EU je politički (mentalni) konstrukt, diktatura tehnokrata koja kroz ‘zakone’ ljudima svakoga dana oduzima sve više sloboda. Niti taj sustav ne može bez indoktriniranih skupina ljudi uvjetovanih na točno određeni način ponašanja i razmišljanja, dio čega je i podsvjesno ugrađena ideja da su bolji od drugih

Svaki političko-gospodarski sustav oživljuje se kroz pojedince, žive ljude, jer bez njih niti ne postoji, s obzirom da je svaki sustav zapravo tek mentalni konstrukt. Ako vam takva ideja zvuči preneobično, zapitajte se samo, možete li s bilo kojim sustavom popričati oči u oči, opipati ga, pokazati na kojem se mjestu nalazi, to jest koji prostor zauzima, omirisati ga ili fotografirati, pogledati ga kroz mikroskop ili teleskop?

To nije moguće, jer je riječ mentalnom modelu – koji postaje stvaran kad puno ljudi u njegovu stvarnost počnu vjerovati pa se počnu i ponašati kao da taj sustav doista postoji sam po sebi. Tada ti ljudi počnu animirati mnogobrojne uloge, postaju nesvjesni kotačići u stroju i administratori raznih potreba sustava koje su mu nužne da bi onakav kakav je – nestvaran – počeo imati vrlo stvarni utjecaj na ljudske živote.

Zbog toga su se svi sustavi u povijesti – bez obzira koliko različiti ili možda čak suprotstavljeni naizgled bili – s velikom ozbiljnošću primali zadaće indoktriniranja ljudi tj. usađivanja u umove određenih vrijednosti i svjetonazora na kojima se neki sustav temeljio.

Također, pomno su odgajali buduće povlaštene pojedince dok su nad svojim sunarodnjacima demonstrirali svoju nezasluženu moć. Nisu je stekli poštovanjem i velikim djelima već im ju je sustav dao tj. posudio, zapravo su upravo oni najisprogramiraniji robovi tog istog sustava. Koliko je bio minijaturan njihov pravi značaj, uvijek je postajalo jasno kad bi ustanovili s kakvom ih je lakoćom sustav odbacio ili zgazio kad mu više nisu trebali ili ako su, slučajno, pomislili da mogu malo guditi po svome, u trenu im oduzevši ono što im zapravo nije ni pripadalo, a oni su povjerovali u tu iluziju – da imaju ikakvu moć.

Robotiziranje ponašanja i razmišljanja

Jedan takav sustav, kojem smo i mi izloženi, svjetski je po dosegu i korporatistički po naravi, ali do nas dolazi u svom podobliku koji se naziva “Europska unija”. To je politički (dakle mentalni) konstrukt, diktatura tehnokrata koja kroz pseudolegalizam tj. kroz “zakone” ljudima svakoga dana oduzima sve više sloboda. Kao ni svi prethodni sustavi, niti ovaj ne može postojati bez indoktriniranih skupina ljudi koji su uvjetovani na točno određeni način ponašanja i razmišljanja, dio čega je i podsvjesno ugrađena ideja da su bolji od drugih pa im zato u životu bolje ide. Sljepilo ih sprječava da uvide kakvim ciljevimaa zapravo služe, pa njihov ego jedostavno ne može prihvatiti takvu ideju čak ni u razmatranje. Kad jednom prepoznate taj obrazac, s lakoćom ćete ga potvrditi u beskonačno puno situacija kojima smo svakodnevno izloženi.

Iz svega toga, naravno, slijedi da i sama “Europska unija” kao mentalni konstrukt mora sebi stvarati čvrsti temelj u programiranju i uvjetovanju odabranih pojedinaca. To je isto ono što je radio svaki sustav – kako “totalitaristički” tako i “demokratski” – jer su i jedan i drugi po tom pitanju isti. Razlika je u načinu i eksplicitnosti – totalitarizam umove ljudi osvaja kroz beskonačno i neskriveno ponavljanje istih parola, dok se u demokraciji one nazivaju “novinski naslovi”, pa čak i “sloboda govora” i ponekad malo variraju u izražaju.

Stoga mi je bilo zanimljivo u slučajnom susretu porazgovarati s jednom djevojkom koja je neko vrijeme radila u Europskoj komisiji, a imala je dovoljno otvorenu moć zapažanja da može uočiti kako se oblikuje europskounijski model vladavine nad ljudima i kakav je njegov pravi duh, korporatistički u najširem smislu te riječi koja obuhvaća i oblikovanje stavova i svjetonazora ljudi u smjeru smanjivanja empatije i robotiziranja njihova ponašanja i razmišljanja. Sve je to vidjela u samom središtu paukove mreže, kako bi se na engleskom reklo – „in the belly of the beast” – a s obzirom da je nevidljivo tkanje društva nemoguće vidjeti samo po sebi, bez njegova oživotvorenja u praktičnim situacijama, potrudili smo se u vidu nekoliko crtica zapisati neka od zapažanje te osobe, jer je osobno prenošenje direktnog ljudskog iskustva možda jedan od rijetkih preostalih nenadziranih komunikacijskih kanala.

Što se tiče vremena kad je tek stažirala, djevojka je ispričala ovo:

“Na samom početku stažiranja drže se govori o tome kako u institucijama EU-a stažiraju samo najbolji, najbolji rade u institucijama, stažisti su, citiram – crème de la crème (stažiranje je dvaput godišnje, stažiraju i oni koji još nisu završili fakultet, a i osobe s postdiplomskim); ističe se kako je stažiranje neponovljivo iskustvo koje se pamti cijelog života; napominje se kako je najbitnije družiti se ili ‘to network’, sklapati poznanstva koja će nam osigurati posao.

To govore na uvodnom predavanju, na poslu, to je prvi savjet koji sam čula kada sam došla na posao, a slušala sam ga cijelo vrijeme stažiranja, i od mladih i od zaposlenika: dakle, druži se s ljudima jer ih kasnije možeš iskoristiti.” Dodala je i ovo: “Po dolasku su nam preporučili da se učlanimo u stage committies (nekakvi odbori, zajednice – prvi na listi je LGBT stage committee, a onda razne vrste aktivnosti poput biciklizma, kazališta, učenja jezika…)”

Identičan, isprogramiran način komunikacije

Mnogi rigidni sustavi u bliskoj prošlosti polagali su puno napora u promociju tjelesnih aktivnosti, pa ni EU, kako se čini iz nastavka djevojčinog svjedočanstva, u tome nije iznimka: “Puno sam slušala a i dobila puno preporuka ‘vježbanja’ iliti ‘zdravog života’; u Komisiji imaju teretane, a pod pauzom od dva sata koju smo imali dnevno, većina zaposlenika i stažista ide vježbati. Općenito ‘zdrav život’ je posebna vrsta manipulacije. Sa ‘zdravljem’ i ‘zdravom hranom’ tamo se ne smije šaliti jer vrijedi načelo ‘we are what we eat’, a debele ljude se gleda s prijekorom, kao nižu vrstu jer ‘mi moramo plaćati njihovo zdravstveno’, promiče se kult ljepote, najbitnije je koliko se krećeš i što jedeš.”

Djevojka koja je radila u Europskoj komisiji dalje kaže: “Kroz druženje i upoznavanje velikog broja ljudi, shvatila sam kako više-manje svi imaju gotovo identičan, isprogramiran način komunikacije, slične rečenice, o svjetonazorskim pitanjima gotovo da nema razlike u mišljenjima (to je moje iskustvo u Europskoj komisiji, Europski parlament je barem donekle druga priča); o bilo čemu da pričamo – o stanju u Ukrajini, pobačaju, gayevima, trčanju, feminizmu, umjetnoj oplodnji, globalnom zatopljenju, ista priča, ista razmišljanja, razlike su moguće oko tema poput – vrste sjemenki u sendviču.”

“Iz razgovora s čovjekom koji već duže tamo radi, saznala sam kako je i on primijetio da se na predavanjima, seminarima i sastancima uglavnom priča o stvarima koje su očite već na prvi pogled (pričamo o tome kako se ‘stol’ kaže ‘stol’, može biti crven ili bijel, kako bi zamaglili činjenicu da stolu možda nedostaje jedna ‘nožica’). Jedna gospođa – koja spada u zaposlenike ‘na visokoj poziciji’ – na European Bussiness Summitu rekla je da ‘Europska unija želi mir u svijetu’, a nazočni su se smješkali i kimali glavom.

Govori na sjednicama, summitima ili predavanjima su više-manje na ovoj razini, citiram: Moramo uspostaviti prioritet kako bismo ustanovili sadržaj koji će svima odgovarati; ako smanjimo emisije plinova, priroda i zdravlje će nam odgovoriti; moramo vratiti povjerenje; Europa promiče mir i ekonomski oporavak; postoji prostor za napredovanje; trebamo povećati povezanost. Ispod tih općih izjava guraju svoje programe – lobisti (puno najvećih svjetskih tvrtki imaju svoja sjedišta u Bruxellesu) na sastancima doslovno govore tekstove koji poslije ulaze u zakonodavstvo EU-a, razne direktive, uredbe. Mnogo se raspravlja o nebitnim stvarima, nebitnim člancima uredbi, donose se pravila o ‘detaljima’ – propisuje se kako pašnjak ne smije imati drvo, ili se pak radi na širenju ideologije (spol, klima…)”

Indoktrinacija budućih kadrova Europske komisije

I sad skočimo na pitanje selekcije kandidata za buduće zaposlenike Europske komisije: “Za dobiti posao, potrebno je proći EPSO. Na kraju testa kažu jeste li ili niste podobni za institucije. Pitanja su na prvi pogled banalna – kako reagiraš u stresnim situacijama, jesi li timski radnik, možeš li mijenjati posao unutar EU institucije svake dvije-tri godine, itd.

Onda slijedi intervju, a provjerava se i interakcija s drugim ljudima. Osoba je u sobi s nekoliko ljudi, daju joj da vodi razgovor na neku temu i onda promatraju reakciju (nisam bila osobno, već sam čula od kolege). Radi se o stavljanju potencijalnog radnika u poziciju da se mora svidjeti drugim ljudima. Naravno, ničemu se ne smije usprotiviti, inače nisi ‘timski radnik’, možda si i konfliktan, a netko sa strane promatra jesu li tvoje reakcije ‘korektne’. Izvrstan način gubljenja osobnosti, vlastitog razmišljanja i karaktera kroz ‘što će drugi misliti o meni’.”

Indoktrinacija budućih kadrova Europske komisije usmjeruje se na oblikovanje njihovih emocija, kao što to opisuje naša sugovornica: “Seminari, ‘working lunch’ i treninzi se često održavaju na teme kao što su pregovaranje s emocijama; ocijeni samog sebe; kakav sam s drugim ljudima, u timu; kako držati prezentacije (naravno, i tamo su prepune knjižare literature poput – kako jesti, piti, spavati, voditi ljubav…). Dakle jedina transcendencija, ‘duhovno’ politički korektno polje su seminari na kojima se ljudi odgajaju, potrebno je ‘steći vještine’, izgraditi ‘osobnost’. Brojne su psihoterapeutske ordinacije, a plijeni pozornost reklamiranje ‘terapije sportom’.”

“Zaposlenici su uglavnom ljubazni i smiješe se, međutim, ako malo zaobiđeš pravilo, to jest ako tražiš da ti se izađe u susret ili postupi ljudski, slijedi hladna reakcija, neočekivana strogoća. Osobno poznajem ljude koji tamo rade, imaju suosjećanja i ponašaju se ljudski, ne krše pravila, već samo rade zdravo razumski, humano i izađu u susret. Takvi automatski postaju kršitelji pravila, negativci koji dobiju primjedbe – ‘ako ti radiš tako, onda mi ispadamo loši’.

Taj primjer mi vraća u sjećanje situaciju koja se meni dogodila, a koja je zanimljiva samo radi promatranja tog ‘birokratizma’, držanja pravila izvan svake pameti. Radila sam pet mjeseci u glavnoj zgradi Komisije, gdje su mjere osiguranja na najvišoj razini, barem 5-6 čuvara je na ulazu i prolaze se provjere kao na aerodromu. Znala sam čuvare i uvijek nešto popričala s njima. Završila sam stažiranje i jedan sam dan došla posjetiti stare kolege s posla i prijatelja. Po mene je na recepciju došao kolega, stalni zaposlenik i prilijepila sam značku Komisije kako bih mogla ući. Ušla sam unutra, posjetila kolege i krenula naći se s prijateljem za kojega sam mislila da me čeka na recepciji, dakle izvan samog ulaza. Međutim dogodio se nesporazum – prijatelj me čekao unutra, a ja sam bila na recepciji.

Od unutarnjeg ulaza s čuvarima (postoji i vanjski na kojem su čuvari) do recepcije je svega metar ili dva. Ja sam izašla tih nekoliko koraka, međutim, kad sam htjela ponovno ući, čuvari-znanci rekli su mi kako to nije moguće jer sam maloprije izašla. Budući da u vidjeli kako sam sa ‘značkom’ ušla prije sat vremena, vidjeli me kako izlazim, znali su me, objasnila sam im kako me prijatelj čeka unutra. Rekli su da im je žao, ali pravila su takva, naime, trebam zvati kolegu i proći čitavu proceduru od prije sat vremena. Meni je to izvrstan primjer hladnog birokratizma o kojima bi Kafka napisao još nekoliko romana.”

Obrazovanjem do potrebnog profila ljudi

Nadalje u razgovoru sa sugovornicom saznajemo ponešto i o duhu obrazovanja europskih kadrova: “S Komisijom i drugim institucijama surađuju mnogobrojne ‘Europske škole’ koje ona ili osniva ili ih, pretpostavljam, obilato financira. U tim školama – koje imaju svoje centre diljem Europe, a najveći broj ih je u Belgiji – zapošljavaju se i studiraju pojedinci, po mom dojmu, odani ideji Unije, ne dovodeći ni jedan njen aspekt u pitanje. Tražeći doktorski studij, otkrila sam kako mnoga sveučilišta imaju studije poput ‘gender studies’, ‘globalization’, terorizam, dakle politika Unije ulazi na redovna sveučilišta država članica. Studira se European affairs, European law, Globalization, obrazuju se pojedinci te se kroz to obrazovanje stvara profil ljudi potreban Komisiji i drugim EU institucijama.”

„S tim u vezi, upoznala sam čovjeka kojega zna velik broj ljudi u krugu institucija – mogu tvrditi da se radi o tipičnom primjeru čovjeka kojega odgajaju EU institucije. Za njega kažu da je ‘the real European man’, a profil je otprilike ovakav – govori tečno šest stranih jezika, završio je magisterij (diplomacija ili tako nešto), radi kao profesor u poznatoj europskoj školi, ima više od 40 godina, neoženjen je, bavi se sa tri sporta, u izvrsnoj je formi, jede zdravo, ako mu nešto nije jasno vezano za neku temu nazove odgovarajući Generalni direktorat (DG, ustrojstvena jedinica u Komisiji), smatra kako je problem u vezama muškarca i žena što im, citiram, ‘nisu dovoljna psihološka pomoć’. S njim nisam ulazila u dublje rasprave niti o jednoj temi. Međutim, kada sam samo površno zagrebala po nečemu, iz čega se moglo vidjeti da drukčije razmišljam, dobila sam odgovor kako sam – neprilagođena sustavu.”

“Za stažiste, a i za zaposlenike, održavaju se razna druženja gotovo svakim danom poslije posla, te domjenci tijekom radnog vremena, ne samo u Komisiji već u svim institucijama. Često se spominje pojam ‘European bubble’, za koji nemam definiciju, ali trebao bi pretpotstavljati svijet sam za sebe, odvojen od ostatka, život u institucijama. Zanimljivo je da nisam čula niti jednu kritiku na račun institucija, bilo Komisije ili drugih EU-institucija. Sada radim u Ministarstvu rada i iz dana u dan slušam kritike na račun rada institucija Hrvatske”.

Riječ Bog ne postoji, a ne spominju se ni religije

Pa nekoliko uočavanja o načinu kako se u Europskoj komisiji razmišlja o drugim društvenim temama: “Riječ Bog za njih ne postoji, ne želim tvrditi 100 posto, ali mislim da tu riječ nisam ni jednom čula u Komisiji. Ne spominje se niti jedna religija. Disco-klub kraj katedrale je bivši dio crkve, supermarketi su dijelovi bivše crkve, a u nekima se odvijaju modne revije (Den Haag u Nizozemskoj). Što se tiče zdravlja i hrane, ili se radi o bogatima, zaposlenima u institucijama koji moraju jesti ‘zdravo’, a to im se i dobro naplaćuje, ili se radi o velikoj većini društva koji kupuju u ‘Lidlu’.

Riječ je o specifičnom mentalnom sklopu – sirotinja kupuje što jeftinije i nije bitno što jede radiokativno mljeveno meso iz Bugarske staro dvije godine. Međutim, mislim da fenomen ‘Lidla’ nije isključivo vezan za sirotinju, koja jadna nema pa kupuje, već ima širi značaj koji se može povezati i sa cijelim konceptom ‘zdravog života’ – brojanjem kalorija, mjerenjem kolesterola, hodanja, općenito lišavanjem bilo kakvog užitka u životu, razvijanju umijeća ‘neživljenja’. Oduzeli su ljudima pravo da misle, nameću vlastite pojmove dobra i zla, a u zamjenu daju mjerenje kalorija i testove ‘jesam li dovoljno društvena’. Bitno je što jedeš, koliko vježbaš, moraš se smješkati, uz to ići na edukacije, završiti nekoliko ‘mastera’, raditi i raditi, podržavati apsolutno svako ‘mainstream’ razmišljanje, ne pričati o Bogu, moralu, dostojanstvu, ne biti svoj, pričati općenito, rješavati se stresa trčanjem i putovati.”

I za kraj nekoliko detalja o načinu funkcioniranja EU-a iz iskustva naše sugovornice: “Komisija širi nadležnost na svako područje. I u područja u kojima postoji nadležnost samo država članica, a Komisija može samo nadopunjavati, što je vidljivo iz predmeta Maruko, u kojem je Sud de facto naveo kako ima svoje ovlasti i u području koje pripada iključivo u nadležnost država članica.

Tako je Sud, vezano za pitanje građanskog statusa, čije određivanje pripada isključivoj nadležnosti država članica, rekao: ‘Istina, građanski status i povlastice koje slijede iz njega su pitanja koja pripadaju u nadležnost država članica i pravo Zajednice ne ograničava tu nadležnost. No, mora se imati na umu da se pri korištenju te nadležnosti države članice moraju povinovati pravu Zajednice, a posebno odredbama koje su vezane uz načelo zabrane diskriminacija.’’

Koga zanima još dublja analiza duha Europske unije, sve što treba je (ponovno) pročitati roman „Vrli novi svijet” Aldous Huxleya. Jer on je već ovdje, u doslovnom obliku.
 

 
(dnevno.hr,youtube/uredio:nsp)

Najznačajniji cilj biotehnološke industrije su djeca i omladina.

Alister Crowley, sotonist, mason i operativac Iluminata, o djeci je rekao sljedeće: “Dajte mi ih prije osme, jer poslije je kasno.” Oni žele uništiti djecu mentalno, emocionalno, fizički i udarno što je ranije moguće, kako bi ih doživotno “zaključali” u Mjesečevu matricu i diskonektirali ih od slobodne svijesti.

Evo poražavajuće statistike – jedno na desetoro američke djece prima lijek ritalin, koji izaziva promjene svijesti, a jedno drugo istraživanje kaže da se to događa kod 1 na 8 djece. Napraviti ćemo malu pauzu da uzmete dah. ŠTO? Ritalin je derivat kokaina! Evo još nekih nevjerojatnih brojki: liječnici u Velikoj Britaniji su 1993. godine izdali 3.500 recepata za ritalin; do 1996. godine već ih je bilo 26.500; 2006. godine britanski Nacionalni zdravstveni servis (ne uključujući privatnu praksu) izdao je 250.000 recepata, a 2007. godine brojka je dostigla 461.000. Rast je bio toliki da je čak i jedan vladin predstavnik rekao da bi ga trebalo malo obuzdati.

Omladinu drogirati!

Uz ritalin, napravljeni su i drugi slični lijekovi kako bi se udovoljilo opsesiji, kao i proračunatom zlokobnom planu, da mlade treba drogirati.

Među njima su: aderal, koncerta, metadat CD, ritalin, fokalin i stratera (atomoksetin). Kao što i pretpostavljate i tvrtka Eli Lily, koja se dovodi u vezu sa obitelji Bush, je umiješana u to. Još jedan lijek koji se daje djeci je risperdal koji se upotrebljavao da bi se od političkih zatvorenika u Sovjetskom Savezu izvlačile informacije. David Healy, vodeći stručnjak za psihofarmakologiju i profesor psihijatrije na Sveučilištu u Cardiffu u Walesu, rekao je sljedeće:

“Ljudi koji su uzimali risperdal bi svakome sve priznali. Kada razmislite o davanju ovog lijeka djeci, dobivate potpuno nova pravila igre”.

Da na sekundu razmislimo o tome: dozvoljavamo da se djeci daju lijekovi koji su davani političkim zatvorenicima u Sovjetskom Savezu zbog kojih su oni svakome sve priznavali. Studija, objavljena u siječnju 2010. godine, u časopisu Journal of American Academy of Child & Adolescent Psychiatry otkrila je da su risperdal i ostali “antipsihotički” lijekovi davani djeci čak od dvije godine starosti.

U njemu se kaže i da se broj slučajeva u kojima su ti lijekovi davani djeci između dvije i pet godina udvostručio posljednjih godina – što je u skladu s planom da omladina počne s drogiranjem što je ranije moguće. Lijekovi izazivaju isti efekt kao amfetamini i kokain. Oni su, naravno, nelegalni iako farmaceutske tvrtke i njihovi sluge i glumci, koje nazivamo “doktorima”, prilično legalno prepisuju slične lijekove djeci kao bombon na Božić. Ti lijekovi imaju i moguće zdravstvene posljedice, kao što su srčane smetnje i dijabetes. Oni se opisuju, kao i svi negativni učinci lijekova, kao “nuspojave”, ali oni nisu prosto “sporedni učinci”. Radi se o ozbiljnim efektima i u tome nema ničeg “sporednog”.

“Problem” koji promovira “Velika Farmacija” kako bi potaknula zloupotrebu lijekova kod djece je nešto što oni nazivaju “Hiper-poremećaj pažnje i hiperaktivnost” ili ADHD. Profesor Hili je rekao sljedeće:

“Farmaceutske kompanije provode aktivnu kampanju kako bi uvjerile ljude da postoji i ADHD kod odraslih. Odraslima koji imaju proleme se kaže da imaju ADHD i za to im se pripisuju lijekovi. Farmaceutske tvrtke agresivno reklamiraju takve lijekove. Kako doktor može odbiti prepisati neki lijek za koga je “klinički potvrđeno” da pomaže?”

Odgovor na to bi bio – tako što razmišlja svojom glavom. Ima sve više dokaza da ti lijekovi čak i ne utječu na “stanje” za koje se tvrdi da ga liječe i mnogo je mišljenja stručanjaka sa iskustvom da ne postoji nešto što se naziva “Hiper-poremećaj pažnje i hiperaktivnost”, osim onoga koji izazivaju dodaci prehrani, kao što ćemo ubrzo i objasniti. U tom slučaju, imamo na dijelu situaciju problem-rekacija-rješenje, baš kao što je i “oružje za masovno uništenje” u Iraku. To je široko rasprostranjena tehnika koju koristi Velika Farma, kada stalno izmišlja nove bolesti i sindrome kako bi opravdala potrebu za još većom količinom lijekova i cjepiva. Ona zarađuje milijarde i milijarde time što čini ljude fizički, mentalno i emocionalno bolesnim, a da bi osigurala sve veći profit, potrebno joj je još više bolesti ili, uz pomoć tehnike No problem-reakcija-rješenje, percepcija javnosti da se nove bolesti javljaju.

Izmisliti bolesti

To uključuje i izmišljanje “novih” koje zapravo ne postoje. Mike Lamer, iz Shen klinike na otoku White, kaže da farmaceutske tvrtke mnoge prirodne odgovore tijela, koji su neophodni da bi ljudi ostali zdravi, tretiraju kao “bolest”. On kaže da je jutarnja mučnina način na koje tijelo izbacuje toksine kako ne bi naudili djetetu. Bilo kakav “lijek” koji bi to “izliječio” bi utjecao na to da tijelo zadrži ono čega bi se trebalo osloboditi. Mike kaže da se u tim uvjetima neki pobačaji dešavaju zbog toga što tijelo odbaci trudnoću, jer sustav prosto postaje isuviše toksičan. Pogledajte što se dogodilo kada su tisuće trudnih žena uzele lijek talidomid, kasnih 50-ih i ranih 60-ih godina da bi se oslobodile simptoma jutarnje mučnine. Rađale su djecu s velikim defektima, uključujući i djecu bez ruku. Taj slučaj je opisan kao “jedna od najvećih medicinskih tragedija modernih vremena”.

Mnoga stanja na koja se danas gleda kao na problem ili na “bolest” koju farmaceutski kartel treba liječiti predstavljaju nešto što tijelo samo radi kako bi ispravilo disbalanse i reagiralo na potencijalni problem, kaže Mike. ADHD uglavnom znači da vam je škola toliko dosadna da se ne možete koncentrirati na sva sranja u koja žele da povjerujete. I sam sam patio od toga po ovoj definiciji, ali sam uvijek sasvim dobro mogao koncentrirati kada bih kroz prozor gledao utakmicu na sportskom terenu. Stado koje čine doktori, psihijatri, nastavnici i ostali roboti jedne države odgovaraju na ovu “bolest” tako što “žrtvama” daju odgovarajuće lijekove Velike Farme, poput Ritalina (poznatog i kao metilfenidat) koji kemijski prespaja mozak i središnji živčani sustav.

Ovo su neki od nuspojava … bolje reći, neki od efekata: Nervoza i nesanica, gubitak apetita, mučnina i povraćanje, vrtoglavica, tahikardija, glavobolje, promjene srčanog ritma i krvnog tlaka, osip i svrbež kože, bol u trbuhu, gubitak težine, probavni problemi, toksična psihoza, psihotične epizode, sindrom ovisnosti od lijeka, tremor i mišićni grčevi, groznice, konvulzije i glavobolje (mogu biti ozbiljne), nepravilni rad srca i disanje (mogu biti ozbiljni i ugroziti život), uznemirenost, nemir, paranoja, halucinacije i priviđenja, pretjerano ponavljanje određenih pokreta i beznačajnih aktivnosti, žmarci (osjećanje da vam insekti ili crvi gmižu pod kožom), kao i ozbiljna depresija nakon prestanka uzimanja lijeka.

Pa, evo vam, dragi moji, stavite u sebe ovo, a ja ću vam donijeti čašu vode. Doktor najbolje zna. To prepisuju djeci danas kao konfete, kao i ostale slične lijekove, a sve je to dio proračunatog rata protiv naše djece.

Vrhunac svega – čipiranje beba!

Izvješće objavljeno u kolovozu 2009. godine u časopisu Archives of General Psychiatry, časopis Američkog medicinskog udruženja, otkrio je da anti-depresivi poput Ritalina, prozaca i sličnih izmišljotina predstavljaju najprepisivanije lijekove u Sjedinjenim Državama.

Nakon 1996. godine, upotreba tih lijekova je kulminirala. Procenujuje se da 27 milijuna ljudi uzima ove prepisane lijekove koji utječu na promjenu svijesti. Prepisuju se i djeci još od šeste godine. Neki roditelji zapravo daju svojoj djeci ritalin koji su nabavili putem Interneta, kako bi im “pomogli da se koncentriraju” tijekom učenja i ispita. To je već zloupotreba djece. Također, djeci roditelji daju lijekove zbog brige da im djeci nije “dosadno, da nisu nemirna i rastrojena”. Čovječe, tko bi to pomislio kad imaju takve roditelje?

Jedan čudan momak, po imenu profesor John Haris, “stručnjak za bioetiku” u britanskom Sveučilištu u Manchesteru, ohrabrio je uporabu Ritalina za odrasle, kao i za djecu, i usporedio ga je s “sintetičkom sunčevom svjetlošću” – ekvivalentom onoga što su svjetlost vatre, svjetlost lampe ili električna svjetlost prema Suncu. Rekao je da bi ga odrasli trebali uzimajti da bi “povećali svoju moždanu snagu”. Pa, pretpostavljam da bi onda trebali da ga uzimaju.

Jedna studija objavljena u siječnju 2010. godine u časopisu Archives of General Psychiatry, također otkriva ozbiljan porast u prepisivanju dva ili više psihijatrijskih lijekova koji se uzimaju u kombinaciji – nešto što je poznato pod nazivom “psihotropnim polifarmacija”. Istraživači su proučavali lijekove koji su prepisivani odraslima u razdoblju između 1996. i 2006. godine, tijekom 13.000 posjeta liječniku u Sjedinjenim Državama. Otkrili su da je postotak posjeta u kojima je prepisano dva ili više lijekova porastao sa 42,6% posto na 59,8% posto, a postotak prepisivanja tri ili više lijekova je skočio s 16,9% posto na 33,2% posto.

Broj prepisanih lijekova tijekom svakog odlaska liječniku se u prosjeku povećao za 40,1% posto. Čak iako ne uzimate ove lijekove izravno, dobivate ih kumulativno uzimanjem vode. Istraživanje Associated press-a pokazalo je da su antibiotici, antikonvulzanti, stabilizatori ponašanja, spolni hormoni i široki spektar drugih lijekova pronađeni u zalihama pitke vode za najmanje 41 milijun Amerikanaca. Situacija je prosta – što više drogirate stanovništvo, ono više izlučuje mokraćom u zalihe koje koriste ostali – a sve je to planirano. Postoji još jedan aspekt ovog masovnog drogiranja društva od vitalnog značaja, a predvidio ga je Aldous Huxley, član Fabijanskog društva i autor djela “Vrli novi svijet” 1959. godine: … čini mi se prilično vjerojatnim da će u nekoj od sljedećih generacija doći do farmakoloških metoda koji će učiniti da ljudi zavole svoje ropstvo i naprave … neku vrstu bezbolnog koncentracijskog logora za čitava društva, tako da će ljudima, zapravo, biti oduzeta sloboda, ali da će uživati ​​u njemu, jer će ih propaganda ili ispiranje mozga farmakološkim metodama učiniti nevoljnim da se protiv njega pobune.

Upravo se to događa danas. Plan je da se svaka nova beba mikročipira pri rođenju, a tada bude podvrgnuta obveznom cijepljenju i lijekovima koje će dobivati ​​doživotno, omogućujući potpunu kontrolu države od kolijevke, pa do groba.

Izolirajte ih u pet osjetila, a onda programirajte njihove diskonektirane umove tako što ćete kontrolirati izvore informacija – zvanične medije i ono što prolazi pod velom “edukacije”. Onima koji ne žele biti isprogramirani i inzistiraju na tome da se ponašaju drugačije od mase, biće dijagnosticiran ADHD i biti će stavljeni na droge koje će im pomutiti um. Zavjera oko uvođenja globalne kontrole je usmjerena na svakoga, ali joj je glavni fokus na djecu i omladinu koji će biti odrasli kada bi trebalo uvesti svjetski diktatorat. Stalno smo svjedoci toga da su mladi ljudi koji pomahnitalo vrše masakre u školama, sveučilištima i na drugim mjestima oni kojima su prepisivani ovi lijekovi koji utječu na um.
 
 
(treceoko/uredio:nsp)

Smanjenje resursa i količine hrane, uz povećanje jaza između najbogatije i najsiromašnije petine svjetskog stanovništva na 100:1, moglo bi izazvati bunt građana.

Problem je još veći zbog činjenice da nitko nema namjeru da se oslobodi stečenog – bogataši smatraju da zaslužuju da budu još bogatiji. Zato je moguć rat koji nitko nije predviđao: totalni rat “svih protiv svih”.

“Tog rata ne bi došlo zbog mogućnosti da svi ljudi međusobno mrežno komuniciraju, kako je predviđao Nikola Tesla, niti zbog narasle moći suprotstavljenih velikih sila, nego zbog gladi proizašle iz pohlepe kvantitativne civilizacije. Uostalom, svaki skup na relaciji Sjever-Jug završen je neuspjehom i odlukama da se smanje davanja siromašnim zemljama.

Naravno, kreatori “novog svjetskog poretka” predvidjeli su mogućnost pobune gladnih. Stoga neprestano vježbaju uporabu najsuvremenijih “neubojnih oružja” na demonstrantima koji se suprotstavljaju globalizmu. Internacionalne policije, kojih će biti sve više, sve dok se policajci ne prisjete da su dio sirotinje, a ne bogataša, već koriste sredstva za blokiranje, omamljivanje, zasljepljivanje i svakovrsno onesposobljavanje demonstranata.

Ritch Garcia, predstavnik laboratorija u zrakoplovnoj bazi Kirtland u Novom Meksiku, i George P. Fenton, direktor projekta oružja zasnovanog na elektromagnetskoj energiji, najavili su novo neubojno oružje “koje ne ubija, nego samo izaziva snažan bol”. “Humano oružje za buduće akcije” stvara buku koja dezorijentira, zvukove jakog intenziteta koji izazivaju bolove, neugodne mirise i iritaciju kože. Riječ je o “strob” svjetlima, oružju koje izaziva mučninu, električnim pištoljima, pištoljima punjenim ljepilom, pjenastim bombama, mrežama za hvatanje ljudi itd.. Već su upotrebljavana tzv. neubojita elektromagnetna oružja (mikrovalno u Iraku i radio-frekventno u Kuvajtu), a sustav HAARP sa Aljaske stalno prijeti ljudskom rodu jer može raznim oblicima energije obuhvatiti planetu.

I pored uspostavljene kontrole, propale ili oslabljene države mogu izazvati nestabilnost, unutarnji sukob i humanitarne krize unutar regije gdje Sjedinjene Države imaju vitalne ili važne interese. Tako piše u čuvenom četvorogodišnjem izvještaju (Quadrennial Defense Review – QDR) pročitanom u svibnju 1997. u Pentagonu.

Jedan citat iz tog izvještaja je neizravno zanimljiv i građanima Balkana: “Kao što smo vidjeli u Somaliji i prethodnoj Jugoslaviji, te kako vidimo danas u zemljama od Albanije do Zaira, neke vlade će izgubiti sposobnost da održavaju javni red i osiguravaju potrebe svog naroda, što će stvoriti uvjete za građanske nemire, glad, masovne migracije preko međunarodnih granica, za agresivna djelovanja susjednih država ili čak masovno ubijanje “.

Osim gladi, postoje i drugi izazovi i prijetnje koji će utjecati na budućnost svijeta. Već sada se zna da se prirodni izvori (zrak, voda i zemlja) troše 20% posto brže nego što se mogu obnoviti i da će na kraju petog desetljeća ovog stoljeća njihova potrošnja dostići čak 220% posto. Najrazvijenije države najmanje poštuju Zemlju i, što je još opasnije, najviše zloupotrebljavaju klimu u ratne svrhe. Na summitu Ujedinjenih naroda o planeti Zemlji, održanom 27. lipnja 1997, Sjedinjene Države su proglašene za najvećeg zagađivača na planeti. (iako danas 2014. filantropi poput Bill Gatesa, izjavljuju da su najsiromašnije zemlje zapravo najveći zagađivači)

Osim SAD, na listi najvećih krivaca za 60% posto svih onečišćenja su: Njemačka, Rusija, Japan, Brazil, Južnoafrička unija, Indija, Indonezija i Kina. Na primjer, SAD je najveći zagađivač atmosfere, a odbijaju, za razliku od europskih zemalja, potpisati međunarodni sporazum o smanjivanju ispuštanja ugljičnog dioksida, čije se postojanje i nastajanje smatra glavnim izazivačem ekoloških drama (prema podacima od 20. prosinca 1997. SAD ispušta najviše ugljičnog dioksida u svijetu – 5.228 milijuna tona, Kina 3.006, Rusija 1.547 …).

Zato je Galus Kadon, šef švicarske ekološke zaklade “Greina”, izjavio za “Financial Times” da je licemjerno da se rezultati ljudskih nedjela i sakaćenje prirodnih izvora egzistencije i dalje nazivaju “prirodnim nepogodama”.

“Zapadna društva se više ne vide jasno u ogledalu budućnosti; ona izgledaju opsjednuta nezaposlednošću, oboljela od neizvjesnosti, zastrašena šokom novih tehnologija, zbunjena mondijalizacija gospodarstva, zaokupljena propadanjem okoline i vrlo obeshrabrena ubrzanom korupcijom. Štoviše, bujanje ‘etničkih ratova’ širi nad tim društvima zadah grižnje savjesti i osjećaj mučnine. “

Peta rasa i kozmičko smeće

O tome kako će izgledati svijet ubuduće može se saznati od Aldous Huxley-a, jednog od gurua “New Age”, poznatog zagovornika Osnovnog programa, koji je nastao u klinici Tavistock. Naime, on se 1961. godine, na predavanju koje je sponzorirao “Glas Amerike”, javno glasilo američkog State Departmenta, u Kalifornijskoj medicinskoj školi u San Franciscu obratio skupini liječnika, psihijatara i vladinih administrativaca riječima:

“U sljedećoj generaciji ili tu otprilike, farmakološki će se uređivati ​​da ljudi vole svoje robovanje i proizvoditi, tako reći, diktature bez suza.

Proizaći će neka vrsta bezbolnog koncentracijskog logora za čitava društva, tako da će ljudima u stvari biti oduzeta njihova sloboda, ali će rado uživati ​​u tome, jer će biti odvraćeni od bilo kakve želje za pobunom – i to sve uz pomoć propagande, ‘ispiranjem mozga’ i idiotizacije pojačane farmakološkim sredstvima. I to će izgleda biti krajnja revolucija”.

Slično je pisao Trevor Revenscroft. Tvrdio je da je francuski odvjetnik Morris Jolie, posvećenik drevnog reda rozenkrojcera, uskrsnuo ideje Makijavelija i da je predviđajući masovne komunikacije i nove tehnologije za skoro trenutnu kontrolu nad političkim i ekonomskim životom upozorio čovječanstvo da “nastaje novi tip cezarizma”:

“Govorit ćemo sa ljudima po ulicama i trgovima i učiti ih da preuzmu onaj pogled na politička pitanja koji nam je u tom trenutku potreban. Jer ono što vladar kaže širi se kroz zemlju poput nekontroliranog požara, glas naroda to nosi na sva četiri vjetra. Mi ćemo izazivati ​​nemire, sukobe i mržnju u čitavoj Europi i prema tome po drugim kontinentima. U svakom trenutku biti ćemo u položaju da stvorimo nove nerede kako nam se prohtije, ili da uspostavimo stari poredak. Nepopustljivo ćemo trovati odnose između naroda i država u svim krajevima. Zavišću i mržnjom, sukobima i ratom, čak i širenjem gladi, oskudice i zaraza, dotjerat ćemo ljude u takav tjesnac da će im jedini izlaz biti u totalnoj predaji našoj vlasti.”

Ipak, čini se da je najopasnije shvaćanje teozofa Jelena Rerih u vezi s dominantnom rasom na planeti – “petom rasom”, koju je nazvala “kozmičko smeće”. Ona je posebno naglasila: “Vi pitate da li mi još treba da se borimo s ljudima? “Da li su svi ljudi naši neprijatelji? Odgovoriti ću, da, mi se trebamo uvijek boriti protiv zla u svim njegovim pojavnim oblicima. Pa, pošto je sada na Zemlji većina ljudi nositelj zla, to znači da imamo i mnogo protivnika”.

Nazire se i optimistička varijanta izvjesnije budućnosti. Nobelovac Richard Smoley sa Sveučilišta Rice i Geil Pergamit i Chris Peterson iz Instituta Forsythe (SAD) tvrde: “Nanotehnologije će popraviti sve štete industrijske revolucije. Prednosti nanotehnologije: samosklapanje proizvoda široke potrošnje, izrada računala milijardama puta bržih od sadašnjih, neobični izumi, sigurna i svima dostupna putovanja u svemir, iskorjenjivanje bolesti i starosti, iščeznuće svih vrsta zagađenja čišćenjem uprljane okoline, stvaranje molekularne hrane koja će istisnuti glad, oživljavanje izumrlih biljnih i životinjskih vrsta, pripremanje uvjeta za život na drugim planetima itd…”

Upravljačka elita

Nakon svega što se dogodilo od 1905. godine kada je Sergei Nilus objavio najkontroverzniju, najznačajniju, najopasniju i najproblematičniju knjigu 20. stoljeća, pod naslovom “Protokoli sionskih mudraca”, mnogi ljudi, čak i stručnjaci za stratešku analitiku, ne uspijevaju proniknuti u sferu “vladanja iz sjene”. Ispostavilo se da je to izuzetno važno. Nedostatak informacija o religijama, masoneriji i pogubnosti kvantitativnog pristupa životu izazvao je sveopće mistificiranje, a najtajanstveniji su kreatori “novog svjetskog poretka” i njihov perfidni mehanizam za uređivanje.

Sve navedeno liči na “gospodarenje iz sjene”, a tzv. novi svjetski poredak je djelo moćnih instrumenata odabranih u kuloarima “svjetske elite”. Instrumenti, po svemu sudeći, mogu biti pojedinci, grupe, organizacije i države. Zato su priče o papinstvu i masonima toliko mistificirane da se ljudi s vremena na vrijeme pitaju da li masoni uopće postoje i kako bi papa mogao biti zao. Čini se da su niske strasti i ljudska pakost motivirali nekog da izmisli nekakve protokole ne bi li se još više zamutile političke, religijske i informacijske vode. S druge strane, zanimljivo je da se mnogo toga događa u skladu s “Protokolima”.

Na primjer, na značajne društvene položaje, prema stavovima iz Protokola, postavljaju se dvije vrste ljudi: nepošteni, a pametni, i pošteni, a glupi.

Prvi uvijek upravljaju drugima. Prvima upravljaju “vladari iz sjene” i mijenjaju ih kad im se prohtije, a oni nemaju oslonac za zaštitu od smjenjivanja i ne bune se, budući da su s “maslacem na glavi”. Sa najznačajnijih skupova nema zapisa, ni tragova za povijest. Dokumenti su nedorečeni, besmisleni i polupismeni: pišu ih probrani prema kriteriju poslušnosti.

Pošto se masonima pripisuje značajna uloga u kreiranju tzv. novog svjetskog poretka, sve što se događa može promatrati i kroz prizmu temelju informacijama o nadnacionalistima. Povod može biti i posjeta Sarajevu Otta von Habsburga, potomka austrijske krune. On je 4. travnja 1997. došao u glavni grad Bosne i Hercegovine kao član izaslanstva Europskog parlamenta da bi razgovarao o želji stanovnika da se uključe u Europsku uniju. Na temelju pisanja Michael Baigenta, Richarda Leea i Henry Lincolna, Oto fon Habsburg je bio titularni Vojvoda od Lorene i kralj Jeruzalema.

Globalna naredba

O planetarnoj vladi, koja očito upravlja svjetskim trendovima, među prvima je pisao Richard Gadner za Foreign Affairs još travnja 1974. godine:

“Ako odmah ne stvorimo Svjetsku vladu, ne izvršimo reviziju Povelje UN i ne opunomoćimo Svjetski sud da ima najveću vlast, neće biti napretka … Neophodno je proširiti domenu djelovanja oružanih snaga UN, na sve sektore svjetskih sukobišta, u kojima će takve snage imati zadatak patroliranja internacionalnim graničnim i ostalim demarkacijskim linijama, uz nadzor slobodnih demokratskih izbora u svim zemljama i uz verifikaciju provođenja politike oružanog nemiješanja”.

Mada mnogi događaji potvrđuju Gardnerove riječi, nije lako razumjeti politička zbivanja budući da između razine na kojima rade Carlos Westendorp, Jacques Klein, Wolfgang Petritsch, Michael Steiner i Bernard Kouchner i glavnih kreatora svjetskih zbivanja, ima najmanje pet hijerarhijskih razina kojima suvereno i samouvjereno vladaju kraljica Elizabeta druga, obitelji Rothschild, Rockefeller, Ford, Carnegie i Agnelli, zatim Henry Kissinger, Zbigniew Brzezinski, Cyrus Vance, Richard Holbrooke, Richard Gardner, Vojvoda od Kenta, Andrew Viloubaj, Ninijan Berti …

Naravno, postaje logično da neko izdaje naloge Kraljici Elizabeti, papi, Rothschildima i Rokfelerima i da o njemu ili njima nitko nikad neće saznati neku informaciju. Sve češće se objavljuju podaci o društvima i institucijama velike moći, poput ovih: “Trilateralna komisija”, Grupa “Bilderberg”, “Iluminati”, Red “Lubanja i kosti”, “Društvo hodočasnika”, “Krug”, “Krug iniciranih”, “Bohemijanski klub”, “1001 klub”, “Red podvezice”, “Guverner Feda”, čiji pripadnici tvrde da nisu u tajnim, već u javnim društvima koja “samo imaju svoje tajne”.

Inače, Henry Kissinger je na sastanku “Bilderberga” u Avianu (Francuska) 1991. godine, izjavio:

“Ono čega se svi ljudi, bez izuzetka, plaše je nepoznato. Svi se plaše nepoznatog. Kada se budu suočili s ovakvom vrstom opasnosti ljudi će se nerado, ali ipak dobrovoljno, odricati svojih građanskih prava u korist zaštite, koju će im ponuditi Svjetska vlada”. Zar nije suštinski iste riječi izgovorio Aldous Huxley u Kalifornijskoj medicinskoj školi u San Franciscu 1961. godine?

Analitičari smatraju da je svjetska financijska kriza, izazvana 2008. godine, inicirana s namjerom da kao logičan ishod proizađe želja svih Zemljana za formiranjem “svjetske vlade”, budući da će svijet poslije krize izgledati beznadno. S druge strane, sve što se događa nameće zaključak da je “novi svjetski poredak”, institucionalno, u potpunosti oblikovan. Najbolja potvrda za to su riječi Zbigniew Brzezinskog, bivšeg visokog državnog dužnosnika SAD, upućene novinarima 2002. godine: “Sve institucije Novog svjetskog poretka su tu. Ono što ja ne znam je: kad ćete to uvidjeti “.

Mnogi politički konci su nevidljivi, ali su, na temelju informacija i njihovog značaja, poznati centri (London, New York, Washington, Bruxelles, Berlin …) iz kojih se povlače. Zar ne pokazuje dovoljno vijest od 2. srpnja 1997: “Na zahtjev Sjedinjenih Država Svjetska banka nije dala zajam Hrvatskoj”. Mnogi su pomislili: Svjetska banka nije samo američka. Možda je bolji primjer informacija da “Boeing”, na temelju odobrenja Federalne trgovinske komisije (FTC), kupuje McDonnell Douglas. Važno je znati da “Boeing” radi za Pentagon i Nasu, a da je već otkupio avionske tvrtke “Continental”, “American” i “Delta”.

Sve to liči na obični biznis, ali nije. U osvajanju jednog od tržišta arbitriraju, javno ili tajno, gotovo je izvjesno, mnogi iz navedenog “kreativnog tima”, mada navodno na suprotstavljenim stranama sjede George Bush, Tony Blair, Jacques Chirac, Gerhard Schroeder …

Scenariji multinacionalnih korporacija vrlo često ovise od interesa na nekim drugim razinama. Iako mnogi, poput Olega Platonova, smatraju da masoni vladaju svijetom, mora se priznati da to je i nije tako …

Uostalom, britanska parlamentarna komisija predložila je da se 349.213 članova iz 8.650 britanskih loža upiše u službeni registar dostupan javnosti. Ti i takvi ne vladaju svijetom, ali su njihove veze dovoljne za tajnu povezanost i napredovanje, što doprinosi svjetskom (ne) redu – onom što lord David Owen smatra da je red. Naime, sredinom srpnja 1994. poznati lord je za “Sunday Times” izjavio:

“Ako se novi savez Istoka i Zapada održi, naše krhke nade u novi svjetski poredak, koji se uzdiže iz pepela hladnog rata, mogle bi ipak biti ostvarene”. 

U borbi za prevlast u novom poretku svijeta ovog puta se biraju sredstva. To su, uglavnom, legalne i legitimne međunarodne institucije čijim se sastavom također pokazuje “tko je tko u svijetu”. Nikad se u povijesti nisu tako često sastajali državnici SAD, Rusije, Njemačke, Francuske i Velike Britanije. Na primjer, Boris Jeljcin se susreo s Helmut Kohl-om sedam puta tijekom pet godina svoje vladavine Rusijom, s Bill Clinton-om – šest puta, s predsjednicima Francuske Francois Miteran-om i Jacquesom Chirac-om – tri puta, i sa britanskim premijerom Johnom Mayer-om – tri puta.

Novina su i relativno česti telefonski razgovori i prepiska iz Moskve s Washingtonom (devet puta), Bonom (pet puta), Parizom (tri puta) i Londonom (dva puta). Još češći su bili susreti diplomata Velike Britanije, SAD, Njemačke i Francuske, s povremenim izletima do Tokija.

“Grupa -7″, zatim “G -7 +1″ a sada “G -8″ sastajala se najmanje jedanput godišnje. Prvi sastanak skupine održan je u Rambouilletu (Francuska) 15-17. studenog 1975. godine. Uslijedio je niz sastanaka do “jugoslavenske krize” na kojima je raspravljano i o sudbini SFR Jugoslavije. Sastanci su održani u San Juanu, Londonu, Bonnu, Tokiju, Veneciji …

Svake godine po jedan u zemljama članicama “Grupe 8“. Za Jugoslavene su sastanci Grupe su postajali sve važniji kako se približavala 1989. godina, koja je označila početak fizičkog stvaranja “novog svjetskog poretka”. Ništa manje značajne nisu bile godine između 1979 kada je papa Ivan Pavao Drugi dao signal za početak pripreme “novog svjetskog poretka”, i 1989, kada je podignuta “željezna zavjesa”, a potom srušen “Berlinski zid” i nestao Varšavski ugovor.

Najvažniji sastanci vezani za Jugoslavensku i za svjetsku sudbinu održani su u Parizu (1989), Houstonu (1990), Londonu (1991), Münchenu (1992), Tokiju (1993), Napulju (1994), Halifaxu (1995), Lilu i Moskvi (1996), Denver (1997), Londonu (1998), Kölnu (1999), Nagoya na Okinawi (2000), Genovi (2001), kanadskom odmaralištu Kananaskis (2002), francuskoj banji Evian (2003), Morskom otoku u državi Georgiji, u Sjedinjenim Državama (2004), Hotelu “Glinigls” u Škotskoj (2005), Sankt Peterburgu (2006), Hajligendamu u Njemačkoj (2007), u mjestu Tojako kraj Kuala Lumpura, u Maleziji (2008), Aquili u Italiji (2009), Huntsvilleu u blizini Toronta, u Kanadi (2010), i Deauvilleu u Francuskoj (2011).

Mnogi smatraju da je “G-8″ svjetska vlada, ali sastav grupe (SAD, Velika Britanija, Njemačka, Francuska, Kanada, Italija, Japan i Rusija) i način odlučivanja ne razlikuju se, osim po češćim summitima, od Vijeća sigurnosti (stalne članice: SAD, Velika Britanija, Francuska, Rusija i Kina), NATO-a (SAD, Velika Britanija, Njemačka, Kanada, Italija, …, i Francuska, u civilnoj komponenti) i / ili ad hoc formiranih kontakt-grupa (SAD, Velika Britanija , Njemačka, Francuska i Rusija) …

ZAKLJUČAK

“Sve institucije Novog svjetskog poretka su tu. Ono što ja ne znam je: kad ćete to uvidjeti”

(Zbigniew Brzezinski)

Što se tiče ‘proricanja’ društva u budućnosti, vrijedi izdvojiti trojicu autora, od kojih su svi istaknuti članovi Fabijanskog društva

Fabijansko društvo je britanska socijalistička organizacija koja je zadužena za bitan aspekt društva – društvenu procjenu, predviđanja i, najbitnije, inženjering.

Prvi je Aldous Huxley, sin Thomasa Henrya Huxleya – Darwinovog bulldoga i pobornika eugenike, koji u djelu ‘Vrli novi svijet’ opisuje društvo budućnosti, sazdano na naumu fabijanista. Njegova antiutopija nastala po romanu ‘Mi’ Jevgenij Zamjatina (1921.) predviđa oblikovanje društva eugenikom i učenjem u nesvjesnom stanju. Oblikovani svijet bi se mogao smatrati i utopijom – ljudi su sretni, zdravi i tehnološki napredni.

Društvo je hedonističko te teži postizanju sreće putem promiskuitetnog seksa i droge Some, a ostvarivanje sreće je potpomognuto eliminiranjem čestih izvora ljudskog nezadovoljstva – obitelji, umjetnosti, književnosti, religije i filozofije. Glavni lik djela je John the Savage, pojedinac rođen u primitivnom rezervatu Svjetske države, koji se spletom okolnosti sreće s modernom civilizacijom. U svom eseju 1958. pod nazivom: ‘Revidirani novi vrli svijet’  Huxley je otkrio koliko je svijet napredovao ka njegovoj negativnoj utopiji: U politici bi potpuno razvijena znanstvena teorija ili filozofski sustav bio totalitarna diktatura.

U ekonomiji bi ekvivalent predivno komponiranom djelu bio savršeno uštimana tvornica koja donosi brdo novca, u kojoj su radnici potpuno uštimani s mašinama. Želja za vladanjem može načiniti tirane od onih koji se predstavljaju kao ‘ljudi koji čiste nered i sređuju probleme.’ Klasifikacija ‘mira’ i ‘reda’ je obično tek opravdanje za despotizam. Huxley je tada objasnio da će: ‘Budući diktator jako ovisiti i trebati armije visoko kvalificiranih i obučenih socijalnih inženjera s kojom će oni propagirati novu znanost.’

Tada je Huxley napravio jezivu i potpuno točnu predodžbu onoga što se danas događa: ‘Dvadeset i prvo stoljeće bit će era svjetskih kontrolora, koji dolaze iz znanstvene kaste sustava Novog Vrlog Svijeta ili Novog svjetskog poretka.’ Kontroverzu danas pak ponajviše izaziva njegov govor na Sveučilištu Berkeley gdje je kao ‘alat stvaranja idealnog društva’ naveo ‘farmaceutiku radi pretvaranja ljudi u idealne radnike i bezbolno društvo nalik koncentracijskim kampovima’. Pranje mozga, propagandu i farmaceutsku kontrolu emocija nazvao je ‘metodom stvaranja užitka pri gubitku slobode’.

Zanimljivo, brat mu je kasnije postao idejni vođa pokreta eugenike i prvi ravnatelj UNESCO-a (Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu).

Drugi pojedinac kojeg moramo navesti je njegov šegrt Eric Arthur Blair poznatiji kao George Orwell. On je kodirao prave naume Fabijanskog društva u knjigu pod imenom ’1984′ što je zapravo stota godišnjica od nastanka društva, a ne stvarna revolucionarna godina. Osim pojmova Veliki Brat, novogovora i spina (koje ćemo vidjeti u drugom poglavlju prikazane na detaljan način), djelo je jako dobro poznato po određenim rečenicama. ‘Ako hoćete sliku budućnosti, zamislite čizmu kako gazi po ljudskom licu – zauvijek’ najlakše je pamtljiva fraza.

Čuli smo i za – ‘Mi znamo da nitko ne grabi vlast sa namjerom da je napusti. Moć nije sredstvo, ona je cilj. Ljudi ne uspostavljaju diktature da bi zaštitili revolucije, oni podižu revolucije da bi uspostavili diktature’. Tako je uz ‘životinjsku farmu’ i ‘jednakije od jednakih’ uspješno prikazao svijet današnjice. Nažalost, umro je svega koji mjesec nakon izdavanja najpoznatije knjige i nije dovršio svoj rad na način koji je želio.

Treći veliki fabijanski ‘prorok’ je Bertrand Russell – britanski filozof, povjesničar, matematičar i socijalni kritičar, koji je 1952. napisao knjigu pod nazivom: ‘Utjecaj znanosti na društvo’ (‘The Impact of Science on Society’) u kojoj je upozorio i otkrio kako znanost i tehnološka revolucija mijenja svijet i da će na kraju promijeniti samo društvo.

U svojoj knjizi Rusell objašnjava : ‘Držim da će politici u budućnosti biti od najveće važnosti masovna psihologija! Masovna psihologija, znanstveno rečeno, nije napredni dio znanosti…. No ona će i te kako postati važna političarima, bez obzira da li kroz politiku žele postati bogati ili žele vladati ljudima.

Naravno da je masovna psihologija znanost koja je protekla iz individualne psihologije, no ona omogućava način vladanja ljudima na isti način na koji su rimski vladari odlučivali da li će netko živjeti ili umrijeti s pokazivanjem palca gore ili dole za vrijeme gladijatorskih igara, ta vrsta vladanja neće morati imati nikakvog zdravog razuma. No ona će trebati još par jako važnih stvari, a to su moderne metode propagande.

Masovna psihologija + masovna propaganda = Masovna hipnoza.

Na taj način će se mase ‘educirati’ u željenom pravcu tako da se palcem više neće trebati pokazivati tko zaslužuje živjeti, a tko ne, ljudi će misliti da su sami donijeli odluke koje su najbolje za njih na osnovu ‘znanja’ i neće shvaćati da je riječ o propagandi. Religija će u budućnosti također imati jako važnu ulogu, jer će biti onih koji će smatrati kako znanost nije odgovor na sve i da se trebaju okrenuti spiritualnosti, stoga će religije početi koristiti moderne medije počevši od radija, pa sve do novih vrsta koje će se otkriti u budućnosti!

No tko god ne bude pratio ništa od toga bit će uhvaćen u mrežu popularne ‘kulture’ kroz knjige, filmove, i slične stvari. Nitko neće uspjeti pobjeći ovoj vrsti vladanja. Najvažniji dio masovne psihologije će biti moć uvjeravanja! Ako pogledamo govore Hitlera s onima političara iz osamnaestog stoljeća, vidjet ćemo da postoje značajne razlike. Iste razlike su se dogodile u umjetnosti.

Onima koji žele vladati je sada jasno da ljudi imaju puno više znanja nego li prije, da je znanje dostupno gotovo svima, zbog toga moraju biti istrenirani u silogizmu s kojim će se bilo tko moći uvjeriti u bilo što, a da tog uvjeravanja nisu ni svjesni…’

*************** ANALIZA SUBLIMINALNIH PORUKA ***************

Prije analize, pogledajte video s mog gostovanja u ovotjednoj emisiji ‘Na rubu znanosti’. Tema je doduše bila vezana uz teoriju izgubljenih kontinenata i MU u Tihom oceanu…

A sada subliminali. Film iz 1968. godine pod radnim nazivom ROSEMARYNA BEBA jedan je od najpoznatijih i najboljih ostvarenja poznatog redatelja Romana Polanskog. Film opisuje manipulaciju mlade djevojke od strane tajnog okultnog visokog društva radi rituala. U nastavku pogledajte simboliku koju nam prezentira ovaj poznati film…

(UPOZORENJE: OVAJ ČLANAK SADRŽI SPOILERE FILMA I NE PREPORUČUJE SE ONIMA KOJI FILM NISU POGLEDALI)

Svatko tko je pogledao film može posvjedočiti da strava koju na trenutke osjećamo nema veze sa specijalnim efektima već isključivo s psihičkim stanjem tijekom gledanja. Film je inače smješten na kraj 60-tih godina prošlog stoljeća kada je i sniman te kroz radnju zapravo sve navodi k rođenju Antikrista koje bi se trebalo desiti prilikom rađanja glavne junakinje.

Za manje od godinu dana nakon premijere filma žena Romana Polanskog je tijekom trudnoće ritualno ubijena od strane Charlesa Mansona i njegovog bolesnog kulta. Mnogi povjesničari tvrde da je upravo taj događaj napravio veliki pomak od djece cvijeća prema brutalnom svijetu kojeg i danas osjetimo na vlastitoj koži. Inače, film je adaptacija istoimenog bestsellera Ire Levina a Polanski ga je radio s namjerom da svatko nakon gledanja može ustvrditi: ‘Ovo se i meni može desiti.’

Okruženje

Radnja (snimanje) je smještena u prestižnoj Dakoti, zgradi poznatoj po njezinim stanarima, sve odreda starim aristokratima. Jedna od najprestižnijih građevina u New Yorku je bila dom i za brojne glumce, pjevače i pisce. Pred zgradom je u filmu zamalo ubijen okultist Adrian Marcato dok je u stvarnosti na tom mjestu izvršen i atentat na njezinog stanara Johna Lennona.

Mladi par

Rosemary (Mia Farrow) i Guy Woodhouse (John Cassavetes) su mladi par koji unajmljuje stan u Dakoti. Guy je prilično nezamijećen i neuspješan glumac dok je Rosemary seoska djevojka s katoličkom pozadinom. Samo ime Rosemary potječe od djevice Marije i njezinog ogrtača koji je poplavio od ružinog grma.

Castevetovi

Minnie i Roman Castevet su stariji ekscentrični par. Konstantna propitkivanja o majčinskim vrijednostima Rosemary kao i komplimenti na račun glume njezinog muža su najčešći dijalozi s ovom obitelji. Nama je posebno zanimljiva scena u kojoj ovaj par napominje svoj odmor u Dubrovniku što su mnogi kasnije koristili kao turistički atribut.

Pod kontrolom

Guy je na početku bio sumnjičav no kasnije je prihvatio ovaj stariji par kao prijatelje. Također, vidna je i pomoć iliti ‘pomoć’ koju gospođa Castevet s raznim pripravcima pruža Rosemary. Dobila je i privjesak kojeg je ranije nosila djevojka što je živjela kao podstanar kod Castevetovih prije nego je počinila samoubojstvo. To je dakle svojevrstan simbol za kontrolu.

Nedugo nakon toga Guy počinje dobivati uloge zbog sumnjivih nezgoda glavnih glumaca. To nas pak asocira na poznate teorije prodaje ‘duše vragu’ (simbolične) zbog slave, moći i novca kod celebrityja.

Ritual

Početak rituala je označen Guyovim donošenjem cvijeća i prijedlogom o pravljenju djeteta. To je bio početak listopada i vjerojatno je datum određen zbog okultnog značenja datuma rođenja. Minnie je tijekom večere donijela desert, čokoladni mousse, a Rosemary je nakon kušanja postala drogirana. U transu joj se priviđaju lik koji izgleda poput JFK-a (umro šest godina ranije, jedini katolički predsjednik), papa s njenim sfernim privjeskom itd. Ona je zapravo gola, okružena mužem, Castevetima i svim ostalim sljedbenicima dok isti pjevaju ritualne pjesme i ritual.

Guy postaje čudovišno biće nalik vragu a jedna od legendi tijekom snimanja filma je ta da je vraga u toj sceni odglumio ni manje ni više nego osnivač sotonističke crkve Anton la Vey. Urota ide i dalje – Susan Atkins, osoba koja je sudjelovala u Mansonovoj družini prilikom ubojstva žene Romana Polanskog je bila i bivši član la Veyove crkve. Naravno, Rosemary ubrzo saznaje da je trudna…

Trudnoća

Čim je saznao za trudnoću Guy vijest odmah dojavljuje Castevetovima. Minnie naravno odmah Rosemary upućuje najboljem liječniku u državi, izvjesnom Abeu Sapirsteinu. On je doktor za sve elitne trudnoće. Zamijetite i to kako Rosemary čita crnu naslovnicu Timea iz 1966. na kojoj piše “Da li je Bog mrtav” te se istog mjeseca iste godine osniva već navedena sotonistička crkva. Doktor zapovijeda Rosemary da ne sluša prijatelje i ne čita knjige o trudnoći. Savjetuje je i da pije samo pića koja spremi Minnie pri čemu ona postaje ovisna o utjecaju par ljudi tijekom trudnoće. Propisuje joj i nepoznate pilule čime ona konstantno provodi vrijeme u bunilu i neznanju. Ovo je metafora na učinak elita i zdravstva na zaglupljivanje i držanje čovječanstva u neznanju. U jednom trenutku Rosemary gasi klimu i želi udahnuti svježi zrak na prozoru pri čemu je njegovateljica vraća u sobu, zatvara prozor i upozorava da tijekom trudnoće ne smije gasiti klimu.

Sve je teža bol, susjedi se sve više interesiraju za sve aspekte Rosemarynog života a ona u tom trenutku dobiva knjigu od prijatelja pod nazivom ‘All of Them Witches’. Prijatelj nedugo nakon toga umire. Knjiga opisuje razgranato tajno društvo koje prakticira krvne rituale diljem svijeta. Tu čita da brojni ljudi umiru od strane tog društva zbog raznih interesa. Čita i “Ritual i dogma” autora Eliphasa Levija. Poslije toga želi pobjeći no doktor je drogira i vraća kući.

Beba

Kada se Rosemary budi iz čitavog bunila objašnjavaju joj da je dijete mrtvo. Guy je tješi činjenicom da ga žele velike filmske kompanije poput Universala ili Paramounta. Tu je i njegova želja za preseljenjem u veliku kuću negdje na Beverly Hillsu. Jasno je da je to nagrada za dobro obavljen posao. Rosemary se ipak uspijeva iskrasti i odlazi u stan Castevetovih gdje upada usred sotonističke zabave u kojoj ljudi iz cijelog svijeta donose darove djetetu.

Kada je Rosemary vidjela da joj dijete ima reptilske oči počinje plakati a Roman Castevet joj govori: “Sotona je njegov otac, ne Guy. Došao je iz pakla i začeo sina ženi smrtnika. Sotona je njegov otac, a on nosi ime Adrian.” Nakon toga navodi da ovime počinje novo doba (New Age) i da je Bog mrtav. To je simbolika na Kristovo rođenje 1/1/1 jer se Adrian rodio 6/6/1966. Dijete se nalazi u kolijevci s preokrenutim križem. Nakon što je dijete zaplakalo majka je sažalila, počela je njihati kolijevku a cijela grupacija je okružila ovaj prirodno-neprirodni prizor.

Naslijeđe filma

Dok jedni ovaj film vide kao samo još jedan u nizu horora bez pravog značaja drugi ga vide kao borbu Polanskog s visokim društvima i njihovim krvavim ritualima i okultizmom. Bilo kako bilo, film “Rosemaryna beba” je vjerojatno prvi film koji je snimljen tijekom novog društvenog pokreta odnosno zadnji čavao u lijesu hipi pokreta. Društvo bez brige i nesreće preko noći postaje marionetama lobija i interesa a mnogi vjeruju da je Polanski ovim potezom zapravo sam sebe osudio na vječito izgnanstvo iz SAD-a.

Prvo mu je žena smaknuta na dotad neviđen način a zatim je osuđen i za pedofiliju te više nikad ne smije stati na teritorij ove države. JFK i Martin Luther King su preko noći zamijenjeni s Charlesom Mansonom, Novim svjetskim poretkom, vladama u sjeni i ratovima radi mira. Čovječanstvo je postalo poput Rosemary, otrovano, napaćeno, uništeno i iskorišteno da bi se nakon duge i teške borbe na kraju samo pomirilo s nametnutom sudbinom na sveopću radost elite.

Tamna strana Hollywooda

Prije angažmana Mie Farrow prva opcija za ulogu Rosemary bila je Sharon Tate, žena Romana Polanskog. Ona je to odbila no ipak je glumila u sceni partijanja. Četrnaest mjeseci nakon izlaska filma Tate u osmom mjesecu trudnoće biva žrtvovana uslijed rituala Charlesa Mansona. Izbodena je 16 puta i s njezinom krvlju je ispisano “svinja” na zidu kuće.

Autor Fritz Springmeier Charlesa Mansona opisuje kao roba i izvršioca elitnih društava. Pranje mozga i kontrola uma su mu uvjetovali takav stil ponašanja a planovi su ionako došli iz kuhinje tajnih društava. Osim tog ubojstva sotonističkim kultovima se pribrajaju i tzv. Zodiac ubojstva (postoji istoimeni film od prije par godina) kao i ubojstva Samovog sinova. Manson je svojim djelima hipi pokret osudio na propast. Manson je kasnije tvrdio da je sve rituale provodio slušajući okultne pjesme Beatlesa, točnije, pjesmom Helter Skelter što je po njemu označavalo apokalipsu.

Svi su vjerovali da je to čista izmišljotina dok John Lennon nije ubijen pred zgradom u kojoj je film sniman. Mark David Chapman je također bio pijun dok postoje i zbilja odvažne teorije da iza ubojstva stoji poznati pisac Stephen King. Iste godine kada je umro Lennon snimljen je film po knjizi Stephena Kinga “Shining” kojeg je nazvao po Lennonovoj pjesmi a iza filma stoji Stanley Kubrick što će vjerojatno biti sljedeća tema naših članaka.

Povezanost Chapmana sa sotonizmom i kontrolom uma je višestruka. Prije ubojstva se sastao sa Kennethom Angerom, prijateljem Antona la Veya i učenikom Aleister Crowleya u čijim filmovima je glumio Bobby Beausoleil, sljedbenik Charles Mansona. Da li je Polanski kažnjen ubojstvom žene ili nagrađen? To je pravo pitanje. Dokaze za prvu tvrdnju smo već naveli dok za drugu dokaza nema.

Jedno je jasno, Polanski je od javnosti osuđen zbog fotografija za Life magazin nedugo nakon tragedije gdje se nasmijan slikao iza krvave slikarije s riječi “svinja” koja je napisana krvlju njegove preminule supruge. Zbilja bizarno.

Polanski je kasnije optužen za snimanje snuff filmova i za perverzni seksualni odnos s trinaestogodišnjom Samanthom Geimer no za iste prijestupe nije osuđen. Za kasnije prekršaje je i danas ne smije stupiti na teritorij SAD-a. Zanimljivo, danas popularna pjevačica Nicki Minaj nedavno je odradila promjenu alter ega (poput Beyonce – Sasha Fierce ili Eminem – Slim Shady, Jay-Z – Rain man, sve odreda demonski entiteti) u Roman Polanski (?!). Pametnome dosta…
 
(vecernji.hr, youtube.com/uredio: nsp)

Fabijansko društvo je britanska socijalistička organizacija koja je zadužena za bitan aspekt društva – društvenu procjenu, predviđanja i, najbitnije, inženjering.

Djelovala je u najjačem obimu od kasnijeg 19. stoljeća do I. Svjetskog rata. Današnja Laburistička stranka počiva na pojedinim temeljima društva, a najpoznatiji javni uspjeh je prijelaz s kolonijalnog na kapitalistički sustav, bez vidnog gubitka ovlasti i teritorija krune.

Djelovanje društva

Današnja praksa društva je think-tank grupacija (tzv. ‘trust mozgova’) unutar Laburističke stranke. Filijale djeluju i u Australiji, Kanadi (Douglas-Coldwell Fondacija) i Novom Zelandu, dijelovima Commonwealtha. Mnogi vjeruju kako je zapravo cijela današnja geopolitička situacija usko vezana uz njihove ideje u prošlosti.

Ukoliko uđemo dublje u literarni aspekt djelovanja, lako je vidljivo kako su najčešći članovi pisci, autori i pjesnici, koji su kroz svoj autorski opus vješto promovirali ideje koje zapravo imaju potpuno drugačiji prizvuk od javno objavljene ideje samog društva. Kako je dječji um najlakši za manipulaciju onda se na njega najviše i utjecalo, a princip je ponajbolje objašnjen u nekim od legendarnih utopijskih romana 20. stoljeća.

Slavna povijest

Fabijansko društvo je osnovano 1884. godine, a naziv su uzeli po rimskom vojskovođi iz trećeg stoljeća Kvintusu Fabijusu Maksimusu, koji se uspješno borio protiv Hanibala. Njegova strategija je bitna za shvaćanje uvida ideologije društva. Naime, on se ravnao s idejom da je izravan rat gubitak, naročito onaj na otvorenom vojnom polju, te je protivnika bitno pobijediti nizom bitaka i povlačenjem nakon svake pobjede.

Hanibal nije bio pobjediv u otvorenoj bitci zbog manjeg broja vojnika, pa je Maksimus mudro izbjegavao direktan okršaj. Fabijanisti su svoje redove oformili kratkim i brzim pobjedama protiv slobodnog poduzetništva i ideje koja stoji iza koncepta. Cilj je bio stvoriti današnji princip slobodne trgovine koji će ujediniti svijet preko ideje o globalizaciji, a iza svega će moći stajati snažni pojedinci.

Konspirativne namjere

Glasovita krilatica društva nakon osnivanja bila je ‘Fabijansko društvo kao cilj ima reorganizaciju društva putem oslobođenja zemljišnog i industrijskog kapitala iz ruku pojedinaca i klasa, a društvo, shodno tome, radi na ukidanju privatnog vlasništva nad zemljom’. Simbol im je bila kornjača, a kasnije su je preoblikovali u vuka u janjećoj koži po naputku legendarnog Nobelovca i člana Georgea Bernarda Shawa.

Društvo je za prvotni plan imalo ukidanje privatnog sektora, naročito nad zemljom i put ka marksizmu. H.G. Wells, poznati SF pisac i član, ideju je podijelio izjavom: ‘Mala grupa Engleza koja je osnovala društvo stvorit će treći idejni sustav za rastući socijalizam, koji bi preobratio revolucionarni socijalizam u administrativni. Socijalizam će prestati biti otvorena revolucija, i postat će zavjera’.

Koncept – Jedna svjetska britanska država

Prvotne ideje provedene u praksi definitivno nisu bile loše niti zlonamjerne – kroz legislativu su progurali koncept minimalca i općeg zdravstvenog sustava. Upravo u tom segmentu dolazi nama bitan dio – edukacija djece koja je ‘bitka za Carstvo unutar učionica’, posebice zbog mišljenja kako će tvrtke u budućnosti preuzeti svu novčanu moć. Dakle, već su početkom 20. stoljeća uvidjeli kako će ideje najlakše implementirati kroz obrazovni sustav.

A ideja? Ideja je bila vezana uz ‘zastarjelost liberalne ekonomije’ i postupno lobiranje za imperijalizam na svjetskoj razini, ali onaj skriveni – kroz manje ratove, civilne obrambene snage u budućnosti i nekretnine koje se neće moći kupiti već samo iznajmljivati od države. Poredak koji su ponajviše promovirali bio je tzv. ‘aristokratski socijalizam’ gdje bi vladali oni s ‘kapacitetom, dužnosti, mudrosti’. Takva bi po njihovom načelu trebala izgledati budućnost. Danas ih se povezuje s guranjem svojih članova na ključne pozicije britanske Vlade, naročito kada se priča o Tonyju Blairu i Gordonu Brownu.

Boljševizam kao put ka današnjem kapitalizmu

Usku suradnju pokreću 1905. s posudbom sredstava i logistike ruskim boljševicima, a idejni kreator i član društva John Maynard Keynes danas je poznat kao tvorac makroekonomije i koncepta uplitanja države na negativne efekte recesije. Želio je ukidanje kapitalizma prije eksplozije, a hvalili su ga odreda političari, diktatori i ekonomski stručnjaci.

Zanimljivo, mnogi upravo njegovu filozofiju krive za današnje ekonomske krize, tiskanje novca kod određenih interesnih skupina i bankarsku nadmoć nad svjetskom ekonomijom. Kapitalizam današnjeg kova također je jedna od nuspojava upravo njegovog rada i predviđanja u prošlom stoljeću. Jedino je pitanje je li on taj ishod poznavao od ranije ili je sve slučajna anomalija.

Pretvaranje djece u odrasle

No, bitno je ipak napraviti odmak od ekonomsko-gospodarsko-političke pozadine reda i društvenog inženjeringa. Poseban fokus imali su na obrazovnu indoktrinaciju. Mlade bi po teoriji što ranije uvodili u život odraslih, ponajviše zbog ‘mogućnosti služenja u civilnoj vojsci i ranije zrelosti’. Kritičari navode da je društvo pod krinkom ‘borbe za britanske interese i socijalizam’ svojim djelima i akcijama činilo upravo suprotno – promociju interesnih skupina i neoliberalizam.

Najpoznatiji članovi bili su, osim već nabrojanih, pjesnici Edward Carpenter i John Davidson, seksolog Havelock Ellis, pisac Edward R. Pease, a možemo dodati i legende poput Annie Besant, Grahama Wallasa, Huberta Blanda, Edith Nesbit, Sydney Oliviera, Olivera Lodgea, Leonarda Woolfa, Virginiu Woolf, Ramsaya MacDonalda, Emmeline Pankhurst i Bertranda Russella.

‘Vrli novi svijet’ totalitarizma

Svakako ipak vrijedi istaknuti dvojicu. Prvi je Aldous Huxley, sin Thomasa Henrya Huxleya – Darwinovog bulldoga i pobornika eugenike, koji u djelu ‘Vrli novi svijet’ opisuje društvo budućnosti, sazdano na naumu fabijanista. Kontroverzu danas ponajviše izaziva njegov govor na Sveučilištu Berkeley gdje je kao ‘alat stvaranja idealnog društva’ naveo ‘farmaceutiku radi pretvaranja ljudi u idealne radnike i bezbolno društvo nalik koncentracijskim kampovima’. Pranje mozga, propagandu i farmaceutsku kontrolu emocija nazvao je ‘metodom stvaranja užitka pri gubitku slobode’. Zanimljivo, brat mu je kasnije postao idejni vođa pokreta eugenike i prvi ravnatelj UNESCO-a (Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu).

Njegova antiutopija ‘Vrli novi svijet’ nastala po romanu ‘Mi’ Jevgenija Zamjatina (1921.) predviđa oblikovanje društva eugenikom i učenjem u nesvjesnom stanju. Oblikovani svijet bi se mogao smatrati i utopijom – ljudi su sretni, zdravi i tehnološki napredni. Društvo je hedonističko te teži postizanju sreće putem promiskuitetnog seksa i droge Some, a ostvarivanje sreće je potpomognuto eliminiranjem čestih izvora ljudskog nezadovoljstva – obitelji, umjetnosti, književnosti, religije i filozofije. Glavni lik djela je John the Savage, pojedinac rođen u primitivnom rezervatu Svjetske države, koji se spletom okolnosti sreće s modernom civilizacijom.

George Orwell prvi zviždač Novog svjetskog poretka

Drugi pojedinac kojeg treba navesti je njegov šegrt Eric Arthur Blair poznatiji kao George Orwell. On je kodirao prave naume Fabijanskog društva u knjigu pod imenom ’1984′ što je zapravo stota godišnjica od nastanka društva, a ne stvarna revolucionarna godina. Osim pojmova Veliki Brat, novogovora i spina, djelo je jako dobro poznato po određenim rečenicama. ‘Ako hoćete sliku budućnosti, zamislite čizmu kako gazi po ljudskom licu – zauvijek’ najlakše je pamtljiva fraza.

Čuli smo i za – ‘Mi znamo da nitko ne grabi vlast sa namjerom da je napusti. Moć nije sredstvo, ona je cilj. Ljudi ne uspostavljaju diktature da bi zaštitili revolucije, oni podižu revolucije da bi uspostavili diktature’. Tako je uz ‘životinjsku farmu’ i ‘jednakije od jednakih’ uspješno prikazao svijet današnjice. Nažalost, umro je svega koji mjesec nakon izdavanja najpoznatije knjige i nije dovršio svoj rad na način koji je želio.

Borba protiv zdravstvenog odgoja borba je protiv puča fabijanista

Iako je kod nas bitka protiv zdravstvenog odgoja apostrofirana kao sraz crkve i države, zapravo to i nije tako. Kao i uvijek, sporne su određene smjernice u sustavu koje su vješto ubačene, a skrivaju daleko perfidnije naume. Zdravstveni odgoj u EU definitivno šokira s pojedinim ispadima političara poput umotvorine da bi djeca trebala učiti o svojoj seksualnosti dok su dovoljno mladi i ne mogu zatrudnjeti.

Brazil se pak establishmentu dodvoravao jumbo plakatima s dva dječaka od sedam godina koja se strastveno ljube u klinču, čime su promicali pravo na homoseksualnost u prvom razredu osnovne škole. Daleko od toga da moral ne treba tražiti niti na jednoj od sukobljenih strana, no zaista je nužno podcrtati o čemu se zapravo radi jer će Hrvatska usvajanjem ovako fleksibilnog zakona postati poligon za društveni inženjering Novog svjetskog poretka.
 

 
 
(dnevno.hr, youtube.com/uredio: nsp)
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=12365"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]

Gdje nas je dovela vjera u znanost s kojom upravljaju korporativni i financijski psihopati?

Povijesno gledano, ljudska se priča može svesti na borbu između slobodnog mišljenja i izražavanja i ograničenja elite na vlasti koje žele dominirati državama, resursima i ljudima. Najveća prijetnja eliti na vlasti su: znanje, svjesnost, kritičko razmišljanje i na takav način stimulirana populacija.

Ta prijetnja se manifestirala puno puta kroz našu prošlost, u različitim društvima, na različitim mjestima i u različitim periodima. Ideje slobode, demokracije, civilnih i ljudskih prava, jednakosti i ravnopravnosti su na sebe svaljivale bijes struktura na vlasti i sustava kontrole svaki put kada bi se o njima aktivno govorilo i još aktivnije tražilo da se implementiraju.

Najveći uspjesi ljudskog uma – bez obzira jesu li to uspjesi iz umjetnosti, znanosti ili filozofije – su nastali kroz izazivanje i prkošenje sustavima vladanja i kontrole. Najveća ljudska tragedija i mizerija je nastala iz tih istih sustava vlasti jer je elita uvijek tražila način upravljati svime na planeti uključujući i način na koji mi razmišljamo i način na koji djelujemo ili ne djelujemo.

Occupy pokret je nastao zbog nevjerojatnih nejednakosti između bogatih i siromašnih i zbog shvaćanja da nama vladaju psihopati koje nije briga za ništa drugo osim još veće moći i još više novca!

Trenutno se naš svijet nalazi na najvećem raskrižju koje je naša vrsta ikada imala priliku iskusiti. Mi se nalazimo na pragu globalnog političkog buđenja, što se lako vidi iz netoleriranja ljudi prema piramidama vlasti i redovitim i globalnim prisutnim protestima koji nastaju pod različitim imenima i u različitim državama, ali koji imaju – svi do jednog – jedan zajednički faktor, a to je nezadovoljstvo vladajućima, rasporedom novca, rada i uvjetima života. To buđenje je nastalo iz vlastitih iskustava populacije i osobnog nezadovoljstva nakon shvaćanja da nas lažu, zavaravaju, vode u propast, da nam se smanjuju ljudske i druge slobode i da se nama pokušava upravljati onako kako se upravlja običnim marionetama.

Ništa u povijesti nije bilo toliko opasno za elitu na vlasti kao naša trenutna želja za pravdom, slobodom i zdravim životom.

Internet nastao kao pomoć u slučaju potpunog uništenja u nuklearnom ratu, da bi elita mogla komunicirati među sobom, danas je najveće oružje u borbi protiv te iste elite.

Ova vrsta buđenja je i te kako puno potpomognuta tehnološkom i internet revolucijom i napretkom masovnih medija u kojim svatko može zaobići svakodnevnu kontroliranu propagandu moćnika na vlasti. Internet koji je nastao kao sekundarni način komunikacije u slučaju izbijanja nuklearnog rata između zapovjedništva vojske i perifernih jedinica, danas se pretvorio u najveću opasnost potpunoj kontroli populacije, što se jako lijepo može vidjeti nedavnim pokušajem uvođenja potpune cenzure interneta kroz SOPA i PIPA zakone.

Hitler je itekako koristio znanstvenu diktaturu zasnovanu na nacističkoj eugenici, ali on je nije izmislio.

Kroz svu našu povijest, tirani, despoti, samozvani lideri, autokrati, nepotisti, narcisoidne figure, psihopati i svakojake vrste samoproklamiranih spasitelja su terorirali i maltretirali populaciju. Nakon drugog svjetskog rata, zahvaljujući mnogim pokretima za slobodu mišljenja i građanske slobode, patokracija – vladavina psihopata je na prvi pogled ustuknula pred ogromnom željom ljudi da naprave bolji i pravedniji svijet. No umjesto boljeg svijeta dobili smo željezni zagrljaj patokratije. Ponerologija – znanstvena studija o porijeklu zla, je postala naša surova stvarnost. Ponerologija nas ne mora interesirati, ona nam može biti odvratna i prije-neverojatna, ali nas se ona i te kako tiče. Patokracija danas vlada kroz korporativnu i bankarsku psihopatiju, i ako se mi o njoj ne informiramo i ne učimo kako izgleda sva njena šminka, nikada se nećemo od nje osloboditi i nikada zapravo nećemo biti slobodni ljudi.

Psihopati na vlasti su s godinama naučili našu želju za znanjem mogu upravljati i oblikovati željenu stranu, onako kako oni to žele, da nas mogu “začarati” novom vrstom religije (s obzirom da stare vrste religije više nisu toliko moćne kao prije tisuću godina) ta nova vrsta religije je znanost, a novi način korporativnog i bankarskog psihopatskog vladanja je “Znanstvena diktatura.”

Znanstvena diktatura, zar to postoji?

1932. godine Aldous Huxley je napisao negativnu utopiju pod nazivom “Vrli novi svijet” – Brave New World, u kojoj je predvidio stvaranje znanstvene diktature. U svom eseju 1958. pod nazivom: “Revidirani vrli novi svijet” Huxley je otkrio koliko je svijet napredovao ka njegovoj negativnoj utopiji:

U politici bi potpuno razvijena znanstvena teorija ili filozofski sustav bio totalitarna diktatura. U ekonomiji bi ekvivalent predivno komponiranom dijelu bio savršeno uštimana tvornica koja donosi brdo novca, u kojoj su radnici potpuno uštimani s strojevima. Želja za vladanjem može napraviti tirane od onih koji se predstavljaju kao “ljudi koji čiste nered i sređuju probleme.” Klasifikacija “mira” i “reda” je obično tek opravdanje za despotizam.

Huxley je tada objasnio da će: “Budući diktator jako ovisiti i trebati vojske visoko kvalificiranih i obučenih socijalnih inženjera s kojima će oni propagirati novu znanost.”

Tada je Huxley napravio jezivu i potpuno točnu sliku onoga što se danas događa: “21. stoljeće ĆE BITI ERA SVJETSKIH KONTROLORA, koji dolaze iz naučničke kaste sustava vrlog Novog Sveta ili Novog svjetskog poretka.”

1952., Bertrand Rusell britanski filozof, povjesničar, matematičar i socijalni kritičar je napisao knjigu pod nazivom: “Utjecaj znanosti na društvo” – The Impact of Science on Society, u kojem je upozorio i otkrio kako znanost i tehnološka revolucija mijenja svijet i da će na kraju promijeniti samo društvo. U svojoj knjizi Rusell objašnjava:

“Držim da će politici u budućnosti biti od najveće važnosti masovna psihologija! Masovna psihologija, znanstveno rečeno, nije napredni dio nauke … Ali ona će itekako postati važna političarima, bez obzira da li kroz politiku žele postati bogati ili žele vladati ljudima. Naravno da je masovna psihologija znanost koja je potekla iz individualne psihologije, ali ona omogućuje način vladanja ljudima na isti način na koji su rimski vladari odlučivali hoće li netko živjeti ili umrijeti s pokazivanjem palca gore ili dolje za vrijeme gladijatorskih igara, ta vrsta vladanja neće morati imati nikakvog zdravog razuma. Ali ona će trebati još par jako važnih stvari, a to su moderne metode propagande.

Na taj način će se mase “educirati” u željenom pravcu tako da se palcem više neće trebati pokazivati ​​tko zaslužuje živjeti, a tko ne, ljudi će misliti da su sami donijeli odluke koje su najbolje za njih na temelju “znanja” i neće shvaćati da je riječ o propagandi.

Religija će u budućnosti također imati jako važnu ulogu, jer će biti onih koji će smatrati kako znanost nije odgovor na sve i da se trebaju okrenuti spiritualnosti, stoga će religije početi koristiti moderne medije počevši od radija, pa sve do novih vrsta koje će se otkriti u budućnosti!. Ali tko god ne bude pratio ništa od toga biće uhvaćen u mrežu popularne “kulture” kroz knjige, filmove, i slične stvari. Nitko neće uspjeti pobjeći ovoj vrsti vladanja.

Najvažniji dio masovne psihologije će biti moć uvjeravanja!

Ako pogledamo govore Hitlera s onima političara iz XVIII stoljeća vidjet ćemo da postoje značajne razlike. Iste razlike su se dogodile u umjetnosti. Onima koji žele vladati je sada jasno da ljudi imaju puno više znanja nego prije, da je znanje dostupno gotovo svima, zbog toga moraju biti istrenirani u silogizmu s kojim će se bilo tko moći uvjeriti u bilo što, a da tog uvjeravanja nisu ni svjesni.

(Silogizam je posebna vrsta posrednog deduktivnog zaključka koji se sastoji od dviju premisa (predstavka) i jednog zaključka (epilog). U njemu se zaključak izvodi uz pomoć jedne posredne premise iz jedne opće premise. Ta posredna premisa posreduje između premise koja ima ulogu općeg pravila (veća premisa) i epiloga. silogizmu posebno (epilog) izvodimo iz općeg (veća premisa) i to pomoću posebnije, manje premise.

Silogizam se, dakle, sastoji od dviju premisa i zaključka. Od premisa jedna je opće pravilo, a druga je posredni sud. Premisa koja sadrži opće pravilo, naziva se VEĆOM premisa ili VIŠOM, Gornja premisa ili PRAEMISSA MAIOR. Posredna premisa, pomoću koje zaključak slijedi naziva se MANJOM, nizom, Donja premisa ILI PRAEMISSA MINOR.

S obzirom kojoj vrsti sudova prema odnosu pripadaju premise, razlikujemo tri vrste silogizma: kategorički (Aristotel), hipotetički i DISJUNKTIVNI silogizam (Theophrast, Eudem, megarsko-stoička škola).

Silogizam, dakle, može biti kategorički, hipotetični ili disjunktivni – ovisi o vrsti sudova od kojih se sastoje, npr.. u hipotetično silogizmu je veća premisa hipotetični sud, a u disjunktivnom zaključku je veća premisa disjunktivan sud, dok su u kategoričnom zaključku su svi sudovi kategorički. Op. Ur)

Rusell zaključuje:
Mogu sa sigurnošću zaključiti da će doći vrijeme u kojem će moderni diktatori i vladari biti u stanju svakoga nagovoriti na što žele, bilo svojim poznavanjem masovne psihologije bilo novcem ili tehnologijom!
 
 
vestinet.rs.com /uredio: nsp
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=11546"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]