogobrojnim aktivistima.

Na žalost, kao takav je bio popularan i u kriminalnom miljeu, a posljedično i „kost u grlu“ mnogim državnim agencijama u lovu na gore spomenute.

Tor je kao software koji je pružao korisnicima privatnost i anonimnost prvobitno razvijen u laboratorijima američke vlade. Sredinom ´90-ih je grupa programera iz Mornaričkog istraživačkog laboratorija po narudžbi vlade krenula s izradom programa koji će moći zaštititi komunikaciju američkih obavještajnih krugova.

U tome su i uspjeli i razvili software koji je omogućio slanje podataka kroz mrežu povezanih servera, ali nasumičnim sekvencama, tako da je bilo nemoguće pratiti i izvor i destinaciju podataka.

Web stranice na Toru nisu mogle prepoznavati uobičajene tražilice, već je bio potreban poseban pretraživač koji bi omogućivao pristup stranicama.

2004. je programski kod Tora objavljen u javnosti i projekt je dobio potporu od strane Electronic Frontier Foundation, međunarodne organizacije „watchdog“ aktivista za digitalna prava.

Danas svatko s imalo slobodnog vremena i računalom može instalirati i koristiti TOR.

No, pogledate li pobliže likove Onion Matrix i Neo the Hacker, primijetit ćete i sjenku agenta Smitha. Reporter Yasha Levine (Pando Daily), u intervjuu za The Zero Hour kaže kako je Tor projekt koji su lansirale američke obavještajne službe, ali da taj projekt nikada doista nisu napustili, te da ga i dalje financiraju.

„U pitanju su Ministarstvo obrane i njihove donacije i odjeli koji vode propagandne ispostave poput Voice of America i posvećene su promicanju “slobode i demokracije” diljem svijeta. Stoga, Tor je privatizirani projekt vlade Sjedinjenih država koji je prvotno razvijen u mornaričkom laboratoriju u Washingtonu (US Naval Labs u DC)”, izjavljuje Levine.

2014. godine grupa autora s privatnim i profesionalnim vezama s mrežom Tor, upozorava da su neki Torovi serveri u njemačkoj pod prismotrom od strane NSA, te da aktivno prate sve korisnike koji se služe alatima za privatnost i anonimnost na internetu poput Onion Routera.

Istovremeno, tu su i drugi, poput zviždača Edwarda Snowdena i drugih bivših američkih obavještajaca koji hvale Onion, jer pruža korisnicima zaštitu od globalnog nadgledanja.

Snowden je u intervjuu za Tor Project Website rekao da je sustav dizajniran tako ga čak niti vlada SAD-a ne može srušiti zbog decentraliziranog vođenja.

Snowden je izjavio da bi bez Tora „ulice interneta postale poput ulica žestoko nadziranog grada u kojemu su kamere posvuda i vlasti uvijek mogu vratiti „traku“ unazad i vidjeti tko je i što radio. Zahvaljujući Toru, imamo privatnost i možemo birati s kime želimo komunicirati i na koji način, a bez straha što bi se moglo dogoditi ako netko neželjen dođe do tih podataka“.

Ipak, otkako Tor i Onion postoje, kao što je spomenuto u početku, koriste ga i kojekakvi mračni likovi, pa su agencije za provođenje zakona srušile mnoštvo skrivenih web stranica s dječjom pornografijom, zatim povezanih s krivotvorenjem i krijumčarenjem, drogama, trgovinom oružjem.

Usprkos toj mračnoj strani, aktivisti Tora i dalje tvrde kako je tehnologija donjela ipak puno više dobra nego zla i spremni su braniti svoja uvjerenja.

Primjerice, nedavno prikupljanje donacija je omogućilo aktivistima Tora da prikupe preko 200 000 dolara od 5200 ljudi. Tijekom proteklih 20 godina je Tor tisućama korisnika bio utočište i danas predstavlja tehnologiju od vitalnog značaja u čuvanju privatnosti i sigurnosti na internetu.

Međutim, hoće li tako i ostati? Naime, američki sudac je potvrdio da je vlada unajmila stručnjake sa Carnegie Mellon sveučilišta (CMU) da hakiraju Tor.

Na suđenju američkom građaninu Brianu Farrellu pod optužbom za vođenje poslova preprodaje droga prilikom kojega se koristio Torom, savezni sudac je objasnio kako je „IP adresa optuženika otkrivena od strane Software Engineering instituta (“SEI”)sa Carnegie Mellon sveučilišta po nalogu Ministarstva obrane koje je to i financiralo“.

Sudski dokument potvrđuje prijašnje izvještaje, iako se navodi da je Ministarstvo obrane neovisno naručilo usluge Software Engineering instituta, a ne FBI. Stručnjaci sa sveučilišta su prikupili podatke o korisnicima Tora u sklopu naručenog istraživanja i nisu imali namjeru otkriti podatke dok to savezne vlasti nisu zatražile.

Svatko human i zdravog razuma će reći kako su sva sredstva opravdana u borbi protiv pedofila ili krijumčara oružjem koji su se koristili tom mrežom.

Ipak, ne smijemo zaboraviti da američke vlasti od 2013. godine i afere Snowden vode bespoštedni rat protiv šifriranja podataka i privatnosti na internetu i upravo je ta činjenica dovela do masovnog korištenja ove tehnologije.

I što više ljudi koriste ove tehnologiju šifriranja, to više američke i druge sigurnosne agencije jačaju propise i provode mjere protiv kompanija koje razvijaju tehnologije zaštite privatnosti svojih korisnika.

Posljednji primjer je opiranje kompanije Apple na traženje FBI-a da stvore „ulaz na mala vrata“ u iPhone-u nakon terorističkog napada u San Bernardinu, kako bi FBI mogao izvući podatke iz mobitela jednog od terorista.

Tim Cook, izvršni direktor Applea je tada odluku da to ne učine obrazložio objasnivši da bi razbijanje zaštitnog koda bilo poput otvaranja „Pandorine kutije i da bi se to moglo zloupotrijebiti ne samo od privatnih osoba, već i od strane vlade, iako FBI tvrdi da bi se to koristilo isključivo u slučaju San Bernardino. Vlada traži od nas da hakiramo sve naše korisnike, a mi kao tvrtka mislimo da ne postoji presedan kojim bi nas se prisililo da naše korisnike izložimo riziku od napada. Vlada bi se mogla dosjetiti da proširi prodor u privatnost i zatražiti od da Apple razvije software za nadgledanje korisnika, presretanje poruka, za pristup vašim ostalim privatnim podacima ili čak posegnuti i za kamerom na vašem mobitelu bez vašeg znanja“.

No, vraćajući se na temu hakiranja Tora, vijest o prodoru u taj sustav je vrlo loša vijest za sve njegove korisnike, a to nisu isključivo kriminalci, jer su do sada mogli izbjeći špijuniranje, kao i da budu locirani od strane službi koje prate promet online.

Na kraju, pomalo je i smiješno da je Tor nastao kao projekt američkog Ministarstva obrane, stvorili su ga u Mornaričkom istraživačkom laboratoriju, usavršen je 1990-ih od strane Agencije za napredne razvojne projekte (DARPA), a sada vlasti Sjedinjenih Država moraju platiti stručnjacima da probiju tehnologiju koju su sami stvorili.
 
(altermainstreaminfo.com.hr//uredio:NSP)

„Mračni web” (engl. Dark Web) je dio u internetskom svijetu za koji nam je potreban poseban softver kako bismo mu pristupili. Jednom kad uđemo u mračni web, web-stranicama i ostalim uslugama možemo pristupiti preglednikom, baš kao i normalnom webu

Međutim, neke stranice su efikasno „skrivene” i ne može ih se naći putem preglednika, već samo ako znamo IP adresu stranice. Također, u ovom digitalnom prostoru razvijaju se posebna tržišta – „tržišta mračne mreže”, koja se uglavnom bave ilegalnom aktivnošću, drogama i oružjem na primjer, te se posluje kripto valutom Bitcoin.

Čak postoji i „tržište atentata”, gdje korisnici mogu platiti za atentat.

Mračni web gotovo je u potpunosti anoniman i zbog toga ga biraju grupe koje žele ostati skrivene od vlada i agencija koje provode zakon. S druge strane postoje „zviždači”, doušnici koji koriste mračni web kako bi komunicirali s novinarima, no najčešće ga koriste pedofilske grupe, teroristi i kriminalci kako bi njihove aktivnosti ostale skrivene.

Postoje mnogi načini kako biste pristupili mračnom webu, uključujući korištenje Tor, Freenet i I2P programa. Najpopularniji je Tor (prvenstveno nazvan „The Onion Router”), djelomično jer je najjednostavniji softver za korištenje u tom području. Tor skida softverski paket koji uključuje i posebnu verziju Firefoxa dizajniranu za korištenje Tora.

Tor daje tajnovitost i anonimnost kroz preusmjeravanje poruka kroz mrežu releja povezanih s Torom, a to su posebno dizajnirana računala. Dok poruka skače od jednog računala do drugog, ona je kodirana tako da svaki relej jedino zna s kojeg je stroja poslana i na koji je poslana.

Tor ne koristi obične web-adrese, već takozvane onion adrese, koje još više prikrivaju sadržaj. Postoje i posebne verzije preglednika Bing i Duck Duck Go koje će vratiti onion adrese za Torove usluge.

No, pogrešno je misliti da je Tor potpuno anoniman. Ako se pristupi web-stranici, može se potencijalno pronaći podatke o tome tko pristupa stranici zbog podataka koji su javni, poput korisničkog imena i e-mail adrese. Oni koji žele ostati potpuno anonimni trebaju koristiti posebne servise za anonimnost kako bi sakrili svoj identitet.

Servisi mračnog weba ne bi bili toliko popularni bez svog sredstva plaćanja. A to je omogućio Bitcoin. Nedavno istraživanje znanstvenika Kylea Soske i Nicolasa Christina izračunalo je da preprodaja droge na mračnom webu godišnje iznosi 100 milijuna američkih dolara. Većina, ako ne i sve, plaćeno je putem Bitcoina.

Bitcoinom je moguće dodatno otežati praćenje na mračnom webu korištenjem „usluga miješanja” poput Bitcoin Laundry, koji omogućuje da se transakcije Bitcoinom efikasno potpuno sakriju.

Razvijači Tora i organizacija poput Fondacije elektroničkih granica (eng. Electronic Frontier Foundation, EFF) smatraju da su ciljane skupine Tora aktivisti i ljudi koji su jednostavno zabrinuti za svoju privatnost. Također, Tor su koristili i novinari kako bi komunicirali s doušnicima i aktivistima, npr. s Edward Snowdenom.

Međutim, samo usputan pogled na Hidden Wiki, glavni popis mračnih web-stranica, otkriva da je većina stranica na popisu povezana s ilegalnim aktivnostima. Neke od tih stranica su prevare i nije jasno koliko je jednostavno kupiti oružje, lažne putovnice ili unajmiti hakere s ispisanih stranica. No, vjerojatno postoje i stranice na mračnom webu gdje su takve stvari sasvim moguće.

Iako mračan web otežava pravosudni posao, postoji mnogo uspjeha u rušenju stranica s ilegalnim aktivnostima ili uhićenja korisnika tih stranica i ljudi iza njih. Najpoznatije je uhićenje Rossa Ulbrichta, osobe iza najpoznatijeg tržišta droge, Puta svile (eng. Silk Road).

Nedavno su uhićena dva korisnika pedofilske stranice na mračnom webu, što znači da pravosudni sustav koristi širok raspon tehnika kako bi otkrio stvarne adrese Torovih korisnika.

Ovaj članak objavljen je u časopisu The Conversation.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(znanost.geek.hr/uredio:nsp)

O tome treba li zabraniti anonimne komentare na internetu ispisani su gigabajti analiza ispod kojih su najčešće slijedile kolone nepotpisanih žvrljotina, punih bijesa i očaja zbog toga što negdje nekome na svijetu dolaze u glavu takve ideje

Bez obzira piše li se o Drugom svjetskom i kasnijim ratovima, likvidacijama političkih protivnika, proljeću, nogometu, globalnom zatopljenju, manekenkama ili zdravoj hrani, družba ogorčenih nepotpisanih komentatora uvijek će sklopiti kvorum i nanizati stotine redaka, često bez tanke poveznice sa smislom i osnovnom temom.

Jednom će ispreskakati majku autoru zbog pogrešne nacionalnosti ili idejnih zastranjenja, drugi put će se dohvatiti nekog vječnog problema poput ratova, treći put će manekenku proglasiti gadurom, četvrti, pak, poželjeti što bržu smrt čovjeku s teškim zdravstvenim problemima, a ne manjka ni zagovornika istrebljenja naroda, uništenja kontinenata… Primjera ima na pretek s friškim datumima, ali neću ih citirati iz razloga koje je najpreciznije nazvati higijenskima.

Koga zanima, neka prebire po otpadu. Ne manjka ga, jer nema baš ničega objavljenog na webu što ne može poslužiti kao predložak za oveću hrpu komentatorskog smeća.

Rasprava o teroru anonimnih pisaca postala je jedna od vječitih globalnih tema, što je pouzdan simptom da neće dovesti ni do kakvog rješenja. Vlasnici portala i dio urednika misle da bi restriktivnija politika prema nepotpisanima loše utjecala na čitanost, a to je slično uvjerenju da će smanjenje broja izvora pitke vode ljude odvratiti od pijenja.

S druge su strane pristaše restrikcija, od zagovornika ukidanja anonimnosti, do pobornika zabrane ikakvog komentiranja. Ovo je, znaju i najpovršnije upoznati s internetom, realno kao obećanja hrvatske predsjednice.

Rješenja nema, niti ga može biti jer bi značilo čvrstu kontrolu globalne mreže, milijardi kontakata, poruka.

Ali nije važno, uvijek se o nečem beskorisno drobi, rastemo i starimo uz emisije stakleničkih plinova, bliskoističnu krizu, nogometnu mafiju, borbu za ljudska prava i protivljenje nuklearnom naoružanju, a ništa od toga u našem vijeku neće biti riješeno, pa zašto živote novih generacija ne obogatiti još jednom diskusijom, uzaludnom poput gradonačelničkih izbora u Splitu.

Poseban obol zbrci daju sudovi. Vrhovni u Njemačkoj lani je odbio zahtjev jednog liječnika koji je htio doznati tko je autor niza negativnih komentara na nekom portalu o njegovoj ordinaciji. Vrhovni su suci čak pojasnili kako zaštita osobnih prava ne spada u rijetke izuzetne slučajeve kada treba otkriti identitet ispisivača uvreda.

Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu ove je godine, međutim, donio presudu, u medijima nazvanu iznenađujućom, kojom je utvrdio odgovornost portala Delfi za ekstremističke komentare pod korektno sročenom viješću. Stav suda mogao bi nešto značiti tamo gdje je fotografiranje s Hitlerovim likom ne samo izvan zakona, nego i mimo uzusa normalnog ponašanja.

Ne i u Hrvatskoj. Eto, recimo, vukovarsko Gradsko vijeće nedavno je zabranilo pisanje po pročeljima na ćirilici. Odluka je motivirana željom za zaštitom mira i osjećaja većinskog hrvatskog naroda.

Shvatili ste, Hrvati su jako osjećajni: u boljem dijelu svijeta ljude izbezumi kad im netko prijeti, omalovažava ih, psuje im najbliže. Hrvate pogodi pogled na ćirilicu. Nije u Hrvatskoj problem nekome poželjeti „nek crkne“, nazvati ga „smradom partizanskim“ ili mu poručiti da je „đubre jugoslavensko“ koje će vas zapamtiti, sve dok se rabi vitka latinica.

Bolje je i nekažnjivije na latinici ispisati smrtnu prijetnju, tešku uvredu ili hvaliti Hitlera, nego na vukovarsko pročelje staviti ćiriličnu tablu s natpisom „Skupština opštine Vukovar“. Uostalom, ovdje je anonimnost rezervirana za državu, ona svoje zakone o dvopismenosti provodi noću, zaštićena mrakom.

Zbog toga Hrvatska nema osobitih problema s anonimnim internetskim komentatorima. Sve i da hoće, teško mogu nadmašiti generala koji propagira najvećeg novovjekog zločinca ili estradnu zvijezdu čiji su nastupi nezamislivi bez ustaškog pozdrava.

Svijet se domišlja načinu zaustavljanja online manijaka skrivenih iza kompjutorskih ekrana, kukavica 2.0, a Hrvatska zaštitom svojih huškača.

Tamo se trude mržnju istjerati iz virtualnih katakomba, a ovdje Facebook grupe, poput one za podršku Joeu Šimuniću, urlatelju nacističkog pozdrava, slave javno iskazanu i nesankcioniranu netrpeljivost.

Tamo, u nekim dalekim krajevima, nastoje pronaći anonimne filonaciste. Ovdje ne samo što nisu anonimni, nego je simpatizeru nacističkoga vođe odavno dodijeljen najviši čin i niz drugih državnih beneficija.
 
(slobodnadalmacija.hr/uredio:nsp)