Osim sramotne Bilderberg konferencije, WEF Davos, 45. Svjetski ekonomski forum u Davosu – ulazak samo uz pozivnice – privlači svjetsku elitu koja odlučuje o vašim sudbinama

Svjetski ekonomski forum (WEF) pod nazivom “Novi globalni kontekst”, koji počinje 21. siječnja u Davosu, okupiti će rekordan broj političara i poslovnih ljudi koji će, kako se očekuje, razmatrati mogućnosti za jačanje saradnje u svjetlu sve veće globalne nesigurnosti.

Sigurnosne mjere su također rekordne, i najjače do sada.

Švicarski ekonomist Schwab (74) je u Davosu 1971. utemeljio forum koji svake godine u tom švicarskom zimovalištu okuplja više stotina političkih i gospodarskih čelnika svijet na radu u tom “laboratorija ideja”

Ove godine opet nešto novo, a svjetska ekonomija sve lošija

Pad cijena nafte, sukob između Rusije i Ukrajine i prijetnja nove krize u eurozoni dominirat će razgovorima, kao i borba protiv terorizma.

Na sastanku o temi “Novi globalni uvjeti” o raznim temama će razgovarati 2.500 predstavnika iz preko 100 zemalja. Na sastancima će biti govora i o dešavanjima na Bliskom istoku i Ukrajini, a među učesnicima se nalazi i egipatski predsjednik Abdulfettah Es-Sisi, irački premijer Haydar Al-Ibadi, te ukrajinski predsjednik Petro Porošenko. Tijekom tri dana foruma biti će održan i panel u vezi sa vjerskom netrpeljivošću i islamofobijom pod naslovom “Vjera: Izgovor za sukob”, kao i paneli poput “Krize i saradnja”, “Rast i stabilnost”, “Noviteti i industrija”, “Drustvo i sigurnost”.

Među velikim imenima u Davos ove godine stižu njemačka kancelarka Angela Merkel, kineski premijer Li Keqiang, američki državni tajnik John Kerry. Među velikim imenima biznisa, tu je prvi čovjek Googleova Upravnog odbora Eric Schmidt, osnivač Alibabe Jack Ma te izvršni direktori Microsofta i Yahooa, Satya Nadella i Marissa Mayer. Dolazak je najavio i George Soros.

Očekuje se da će na ovogodišnjem forumu prisustvovati i generalni sekretar UN-a Ban Ki-moon, njemačka kancelarka Angela Merkel, francuski predsjednik Francois Hollande, turski premijer Ahmet Davutoglu, italijanski premijer Matteo Renzi, predsjednica švicarske konfederacije Simonetta Sommaruga, predsjednik Kurdske samouprave u Iraku Mesut Barzani, predsjednik Juznoafričke Republike Jacob Zuma, predsjednik Tunisa El-Baji Kaid es-Sibsi, pakistanski premijer Navaz Sherif te predstavnici sirijske vlade.

Prošle je godine nejednakost bila jedna od osnovnih tema u Davosu, nagovještavajući ili možda čak dijelom pripremajući teren za uspjeh knjige Thomasa Pikettyja “Kapital u 21. stoljeću”, koja je okupirala ekonomiste i medije dobar dio 2014. godine. Da nije bila riječ samo o PR-ovski mudrom izboru programskih tema, pokazuje i to što je nejednakost lani bila jedan od najvećih globalnih rizika u godišnjoj anketi među menadžerima tisuće kompanija članica WEF-a.

Ove godine među najvećim rizicima iz ankete nema više nejednakosti. Pri vrhu su zato međunarodni sukobi, fiskalne krize, pad ključne IT infrastrukture, nelikvidnost, hakerski napadi, nezaposlenost…

Znakoviti su rezultati po regijama, i to za one rizike za koje, prema ocjeni kompanija, matična gospodarstva nisu pripremljena. U Sjevernoj Americi, očekivano, dva najveća rizika su hakerski napadi i pad vitalne IT infrastrukture. Menadžeri kao treći najteži rizik navode neuspjeh u prilagođavanju klimatskim promjenama. U Europi je najveći rizik, opet očekivano, nezaposlenost, odnosno niska zaposlenost. Slijede “prisilna imigracija u velikim razmjerama” i duboka društvena nestabilnost.

Menadžeri u istočnoj Aziji i na Pacifiku najviše strahuju od međunarodnih sukoba, središnja Azija i Rusija od potresa zbog cijene energenata, južna Azija od kraha urbanizma, Afrika od nezaposlenosti i gladi, Južna Amerika od društvene nestabilnosti, a Bliski istok i sjeverna Afrika od nestašice vode.

Zajednički naziv za svih 280 točaka programa u Davosu je “Novi globalni kontekst”, moto kojim su obuhvatili širok raspon tema – od ravnopravnosti spolova i ekologije do geopolitičkih pitanja i tehnologije. No, samo nekoliko dana nakon dramatičnog potresa na globalnom deviznom tržištu tečaj franka vjerojatno će biti jedna od ključnih tema – kako u služenom programu tako i po hodnicima. U Davos dolazi i guverner Švicarske narodne banke, Thomas Jordan, koji će vjerovatno morati odgovoriti na puno pitanja o prošltjednoj odluci da ukinu ograničenje na tečaj eura. Naravno, glavni motiv dolaska u Davos za 1.500 menadžera nije program godišnjeg sastanka, nego prilika za minglanje i poslovne sastanke.

“U Davosu se u tri dana odradi mjesec dana posla – rekla je za britanski list Telegraph Katherine Garrett-Cox, jedna od petero predsjednika ovogodišnjeg susreta u Davosu i glavna izvršna direktorica Allianz Trusta, fonda koji upravlja s 3,4 milijarde funti imovine. Ona sama će se ovog tjedna u Davosu pokušati se sastati s 50-ak direktora raznih tvrtki.

“Ljudi koji nikad nisu bili u Davosu često su cinični. Smatraju da ljudi tu samo piju na partyjima. Ali, tu se zaista obavi puno posla iza zatvorenih vrata“, ističe Katherine Garrett-Cox.

Izvršni predsjednik i osnivač Svjetskog ekonomskog foruma, Klaus Schwab, ima, naravno, ambiciozniju misiju za WEF, s obzirom na to da ondje dolazi oko 300 državnika i javnih funkcionera te stotine raznih drugih uglednika.

“Svjetski gospodarski forum služi međunarodnoj zajednici kao platforma za javno-privatnu saradnju. Ta je saradnja, uz izazove s kojima se suočavamo, važnija nego ikad prije. No, zahtijeva međusobno povjerenje. Nadam se da godišnji sastanci služe kao polazište za renesansu globalnog povjerenja”, poručuje Schwab.

No skup u Davosu nakon prošlotjednog skoka tečaja franka postao još 15 posto skuplji. Kompanije se prilike za minglanje menadžera u Davosu mogu dočepati ako plate članarinu, a ostali uglednici dobiju pozivnicu besplatno. Trošak članarine za kompanije je od 50 tisuća franaka za obično članstvo, koje kompanijama osigurava samo jednu pozivnicu, do 600 tisuća franaka za “strateške partnere” koji dobiju pet pozivnica.

No, osim članstva, valja još platiti ulaznicu koja stoji 20-ak tisuća franaka. Dodaju li se tome svi ostali troškovi – put, smještaj, transport, skupi restorani – ukupna cijena sudjelovanja na godišnjem sastanku u Davosu za kompanije lako može premašiti milion dolara.

U listopadu je WEF podigao cijenu članarine za strateške partnere, opravdavajući to dodatnim pravima. Naglasili su i da se kompanijama zbog dobrog PR-a isplati uložiti u članarinu: prema njihovu proračunu, 440 tisuća dolara bila je marketinška vrijednost pojavljivanja u medijima za strateške partnere na WEF-u 2014. godine
 
WEF 2015. Live (uživo)

 
 
(weforum.org, youtube.com/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=19789"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

SS-ovci u uniformama Huga Bossa u BMW-ima su dolazili do logora sa Siemensovim plinskim komorama za koje je plin proizvodio Bayer, dok je Porsche gradio supertenk

Velike i slavne njemačke kompanije koje vladaju današnjim tržištima desetljećima su brižno skrivale svoju neslavnu ulogu u doba nacizma. No, mračna prošlost suradnje s Hitlerom polako izlazi na vidjelo.

Vjerojatno nema osobe u zapadnom svijetu koja barem jednom u životu nije popila Aspirin, kao što će se teško pronaći ona koja nije probala Coca-Colu. Mnogi imaju Volkswagenove, Opelove, Fordove ili BMW-ove automobile, neki se na poslu voze u Thyssen-Kruppovim dizalima, nose Hugo Boss odijela i koriste IBM-ova računala, možda su osigurani kod Allianza, a u pauzi pojedu neki Nestleov proizvod.

Ali tek rijetki razmišljaju o tome ili uopće znaju da su te kompanije samo neke od onih koje su lukrativno poslovale s nacističkim režimom, mnoge i tijekom rata, kada su čak kao radnu snagu koristile ratne zarobljenike i prisilne radnike iz okupiranih zemalja. Bez potpore vlasnika pojedinih navedenih kompanija, Adolf Hitler možda nikad ne bi ni zasjeo na vlast.

Među tvrtkama i industrijalcima iz Njemačke koji su ostavili najdublji trag u nacističkom režimu jedan od najutjecajnijih bio je Ferdinand Porsche. Sastao se s Hitlerom 1934. kako bi utanačili detalje razvoja “narodnog automobila”, Volkswagena, za koji je njemački Führer tražio da bude aerodinamičan, kao Buba…

VW, Allianz, Adidas…

Tako je prije Drugoga svjetskog rata rođen danas kultni automobil, a tijekom rata, kada se Porsche prebacio na dizajniranje i proizvodnju tenkova i dugih vojnih vozila, smatra se da su četiri od pet radnika koji su radili u njegovim tvornicama u Stuttgartu i Wolfsburgu bili prisilni radnici. Ferdinand je navodno imao direktnu liniju prema Heinrich Himmleru, kad god bi mu zatrebalo još radne snage iz logora.

Direktnu vezu s koncentracijskim i logorima smrti imala je još jedna kompanija – osiguravateljski div Allianz. Budući da je šef Allianza Kurt Schmitt bio Hitlerov ministar ekonomije, dobili su praktički monopol na osiguranje u državi, a to je išlo tako daleko da su osiguravali sve zgrade i zaposlenike Auschwitza.

Nakon Kristalne noći 1938. godine, velikoga koordiniranog pogroma Židova širom Reicha, premije za uništenu židovsku imovinu Allianz je isplatio Trećem Reichu. Štoviše, Allianz je osiguravao imovinu oduzetu Židovima koji su bili slani u logore, ali nakon rata odbijao je isplatiti police životnog osiguranja za one koji se iz logora nikada nisu vratili. Razlog? Krajnje ciničan i groteskan: nepostojanje smrtovnice, kao da su ih SS-ovci izdavali na ulazu u plinske komore.

Ti isti SS-ovci na sebi su nosili crne uniforme koje je dizajnirao član nacističke stranke, stanoviti Hugo Boss, još tamo 30-ih, samo osam godina nakon što je osnovao kompaniju. Osim zastrašujućih crnih uniformi Schutzstaffela, osmislio je i uniforme za Hitlerovu mladež te SA, a posao je išao tako dobro da je i on trebao prisilne radnike iz Poljske i Francuske. Čizme za vojsku je pak proizvodio Adolf Dassler, koji će kasnije osnovati – Adidas.

- Naravno da je moj tata bio nacist. Tko nije u ta doba? – rekao je 1997. Hugov sin Siegfried Boss.

Nisu mnogi, ali zato jesu Günther i Herbert Quandt, otac i sin na čelu tvrtke Bayerische Motoren Werke, poznatije kao BMW. Štoviše, bili su osobno bliski s Hitlerom, a Günther je neko vrijeme bio u braku s Magdom Göbbels. Njihovi potomci i danas su vlasnici BMW-a, a od ove godine su i službeno najbogatiji Nijemci, kombinirano teški 31 milijardu eura.

Kruppovi topovi

BMW je priznao da je koristio i do 30 tisuća prisilnih radnika tijekom rata (iako im neki povjesničari pripisuju 50 tisuća), koji su izrađivali motore za Luftwaffeove zrakoplove te motocikle za kopnenu vojsku i Waffen SS, kao i municiju, baterije, oružje. Obitelj je imala udjele i u proizvođaču baterija VARTA te Daimler-Benzu, proizvođaču Mercedesa, u kojima se najčešće vozila nacistička elita.

Najveći profit od nacista ostvarivao je ogromni konglomerat pod imenom IG Farben, nakon General Motorsa, U.S. Steela i Standard Oil of New Jerseyja svojedobno četvrta najveća tvrtka na svijetu. Među ostalim, proizvodili su Zyklon B, plin korišten za masovna ubojstva u logorima. Jedna od podružnica (među kojima su bili i BASF te Agfa) bio je i današnji farmaceutski div Bayer, koji se prvo pročuo time što je sintetizirao lijek protiv kašlja Heroin, ali je pravu slavu stekao lijekom nazvanim Aspirin. Sintetizirao ga je zaposlenik po imenu Arthur Eichengrün, ali pošto je bio Židov, Bayer je kao tvorca Aspirina uvijek isticao njegova podređenog, Felix Hoffmana. Naravno, i Bayer i ostatak IG Farbena ekstenzivno je koristio prisilne radnike.

Baš kao i Siemens. U tvornicama sagrađenima u blizini Auschwitza i Buchenwalda izrađivali su skoro sve zamislivo za njemački ratni stroj. Stotine tisuća prisilnih radnika radilo je na dijelovima za željezničku, komunikacijsku i energetsku infrastrukturu Trećeg Reicha. Upravo je Siemens proizvodio plinske komore za logore istrebljenja. Velika fertutma nastala je 2001. kada je tvrtka pokušala zaštititi ime Zyklon, želeći prodavati proizvode poput usisivača. Zbog Siemensove povezanosti s holokaustom, to podsjećanje na Zyklon B nije dobro odjeknulo u javnosti, pa su odustali.
 

 
(jutarnji,youtube.com/uredio:nsp)