Da li je epidemija smrti ruskih diplomata samo slučajnost?

Ruski veleposlanik u Sudanu pronađen je mrtav u bazenu u svom domu, postajući četvrti diplomat iz svoje zemlje koji je umro u samo osam mjeseci.

Veleposlanik Ruske Federacije u Republici Sudanu, Mirgayas Shirinskiy, pronađen je u srijedu mrtav u svojoj rezidenciji u Khartoumu, objavilo je sudansko Ministarstvo vanjskih poslova.

“Ruski veleposlanik Mirgayas Shirinskiy je umro večeras u svojoj rezidenciji” u sudanskom glavnom gradu Khartoumu, navelo je Ministarstvo vanjskih poslova Republike Sudan u svom službenom priopćenju, ne preciziravši uzroke smrti šezdesetogodišnjeg ruskog diplomata, prenosi britanska novinska agencija Reuters.

Jedan neimenovani visoki dužnosnik sudanske policije u Khartoumu je rekao medijima da je prema prvim elementima istrage otklonjena mogućnost kriminala, makar u to nije sasvim siguran.

“Ruski veleposlanik je umro dok je plivao u svom bazenu”, rekao je.

Pronađeno mrtvo tijelo ruskog veleposlanika Mirgayasa Shirinskiyog kako beživotno pluta u bazenu ruske veleposlaničke rezidencije, u glavnom gradu Republike Sudan u Khartoumu, šokiralo je istražitelje, ali ne samo njih.

Prema neslužbenim informacijama iz Moskve, vijest o pronađenom mrtvom tijelu ruskog veleposlanika Mirgayasa Shirinskiyog kako pluta površinom bazena je šokirala i ruskog predsjednika Vladimira Vladimiroviča Putina, pišu danas moskovski mediji.

Sudanske vlasti i osoblje ruskog Veleposlanstva provest će detaljnu istragu, priopćeno je sudanskim, ruskim i svjetskim medijima.
 
(hrvatska-danas.com)

Ambasador Rusije u Turskoj Andrej Karlov ubijen je jučer na jednoj izložbi, a visoki zvaničnik Kremlja tvrdi da iza napada stoje “tajne službe NATO-a”

Karlov je ubijen na otvaranju izložbe u Ankari, a napadač, koji je kasnije i sam izgubio život, je nakon pucanja uzvikivao “Allahu Akbar” i “Mi umiremo u Alepu, a vi ovde”.

Za sada nema nikakve službene potvrde oko toga ko stoji iza ovog napada, a jedan od najbližih savjetnika ruskog predsednika Vladimir Putina, Franc Klincevič veruje da zna ko je naručio napad, piše “Daily Mail”.

“Svi su znali da će ambasador prisustvovati ovoj izložbi.

Mogao je to učiniti ISIS ili kurdski pobunjenici koji pokušavaju naštetiti Erdoganu.

Međutim, ja verujem i mislim da je to vrlo vjerojatno, da iza napada na ruskog ambasadora stoje inozemne tajne službe pojedinih zemalja članica NATO pakta.

Mi ćemo svakako sve istražiti”, rekao je Klincevič, koji je zamjenik predsjedavajućeg Komiteta za odbranu i nacionalnu sigurnost Rusije.
 
(b92)

Prije točno tjedan dana, NATO je nakon propasti “vlade nacionalnog konsenzusa” u Libiji dobio novi problem – kćer lidera Jamahirije, Aisha Gaddafi

Nakon četiri godine tišine, ona se obratila narodu Libije pismom iz Eritreje, pozivajući ih da se odupru novom osvajanju Zapada, kao i proglašavanjem sebe nasljednicom svog legendarnog oca – “Libijskom majkom”, piše “Fort-russ“.

Najveće libijsko pleme “varfala” u gradu Beni Valid (Misurata), već se zaklelo na odanost Aishi i Džamahiriji. Kao odgovor na to, BBC je objavio do sada neobjavljene snimke linčovanja Moamera Gadafija, očekivajući nervoznu reakciju njegove kćeri.

U međuvremenu, NATO je održao izvanredni sastanak u Nizozemskoj povodom situacije u Libiji.

Aisha ima svako pravo da provocira Zapad. Ona je jedino Gaddafijevo dijete koje danas može utjecati na umove Libijaca u trenutku kada Zapad predstavlja realnu prijetnju. Jedina kći od osmero Gadafijeve djece se tipično poziva na pravo žena da smije braniti svoju “djecu” u Libiji.

Ona je objavila da će stvoriti tajnu vlast u Libiji i inozemstvu. Zapad ju je odmah optužio za to da glumi mučenicu zbog smrti svog oca. Međutim, za razliku od njenog oca, ona ima nerazrješene poslove – smrt jednog djeteta i brata u zračnim napadima NATO-a.

Iako je Aisha Gaddafi poznata na Zapadu po svojoj orijentalnoj ljepoti, Rusi o njoj ne znaju gotovo ništa. Zna se da ima 39 godina i da se još i prije prevrata u Libiji vjerovalo da će ona biti Gaddafijev nasljednik, unatoč tome što je žena.

Ona je bila očeva miljenica od djetinjstva i oduvijek su je inspirirale očeve ideje. Prije prevrata, novinari su je prozvali “afrička Claudia Schiffer” pošto je imala dugu izblajhanu kosu, mršavo tijelo i nosila je uske traperice, Guccijeve štikle i muslimanski hidžab.

Međutim, njezina slika se dramatično promijenila 2011. godine. Ona je otvoreno prosvjedovala protiv zapadne intervencije u njenoj državi, zbližavajući se sa svojim narodom. Smatra se da je ona nastavila s očevom politikom i u svom privatnom životu.

Jedina kći Moamera Gaddafija se udala za svog rođaka, pukovnika Ahmeda al Gaddafi al Kasija, očuvavši čistoću plemenske krvi po muškoj liniji. Aisha je također bila ambasador dobre volje u UN i borila se protiv gladi i side u Africi, braneći pritom ideale svoje obitelji.

Upravo zato njezin otac nije dozvolio da ona ostane u Libiji kada su pobunjenici zauzeli Tripoli u kolovozu 2011. godine. Pet dana nakon okupacije rezidencije Gaddafijevih, Gaddafijeva žena Safija i njena trudna kćer su poslane u Alžir zajedno s njegova dva sina Muhamedom i Hanibalom.

Nakon tri dana, Aisha je rodila djevojčicu. Nakon Gaddafijeve smrti 21. listopada, ona je započela svoj rat. Unatoč zabranama alžirskih vlasti, ona je dva puta slala video poruku Libijcima da se osvete za ubojstvo Moamera Gaddafija, a zatim je godinu dana kasnije u listopadu 2012. godine bila primorana otići u Oman.

Do tada su je već isključili iz UN i zaprijetili da bi mogla biti raspisana tjeralica za njom u Interpolu.

Aisha Gaddafi je izjavila da vjeruje da “Gaddafi nije u Libiji on je u srcima Libijaca”.
 
(webtribune.rs/uredio:NSP)

Gospodin Anvar Azimov veleposlanik je Ruske Federacije u Zagrebu. U šest mjeseci, otkad je stigao na visoku dužnost u Hrvatskoj, Azimov je izvrsno upoznao političku scenu, protagoniste, stranke, naš mentalitet, naše želje, naše probleme…

Azimov ima 65 godina, u ruskoj diplomaciji je pune 43 godine. Ponuđeno mu je nekoliko destinacija, izabrao je Hrvatsku. Poznaje našu povijest. Hrvatska je članica NATO-a i Europske unije, no to nije nikakva prepreka za suradnju i prijateljstvo dvaju slavenskih naroda, veli Azimov.

Vrlo je komunikativan diplomat, otvoren i iskren. Odgovara na svako pitanje. Optimist je, vjeruje kako će svojim znanjem, i emocijama koje osjeća spram Hrvatske, uspjeti postići rezultate.

Poliglot je, govori 12 jezika. Pomalo i 13., hrvatski. Azimov je otac šestero djece. U Zagrebu je sa suprugom i dvoje najmlađih. Rođen je u Taškentu, po nacionalnosti je Uzbek.

Mogu li vas sve pitati?

- Sve. Čak i o ženama… Ljubim žene.

To mi je drago…

- I meni. Haha…

Rusija je velesila…

- Rusija je bila, jest i bit će velika globalna država. Sudbina je pripremila Rusiji takvu ulogu zbog njenog zemljopisnog položaja, zbog njenih bogatstava i zbog toga što se nalazi između Azije i Europe. Rusija ima veliku tradiciju, rodila je i dala svijetu sjajne pjesnike, književnike, znanstvenike, filozofe. Rusija je snažna država, ali to se ne sviđa svima…

Kome, na primjer?

- Americi. Mi, Rusija, nemamo ambicija igrati ulogu super-države kakav je bio Sovjetski Savez. Ali, ne odgovara nam sadašnji svjetski poredak u kojem jedna država pokušava nametati svim ostalim svoja pravila igre. Sjedinjene Američke Države pokušavaju nametnuti svijetu svoju dominaciju. Postoji više država u svijetu koje trebaju zajedno stvarati svjetski poredak. To su i Rusija, i Kina, i Indija, Afrika i Latinska Amerika i, naravno, Europska unija. Mi smo za takav model svijeta. Svijet se na očigled mijenja. Smatram da je povratak na ‘bipolarni svijet’ – nemoguć.

Rusija je opet moćna?

- Da. Približava se potencijalu Sovjetskog Saveza unatoč tome što smo izgubili više od 150 milijuna stanovnika. Bilo nas je 300 milijuna, sada nas ima 150 milijuna. Ne želimo se natjecati sa Sjedinjenim Državama u cilju podjele utjecaja u svijetu. To nije naš način.

Ali, činjenice govore suprotno, natjecanje postoji.

- Nažalost, da. Znate, Europska unija je danas jedan od najvažnijih faktora u svijetu. Prije nego što su nam nametnuli sankcije…

Zbog Krima?

- Da. Prije sankcija, Europska unija bila je naš najveći strateški partner. Računali smo da će naši odnosi s Europskom unijom dostići razinu za stvaranje zajedničkog gospodarskog i humanitarnog prostora. Smatram, Ukrajina je bila tek povod Sjedinjenim Državama kako bi napravile pritisak na Europsku uniju. Europska unija je potom izdala Rusiju stavivši se na stranu Amerike.

Nije pokazala političku volju provoditi politiku koja bi bila u interesu svih europskih građana. Do ukrajinske krize moć Rusije je rasla, što se nije sviđalo Washingtonu pa je odlučio Rusiju staviti na koljena. U tome im je i Europska unija počela pomagati.

Sankcije Europske unije vam jako smetaju?

- Da, smetaju. Ako bih vam rekao da te sankcije ne utječu na Rusiju, ne bih bio objektivan.

Vjerujete da će sankciji biti ukinute, kad-tad?

- Sad vežu ukidanje sankcija s ispunjavanjem sporazuma u Minsku. Ali, to je umjetno povezano. Ne Rusija, nego Ukrajina podriva ispunjavanje Minskog sporazuma. Znate, objektivna je realnost za nas to što se Krim vratio domovini. To je prirodan proces jer je Krim oduvijek bio dio Rusije.

Kakvo je stanje sada na Krimu?

- Jedno od najvećih postignuća Rusije u prošloj godini je što se situacija na Krimu stabilizirala, Krim je član ruske obitelji. Što se tiče Krima, to pitanje je za nas zaključeno, ne postoji mogućnost kompromisa sa Zapadom niti s Amerikom. Nema povratka Krima na staro stanje koje je proizašlo iz neopravdane i nerazumne politike Hruščova. On je predao Krim Ukrajini. Naime, nitko nije ni pomišljao da će se Sovjetski Savez raspasti pa taj Hruščovljev ‘poklon’ Krima Ukrajini nije bio, tada, bitan. U Donbasu je situacija drugačija, on nikad neće postati dio Rusije. Kijev se s Donbasom mora dogovoriti, ne s nama.

Kako ste podnijeli mijenjanje geopolitičke karte svijeta, pad Berlinskog zida?

- Tadašnji Sovjetski Savez pristao je na likvidaciju Berlinskog zida i na ujedinjenje Istočne i Zapadne Njemačke. Imali smo dogovor o tome s NATO-om i s Amerikom. NATO je tada obećao da se neće širiti na istok, prema našim granicama. Dogovoreno je i da nijedna od bivših država Sovjetskog Saveza neće postati članicom NATO-a. No, prevarili su nas… Sad pokušavaju okružiti Rusiju. A – to je nemoguće. Rusiji je suđeno biti veliki igrač mirnog svjetskog poretka. Isto tako, Rusiji je suđeno biti najprirodniji i najbliži partner Europskoj uniji. Nema drugog puta.

Sadašnje sankcije ne pokazuju takav sklad odnosa Rusije i Europske unije…

- Očigledno je da aktualne sankcije propadaju, iako su snažno ugrozile našu bankovnu sferu i uopće, naše gospodarstvo. No, riješili smo 80% negativnih posljedica sankcija. Rusija je neovisna država. Više od nas stradava Europa. Sjedinjene Države ne, ali države Europske unije stradavaju. Gube svake godine više od 100 milijardi eura. Najviše im stradava poljoprivreda.

I hrvatska poljoprivreda?

- Jasno. I vaša. Pišu mi građani Rusije: ‘Gospodine veleposlaniče, oduzeli ste nam mogućnost uživati u hrvatskim jabukama, mandarinama i fantastičnim jadranskim ribama’. Hrvatska gubi oko 40 milijuna eura zbog sankcija. Rat sankcijama bi trebao biti prošlost, to je ponavljanje ‘hladnog rata’. Rusija je protiv toga.

Kako poboljšati sadašnje odnose Sjedinjenih Država i Rusije? Razgovorom?

- Mislim da se Amerika ne želi pomiriti s ulogom Rusije u današnjem svijetu. Da je Sovjetski Savez, uoči raspada, bio toliko jak kako je to danas Rusija, ne bi bilo ratova ni u Jugoslaviji, ni u Siriji ni u Iraku ni u Libiji. Ne bismo dopustili rat. Problemi bi se rješavali mirno, ne ratovima. Sada Rusija ima veliki vojni potencijal. Zato i možemo pomoći Siriji na temelju zahtjeva sirijskog lidera.

Mislim da je Ameriku i saveznike sram što nisu uspjeli pobijediti takozvanu Islamsku državu. Mi to sada efikasno rješavamo. Rusija bi htjela napraviti rekonstrukciju, popravljanje strateškog partnerstva sa Sjedinjenim Američkim Državama. Ne zato da zajedno upravljamo svijetom, nego zato da budemo jači.

Nedavno je došla u Hrvatsku nova američka veleposlanica gospođa Julieta Valls Noyes… Razgovarajte s njom…

- Nažalost, nisam ju još upoznao. Prema diplomatskom protokolu i običajima, novodošli veleposlanik posjećuje veleposlanike koji su u zemlju stigli na mandat prije njega. Nadam se da će me poštovana gospođa veleposlanica Valls Noyes uskoro posjetiti, pa ću naravno, ovdje u Hrvatskoj, razgovarati s njom o tome što sada vama govorim. To je njena i moja dužnost. Nisu me posjetili ni mnogi veleposlanici država Europske unije… To je neobično… Rusija je, ponovno ističem, moćna država, jedna od glavnih država Europe.

Kakav je stvarni odnos Obame i Putina?

- Putin je spreman za dijalog s Obamom. Obama nije. On povezuje takav dijalog s ukrajinskom krizom. Mi ne želimo zatvarati naše partnerstvo sa Sjedinjenim Državama. Ali, želimo da Sjedinjene Države i Europska unija razumiju i prihvate naše zakonite interese. Razumijemo da postoji solidarnost između Europske unije i Sjedinjenih Država Amerike protiv Rusije. To nije pametna politika. Nije dugoročna. Kad-tad bit ćemo zajedno. Predlažemo, za sada, zajednički gospodarski i humanitarni prostor i ukidanje viznog režima.

Poznajete li predsjednika Putina osobno?

- Predsjednik Putin je potpisao vjerodajnice. Predao mi ih je ministar vanjskih poslova Lavrov, takva je kod nas praksa. Jedan sam od veterana Ministarstva vanjskih poslova. Rekao sam vam, 43 godine sam profesionalni diplomat. Cijeli život služim Sovjetskom Savezu i Rusiji, ali ja sam Uzbek. S Putinom sam se sretao kad sam bio veleposlanik, stalni predstavnik u OESS-u u Beču. On često dolazi u naše Ministarstvo.

Lavrova znate dobro?

- Lavrov je istaknuti i iskusni diplomat, koji radi na dobrobit ne samo Rusije, nego i cijelog svijeta. Putin i Lavrov govore istim jezikom. Potpuno se razumiju. Kad mi je ministar Lavrov predavao vjerodajnice, na svečanost smo namjeravali pozvati i veleposlanika Hrvatske u Moskvi. No, nažalost, vaš veleposlanik, Igor Pokaz, napustio je Rusiju prije toga, u lipnju prošle godine. Već sedam mjeseci Hrvatska nema veleposlanika u Rusiji. Mi ne razumijemo – zašto? To je neuobičajeno… Rusija je bitna za Hrvatsku. Mi nudimo prijateljstvo i suradnju. Razumijemo i poštujemo izbor Hrvatske prema Europskoj uniji i NATO-u. I vi i mi smo Slaveni. To nije nevažno. Imamo puno zajedničkoga. Vi ste u NATO-u i Europskoj uniji, ali mora biti neki prostor i za – Rusiju…

Vaše, rusko Veleposlanstvo u Zagrebu, čini mi se, dobro je ekipirano…

- Jako dobro. Imam ovdje više od dvadeset vrsnih diplomata. To vam pokazuje koliko ste nam važni. Ja volim Hrvatsku. Svakog jutra imam sastanak sa svojim diplomatima. Svaki taj sastanak počinjem riječima: ‘Volimo i poštujemo ovu državu’. Nikad nećemo napraviti nikakvu štetu hrvatskom narodu. Naš cilj je razvitak odnosa u interesu i na dobrobit hrvatskog i ruskog naroda. Ne želim kazati da Hrvatska ovisi o ruskoj nafti i plinu, ali činjenica je da 60% toga dolazi iz Rusije. No, ne odgovara nam što ruski plin i nafta dođu u Hrvatsku kroz treće ruke, iz drugih država. Ja želim direktnu vezu i u tome. Bit će vam to jeftinije. Želim da ovdje budu predstavništva Gazproma i Rosnjefta.

Poznajete li naše političare?

- Vrlo poštujem vašu predsjednicu gospođu Grabar-Kitarović. Kad sam došao u Hrvatsku, gospođa predsjednica me primila, imali smo jako dug, zanimljiv i stručan razgovor. Smatram, u vašoj državi jednu od najvažnijih uloga ima vaša pametna i sposobna predsjednica. Rekao sam: ‘Gospođo predsjednice, kao veleposlanik i predstavnik svog predsjednika, radit ću samo ono što je na dobrobit i u interesu hrvatskog naroda. Molim, dajte nam priliku da to realiziramo’.

Imate li već priliku to realizirati?

- Još ne u punoj mjeri. Posljednjeg desetljeća vidi se pad razvoja rusko-hrvatskih odnosa, u svim područjima. Nisam slučajno poslan tu kako bih dao što veću dinamiku našim odnosima. Prije nego što su nam uvedene sankcije robna razmjena je iznosila oko dvije milijarde dolara. Moja je namjera dovesti razmjenu do tri, pa i četiri milijarde dolara.

Kolika je vrijednost robne razmjene upravo sada?

- Zbog djelovanja sankcija, na žalost, opala je čak za 40 posto. Dakle, iznosi samo oko jednu milijardu i 200 milijuna dolara. Osim voća i ribe, kupujemo od vas i medicinske preparate, lijekove. Volimo i vašu kozmetiku. Tekstilne i kožne proizvode. Zainteresirani smo naručivati od vas i brodove.

Male ili velike?

- I jedne i druge. Nažalost, u zadnje vrijeme je opao i broj ruskih turista u Hrvatskoj. Ne samo zbog toga što je Hrvatska uvela vizni režim, nego i zato što je Hrvatska dio tog sankcijskog režima. Mi smo veliki patrioti pa nam to smeta. Kad sam trebao dobiti novi veleposlanički mandat ponudili su mi u Ministarstvu tri države: dvije lake i jednu tešku – Hrvatsku. Lavrov mi je rekao: ‘Anvar, idi u Hrvatsku’. Došao sam. Moram, nastojim zaustaviti taj negativan trend odnosa.

Ako razumijem, nije vam lako raditi u Hrvatskoj…

- Nije mi lako. To je istina. Trudim se. Zar vi Hrvati stvarno ne volite Ruse i Rusiju?

Ne radi se o ruskom narodu i zemlji, nije nam se sviđala surovost komunizma…

- Nema toga više.

Imamo novu Vladu i premijera gospodina Oreškovića. Što ste javili u Moskvu?

- Ranije je ovdje bila Vlada lijevog centra. Očekivao sam stoga da će nam biti lakše… No, nažalost, nije nam bilo lakše. Ponekad, kad se skreće malo udesno, nama je čak jednostavnije rješavati probleme i uspostaviti dobre odnose. Pisao sam u Moskvu te dao objektivnu ocjenu nove hrvatske Vlade. Napisao sam da možemo i trebamo surađivati s premijerom Oreškovićem i njegovom Vladom. Dao sam objektivne ocjene Oreškovića, Karamarka i ministra vanjskih poslova Kovača.

Naš premijer Medvjedev je uputio čestitku premijeru Oreškoviću koju sam ja odaslao, kao i čestitku u ime ministra Lavrova ministru Kovaču. To nije slučajnost. Moje vodstvo je reklo u čestitkama: ‘Mi smo spremni biti prijatelji s Hrvatskom’. Poslao sam zamolbe za sastanak premijeru Oreškoviću i ministru Kovaču. Nadam se da će me uskoro primiti. Meni je vrlo drago što je vaš novi premijer snažan tehnokrat i menadžer. To je potrebno vašoj državi. U njegovom timu ima vrsnih stručnjaka.

Rusiji je važno koja politička opcija je na vlasti u Hrvatskoj?

- Zaista – nije. Nije nama bitno tko stupa na vlast kod vas, HDZ ili SDP. Nama je važno da ljudi koji vode vašu državu imaju poštovanje i povjerenje prema Rusiji. I – da procjenjuju svoj nacionalni interes na pravi način. To je naš jedini interes. Naravno, faktori Bruxelles i Washington igraju veliku ulogu u politici. Ali, ja vjerujem u samostalnost ponosne hrvatske nacije. Moja analiza većine vaših novih ministara pokazuje da su ljudi koji su sada na vlasti veoma talentirani i sposobni. Ja sam realist. Svjestan sam dvaju ograničavajućih faktora: NATO i Europska unija. No postoji i ‘zlatna sredina’, treba ju pronaći.

Što je s vojnim odnosima? Rusija je, kao i Amerika, vojna sila…

- Nastojat ću sastati se s vašim ministrom obrane, gospodinom Buljevićem. Imam mu što predložiti. Činjenica je da je oko 60 posto vaše vojne infrastrukture – sovjetske proizvodnje. Naravno, razumijem da je nemoguće rekonstruirati suradnju u vojno-tehničkom području jer – Hrvatska je članica NATO-a. Ipak, mogli bismo izvoziti u Hrvatsku vrlo suvremene zrakoplove po niskim cijenama pa zamijeniti vaše stare i dotrajale MiG-ove 21. No, jasno mi je da nama to neće biti dopušteno.

Javlja se određena napetost između Hrvatske i Srbije…

- Znam to. Iskreno, moje gledište je da se ni Hrvatska ni Srbija ne trebaju aktivno naoružavati. Odnosi Hrvatske i Srbije slični su odnosima Rusije i Europske unije, u oba slučaja je manjak povjerenja i političke volje. Morate se sastajati i razgovarati, što više. Mi, kad eksportiramo neko naoružanje u Srbiju, ne možemo niti u kojem slučaju pomisliti da bi se moglo koristiti protiv Hrvatske. Jako smo željni poboljšanja odnosa između Hrvatske i Srbije i izgradnje međusobnog povjerenja.

Pomno vas slušam.

- Hrvatski čitatelji ovog intervjua trebaju shvatiti rusku dušu: kao i prema Srbima, u duši ruskog naroda je i ljubav prema hrvatskom narodu. Zato ja, iskreno, vjerujem u mudrost hrvatskog vodstva. Želio bih da hrvatska Vlada pronađe ravnotežu svojih interesa razvijajući odnose s državama Europske unije i NATO-a, ne odbacujući Rusiju. Jako bih volio da vaša predsjednica, vaš premijer i vaš ministar vanjskih i europskih poslova posjete Rusiju. Sve te naše dobre odnose bit će, naravno, mnogo lakše ostvariti kad budu ukinute sankcije Rusiji.

Kolika je moć ruskog veleposlanika u stranoj državi? – U našem diplomatskom sustavu mišljenje i glas veleposlanika imaju najbitniju ulogu. Mene se, konkretno, jako dojmilo znanje i uloga vaše predsjednice. Poslao sam poruku u Moskvu, poruku koja je zainteresirala mog predsjednika. Stoga se tijekom zadnje sjednice generalne skupštine UN-a Putin sastao s Kolindom Grabar-Kitarović, upoznao se s njom i kasnije joj uputio čestitku za Novu godinu. Rusija poštuje Hrvatsku. Ja ću smatrati svoju misiju uspješnom i završenom ako vaša predsjednica, vaš premijer i vaš ministar vanjskih poslova posjete Moskvu. Upravo počinjem organizirati jedan veliki ambiciozni zadatak: Hrvatsko-ruski gospodarski forum na koji bi došlo 100 najjačih ruskih biznismena. Molim Boga da uspijem održati taj forum, ove godine u travnju ili svibnju, ali se bojim da će većina biti protiv…

Koja većina? Gdje?

- Ovdje, u Hrvatskoj, bojim se… Većina onih koji nam ‘dišu za vratom’. Usput znajte, ovog će ljeta u Hrvatsku doći oko 300.000 ruskih turista. Poznato je, ruski turist je dobar turisti, puno troši. Deset puta više od jednog europskog turista…

Koliko Rusa danas živi u Hrvatskoj?

- Oko tri tisuće naših sunarodnjaka. Na hrvatskim grobljima pokopano je više od sedam tisuća državljana Rusije i bivših republika Sovjetskog Saveza. Uz njih još šest tisuća sovjetskh vojnika koji su tu poginuli osobađajući Hrvatsku i Europu od fašizma. Hrvatsku nisu oslobađali ni Amerikanci ni Englezi nego sovjetski vojnici. Oslobodili smo sjeverni dio Hrvatske pa krenuli u Mađarsku. To hrvatski narod mora znati. To zbližava duše naših dvaju slavenskih naroda. To su činjenice. Mi, u Hrvatskoj, održavamo memorijalne spomenike poginulim sovjetskim vojnicima.

Što ste vi osobno po vjeri?

- Moja vjeroispovijest je – služiti državi. Rođen sam kao musliman u Taškentu. Obitelj je ateistička. Četvrti sam diplomat u mojoj obitelji. Moj otac je bio komunist. Ja sam bio skoro 35 godina komunist. Za razliku od vašeg sustava, mi u državnoj službi Rusije ne smijemo biti članovi političkih stranaka. Služim ruskoj državi, iskreno i časno. Ja sam zaljubljen u hrvatski narod. A, vi ste vrlo kompliciran narod. I vrlo plemenit narod. Hrvati su iskreni, gostoljubivi, ponosni i samostalni. To sve treba cijeniti. Možda biste mogli biti malo više samostalni u vanjskoj politici… u zaštiti svojih nacionalnih interesa.

Ruska diplomacija ima vrlo dugu tradiciju…

- Jako dugu. Za četiri dana, u srijedu 10. veljače, veliki je Dan ruske diplomacije. Ponosni smo na taj praznik koji obilježava dan kad je car Petar Veliki izdao naredbu o osnivanju ruske diplomacije. A, Ministarstvo vanjskih poslova, kakvo je danas, postoji već 215 godina.

Imate li tjelohranitelje kad hodate Zagrebom?

- Moj najozbiljniji tjelohranitelj je moja mala osmogodišnja kćerkica. Imam, naravno, u veleposlanstvu, pomoćnika za pitanja sigurnosti koji je dužan brinuti i za mene. Vi imate jako mirnu i stabilnu atmosferu u Zagrebu, u usporedbi s Moskvom. Nemamo se ničega i nikoga ovdje bojati.

Kad su sljedeći predsjednički izbori kod vas?

- Za dvije godine, 2018. Vjerujem da će Vladimir Putin pobijediti na tim izborima. Putin je zadržao rusku državnost, ojačao je, pretvorio Rusiju u vrlo snažnu globalnu državu.
 
(jutarnji.hr/uredio:NSP)