Do kraja stoljeća globalno zatopljenje otopit će većinu leda koji oblikuje izgled i ekosistem današnjih Alpi, predviđaju švicarski znanstvenici

Ako svijet i uspije ispuniti zadani cilj o ograničenju globalnog zagrijavanja na manje od dva stupnja Celzijeva u odnosu na predindustrijsku razinu, dvije trećine ledenjaka u europskom planinskom lancu nestat će do 2100., kazali su glaciolozi sa sveučilišta ETH u Zürichu (Švicarski federalni institut za tehnologiju i Sveučilište tehnologije, znanosti i menadžmenta).

Ako se klimatske promjene ne stave pod kontrolu te ako emisije plinova koji stvaraju učinak staklenika nastave rasti, “Alpe će uglavnom biti bez leda do 2100. godine i samo će izolirane ‘krpice’ leda ostati na vrhovima”, kazao je koautor studije Matthias Huss.

Nestanak polovine leda

Studija predstavljena na sastanku Europske geoznanstvene unije u Beču temelji se na računalnom modelu u kojem se prate kretanja leda i proces otapanja.

Znanstvenici su nadalje upozorili da će polovina današnjeg leda na alpskim vrhovima nestati do 2050. godine u svakom slučaju i bez obzira na to uspije li čovječanstvo ili ne ograničiti emisije plinova koje utječu na globalno zatopljenje.

Globalni rast temperatura postat će izraženiji u drugoj polovici stoljeća, kažu znanstvenici.

“Učinak smanjenja ledenjaka na Alpe je golem jer su ledenjaci važan dio ekosustava tog područja, krajobraza i gospodarstva”, navodi se u izjavi Europske geoznanstvene unije.

Ledenjaci privlače turiste, ali nadasve je važno to što su oni izvor vode za biljni i životinjski svijet, za poljoprivredu i hidroelektrane.

(index.hr)

“Nema željenog ishoda, nema izgubljene minute i nema izvješća koje će biti napisano. Nadalje, nema odluka koje će se predlagati, nema glasova koji će se zbrajati glasovanjem, i nema političkih izjava”

Sastanak nakon kojeg je Bill Clinton dobio izbore, nakon kojeg je Tony Blair dobio izbore. Ovo je sastanak glavnih “kraljeva” zemlje.

Nazvana po nizozemskom hotelu u kojem je osnovana 1954. godine, Bilderberška skupina sastaje se najmanje jednom godišnje kako bi raspravljala o globalnim pitanjima.

Potencijalno dugoročne posljedice aktualne situacije u Grčkoj, Britaniji, Iranu i Rusiji te svjetski ekonomski trendovi bit će glavne teme sastanka moćne Bilderbeške skupine na trodnevnom sastanku koji u četvrtak počinje u austrijskim Alpama.

Otprilike 140 svjetskih moćnika, političara, znanstvenika i biznismena okupit će se na trodnevnim raspravama iza zatvorenih vrata u izoliranom luksuznom hotelu u blizini tirolskog odmarališta Seefelda.

Među sudionicima su britanski ministar financija George Osborne, čija će vlada dopustiti građanima da odluče hoće li ostati u EU, glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg, šef eurogrupe Jeroen Dijsselbloem, njemačka ministrica obrane Ursula von der Leyen i bivši američki državni tajnik Henry Kissinger.

Bit će tamo i austrijski predsjednik Heinz Fischer, kao i belgijski i nizozemski premijeri Charles Michel i Mark Rutte. Na skupu se očekuju i vodeći ljudi Deutsche Banke, naftne kompanije BP, francuske osiguravateljske kuće Axa i američkog BlackRocka.

Nazvana po nizozemskom hotelu u kojem je osnovana 1954. godine, Bilderberška skupina sastaje se najmanje jednom godišnje kako bi raspravljala o globalnim pitanjima.

Sudionicima je dopušteno da javno govore o sastancima, ali ne i o sadržaju, što pridonosi percepciji organizacije kao tajnog kruga moći.

DNEVNI RED I SUDIONICI

Službena web stranica Bilderberg Grupe je objavila cijeli popis sudionika i program ovogodišnje konferencije. Kao i uvijek, popis tema o kojima će se raspravljati je toliko nejasan kao i gotovo besmislen.

63. po redu Bilderberg Konferencija će se održati od 11.-14. lipnja 2015. godine u mjestu Telfs-Buchen, Austrija.

Ukupno oko 140 sudionika iz 22 zemalja potvrdilo svoj dolazak. Kao i uvijek, pozvana je raznolika svita političkih vođa i stručnjaka iz područja industrije, financija, akademske zajednice i medija. Popis sudionika dostupan je na www.bilderbergmeetings.org

Ključne teme za raspravu u ovoj godini će biti:

• Umjetna Inteligencija
• Cybersecurity
• Prijetnje Kemijskim oružjem
• Trenutni ekonomska pitanja
• Europska strategija
• Globalizacija
• Grčka
• Iran
• Bliski Istok
• NATO
• Rusija
• Terorizam
• Ujedinjeno Kraljevstvo
• SAD
• Američki izbori

Osnovana 1954. godine, konferencija Bilderberg je godišnji sastanak osmišljen kako bi poticao dijalog između Europe i Sjeverne Amerike. Svake godine, između 120-150 političkih lidera i stručnjaka iz industrije, financija, akademske zajednice i medija pozvani su da sudjeluju na konferenciji. Oko dvije trećine sudionika dolazi iz Europe i ostatak iz Sjeverne Amerike; otprilike jedna trećina iz politike i vlasti, a ostali iz drugih područja.

Konferencija je forum za neformalne razgovore o važnim pitanjima s kojima se suočava svijet. Susreti se održavaju pod Chatham House pravilom, u kojem se navodi da su sudionici mogu slobodno koristiti primljene informacije, ali ne identitet ni pripadnost govornika, niti bilo koji drugi sudionik može biti otkriven.

Zahvaljujući privatnoj prirodi konferencije, sudionici nisu vezani konvencijama njihovog ureda ili unaprijed dogovorenim pozicijama. Kao takvi, oni mogu uzeti vremena za slušanje, razmišljanje i prikupljanje saznanja.

Nema željenog ishoda, nema izgubljene minute i nema izvješća koje će biti napisano. Nadalje, nema odluke koje će se predlagati, nema glasova koji će se zbrajati glasovanjem, i nema političkih izjava.

Telfs-Buchen Austrija 11-14 lipanj 2015

Konačan popis sudionika

 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 

 
 
(infowars.com,youtube/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=21415"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

U prvim satima i danima nakon tragedije moglo se čuti svakakvih detalja, koje je uvijek zanimljivo skupljati jer se tada najlakše provuku kroz mrežu službene priče koja postaje sve čvršća i gušća kako vrijeme prolazi, i kako je mediji čine sve stvarnijom u ljudskoj svijesti

By Krešimir MIšak

Mada statistički gledano let zrakoplovima predstavlja siguran način putovanja te je broj ljudi nastradalih u zrakoplovnim nesrećama višestruko manji od broja nastradalih u, primjerice, automobilskom prometu, ipak su upravo zrakoplovne nesreće uvijek privlačile pažnju i – slobodno se može reći – izazivale užas. Zbog svoje masovnosti kad se dogode, zbog bezizglednosti u kojoj se nalaze ljudi zatočeni visoko u zraku u metalnoj cijevi i vjerojatno još niza drugih faktora.

No, u posljednjih petnaestak godina posebna vrsta zrakoplovnih nesreća počela je plijeniti pažnju. One imaju zajedničke osobine – okolnosti pod kojima su se dogodile nikad nisu do kraja razjašnjene, a nesreće su bile i medijima eksploatirane tjednima i secirane do detalja. Uz sve navedeno, neke su sasvim jasno bile dio aktualnih političkih igara pa je prema “zaključcima” koji su iz njih izvođeni i korišteni za usmjeravanje raznih akcija bilo lako zaključiti otkud vjetar puše. Kod nekih drugih skriveni ciljevi nisu bili jednoznačno vidljivi.
Ako se sjetimo teze Edward Bernaysa da se stručnjak za odnose s javnošću bavi stvaranjem događaja koji drastično prekidaju rutinu života, te prihvatimo očiglednu ideju da je čitav naš društveni okoliš oblikovan propagandom, jasno je da su zrakoplovne nesreće same po sebi potencijal za pobuđivanje ljudske pažnje i emocija. A nesreća u Francuskoj je najveća na francuskom tlu nakon pada nadzvučnog zrakoplova Concorde u lipnju 2000. godine kada je poginulo 113 ljudi.

Planirane nikad razjašnjene nesreće za koje su krivi “oni drugi”

U proteklih petnaestak godina u takve nesreće spadaju navodno oteti zrakoplovi koji su 2001. udarili u nebodere WTC-a u New Yorku; potom nesreća 10. travnja 2010. u kojoj je poginuo predsjednik poljske vlade i dvadesetak ministara, parlamentarnih zastupnika, generala itd., nakon što su vjerojatno malo previše tjerali po svom; da ne zaboravim let Malaysia Airlinesa MH370 koji je bez traga jednostavno nestao 8. ožujka 2014. iznad Južnokineskog mora; potom je, nevjerojatnom igrom podudarnosti, zrakoplov iste tvrtke – let MH17 – srušen 17. srpnja 2014. nad Ukrajinom, za što se pokušavalo okriviti rusku vladu, mada su mnogi ukazivali na poteškoće takvog scenarija i da je to bio pokušaj demoniziranja protivnika od strane zapadnih sila (poglavito SAD-a) koji podržavaju ukrajinski režim kojeg neki opisuju kao profašistički. Nakon ta četiri kontroverzna slučaja, niz se nastavlja nedavnom nesrećom Airbusa 320 njemačke tvrtke Germanwings, let 4U9525, koji se 24. ožujka 2015. srušio u francuskim Alpama, na jugu zemlje, u regiji Barcelonnette, dok je letio na liniji Barcelona – Düsseldorf.

Taj slučaj dijeli neke odlike navedenih prethodnika. Mediji su ga puni od jutra do mraka, što, primjerice, nije bio slučaj s padom zrakoplova Indonesia AirAsia Flight 8501 (također Airbus A320) koji se 28. prosinca 2014. srušio u Javansko more. Nakon te nesreće nađene su obje crne kutije, što se nije dogodilo niti u jednom od navedenih kontroverznih slučajeva. Očigledno je da je riječ o pravoj, neplaniranoj nesreći. Što se tiče pada u Francuskoj, još jedna detalj najnoviju nesreću povezuje sa sličnim prethodnicima, a to je silan napor svih medija da nađu krivca, u ovom slučaju kopilota-samoubojicu. Pritom se okolnosti u kojima se zbio pad aviona toliko bizarne i nikad prije viđene, da je razumno – na temelju prethodnih slučajeva – zapitati se postoji li i neko drugo objašnjenje, logičnije od pilota koji se zabio u planinu zbog depresije od prije šest godina ili pak ljubavnih jada.

Što se stvarno događalo na letu Barcelona – Düsseldorf?

Na letu 4U9525 bila su 144 putnika i šest članova posade. Ono što se moglo saznati iz vijesti jest da je zrakoplov prije pada letio gotovo deset minuta spuštajući se, a da piloti ni u jednom trenutku nisu kontaktirali kontrolu letenja i zatražili pomoć. Radarski je kontakt izgubljen u 9.39 sati, nakon što se avion u samo deset minuta spustio s visine od 11.000 metara na 2250 (prema stranici Flightradar24), a letio je brzinom od 700 kilometara na sat. U prvim satima i danima nakon zbivanja moglo se čuti svakakvih detalja, koje je uvijek zanimljivo skupljati jer se tada najlakše provuku kroz mrežu službene priče koja postaje sve čvršća i gušća kako vrijeme prolazi, i kako je mediji čine sve stvarnijom u ljudskoj svijesti.

Podaci iz transpondera zrakoplova Germanwingsa, rečeno je, pokazuju da je netko ručno namjestio autopilot na visinu nižu od 30 metara. Organizacija FlightRadar24 koja prati avionski promet kroz automatske odgovore transpondera kazala je da se u 9,30 „može vidjeti da je autopilot ručno promijenjen s 11.500 metara na 30 metara“. Priča kaže da je kopilot Andreas Lubitz ručno počeo proceduru spuštanja kada se našao sam u pilotskoj kabini i nije odgovorio kada su kapetan i posada lupali po zaključanim vratima. Jedan stručnjak nabrojio je sve mogućnosti takvog scenarija: “Ako piloti nisu spriječili da se zrakoplov zaleti u planine, ili su bili bez svijesti ili mrtvi, ili su odlučili umrijeti ili su umoreni”. Sad samo treba zaokružiti točan odgovor.

Naravno, avioni imaju crnu kutije da bi se moglo rekonstruirati uzroke nesreća kako bi ih se u budućnosti moglo spriječiti, a i da bi se utvrdila krivnja. Prateći vijesti – kako domaći i strani mainstream, tako i alternativne medije – skupio sam blizu 600 stranica teksta. Kad sam ga pročistio od izraza sućuti, priča o poginulima i slično, ostalo je stotinjak stranica materijala, koji sam dodatno pročistio mičući mnogobrojne dijelove koji su se ponavljali. Prvo sam ustanovio (potvrdio) uobičajeno – da sve svjetske vijesti barataju s istih nekoliko podataka i izjava, što zorno govori da se tu o nekakvom novinarstvu ne može govoriti, prije o prepisivanju kojem se čak može ući u trag, a ovoga puta on je vodio do New York Timesa koji je mnoge kasnije ‘općepoznate’ detalje prvi objavio, a svi ostali samo prenijeli. Eto, toliko je lako manipulirati vijestima. Živjelo slobodno novinarstvo.

Crne kutije i medijski izvor scenarija o svađi

Dok sam se probijao kroz materijale i pokušavao ih složiti kronološki, stalno me zbunjivalo pitanje crnih kutija kojih je čas bilo, čas ne, čas su bile neupotrebljive, čas ne. Zapravo nisam mogao povezati otkuda uopće stižu navodne snimke iz kokpita. Pomislio sam da sam se možda izgubio u kronologiji. New York Times je u srijedu, dan nakon nesreće, „prenoseći riječi neimenovanog istražitelja“, prvi iznio priču da snimke zvukova iz pilotske kabine njemačkog zrakoplova pokazuju da je jedan od pilota napustio pilotsku kabinu i nije se u nju mogao vratiti prije početka pada zrakoplova te je pokušavao razbiti vrata. New York Times je provjereno propagandno glasilo elite, pa i nije čudilo da je, koliko sam mogao dokučiti, taj „neimenovani istražitelj“ prvi medijski izvor scenarija o svađi.

Kasnije je i direktor Ureda za istragu i analizu (BEA) francuske agencije za zrakoplovne nesreće, Remi Jouty, na konferenciji za novinare, ispričao istu priču, a kao izvor je naveden snimač podataka o letu koji pohranjuje sve zvukove iz pilotske kabine i omogućuje da se čuju svi zvukovi i govor u pilotskoj kabini. Potom je, sredinom tjedna (srijeda-četvrtak) u kojem se zbila nesreća u vijestima, na portalima koji su kronološki po satima pratili zbivanja, rečeno da je „na mjestu pada zrakoplova pronađena i druga crna kutija. Točnije, pronađeno je njeno kućište, ali ne i sadržaj.“ No, u nedjelju navečer na središnjim vijestima na televiziji na svoje sam uši čuo i vidio kako je voditelj rekao – da još nije pronađena druga crna kutija?!

Uz mogućnost da je riječ o pogrešci u navodima na portalima, na tiskovnoj konferenciji u srijedu, dva dana nakon nesreće, Remy Jouty je rekao da je CVR (Cockpit Voice Recorder) jedina od dviju crnih kutija Airbusa koji se u utorak srušio na jugu francuskih Alpa koja je zasad pronađena. Nakon navodnog preslušavanja te snimke istraga o padu Airbusa krenula je u potpuno drugom smjeru. Odbačene su teorije vezane uz mehaniku zrakoplova, a sve snage usmjerene su ka ponašanju pilota. Snimke su govorile da su se vrata kabine u jednom trenutku i otvorila, ali je pilot iz kokpita ulaz blokirao sjedalicom, što je opet zanimljiv detalj iz perspektive kasnijih vijesti u kojima je pilot koji je bio izvan kabine pokušao nekakvom „sjekirom“ ili „metalnim predmetom“ provaliti u kabinu jer nije mogao ulaznim kodom otvoriti vrata. Same kontradikcije.

Kada sam u nedjelju na središnjim vijestima čuo kao glavnu vijest da druga crna kutija nije pronađena, bio sam potpuno zbunjen. Jesam li sve krivo pohvatao? No, provjerom sam ustanovio da je u danima nakon nesreće doista na više mjesta pisalo sljedeće: „U poslijepodnevnim satima u srijedu pronađena je i druga crna kutija aviona Germanwings, koji se srušio jučer u francuskim Alpama. Riječ je o kutiji koja registrira podatke o letu, dok je jučer pronađena kutija iz kokpita koja snima razgovore pilota i kopilota. Kako piše BBC, pozivajući se na informacije New York Timesa i CBC-a, i druga kutija je jako oštećena.“.

Nestanak memorijske kartice

Na stranu sad s problemom prebrojavanja crnih kutija – nekoliko dana nakon pada pojavila se informacija da je pronađen oklop druge crne kutije, koja bilježi sve tehničke podatke o aktivnostima u avionu, no da u oklopu nije pronađena memorijska kartica. Pisalo je: „Što se s njom dogodilo zasad nije jasno, ali moguće je da je nestala prilikom silovitog udarca aviona u planinu koji je bio toliko jak da je spomenuti oklop, baš kao i prva crna kutija, teško oštećen, premda je dizajniran da bude otporan na izuzetno snažne udarce“.

Mike Adams s NaturalNewsa je napisao kako je New York Times u vezi njemačkog incidenta napisao da memorijska kartica s jedne od dviju crnih kutija nedostaje te da je vjerojatno „uništena udarom“. “Istražitelji dosad nisu uspjeli izvući podatke iz jedne crne kutije, a druga je užasno oštećena i nema memorijske kartice iz nje“, izvijestio je NYT. Ako pročitate logiku te rečenice, pitao se Adams, čini se da nikakvi podaci nisu izvađeni niti iz jedne crne kutije. Ali potom, u istom tekstu, NYT također izvještava: “Remi Jouty (…) potvrdio je da je zvuk glasova izvađen iz crne kutije…” Čekaj, znači ipak su ekstrahirali zvučne informacije iz jedne od crnih kutija?

Dakle, zapravo imamo priču o dvije crne kutije: jedna koja ima ili nema zvučne podatke i druga za koju trebamo vjerovati da je otvorena, ali nema memorijske kartice jer je uništena – iako je bila unutar crne kutije koja je skoro neprobojna za svaki tip uništenja. A potom je u vijestima rečeno da se druga kutija još uvijek traži.

Što se tiče navodne memorijske kartice koja je ispala, to je misterij za sebe. Crne kutije su dizajnirane upravo zato da prežive udare aviona i da ništa što je unutar njih ne bude uništeno, to im je svrha. Skoro je nemoguće uništiti crnu kutiju bez primjene ekstremnih metoda. Da citiram jedna tehnički časopis: “Crna kutija mora biti u stanju izdržati ubrzanje 3400 veće od sile gravitacije u odnosu na vlastitu težinu“. To je sila jednaka ili veća od one koju crne kutije “dožive” tijekom padova aviona.

No, New York Times je sugerirao, suprotno svakoj logici, da je crna kutija nađena, ali da, kad su je otvorili, u njoj nije bilo memorijske kartice, što znači da je „izletjela ili uništena“. To pomalo podsjeća na slična čuda iz vremena 9/11 kad su sve crne kutije navodno također bile uništene udarom zrakoplova, ali je poslije na pločniku nađena putovnica terorista koja je nekim čudom izletjela iz aviona i preživjela udar. Preživjela je temperature koje tope čelik i ruše zgrade, ali crna kutija – dizjanirana da to učini – nije uspjela. Što možda govori o tome od kako kvalitetnih materijala se danas rade putovnice. U slučaju rušenja u Francuskoj, istražitelji su morali otvoriti crnu kutiju da bi ustanovili da je memorijska kartica nekako izletjela. Ali kako je onda izletjela kroz zatvorenu kutiju? Teleportacijom? Čarolijom?

Odjednom se preobrazio u pilota-samoubojicu?

Puno jednostavnije objašnjenje jest da je netko izvadio memorijsku karticu iz crne kutije. Ako se pogleda povijest kontroverznih avionskih nesreća koje se povezuju s tajnim operacijama, vidljivo je da u svim takvim slučajevima crne kutije nisu nađene: 9/11, Malaysia Airlines itd. Nije potrebno biti genij – netko ne želi da svijet sazna što je zabilježeno na toj kartici. A na nju se bilježe svakojaki tehnički detalji leta, zvukovi iz kokpita, dnevnik letnih zapovijedi, varijable okoliša, detalji sigurnosnog sustava pilotske kabine, kontrola tla, visine, brzine i svega što može bit korisno za rekonstrukciju događaja.

To bi značilo da je pad organiziran i da je netko na tlu, na unaprijed znanoj poziciji pada, mogao čekati i izvaditi karticu. Crne kutije nije teško pronaći među razmrvljenim dijelovima. Zbog narančaste boje teško ih je ne vidjeti čak i u kršu metalnih ostataka, jer su dizajnirane da viču „Nađi me“ u kaosu krhotina. Uz to, za otvaranje crne kutije potrebni su posebni alati. Treba je ručno otvoriti i odvidati kako bi se uopće došlo do memorijske kartice čiji je smještaj tako dizajniran da podnese velike udar, eksplozije, toplinu… Postoji i još jedno logički prihvatljivo rješenje – možemo se slobodno zapitati i je li uopće u toj crnoj kutiji bilo memorijske kartice?

Carsten Spohr, predsjednik Uprave Lufthanse, govoreći u Kölnu novinarima da „ovako nešto niti jedan sigurnosni sustav ne bi mogao spriječiti“, dodao je i to da oni vrlo pažljivo biraju svoje zaposlenike te da je 28-godišnji Andreas Günter Lubitz prošao sve moguće testove i bio 100 posto spreman. Ipak, zaključak istrage francuskog državnog tužitelja Bricea Robina je da je ručno počeo spuštati zrakoplov i nije reagirao kad je njegov kapetan lupao po vratima pokušavajući se vratiti u pilotsku kabinu.

Svijetom su počeli kružiti naslovi poput „Pilotova sabotaža uvjerljivo objašnjenje nesreće“. Jer pilot mora biti pri svijesti da bi bilo kome onemogućio ulazak u kokpit, zbog mehanizma koji omogućava pilotu ili kopilotu da blokiraju ulazak kolegama. Na navodnoj snimci iz crne kutije, rekao je francuski državni tužitelj, “možemo čuti pilota koji je zamolio kopilota da preuzme kontrolu nad zrakoplovom. Tada se čuje micanje sjedalice unazad i zvuka zatvaranja vrata. Pilot je vjerojatno otišao na zahod“. Kad je ostao sam Lubitz je pokrenuo proces poniranja zrakoplova. “Takav potez na takvoj visini može biti samo namjeran”.

Nakon terorističkih napada 11. rujna 2001. vrata kokpita sigurnosno su pojačana u svim zrakoplovima te ih posada može otvoriti posebnom lozinkom, rečeno je. No, u slučaju prijeteće situacije, piloti mogu zaključati vrata čak i ako se izvana upotrijebi pravilna lozinka. Na upit smatra li to samoubojstvom, Robin je odgovorio: “Ljudi koji žele počiniti suicid to obično naprave sami. Ne bih to nazvao samoubojstvom”. Robin je rekao i to da je Lubitz bio pri svijesti prije udara, jer se na snimkama čuje da mu je “disanje bilo normalno. Nije rekao ni riječ”. Cijelo to vrijeme kapetan je lupajući po vratima pokušavao ući u kokpit, dok se iznutra nije čulo ništa. Jedan se komentator na internetu čak sarkastično zapitao kakav je to plan za rušenje zrakoplova koji se temelji na tome hoće li pilot ići na WC.

Lubitz je živio u Montabauru, gradiću od 12.000 stanovnika u Falačkom Porajnju. I sad opet kreće inačica priče o „lone gunneru“, usamljenom ubojici ili samoubojici kojeg su svi susjedi znali kao pristojnog i srdačnog čovjeka. A što ako su ga znali kao takvog jer je doista bio takav, bez skrivenih samoubilačkih strana?

Evo izvadaka iz medija:

Lubitzevi susjedi i znanci iz Montabauru rekli su novinaru Reutersa da je bio “normalan momak” i “pristojan mladić”. Kolega iz letačkog kluba Peter Raucker rekao je: “Bio je dečko kao svaki drugi. Imao je puno prijatelja, nije bio usamljenik” te da “nije pokazivao nikakve znakov depresije”. Habibalah Hassani, koji vodi pizzeriju blizu stana Andreasa i njegove djevojke za MailOnline je rekao: “Bili su vrlo dragi i prijateljski mladi par. Ona je bila pristojna i atraktivna žena. Došli bi možda jednom ili dva puta tjedno. Uvijek je ostavljao velike napojnice, bio je vrlo velikodušan.” Stanovnici Montabaura, rečeno je, teško mogu povjerovati da je Lubitz, kakvog su poznavali, ubojica svojih kolega i putnika. Umjesto toga govore o fanatiku fitnesa, koji je otrčao frankfurtski polumaraton 2011., 2012. i 2013. godine, zajedno sa svojim ocem, ostvarivši najbolje vrijeme od jednog sata i 37 minuta.

Klaus Radke, direktor zrakoplovnog kluba LSC Westerwald, kojega je Lubitz bio član, opisao ga je kao “normalnog” te “pristojnog, zabavnog, ljubaznog mladića”. Rekao je da je bio vrlo ponosan što je profesionalni pilot i da je bio “normalan, otvoreni čovjek” kad je prošle godine s djevojkom kod njega bio na roštilju. Šokiran idejom da je Lubitz mogao zabiti zrakoplov u planinu, rekao je: “Od malih nogu je ovdje vježbao letenje. Bio je vrlo miran i vrlo precizan mladi čovjek.”

Johannes Rossbach, 23-godišnjak koji živi dvoja vrata dalje od Lubitza, rekla je kako ga je stalno viđala kako džogira kroz susjedstvo: “Bio je vrlo ljubazan. Uvijek bi rekao ‘zdravo’ ili ‘doviđenja’. Sigurno ništa u vezi njega nije bilo čudno.” Članovi posade Germanwingsa koji su letjeli s Lubitzom nekoliko dana ranije rekli su da se činio potpuno normalnim i dodali: “Razgovarali smo s posadom koja je letjela s njim nekoliko dana ranije i rekli su da je bio opušten i normalan. Ni na koji način se nije ponašao čudno. Bio je prijateljski i otvoren i nije bio nikakvih znakova za zabinutost”.

No, u vijestima je rečeno i to da je “navodno 2009. nakratko pauzirao tijekom pilotske škole zbog ‘burnout’ sindroma ili depresije, što je jedan od njegovih kolega povjerio Der Spiegelu”, ali čini se “da ipak nije patio od mentalnih problema. Lubitz nije pokazivao znakove bipolarnog poremećaja, niti bilo kojeg poremećaja ličnosti, nije se drogirao, pio alkohol. Uredno je prošao sve medicinske testove”. U nekim vijestima se spominje 2008., što je sve skupa dosta prije 2015. godine. U kasnijim vijestima ove riječi poput „navodno“ su nestale, odajući dojam da se nešto sa sigurnošću zna. Rečeno je i da je policija u stanu našla dokaze da je bio mentalno bolestan, ali nije precizirano koje. Samo nam vi vjerujte. Tu je “mentalnu bolest” navodno skrivao od tvrtke.

Kako sam se udubljivao u temu, ideja da se onaj mladi čovjek kojeg su opisivali znanci, susjedi i prijatelji zabio u planinu zbog depresije što ga je ostavila cura sve je manje držala vodu. Vidljiv je napor da se izmiješaju vremenske linije i vrijeme depresije smjesti ili poveže s vremenom pada aviona. Događaj od prije šest godina, kad je Lubitz uzeo šestomječenu pauzu od treniranja, dok se oporavi od depresije, više pokazuje odgovornost, a osim toga – to je bilo prije punih šest godina! Andreas Lubitz je, po svemu sudeći, bio mlad, zdrav, sretan i dobro uravnotežen čovjek koji je volio svoj posao i svoj život.

Daljinsko navođenje pada zrakoplova?

Ako smijem još razmišljati naglas – zašto nije jednostavno okrenuo nos aviona oštro prema tlu nego se deset minuta spuštao pod blagim nagibom? Čak ni snimke iz kokpita ne pokazuju indicije samoubilačkog ponašanja. Dok se avion spuštao prema francuskom Alpama, on nije rekao ništa. Samo se moglo čudi da “diše normalno”. Nema vriskova, ljutnje, pa čak ni ubrzavanja disanja koje bi se očekivalo u tako napetoj smrtonosnoj situaciji. Netko bi mogao još pomisliti… da je bio u nesvijesti. Sve mi se čini da su baš pošteno oblatili jadnog mladića.

Na web-situ Before it’s News moglo se pročitati razmišljanje da je avion srušen daljinskim upravljanjem. Jedini način da se to prikrije upravo bi i bila priča da je to učinio pilot-samoubojica. Naime, da se pilot onesvijestio, zrakoplov bi nastavio letjeti ravno sve dok ne bi ostao bez goriva. Ne bi počeo ponirati niti bi se zabio u planinu. Dakle, pilot je morao biti pri svijesti, ako avion nije daljinski navođen, inače priča nema smisla. A to znači da je nužno morao biti samoubojica.

I opet je New York Times bio taj koji je među prvima objavio da je “snimač glasa pokazao da je kopilot disao sve do trenutka udara, ukazujući na to da je bio pri svijesti i svjestan toga što radi.” Kako disanje uopće to potvrđuje?

Na istom web-siteu moglo se pročitati da se u vrijeme oko 11. rujna 2001. znalo da postoje tri tipa zrakoplova koji su kao standardnu opremu imali sustav za daljinsko upravljanje kao preventivnu mjeru protiv otmica zrakoplova – Boeing 757, Boeing 767 i Airbus A320. Autor navodi da su svi Boeing-i 757 i 767 prizemljeni na više od mjesec dana nakon 9/11 da bi se s njih skinuli ti antiotmičarski daljinski navođeni sustavi, navodno zato da ih se ne bi hakiralo i zloupotrijebilo za daljinsko navođenje. Zrakoplovima Airbus A320 dopušteno je da zadrže taj sustav jer su njihovi pristupni kodovi bili daleko sigurniji i tada neprobojni.

Nakon 9/11 brige o zračnoj sigurnosti potakle su Boeing da razvije i testira neprobojni daljinski upravljani autopilotski sustav koji je patentiran 2006. To, naravno, nije prva autopilot-tehnologija, ali je prva dizajnirana specifično u antiterorističke svrhe. Kad je vladine agencije aktiviraju iz daljine, nju čak niti pilot koga bi se eventualno mučilo ne bi više mogao ugasiti. Sustav čak sadrži senzore na vratima kokpita koji aktiviraju autopilota ako se određena količina sile upotrijebi protiv vrata. Insajderi iz Boeinga kažu da bi se u sljedeće tri godine moglo takve sustave instalirati u avione.

Ideja je sljedeća: ako bilo tko pokušao na silu ući u pilotsku kabinu, autopilot se može aktivirati ručno ili senzorima tlaka instaliranima u vratima kokpita, uklonivši mogućnost da teroristi koriste zrakoplov kao navođeni projektil, te vodeći zrakoplov do najbliže vojne baze ili aerodroma. Jednom kad je aktiviran, autopilotski sustav ne bi se moglo poništiti iz aviona. Kontrola s tla tada može voditi zrakoplov do njegova cilja pomoću radio valova, GPS satelita i postojećih pomoći za slijetanje znanih kao “funkcija za autoslijetanje”. Jedan autor piše kako je na internom dijelu web-sitea Boinga 2002. čitao kako su piloti pisali o tom sustavu i kako je sa svih zrakoplova maknut nakon 9/11. Oni piloti koji su imali iskustva s Airbusom su napisali da na tim zrakoplovima sustav još uvijek postoji jer nije kompromitiran (njihovi kodovi su sigurniji). Osim takvog daljinskog sustava navođenja, moglo se pročitati i da je, ako to nameću okolnosti događaja, sustav programiran i za kontrolirano rušenje u područja u kojima će stvoriti najmanju moguću kolateralnu štetu.

Hitni pristupni kod za ulazak u kokpit

Jedna od enigmi kod pada Airbusa Germanwingsa jest zašto piloti nisu javili ništa što se događa s avionom iako su padali 8 do 10 minuta. Što se tiče nemogućnosti ulaska u kokpit, u jednom televizijskom izvješću rečeno je da ručno premošćenje vrata kokpita traje samo pet minuta. To bi ostavilo 3 do 5 minuta da se uđe u kokpit i ispravi avion jer je on padao 8-10 minuta.

Na web-siteu Before It’s News Scott Creighton raspravlja o tom pitanju nakon što je proučio priručnik za posadu za Airbus 320 (i “uploadao” ga – Operating-Manual-Cockpit-Door) koji mu je na njegovu molbu dala tvrtka Royal Jordanian Airlines. On piše da Airbus A320 ima pristupni kod za hitne slučajeve potrebe ulaska u zaključanu kabinu – pilot ukuca kod i trideset sekundi kasnije vrata se, bez obzira na sve okolnosti, otključaju na pet sekundi. U dijelu koji se bavi hitnim pristupnim kodovima, kaže Creighton, piše da je procedura otključavanja “neminovna”, što znači da je se ne može zaustaviti djelovanjem iznutra. Služi tome da naoružano osiguranje može ući u zrakoplov ako ga netko preotme i zaključa se unutra. To bi značilo da se suicidalni kopilot ne bi mogao unutra zaključati na način kako je tužitelj objasnio tisku. No, ako se vrata kabine nisu mogla otvoriti normalnom procedurom za hitne slučajeve, možda su nekako drukčije bila onesposobljena.

Probajmo s “možda”. Možda je netko s pristupom digitalnim kodovima napravio promjene kodova, dok je daljinski navodio rušenje zrakoplova? Creighton kaže i da nije istina da kontrola leta nije mogla kontaktirati posadu – pozivajući se na aeromedicinski letački priručnik – jer su posadama svih globalnih komercijalnih zrakoplovnih tvrtki pri ruci satelitski telefoni. Kaže da je umjesto lupanja po vratima, pilot imao dovoljno vremena da satelitskim telefonom nazove koga god bi smatrao potrebnim jer se ti telefoni nalaze na raznim mjestima u avionu.

Ne znam je li to tako, kao što ne znam niti je li ijedna informacija iz službenih vijesti uopće točna, kao niti koja bi bila svrha rušenja ovog zrakoplova. Jedan prijatelj je, recimo, primijetio kako su iznenada vijesti o avionu praktički izbrisale sve vijesti o prosvjedima u Frankfurtu protiv Europske središnje banke. Tko zna? No, u jedno sam siguran – ovaj slučaj Airbusa 320 ima sve odlike namještaljke.

Da li ste stvarno toliko naivni: Da li stvarno mislite da je kabina bila zaključana?

Vrlo je vjerojatno da je posada Germanwings-a mogla ući u kabinu u bilo kojem trenutku. Ova sposobnost je normalna za A320, a avio-kompanija nije obavijestila javnost o tome da je ovaj sustav programiran drugačije.

Ta informacija je inače “povjerljiva” pošto bi u teoriji mogla pomoći otmičarima zrakoplova. Problem je što avione ne kradu otmičari već sigurnosne agencije. Scenarij s otmičarima je pogodan za televiziju i ostale medije, pošto “mrtvi ljudi ne govore”.

Ova priča o samoubojstvu je u suštini ista priča sa malo drugačijim zapletom, tvrdi Gordon Duff nezavisni kolumnista.

Provedeno je istraživanje o funkcioniranju vrata kabine zrakoplova A320, tj. pregledano je uputstvo za upravljanje. Predstavljamo vam isječak upute za letenje koje je izdala tvrtka Royal Jordanian Airlines:

“Vrata sa šarkom koja se otvaraju prema naprijed razdvajaju kabinu od putnika. Vrata posjeduju tri električna sustava zaključavanja koje kontrolira osoblje. Pri normalnim uvjetima, kada su vrata zatvorena, ona se automatski zaključavaju. Kada postoji zahtjev da se uđe u kabinu, osoblje može odobriti ulaz otključavanjem vrata, koja ostaju zatvorena dok se ručno ne otvore.

Ako osoblje ne odgovara na zahtjev za ulaz, vrata može otključati osoblje kabine ukucavanjem šifre od 2-7 znamenki (koju programira avio-kompanija) na tipkovnici”.

Također postoji mogućnost vremenskog odlaganja koje onemogućava tipkovnicu za unos šifre, a koje zračni tvrtka može programirati po izboru.

Obzirom na neformalnost Germanwings-a, vrlo je vjerojatno da ovo vremensko odlaganje nije bilo programirano u tipkovnici. To znači da je posada kabine, odnosno pilot i kopilot, mogla u svakom trenutku da ukuca šifru za ulazak u kabinu i uđe čak i ako su vrata bila zaključana.

U međuvremenu, postoji još jedna informacija koja nije objavljena. Naime, navodi se da je pilot lupao u vrata kabine, pokušavajući ući unutra i mainstream mediji su odmah prenijeli ovu verziju priče. Međutim, navodi se i da zračna kontrola nije mogla stupiti u kontakt s posadom iako su svi članovi posade kod sebe imali satelitske telefone.

Umjesto da lupa na vrata, pilot je jednostavno mogao razgovarati s NORAD-om (Sjevernoamerička sigurnosna komanda zračnog prostora), koji bi se pobrinuo za prisilno slijetanje zrakoplova.

Prema uputama za letenje, u slučaju da je nekom od putnika potrebno ukazati medicinsku pomoć, osoblje aviona će pitati putnike je li u avionu prisutan netko tko je stručan za to, a ako je odgovor negativan, obavještavaju se medicinske agencija putem satelitskog telefona radi informiranja o tome što treba učiniti.

Sustav za spriječavanje otmice

Postoji sustav koji je u uporabi već godinama, a koji sprječava avione da budu oteti i namjerno slupani u određenu metu.

U slučaju da je ovakva situacija neizbježna, sustav programiran predvidjeti sudar u području u kojem će doći do najmanje kolateralne štete.

Nakon svega ovoga, priča o samoubojstvu postaje prilično neprobavljiva, zar ne?
 
 
(dnevno,webtribune/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=20549"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Vjerujemo da je svima zanimljivija verzija da 28-godišnji mladić sruši avion i ubija putnike zbog neke svađe, dovoljno zanimljiva da svi zaborave na istinu, i da se pitanja o aviokompaniji Lufhthansa više nikada ne postavljaju! Je li ipak u pitanju sabotaža? Undeground news portali bruje o sve neobičnijim okolnostima pada Germanwingsovog Airbusa

U proteklih godinu dana srušena su dva aviona, ubijene su stotine ljudi, a da nikada nismo dobili informacije što se s njima dogodilo. Jedan je nestao s lica zemlje i nikada nije pronađen niti jedan komadić malezijskog aviona, a ako se samo prisjetimo službene informacije tada su bile – svi su mrtvi. Iako za tako nešto baš nikada nije bilo dokaza.

Sljedeći avion, također malezijski srušen je iznad Ukrajine i javnost nikada nije dobila službene informacije što se s avionom zapravo dogodilo – računalo se da će javnost s vremenom zaboraviti. To se i dogodilo. Javnost je ušutkana i bez informacija. U francuskim Alpama opet je pao avion, a poubijano je 150 ljudi od čega je i veliki broj djece. No ovaj slučaj ekspresno je završen. Službene informacije kažu: Monstrum je 28-godišnji mladić, kopilot i sin vrlo obrazovanih ljudi koji nikada nije imao nikakvu mrlju u svom životu, a kamoli nekih psihičkih problema koji su potrebni da se svjesno učini ovo što mu sada žele prikrpati – mrtvom i bez mogućnosti obrane.

Jeste li svjesni koliko psiho-testova i pretraga moraju proći piloti kako bi uopće upisali školu za pilote, a onda i letili? Jeste li svjesni da netko toliko labilan da zbog svađe ubije 150 ljudi ne može biti pilot? Zapravo, službena verzija priče vrlo je sumnjiva jer je mnoštvo pitanja ostalo otvoreno i nema apsolutnih dokaza da je mladić učinio tako strašan zločin.

No, mantre koje ponavljaju mediji dovoljne su da se javnost umiri. No, što ako nije tako? Što ako smo opet svi prevareni, a s obzirom na informacije do kojih je došao njemački istraživački novinar, Udo Ulfkotte, javnosti poznat po tome što je nakon dugogodišnjeg rada u njemačkim medijima za Russia Today izašao s informacijama o tome kako svjetski mediji i CIA lažu i manipuliraju javnost vjestima koje je i sam za novac radio, čini se kako je istina ipak malo drugačija. Naime, on je javnosti otkrio nešto do sada potpuno nepoznato, a opet presudno. Iako je ekspresna presuda mladiću i njegovoj obitelji koja je šokirana i etiketirana, kako mediji prenose, završila istragu i iako sada svi čekaju da se koban događaj jednostavno zaboravi – pitanja ostaju visjeti u zraku.

Neke osnovne stvari poput toga zašto je NESTALA memorijska kartica iz jedne crne kutije ostaje potpuno nejasno. Jer, nakon službenih informacija koje sada “mrtvog” 28-godišnjaka optužuju za zločin, sve nepravilnosti i pitanja prilikom istrage u potpunosti ne0staju. Udo Ulfkotte za kopp.online istražio je sljedeće, vrlo zanimljive informacije koje nam govore da ove nesretne ljude nije ubio mladić već avionska kompanija koja pokušava prikriti zločin.

On je napisao sljedeće:

Osjećate li se istinski i cjelovito informirani u vezi sa srušenim njemačkim avionom Germanwings? Ne? Ako je tako onda ste vi kao i i ostali građani svijeta. Budući da postoje otvorena pitanja koja se uopće ne spominju o Germanwingsu kompanije Lufthanse, mnogi ljudi svijeta su naprosto zbunjeni i postavljaju pitanja poput onoga, što nam se skriva?

U četvrtak se odigrala i prava press konferencija o mogućem uzroku pada zrakoplova. No, znakovito je da smo nakon nje jednako pametni kao i prije. Odnosno nismo. Postoji mnogo otvorenih pitanja, a koja su očito tabu. Jedini dojam koji se ostavlja nakon ove nesreće je taj da bi zračni promet trebalo sustavno izbjegavati.

Prvo pitanje: zašto istinu o crnoj kutiji koja navodno sadržava bitne informacije o kucanju jednog pilota na vrata kokpita nisu izašle iz njemačkih, francuskih ili španjolskih medija već iz američkih? Kakve veze njihovi istražitelji imaju s time?

Zašto njemački mediji prepisuju iz New York Timesa? Zašto se ponašaju kao lutke, a ne kao istražitelji, jer u pitanju je njemačka kompanija? Zašto su Amerikanci već znali ono što se nalazi u službenoj evidenciji? Svjetski mediji ostavili su dojam da je njemačko stanovništvo namjerno odvedeno na stranputicu, no postavlja se pitanje, zašto?

Drugo je pitanje: Zašto niti jedan njemački novinar na press konferenciji nije postavio pitanje o sigurnosnim problemima neurotoksina u vezi kontaminiranog zraka u kabini (TCP / Aerotoxic sindrom), u avionu ove kompanije jer taj toksin je od prije poznat kao sigurnosni problem Germanwingsa.

Naime, prije samo nekoliko tjedana u siječnju ove godine u avionu Germanwings na letu iz Lisabona u Koln u kokpitu su se pojavile vrlo otrovne pare. Ovo je informacija koja je na cijenjenom njemačkom Spiegelu izašla samo nekoliko sati nakon nesreće, no tu informaciju su apsolutno svi prešutjeli iako je moguće, upravo ova informacija potrebna za rasvjetljavanje ovog slučaja. Zašto mediji prešućuju toliko bitne informacije? Zašto kojekakvi sigurnosni i svemirski stručnjaci dolaze i u medijima poput mantre ponavljaju jedno te isti: nije bilo nikakvih sigurnosnih problema. A prije samo nekoliko mjeseci u Njemačkoj je izbio skandal i baš svi mediji su izvještavali o neurotoksinima u avionu. Dok je u veljači 2015. jedan od Germanwingsa morao zbog neurotoksina u kokpitu prisilno sletjeti u Lyonu.

Njemački mediji pitaju se zašto to nitko ne spominje? Što se ne sjećate? Imate blackout? Evo pisalo se o vrlo opasnim problemima za putnike, a izvještavanje o tom problemu trajalo je sve do ožujka 2015. godine. Zašto mediji namjerno lažu da ne znaju ništa? Aviokompanija je čini se u velikom strahu. Budući da su sigurnosni problemi od neurotoksina ogromni, nije jasno zašto o tome nitko ne izvještava.

Primjerice, 16. veljače službene informacije o Germanwingsu su bile sljedeće:

1. U zraku kabine pronađeni su orgono-fosfati, poznata neurotoksićna kemikalija koja se koristi kao plamen i plastifikator motornog ulja.
2. Putnici zrakoplova izloženi su tim kemikalija, a što može uzrokovati nesvjesticu pilota i uništavanje zdravlja.
3. Posljedice utjecaja ovog neurotoksina na pilote u letu mogu uzrokovati smrt putnika.
4. Do sada nije napravljen niti jedan zrakoplovni senzor koji bi mogao mjeriti te toksine u zraku kopkpita pa pilote nije moguće na to upozoriti.

Mediji su prešutjeli i da je zbog neurotoksina u kokpitima aviona bilo čak 201 incident u samo jednoj godini, i to uvijek u Germanwings avionima. I subjektivno, prema ovom istraživanju jedino što možemo zaključiti je da su građani Njemačke, ali i svijeta namjerno obmanuti zbog mogućeg kolapsa jedne od većih aviokompanija u svijetu koja je nanovo ubila svoje putnike. Jer, kadtad netko će morati odgovoriti na pitanja zašto se ove bitne informacije skrivaju? Ili pak neće, kako to obično biva. Čini se kako toksične kemikalije u Germanwings avionima o kojima je Njemačka brujala proteklih tjedana koje prema službenim informacijama mogu usmrtiti putnike zbog nesvjestice pilota mogu objasniti ono što se dogodilo u francuskim Alpama, ali isto se tako čini da su uigrani mediji nešto tako važno namjerno prešutjeli.

Vjerujemo da je svima zanimljivija verzija da 28-godišnji mladić sruši avion i ubija putnike zbog neke svađe, dovoljno zanimljiva da svi zaborave na istinu, i da se pitanja o aviokompaniji Lufhthansa više nikada ne postavljaju!

Tajna Airbusa: prikriveni identitet i tajnovita eksplozija

Je li ipak u pitanju sabotaža? Undeground news portali bruje o sve neobičnijim okolnostima pada Germanwingsovog Airbusa.

U zrakoplovu nisu bila dva američka putnika, već tri! Pokušajem prikrivanja identiteta samo povećali sumnje. Svjedoci navode kako je avion eksplodirao, zatim se pojavio dim, a potom je udario u stijenu.

Iako je prethodno navedeno kako su u teškoj zrakoplovnoj nesreći preminule dvije američke osobe, ubrzo se na internetu pojavila istina o trećem američkom putniku, odnosno putnici Yvonne Selke, koja je radila za ”National Geospatial-Intelligence Agency”. Ono što je začuđuje, iako je rečeno kako je zaštitu identiteta putnice zatražila njena obitelj, kako su u vrlo kratkom roku izbrisane sve informacije o preminuloj. Neki ovu činjenicu povezuju sa razlogom pada Airbusa.

Pogledajte za koga je točno radila, te do koje granice je išlo prikrivanje identiteta, kao i snimku onih koji su navodno svjedočili padu. Strah ili poštovanje?
 
*stisnite “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 

 

 
 
(direktno.hr,dnevno.hr,youtube.com/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=20472"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Pojavilo se novo viđenje zašto je njemački zrakoplov srušen, a plasirao ga je poznati alternativni bloger Jim Stone sa portala “Jimstone”

Pokušali su nam prodati sljedeći scenarij:
Pilot je napustio kabinu i nije mogao ući. Kopilot nije reagirao. Podrazumijeva se scenarij u stilu arapskog terorizma, tj. da je kopilot srušio zrakoplov namjerno.

To je njihova priča na temelju crne kutije, ali u pitanju je šarena laž.

Kako se objašnjavaju borbeni zrakoplovi koji su pratili avion, a koji se ne spominju u izvješću iako su sasvim jasno uslikani?

Nema šanse da će ikada priznati da je bilo drugačije, tj. da je autopilot onemogućen daljinskim upravljanjem, nakon čega se avion srušio u planinu.

Nemoguća je priča u kojoj je autopilot ostao uključen, a kopilot se onesvijestio, pošto bi avion nastavio letjeti ravno dok ne bi ostao bez goriva. Ne bi počeo padati sam od sebe.

Najveći problem su borbeni zrakoplovi koji su pratili avion dok nije udario u planinu, a onda pobjegli. To je činjenica i od toga se ne može pobjeći.

Da li će ljudi povjerovati u priču o samoubojstvu? Neće ako saznaju za borbene zrakoplove. Proširimo dalje!

Rušenje Germanwings-a je legitimna crna operacija?

Postoji teorija da su borbeni avioni pucali na A320 prije nego što je on udario u planinu. Ta teorija bi se mogla prihvatiti iz sljedećih razloga:

Avion A320 je posebno kreiran da pedale i poluge nisu povezane s mehanikom aviona. Ako A320 bio opremljen s mehanikom za izbjegavanje sudara, on ne bi nikako mogao udariti u planinu jer bi se podigao u posljednjem trenutku. U tom slučaju, borbeni zrakoplovi su morali pucati na krila repa kako bi onemogućili izbjegavanje sudara.

Bez repa, avion bi se pod punim gasom zakucao u planine, što se poklapa s izvještajima očevidaca koji su čuli grmljavinu od nekoliko sekundi.

Zašto su borbeni zrakoplovi bili tamo, a zatim napustili mjesto događaja nakon što je bilo očito da će avion pasti? Oni su znali da će doći do pada aviona.

Zašto su onda napustili mjesto događaja? Ukoliko nisu izazvali pad, bila bi njihova dužnost da ostanu, procjene situaciju i izvijeste bazu o situaciji. Oni to nisu učinili. Zašto?

“Neobjašnjivo je kako se takva stvar mogla dogoditi tehnički savršenom zrakoplovu s iskusnim, obučenim pilotima” – direktor Lufthansa-e, Carsten Spohr.

Nije baš neobjašnjivo, evo što je još poznato:

Utvrđeno je da je pad aviona u planine bio kontroliran i pod punim gasom.

Zašto nisu pronađena čitava tijela?

Mnogi ljudi na internetu se pitaju kako se zrakoplov može samo tako “raspasti” u sitne komadiće. Nesreća je izvedena tako da ne ostane niti jedno čitavo tijelo i da ne mogu identificirati putnici.

Kako je to postignuto? Sudar se morao dogoditi vrlo velikom brzinom. Konkretno, avion je padao brzinom od više od 900 kilometara na sat. Upravo zbog toga je zrakoplov raskomadan. Ipak, toliku brzinu je bilo moguće postići samo namjerno.

Usporedbe radi, prilikom normalnih avionskih nesreća, avion pada brzinom od oko 300 kilometara na sat.

Nameće se pitanje je li ovaj kontrolirani pad, nakon kojeg nije bilo moguće identificirati tijela, izveden tako da se sakrije netko tko se nalazio na ovom letu. Iz tog razloga borbeni zrakoplovi nisu pucali na zrakoplov iako su znali da će pasti, jer bi tako tijela ostala netaknuta.

Inače, let je bio preusmjeren preko Alpa, daleko od izravnog puta, tako da ne bi mogao poginuti nitko od stanovnika Francuske.

Nema sumnje da su borbeni avioni odgovorni za ovu nesreću i da je netko namjerno naredio da do nesreće dođe.

Komunikacije s pilotima nije bilo jer su bili u nesvijesti u trenutku kada ih je kontrola pokušala kontaktirati. Prevladava teorija da su piloti bili u nesvijesti zbog naglog pada tlaka. To je izmišljotina.

Zrakoplov je dostigao visinu od 23.000 metara, ostao na njoj jednu minutu, a zatim počeo padati. To nije dovoljno vremena da se ljudi onesvijeste zbog nagle promjene tlaka, a kada bi zrakoplov dostigao 15.000 metara, ljudi bi se probudili čak i ako je ta teorija točna. Očito je da je u pitanju priča koja ne “drži vodu”.

Tko je na kraju bio u avionu?

Prema najnovijim izvješćima, u zrakoplovu su se nalazila dva inženjera tvrtka Delphi.

Ovo je tek dio informacija, tko zna što ćemo još saznati i što će još sve pokušati sakriti od nas.
 
 
(webtribune/uredio i preveo:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=20463"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Kroz bezbroj novinskih naslova smo shvatili da je najlakše reći da je zrakoplov oboren krivnjom pilota ili kopilota, koji su sada mrtvi i nemaju mogućnost da bilo što kažu u svoju obranu. S druge strane, da bi neki čovjek bio u pilotskoj kabini i zaslužio to mjesto, mora proći bezbroj psihofizičkih testova, koji će potvrditi njegovu spremnost

Vijest da je zrakoplov “Germanwingsa” oborio kopilot Andreas Lubitz, odjeknula je u čitavom svijetu, a u isto vrijeme je poslužilo aviokompaniji Lufthansa da kroz cijelu situaciju prođe bez dodatnih pitanja javnosti.

Na ovaj način su najvjerojatnije željeli “zapušiti” uši svima, koji su nagađali što je ZAISTA razlog pada ovog zrakoplova.

Ono što je, također, sumnjivo, jest činjenica da su bukvalno odmah izašli u javnost s rješenjem uzroka pada, a da su odmah svi drugi faktori koji su mogli utjecati na nesreću otklonjeni.

Međutim, je li zaista sve baš tako bilo?

Ovo je već druga nesreća u godini dana u kojoj su ubijeni mnogi, nedužni ljudi, a informacije o tome što se doista dogodilo nisu dobivene. Odnosno, jesu, ali većina smatra da je to samo način da se znatiželjnim ljudima i obiteljima poginulih “zamažu” oči.

Da, shvatili smo da je najlakše reći da je zrakoplov oboren krivnjom pilota ili kopilota, koji su sada mrtvi i nemaju mogućnost da bilo što kažu u svoju obranu. S druge strane, da bi neki čovjek bio u pilotskoj kabini i zaslužio to mjesto, mora proći bezbroj psihofizičkih testova, koji će potvrditi njegovu spremnost.

Zbog toga mnogi čisto sumnjaju da mu je ravnoteža uma bila toliko narušena da je oduzeo život sebi i ostalim putnicima u avionu.

Kako bismo odgovorili na nedoumice povodom ove nesreće, riješili smo uzeti u ozbir sve teorije zavjere koje su se ovih dana nametnule:

1. KOPILOT JE KRIV ZA NESREĆU, BIO JE U DEPRESIJI

- Imao je depresiju i skrivao je od prijatelja – njemački mediji javili su ranije da je, prema internim dokumentima, Lubitz bolovao od depresije i da je na liječenju proveo ukupno godinu i pol dana. U njegovom stanu pronađene su poderane potvrde o bolovanju, uključujući i bolovanje za dan kada se dogodila nesreća.

Ostavila ga djevojka – Mladi kopilot Andreas Lubitz vjerojatno je prolazio kroz “osobnu krizu” u trenutku stravičnog pada zrakoplova, prenose svjetski mediji.

U medijskim izvješćima navodi se kako se 28-godišnjak borio s emocijama i depresijom nakon propale veze. Vjeruje se kako je upravo to bio razlog zašto je odlučio odvesti 150 putnika i članova posade u smrt!

Također, u izvještajima koje navode razni svjetski mediji stoji i da je kopilot samo tiho disao kada je ostao sam u kokpitu, što je dokaz da je namjerno htio oboriti avion. Međutim, je li to dovoljan dokaz? On je, objektivno govoreći, mogao se onesvijesti i da se zato zrakoplov surva u planine.

2. NESTALA MEMORIJSKA KARTICA IZ CRNE KUTIJE

Francuski istražitelji su iz prve crne kutije zrakoplova Airbus A320 izvukli sve potrebne podatke, ali kada je na red došla druga kutija, memorijske kartice nije bilo. Pronađen je samo kućište, bez sadržaja.

Prije ove službene izjave istražitelja, Francuska je oštro demantirala da je kutija pronađena, dok su američki mediji uvjeravali javnost u suprotno. Ovo je dovelo do toga da se svi pitaju zašto su francuske vlasti poricale, ako nemaju što sakriju? I zašto je istina o crnoj kutiji bila objavljena baš od strane američkih medija?

3. TEHNIČKI PROBLEM SA KOTAČIMA

Glasnogovornik Lufthanse je izjavio da se avion srušio u francuskim Alpama jer je imao tehnički problem s vratima koja zatvaraju prednje kotače. Problem je bio vezan za otvor, odnosno za mehanizam koji se otvara i zatvara u trenutku kad uključuje uređaj za slijetanje.

4. GUBITAK TLAKA U KABINI

“Bild” je u spekulacijama o mogućim razlozima pada aviona, napisao da je gubitak tlaka u kabini mogao biti jedan od uzroka. Pri naglom gubitku tlaka, primjerice zbog neke eksplozije, zrak se “usisava” i putnicima prijeti da se u roku od 10 do 15 minuta smrznu ili uguše. Ukoliko dođe do ovakve situacije, posada mora spusti avion na 10.000 stopa, kako bi putnici mogli disati.

5. TERORISTIČKI NAPAD

Španjolska policija je posvetila svoj rad provjeri video-zapisa o ulasku putnika u zrakoplov kako bi dovela pad u vezu za terorizmom. Međutim, njemačke i američke vlasti su izjavile da za sada nema ovakvih indikacija.

Vjerujemo da svatko od nas u glavi može kreriraju neku svoju priču o padu aviona, a ono što je očito je da je najzanimljivija verzija za široke mase bila ta da je kopilot namjerno srušio avion i oduzeo život mnogobrojnim žrtvama.

Kronologija tragedije Airbusa

Tijekom posljednjih osam minuta leta, kopilot je “dobrovoljno” provodio radnje koje su dovele do uništenja zrakoplova, kazao je Brice Robin, francuski državni odvjetnik.

Robin je rekao kako se disanje kopilota moglo čuti sve do točke udara, sugerirajući da nije izgubio svijest, kako se u medijima jedno vrijeme nagađalo.

‘Prvih 20 minuta leta, pilot je govorio na normalan način, moglo bi se reći veselo i uljudnim tonom,” rekao je Robin i nastavlja: ‘Čuli smo zapovjednika leta kako priprema brifing za slijetanje na Düsseldorfu i odgovor kopilota ni po ničemu nije odavao njegovu namjeru. Tada smo čuli kapetana kako kopilotu ostavlja nadzor nad zrakoplovom dok on odlazi na toalet‘, izvještava francuski tužitelj.
 
Procedura otvaranja vrata pilotske kabine

 
Nesretni kapetan više se nikada nije uspio vratiti u kokpit, očajnički je molio kolegu da ga pusti unutra, međutim, to se nije dogodilo. Kopilot se zaključao u kokpit i time presudio sebi i ostalih 149 ljudi koji su se nalazili na ovom tragičnom letu. Kopilot Germanwinga namjerno je srušio avion nakon što je kapetan zrakoplova napustio kabinu, izjavio je francuski tužitelj za Reuters. Andreas Lubitz, imao je 28 godina, a za Germanwings je radio od rujna 2013. godine.

Međutim, ostaje i pitanje zašto iz Germanwingsa nisu objavili imena pilota?

‘Nema šanse da to napravimo. Moramo zaštiti njihove obitelji i poštivati njihovu privatnost. Zakoni o privatnosti u Njemačkoj su puno stroži nego, primjerice u Maleziji, gdje se samo nekoliko sati nakon nestanka Malaysia Airlinesa znalo brdo podataka o pilotima.

Snimke iz kokpita otkrile su kako je jedno od sjedala pomaknuto unatrag te da su se vrata kokpita otvorila i zatvorila. Zatim se čuje kucanje, rekao je izvor i dodao da se poslije toga ne čuje nikakav razgovor do trenutka nesreće.

Prema informacijama koje donose strani mediji, njemački istražitelji otkrili su koji pilot je kucao na vrata, a koji je upravljao nesretnim Airbusom. Naime, kopilot je bezuspješno pokušavao ući u kokpit, a Germanwingsu se pridružio u rujnu 2013. godine.

Nekoliko sati nakon što su francuski istražitelji objavili kako su preslušali prve snimke iz njemačkog Airbusa A320 koji se u utorak zabio u planinu u francuskim Alpama, New York Times je objavio izjavu neimenovanog istražitelja koji je otkrio da snimka ukazuje na to da je jedan od pilota napustio kokpit prije početka pada zrakoplova.

Osim što je izašao, pilot se nije mogao u kokpit ni vratiti. Tijekom prvog dijela leta razgovor posade bio je rutinski i opušten, vrijeme je bilo povoljno, let je tekao glatko. No, nakon izlaska pilota iz kokpita situacija se mijenja.

‘Čuje se kako pilot izvana kuca na vrata kokpita, ali mu nitko ne odgovara. Kuca zatim jače, ali odgovora nema. Nije ga ni dočekao’ ispričao je istražitelj za ugledni američki dnevnik.

Dodao je kako se čulo i da pokušava provaliti kroz vrata, no nije jasno zašto je izašao iz kokpita.

‘Ono što je sigurno je da je jedan pilot ostao sam u kokpitu i svojeg kolegu nije pustio unutra’, rekao je istražitelj koji je želio ostati anoniman.

Lufthansa održala medijsku konferenciju i sve potvrdila

Iz Lufthanse, kompanije u čijem je vlasništvu Germanwings, prvotno su komentirali da nemaju informacije o službi koje istražuju nesreću koje bi mogle potkrijepiti tvrdnje New York Timesa.
‘Nećemo špekulirati, ali ćemo pratiti istragu’, prenosi CNN.

Međutim, na medijskoj je konferenciji izvršni direktor Lufthanse (op.a. Germanwings je u vlasništvu Lufthanse) Carsten Spohr potvrdio navode francuskih vlasti. Kopilot Andreas Lubitz je namjerno spriječio pilota da uđe u kokpit.

Spohr je kazao da kada su to potvrdili, ostali su bez teksta. Izvršni direktor Lufthanse navodi kako se i dalje pokušava riješiti enigma kako je došlo do pada zrakoplova. ”Nijedan sigurnosni sustav ne bi spriječio ovakav događaj. Zatvorena vrata zrakoplova ne bi se mogla otvoriti nikakvim oružjem”, rekao je Spohr.

Na tiskovnoj konferenciji rečeno je kako vrata mogu otvoriti jedino piloti kojima je potrebna posebna šifra za tu radnju. No, Spohr je nadodao kako se ta naredba može poništiti iz pilotske kabine. ”Ako je pilot s vanjske strane unio šifru, kopilot je iznutra mogao pritisnuti tipku kojom bi to spriječio”, rekao je Spohr.

Članovi obitelji, rodbina i prijatelji poginulih u četvrtak bi trebali obići lokaciju u francuskim Alpama na kojemu se srušio Germanwingsov Airbus, izvještava BBC. Posebnim letovima Lufthansa će obitelji prevesti do Marseillea iz Barcelone i Düselldorfa, a zatim će put do lokacije nastaviti cestom.

Zato slobodno možemo pitati sve vas u što vjerujete i kakvo vam je mišljenje / stav povodom ove nesreće?
 

 
 
(dnevno, webtribune,youtube.com/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=20438"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Dekadencija u svijetu kaosa. S jedne strane organiziraju ratove, ekonomske krize, i kaos u svijetu, a s druge strane su nježni i pomalo umjetnički raspoloženi. Zbirka o kojoj se ne zna ništa, kao ni o njezinim vlasnicima: Umjetnine tajne grupe čiji skupovi okupljaju svjetsku političku i poslovnu elitu prvi se put izlažu u St. Moritzu

Najmisterioznija umjetnička kolekcija na svijetu u vlasništvu još misterioznije Bilderberg grupe prvi će put biti predstavljena javnosti krajem ovoga mjeseca kao dio umjetničke manifestacije St. Moritz Art Masters, koja se svake godine održava u poznatom okupljalištu svjetskog jet-seta u švicarskim Alpama, prema kojem i nosi ime.

Kolekciju Bilderberg osnovali su 1984. najistaknutiji članovi istoimene tajne grupe, jedne od najenigmatičnijih i ujedno najutjecajnijih organizacija na svijetu koju čine šefovi država, ministri, vlasnici korporacija, bankari, industrijalci, predstvanici najznačajnijih medija – u svakom slučaju, svjetski drmatori i ljudi za koje se vjeruje da vladaju svijetom iz sjene.

Prema nekim teorijama zavjere, ali i procjenama koje su javno objavljene, riječ je o jednoj od najmoćnijih političkih, medijskih, ekonomskih i poslovnih grupa koja se sastaje na raznim lokacijama jednom godišnje radi raspravljanja o budućnosti svijeta.
Više od tisuću djela

Uoči prve izložbe djela iz kolekcije Bilderberg u St. Moritzu ovih je dana u javnost, iako doduše na kapaljku, procurilo nekoliko informacija o umjetninama popraćenih s par ilustracija, ali bez ikakvih legendi – imena umjetnika, godine nastanka, tehnike. Ipak, doznajemo kako kolekcija broji više od tisuću djela i čine je umjetnine dospjele iz privatnih zbirki samih članova grupe Bilderberg.

Kolekcija ima i svog kustosa, berlinskog umjetnika Christopha Steinmeyera, koji je na toj funkciji zadnje tri godine, a sada je za potrebe izložbe u Švicarskoj, koja će se prirediti u Muzeju Chesa Planta Samedan, među brojnim umjetničkim radovima najistaknutijih umjetnika u posljednjih osamdeset godina, odabrao njih trideset.

Organizatori izložbe naglašavaju kako anonimnost, kad je riječ o autorstvu i vlasništvu umjetnina, omogućava fokusiranje na ono što je esencijalno – a to su sama umjetnička djela. “Zvučna imena ne smiju zasjeniti doživljaj i percepciju izložbe. Ovim načinom želimo omogućiti promatraču da ostvari vlastiti sud koji nije pod utjecajem umjetničkih trendova, kultova vezanih za pojedince, već je u središtu umjetnost sama po sebi”, poručuju.

Pogledajte fotogaleriju

St. Moritz Art Masters ove se godine održava sedmi put, a osnivač te sve utjecajnije svjetske umjetničke smotre naše je gore list. Fotograf Čedo Komljenović, poznat i po umjetničkom imenu Monty Shadow, 2008. godine pokrenuo je manifestaciju koja svake godine dobiva na sve većoj važnosti, o čemu svjedoče i impresivni sponzori, među kojima su Cartier i Mercedes, a koja će prva predstaviti i najtajnovitiju umjetničku zbirku na svijetu.

Program je i ove godine u znaku promicanja suvremenih umjetničkih strujanja, s naglaskom na indijskoj umjetničkoj sceni. Čedo Komljenović na pitanje kako je uopće došao u kontakt sa zbirkom Bilderberg, diplomatski odgovara – “To su sve dogovorili moji kustosi, a ja ne mogu ulaziti u njihovu sferu.”
Utjecajni članovi

Bilderberg grupa, osnovana prije točno šezdeset godina, naziv je dobila prema hotelu u kojem je održana njezina prva godišnja konferencija. Utjecaj te grupe na događanja u biznisu i politici posljednjih godina neki smatraju većim od utjecaja G8 i ostalih sličnih okupljanja članova političkih elita. Za razliku od međunarodnih summita viskog ranga, sastanci Bilderberg grupe odvijaju se u strogoj tajnosti, medijima je zabranjen pristup – iako glavni urednici najutjecajnihih medija znaju biti prisutni na njima – te objavljuju jednom godišnje listu onih koji su prisustvovali ali ne donose pritom nikakve rezolucije niti vode zapisnike.

Imena članova komiteta grupe, koji su ujedno i utemeljitelji umjetničke zbirke, drže se u tajnosti. Lista sudionika godišnjeg skupa koji je neslužbenog karaktera, međutim, daje približnu sliku važnosti grupe.

Primjerice, na ovogodišnjem skupu bili su nazočni, među ostalim, bivši ravnatelj NSA-e Keith Alexander, bivši američki državni tajnik i savjetnik predsjednika Nixona i Forda Henry Kissinger, direktorica Međunarodnog monetarnog fonda Christine Lagarde, bivši ravnatelj CIA-e David Petraeus, generalni tajnik NATO-a Anders Fogh Rasmussen, izvršni direktor Googlea Eric Schmidt, španjolska kraljica, predsjednik uprave Goldman Sachsa Peter Sutherland….

Kad je riječ o samim umjetninama, imena njihovih autora, kao uostalom i članova Bilderberg grupe, također su tajni, a briga o njima vodi se prema pravilima Chatam Housea, Kraljevskog instituta za međunarodne odnose. Letimični pogled na djela koja su objavljena povodom skore izložbe koja se otvara 21. kolovoza i koja će zasigurno privući mnoge ljubitelje umjetnosti, ali i brojne druge znatiželjnike u njihovoj namjeri da osjete barem dio ekskluzivnog i tajnog svijeta vladara iz sjene, otkriva neke od omiljenih umjetnika Grupe Bilderberg – to su, među ostalim, Andreas Gursky, George Grosz i August Wilhelm Dressler.

Osnivač St Moritz Art Mastersa, ograđujući se od zbirke koja u svakom slučaju intrigira javnost, naglašava važnost tog festivala za koji kaže da je osmišljen za istinske ljubitelje umjetnosti a ne za one koji se samo žele praviti važni. To, ističe, Čedo Komljenović, razlikuje St. Moritz Art Masters od drugih umjetničkih manifestacija poput Art Basela i sličnih događanja. Njegov je festival ekskluzivan i drugačiji, ne naplaćuje sudjelovanje po kvadratu kako to čine ostali razvikani sajmovi, tvrdi.
Zavjet šutnje

Komljenović kaže i kako je tajna njegova uspjeha u vrsnim kustosima koje je angažirao, a koji tijekom cijele godine imaju zadatak pronaći umjetničke dragulje – poput pasa tragača za tartufima – slikovito opisuje Komljenović misiju koju je zadao svojim “kuratorima”, kako ih naziva.

A njegovi kuratori došli su mu tako i s prijedlogom za izlaganje djela grupe o čijim se članovima ništa ne smije znati, a isto tako niti o djelima koje posjeduju. Zavjet šutnje, izgleda, kustosi su prenijeli i na Komljenovića, koji ponavlja kako se ne želi miješati u kustoski posao pa tako niti komentirati navedene umjetnine. No na pitanje zna li ipak nešto više o umjetninama Bilderberg grupe, Komljenović u svom stil, vješto izbjegavajući odgovor, kaže:

“Znate, u umjetnosti svi sve znaju. No sve je stvar diskrecije.”
 

 
 
(jutarnji, youtube.com/uredio: nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=18315"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]