Rasprostranjena potražnja za plastičnim proizvodima koji ne remete hormonski sustav od strane Bisfenol A (BPA) je dovelo do nekih značajnih pozitivnih promjena u načinu na koji je proizvedena ambalaža hrane, pića i vode.

No, nova studija iz Njemačke je utvrdila da se tisuće drugih potencijalno štetnih kemikalija još uvijek ispiru i cure iz plastike u hranu i piće, uključujući i endokrino-narušavajuću kemikaliju (EDC) poznatu kao di-(2etilheksil) fumarat, ili DEHF, te je takav proces potpuno nereguliran.

Martin Wagner i njegov kolega, Jorg Oehlmann, na Goethe Sveučilišta, Frankfurt, u suradnji s timom znanstvenika iz njemačkog Saveznog zavoda za hidrologiju, su to saznali nakon provedenog ispitivanja na 18 različitih proizvoda flaširane vode, tražeći prisutnost endokrino-narušavajućih kemikalija (EDC). Koristeći naprednu kombinaciju biotestova i masene spektrometrije visoke razlučivosti. Istraživački tim je identificirao 24.520 različite kemikalije prisutne u testiranoj vodi.

No, veliku zabrinutost, i očito podupiranje ovog istraživačkih nalaza se nalazio i DEHF: di-(2etilheksil) fumarat, plastifikator kemikalija koji se koristi kako bi plastične boce bile fleksibilnije.

Prema izvješćima, DEHF je jasno identificiran u ispitanoj vodi kao najdosljedniji i očiti krivac koji uzrokuje anti-estrogenu aktivnost.

Unatoč tragovima više od 24.000 drugih potencijalno štetnih kemikalija, DEHF se isticao kao jedina moguća  kemikalija koja narušava endokrini sustav,a koja je u mogućnosti inducirati ovu promatranu djelatnost u tijelu konzumenta.

Studija koja je objavljena apstraktno objašnjava da je 13 od 18 testiranih flaširanih boca vode izloženo “značajanoj” anti-estrogenoj aktivnosti, dok je kod 16 od 18 uzoraka utvrđeno da inhibiraju tijelesne androgene receptore u mjeri od nevjerojatnih 90 posto. Osim toga, ostalih 24.520 kemijskih tragova osim DEHF su također identificirani da imaju antagonističku aktivnost, što znači da su oni, također, štetni za tijelesni hormonalni sustav.

Tisuće kemikalija koje remete endokrini sustav se koriste u proizvodnji plastike i dokazuju da je materijal nesiguran

Ali DEHF očito nije sam u uzrokovanju značajne štete na endokrinom sustavu, kao što tim znanstvenika nije bio u stanju prepoznati ovu kemikaliju kao anti-androgenu. To govori da postoji neka druga kemikalija ili kemijski spoj, koji “curi” iz plastike u bocama koji se miješa u tjelesnom sustavu za signalizaciju, što je, naravno, odgovorno za proizvodnju hormona i primjene unutar tijela.

“Mi potvrđujemo identitet i biološkau aktivnost di-(2etilheksil)-fumarata i dodatnih izomera dioktil fumarata i maleat autentični standard” izvjestili su istraživači. “Otkada smo otkrili DEHF koji je anti-estrogen, ali ne i anti-androgen, možemo zaključiti da postoji dodatna, još nepoznata EDC kemikalija koja pridonosi antagonističkom efektu vode u bocama.”

Dakle, dok je ova specifična spoznaja o DEHF-u revolucionarna, ukupni zaključak koji se može izvući iz ovog istraživanja je da je potrebno daleko više studija da se utvrde vrste kemikalija koje se izlučuju iz plastike u našu hranu i vodu, a da ne spominjemo razmjere ovog izlučivanja i curenja kemikalija iz plastike, na zdravlje.

A budući da Američka agencija za zaštitu okoliša, zajedno sa Administracijom za hrnu i lijekove (FDA), i ostalim agencijama koje sadrže 3 slova, neće nikada provesti ova važna istraživanja, neovisna znanost jednostavno mora preuzeti istraživačku palicu.

“Ovo istraživanje je ‘tour de force’ u identifikaciji endokrinih poremećaja koje uzrokuju materijali za pakiranje”, kaže Bruce Blumberg sa Sveučilištu u Kaliforniji. Ova vrsta analize, dodaje on, “će biti vrlo važna za naše buduće razumijevanje kojim kemikalijama smo rutinski izloženi i koje od njih predstavljaju opasnost da budu kemikalije koje narušavaju endokrini sustav.”

U međuvremenu, svjesni potrošači mogu izbjeći plastičnu ambalažu gdje god je to moguće i jednostavno koristiti staklo ili čelični lim, da bi se izbjegli ovi nepoznati rizici.
 
(preveo: mag. spec. Alfred Bošković/uredio:nsp)

Udruga za prevenciju raka tako apelira da niti najmanja količina hormona nije sigurna, pa i najmanji odrezak sadrži milijarde molekula hormona. ‘Određeni organi više su podložni efektima estrogena, androgena i antiandrogena tijekom odrastanja. Tu je najbitnije istaknuti mozak i seksualne organe’, navodi se u izvještaju EU. Naravno, postoje i praktični primjeri nuspojava ishrane mesom tretiranim steroidima.

‘Ono si što jedeš’ poznata je parafraza iz pera Anthelmea Brillat-Savarina od davne 1826. godine, a danas je više nego ikada došla u pitanje. Teško je dokučiti širu sliku koja stoji iza bizarnih praksi vezanih uz prehranu u posljednje vrijeme, a ovdje ćemo vidjeti kojih pet područja zbog profita sve drastičnije prolazi na tržištu hrane.

Umjetni zaslađivači protiv šećera

Još od osamdesetih vodi se agresivna kampanja vezana uz šećer, njegovu nezdravost i dijabetes. U posljednje vrijeme izlazi sve više studija koje govore o tome da umjetni zaslađivači daleko više debljaju i dovode u opasnost od šećerne bolesti. Unatoč tome, u gotovo svakom proizvodu vidimo aspartam, acesulfam K i sl.

Aspartam je 200 puta slađi od šećera i koristi se u gotovo svim aspektima prehrane. To je umjetni zaslađivač koji se proizvodi iz genetički modificirane bakterije Escherichie coli, te sadrži desetak posto metanola, otrova koji je i u iznimno malim količinama smrtonosan. Kroz stotinjak laboratorijskih studija potvrđeno je preko 90 nuspojava. Zanimljivo je i da aspartamski fenilalanin blokira serotonin i osoba je konstantno gladna, zbog čega ‘pada u vodu’ argument kako su ovi proizvodi za razliku od šećernih dijetalni. Čak 75-85% svih prijava upućenih ka FDA zbog zdravstvenih tegoba zadobivenih negativnim reakcijama na prehrambene aditive dolazi radi aspartama.

Kalijev acesulfam (K) je odobrila FDA još 1988. godine. Acesulfam je derivat acetoacetatne kiseline, a problematiku elementa poznajemo samo putem istraživanja i nuspojava na životinjama s obzirom da se ne smije klinički testirati na ljudima. Ta činjenica ipak nije spriječila njegovu široku primjenu. U EU je uveden 1983. s naznakom da ‘ne postoje indikacije da je štetan za čovjeka’ iako nisu izvršena nikakva ispitivanja. Acesulfam K stimulira sekreciju inzulina ovisnu o nekoliko faktora čime otežava moguću reaktivnu hipoglikemiju, a potiče i stvaranje tumora na plućima, grudima, rijetke oblike tumora na drugim organima, nekoliko oblika leukemije i kronične respiratorne bolesti u nekoliko studija na glodavcima, čak i onda kada su im davane manje doze od maksimalno propisanih.

Saharin je derivat O-toluen sulfonamida. Alergije na sulfonamid su dokazane, a djeca sa ‘sulfa’ alergijama trebaju izbjegavati saharin. U kliničkim ispitivanjima saharin je na kontrolnoj grupi od 42 pacijenta uzrokovao vrlo nepovoljne učinke. Danas proizvodi sa saharinom od 2001. više ne moraju sadržavati etiketu s natpisom o štetnosti po zdravlje, a najprisutniji je u lijekovima. Aspirin za dnevnu uporabu tako sadrži istu količinu kao limenka dijetalnog pića.

Sukraloza (splenda) je derivat klorirane sukroze. Istraživanja govore kako uzrokuje smanjenje timusnih žlijezda (do 40%) i povećanje jetre i bubrega, moguće povećanje slijepog crijeva i bubrežne mineralizacije kod ispitivanja na životinjama. Sukraloza ide uz klor, a proizvođači tvrde da je isti sličan atomu klora u molekuli kuhinjske soli (NaCl) što zapravo i nije istina. U ovom slučaju je kemijski proces sličniji probavi kloriranih pesticida, a FDA tvrdi kako nije dokazano štetna za ljude. Naravno, problem je u tome što ne postoje studije na ljudskim subjektima.

Meso tretirano steroidima protiv prirodnog uzgoja

70% svih životinjskih antibiotika služe kao steroidi za rast, a brojka dolazi do čak 99% od 36 milijuna goveda koja su tretirana tim hormonskim osnaživačima. Izuzev toga, dobivaju i estrogen i progestin (sintetički progesteron), a interesantno je kako federalni zakoni zabranjuju doping dok su životinje pošteđene takvih mjera.

Šest je glavnih steroida koji se daju stoci, od toga su tri prirodna – estradiol, testosteron i progesteron, a tri sintetička – zeranol dobiven iz estrogena, androgeni trenbolon acetat i progestin melengestrol acetat). Kada konzumiramo meso tretirano ovim steroidima unosimo iste i u vlastiti organizam, što je posebno pogubno za djecu. Tako je količina estradiola u dva hamburgera koju pojede osmogodišnjak dnevno dovoljna za povećavanje hormonskog nivoa za čak 10%. Na taj način djeca ranije stasaju, osim očigledne količine otrova unesenog u organizam.

Udruga za prevenciju raka tako apelira da niti najmanja količina hormona nije sigurna, pa i najmanji odrezak sadrži milijarde molekula hormona. ‘Određeni organi više su podložni efektima estrogena, androgena i antiandrogena tijekom odrastanja. Tu je najbitnije istaknuti mozak i seksualne organe’, navodi se u izvještaju EU. Naravno, postoje i praktični primjeri nuspojava ishrane mesom tretiranim steroidima.

Frapantan primjer je Portoriko s početka osamdesetih. Tada je naime na tisuće djece prošlo kroz prerani seksualni razvoj i prilično bolne popratne nuspojave. Stručnjaci navode i kako današnje djevojčice na Zapadu postaju seksualno aktivne već sa osam godina povišenjem razine estrogena kroz mlijeko i meso, a zapaženo je i povećavanje grudi kod muške djece, poznato kao ginkomastija. Najpoznatiji takav događaj zabilježen je u Italiji. 1988. zabranjeno je tretiranje životinja hormonima u EU, no kako drugdje isto nije na snazi i danas jedemo hranu ‘obogaćenu’ steroidima.

GMO i kemijski hibridi protiv prirodne hrane

Genetski modificirani organizmi na tržištu su već dvadeset i pet godina, te još nisu dokazali osnovne postulate koji su postavljeni prilikom preliminarnih istraživanja – rješavanje gladi u svijetu (zarada je i dalje jedini razlog ekspanzije), rješavanje kemikalija (praksa pokazuje još veću uporabu štetnih kemijskih sredstava) i koegzistencija s prirodom (GM usjevi onemogućavaju prirodni aspekt). Kemijska i genetska štetnost također su dokazane, pa primjena herbicida štetno utječe na ljude i bakterije tla.

Daljnji udar su pokazala najnovija istraživanja gdje je genetska modifikacija onemogućena nakon par generacija što je vidljivo u prirodi na križanjima konja i magaraca, kao i u studijama gdje smo vidjeli kako četvrta generacija štakora ostaje sterilna, te bi takve implikacije mogle biti pogubne za ljude.

‘U organizmu imamo 30.000 gena, a 250.000 bjelančevina, a samo jedna stanica unutarnjeg uha može stvoriti do 500 gena. Jasno je i da gen ovisno o okolišu mijenja način kodiranja, te je tako urod interakcija mnoštva gena i okoliša – tako moramo zaključiti kako je GMO postulat da jedan gen kodira jednu bjelančevinu dokazani promašaj’, naveo je prof.dr. Marijan Jošt na jednom od predavanja, te je zaključio kako ‘nitko ne priča o rekombinantnim GMO lijekovima. U SAD-u je čak 33 cjepiva obavezno tijekom školovanja i jasan je pritisak kojeg ostvaruje farmaceutski lobi na političke instance’.

‘Baš me briga je li GMO dobar ili ne, sigurno nije bolji od prirodne hrane i Hrvatskoj samim time nije niti potreban. Čak i da niti jedan od prva dva plana ne prođe – skupljanja potpisa za referendum i državne odluke, postoji uvijek i ‘plan C’ – zabrana glifosata, čime bi automatski uništili mogućnost primjene GMO-a’, rekao je dr. Valerije Vrček.

‘Kada pričamo o GMO-u, moramo se držati šifre ’2, 4, 5, 6′. Broj 2 označava otpornost prema glifosatu i insekticidima, 4 označava četiri kulture koje se genetski modificiraju – kukuruz, pamuk, soju i uljanu repicu, 5 pak vežemo uz pet GMO korporacija -  Monsanto, Syngentu, BASF, Bayer CropScience i DuPont, a 6 za šest velikih GMO država – SAD, Kanadu, Brazil, Argentinu, Indiju i Kinu’, apostrofira Vrček. Uz to je dodao da i rajčice i krastavci s placa nisu GMO već kemijski hibridi. Upravo su ti kemijski hibridi još jedan bitan problem. ‘Napumpano’ povrće u sebi sadrži brojne kemikalije koje naizgled uljepšavaju izgled proizvoda na policama supermarketa. Neprovjerenost ipak ne znači puno, posebice jer su brojni znanstvenici i zakonodavci u stalnom sukobu interesa kada je riječ o zakonitosti ovakvih proizvoda, dok o moralno-etičkom segmentu ne moramo niti trošiti riječi.

Fluorirana voda protiv prirodne vode

Flor je svoju širu uporabu započeo još tijekom nacizma kada su zatvorenici u logorima sterilizirani. Kasnije se isti sustav primjenjivao i u američkim zatvorima gdje je voda fluorirana ‘radi lakše kontrole i pasivnosti zatvorenika’. Natrijev fluorid koristio se kao otrov za miševe, vojni nervni otrov i sastojak opojnih lijekova, a danas je u uporabi u pastama za zube i pitkoj vodi.

Od kada je FDA ozakonila uvođenje ovog otrova, zabilježeno je povećanje broja tumora i mentalnih bolesti, smanjenje duljine života i depresiju uz apatiju – sve u područjima gdje se voda fluorira. Fluorid izaziva teška oštećenja zubiju, kostiju, kao i središnjeg nervnog sustava. Svega 200 grama zubne paste sadrži čak 200 miligrama fluorida. Flor okoštava epifizu, teško ga je naknadno izbaciti iz tijela, a mnogi stručnjaci smatraju kako je ovakva politika samo nastavak nacističke filozofije.

Flor se tako danas prema brojnim neovisnim studijama izravno ili neizravno povezuje s bolestima poput genetičkih defekata na DNK, povećanog rizika od tumora, uništavanja štitnjače, smanjenja inteligencija, poremećaja stvaranja melatonina putem epifize, Alzheimerove bolesti, autizma, slabljenja imuniteta itd. S druge strane, sve više država ustaje protiv prikupljanja vode iz kišnice i sličnih postupaka. Profit i odlaganje kemijskog otpada tako iznova napreduju na ljestvici prehrambene diktature.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 

 
(dnevno, youtube.com/uredio:nsp)