Iako to zvuči nemoguće, masoni su Dienachove zapise uzeli za ozbiljno i čuvali su njegovu knjigu u najvećoj tajnosti više od 100 godina

“Anali iz budućnosti” je nevjerojatna priča o bizarnom i čudnom događaju kojem je prisustvovao Paul Amadeus Dienach, autor knjihe koji je živio početkom prošlog stoljeća u središnjoj Europi.

Dienach tvrdi da je za vrijeme svoje kome koja je trajala godinu dana njegova svijest optutovala u budućnost u drugom tijelu i bila tamo dok je on bio u komi.

Iako to zvuči nemoguće, masoni su Dienach zapise uzeli za ozbiljno i čuvali su njegovu knjigu u najvećoj tajnosti.

Postoje mnoge knjige koje sadrže proročanstva i vizije o budućim događajima. Međutim, nijedna nije ni blizu ovoj koju je Dienach napisao prije skoro 100 godina.

Samo par odabranih su imali priliku pročitati Dienachove anale pošto je vrlo mali broj kopija odštampan i objavljen u Grčkoj.

Ipak, sada po prvi put više ljudi ima priliku pročitati Dinahovu nevjerojatnu priču i čuje što on ima za reći o budućnosti i daljoj evoluciji čovječanstva.

O autoru

Paul Amadeus Dienach je bio profesor njemačkog jezika. Nije bio pisac niti je ikada planirao napisati knjigu. “Anali iz budućnosti” su u suštini njegov dnevnik sa detaljnim opisima njegovih iskustava.

Dinah je bolovao od rijetkog tipa letargičnog encefalitisa (Bolest spavanja), a 1921. godine je pao u komu i nije se budio godinu dana u bolnici u Ženevi.

Što je on doživio?

Kada se Dienach probudio iz kome, on je zapisao u svoj dnevnik da je bio budan i svjestan sve vrijeme, ali ne u godini i mjestu gdje se njegovo tijelo nalazilo. Dienach je naveo da je njegova svijest otputovala u tijelo drugog čovjeka, Andrewa Norte, koji je živio u 3906. godini.

Dienach navodi da su ljudi u tom vremenu shvatili da se u tijelu Andrewa Norte nalazi druga svijest i pokazali su mu što se sve izdešavalo od 21. stoljeća do tadašnje godine, demonstrirajući mu kako je čovječanstvo uznapredovalo.

Dienach je naveo da je Homo sapiens napredovao u novu vrstu po imenu Homo oksidantalis novus, a zatim opisuje što je sve dobro, a što loše u novom tisućljeću.

Dienach nikad nije ispričao svoje iskustvo nikome zbog straha da će pomisliti da je lud i da će ga izvrgnuti ruglu.

Kako je njegov osobni dnevnik dospio u javnost?

U 36. godini, zbog slabog zdravlja i oporavljanja od kome, Dienach je odlučio otići u Grčku na jesen 1922. godine s ciljem da poboljša svoje zdravlje, dok bi istodobno mogao predavati njemački jezik na sveučilištima.

Jedan od njegovih učenika je bio i George Papahacis, koji je kasnije postao potpredsjednik Nacionalnog odbora Grčke, osnivajući član Grčkog filozofskog društva i jedan od reformatora Administrativnog zakona u Grčkoj, a pripadao je i masonima.

Dvije godine kasnije, nakon što se njegovo zdravlje pogoršalo i znajući da će uskoro umrijeti, Dienach je odlučio otići u Italiju.

Međutim, prije nego što je otputovao, on je svom odanom studentu, Papahacisu, ostavio kofer pun zapisa, rekavši mu da će njihovim čitanjem poboljšati svoj njemački. Rekao je zbogom i otputovao da bi umro od tuberkuloze u prvoj polovici 1924. godine.

George Papahacis je preveden zapise koje je Dienach ostavio u razdoblju od 1926. do 1940. godine. On je bio prilično iznenađen onim što mu je Dienach ostavio.

On je prvo mislio da je njegov profesor napisao roman, ali kako je nastavljao s čitanjem, shvatio je da u stvari prijevodi Dienachove memoare.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata i građanskog rata koji su uslijedili u Grčkoj, Papahacis je stao s prevođenjem Dinahovih zapisa. Negdje između 1952. i 1966. godine, on je pokušavao pronaći Dinahovu rodbinu u Zürichu u nekoliko navrata. Nije mogao naći ni trag.

On je na kraju zaključio da je Dienach (koji se u Prvom svjetskom ratu borio na strani Nijemaca) promijenio svoje ime kada je došao u Grčku, državu koja se borila protiv Nijemaca u ratu.

Kada je preveden zapise, Papahacis ih je podijelio s vrlo zatvorenim masonskim krugom članova najvišeg reda. Zapisi su kružili kao informacija od najvišeg značaja za budućnost čovječanstva, a Dienach se među masonima smatrao modernim prorokom.

Problemi s objavljivanjem i napad crkve

Do 1972. godine, prevedeni zapisi Dienacha su bili dostupni samo uskom krugu filozofa i masona.

Oni su vjerovali da ove informacije ne trebaju biti dostupne masama pošto su kontroverzne i pošto ih mnogi ne bi dobro podnijeli. Međutim, George Papahacis se nije slagao s tim.

Za vrijeme diktature u Grčkoj 1972. godine, Papahacis je objavio “Dienachov dnevnik” i odmah je bio napadnut.

Izgubio je posao, crkva ga je optužila za heretika, a kopije knjige su ubrzo nestale. Samo par njih je ostalo.

Drugi pokušaj objavljivanja se dogodio 1979. godine, kada je Grčka postala demokracija nakon pada diktature. Međutim, knjige su ponovo nestale i nisu se više spominjale, iako se znalo da postoje.

Trideset godina kasnije knjiga još uvijek nije napustila granice Grčke a skoro svi su je ignorirali osim Radamantisa Anastakisa, višeg bivšeg člana mnogih tajnih društava (danas učitelj, autor i izdavač), koji je odlučio objaviti knjigu u malom tiražu, baš kao što je prethodno napisana.

Upravo zbog toga su se ove knjige izgubile među tisućama drugih knjiga.

Prvi put predstavljena na pravi način

Kada su Dienachovi memoari prvi put objavljeni, bili su teški za čitanje pošto su se sastojali od preko 800 stranica grubih bilješki.

Dienach nikad nije namjeravao objaviti svoj dnevnik kao knjigu i prosto je bilježio svoja iskustva iz kome kako bi ih se kasnije sjećao, zbog čega je bilo teško izvući suštinu priče.

Zatim je Dienachov dnevnik po prvi put uređen i prepravljen, predstavljajući ključne elemente priče u lako čitljivom formatu zajedno sa zapanjujući ilustracijama koje doprinose još većem iskustvu.

Ova knjiga bi mogla promijeniti živote pošto u njoj piše istina. Ukoliko želite saznati što nosi budućnost, pročitajte Dienachov dnevnik (skraćeno izdanje).
 
(webtribune.rs,youtube.com/uredio:NSP)