Dok su u jeku novopokrenute istrage o Hillary Clinton i brojnim prepiskama koje je objavio WikiLeaks, Barack Obama koristi posljednje predsjedničke dane za suradnju s teroristima

Clintonica se bori s brojnim teškim optužbama za korupciju i intervencije u izbore i politiku suverenih država, te bi zbog toga mogla imati povelike probleme u okršaju s Trumpom za svega jedanaest dana.

I dok su oči javnosti uprte u predsjedničke izbore, Nobelovac Obama surađuje s teroristima da bi svladao regularno izabranog predsjednika Sirije Al Assada i njegovu rusku koaliciju.

Nakon krvavih sukoba u Afganistanu, Iraku, Libiji, Pakistanu, Jemenu i Somaliji Demokrati ovako nastoje osnažiti ISIS i Al Qaedu netom prije promjene na vlasti.

Amerikanci se s jedne strane brinu o Mosulu, no isto tako žele sudjelovati i u vodećem problemu Assadovog fronta – Alepu.

Zabrana letova nastojala je otežati okršaj za to izuzetno bitno središte, a sada bi taj manevar mogli poduzeti upravo Rusi i sirijski predsjednik.

Dojučerašnji opaki teroristi danas su postali saveznici i Amerikanci odaju elemente očaja – Izrael u cijeloj situaciji mudro promatra sirijsku destabilizaciju s davno okupirane Golanske visoravni.

Iako je teško predvidjeti što će se odvijati, jedno je sigurno – ISIS i Al Qaeda polako otkrivaju svoje stvarne začetnike…
 
(nexus-svjetlost.com)

Pukovnik Muamer Gaddafi vladao je Libijom više od četiri desetljeća, a vlast je preuzeo u dobi od samo 27 godina 1969. godine svrgnuvši kralja Idrisa

Mladi pukovnik Gaddafi i njegovi kolege iz vojske izvršili su vojni udar, ukinuli monarhiju i proglasili Libijsku Arapsku Republiku. Narod ga je dočekao s oduševljenjem. Dva puta su ga neuspjelo u prvoj godini vladavine pokušali svrgnuti.

Posljednja obraćanja ubijenog Gaddafija također su zaintrigirala su svijet jer nije riječ o običnim porukama javnosti, već o šokantnim ‘proročanstvima’ koje je svijet ignorirao, sve do sada kada se sve što je rekao, nije ispunilo. Gaddafi je svoje jezivo proročanstvo o Europi iznio u svom posljednjem intervjuu u ožujku 2011. godine, kada su naoružani pobunjenici uz podršku NATO granata vodili rat protiv njega.

‘Slušajte me sad, vi ljudi iz NATO-a! Bombardirate zid koji stoji na putu migrantima iz Afrike prema Europi i teroristima Al Qaede. Taj zid je Libija. Vi ste ga razbili. Vi ste idioti, i gorit ćete u paklu zbog tisuća i tisuća migranata iz Afrike, i zbog podrške Al-Qaedi. To će biti tako. Ja nikada ne lažem. Ne lažem ni sada’, napisao je Gaddafi u otvorenom pismu koje je objavio ruski dnevni ‘Zavtra’ u svibnju 2011. nekoliko mjeseci prije nego što je mučki ubijen. Nekoliko godina poslije, to se i dogodilo.

Sada vam donosimo njegovu  poruku radnicima diljem svijeta povodom Prvog maja 1982. koja ukazuje na jednu zanimljivu stvar. Gaddafi je itekako znao što se događa sa svijetom, a postoji i velika mogućnost da je njegov otpor globalistima i ‘diktatorima’ iz sjene presudio njegovu životu. Jer, znamo da tko god se suprotstavi Zapadu, biva uništen i optužen!

Evo njegove poruke radnicima diljem svijeta pa sami zaljučite je li ovaj govor ‘diktatorski’, ili pak nije odgovarao robovlasnicima današnjeg doba:

“Danas slavimo Prvi maj, Međunarodni dan radnika – ali pravi ‘dan radnika’ biti će onaj kada se svi radnici svijeta oslobode robovlasništva i kada postanu partneri, a ne zaposlenici koji rade za plaće. To će biti Međunarodni dan radničkog oslobođenja i zaista će zaslužiti da bude slavljen diljem svijeta….”

… Kakvo značenje ova proslava danas ima, kada se radnici u svakom djelu svijeta i dalje moraju pokoravati plaćama koje kontroliraju njihove živote i njihove slobode? Da li osoba zaista može imati slobodu ako je prisiljena robovati nekom drugome? Da li postoji ikakav smisao u životu čovjeka, ako su sve njegove materijalne i esencijalne potrebe, dnevna i mjesečna primanja, pa i život njegove djece – u rukama nekog drugog?

Sloboda čovjeka ne može biti kompletna sve dok on nije emancipiran od svih oblika izrabljivanja i pritiska, bez obzira iz kojih pravaca isti dolazili. Sloboda može nastupiti tek onda kada je pojedinac u potpunoj kontroli nad svim svojim potrebama, jer nikada neće moći biti slobodan sve dok je barem jedna od tih potreba u rukama nekog drugoga.

Prava revolucija eliminira sve forme izrabljivanja na kojima su izrabljivačka društva izgrađena, uključujući i libijsko društvo u ovom trenutku. Osnove eksploatacije koje libijskom stanovniku danas uskraćuju slobodu moraju biti uništene.

Braćo… revolucija nije vojni udar, niti preuzimanje političkih funkcija od jedne skupine kako biste ih predali drugoj, prava revolucija prokazuje osnove represije nad društvom i uklanja ih.

Ona napada bastion eksploatacije i uništava ga, to je prava revolucija.

Revolucija prokazuje represiju po pitanju kontrole sredstava proizvodnje, kao i nepoštene odnose među ljudima – revolucija uništava te odnose, samo to je prava revolucija.

Svaki pokret promjene koji samo preuzima fotelje moći od druge skupine, razbacuje se sa sloganima i ostavlja korijen izrabljivanja u društvu netaknut – to je fašistički puč, pokret ograničene svrhe, pokret bez povijesnog utjecaja na život ljudi.

Svugdje čovjek žudi za slobodom i spreman je umrijeti za slobodu. Cijelu svoju povijest ljudi se bore za slobodu, kako bi mogli živjeti u sreći, jer da bi čovjek bio sretan, prije svega mora biti slobodan. Čovjek se mora boriti protiv onih koji ga porobljavaju – mora biti slobodan u životu, slobodan da jede što želi, da se oblači kako želi, slobodan da živi kako želi… to je slobodan čovjek koji živi u sreći.

Diljem svijeta imamo reformativne i površne pokušaje da se zadovolje radnici, da im se da ponešto participacije u upravljanju ili vlasništvu, da im se daje dio profita ili da im se povisuju minimalne plaće. Svi ti pokušaji su jedna obična iluzija i u konačnici cilj je prevariti radnike.

Radnici kao sudionici u upravljanju

Svjesna osoba ne prihvaća ove lažne pokušaje reforme i shvaća kako će isti pokušaji završiti kao potpuni neuspjeh. Radnik ne treba biti sudionik u upravljanju, on mora biti upravitelj. Radnici bi trebali u potpunosti preuzeti upravljanje.

Jer ako je najbolja pozicija za radnika u današnjem svijetu samo sudioništvo u upravljanju… pokušajmo onda definirati tko je zapravo upravitelj. On je onaj koji radnike izrabljuje i pritom ih izrabljuje na način da im dopušta da sudjeluju u upravljanju. Jedino radnici mogu biti upravitelji, jedino tako mogu biti slobodni.

Radnici tvore ogromnu većinu ovog svijeta i stoga imaju pravo na slobodu i sreću. Tko kaže da radnici moraju živjeti pod izrabljivanjem zauvijek? Oni moraju postati upravitelji – bez ikakvih partnera. Lažni režimi danas glume kako su progresivni zato jer radnicima daju dio profita, ali od kuda taj profit dolazi? Radnici imaju apsolutno pravo na sav profit jer profit je proizvod njihova teškog rada u procesu proizvodnje.

Davanjem ovih socijalnih beneficija, direktno ili indirektno, nastoji se natjerati radnike da zaborave na činjenicu da sav profit pripada njima i samo njima.

Radnik je proizvođač i pravo je proizvođača da konzumira vlastiti proizvod… ali radnici proizvode, a drugi konzumiraju njihove proizvode, dok radnicima samo ostaju ostaci.

Sve dok radnici ne preuzmu sve točke proizvodnje i sve dok sav profit ne bude samo u njihovim rukama, biti će i dalje izrabljivani.

Ovaj poziv na oslobođenje radnika diljem svijeta dolazi iz Libije, prve svjetske Džamahirije. To bi bio pravi dan oslobođenja, kada bi i libijski radnici postali upravitelji, a ne zaposlenici za plaće. To bi bio dan vrijedan povijesne proslave.

Bez delegacije u obrani slobode

Rezolucija na narodnoj konferenciji donijela je odluku o povećanju minimalne plaće u Libiji. Unatoč činjenici da je narodna konferencija donijela odluku u skladu s aktualnim situacijama i činjenici da je tu odluku podržalo narodno vijeće i druga vijeća u Libiji, ja vam ovim putem poručujem da nemate što slaviti povećanje minimalne plaće i da nemate potrebe biti zadovoljni podjelom profita ili sudjelovanjem u upravljanju – revolucija se mora nastaviti dalje, sve dok radnici u potpunosti ne preuzmu svu kontrolu nad upravljanjem svih kompanija i institucija u kojima danas rade.

Radnici, svaku beneficiju koju dobivate putem rezolucija ili zakonodavnih odluka je usluga koju vam daju drugi. Slobodan čovjek ne može živjeti ako duguje usluge nekom drugome, jer tada je inferioran.

Beneficije koje vam daju razne rezolucije i zakonodavne odluke uvijek vam mogu biti ukinute od strane istih onih tijela koja su vam ih i dali, ili to tijelo može biti zamjenjeno s nekim drugim koje će vam opet oduzeti te beneficije. Prave beneficije dobiti ćete samo popularnom revolucijom i kada preuzmete upravljanje tamo gdje sada radite.

U arapskim državama koje su jednom bile progresivne, ili u bilo kojoj drugoj državi na svijetu, radnici su izgubili sve beneficije jer se raspala revolucionarna administracija ili ju je zamijenila neka nova. Nitko vam neće dati slobodu, morate se sami izboriti za nju, čak i po cijenu smrti.

Pokret u kojem sudjeluje i libijski narod mora se kretati prema ovim povijesnim ciljevima, kako bi stvorili uvjete za novu civilizaciju. Radnici moraju biti dobro organizirani. Krajnje je vrijeme da se radnici revolucijom oslobode svojih izrabljivača.

Uništavanje baza izrabljivanja – put ka slobodi

Tko vas je osudio na siromaštvo i nazadnost? Tko vas je osudio da budete potlačena klasa prema drugoj superiornoj klasi? Tko je odlučio preuzeti sve vaše potrebe?

Naravno, nije Bog… Bog je pravedan. On vas nikada ne bi osudio na ovakav jad i bijedu. Društvo izrabljivanja i eksploatacije vas je stavilo ovdje, baze tog sustava valja revolucijom razmontirati kako bi se došlo do slobode.

Došlo je vrijeme da se i mentalno pripremite na to – da preuzmete cijelu proizvodnju, da sve bude samo u vašim rukama.

Ove nove slogane vam dajem da o njima malo razmislite. Ovaj poziv, poziv na oslobođenje i slobodu radnika mora glasno odjeknuti iz Džamahirije, toliko glasno da ga čuju svi radnici svijeta.

Kada preuzmete svu vlast i izvršite svoju revolucionarnu misiju, tada će se i drugi radnici diljem svijeta ugledati na vas, i oni će preuzeti svoja sredstva proizvodnje.

Svi siromašni i izrabljivani radnici ove arapske zemlje moraju postati slobodni. Kada se radnici oslobode, oni će biti pravi gospodari ove zemlje… i oni će biti sila koja će se braniti od svakog neprijatelja.

Stoga, na ovaj dan šaljem ovu poruku – kada radnici budu potpuni vlasnici, kada konzumiraju sami ono što proizvedu i kada budu kontrolirali sve etape procesa proizvodnje, onda zaista mogu slaviti ovaj dan. Radnici Libije moraju ostvariti ovu misiju i ne osvrtati se na propagandu. Vaša revolucija ne smije dati nikakve isprike neprijateljima radnika.

Vjerujem da vi to možete, da se možete organizirati i ne dati neprijateljima radnika priliku. Kada to postignete pokazati ćete izrabljivačima, reakcionarima, imperijalistima i neprijateljima unikatnu situaciju koja se događa u Libiji.

Poručujem vam sve ovo kako bi vi sada preuzeli odgovornost na sebe. Uvjeravam vas kako je moja dužnost, i dužnost mojih kolega, isključivo voditi revoluciju samo kako bi i sami sudjelovali zajedno s vama u oslobođenju i kako bi svi zajedno mogli ostatak života živjeti u sreći” – Muammar Gaddafi.
 
(dnevno.hr)

Netko to mora učiniti!

Nakon provedbe akcije od strane Moskve u Siriji, Putin kreće na Libiju. I ovaj novi udaljeni sukob koji Putin važe sa Zapadom, da ovaj slučaj ima sličnosti kao i posljednji bijedni pokušaj Zapada da podupre “demokratsku” vlast islamističkim skupinama.

Putin je podržao državni autoritet u napadnutoj državi, a ISIS sjedi ravno u sredini kao cilj svačije retorike, ali nerijetko i njihovog oružja.

I opet, Zapad se opet premanevrirao. Vlada koju podržava Zapad, vlada iz Tripolija je sve samo ne demokratska, i jedva se drži na okupu pod ‘zaštitom’ islamističke skupine ‘Libijska zora’, koalicije koja uključuje džihadiste bivše Al-Qaede, i ostale zanimljive likove.

I ‘zaštita’ koju daje ‘Libijska zora’ dolazi po cijeni koja se naplaćuje uzurpiranjem institucija ove vlade priznate od strane Zapada i UN-a.

Vrlo tanak veo civiliziranosti maskira vrlo kaotičnu i nemilosrdnu borbu za vlast između skupina koje imaju vrlo malo toga zajedničkog, i vrlo malo zajedničkog pojma kako bi Libija trebala izgledati u budućnosti.

U međuvremenu, u istočnom gradu Tobruku, izabrani parlament Libije, Zastupničkog doma, sve se više otuđuje od države zbog upada ‘Libijske zore’ u političke procese u Tripoliju.

No parlament Libije je polako privučen i u sferu utjecaja “pobunjenika” generala Haftara koji kontrolira istok zemlje, na kojem je većina naftnih polja, a kojeg podržava Rusija.

Izvješava se da su Rusi navodno pomogli Istoku da naštampa 4 milijarde dinara, potpomognutih naftom, za konsolidaciju rivalske središnje banke prema onoj u Tripoliju.

U stvari, Putin pomaže generalu Haftaru da izgradi paralelne državne institucije s onima koje podržava Zapad u Libiji. A, sa svojim velikim bogatstvom i vojnom moći, Istok može očekivati ​​da će u srednjem i dugom roku uzurpirati legitimne institucije države, i na kraju preuzeti cijelu Libiju.

I baš kao u Siriji, nema potrebe za javnim sukobima između prozapadne vlade u Tripoliju i proruske na Istoku zemlje. Obje strane se mogu pretvarati da naoružavaju svoje klijente, pa čak i slati trupe na teren pod izlikom borbe protiv ISIS-a, koji se skriva u gradu Sirte, baš između ove dvije glavne frakcije.

Sfere utjecaja politike

Što Putin radi je dobro, gura staru sferu utjecaja politike, baš kao i u Hladnom ratu. No, Zapad ne uspijeva odgovoriti na isti način. Oni odbijaju priznati tu realnost, ili su nemoćni učiniti bilo što u svezi Putinovog apetita za Bliskim istokom.

Obamina administracija je sada u “naslijeđenom modu”, i neće se dopustiti da se uvuče u otvoreno uključivanje u Libiji, dok Europljani koji su najviše pridonijeli rušenju Gaddafija u 2011, Velika Britanija i Francuska, imaju drugih problema kod kuće – Velika Britanija sa svojim referendumom o izlasku iz Europske unije, a Francusku s nekim od najtežih industrijskih sporova u zadnjim godinama.

Najviše zabrinjava aspekt za nas bi trebala biti činjenica dali ovaj trik funkcionira, Putin je uspostavio predložak kako preuzeti bliskoistočne zemlje pod svoju sferu utjecaja koji bi se mogao proširiti na njihove tradicionalne saveznike u regiji. Militarističku, autokratski, a često i svjetovni tradicionalni diktatori, tek sada vide, u svjetlu Arapskog proljeća, koliko gadljiv i nepouzdani Zapad može biti u njihovim upravama.

Javno mnijenje i zapadni čelnici u više navrata su poduprli demokratske ustanke, islamističke skupine. No, Putin i Rusi su pokazali prema tome veliko gađenje. Oni su stajali sa svojim saveznikom Assadom u Siriji, a sada su podržali sličnu vrstu uprave u Libiji. Predsjednik Abdel Fattah al-Sisi u Egiptu će morati ovo sve pozorno pratiti.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Kaže  da su američke snage ispratile teroriste na sigurno iz grada Ramadi

Kako su iračka vojska i njihovi saveznici dovršiti oslobođenje središnjeg iračkog gradu Ramadi od okupacije ISIS-a, američke snage su isplanirale i umiješale se, te evakuirale ISIS-ove vođe, kaže irački zapovjedniki, javlja Infowars.

Zapovjednik volonterskih snaga (Hashd al-Shaabi), izjavio je da je “Kašnjenje u operacijama za oslobođenje Ramadia i Fallujaha, gradove u pokrajini al-Anbar rezultat američkog uplitanja.”

“Čini se da je SAD namjeravala tajno evakuirati sramotne kolovođe ISIS-ovih terorista (s helikopterima) iz grada Ramadi na nepoznata mjesta”, dodao je.

Tvrdnju je izvijestila iranska novinska agencija Fars, tako da treba uzeti s malo više ozbiljnosti.

Ranije ove godine, iranski dužnosnici su optužili SAD da dopušta ISIS-u da iskoriste grad Ramadi.

Izvještaj koji je presretnut od strane iračkih snaga kaže da su ubrzo nakon toga ISIS borci zauzeli Ramadi. Ti borci su bivši Baathist sunitski teroristi, nekad odani Saddamau Husseinu, poznati podanici bivšeg režima.

“Razumno je pretpostaviti da bivši Baathisti koji nose danas ISIS-ovu zastavu, tajno rade na potkopavanju ISIS-ovog kalifata i na kraju želeći postići svoje političke ciljeve.”, izjavio je  Malcolm W. Nance.

To su činjenice – pristanak SAD-a na evakuaciju iz ratnog područja top terorističkih vođa i boraca koje smatraju korisnim.

2001. godine, prije invazije na Afganistan, SAD su rekle da su pristali na evakuaciju tisuće zapovjednika i članova talibana i Al-Qaedae i njihovih pakistanskih savjetnika kroz zračni most iz grada Kunduzu. Operacija je postala poznata kao “zračni mosta zla.”
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(preveo:mag.A.B./uredio:nsp)

Na Mozartovom rekvijemu kao podlozi, donosimo vam zabrinjavajući podsjetnik o onima koji su izgubili živote u rukama ISIS-a, Boko Harama i ostalih terorističkih skupina

Ovaj zastrašujući “timlapse” video prikazuje kada i gdje su se teroristički napadi dogodili širom svijeta tijekom posljednih 35 godina.

Video koji u pozadini ima Mozartov rekvijem pokazuje kada i gdje su se od 1980. godine u svijetu dogodili teroristički napadi, prisjeća na one koji su izgubili živote u Parizu, nedavnim zločinima u Bejrutu i u opsadi Bamaka, te još puno više.

Najviše ih je bilo oko Bliskog istoka, ali s godinama sve se više približavaju Europi.

Leon Mann objavio je na YouTubeu timelapse koji pokazuje kartu svijeta te sve terorističke napade koji su se dogodili diljem svijeta od 1890. godine do 2015. godine.

Uradak je nastao kao podsjetnik na sve žrtve koje su izgubile živote u terorističkim napadima u Parizu i Bamaku, ali i svim žrtvama Islamske države, Al-Qaede, Boko Harama i ostalih terorističkih grupacija.

Ubojstva u početku se vrte oko Bliskog istoka, ali kako vrijeme prolazi ona se šire u srednju i zapadnu Europi, a čak u u mjesta poput Malezije i Argentine.

Zabrinjavajuće drastično povećanje intenziteta napada se dogodilo na prijelazu tisućljeća (11.rujan 2001.) i od 2010. godine kada se mapa totalno zacrvenila, što je kulminiralo masakrom u Parizu.

Svaki teroristički napad je označen crvenim mjehurićem, a datum i mjesto incidenta treperi iznad snimke i u donjem kutu. Pogledajte sada video:
 

 
(dnevno.hr,youtube/uredio:nsp)

SAD i saveznici tvrde: “Rusi u Siriji ne ubijaju teroriste, nego umjerene pobunjenike i civile!”

Zemlje članice takozvane “međunarodne koalicije” za borbu protiv terorizma koju predvode SAD su od Rusije zatražile da prestane sa zračnim napadima jer se, kako tvrde, “gađaju pripadnici sirijske opozicije i civili”.

U zajedničkoj izjavi poslanoj nedavno, SAD, Velika Britanija, Turska i ostale koalicijske snage navode “kako će ruski napadi samo dodatno pojačati ekstremizam”.

Hrvatske dnevne novine Jutarnji List su ovo priopćenje prenijele kao “američki apel Putinu, od kojega se traži da zaustavi napade i prestane ubijati civile”.

Ruski Vjesnik citira izjavu Turske, Francuske, Njemačke, Katara, Saudijske Arabije, Velike Britanije i Sjedinjenih Država u kojoj se izražava zabrinutost i traži da Rusija obustavi napade na sirijsku opoziciju i da se usredotoči na borbu protiv “Islamske Države”.

U izjavi se ukazuje na navodne civilne žrtve uslijed bombardiranja ruskog ratnog zrakoplovstva u područjima Hame, Homsa i Idliba, te da ti napadi nisu bili usmjereni protiv militanata “Islamske države”.

Glasnogovornica ruskog Ministarstva vanjskih poslova, Marija Zaharova, ranije je izjavila da su vijesti o civilnim žrtvama “dio informativnog rata protiv Rusije”, a predsjednik Vladimir Putin je skrenuo pažnju na to da su se takve vijesti pojavile i prije nego što su ruski avioni poletjeli na borbene zadaće. Dokaza o civilnim žrtvama nema, a osim toga, u srijedu je koalicija koju predvode Sjedinjene Države isto bombardirala pozicije ISIL-a na teritoriju Sirije.

Ministarstvo obrane Rusije redovno izvještava o rezultatima ruske vojne intervencije u Siriji.

Ruski odgovor na optužbe nije trebalo dugo čekalo i ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov je izjavio: “Stare navike teško umiru i teško se rastati s osjećajem globalne dominacije. To će biti bolan i dugotrajan proces”.

Zapadne agencije pišu kako je Rusija jučer počela s novom serijom napada i da tvrdi kažu kako su jedini ciljevi njihovih udara “Islamska država”, dok je visoki dužnosnik u ruskoj vojsci rekao da bi napadi mogli potrajati najmanje tri mjeseca.

Od srijede, kada su počeli prvi napadi, Rusija je izvela desetke zračnih udara na širem području Alepa, Hame i Idliba, a Washington i njegovi saveznici u borbi protiv legitimne vlade u Damasku i dalje insistiraju da na tim područjima ima relativno malo pripadnika “Islamske države”.

Koga to bombardira rusko zrakoplovstvo u Siriji? Islamističke militante i teroriste ili umjerene i sekularne oporbene skupine i civile?

Od početka operacije u zračnim udarima sudjeluju ruski zrakoplovi tipa Su-24, Su-25 i Su-34. Oni su iz zračne baze u Latakiji, na sjeverozapadu Sirije, napali brojne terorističke ciljeve u različitim dijelovima zemlje.

Portal Aviationist je objavio interaktivnu kartu koja pokazuje broj napada i pogođene ciljeve. 30. rujna je izvršeno 10 zračnih udara protiv terorističkih uporišta, skladišta oružja, goriva ili centara za obuku. Dan je zabilježeno 18 zračnih udara, a jučer (2.10.) 11.

Kako pokazuje karta, većina udara je provedena u području pod nadzorom takozvanih “pobunjenika” između gradova Hame i Homsa, južno od grada Idliba, razorena je prometnica kojom su se snage “Islamske države” koristile na području između Deir-Ez Zora i Hasake, uništen je centar za obuku brigade Suqour Al-Sham u Al-Jabalu, a gađani su i položaji islamista iz frakcije Ahrar Al-Sham. Naravno, udari su vršeni i po položajima “Islamske države” i sirijskog ogranka Al-Qaede, odnosno Al-Nusra Fronta.

Rusko ministarstvo obrane je izjavilo da je učinkovito koristilo svoje zračne snage u Siriji, ali za sada odbacuje mogućnost udara u Iraku. U kampanji sudjeluje više od 50 zrakoplova i helikoptera, a svi su napadi koordinirani sa sirijskom vojskom.

Na optužbe i propagandu američke koalicije, trend koji je s gubicima u redovima islamista sve više jačati, ruski premijer Dmitrij Medvedev je odgovorio “da će Rusija nastaviti s vojnom kampanjom, jer se Rusija i sama mora zaštiti od terorizma, a bolje je da to čini sad u inozemstvu, nego kasnije kod kuće”.

Iznova aktualizirana stara priča o “dobrim” i “lošim” teroristima

Međutim, ovdje treba pojasniti jedan detalj, jer je važno istaknuti koji su to borci “umjerene sirijske oporbe” za kojima plaču SAD, Turska, Francuska, Njemačka, Katar, Saudijska Arabija i Velika Britanija.

Kada su u pitanju zračni udari protiv položaja ISIL-a ili Al-Nusra Fronta, tu ni Zapad niti bilo tko drugi ne može reći ništa, jer su ste skupine i na njihovim listama terorističkih organizacija. Međutim, sirijski “Islamski front”, krovna organizacija koja okuplja pobunjenike koji bi se mogli iskoristiti za svrgavanje Bashar Al-Assada i koji je također meta ruskih zrakoplova, ništa se ne razlikuje od terorista ISIL-a ili Al-Nusra Fronta, osim po razmjeru počinjenih zločina. Što se tiče ideologije, ona je gotovo identična.

Naime, skupina Ahrar Al-Sham je kao teroristička organizacija prepoznata od brojnih političara i dužnosnika, čak i onih na Zapadu, a američki časopis Foreign Affairs je još u siječnju 2014. tu skupinu opisao kao terorističku i s jakim vezama s Al-Qaedom. Financial Times također donosi reportažu o islamističkim militantima skupine Ahrar Al-Sham i njihovog kampa za obuku u Istočnoj Ghoutiu blizini Damaska.

U stvari, ovdje ne treba biti pretjerano pametan i dovoljno je pogledati snimke zauzimanja Idliba od strane islamista u proljeće ove godine, te zaključiti o kakvim se to borcima “umjerene oporbe” radi.

Kamp za obuku brigade Suqour Al-Sham (Liwa Suqour), koji je navodno uništen drugog dana zračnih udara, također se ne može smatrati civilnim ciljem ili bazom “Slobodne sirijske vojske” koju sada prema izvješćima Pentagona čine četiri ili pet boraca koji po povratku s obuke nisu prešli na stranu islamista.

Naime, brigada Suqour Al-Sham se pridružila “Islamskom frontu” u studenom 2013. Godine, te potpisala poznatu povelju kojom je skupina prihvatila zajednička uvjerenja, prije svega u odbijanju reprezentativne demokracije i sekularizma. Umjesto toga, “Islamski front” i sve skupine koje su mu se pridružile, koje sada zajedno s Al-Nusra Frontom čine famoznu “Armiju oslobođenja” (Jaish Al-Fateh) u Idlibu, umjesto da nastoje uspostaviti demokraciju, obvezale su se da će od Sirije stvoriti islamsku državu u kojoj će vladati takozvano “Shura Vijeće” (Majlis-ash-Shura) i provodit će se šerijatski zakoni. Pogledamo li definiciju “Shura Vijeća”, onda je lako zaključiti da se ovdje poigravamo s terminologijom i zastavama pojedinih islamističkih frakcija koje se bore u Siriji, ali da razlike među njima zapravo nema. Naime, “Shura Vijeće” je u arapskoj kulturi po definiciji savjetodavno vijeće i jedan je od dva načina kako se može izabrati islamski vođa, odnosno “kalif”.

Dakle, riječ je o formi, ali je sadržaj isti i to su skupine koje ne mogu odlučivati o budućnosti Sirije, posebice zbog činjenice da se u njima bori veliki broj stranaca.

Međutim, obmanjivati javno mnijenje na Zapadu s pričom o “dobrim” i “lošim” teroristima je praksa od početka rata u Siriji i ona će se nastaviti iz prostog razloga što SAD, Turska i zaljevske monarhije svijetu ne mogu priznati da su sudjelovali u stvaranju terorističkih skupina i da ih i dalje misle podržavati.

Rusija će ići do kraja i potpunog oslobađanja Sirije

Naravno da će ruska operacija u suradnji s vladom Bashara Al-Assada u Siriji protiv “Islamske države” biti “puna iznenađenja”, jer sadrži mnoge pojedinosti još uvijek nepoznate Sjedinjenim Državama, prenose svjetski mediji.

Ruska bombardiranja su dovela pod znak pitanja učinkovitost i transparentnost kampanje koju su prije godinu dana započele SAD i njezini savezni, prenosi turski list Radikal.

“Moskva održava kontakte s Washingtonom, ali i djeluje vrlo brzo, bez mogućnosti da druga strana stigne odgovoriti”, piše turski dnevni list.

Rusija je priopćila da je njezina vojna operacija biti vremenski ograničena, ali je istina da ona već sad liči na ruske “matrioške”, lutke u kojih nakon otvaranja uvijek nalazite novu. Možda bi bilo dobro podsjetiti na Churchillovu izreku da je “Rusija zagonetka, umotana u misterij unutar enigme”, stoga je teško predvidjeti koji su to “vremenski rokovi” koje je postavio Kremlj, ali turski list navodi da je cilj Kremlja osigurati da sirijska vojska preuzme kontrolu nad svim gradovima Sirije.

“Washington je pritisnut uza zid. Karavana “revolucija” koja se kretala od Zapada ka Bliskom istoku je u Siriji došla svom kraju. Obamina doktrina je poražena i zadnje povlačenje se vidi u napuštanju programa obuke pobunjenika” smatra Radikal i dodaje kako je “Rusija odlučila uspostaviti red u Siriji i to će učiniti”.

Ako se budu gađali položaji “umjerene oporbe”, Pentagon prijeti “vojnim odgovorom”

Pentagon se, naravno, ne može pomiriti s ovom poražavajućom činjenicom i priopćio je da će, ukoliko Rusija bude provodila udare po položajima umjerene opozicije, “pripremiti vojni odgovor”.

Pentagonovi stručnjaci razmatraju o vojnom odgovoru na ruske antiterorističke operacije u Siriji. U svojim analizama, američki stručnjaci istražuju način kako bi se otvoreno suočili s Moskvom, ako rusko ratno zrakoplovstvo bombardira položaje “umjerene oporbe” koju financira Washington, prenosi AP.

Međutim, kako tvrdi general pukovnik Robert Otto, zamjenik načelnika stožera za obavještajne aktivnosti američkog ratnog zrakoplovstva, ruske zrakoplovne postrojbe do sada nisu napale militante koje u Siriji podržavaju SAD.

Sa svoje strane, ruski Ministarstvo obrane je priopćilo u više navrata da će odmah objaviti rezultate svake faze posla njihovih zračnih snaga. Glasnogovornica ruskog Ministarstva vanjskih poslova, Maria Zaharova, podsjetila je da mediji i zapadni dužnosnici mogu kontaktirati službene ruske izvore, koji će im pružiti sve dostupne i potvrđene informacije.

Kako se čini, znajući da “Slobodna sirijska vojska” odavno ne postoji, prijetnja Washingtona da će protiv ruskih snaga u Siriji, ako se usude gađati položaje umjerene oporbe, “razmotriti vojni odgovor”, izgleda više kao pokušaj da se “džentlmenski” izvuče iz sirijskog živog blata i ratnog kaosa, nego kao stvarna prijetnja.

Interaktivne karte o ruskim zračnim udarima u Siriji prema zapadnim izvorima:
 

 
(altermainstreaminfo.com.hr/uredio:nsp)

Odavno je poznato i dokumentirano da su se tijekom i poslije sovjetsko-afganistanskog rata takozvani “sveti ratnici”, mudžahedini, borili u tajnim ratovima koji su postali sastavni dio američke vanjske politike

1997. godine je Kongresni odbor Republikanske stranke (RPC) s namjerom da diskreditira predsjednika Billa Clintona objavio dokument koji baca svjetlo na podmuklu ulogu Clintonove administracije u obuci i korištenju i islamističkih plaćenika s ciljem da se Bosna pretvori “militantnu islamističku bazu”.

U mnogo aspekata su Bosna i Kosovo ’90-ih bili “proba” za destabilizaciju Bliskog istoka (Iraka, Libije, Sirije, Jemena).

Prema izraelskim obavještajnim izvorima u Siriji je korištenje islamističkih militanata pokrenuto prije 2011. godine i to pod okriljem NATO saveza i turske Vrhovne komande u vezi s Pentagonom.

Izvješće Republikanskog kongresnog odbora otkriva da je američka administracija na savjet Clintonovog Vijeća za nacionalnu sigurnost na čelu s Anthonyem Lakeom “pomogla Bosnu pretvoriti u militantnu islamističku bazu” u kojoj će se zapošljavati tisuće mudžahedina iz muslimanskog svijeta kroz takozvanu “militantnu islamsku mrežu”.

“Možda je najopasnija za misiju SFOR-a, a što je još važnije, za sigurnost američkog osoblja u službi u Bosni, nespremnost Clintonove administracije da Kongresu i američkom narodu progovori o svom suučesništvu u isporuci oružja iz Irana muslimanskoj vladi u Sarajevu. Tu je praksu osobno odobrio Bill Clinton u travnju 1994. godine i to na nagovor direktora CIA-e, tadašnjeg čelnika Vijeća za nacionalnu sigurnost (NSC) Anthonya Lakea i američkog veleposlanika u Hrvatskoj Petera Galbraitha, koji je, kako prema izjavama izvora iz obavještajne zajednice piše Los Angeles Times, “odigrao središnju ulogu u dramatičnom porastu iranskog utjecaja u Bosni. (…) Uz oružje su u Bosnu u velikom broju došli i pripadnici Iranske revolucionarne garde i obavještajni operativci iranske službe VEVAK, zajedno s tisućama mudžahedina iz cijelog muslimanskog svijeta. Također se nastojalo uključiti i nekoliko drugih muslimanskih zemalja (uključujući Bruneje, Maleziju, Pakistan, Saudijsku Arabiju, Sudan i Tursku), te brojne radikalne muslimanske organizacije”, stoji u izvješću američkog Republikanskog kongresnog odbora.

O odjeljku o radikalnoj prirodi sarajevskog režima stoji da je Clintonova administracija u temelju pogrešno procijenila politiku iranskog utjecaja u Bosni pogrešno tumačila pravu prirodu muslimanskog režima koji ima koristi od politike naoružanja Iran BiH.

“Najsumnjivije je što se za sve bošnjačke odnose tvrdi da su reklama za samo-posluživanje i da se Vlada nada da će na kraju uspostavi multietničko liberalno demokratsko društvo. Takvi ideali se mogu pripisati nekolicini članova bosanskih vladajućih krugova, kao i općenito sekularnoj populaciji, ali predsjednik Izethbegovic i njegove veze ukazuju na mnogo različite privatne namjere i ciljeve”, 1995. je izvijestio pukovnik John E. Sray iz američkog Ureda za strane vojne studije iz Fort Leavenwortha.

Dokazi da je vodstvo vladajuće Stranke demokratske akcije (SDA), a time i sarajevski vlada, odavno inspirirana načelima radikalnog islama su neizbježni. Sljedeća tri profila su vrlo poučna:

Alija Izetbegović, sadašnji bosanski predsjednik i šef SDA, 1970. je bio autor radikalne “Islamske deklaracije” koja se poziva na “islamski pokret” za početak preuzimanja vlasti, što bi dovelo do ukidanja “postojeće nemuslimanske vlada i izgradnje jedne nove, islamske koja će uništiti neislamske institucije i stvoriti međunarodnu federaciju islamskih država, jer ne može biti ni mira ni koegzistencije između islamske vjere i neislamskih društvenih institucija”.

“Predsjednik Alija Izetbegović se nakon nekoliko desetljeća vratio na radikalni program, a u središtu iranskog sustava u Europi su Bosna i Hercegovina i on, koji se zalaže za uspostavu Islamske Republike u Bosni i Hercegovini”, 09. siječnja 1992. piše republikanski radna skupina Predstavničkog doma za terorizam i nekonvencionalno ratovanje.

Izvješće radne skupine dodatno opisuje Izetbegovićeve kontakte s Iranom i Libijom 1991. godine, prije nego što je počeo rat u Bosni i Hercegovini. On se također istaknuo kao “fundamentalistički musliman” i član organizacije “Fedayeen islama”, iranske radikalne grupe koja datira još iz 1930-ih.

Izetbegović ustrajao u svojim naporima za uspostavu islamske vlasti u Bosni i Hercegovini i zato su ga komunisti zatvorili 1983.

Dalje je iscrpno dokumentirana uloga jedne “humanitarne organizacije” iz Sudana, pod nazivom “Third World Relief Agency” (TWRA). Clintonova administracija je “digla ruke” angažmana islamske mreže naoružanja, uključujući i preglede iranskih raketa od strane američkih vladinih dužnosnika. (…) Agencija TWRA, sa sjedištem u Sudanu, bila je lažna humanitarna organizacija i glavna karika u dostavi oružja u Bosnu. Za TWRA se vjeruje da je čvrsto povezana s islamističkom terorističkom mrežom šeika Omara Abdel Rahmana, osuđenog za planiranje napada na World Trade Center 1993. godine, te s Osamom Bin Ladenom, bogatim saudijskim emigrantom za kojega se vjeruje da financira brojne militantne skupine”, komentirajući izvješće 22. 09. 1996. piše Washington Post.

Izvješće Republikanskog odbora citirajući službene dokumente, kao i izvore američkih medija, potvrđuje nedvojbeno suučesništvo Clintonove administracije s nekoliko islamističkih fundamentalističkih organizacija, uključujući i Al Qaedu Osame Bin Ladena.

Koji je krajnji cilj ovog izvješća?

Republikanci su u to vrijeme htjeli potkopati Clintonovu administracije. Međutim, u vrijeme kada je cijela zemlja oči prikovala na skandal oko Monice Lewinsky, republikanci su odlučili da nije trenutak za pokretanje afere “Iran-Bosnagate”, koja bi možda preusmjerila pozornost javnosti daleko od skandala s Monicom Lewinsky.

Republikanci su htjeli diskreditirati Billa Clintona “zbog toga što je lagao američkom narodu” s njegovom aferom u Bijeloj kući s Monicom Lewinsky, iako su imali više materijalnih dokaza o “lažima vanjske politike” i tajnim operacijama koje uključuju zapošljavanje “džihadista” na Balkanu. Bez sumnje su se demokrati i republikanci su se složili da ne vrše pritisak na Pentagon i CIA-u.

Naime, Clintonova podrška islamističkim terorističkim organizacijama u Bosni i na Kosovu je bila samo nastavak posla kojim je upravljala CIA, odnosno podrške i zapošljavanja mudžahedina što se pod nadzorom američke Središnje obavještajne agencije počelo provoditi tijekom ’80-ih u Afganistanu.

U “Bosanskom uzorku”, izvješću u Republikanskog kongresnog odbora iz 1997. godine, tada se spominje i Kosovo. Među stranim plaćenicima, koji su se borili na Kosovu, kasnije u Makedoniji 2001. godine, bili su mudžahedini s Bliskog istoka i srednjoazijskih republika bivšeg Sovjetskog Saveza, kao i “vojnici sreće” iz nekoliko zemalja NATO saveza, uključujući Veliku Britaniju, Nizozemsku i Njemačku.

“Iz britanskih vojnih izvora je potvrđeno da im je zadaća naoružavanja i obuke OVK bila povjerena 1998. od strane američke obavještajne agencije (DIA) i britanske tajne obavještajne službe MI6, zajedno s “bivšim časnicima 22. SAS pukovnije, kao i tri britanske i američke privatne zaštitarske tvrtke”, 29. kolovoza 1999. prenosi The Scotsman Glasgow.

Američka DIA prilazi službi MI6 da organizira program obuke za OVK, rekao je viši britanski vojni izvor. MI6 je tada sklopio ugovor s dvije britanske sigurnosne tvrtke, kojima je pak pristupio veliki broj bivših pripadnika 22. SAS pukovnije. Potom su sastavljeni popisi oružja i opreme potrebne Oslobodilačkoj vojsci Kosova.

“Dok su se trajale ove tajne operacije, članovi 22. SAS pukovnije, uglavnom iz jedinice D Squadron, prvi su bili raspoređeni na Kosovu prije početka bombardiranja u ožujku”, stoji dalje u dokumentu.

Dok su specijalne britanske SAS snage u bazu u sjevernoj Albaniji obučavali OVK, vojni instruktori iz Turske i Afganistana koje je financirao “Islamski džihad” su s njima surađivali i OVK trenirali u taktikama i preusmjeravanju gerilskog ratovanja.

Bin Laden je i sam posjetio Albaniju. Njegova je bila jedna od nekoliko fundamentalističkih skupina koje su poslane za borbu na Kosovu. Za Bin Ladena se vjeruje da je u Albaniji pokrenuo operaciju 1994. godine. Albanski izvori kažu da je Sali Berisha, koji je tada bio predsjednik, imamo veze s nekim skupinama koje su se kasnije pokazale kao ekstremni fundamentalisti, 1997. piše Republikanski kongresni odbor.

Ispod članka kojeg je objavio profesor Michel Chossudovsky je opširan, detaljan i kompletan tekst kongresnog dokumenta Republikanskog odbora koji dokazuje da je Clintonova administracija surađivala​​ s Al Qaedom. Akcije poduzete od Clintonove administracije su bile usmjerene u stvaranje etničkih i sektaških podjela koje su na kraju dovele do pucanja jugoslavenske federacije.

U tom smislu, Obamina administracija i njena prikrivena podrška ISIL-u u Siriji i Iraku podsjeća na lukavu podršku Clintonove administracije militantnoj islamističkoj bazi u Bosni i na Kosovu, što sugerira da američki obavještajni krugovi umjesto Bijele kuće i State Departmenta određuju glavne smjernice američke vanjske politike koja se sastoji u pružanju podrške i financiranju islamističkih terorističkih organizacija s ciljem destabilizacije suverenih država.

**********************************************************

Kompletno izvješće “Republican Party Committee of the US Congress / Help Turn Bosnia into Militant Islamic Base / 1997″ sa svim pojedinostima se nalazi u članku prof. Chossudovskog, ali ga republikanci nikada nisu objavili iz razloga što su tada smatrali da je Billu Clintonu “dovoljan” skandal s Monicom Lewinsky, ali i stoga što je Republikanska stranka i sama surađivala s islamističkim ekstremistima tijekom sovjetsko-afganistanskog rata.

Jednom bi prilikom, ako to već nije učinjeno, bilo dobro prevesti cijeli tekst dokumenta koji je nastao ne toliko iz želje za istinom i pravdom, nego u svrhu unutarnjeg političkog obračuna u Sjedinjenim Državama. Naime, ovaj dokument svjedoči da veze Clintonove i svih drugih američkih administracija s terorističkim i ekstremističkim skupinama, bile one islamističke ili profašističke kao u Latinskoj Americi, nikada nisu bile usmjerene za dobrobit suverenih naroda i država, pa tako niti Bošnjaka ni Bosne i Hercegovine, bivšu Jugoslaviju u cjelini da i ne spominjemo.

Upravo suprotno, cilj je uvijek bilo njihovo uništenje svjesnim raspirivanjem etničkih, vjerskih i sektaških sukoba, nakon kojih se u posljednjem činu i nakon stotina tisuća mrtvih i milijuna raseljenih Pentagon i NATO savez pojavljuju u ulozi “spasitelja”.

Uspoređujući situaciju ’90-ih u regiji i Bliski istok danas, nema sumnje da će, nakon godina ratova, stotina tisuća mrtvih i milijuna raseljenih od kojih dio preplavljuje Europu, Washington krenuti u završni dio scenarija u kojem će se ponuditi da “stabilizira regiju”. Postoji mala prepreka u tom scenariju, jer je Bashar Al-Assad još uvijek u Damasku, a sada su u cijeli proces uključene i druge svjetske i regionalne velesile, ali ovaj put puno aktivnije nego prije 20 i više godina.

Michel Chossudovsky: Bill Clinton Worked Hand in Glove with Al Qaeda: Helped Turn Bosnia into Militant Islamic Base
 
(altermainstreaminfo.com.hr/uredio:nsp)

Cijeli govor predsednice Argentine, Cristina Fernandez de Kirchner, koji je zapanjio Ujedinjene narode i zapalio svijet

Žestoko se obrušila na SAD tijekom govora na Glavnoj skupštini UN-a, a prijenos njenog govora prekinula je većina televizija. Cijeli govor na kraju je ipak došao na društvene mreže pa sada svi mogu saznati o čemu je govorila i što se nije svidjelo medijima.

Tijekom svog govora 24. rujna na 69. Općoj skupštini UN-a argentinska predsjednica dotakla se nekoliko tema, a najzanimljivija je bila ona o globalnoj borbi protiv terorizma.

“Odakle su pripadnici ISIL-a i Al-Qaede uzeli oružje? Dojučerašnji borci za slobodu postali su teroristi”, izjavila je Cristina Fernandez i nastavila s optužbama:

Teroristi ISIL-a, koje si 2012. godine trenirano od strane CIA-e u Jordanu da destabiliziraju sirijsku vladu, kontroliraju sjever države. Grupa je dio članova poslala u Irak i osvojila velike dijelove zemljišta, a SAD i saveznici nedavno su pokrenuli zračne napade protiv džihadista u tim zemljama”.

Fernandez de Kirchner također je odbacila optužbe protiv Irana u vezi napada na izraelski centar AIMA u Buenos Airesu 1994. godine u kojem je ubijeno 85 osoba. Kazala je da su istrage provedene od argentinske strane pokazale da Iran nije sudjelovao u bombardiranju.

“Pod intenzivnim političkim pritiskom nametnutim od strane SAD-a i Izraela, Argentina je i formalno optužila Iran za napad”.

DONOSIMO GOVOR U CIJELOSTI:

Poštovani predsjedniče,

dragi kolege,

šefovi svih delegacija UN,

Želim vam se obratiti u vrlo specifičnom trenutku za cijeli svijet, kao i za moju zemlju. Počet ću razmišljajući o uvodnoj riječi glavnog tajnika gospodina Ban Ki-moona, kojom je otvorio 69. zasjedanje Opće skupštine. Osvrnuo se na veliki dio problema, tragedija i nesreća koje brinu današnji svijet. I vjerujem, ako se dobro sjećam, da su “te turbulencije”, kako je on rekao, “koje drmaju svijet” opasnost po multilateralizam.

Iskreno vjerujem da veliki dio problema s kojim se svijet suočava na ekonomskom i financijskom polju, kao i na polju terorizma i sigurnosti, moći i teritorijalnog integriteta, rata i mira – da su to sve problemi nastali zbog krajnje suprotnog problema – nedostatka učinkovitog, pravog demokratskog multilateralizma.

Zato želim prije svega (govor) započneti tako što ću se zahvaliti Generalnoj skupštini na odlukama usvojenim rezolucijom 68/304 9. rujna, kojom je većinom, odnosno sa 124 glasa “za”, odlučeno da se formira multilateralna konvencija kojom se stvaraju legalni okviri za restrukturiranje državnih dugova svih zemalja. Zadatak koji nismo riješili, barem otkad prisustvujem sjednicama Generalne skupštine od 2003. kao senator a zatim kao predsjednica, je reorganizacija Vijeća sigurnosti UN i MMF.

Pričali smo o iskustvu koje je doživjela Republika Argentina, moja zemlja. Danas se usuđujem da u globalnom kontekstu kažem da je Republika Argentina trostruki primjer – na financijsko-gospodarskom polju, sigurnosnom, kao i na pitanju teritorijalnog integriteta. Što se tiče prvog primjera, on se odnosi na gospodarsku i financijsku krizu koja razara svijet od 2008. i počinje prijeti zemljama koje se od nje oporavljaju.

Te zemlje su održale najveći gospodarski rast u posljednjem desetljeću. Mislim na krizu od 2008, koju je moja zemlja prošla 2001, kada nije mogla otplaćivati ​​državni dug. U to vrijeme Argentinska Republika je napravila dogovor sa multilateralnim organizacijama jer, gospodo, kada dugujete 160 posto BDP, to nije samo krivnja onog koji duguje već i onog koji je to dao na zajam.

PROBLEM ARGENTINSKIH DUGOVA

Od završetka diktature 24. ožujka 1974, kada je Argentina ušla u neoliberalnu fazu, ona je tada predstavljena kao voljeni učenik na svim predsjedavanjima MMF-a, a završila je tako što je toliko nagomilala dug da je kolabirala ne samo na gospodarskom već i na političkoj razini. Imali smo pet predsjednika u jednom tjednu.

Do tada nitko nije bio odgovoran za ono što se dešavalo Argentini, preživljavalo se kako se moglo, a predsjednik, koji je došao sa 22 posto glasova, par mjeseci nakon stupanja na dužnost prisustvao je ovoj skupštini i istaknuo kako je zemlji potreban rast i razvoj kako bi mogla isplatiti dugove. I to je rekao u više nego zanimljivoj metafori da “mrtvi ljudi ne mogu plaćati dugove i da treba dozvoliti državama oživjeti” (prekid emitiranja ——- #$&?!&/%$/&$&%).

Ponavljam, 160 posto BDP nije odgovornost samo države dužnika, a mi smo usvojili politiku koja nam je nametnuta. Preuzeli smo odgovornost, ali smo isto tako i zahtijevali i očekivali od MMF i drugih kreditora da preuzmu odgovornost za taj dug zato što su nametnuli lihvarskih 14 posto kamata. I taj čovjek koji je preuzeo vodstvo sa 22 posto glasova, imao je 25 posto nezaposlenih, 54 posto siromašnih i 27 posto onih koji žive u neimaštini, bez zdravstvenog osiguranja, obrazovanja, sigurnosti.

Nakon nekog vremena, uz novi model razvoja, ne samo da smo stvorili milijune radnih mjesta i uveli milijune u socijalni i mirovinski sustav već smo i proizveli šest točaka BDP za investiranje, među kojima je obrazovanje. Usmjerili smo ogromne količine novce na infrastrukturu, puteve, škole, nuklearne elektrane, hidroelektane, vodovode, plinske i elektro-mreže, koje danas prožimaju cijelu zemlju.

To je bio društveni proces bez presedana, koji je smanjio broj siromašnih i onih u neimaštini na jednu znamenku. I to je MMF priznao – da je gospodarski rast koji je Argentina ostvarila od 2004-2011. treći u cijelom svijetu, samo su nas Kina i Bugarska nadmašile. Danas u regonu Lationske Amerike imamo bolju kvalitetu života, veću kupovnu moć radnika i najbolji društveni dohodak.

To smo učinili plaćajući dug koji su drugi stvorili. Zato valja istaknuti da naše vlade niti su ignorirale dug niti su padale u bankrot. Preuzeli smo inicijativu i plaćali dugove od 2003. do danas. Platili smo više od 190 milijardi dolara. Ponavljam: više od 190 milijardi dolara! Platili smo 92,4 posto duga u dvije rate: prvi put to je 2005. učinio predsjednik Kirchner, drugi put 2010. također on.

Platili smo 92 posto duga kako bismo ga normalizirali, i kasnije smo u redovitim isplatama vratili cijeli dug MMF i ispunili sve obveze prema njima. Prije par mjeseci zaključili smo pregovore s Pariškim klubom povjerenika o dugu iz 1956. godine. Kako bih vam opisala situaciju, reći ću da sam tada imala tri godine, a ministar gospodarstva moje zemlje, koji je pregovarao o reprogramu ovog duga, tada se nije ni rodio. Ipak, napravili smo dogovor sa 19 ministara financija iz Europske unije o reprogramu duga i već smo platili prvu ratu od 642 milijuna dolara.

LEŠINARI POD ZAŠTITOM

Ali to nije sve. Trebalo je da riješimo sudske sporove s CIADI i Svjetskom bankom, sporove koje nisu započele naše vlade, već su prethodne vlade, zbog svog djelovanja, dovedene pred taj tribunal Svjetske banke. I to smo krenuli rješavati, baš kao što smo riješili situaciju s Repsolom, kad smo odlučili preuzeti kontrolu nad našim energetskim izvorima i preuzmemo 51 posto naftne kompanije. I taj smo dug reprogramirali i došli do dogovora. Sve to smo učinili sami, svojim resursima, bez pristupa tržištu kapitala zato što je Argentini zbog bankrota 2001. zabranjen pristup tržištu kapitala. Napominjemo taj socijalni oporavak bez presedana.

I zašto sve ovo sada govorim? Tijekom 50-tih godina ista stvar se dešavala, ali je postojala razlika? Ona je u tome što smo počeli raditi od apsolutnog bankrota, od same nule. Počeli smo ispunjavati obveze prema kreditorima, počeli smo oporavljati Argentince, postigli rast, uspjeli izaći iz dugova, i sad smo jedan od najmanjih dužnika na planeti.

O čemu sad hoću da govorim? Sad se pojavljuju tzv lešinarski fondovi. Taj izraz nije izmislio nijedan populistički lider Južne Amerike niti neki afrički vladar iako je i sama Afrika bila žrtva lešinarskih fondova. Jedan od prvih dužnosnika koji je te fondove spomenuo u ovoj skupštini je nekadašnji britanski premijer Gordon Brown 2002. godine, koji je naveo da je nemoralno nametati te fondove zemljama koje se suočavaju sa iskonskim problemima vezanim za neimaštinu, zdravstvo i obrazovanje. I danas se Argentina, uz suučesništvo pravosudnog sustava ove zemlje (SAD: prim. Prev.), sučeljava s tim lešinarski fondovima.

Koji su to lešinarski fondovi? Postoji dio dugova koje nismo uspjeli reprogramirati kada smo to radili 2005. godine. Oni nisu mogli sudjelovati u reprogramu zato što su 2008. kupiljene obveznice. Znate, ti fondovi su se specijalizirali za kupnju obveznica onih zemalja koje su bankrotirale ili se tek spremaju to učiniti da kasnije ne bi išle potraživati te obveznice, već da bi oni pokretali parnice na svojim sudovima kako bi zgrnuli ogromne profite.

Neću se obazirati na te profite jer je njujorško pravosuđe jedan dio koji mu je stigao na pretres prepoznalo kao 1608 % posto kamatne stope za pet godina u američkim dolarima. Navedite mi, molim vas, tvrtku ili poduzeće koje može obrnuti toliki profit u dolarima za samo pet godina. To je razlog za njihovo ime. Oni sad blokiraju isplate svojim vjerovnicima u Argentini.

I zato se radujem što se ova skupština suočila s ovim problemom, nadajući se da će ove ili sljedeće godine graditi primjere multilateralizma aktivnog i konstruktivnog svijeta u kome će se reprogramirati dugovi kako nijedna zemlja ne bi morala prolaziti kroz ono kroz što sad prolazi Argentina, kao nacija koja može, voljna je i koja će platiti dug unatoč maltretiranju lešinarskih fondova.

UNIŠTAVANjE EKONOMIJA CIJELIH ZEMALjA

Lešinarski fondovi šire glasine i klevete diljem gospodarskog i financijskog sektora, ali iu stanovništvu, destabilizirajući tim privredu. To se može okarakterizirati kao financijski i ekonomski terorizam zato što teroristi nisu samo oni koji podmeću bombe. Postoje i ekonomski teroristi, oni koji uništavaju ekonomije zemalja, uzrokujući u njima neimaštinu, glad i jad. Zato odlučno zahtijevamo da se ovaj multilateralni sporazum što prije zaključi.

Ne samo za Argentinu već i za ostatak svijeta, zato što vjerujemo da će ekonomski i financijski balans, koje ugrožava socijalna nejednakosti, postati protuotrov za one koji vrbuju mlade ljude. Zato što ti dijelovi stanovništva gube nadu i nemaju budućnost, oni se se pridružuju luđačkim pohodima, zbog kojih ćemo kasnije žaliti.

Ne radi se samo o tome da gledamo površinu ovih problema, moramo tražiti razloge koji dovode do njihovog stvaranja. Pričala sam o svojoj zemlji koja je vodeći primjer i na poljima terorizma i sigurnosti. Moja zemlja je, uz SAD, je jedina američka država koja je bila žrtva dva teroristička napada. Prvi je bio 1992, kada je izraelska ambasada dignuta u zrak, i dvije godine kasnije, kada je zgrada AMIA, Asocijacije argentinsko-izraelskog prijateljstva, dignuta u zrak.

Ove godine je dvadesetogodišnjica tog napada. Usudit ću se reći pred ovom skupštinom i članovima obitelji žrtava, koje su ovdje prisutne, da je vlada predsjednika Kirchnera učinila sve kako bi otkrila odgovorne za napad, i to ne samo otvaranjem starih obavještajnih arhiva već je i formirala vladin tim za istragu. Pošto je 2006. pravosuđe moje zemlje optužilo iranske državljane da su uključeni u napad na AMIA, tražilo je suradnju Islamske Republikom Iran u istrazi.

Taj zahtjev ponovljen je 2007., dok 2010. Iran konačno nije pristao. Pristali su na bilateralni sastanak, na kojem smo zajedno potpisali memorandum o suradnji pravosuđa. Zašto smo to učinili? Kako bi optuženi iranski državljani koji žive u Teheranu mogli svjedočiti pred argentinskim sudom.

DANAS PRIJATELjI, SUTRA TERORISTI

Što se dogodilo pošto smo potpisali memorandum? Izgledalo je kao da su svi unutarnji i vanjski demoni oslobođeni. Židovske institucije, koje su nas podržavale, odjednom su nam okrenule leđa. Kad je odlučeno da se provede memorandum, bili smo optuženi za suučesništvo s Iranom. Isto se dogodilo kad su lešinarski fondovi lobirali pred američkim Kongresom, tvrdeći da smo mi partneri Islamske Republike, s tim što se Iran tad nije oslovljavao kao “Islamska republika”, već kao “Teroristička država Iran”. Lobirali su i na internetu, gdje su moju sliku stavljali pored slike predsjednika Ahmadinedžada, kao da smo partneri.

A ovaj tjedan smo saznali da se u Waldorf Astoriji, hotelu-simbolu ovog grada (New York-a UN; prim. Prev.) održao sastanak šefa State Departmenta i njegovog iranskog kolege. Ne kritiziramo to, štoviše, podržavamo sve što podrazumijeva dijalog. Ali bismo voljeli da pitamo one koji su pljuvali Iran i optuživali ga za terorizam – i to ne prije sto godina, već prošle godine – šta li bi sad rekli?

Što bi sad rekli o onima koji su stvorili ISIL. Njih su mnogi smatrali borcima za slobodu, koji se bore u Siriji protiv Assadove vlade, a sada su dio ISIL-a. Mislim da tu leži drugi problem koji se tiče sigurnosti i terorizma. Velike sile olako neprijatelje pretvararaju u prijatelje, a teroriste u borce. Problem je što moramo shvatiti jednom zauvijek da ne možemo koristiti međunarodne odnose i geopolitičke pozicije kako bismo uskladili položaje sila. To kažem iz pozicije borca ​​protiv međunarodnog terorizma.

Evo jedne zanimljivosti. Argentinsko pravosuđe istražuje da li sam navukla bijes ISIL-a na Argentinu zbog dva razloga: svoje bliskosti s njegovom svetošću papom Franciscom, kao i mojim priznanjem dvije država, poput Palestine i Izraela. Zato ponovo tražim od Generalne skupštine da prizna Palestinu kao punopravnu članicu ove institucije.

Jer tako ćemo razriješiti nekoliko Gordijevih čvorova; ne jedan, već nekoliko. Počet ćemo rješavati neke od problema na Bliskom Istoku. Priznavanje države Palestine i pravo Izraela da živi unutar svojih granica, kao i da se više nikad ne dozvoli da Palestini doživi neproporcionalnu primjenu sile koja je dovela do smrti stotina djece i žena. To osuđujemo, kao što osuđujemo one koji su ispaljivali rakete na Izrael.

Vjerujemo da u nam je u vremenu ekonomskih lešinara i ratnih huškača potrebno mnogo maslinovih grančica kako bi osigurali mir i sigurniji svijet. Za to nam treba poštovanje međunarodnog prava i jednakost među onima koji sjede ovdje.

Danas je i predsjednik pričao o primjeni sile pri ugrožavanju teritorijalnog integriteta neke zemlje. I za to je Argentina primjer jer čekamo više od sto godina kako bismo s Ujedinjenim Kraljevstvom razgovarali o našem suverenitetu nad Malvinskim otocima. I nitko nije zabrinut; nema veta Vijeća sigurnosti zato što Argentina nije članica Vijeća sigurnosti niti je zemlja toliko smažna da prekraja granice. I, dok je takva situacija na snazi, dok su glasovi pet stalnih članica bitniji od glasova Obale Bjelokosti, Gane, Kenije, Egipta, Ugande, Argentine, Bahreina ili Arapskih Emirata, ništa se neće riješiti. Ovdje će se samo održavati govori svake godine i ništa se neće rješavati.

PROBLEM UN

Zato sile koje su delegirane u Vijeću sigurnosti djeluju kao paradoks. Skupština mora tražiti dozvolu Vijeća da bi primila novog člana. Moramo osloboditi skupštinu kao potpuno suverenu, kao i Ujedinjeni narodi u kojima će svaki glas biti ravanopravan jer će se tako postići demokracija. Kad demokracija počne primjenjivati ​​u potpunosti, tad će se nazrijeti i rješenje. Između pesimizma i optimizma ću uvijek izabrati optimizam, ali realni, jer, bez uvida u realnost, ili smo cinični ili naivni.

Ne želim biti ni naivna ni cinična pred vama. Reći ću vam što u mojoj zemlji mislimo o tim velikim temama, poput reforme sigurnosnih organizacija ili reforme MMF. Godine 2003. izgledalo je prijeko potrebno da se reformira MMF. Sad više nitko ne želi reformirati MMF zato što je izgubio glavnu ulogu u rješavanju ključnih problema. Međutim, šef MMF, kao i bivša šefica Ana Kruger, zahtijeva reguliranje reprogramiranja državnih dugova. Jer, dok god nemamo međunarodni sporazum koji ratificira ova skupština, uvijek će negdje postojati sudac poput gospodina Grise koji će siromašnoj zemlji naturiti kamatu od koje će ona duboko krvariti. Jer oni žele osujetiti reprogramiranje državnih dugova, što želi argentinski narod.

Bila sam u Rimu prije nego što sam došla ovdje kako bih razgovarala sa svojim sunarodnjakom koji je na poziciji od izuzetnog značaja ne samo religijskog već i moralnog. Želim vam prenijeti poruku mira. Ako ćemo zaista da se borimo protiv terorizma, hajde da radimo za mir, jer se ne borite za mir prizivajući rat. A to je baš ono što oni žele – simetričnu reakciju kako bi igre počele, gdje bi uvijek bio neki kredit koji bi oni tražili da se vrati. Zato mislim da je bitno odlučno reagirati na ove probleme.

Na kraju želim reći da, ako ova skupština povrati svoj mandat i uspostavi međunarodno pravo u mnogim dijelovima svijeta koji nameću pravila drugima, a sami ih ne priznaju, onda ćemo napraviti doprinos miru u borbi protiv terorizma kako bismo našoj djeci ostavili svijet boljim nego što je sad. Na kraju, želim podsjetiti da su prošle godine problemi bili drugačiji, svi su pričali o drugim problemima i sigurnosnim prijetnjama. Stvari su se od tada dosta promijenile – oni koji su prošle godine bili zli sada i nisu tako loši, a oni je tada trebalo da budu napadnuti sad surađuju u odstranjivanju ISIL-a.

KAKO SU NASTALI AL QAEDA I TALIBANI

I sad pitam kako su Al Qaeda i Talibani nastali? Odakle im oružje i novac? Moja zemlja ne proizvodi oružje, tko im ga je onda prodao? Zatim su došli oni koji su podržali Arapsko proljeće, za koje se ispostavilo da nije baš proljeće, već jesen ili čak zima. Ti ljudi su prešli put od boraca za slobodu do monstruma. Sada su se pretvorili u ISIL-a, monstruma koji siječe ljudima grkljane po televizijama. Ljudi se pitaju kako se to dogodilo, a meni ćete oprostiti što više ne vjerujem nikom.

Sve druge stvari koje se prikazuju na televiziji samo su bajka u usporedbi s onim s čim se svijet suočava. Zato bi se trebali zapitati kako nastaju ti problemi koji su natjerali Papu da kaže da živimo u Trećem svjetskom ratu. Istina je, Treći svjetski rat nije nalik konvencionalnim ratovima koje smo vidjeli u 20. stoljeću. To su manji ratovi u kojem su jedine žrtve civili. I zato ćemo u Vijeću sigurnosti postaviti neka pitanja.

Ne pravimo nikakve zaključke, samo imamo pitanja, i postavit ih onim zemljama koje imaju više informacije od moje, koje imaju mnogo razvijenije informacijske mreže od naših. Bit će šteta ako dobijemo hrpu informacija koju nećemo moći razumjeti. Jer morate shvatiti što se događa ako želite napraviti konačno rješenje.

Još jednom se zahvaljujem onim 124 zemljama koje su pristale da se usvoji rezolucija 68/304. Svi znamo da je bilo pritisaka da se ne glasa za tu rezoluciju, ali vjerujem da je primjena praktičnog i učinkovitog multilateralizma pokazala da nije sve izgubljeno. Sa druge strane, u rukama je svih nas da rješavamo probleme s kojima se suočavamo.
 

 

 
(intermagazin.rs,youtube/uredio:nsp)

Mnogo je ljudi koji naprosto ne žele vjerovati ‘teorijama zavjere’ jer ih tako uče u školama, na fakultetima, a ponajviše preko masovnih medija! I to je ok, jer Bogu hvala, svatko ima svoju slobodu vjerovati u što želi!

No, nejasno nam je zapravo zašto je ‘ekipa’ ‘antiteoretičara’ toliko masovno naivna kada zapravo nema ‘ teorije urote’ koja se s vremenom ne pokaže istinitom. Tako je kroz cijelu povijest o čemu postoji nebrojeno mnogo podataka, za one koji žele znati, naravno! Istina se otkrije uvijek, prije ili kasnije i gotovo uvijek bude dokazano da teorije nisu samo teorije već da je u pitanju stvarna zavjera!

Primjerice, za vrijeme djelovanja Al – Qaede, neovisni mediji sustavno su ponavljali da je tu skupinu terorista osnovao SAD koji ih kontrolira. Mediji su takva ‘naklapanja’ nazvali teorijom urote, piše naturalnews.com

No, kada se sve završilo i kada su ljudi već i zaboravili na ove islamiste Hillary Clinton u jednoj emisiji javno priznaje da je upravo SAD osnovao ovu terorističku skupinu! I nikome ništa! Jer, više nije bilo važno!

Jedan od jačih i cjenjenijih medija u SAD-u Natural News iznio je 10 teorija zavjere koje su se naposljetku ispostavile istinom, dokazanom istinom!

1.SAD i stravični pokusi nad zatvorenim u Gvatemali – testiranje novih lijekova s užasavajućim posljedicama

Nakon što su napisi neovisnih medija upozoravali na zvjerstva i eksperimente koji se čine nad ljudima u Gvatemali i nakon što su svi urlali da je u pitanju ‘teorija’, Obama je nonšalantno priznao 2012. da je SAD zaista koristila zatvorenike u Gvatemali za ilegalne medicinske eksperimente!

Kada je Natural News dao vladi SAD-a dugačku listu medicinskog kriminala protiv čovječnosti 2006. godine, masovni mediji sve su prešutjeli. Kad je istina o eksperimentima na ljudima u zatvorima u Gvatemali napokon izašla na vidjelo, mediji nisu mogli samo tako prešutjeti vijest. I tako je cijeli svijet saznao ‘ da teorija urote’ nija bila teorija te da je vlada SAD-a zajedno s Nacionalnim Institutom za Zdravstvo SAD-a činila zločine nad nedužnim ljudima i to sve u korist velikih farmaceutskih kompanija.

Obama priznao mučenje ljudi i nikome ništa!

Najviše se nad ljudima eksperimetiralo sa sifilisom tako što su se ljudi namjerno zaraživali s tom bolešću kako bi se na njima testirali novi lijekovi in vitro. Zanimljivo je da se nakon priznanja Obame, nije dogodilo baš NIŠTA. Čini se kako je svima normalno mučiti ljude za potrebe kompanija!

2. FDA u ratu protiv male kompanije svježih i organskih proizvoda ‘Rawsome Food,’ koja je naposljetku uništena jer u SAD-u nije dopušteno prodavati kemijski netretiranu hranu!

Food and Drug Administration, krovna agencija za hranu i lijekove SAD-a koristila se KGB-ovim tehnikama i špijunažom kako bi onemogućila ljudima u SAD-u konzumaciju svježeg i kemijski netretiranog mlijeka! U SAD-u je ilegalno prodavati i piti nepasteriziran sok od naranče.

Ono što je strašno je činjenica da ukoliko se odlučite piti ili prodavati milijeko ili sokove koji nisu pasterizirani proči ćete kroz pravu mafijašku torturu, zastrašivanja, proganjanja i špijunaže a zbog takvih stvari nastradali su mnogi nevini ljudi. Natural News je otkrio je FDA koristila špijunske kamere, tajne infiltracijske tehnike i druge stupice kako bi prikupljala dolaze protiv ‘Rawsome Foodsa’ koji je proizvodio svježu hranu, uništavajući 50.000 dolara vrijedne hrane pred očevicima!

3. Medicinski Institut SAD-a povezan s vojnom industrijom!

I u ovom je slučaju Natural News otkrio 2011. godine kako je Medicinski Institut SAD-a dobivao nenormalno veliku novčanu potporu Pentagona, kompanija koje imaju svakakve ugovore s vojskom SAD-a i od bezbrojnih globalističkih kompanija koje profitiraju od oružja i ratova. Uopće nije čudno zašto Medicinski Institut SAD-a takoagresivno promovira cjepiva, jer to je dokazani rat protiv čovječnosti, koji se ovaj put vodi cjepivima.

4. Američko Ministarstvo Poljoprivrede uhvaćeno na djelu dok je izvršavalo masovne pomore riba, ptica i sisavaca!

Ovo mnogi nisu mogli shvatiti, no to je samo dokaz da imamo posla s pravim ‘bolesnicima’. USDA ili AMP je otkrivena u vođenju programa koji su za cilj imali masovne pomore različitih životinja od ptica, lisica, divljih svinja i drugih vrsta. Ovaj bizaran zločin postignut je uz masovnu primjenu otrovnih kemikalija koje su na koncu počele ubijati i orlove.

5. Otkrivena i priznata tehnologija za kontrolu vremenskih uzoraka (nepogoda) koja djeluje u blizini Abu Dabija!

Tehnologija koja se koristi za kontrolu vremena mnogim antiteoretičarima stvara odgorman stres i ako ima spomenete da je mopguće modificirati vrijeme popet će se na prste kako bih vam objasnili da je u pitanju ‘teorija zavjere’. Pa ipak ignoriraju da takvo postrojenje potpuno legalno postoji i vrlo je operabilno a nalazi se u blizini Abu Dabija gdje ogromni generatori negativnih iona proizvode umjetnu kišu i oluje s kojima ovaj pustinjski dio dobija svježu kišu. Uz to možemo dodati i priznanje Kine o chmetraislima koji im pomažu pri stvaranju kiše.

6. Otkriven video uradak koji dokazuje floridaciju vode!

U americi godinama u sva vodocrpilišta stavljaju flour, a što su godinama masovni mediji skrivali od javnosti. Alex Jones s Info Wars-a otkrio je tajnu floridaciju vode u Austin-u u Teksasu, i taj uradak je pušten javno. Priznajemo da je ova vijest bila svima šokantna unatoč stalnim uracima o štetnosti flora koji se nalaze na internetu.

7. Dr. Adrewu Wakefieldu, zbog objavljivanja istine o štetnosti cjepiva oduzeta doktorska licenca i zabranjen mu je znanstveni rad i objavljivanje tekstova

Britanski Medicinski tjednik optužio je Wahefileda za lažiranje rezultata istraživanja o pogubnom utjecaju cjepiva na djecu naročito zbog žive i aluminija, Dr. Wakefeald je diskreditiran i udaljen iz javnog života i njegovi radovi su izbrisani iz medija i prikriveni od javnosti. No, nakon toga pojavljuju se novi dokazi i dsokumenti koji dokazuju da je dr. Wakefield u potpunosti nevin. No, više nije bilo koristi jer jednom diskreditiran liječnik, ostaje zauvije diskreditiran i to farmaceutska mafija itetako dobro zna!

8. Američko Ministarstvo Poljoprivrede šuruje s Monsantom kako bi dozvolilo upotrebu genetski modificirane djeteline za stočnu prehranu!

Ne postoji gora stvar od GMO proizvoda koji polako ubijaju cijele nacije. Povećava se neplodnost, toksičnost u organima, stvara se ekološko onečišćenje koje ne možemo više kontrolirati. 2011. AMP je napao cijeli svijet s GMO proizvodima dozvoljavajući čak i upotrebu genetski modificirane djeteline i kukuruza u SAD-u.

9. FDA ili krovna Američka agencija za hranu i lijekove je priznala da pileće meso sadrži arsen!

Te 2011. godine masovni mediji poludjeli s otkrićem vijesti o količinama arsena u pilećem mesu i voćnim sokovima, uzrokujući val nevjerice i panike u javnosti dok su se plaćeni znanstvenici smijali na te vijesti. No uskoro se stvar promijenila jer je FDA priznala koncentraciju arsena u pilećem mesu, o čemu smo već pisali, i mnogi neovisni znanstvenici su potvrdili da mnogi voćni sokovi i nektari sadrže arsen.

10. Dr. Maurice Hilleman iz Mercka priznaje da cjepiva sadrže kancerogene viruse!

Dr. Maurice Hilleman je 2011. stvorio val nevjerice i šoka na internetu i javnosti, kad je otkrio kako cjepiva sadrže kancerogene viruse. Za vrijeme njegovog priznanja javnosti znanstvenici su ga diskreditirali i otvoreno mu se smijali u lice, tvrdeći da je potpuna glupost da bi netko dobio tumor ili rak ako dobije cjepivo.

No činjenice naknadnom provjerom mnogih neovisnih znanstvenika pokazalo se da je to sumorna istina i da svakome tko dobije cjepivo prijeti razvoj kancerogenih oboljenja.
 
 
(dnevno.hr/uredio:nsp)

Napetosti između SAD i Rusije rastu sve više, povodom Ukrajine, BRICS-a, sankcija i opkoljavanja od strane NATO-a, a najnovija meta angloameričke destabilizacijske kampanje je Makedonija

George Soros, NATO i elementi “Obojene revolucije” će se pobrinuti da se uništi makedonsku vlast i osigura propast makedonskog naroda uvođenjem zapadne demokracije.

George Soros je najpoznatiji po tome što je financirao takozvanu “Buldožer revoluciju” u Srbiji, kojom je svrgnut predsjednik Slobodan Milošević 2000. godine, zatim po financiranju “Revolucije ruža” u Gruziji 2003. godine, financiranju islamskog pokreta u Turskoj, ali i pokreta Occupy Wall Street u SAD, a svaki od tih događaja je donio samo bijedu i siromaštvo, opravdavajući djelovanje policije protiv građana.

Također, George Soros ima umiješane prste u društvenim nemirima koji se trenutno događaju u SAD od Floride, preko Fergusona, Baltimorea do Clevelanda.

Soros svoje djelovanje skriva iza “ljevičarskih” nevladinih organizacija, koje su u stvari revolucionarne organizacije osmišljene da prate političku agendu, da uvode marionetske režime i služe angloameričkoj oligarhiji.

Njegova poznata organizacija po imenu Open Socety Institute (OSI) je vrlo aktivna u Makedoniji i djeluje sa mnoštvom drugih “građanskih organizacija”, opkoljavajući Makedoniju sa svih strana.

OSI u Makedoniji djeluje već skoro 20 godina, na čelu s Vladimir Milcinom,, bivšim policijskim doslušnikom iz vremena komunizma. Milcin je bio ključan za ocrnjivanje glumca i disidenta Riste Siskova.

Pored OSI, u Makedoniji djeluju još i MoveOn.org, Media Matters, Centar za američki progres itd.

Također, treba istaknuti da su makedonski mediji poput Telma i 24 Vijesti veliki pobornici antivladinih prosvjeda. Obje ove medijske kuće financira Soros.

Zaista, čak je i oporbeni čelnik Zoran Zaev sorošov plaćenik koji je povezan s CIA-om. Čitava njegova stranka Socijaldemokratske unije Makedonije (SDSM) predstavlja sorošovog plaćenika.

Navodi se da stranka SDSM dobija velike količine novca od Nacionalnog demokratskog instituta (NDI), Nacionalnog pokreta za demokraciju (NED), OSI-a i ostalih kako provela revoluciju protiv VMRO-DPMNE stranke Nikole Gruevskog. Također, poznato je da OSI dobiva velike količine novca iz SAD.

Navodi se i da je pomoćnica tajnika za europske i euroazijske poslove, Victoria Nuland, optužena kao suučesnik Zaeva i njegove stranke od strane makedonske obavještajne službe.

Nuland i njezini zavjerenici očito žele iscenirati još jedan prevrat sličnom onom u Kijevu, ali nisu računali na agilnost makedonske policije, koja je u racijama u Skoplju i Velesu konfiscirala 5 laptopa, 3 računala,19 mobitela,100 CD-ova i DVD-a,17 hard diskova i 9 štednih knjižica koje pripadaju nevladinim sorošovim organizacijama. Također se navodi da su bankarski računi zavjerenika puni novca koji je poslala CIA.

Uporaba društvenih medija također nije strana. Organizatori obojenih revolucija su ih koristili u Ukrajini, Tunisu, Egiptu, Gruziji, Kirgistanu, pa čak i Iranu.

Mnogi mediji su spomenuli sudjelovanje organizacije Canvas u makedonskim prosvjedima.

Kako navodi Macedonia Online:

“Članovi Canvas-a nikad više neće moći ući u Rusiju, ali su zato dobrodošli u makedonskoj prijestolnici. OSI i CIA su unajmili Canvas da djeluje u Makedoniji. Canvas je obećao makedonskim studentima da će dvije najbolje ideje za protest nagraditi sa po 1.500 dolara”.

Inače Ujedinjeni Arapski Emirati su imenovali Canvas kao jedinu nemuslimansku terorističku organizaciju u rangu Al Qaedae.

Canvas je postao zloglasan prilikom svrgavanja vlasti 1995. u Srbiji, a kasnije je ponovno unajmljen u Gruziji, Moldaviji, na Maldivima, u Libanonu, Egiptu, Ukrajini itd.

Canvas je također umiješan u smrt ruskog opozicionara Nemcova, a cilj je bio stvaranje destabilizacije i internog konflikta. Međutim, Rusi su prozreli ovaj napad.

Nemiri koji se trenutno odvijaju u Makedoniji i izvode na desetke tisuća Makedonaca na ulice jesu rezultat uspostavljanja zapadnjačke “Obojene revolucije” s ciljem destabilizacije i zbacivanja makedonske vlasti, koja je željela surađivati s Rusijom i izgraditi Balkanski tok kroz svoju državu.

Ova Obojena revolucija, koju su organizirale zapadne vlasti, NATO i Soros nevladine organizacije, ima za cilj ukloniti bilo kakvu prednost koju Rusija ima nad SAD i da potpomogne širenju svjetske hegemonije.

Moramo podržati makedonski narod u borbi protiv revolucije!

Brandon Turbeville (Activist Post)
 
Izvor: Webtribune.rs
priredio: NSP
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=21130"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]