Nedavno su znanstvenici skenirali mozak volontera koji su uzeli LSD – a rezultati su bili ništa manje nevjerojatni

Umjesto da su uzeli dozu LSD-a oralno kao što se to obično radi, volonteri su pristali da im se 75 mikrograma LSD-a ubrizga u krv.

Dobivene slike, kao što je Guardian opisao su izgledale ovako: “slike su dale istraživačima bez presedana uvid u neuralne osnove efekata koje proizvodi jedna od najmoćnijih droga ikada stvorena.”

Kao rezultat revolucionarnog istraživanja, istraživači su mogli mapirati nevjerojatne promjene u mozgu i bolje razumjeti osjećaj jedinstva često prijavljen od strane ljudi koji uzimaju LSD.

Skeniranje je otkrilo duboke promjene u mozgu kada netko halucinira pod utjecajem psihodelika – koje se pojavljuju, kako su znanstvenici iznenađeni otkrićem, ne pojavljuju samo u vizualnom korteksu. “Pod LSD-em”, objasnio je Guardian , “Regije [mozga] su pričale jedna s drugom.”

Zanimljivo je da je osjećaj jedinstva volontera – poznat kao “raspadanje ega” – također se pokazalo da se dijelovi mozga odvajaju koji su inače bili povezani.

“Ovo je za neuroznanost ono što je otkriće Higgsovog bozona u fizici čestica”, objasnio je David Nutt, viši istraživač u studiji i profesor Neuropsychopharmacology na Imperial College London.

Lizergid (LSD), koji je prvi put sintetiziran 1938. godine, bio je ocrnjen vlade zbog podmuklog rata protiv droge – a istraživanje njezinih potencijalnih terapeutskih svojstava je bilo teško u to vrijeme istražiti.

Da bi financirali ovu studiju, Nutt i njegov kolega, Robin Carhart-Harris, su se okrenuli grupnom financiranju i Zakladi The Beckley, koji istražuje različite psihoaktivne tvari i traži “reforme globalne politike o drogama.”

“Vidjeli smo mnogo više područja mozga nego inače koji su doprinijeli vizualnom iskustvu pod LSD-em, iako su oči volontera bile zatvorene”, rekao je Carhart-Harris.

U tom jedinstvu prijavljeni su i gubici pojedinih identiteta korisnika, objasnio je, “To je iskustvo ponekad uokvireno u vjerskom ili duhovnom putu, a čini se da je povezano s poboljšanjem blagostanja nakon što su efekti LSD-a oslabili.”

Mreže u mozgu veza za vid, sluh, pokret i pažnju postala je više povezana nego što je normalno, dok su volonteri bili na “tripu”, koji Carhart-Harris opisuje to stanje više kao “jedinstveni mozak.” Ali parahipokampus i retrosplenialni korteks, su naprotiv, izgubili povezivost.

Istraživači smatraju da bi njihovo otkriće moglo pomoći preoblikovati politiku protiv droga i kroz njihov potencijal za liječenje različitih psihijatrijskih poremećaja.

Konkretno, Nutt je istaknuo da LSD ima obećavajuću sposobnost razbiti sakaćenje ‘razmišljanja’ povezano sa ovisnošću i depresijom.

Ova studija slijedi nekoliko drugih koje su također pronašle ogromne terapijske prednosti koje imaju psihodelici.

Međutim, uporna negativna stigma koja okružuje čak i kanabis mijenja politiku o drogama psihodelicima – bez obzira na to koliko bi ljudima moglo pomoći.

Podrijetlo i povijest LSD-a

Švicarski kemičari Arthur Stoll i dr. Albert Hofmann radeći za Sandoz labarotorij u Baselu (Švicarska) prvi su otkrili LSD slučajno, 16. studenog 1938. godine iz lizerginske kiseline, koje ima u raženoj gljivici (Claviceps purpurea).

Rad laboratorija se zasnivao kao istraživački program kojemu je zadatak bio otkriti potencijalnu korist derivata Ergot alkaloida za medicinske svrhe. Psihodelična svojstva LSD-a otkrivena su tek 1943.g. kad se Hofmann vratio na proučavanje onogo što je tada nazvao neobičan predosjećaj.

Hofmann je 16. travnja prvi put slučajno otkrio svojstva LSD-a kada mu se vrlo mala količina upila kroz kožu, što ga je navelo da namjerno testira dozu od 250 µg. 19. travnja. Taj dan se naziva dan s biciklom, jer Hofmann je nakon uzimanja LSD-a krenuo svojoj kući na biciklu – kada je počeo primjećivati vrlo čudne i jake efekte LSD-a, dok je došao doma efekti su samo kulminirali, nakon otprilike 6 sati počeo sa “vraćati” u “normalno” stanje.

Sve do 1966. godine, LSD je bio distribuiran besplatno od tvrtke Sandoz zainteresiranim znastvenicima pod trgovačkim imenom Delysid. Psihijatri su počeli primjenjivati Delysid kako bi bolje shvatili shizofreniju. Mnoga klinička ispitavanja su vršena u psihodeličnoj psihoterapiji, rezultati su uglavnom bili pozitivni.

Pioniri LSD terapije i njegova istraživanja u psihijatriji su Humphry Osmond, Abram Hoffer i Duncan Blewett, svi su radili u instituciji Saskatchewan.

Na drugim poljima u interakciji s “LSD-om” istaknuo se Aldous Huxley , književnik koji je promovirao LSD kao snažno sredstvo mentalnog istraživanja i samospoznaje. S Harvarda dolaze Timothy Leary, Ralph Metzner i Ram Dass sa svojim projektima na temu psihodelije, njihova istraživanja i aktivizam 1970-ih godina u americi stvorili su snažni kontrakulturni pokret.

Popularnosti LSD-a među američkim je studentima nakon 1960.g. mnogo pridonio bivši profesor Harvardova sveučilišta Timothy Leary svojim predavanjima, pokusima i knjigama. (wikipedia)
 
(NoviSvjetskiPoredak.com)

Mikrodoziranje se odnosi na uzimanje izuzetno malih doza psihodelika, tako malih da efekti koji su obično povezani s takvim tvarima nisu vidljivi dok osoba obavlja svoje dnevne aktivnosti

Mnoge osobe uzimaju ove mikro doze, od sportaša do poslovnih osoba i svi oni tvrde da imaju izuzetne koristi od toga.

Svi se sjećaju kako je Steve Jobs, bog tehnologije i poduzetništva, izjavio da je u mladosti upravo uz pomoć LSD-a doživio najviše poučna iskustava svog života te da mu je to pomoglo u kreativnim procesima. Stoga ne čudi da se većina poslovnih ljudi u Silicijskoj dolini, području s najvišom koncentracijom važnih visokotehnoloških tvrtki u svijetu gdje se kreativnost cijeni više od svega, okreće ka psihodelicima.

No, umjesto uzimanja uobičajenih doza psihodelika, oni koriste jednu desetinu standardne doze LSD-a ili petinu psilocibina kako bi povećali svoju učinkovitost. Uzimanjem ovako malih doza, korisnici ne doživljavaju ni halucinacije niti se osjećaju opijeno, upravo suprotno, izjavljuju kako imaju više energije te kako su izdržljiviji, kreativniji i produktivniji na poslu.

Ideju o mikrodoziranju je posebno istražio dr. James Fadiman, psiholog i zagovornik uporabe psihodeličnih tvari koji je vršio brojna inovativna istraživanja sve do 1966. godine kada je od strane FDA naprasno zaustavljeno istraživanje o ulozi psihodelika kao tvari koja može dovesti do poboljšanja uspješnosti u rješavanju stručnih problema.

Nakon toga se povukao, no njegov rad nije prestao, 2011. godine je objavio knjigu “The Psychedelic Explorer’s Guide”, koristan i dobar vodič za sve koji žele iskustvo više te koja razmatra vrijednost psihodeličnih tvari u liječenju i samootkrivanju gdje je obradio i sve poznatiji fenomen – mikrodoziranje.

Budući da je zabranjeno istraživati LSD na ljudima, oslanjao se na mrežu volontera koji su mu javljali svoje doze i svoje rezultate koji su bili vrlo zanimljivi, naime, u oko stotinu upitnika koje je prikupio, ispitanici su izvještavali da su vrlo zadovoljni svojim performansama i obavljenim stvarima tijekom dana, a držali su se standardnog protokola mikrodoziranja – jedan dan uzimanja, tri dana pauze pa ponovno ista doza četvrti dan tijekom šest tjedana.

Sudionici istraživanja su normalno funkcionirali u radu i odnosima, ali s povećanim fokusom, više energije, emocionalnom jasnoćom i kreativnošću. Sportaši koji su koristili mikro doze LSD-a su zamijetili poboljšanje izdržljivosti i refleksa, ravnoteže i koncentracije te neosjetljivost na slabost ili bol. Ovi rezultati još nisu recenzirani, ali su nalazi vrlo sugestivni.

Malo je ljudi koji će javno priznati kako koriste psihodelične tvari kako bi poboljšali svoje performanse, a jedan od njih je John Andrew, slijepi kanadski dokumentarist koji je uzimao male doze psilocibina svaki dan tijekom šest mjeseci u 2014. godini (veća učestalost i trajanje od standardnog protokola mikrodoziranja).

On opisuje kako je pozitivne učinke počeo osjećati nakon četiri tjedna:

“Doživio sam bistrinu koja je gotovo neopisiva, osjećao sam homeostazu, osjećaj da će unatoč tome što se događa, loše ili dobro, sve biti u redu. Osjećao sam se prisutan i fokusiran.”

Dodaje da je na kraju šestomjesečnog perioda osjećao kako je dostigao maksimalni potencijal, a konzumaciju bi nastavio i dalje da nije ostao bez zaliha.

Jedan od Fadimanovih omiljenih izvještajima dolazi od mladog poduzetnika i inženjera. On je opisao kako mu je bilo iznimno teško izgraditi vrlo složeni stroj jer se sastojao od puno pokretnih dijelova te mu je bilo teško razmišljati o cijelom sustavu. Mikrodoziranje mu je ovaj posao učinio mnogo lakšim, a Fadiman objašnjava zašto – psihodelici, koji se vežu uz 5-HT2A serotonin receptore omogućavaju lakše sagledavanje uzoraka i put od apstrakcije do vizualizacije.

Mikrodoziranje ne zagovara samo Fadiman. Albert Hofmann, švicarski kemičar koji je prvi sintetizirao LSD 1930. godine, je vjerovao da mikro doze mogu biti netoksična zamjena za lijekove poput amfetamina i metilfenidata koja ne izaziva ovisnost.

Dugoročni učinci ove prakse su još uvijek nepoznati budući da se ovo područje uopće ne istražuje, no generalno gledano psihodelici mogu polučiti neke simptome kod osoba s latentnim mentalnim problemima, no nije poznato da mogu uzrokovati mentalne bolesti kod zdravih korisnika. Oni ne dovode do oštećenja mozga ili drugih organa, te ne postoji mogućnost predoziranja koje bi rezultiralo smrtnim ishodom.

Još jedno istraživanje pomaže rasvijetliti djelovanje psihodelika kod osoba koje žele povećati svoju kreativnost i sposobnost rješavanja problema. Istraživači s Imperial koledža u Londonu su na snimkama mozga dobivenih magnetskom rezonancom pronašli da LSD ne stimulira mozak na način kako se to prije mislilo.

Umjesto toga, takve tvari smanjuju aktivnost mozga filtrirajući podražaje. U određenom smislu, halucinogeni otvaraju “redukcijski ventil”, kako je to opisao Aldous Huxley, i omogućavaju doživljavanje svijeta onako kako ga vide djeca – potpuno ne filtrirano i ne sputano.

Nakon 50 godina zabrane svih istraživanja vezanih uz psihodelične tvari, privatne tvrtke i akademske institucije s odobrenjem FDA sada istražuju medicinske prednosti enteogeničnih tvari, iako se istraživanje još nije proširilo i na mikrodoziranje.

Do sada je primjerice otkriveno kako psilocibin pomaže u liječenju anksioznosti, ovisnosti i depresije, a LSD pomaže u razbijanju uobičajenog razmišljanja kod ovisnika i oboljelih od opsesivno-kompulzivnog poremećaja. Srećom, broj istraživanja o zdravstvenim prednostima psihodeličnih tvari je u porastu, dokaze je nemoguće sakriti budući da sve izlazi u javnost i samo je pitanje vremena kada će se ovim tvarima koje liječe, podižu svijest, otvaraju um, te pojačavaju kreativnost i performanse priznati njihove zasluge.

Možda ćemo doživjeti i to da ćemo zaista moći uživati u potpunoj slobodi odabira onoga što nam je potrebno u savladavanju svakodnevnih zadataka i prepreka, i to bez predrasuda, a moguće je da je mikrodoziranje upravo pravi put ka ostvarivanju ovog cilja.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(nexus-svjetlost.com,youtube/uredio:nsp)