PUTIN JE RUSIJU PONOVO UČINIO VELIKOM, A ON TRUMP ŽELI AMERIKU UČINITI JOŠ VEĆOM

PUTIN i TRUMP nisu skrivali da su jedan drugom simpatični.

Oni, generalno gledano, imaju vrlo slične i jednake ciljeve.

Putin je Rusiju ponovo učinio Velikom. Trump je sebi postavio cilj da Ameriku opet napravi velikom i pod tom parolom je pobijedio.

Putin je umnogome već realizirao svoj program. Trump to tek treba uraditi.

Putin je počinjao u užasnim početnim uvjetima, poslije katastrofe jeljcinizma i raspada jedinstvene Države, Velike Rusije. I, on je sa svih izašao na kraj i ruski narod se sigurno kreće ka obnovi svoje veličine i jačanju suvereniteta.

Trump svoje tek treba odraditi, ali su mu starni uvjeti bolji. SAD imaju ogromnu ekonomsku, vojnu i tehnološku moć. Ako sve to bude usmjereno u razvoj i jačanje zemlje, a ne na izvoz u svijet kaosa i smrti, kao što su činili traupovi prethodnici, on će imati ogromne rezerve za rješavanje unutarnjih pitanja koja odavno traže rješenje.

Trump i Putin složno priznaju suverenitet kao najvišu vrijednost. U tome je sve otvoreno i prozračno: tu nema ništa osobno – tu su samo nacionalni interesi i civilizacijske vrijednosti. Ako postoje proturječja – o njima se pregovara. Ako postoje ciljevi – oni se zajedno i realiziraju. Tu nema nikakvih dvostrukih mjerila. To je Putinov stil. A najvjerojatnije će i Trump, kako je izborna kampanja pokazala, ići tim putem.

Za Rusiju je od izvanredne važnosti što je liberalizam pretrpio strašan poraz u samom svom središtu. Jer, ako su Amerikanci odbacili liberalnu globalizaciju – Rusija utoliko prema tome nema razloga da se s njom definitivno ne rastane.

Pristaše liberalne ideologije i ekonomije tek su za Rusiju apsolutno neprikladni. Ruska oligarhija i neki liberalni državni funkcioneri upinjali su se iz petnih žila da sebi osiguraju mjesto u transnacionalnoj svjetskoj eliti. A evo: sada je upravo ta elita pretrpjela težak poraz u zoni koju je smatrala svojim sigurnim uporištem.

Otuda problem: gdje će sada bježati liberali iz Rusije čije vrijeme je konačno isteklo 8. studenog 2016. godine? Jer, ispostavlja se da oni više nikome nisu potrebni. Ali, to je naš problem.

Liberalizam je opasan virus. To je, u suštini, totalitarna sektaška ideologija koja ignorira realnost.

Zato su liberali pokušavali omađijati naše društvo, uvjeravajući ga da je pobjeda Clintonve zajamčena. Ali, uslijedila je korekciju iz samog života: pokazalo se da liberali ne samo da buncaju, nego i da to čine agresivno i nametljivo.

Ako ni SAD više neće trpjeti liberalizam, kako je moguće sačuvati liberalne iluzije u Rusiji?

Nije moguće: našim liberalima je došao kraj – izgubili su i posljednju točku oslonca.

Rusija u ekonomiji od SAD ni dosad nije ovisila. Zavisila je samo u financija jer je priznavala dolar za svjetsku rezervnu valutu. Ali, taj status dolara proturječi Trumpovim idejama o financijskom suverenitetu SAD. Za njega je dolar prije svega američka nacionalna valuta.

Ako su globalisti odmah započinjali ratove ili organizirali prevrate u zemljama koje su htjele prijeći na trgovinu u svojoj nacionalnoj valuti – Trumpu će biti svejedno. To znači da više ne postoje prepreke za formiranje valutne multipolarnosti.

To pred Rusijom otvara kolosalne perspektive, naročito u ekonomskim odnosima sa zemljama Istoka – Iranom, Turskom i Kinom.

Strateški Trump razmišlja o interesima SAD u zoni oko američkih granica, ili – najšire gledano – u okvirima sjevernoameričkog kontinenta, a već se prema Meksiku, pogotovo prema ideji integracije s njim, odnosi krajnje nakostriješeno.

Utoliko prije se on neće baviti Bliskim Istokom, da se i ne govori o nesporazumu kakav je Ukrajina. A to znači da će nestati i napetost u odnosima SAD i Rusije.

Ako Trumpov Washington ne bude imao radikalno atlantistički “dnevni red”, zbog čega ne bi surađivao u borbi protiv Islamske države ili u suprotstavljanju drugim formama terorizma?

Bez faktora nasilnog fanatičnog globalizma svaki problem – uključujući Bliski istok, Irak i Siriju – postaje lokalni i tehnički. Jer, kad nema onoga tko neprekidno raspaljuje požar, polivajući ga benzinom, s njim je mnogo lakše izaći na kraj.

Krah Clintonove označio je krah partije rata. Ovo će omogućiti da iz oštre faze konfrontacije pređemo na mekše i fleksibilnije forme dijaloga. Na kraju krajva, ako se Tramp – u skladu sa svojim predizbornim obećanjima – usredotoči na SAD, on može postati američki euroazijac, to jest – kontinentalist.

Američki Putin. Pogotovo što je Amerika – sve do Woodrow Wilsona – bila upravo takva. To će zato i biti povratak svojim korijenima.

I posljednje. U Rusiji u društvu prevladavaju konzervativna raspoloženja. Putin je nesumnjivo konzervativac. Ali, i Trump je konzervativac. I njegovi birači daju prednost konzervativizmu i tradiciji.

Ovo znači da bi i u ideološkom području – napetost opala. A perspektiva suradnje bi se, naprotiv, otvorila. Uostalom, suradnja i nije tako važna – najvažnije je zaustaviti ekspanziju liberalnog globalizma. A konzervativizam – koji je prirodni pogled na svijet svakog zdravog društva – sam će sebi prokrčiti put.

Svima vam želim sve najbolje. Gledali ste «Direktivu Dugina» o utjecaju koji izbor Donalda Trumpa može imati na Rusiju i rusko-američke odnose.

Zatvaranje stranice vladavine u SAD globalističkih elita, automatski skida napetost između SAD i Rusije. Odsad će rizik direktne konfrontacije između naših zemalja biti znatno manji.

Ako Trumpa ne ubiju poput Kennedyja – na budućnost se može gledati s optimizmom.
 
(fakti.org)