Kada gledamo jutarnje i noćne ljude, gledamo zapravo dvije potpuno različite osobnosti. Ostajanje nakon vremena predviđenog za spavanje može dovesti do niza problema

Nedavna studija napravljena od strane Sveučilišta u Barceloni otkrila je da jutarnji ljudi i noćni imaju vrlo različite crte ličnosti. Tko rano rani dvije sreće grabi?

Ljudi koji rano ustaju su sretniji

Prema studiji, ranoranioci imaju tendenciju da budu sretniji. Oni su zapravo otporniji na zamor i frustracije, tako da imaju nižu razinu aksioznosti i depresije. Za razliku od noćnih sova, koje su pod stresom, izmoreni, a mogu i da pate od mentalnih poremećaja.

Noćne ptice istražuju natprirodno više nego ostali

Ljudi koji ostaju budni do kasno imaju veću tendenciju ka nadnaravnom. Veće su šanse da budu navučeni na drogu, alkohol, pokušaj samoubojstva ili razviti neki poremećaj. Obično pate od noćnih mora i anksiznosti.

Gubitak pamćenja

Noćne sove ne postižu sjajne rezultate na testovima u školi ili na fakultetu i nisu tako optimistični ili na oprezu kao ranoranioci. Sve što zahtjeva memoriju i pamćenje postaje izuzetno teško za one koji nemaju dovoljno sna.

Stanje konstantne manije!

Noćne sove nisu baš dobri na poslu od 9-5, ma nisu čak ni društveni tijekom tih sati. Oni često rade naporno i neprestano kao da su u stanju manije zbog nedostatka sna. Međutim njihovo radno vrijeme obično nije za to stanje.

Sve normalne dnevne rutine su izbačene kroz prozor!

Dnevne rutine su često ignorirane od strane noćnih ljudi, jako je teško za njih da se prilagode rutinskim stvarima kao što je kupanje, kuhanje, čišćenje, ali i čuvanje samih sebe stabilnim.

To je kao da ste u konstantnom stanju jet lega

Večeršnji ljudi poznati su kao ljudi koji konstantno pate od jet lega, oni razvijaju obrazac ponašanja kako bi se prilagodili društvenom rasporedu. Većina tih ljudi nalazi se u stabilnoj maniji koja im pomaže da se nose tijekom cijelog dana.

Njihov biološki sat na dnevnoj uštedi vremena

Društveni jet leg se objašnjava kao nedostatak sinkronizacije između biološkog sata osobe i društva, koje može isključiti neku osobu. Napuštanje “gomile” i praćenje koraka s aktivnostima i stvarima koje ste nekada radili je primjer nekoga tko je pretjerano umoran i tko je noćna sova!

Lako se navuku na drogu i alkohol

Noćne snove obično mogu postati ličnosti koje pate od ovisnosti. To uključuje drogu, alkohol, uglavnom kofein, koji im pomaže da se nose sa svakodnevnim zadacima.

Dobivaju razne bolesti

Umorni ljudi ili manijakalne noćne ptice imaju oslabljen imunološki sustav, što znači više vremena za kašljanje, kihanje i osjećaj nervoze. Oni se često razbolijevaju za razliku od onih koji imaju regularnu dnevnu rutinu i nervozniji su jer su umorni. To sve uzrokuje da imunološki sustav slabi i omogućuje virusima da se lako probiti. Održavanje dobrog zdravlja je 7-8 sati sna.

Ima i svoje dobre strane

Nije sve tako loše za noćne sove. Iako je studija pokazala da je uglavnom dobra vijest za jutarnje ljude i loša za noćne, sove su mnogo kreativnije. Plesači, umjetnici, glazbenici, glumci, pisci, sve izgleda kao da je u najboljem redu iako su budni do kasno.

Nije sve izgubljeno

Sve što trebate učiniti je da promijenite svoje navike. Idite kod doktora vezano za vaš problem i pokušajte sebe da izmorite što više tijekom dana kroz vježbe i rad kako biste spavali tijekom noći. Nikada ne gledajte televiziju ili računalo u krevetu i pokušati spavati u hladnoj i mračnoj prostoriji s malo buke ili ometanja.

Zato, budite se rano ujutro i idite ranije spavati, bolje ćete se osjećati, a i biti ćete puno kreativniji.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(kurir.rs/uredio:nsp)

Za najbolje efekte treba znati kad je čemu vrijeme, za rad, odmor i ozdravljenje postoji vrijeme koje naš unutrašnji sat najbolje koristi

Cijeli se život ravnamo po vremenu koje otkucavaju satovi: posao, ispite čak i odmor nam diktira vrijeme ali iza tog okvira nama uprvalja puno važniji sat koji smo dobili zajedno sa svojim tijelom. Život se odvija u ciklusima i nije to odlika samo ljudske vrste nego svega što nas okružuje. Ponešto znamo o kronobiologiji ali ipak mnoge aktivnosti poput rada u smjenama i drugih aktivnosti sudaraju se s neurofiziologijom pa smo zato umorniji, bolesniji, lošije raspoloženi, nego što bismo mogli biti.

I bolesti imaju ritam. Cirkadijarni ritam odnosi se na cikluse u kojima se odvijaju neke metaboličke, hornomske, i druge promjene unutar organizma. Najjednostavniji je primjer noćnih i jutarnjih ptica već prema tome jesmo li u naponu snage i budnosti rano ujutro ili kasno popodne i noću.

Naravno i to se kroz život mijenja. Poseban doprinos toj temi dali su znanstvenik dr. Michale Smolensky jedan od vodećih autoriteta na području kronoterapije, ravnatelj Sveučilišne bolnice za kronobiologiju Texas Sveučilišta u Houstonu i novinarka specijalizirana za medicinu Lynne Lamberg iz Baltimora ujedinjujući znanja u knjizi pod nazivom “Tjelesni sat”. Riječ je o jednoj o 10 najprodavanijih knjiga o zdravlju ikad.

Srčani i moždani udari najčešći ujutro

Tako saznajemo zašto se najveći broj srčanih i moždanih udara dogodi ujutro, najčešće oko 10 sati. Buđenje i ustajanje iz kreveta je za organizam stresno, prije buđenja skače tjelesna temperatura, ponekad vrlo naglo i tlak a viskoznost krvi je veća pa sav taj napor za oštećene krvne žile zna rezultirati incidentom.

Imate li 45 godina i više, ustajte polako, i ne podliježite stresu bar do 12 sati! Temperatura tijela pri spavanju pada, ljudi kojima je temperatura tijela pri spavanju niža spavaju dublje i bolji su spavači. I obrnuto. Ujutro kod ustajanja temperatura postupno raste a dolazi i do lučenja adrenalina koji pojačava budnost, priprema nas za aktivnosti, te kortizola hormona koji djeluje protiv upale, što objašnjava zašto su neke reumatske bolesti u rano jutro aktivnije, a u kasnijem dijelu jutra stanje s ukočenim, bolnim zglobovima i refleksima se popravlja.

Tako bi odlazak u trgovinu, lagane šetnje ili vježbanje i špica aktivnosti trebala biti između 11 i 13 sati. Druge se bolesti razbukatavaju noću: astma, zubobolja, giht, želučani čir, žgaravica, jači su od 22 do 2 ujutro, dok grčevi kod dojenčadi počinju iza 17 sati i traju do ponoći. U cirkadijarnim ritmovima je razlog što neki lijekovi poput aspirina i lijekova protiv masnoće bolje djeluju ako ih se uzima navečer, lijekovi protiv žgaravice najbolje djeluju uz večeru, a lijekovi protiv čira jednom dnevno i to ujutro. kod reumatskih i sličnih bolesti važno je lijek uzimati prije nego što uslijedi vršak boli, kod jednih to znači u 12 kod drugih u 19 sati da bi imali mirnu noć.

Popodne najbolje za sport

Zato liječnici potiču bolesnike ali i one koji žele bolje upoznati vlastite krono ritmove da bilježe raspored budnosti, pospanosti, koncentracije, gladi ili bolova, sve što već žele pobliže znati o sebi. Primjerice, otkriveno je kako žene prije menopauze, najčešće otkriju rak dojki u proljeće dok u menoauzalnih žena najčešće se bolest otkrije u listopadu.

Muškarci vrhunac testosterona bilježe u snu, a spermatozoidi su najpokretljiviji popodne. Vježbanje je individualne naravi, ali tjelesna temperatura kod većine ljudi raste popodne i predvečer i moglo bi se reći da je 18 sati vrhunac. Stoga je popodne i predvečer bolje vrijeme i za sportske izvedbe.

To se tiče sportova koji traže brzinu ali i intelektualnih naporapa mnogi ljudi osim do sredine dana, od 10 do 13 sati imaju vrhunac sposobnosti za obavljanje radnih zadataka, uključujući tjelesne. Ali, ujutroi i ranije popodne počinje padati tjelesna temperatura, a to je najbolje vrijeme za one koji trebaju uravnotežene odluke i – mirnu ruku !

Najviše vrijednosti krvnog tlaka su između 12 i 18 sati, angina pectoris najčešće napada od 6 do 12 sati, kao i migrena, kao i početak trudova i početak menstruacije. Spontani trudovi najčešće počinju u 1 sat noću, u 2 sata je najdublji san, u 3 se ubrzano i najjače obnavljaju stanice kože i kozmetička je industrija utemeljila carstvo na toj činjenici, nakon bezbroj istraživanja noćne su kreme odavno u primjeni.

U 4 sata su najčešći prirodni porodi (ako nisu inducirani), između 4 i 5 je najniža tjelesna temperatura, oko 6 su najintenzivniji snovi, lučenje kortizola i inzulina, dosežu vršak od svih 24 sata. Oko 7 diže se krvni tlak i puls u muškaraca je najveća razina testosterona, oko 8 se gasi lučenje melatonina te su najučestaliji pokreti crijeva, oko 9 ponovno je najniža tjelesna temperatura oko 10 je visoka mentalna budnost, sve do 12 kada obično dolazi dobro raspoloženje i traje sve do 14 sati kada je najbolja koordinacija oka i ruke.

Kratko drijemanje popravlja produktivnost i izvedbu

Između 14 i 15 sati najbolje je vrijeme za okrepljujući san. U Japanu je on reguliran zakonom pa je soba za drijemanje osigurana, osobito za profesije koje iscrpljivanjem mogu fatalno pogriješiti: medicinske sestre imaju plaćeni sat drijemanja ali i mnogi drugi zaposlenici. pokazalo se da 20 minuta drijemanja ili 45 minuta sanjarenja i mirovanja toliko utječu na kasniju budnost, fokusiranost, produktivnost i izvedbu da je to poslodavcima presudno. Riječ je o snažnom, okrepljujućem efektu kratkog popodnevnog sna

Vrijeme za hranu

Za slatkišima žudimo ujutro, ali najsnažnije navečer. Trebamo obilan doručak jer će brzo biti razgrađen aktivnostima, a večera treba biti lagana, oboje se vrti oko proteina, s povrćem i malo voća. jaja, meso, mlijeko, svježi sir, punozrnati proizvodi dobar su izbor. Ručak treba biti zasitan: piletina ili puretina, riba, velika miješana salata, povrće i voće oko 13 sati. Slatkiši remete san a i nikotin je stimulans, razbuđuje. Noću se hrana sporije razgrađuje pa te kalorije debljaju.

Na spavanje najkasnije u 22 sata

Najbolje reflekse imamo oko 16 sati. U 17 sati najlakše je disanje u plućnih bolesnika, najveća razina mišićne snage, fleksibilnosti, snaga srca i pluća, najbolje vrijeme za trening i većinu sportova. U 18 sati je vrhunac dana imamo najintenzivije okuse i to je najbolje vrijeme za večeru. U 19 sati je najviša tjelesna temperatura, budni smo, tada su najbolje izvedbe u plivanju i trčanju i do 20 sati. U 21 sat počinje lučenje melatonina. Najčešći spolni odnosi su između 22 i 23 sata. Ako želite dobro spavati, poručuju kronobiolozi, idite u krevet brzo iza 21 sat, najkasnije u 22.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(novilist.hr/uredio:nsp)

Nedavno su mnogi Amerikanci su bili iznenađeni emitiranjem šokantnih video spotova, iz raznih propovijedi velečasnog Jeremiah Wright-a. Gledatelji su slušali svećenika koji je govorio da je američka vlada stvorila AIDS ( SIDA, HIV virus), kao vrstu genocidnog napada na crnačku populaciju

Ubrzo, kao i obično, mediji su osudili ove izjave uperene protiv američke vlade, kao jedno od “teorija zavjere”. Ali, da li je to tako …?

Jeremiah Wright je u jednom svom periodu života bio i duhovni savjetnik Baracka Obame.

On je 1961., u svojim dvadesetim, prekinuo fakultetske studije da bi služio u marincima.

Nakon završene dvije godine staža u marincima, prijavio se u mornaričku školu. Tamo je, vrlo brzo, postao kardiovaskularni tehničar. Kasnije je postao jedan od rukovoditelja medicinskog tima za skrb presedniku Lindonu Johnson-u, nakon njegove operacije, 1966. godine.

Za svoje usluge u timu, koga je napustio 1967. Bijela kuća mu je dodijelila tri pisma pohvale. Nakon napuštanja službe, Wright je završio svoju posljednju godinu koledža, a zatim se zaredio i na kraju postao pastor jedne crkve.

Za više od dva desetljeća, naširoko je pisano o “AIDS-u” kao umjetnoj bolesti i vješto prikrivenom genocidnom programu.

“AIDS” je nastao u Americi 1978. godine, kada su znanstvenici vlade SAD-a počeli eksperimentirati na mladim, prije svega bijelim i zdravim muškarcima gay orijentacije s Manhattana, kao dio eksperimentalnih ispitivanja cjepiva protiv hepatitisa B, koje je nastavljeno u još mnogim gradovima, sve do 1981. godine, kada je i “službeno” nastala epidemija “AIDS-a”.

Temelj za eksperiment je nastao 1973., kada je zdravstveni projekt za gej muškarce na Manhattanu pravio uzorke krvi za testiranje hepatitisa B, u “New York City krvnom centru”.

Rezultati su bili zapanjujući. Jedan, na svaka dva gay uzorka krvi, su bili pozitivni. Nasuprot tome, samo 5% od uzoraka krvi kod “strejt” muškaraca su bili pozitivni.

Razvijena na Institutu za terapijska istraživanja “Merk” u West Point-u, Pennsylvania, prvo sirovo eksperimentalno cjepivo testirano na čimpanzama, jedinoj životinji osjetljivoj na ljudski virus, hepatitis B. Kasnije, cjepivo je isprobano i na maloj skupini retardirane djece.

Kada je eksperimentalno cjepivo bilo spremno za široku upotrebu, počele su se razmatrati skupine građana tzv. „visokog rizika“. U tu grupu ubrajali su se homoseksualci, narkomani, odrasli sa psihičkim nedostacima, Amerikanci kineskog podrijetla, autohtono stanovništvo Aljaske, pacijenti i osoblje centra za dijalizu bubrega.

Poslije mnogo rasprave, odlučeno je da će mladi, promiskuitetni gay muškarci, biti najbolja grupa za testiranje učinkovitosti cjepiva.

***

Kao glavnorukovodeći u “NY Blood Center-u” postavljen je Wolf Zmunes. Zadužen je za sve što je vezano za hepatitis B cjepivo.

Zmunes je židov rođen u Poljskoj 1919 godine. Bio je mladi student medicine u istočnoj Poljskoj, kada su nacisti napali zemlju u ljeto 1939. Kada je Poljska podijeljena od Njemačke i Rusije, Zmunes je poslan u Sibir, kao politički zatvorenik. Njegova cijela obitelj je ubijena od strane nacista u holokaustu. Njegove godine u egzilu u Sibiru, bile su, kako on kaže, dug i taman period, o kojem je on nerado govorio.

Tijekom zatočeništva u Sibiru, više puta su ga ispitivali i tukli agenti KGB-a, jer je odbijao surađivati ​​zbog radi špijunskih aktivnosti. Nakon puštanja iz pritvora 1946., dozvoljeno mu je da završi medicinski studij u središnjoj Rusiji.

Kao student, oženio se jednom Ruskinjom. Specijalizirao se za epidemiologiju, a kada je njegova supruga dobila skoro fatalan oblik hepatitisa, odlučio je posvetiti svoj život proučavanju ove bolesti jetre. Godine 1959., Sovjeti dozvoljavaju njemu i njegovoj ženi i kćeri, da se vrate u Poljsku. Tu je radio kao epidemiolog u zdravstvenom odjelu.

Prema Erin Kellner-u, osnivaču “NY Blood Center”, komunisti dopuštaju Zmunesu i njegovoj obitelji da prisustvuje znanstvenom skupu u Italiji 1969. godine, godine, gdje je on iskoristio priliku i prebjegao na Zapad.

Intervencijom Walsh Mekdermot-a, profesora javnog zdravlja pri New York-škoj bolnici, Zmunes je dobio poziciju laboratorijskog tehničara u “NY Blood Center-u”. U roku od nekoliko godina, dobio je svoj laboratorij, a i posebni odjeli epidemiologije u “Centru” su stvoreni za njega. U rekordnom vremenu je imenovan za profesora za javno zdravlje na Kolumbijskom sveučilištu .

Do sredine ’70-tih, postao je svjetski autoritet za hepatitis, kada je bio spreman za svoju najvažniju misiju u životu.

Počeo se polako upoznavati sa gay zajednicom. Dodao je homoseksualne liječnike i aktiviste kao njegovo osoblje. Odvođen je i u gay geto, gdje je pregledao javne WC, barove i diskoteke, izučavajući njihove navike. Promiskuitetni homoseksualci postati će savršeni zamorci.

Krajem ’70-tih, započeta je kampanja potrage za homoseksualnim volonterima, koji bi dali svoje uzorke krvi. Preko deset tisuća ljudi se prijavilo za taj eksperiment. Nalazi donirane krvi su trebali dati podatke o brzini kretanja HIV virusa u gay zajednici.

Zmunes je bio vrlo selektivan u odabiru gay muškarca kao finalista. Tražio je da ljudi budu vrlo promiskuitetni. Nije želio nikakve monogamne osobe u svom eksperimentu.

Želio je osobe koje su mlade, zdrave, odgovorne i inteligentne, a po mogućnosti bijele. Također, morali su imati adresu i broj telefona, i biti spremni osigurati uzorke krvi tijekom dugog vremenskog perioda. Ovaj eksperiment je bio veoma skup, a Zmunes nije želio nikakvu nekooperativnost.

U preliminarnim eksperimentima, Zmunes je prvo testirao svoje prvo cjepivo na čimpanzama. Također, testirao je dvije stotine gay muškaraca, volontera. U mjesecima prije zvaničnog početka eksperimenta, nije bilo nikakvih problema sa čimpanzama ili volonterima. Sada je bio spreman da podesi datum za svoj konačni eksperiment … eksperiment koji će desetkovati gay zajednicu u New York-u, a zatim se proširiti diljem zemlje.

U listopadu 1979. godine, preko tisuću ljudi iz Manhattan-a su primili Zmunesovo cjepivo.

U siječnju 1980. ljubičaste promjene na koži su se počele pojavljivati na tijelima mladih, bijelih, gay muškaraca, u krajevima blizu Manhattana. Liječnici nisu znali što nije u redu s ovim ljudima. Tijekom narednih par godina, liječnici s Manhattana naišli su na desetke slučajeva nove bolesti koju karakterizira imunodeficijencija, a potom i fatalna bolest pluća.

Svi muškarci su bili mladi, gay i promiskuitetni. Skoro svi su bili bijeli. I svi su umirali strašnom smrću. U roku od nekoliko godina, AIDS će postati vodeći uzrok smrti mladih muškaraca i žena iz New York-a, a Big Apple će biti epicentar nove kuge, sa najvećim brojem oboljelih u zemlji.

U ožujku 1980., napravljeni su dodatni eksperimenti u San Franciscu, Los Angelesu, Denveru, St. Louisu i Chicagu. U jesen 1980. pojavio se prvi slučaj AIDS-a na zapadnoj obali, kod mladiću iz San Francisca. Šest mjeseci kasnije, u lipnju 1981. epidemija AIDS-a je proglašena “zvaničnom”.

Nitko nije mogao razumjeti, zašto veliki broj mladih, bijelih i prethodno fizički zdravih muškaraca, homoseksualaca, umire misteriozno.

Do početka ’80-tih, Zmunes je dobio milijune dolara za svoja istraživanja. Surađivao je s najmoćnijim institucijama u državi … s Nacionalnim institutom za rak, sa FDA, CZO, sa Cornell, Yale i Harvardovom školom javnog zdravlja .. sa ruskom Akademijom medicinskih znanosti, s Međunarodnom agencijom za istraživanje raka u Lyonu .. kao i sa bliskim asocijacijama u zemljama trećeg svijeta.

U lipnju 1982. godine, Zmunes umire od raka pluća.

1983. godine, objavljuje se detaljan izvještaj sa novim eksperimentima cjepiva “protiv” hepatitisa B, nazvan Kangvane program, nad crnom južnoafričkom djecom.

Od samog početka nastanka AIDS-a, znanstvenici američke vlade su tvrdili kako je HIV virus nastao kod jedne vrste primata, čimpanze, u afričkim džunglama, i da se odatle prenio na afričko crno stanovništvo.

Nakon smrti, Zmunes je ostao upamćen i poštovan od strane malog kruga “uglednih” američkih znanstvenika i međunarodnih medicinskih moćnika koji vode svjetsku medicinsku znanost, međusobno povezanih zajedničkim interesima.

Potom, 11. svibnja 1984., obilježen je sastanak koji je održan u glavnom gradu američke nacije u čast Volfa Zmunesa. Jedan od sudionika sastanka bio je i Dr. Robert Galo, koji je najavio otkriće AIDS-a tri tjedna ranije, prije nego što je i službeno otkriven.

Također, tu su bili i vrhunski vladini znanstvenici za sidu i rak, izumitelji AIDS virusa, šefovi najprestižnijih biomedicinskih ustanova u zemlji, i glavni rukovoditelji farmaceutskih kompanija indoktriniranih u genetski inženjering, proizvodnju cjepiva kao i u biološko ratovanje.

Zaista je čudna ta zlokobna veza između raka i AIDS-a, između eksperimentiranja nad životinjama i genetskog inženjeringa, između tehnologije biološkog ratovanja i farmaceutskih kompanija, između gay eksperimenata i HIV-a, programa cijepljenja i kontaminacije donacija ljudske krvi u zdravstvenim objektima.

Kako to da se misteriozna i neizlječiva bolest pojavi niotkuda, i da ciljano pogađa samo gay populaciju i manjine u jednoj društvenoj zajednici.

Čuveni redatelj Spike Lee, izjavio je da je AIDS bolest koju je projektirala američka vlada i da je namijenjena društvenim skupinama koje su predviđene za brisanje …

Prema najnovijim statističkim podacima objavljenim na internetu oko 20 milijuna ljudi diljem svijeta je umrlo od AIDS-a, a 40 milijuna ljudi je zaraženo HIV-om, a najviše u podsaharskoj Africi.

Nije potrebno mnogo razmišljati da bi se shvatilo, da je HIV virus zasijan u gay muškarce preko kontaminiranih cjepiva, kao dio hepatitis eksperimenata. Postoje milijuni bijelih ljudi u subsaharskoj Africi.

Ako je HIV bio prisutan desetljećima, kako neki znanstvenici tvrde, zašto je AIDS prvenstveno bolest crnaca, a ne i bijelog čovjeka u Africi?

Uvođenje HIV-a preko hepatitisa B, bio je namjeran pokušaj da se likvidira gay zajednica, kao i da se okrive homoseksualni muškarci za širenje bolesti na “opću populaciju”, zbog njihovog izopačenog, tzv. života “visokog rizika”.

Javnost je pažljivo hipnotizirana od strane medija, da su samo crnci, homoseksualci i afrički zeleni majmuni odgovorni za izazivanje AIDS-a. Ove politički “korektne” i znanstveno “ispravne činjenice” su prihvaćene od strane većine ljudi, bez pitanja.

Koliko je još smrti od HIV-a potrebno, prije nego što ljudi progovore protiv ovog tajnog genocida i očigledne povezanosti eksperimentalnog cjepiva i uvođenja smrtonosnih virusa kod “selektirane” populacije ..?
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(vestinet.rs/uredio:NSP)